GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

35

GLAVA 3
KONZERVACIJA MASE I ENERGIJE
3-1 Konzervacija mase
3-1-1 Uvod
3-1-2 Makroskopski pristup
3-1-3 Diferencijalna jednačina konzervacije mase
3-2 Konzervacija energije
3-2-1 Uvod
3-2-2 Opća jednačina konzervacije za kontrolni volumen
3-2-3 Konzervacija energije za zatvoreni sistem
3-2-4 Konzervacija energija za izolovani sistem
3-2-5 Konzervacija energije za ciklus
3-2-6 Konzervacija energije za otvoreni sistem
3-2-6-1 Uniformni tok
3-2-6-2 Stacionarno stanje
3-2-6-3 Nestacionarno stanje
3-3 Rad strujanja i tehnički rad

3 KONZERVACIJA MASE I ENERGIJE

3-1 Konzervacija mase
3-1-1 U v o d
Opći princip konzervacije mase prilično je jednostavan i može se izraziti na
slijedeći način: Masa je konzervabilna ili održiva veličina; niti se može
stvoriti niti uništiti, moguće je samo mijenjati njen hemijski sastav i oblik.
Jedna druga definicija principa konzervacije mase može se iskazati riječima: U
odsustvu nuklearnih reakcija, masa je održiva veličina.
Ove definicije konzervacije mase tehnički korektne su za sve praktične
probleme koji se javljaju u inžinjerskoj termodinamici. Međutim, postoji
jednakost između mase i energije data poznatom jednačinom Alberta Einsteina
E = m c2, prema kojoj je količina mase pretvorena u energiju kod svih
energetskih reakcija, izuzev nuklearnih, ekstremno mala. U ovoj knjizi pažnja
je usmjerena na procese u kojima konverzija mase u energiju može biti
zanemarena i definicije o konzervaciji mase date naprijed mogu se koristiti bez
bilo kakvog gubitka u tačnosti.
 36 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

Kod hemijskih reakcija hemijski sastav prije i poslije reakcije je

različit, ali je još uvijek masa sistema očuvana. Naprimjer, ako se u
zatvorenom sistemu na početku nalazi mješavina vodonika i kiseonika i ako se
ista zapali varnicom, nastat će voda. S obzirom da je sistem zatvoren, masa
vode je jednaka sumi mase vodonika i kiseonika. Ako nema hemijskih
reakcija u toku procesa, sastav mase na početku i na kraju procesa je identičan,
što umnogome pojednostavljuje princip konzervacije mase.

3-1-2 Makroskopski pristup

Definicija principa konzervacije mase može se iskazati riječima jednom
konzistentnom jednačinom u protočnom obliku

Ukupna promjena mase Protok mase na ulazu u Protok mase na izlazu iz

u vremenu ∆τ sistem u vremenu ∆τ sistema u vremenu ∆τ . [3 − 1]

Mehanizam kojim masa ulazi i izlazi iz sistema označit će se kao

.
strujanje mase. Ako se sa m& označi protok mase u sistem na i-tom ulazu, a
i
sa m& j protok mase na j-tom izlazu kontrolnog volumena, onda jednačina
[3 − 1] ima slijedeći oblik
n l
dm
= ∑ m& i ,ulaz − ∑ m& j ,izlaz . [3 − 2]
dτ i =1 j =1

Promjena ukupne mase sistema u vremenskom intervalu ∆τ može se

dobiti integriranjem jednačine [3 − 2]. Ako se sa τ1 označi početak, a sa τ 2 kraj
vremenskog intervala, integriranjem jednačine [3 − 2] dobija se

τ2 n 2 τ l τ2
dm
∫τ dτ dτ = ∑
i =1
∫τ mi ,ulaz dτ − ∑
&
j = 1
∫τ m& j ,izlaz dτ , [3 − 3]
1 1 1
odnosno
n l
m(τ 2 ) − m(τ1 ) = ∑ ∆m& i ,ulaz − ∑ ∆m& j ,izlaz . [3 − 4]
i =1 j =1
 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije.... 37

