Professional Documents
Culture Documents
2.2. Rad U Galenskom Laboratoriju - Glavna
2.2. Rad U Galenskom Laboratoriju - Glavna
2.2. Rad U Galenskom Laboratoriju - Glavna
Destilacija je jedna od izuzetno važnih operacija. Ona se sastoji u pretvaranju tečnosti pomoću toplote
u paru, hlađenjem (kondenzacijom) pare ponovo u tečnost. Ova operacija se izvodi u aparatima za
destilaciju vode. Oni se sastoje iz tri dijela:
- Uparivača
- Kodenzatora
- Sabirača u kojem se skuplja destilat
Aparati mogu da rade I pod sniženim pritiskom kada sadrže I vakum pumpu koja snižava I cijelom
aparatu pa tečnost ključa na nižoj temperaaturi. To je važno za one supstance I rastvore koji se raspadaju
na povišenoj temperature. Destilacioni aparat za destilaciju vode mogu se zagrijavati direktnim plamenom,
vodenom parom ili električnim uređajima. Toplota se ne smije u velikim količinama dovoditi u uparivač da
ne bi došlo do burnog ključanja I naglog razmijanja vodene pare koja bi sa sobom nosila kapljice obične
vode. U tom slučaju destilat neće biti dovoljno “čist”. Mora se voditi računa o materijalu od kojeg je izrađen
aparat za destilaciju vode. pH predviđa staklo, Ag, Su, Cu, sudovi moraju biti kalaisani. DEstilator koji radi
na principu termokompresije ima ugrađen I kompresor koji sa jedne strane usisava paru iz uparicava gdje
stvara vakum, a sa druge strane kondenzuje paru. Uslijed stvaranja vakuma u uparivaču, void se snižava
njena tačka ključanja dok kompresovana para ima temperature >100˚C.
2. Bolnička apoteka
Veličina prostora i pojedinih prostorija bolničke apoteke, te neophodna oprema i broj apotekarskih
timova utvrđuje se u skladu sa obimom rada i brojem kreveta u bolnici. U skladu sa obimom rada bolnička
apoteka mora obezbijediti prostor za izradu antineoplastičnih pripravaka lijekova, genske terapije,
radiofarmaka, totalne parenteralne prehrane, sterilnih pripravaka i pojedinačne raspodjele lijekova na ime
pacijenta. Bolničke apoteke ne mogu se baviti izdavanjem lijekova pacijentima. Bliži uslovi prostora,
opreme i kadra koje moraju ispunjavati bolničke apoteke, kao i način i postupak njihove verifikacije bliže se
određuje propisom federalnog ministra.
Ispunjenost uslova za rad i osnivanje bolničke apoteke utvrđuje nadležno ministarstvo zdravstva u
okviru verifikacije rada zdravstvene ustanove sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite, saglasno
propisima o zdravstvenoj zaštiti.
- Supozitoriji (čepići)
- Rektalne kapsule, masti, kreme, gelovi, pjene, tamponi za rektalnu primjenu, klizme
- Vaginalni preparati (tablete, kapsule, kreme, gelovi)
- Ljekoviti štapići
Inhalacije su tečni ili čvrsti lekoviti preparati koji se unose u disajne puteve u obliku pare, aerosola ili
praškova. Namenjeni su za ispoljavanje lokalnog (terapija respiratornog trakta, uključujući i donje delove)
ili sistemskog dejstva (velika i dobra resorptivna površina i prokrvljenost, brz efekt leka). U obliku inhalacija
se mogu primenjivati i gasovi, na primer anestetički gasovi, pomoću aparature za inhalacionu
anesteziju.Podela preparata za inhalaciju:Tečni preparati za inhalacije;Tečni preparati za raspršivanje –
nebulizacijA;Preparati za inhalaciju pod pritiskom i sa dozatorom;Praškovi za inhalaciju.Tečni preparati za
inhalacije – predstavljaju lako isparljive tečne supstance ili vodene/uljane rastvore lekovitih supstanci, koji
se primenjuju u obliku pare (tako što se dodaju u vruću vodu i inhalira se nastala para). Tako se mogu
primenjivati samo termostabilne supstance (npr. razna etarska ulja – eukaliptus, anis) kod pacijenata gde
mlaz toplog vazduha nije kontraindikovan. Ovi preparati se mogu propisivati kao vodeni ili uljani rastvori
odn. kapi, na sva tri načina (FM, FO, FG).Tečni preparati za raspršivanje – nebulizacije, su vodeni rastvori,
suspenzije ili emulzije koji se primenjuju pomoću posebnog raspršivača (nebulizatora) kojim se prevode u
nebule – magle (smeše tečnosti u vazduhu). To se dobija kada se na tečnost u aparatu deluje gasom pod
velikim pritiskom, UZ vibracijama i sl. Ovim načinom primene se omogućava kontinuirana inhalacija
odgovarajuće doze pri odgovarajućoj brzini, kao i određena veličina čestica (pri čemu one najmanje –do 5
mikrona, dospevaju i u donje partije respiratornih puteva). Bolesnik udiše lek preko maske za lice ili
pomoću nastavka za usta, normalnim disanjem.
Pumpica-Takvi preparati se nazivaju i raspršivači fiksnih doza (“metered-dose inhaler” –MDI), odn.
pumpice. Oni sadrže lekovitu supstancu u česticama veličine 2-5 mikrona i tečni gas pod pritiskom (freon ili
neki drugi gas). Aktivacijom raspršivača oslobađa se fiksna količina leka.Prednost: velik broj doza, prikladne
dimenzije i mogućnost upotrebe većine lekova u terapiji astme i sličnih oboljenja respiratornog sistema;
mana: potreba usklađivanja aktivacije raspršivača i početka udisaja. Kod primene ovih lekova pacijent mora
da zadrži udahnuti vazduh desetak sekundi kako bi čestice iz aerosola prodrle što dublje u disajne
puteve.Postoje i raspršivači fiksnih doza koji se aktiviraju automatski, udisajem (“breath-actuated inhalers”
–BAI). Za aktivaciju im je potreban odgovarajući inspiratorni protok, a nije potrebna usklađenost udisaja i
aktivacije raspršivača. Ovi preparati se propisuju isključivo kao gotovi lekovi formulom za gotov lek.Praškovi
za inhalaciju – čvrsti oblici lekova koji se primenjuju pomoćuinhalatora/raspršivača za suvi prašak(“dry
powder inhaler”-DPI).
Diskus-Prašak se pakuje u obliku kapsula ili drugog pogodnon farmaceutskog oblika iz kojih se u tom
inhalatoru oslobađa i raspršuje. Ovi inhaleri ne sadrže gas pod pritiskom i jednostavniji su od MDI. Mogu
biti konstruisani za udisanje samo jedne ili više doza leka. Čestice praška moraju biti veoma sitne da bi
dospele i do donjih disajnih puteva.Ovi preparati se propisuju isključivo kao gotovi lekovi formulom za
gotov lek.Aerosoli (sprejevi)-su preparati pakovani u specijalnoj ambalaži