U slučaju stacionarnog strujanja drugi i treći integral u jednačini [3 − 3]

imaju oblik
τ2 τ2

∫ m& i dτ = m& i ∫ dτ = m&

i ∆τ , [3 − 5]
τ1 τ1

tako da jednačina [3 − 4] ima oblik

n l
m(τ 2 ) − m(τ1 ) = ∑ (m& i ∆τ)ulaz − ∑ (m& j ∆τ)izlaz . [3 − 6]
i =1 j =1

Za zatvoreni sistem je m(τ 2 ) = m(τ1 ) . Izvedene jednačine konzervacije

ili održanja mase, kod strujnih procesa, nazivaju se jednačine kontinuiteta.

kontrolna
površina

kontrolni
ulazi
volumen
izlazi

Slika 3-1 Sistem sa više ulaza i izlaza

3-1-3 Diferencijalna jednačina konzervacije mase

Jednačina [3 − 1] primijenit će se na infinitezimalni kontrolni volumen čije su
dimenzije ∆x∆y∆z u pravouglom koordinatnom sistemu i koji predstavlja dio
otvorenog sistema. U infinitezimalnom kontrolnom volumenu, zbog svojih
dimenzija, može se pretpostaviti da su sve termodinamske osobine uniformne.
Masa kontrolnog volumena je m = ρ ∆x ∆y ∆z , gdje je ρ gustina materije
sistema. Jednačina [3 − 1] preuređena glasi:

Brzina akumulacije mase Neto protoku mase u

u kontrolnom volumenu kontrolnom volumenu . [3 − 7]
38 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

y ∆y
• •
δm x δ m x+∆x

∆z
∆x

Slika 3-2 Infinitezimalni kontrolni volumen

Kontrolna površina infinitezimalnog kontrolnog volumena ne

predstavlja realnu fizičku granicu, tako da masa fluida struji kroz svaku od
njegovih stranica.
Dotjecanje mase u element u smjeru x-ose je

δm& x = ρ wx ∆y ∆z x
. [3 − 8]

Otjecanje mase iz elementa u smjeru x-ose je

δm& x + ∆x = ρ wx ∆y ∆z x + ∆x
. [3 − 9]

I u druga dva pravca koordinatnog sistema moguće je izvesti izraze

analogne izrazima [3 − 8] i [3 − 9] .
Promjena mase u jedinici vremena u infinitezimalnom kontrolnom
volumenu je
dm ∂ρ
= ∆x ∆y ∆z . [3 − 10]
dτ ∂τ

Ako se jednačine [3 − 8], [3 − 9] i [3 − 10] uvrste u jednačinu [3 − 7],

uključujući i druga dva pravca koordinatnog sistema, dobija se

(ρ wx ) (
∆y∆z x − ρ wx ∆y∆z x+∆x + ρ wy ∆x∆z − ρ wy ∆x∆z
y y + ∆y
)+
 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije.... 39

∂ρ
(ρ wz ∆x∆y z − ρ wz ∆x∆y z +∆z = ) ∂τ
∆x∆y∆z . [3 − 11]

Ako se jednačina [3 − 11] podijeli sa ∆x∆y∆z , te pusti da teže nuli ∆x ,

∆y i ∆z , tada prethodna jednačina ima slijedeći oblik

∂ρ  ∂ (ρ wx ) ∂ (ρ w y ) ∂ (ρ wz ) , [3 − 12]
= − + +
∂τ  ∂x ∂y ∂z 

ili u drugom obliku

∂ρ r [3 − 13]
+ ∇(ρ w) = 0 .
∂τ

Jednačina [3 − 13] predstavlja jednačinu kontinuiteta i važi za sve fluide:

stišljive, nestišljive, njutnovske i nenjutnovske.
Za nestišljive fluide gustina nije funkcija niti fizičkih koordinata x, y i
z , a niti vremena τ , pa se dobija
r r
∇w = 0 ili div w = 0 . [3 − 14]
Jednačina [3 − 13] može se integrirati preko cijelog kontrolnog
volumena
d rr
∫ ρ dV + ∫ ρ w n dA = 0 . [3 − 15]
dτ V A

r r
Skalarni proizvod w n je komponenta brzine normalna na kontrolnu površinu.
Ako se pretpostavi da su brzina i gustina uniformne na mjestima ulaza
i izlaza kontrolne površine, tada jednačina [3 − 15] dobija oblik

n l
d
∑ ( ) ∑ (ρ wn A) . [3 − 16]
dτ V∫
ρ dV = ρ wn A −
i =1 i ,ulaz j =1 j ,izlaz

Za stacionarne procese strujanja i uniformni tok jednačina [3 − 16]

dobija oblik
n l

∑ (ρ w A)
i =1
n = ∑ (ρ wn A)
j =1
. [3 − 17]
i ,ulaz j ,izlaz
40 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

Za sistem sa jednim ulazom i jednim izlazom, što nije rijedak slučaj u

inžinjerskoj praksi, jednačina [3 − 17] ima oblik

(ρ wn A)ulaz = (ρ wn A)izlaz = const . [3 − 18]

3-2 Konzervacija energije

3-2-1 Uvod
Preciznim mjerenjima je utvrđeno da umjesto isčezle energije jednog oblika
uvijek se javljaju potpuno određene količine energije drugih oblika. Na osnovu
toga je otkriven zakon o održanju i pretvaranju energije po kome se, kao što je
poznato, energija niti može proizvesti niti unuštiti, već se samo jedan oblik
energije pretvara u drugi. Na otkrivanju i utvrđivanju zakona o održanju i
pretvaranju energije najviše zasluga imaju naučnici Lomonosov, Rumford,
Joule, Mayer i drugi. Godina 1842. smatra se godinom uvođenja u nauku ovog
poznatog zakona fizike.
Princip konzervacije ili održanja energije je kamen temeljac za analizu
termodinamskih sistema. Ovaj princip osigurava i uređuje sve potrebno za
analizu odnosa između različitih formi energije i njenih transformacija.
Historijski ovaj princip je bio temelj za proučavanje termodinamike i najčešće
je dovođen u vezu sa prvim zakonom termodinamike.
Princip konzervacije energije daje mogućnost inžinjerima da
proučavaju odnose između rada, prijenosa toplote i različitih oblika energije.
Naprimjer, pomoću ovog principa je moguće odrediti snagu proizvedenu na
turbini poznavajući veličine radnog medija na ulazu i izlazu iz turbine, kao i
transpot toplote iz kućišta turbine u okolicu. Princip je vrlo koristan alat u
termodinamskim analizama, te inžinjeri i studenti moraju ga potpuno
razumjeti i moći primijeniti na različite praktične probleme.

3-2-2 Opća jednačina konzervacije za kontrolni volumen

Opći princip konzervacije energije može biti izražen na slijedeći način:
Energija je održiva veličina. Ona se ne može stvoriti niti uništiti; njoj je
moguće promijenti formu.
Pri izvođenju jednačine konzervacije energije polazi se od protočnog
oblika jednačine, koja se postavlja u odnosu na kontrolni volumen, a iskazana
riječima je
 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije.... 41

Protok energije na Protok energije na Brzina akumulacije

ulazu u sistem izlazu iz sistema energije sistema . [3 − 19]

Prosto rečeno, energija koja ulazi u sistem mora ga napustiti ili

izazavati promjenu energije u sistemu. Može se primijetiti sličnost između
jednačine konzervacije za masu i energiju. Kada se riječ masa u jednačini
[3 − 1] zamijeni riječju energija, upravo se dobije princip konzervacije
energije.
Prva dva člana u jednačini [3 − 19] predstavljaju transfer energije na
granici sistema kojom raspolaže masa fluida koja ulazi ili izlazi iz sistema
(unutarnja, kinetička i potencijalna energija) i interakcija rada i toplote između
sistema i njegove okolice. Treći član u jednačini [3 − 19] predstavlja
akumulaciju energije unutar sistema u bilo kojem trenutku. Saglasno
navedenom, prvi član u jednačini [3 − 19] predstavlja protok toplote iz okolice u
sistem i protok energije na ulazu u sistem zbog strujanja fluida. Slično, drugi
član u jednačini [3 − 19] predstavlja snagu koju sistem saopćava okolici i protok
energije na izlazu iz sistema zbog strujanja fluida.
U cilju transformacije jednačine [3 − 19] , iskazane riječima, u
matematsku jednačinu razmotrimo sistem prikazan na slici 3-3. Sistem je u
toplotnoj i radnoj interakciji sa okolinom; protok mase u sistem i iz sistema je
prisutan, kao i mogućnost da volumen sistema bude promjenljiv u toku
procesa.
Veličine na ulazu u sistem i izlazu iz njega obično variraju preko
poprečnog presjeka. Protok energije kroz element presjeka jednak je
proizvodu energije po jedinici mase fluida i masenog protoka kroz elementarni
presjek
e ρ wn dA . [3 − 20]

Da bi se dobio protok energije na ulazu u sistem, potrebno je jednačinu

[3 − 20] integrirati po cijelom presjeku

∫ e ρ wn dA . [3 − 21]
Aulaz

Prvi član u jednačini [3 − 19] sadrži protok toplote iz okolice u sistem i

protok energije na ulazu u sistem zbog strujanja fluida, tako da je
 42 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

Q& + ∫ e ρ wn dA . [3 − 22]
Aulaz

L
(w,e,ρ,A)1 1

F = P dA •

(e, ρ) L
2
1

2 (w,e,ρ,A)2
wn •
Q
granica kontrolnog volumena

Slika 3-3 Termodinamski sistem

Analogno, drugi član u jednačini [3 − 19] sadrži snagu koju sistem

saopćava okolini i protok energije na izlazu iz sistema zbog strujanja fluida,
tako da je
L&ukupno + ∫ e ρ wn dA . [3 − 23]
Aizlaz

Konačno, treći član u jednačini [3 − 19] odnosi se na brzinu akumulacije

energije u sistemu

dEsistema d
= ∫ e ρ dV . [3 − 24]
dτ dτ V

Ako se jednačine [3 − 22] , [3 − 23] i [3 − 24] uvrste u jednačinu [3 − 19],

dobija se opći matematski izraz za princip konzervacije energije

Q& − L&ukupno + ∫ e ρ wn dA − ∫
d [3 − 25]
dτ V∫
e ρ wn dA = e ρ dV .
Aulaz Aizlaz
 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije.... 43

Za uspješnu aplikaciju jednačine [3 − 25] na odabrani termodinamski sistem

potrebno je znati i razumjeti fizikalno značenje svakog člana u jednačini.
Stoga, slijedi njihovo pojedinačno objašnjenje:

• δQ - predstavlja protok energije zbog transfera toplote; &

Q& = Q > 0 pokazuje
dτ
transfer toplote u sistem; Q& < 0 pokazuje transfer toplote iz sistema;
δLukupno
• L&ukupno = - predstavlja protok energije iz sistema zbog svih
dτ
interakcija rada, uključujući PdV-rad, osovinski ili tehnički rad, električni
rad i sve ostale forme rada koje bi mogle biti značajne; L&ukupno > 0
pokazuje da se rad odvodi od sistema; L& <0 pokazuje da se rad dovodi
ukupno

sistemu;
• ∫e ρ w n dA - predstavlja ukupni protok energije na izlazu iz sistema,
Aizlaz

kao posljedica protoka mase kroz granicu sistema;

•
∫
Aulaz
e ρ wn dA - predstavlja ukupni protok energije na ulazu u sistem, kao

posljedica protoka mase kroz granicu sistema;

• d
dτ V∫
e ρ dV - predstavlja akumulaciju energije unutar sistema.

Ako u sistem ulazi i izlazi masa fluida, onda je potreban rad da se

izazove taj maseni protok preko granice sistema. Taj rad je uobičajeno
protumačen kao energija strujanja. U analizama ovakvih sistema ovaj rad je
obično odvojen od ostalih radnih interakcija, koje se javljaju u općoj jednačini
energije [3 − 25] . U tom cilju razmatra se element mase na ulazu u
termodinamski sistem, kako je to prikazano na slici 3-3, a izvršeni rad na
sistem izazvan proticanjem mase kroz elementarnu površinu dA je dat sa

dx
F = Fn wn , [3 − 26]
dτ

gdje indeks n označava komponente sile i brzine koje su normalne na

elementarnu površinu dA.
Normalna sila može biti izražena preko pritiska koji djeluje na element
površine
 44 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

Fn wn = P dA wn . [3 − 27]

Integrirajući jednačinu [3 − 27] po cijelom presjeku na ulazu u sistem i

množeći je sa ρ v = 1 dobija se protok energije na ulazu u sistem zbog
protjecanja fluida
 δL  [3− 28]
  = − ∫ P v (ρ wn dA).
 dτ  ulaz Aulaz

Negativan znak u jednačini [3 − 28] rezultat je primjene konvencije za rad, to

jest rad doveden sistemu je negativan.
Slično, protok energije na izlazu iz sistema zbog istjecanja fluida je

 δL  [3 − 29]
  = ∫ Pv (ρ wn dA) .
 dτ izlaz Aizlaz

Kombiniranjem jednačina [3 − 28] i [3 − 29] dobija se neto protok

energije za sistem

L& strujanja = ∫ P v (ρ w n dA) − ∫ P v (ρ w n dA) . [3 − 30]

Aizlaz Aulaz

Ako se rad strujanja odvoji od ukupnog rada, što je uobičajeno, na

slijedeći način

L& ukupno = L& + L& strujanja , [3 − 31]

a zatim uvrsti u jednačinu [3 − 25] dobija se

Q& + L& + ∫ (e + P v )(ρ w dA) − ∫ (e + P v )(ρ w dA) =

d [3 − 32]
dτ V∫
n n e ρ dV ,
Aulaz Aizlaz

gdje L& uključuje doprinose svih povratnih i nepovratnih radnih modusa

izuzev rada strujanja. U slučaju stacionarnog stanja rad L& odnosi se na
tehnički ili osovinski rad.
Za jednostavan kompresibilni sistem energija se može izraziti kao
suma unutarnje, kinetičke i potencijalne energije

e + Pv = u + Pv + ek + e p = h + ek + e p . [3 − 33]
 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije.... 45

Ako se jednačina [3 − 33] uvrsti u jednačinu [3 − 32], dobit će se mnogo

pogodnija forma jednačine konzervacije energije

Q& − L& + ∫ (h + e + e p )(ρ wn dA) − ∫ (h + e + e p )(ρ wn dA) = [3 − 34]

d
dτ V∫
k k e ρ dV
Aulaz Aizlaz

3-2-3 Konzervacija energije za zatvoreni sistem

Poseban termodinamski sistem od interesa za inžinjersku praksu jeste
zatvoreni sistem, koji karakterizira činjenica da ne razmjenjuje masu sa
okolicom ili nekim drugim sistemom. Granična površina zatvorenog sistema
ne sadrži nikakve ulaze i izlaze, pa prema tome iz jednačine konzervacije mase
zatvorenog sistema slijedi

dm sistema
=0. [3 − 35]
dτ

S obzirom da nema protoka mase, jednačina konzervacije za zatvoreni

sistem [3 − 34] reducira se kako slijedi

Q& − L& =
dE sistema
, [3 − 36]
dτ
ili
δQ δL dE sistema
− = , [3 − 37]
dτ dτ dτ
ili
δQ − δL = dE sistema . [3 − 38]

Jednačine [3 − 37] i [3 − 38] jesu diferencijalne forme jednačine konzervacije

energije za zatvoreni sistem.
Ipak, u termodinamskim analizama zatvorenog sistema razmatraju se
konačne promjene stanja sistema kada on polazi od nekog početnog stanja 1
do nekog konačnog stanja 2. U vremenskom intervalu ∆τ = τ 2 − τ1 , integralna
forma jednačine [3 − 37] je

Q12 − L12 = E 2 − E1 . [3 − 39]

 46 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

Jednačina [3 − 39] je jednačina konzervacije energije zatvorenog sistema

podvrgnutog procesu od stanja 1 do stanja 2. Toplota i rad su funkcije procesa
i oznake Q12 i L12 predstavljaju interakciju toplote i rada između sistema i
okolice u određenom procesu konačnih promjena sistema od stanja 1 do stanja
2.

3-2-4 Konzervacija energije za izolovani sistem

Sistem koji ne razmjenjuje masu, toplotu i rad sa okolicom naziva se izolovani
sistem. Za procese koji se ostvaruju u izolovanom sistemu vrijedi L12 = 0 i
Q12= 0, pa je jednačina [3 − 39] za takav sistem

E 2 = E1 . [3 − 40]
Jednačina [3 − 40] predstavlja zakon konzervacije energije izolovanog
sistema, po kome je energija izolovanog sistema konstantna. Također, može se
zaključiti da ukoliko u jednom dijelu izolovanog sistema dođe do povećanja
energije, u drugom se dijelu sistema energija sistema mora smanjiti za isti
iznos.

3-2-5 Konzervacija energije za ciklus

Ciklus je kombinacija povratnih ili nepovratnih termodinamskih procesa
kojima se sistem vraća u početno stanje. Kada se zatvoren sistem podvrgne
promjenama u ciklusu, njegova energetska analiza može biti izvršena
integriranjem jednačine [3 − 38] po ciklusu pomoću kružnog integrala

∫ δQ − ∫ δL = ∫ dE = 0 . [3 − 41]

Kružni integral promjene energije sistema jeste nula, jer je energija veličina
stanja, a, drugo, stanja na početku i kraju ciklusa moraju biti identična. Za
ciklus sastavljen od većeg broja individualnih procesa izračunavanje kružnog
integrala relativno je prosto.
Kružni integral za ciklus na slici 3-4 za transport toplote izračunava se
na slijedeći način
2 3 1

∫ δQ = ∫ δQ + ∫ δQ + ∫ δQ = Q12 + Q23 + Q31 . [3 − 42]

1 2 3
 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije.... 47

1 2

v
Slika 3-4 Kružni ciklus

Na sličan način kružni integral za promjenu rada je

2 3 1

∫ δL = ∫ δL + ∫ δL + ∫ δL = L12 + L23 + L31 . [3 − 43]

1 2 3

Već je konstatirano da je kružni integral promjene energije u ciklusu

nula, što se može pokazati na slijedeći način
2 3 1

∫ dE = ∫ dE + ∫ dE + ∫ dE = (E 2 − E1 ) + (E3 − E 2 ) + (E1 − E3 ) = 0 . [3 − 44]

1 2 3

Analiza zatvorenih sistema je važan aspekt inžinjerske termodinamike.

Ovi sistemi su vrlo često sasvim jednostavni i oslobođeni nepotrebnih
kompliciranosti. Koncept zatvorenog sistema može biti iskorišćen kao
prednost u analizama zbirnih ponašanja velikih sistema. Naprimjer,
jednostavni parni ciklus prikazan na slici 3-5 sastoji se od četiri sredstva:
kotao, turbina, kondenzator i pumpa. Analiza može biti napravljena na dva
načina: prvo, da se svako sredstvo promatra kao zaseban otvoreni sistem i,
drugo, da granice sistema obuhvate sva četiri sredstva i u tom slučaju
kompletno postrojenje može biti analizirano kao jedan zatvoren sistem, što
umnogome analizu pojednostavljuje.
Slobodno se može reći da jednačina [3 − 41] ima slijedeće značenje:
algebarski zbir svih radova koji se javljaju tokom zatvorenog ciklusa jednak je
algebarskom zbiru svih toplota koje se razmijene u ciklusu. U njoj se
pojavljuju pozitivni i negativni članovi, zato je pogodno sve pozitivne veličine
i sve negativne veličine razdvojiti. Naprimjer, Q+ se označi se zbir pozitivnih,
 48 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

a sa Q − zbir negativnih toplota; pri tome je Q − apsolutna vrijednost negativne

toplote.

• •
Qkotla Lturbine

•
•
Lpumpe Qkond.

Slika 3-5 Shematski prikaz prostog parnog ciklusa

Koristeći ove oznake jednačina konzervacije za ciklus je

Q+ + Q− = L ili Q+ − Q− = L . [3 − 45]

Ovo označavanje važi za cikluse koji proizvode rad, naprimjer desnokratni

ciklus na slici 3-5 kod kojeg je: L > 0 i Q + > Q − . Razlikovanje između
pozitivnih (dovedenih) i negativnih (odvedenih) toplota može se uvesti i kod
nepovratnog kružnog procesa, tada se jednačina [3 − 45] može primijeniti, ali se
veličine Q + , Q − i L moraju izmjeriti, to jest, ne mogu biti izračunate kao za
povratni ciklus.

3-2-6 Konzervacija energije za otvoreni sistem

Otvoreni sistemi razmjenjuju masu i sve oblike energije sa svojom okolicom
ili drugim sistemima i veoma često se susreću u inžinjerskim aplikacijama.
Oni uključuju veliki broj praktičnih sredstava podvrgnutih stacionarnim ili
nestacionarnim procesima. Posebna je pažnja data uređajima koji rade pod
uvjetima stacionarnog stanja i uniformnog toka.
 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije.... 49

3-2-6-1 Uniformni tok

U najvećem broju inžinjerskih aplikacija može se pretpostaviti uniformni
protok u poprečnom presjeku na ulazu u sistem i izlazu iz sistema, a da se pri
tome ne napravi veća greška u proračunima. Pod uvjetima uniformnog toka,
veličine fluida u svakom ulazu i izlazu unuformne su preko poprečnog
presjeka. Pod ovim uvjetima integriranje integrala u općoj jednačini
konzervacije energije, jednačina [3 − 34], može se znatno pojednostaviti na
slijedeći način:

• za sve ulaze u sistem

∫ (h + e
Aulaz
k + e p ) ρ wn dA = ∑ ∫ (h + ek + e p ) ρ wn dA
ulaz A

= ∑ (h + ek + e p ) ∫ ρ wn dA
ulaz A
n
[
= ∑ m& (h + ek + e p ) ] , [3 − 46]
i =1 ulaz

• za sve izlaze iz sistema

∫ (h + e
k + e p ) ρ wn dA = ∑ [m& (h + e
j =1
k + ep ) ] , [3 − 47]
Aizlazz izlaz

• promjena ukupne energije

dEsistema d
[3 − 48]
dτ V∫
= e ρ dV .
dτ

Ako se jednačine [3 − 46] , [3 − 47 ] i [3 − 48] uvrste u jednačinu [3 − 34], tada

jednačina konzervacije energije za uniformni tok dobija oblik

n
[
Q& − L& + ∑ m& (h + ek + e p ) ]
l
[
− ∑ m& (h + ek + e p ) ] =
dE sistema
dτ
. [3 − 49]
i =1 ulaz j =1 izlaz
 50 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

3-2-6-2 Stacionarno stanje

U praksi se procesi najčešće izvode pod stacionarnim uvjetima, jer su
nestacionarni procesi sa ekonomske tačke gledišta za mnoge procese
nepovoljni. Procesi strujanja mogu se analizirati i preko zatvorenog sistema,
ako se za sistem izabere jedinica mase fluida koja protječe kroz uređaj.
Međutim, tada je potrebno odrediti rad koji sistem odaje ili prima, što
zahtijeva poznavanje osobina sistema u svakoj tački tokom procesa. Ove
osobine najčešće nisu poznate, odnosno dostupne. Analiza koja se vrši
pomoću otvorenog sistema zahtijeva poznavanje samo osovinskog rada, koji
se može izračunati ili direktno mjeriti na osovini rotacione mašine. Stoga se
strujni procesi analiziraju preko otvorenih sistema.
Ako se lokalno stanje u svakoj tački otvorenog sistema u toku procesa
ne mijenja s vremenom, onda se takvo stanje naziva stacionarnim. Kod
stacionarnog stanja oblik i veličina otvorenog sistema ne mijenja se s
vremenom, što ima za posljedicu da neće biti rada ekspanzije ili kompresije
sistema, dakle PdV-rad je nula. Također, iz uvjeta stacionarnosti, brzina
promjene energije jednaka je nuli

dE sistema
= 0. [3 − 50]
dτ

Prema tome, jednačina konzervacije energije za stacionarni i uniformni

tok ima oblik
n
[
Q& − L& + ∑ m& (h + ek + e p ) ] l
[ ]
− ∑ m& (h + ek + e p ) = 0. [3 − 51]
i =1 ulaz j =1 izlaz

S obzirom na sve gore navedeno rad u jednačini [3 − 51] predstavlja osovinski

ili tehnički rad, koji je karakterističan za rotacione mašine: ventilatore, pumpe,
kompresore i turbine.
Postoje brojne inžinjerske aplikacije kod kojih ima samo jedan ulaz i
jedan izlaz iz sistema. Pod ovim uvjetom jednačine konzervacije mase i
energije imaju oblik
m& 1 = m& 2 , [3 − 52]

Q& − L& + m ( ) (
& 1 h + ek + e p 1 − m& 2 h + ek + e p )2
= 0. [3 − 53]

U nekim aplikacijama pogodno je imati jednačinu konzervacije

energije po jedinici mase kontrolnog volumena, koji ima jedan ulaz i jedan
 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije.... 51

izlaz. Iz jednačine [3 − 52] može se zaključiti da su maseni protoci na ulazu i

izlazu jednaki. Ukoliko se jednačina [3 − 53] podijeli sa m& 1 = m& 2 = m& i
reorganizira, dobija se jednačina energije dosta prepoznatljiva u inžinjerskoj
praksi

 w2 − w12 
q12 − l12 = (h2 − h1 ) +  2  + g (z2 − z1 ) . [3 − 54]
 2 

3-2-6-3 Nestacionarno stanje

Nestacionarna termodinamska analiza potrebna je kada se veličine sistema
značajno mijenjaju u vremenu. Uobičajena pretpostavka i u ovoj analizi je
uniformnost toka na ulazu u sistem i izlazu iz sistema. Pri analizi
nestacionarnih procesa strujanja polazi se od jednačine

δQ δL
+ ∑ (h + ek + e p ) − ∑ (h + ek + e p ) [3 − 55]
dm dm dEsistema .
− =
dτ dτ ulaz dτ izlaz dτ dτ

Ako se jednačina [3 − 55] integrira u vremenskom intervalu ∆τ = τ 2 − τ1 , dobija

se
τ2 2 τ 2 τ
δQ δL
dτ + ∑ ∫ (h + ek + e p )
dm
∫
τ1
dτ
dτ − ∫
τ1
d τ ulaz τ1 dτ
dτ

τ2 2τ

−∑ ∫ (h + ek + e p ) dm
dτ
dτ = ∫
dEsistema
d τ
dτ , [3 − 56]
izlaz τ1 τ1

ili

2 2
Q12 − L12 + ∑ ∫ (h + e
ulaz 1
k + e p ) dm − ∑ ∫ (h + e
izlaz 1
k + e p ) dm = (E2 − E1 )sistema . [3 − 57]
 52 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije....

3-3 Rad strujanja i tehnički rad

Veza između različitih tipova radova koji se javljaju u energetskoj interakciji
sistema i okolice daje dva slučaja zavisno od načina izbora sitema. Naime,
izraz ∆(Pv) može se tretirati na dva načina:

• kao rad strujanja, za slučaj da se jedinica mase fluida koji struji tretira kao
zatvoreni sistem,
• kao energija strujanja, za slučaj da se jedinica mase fluida nalazi u
otvorenom sistemu koji se tretira kao kontrolni volumen.

U prvom slučaju jedinica mase fluida koji struji kroz turbinu, slika 3-6,
predstavlja zatvoreni sistem. Ukupan rad u tom slučaju je
2
l12 = ∫ Ps dv [3 − 58]
1
i sastoji se iz tri dijela:

• rada potiskivanja na mjestu izlaza fluida iz kontrolnog volumena i dat je

izrazom Piz viz ,
• rada utiskivanja na mjestu ulaza fluida u kontroni volumen i dat je izrazom
Pul vul , i
• rada koji se okretanjem osovine turbine saopćava okolici, a naziva se
osovinski ili tehnički rad (lt ).
Prema tome je
2
l12 = ∫ Ps dv = lt + Piz viz − Pul vul = lt + ∆ (Pv ) . [3 − 59]
1

Tehnički rad iz jednačine [3 − 59] je

2
lt ,12 = ∫ Ps dv − ∆ (Pv ) , [3 − 60]
1

a s obzirom na činjenicu
2 2
∆(Pv ) = ∫ vdP + ∫ Pdv , [3 − 61]
1 1

konačno slijedi
 GLAVA 3.....TERMODINAMIKA....Konzervacija mase i energije.... 53

2
l t ,12 = − ∫ vdP . [3 − 62]
1

1 (Pul, vul)
P

Pul 1
TURBINA l
l
Piz 2

vul viz v
2 (Piz, viz)
granica sistema

Slika 3-6 Shematski prikaz strujanja kroz turbinu

Rad ekspanzije plina u turbini s obzirom na činjenicu dP < 0 je

pozitivan, to jest − vdP > 0 . Rad kompresije s obzirom na činjenicu dP > 0 je
negativan, to jest − vdP < 0 . Tehnički rad definiran jednačinom [3 − 62] u P-v
dijagramu predstavljen je šrafiranom površinom na slici 3-6.
U drugom slučaju turbina i fluid zajedno čine otvoreni sistem. Tada, u
odnosu na kontrolni volumen tehnički rad je jedini rad, a član ∆(Pv)
predstavlja energiju strujanja. Dakle, pri analizi strujanja fluida bez trenja kroz
aparate i uređaje stalnih dimenzija postoje dva izraza za rad koji se primjenjuje
zavisno od izbora granice sistema. Za rad koji proizvodi jedinica mase fluida,
kao zatvoreni sistem, dat je izrazom [3 − 58]. Rad koji dobija osovina vratila
od fluida i saopćava ga okolici određuje se pomoću izraza [3 − 62] i u tom
slučaju sistem čine aparat i fluid u njemu, kao kontrolni volumen. Ova dva
rada se razlikuju za izraz ∆(Pv) , koji potječe od strujanja fluida.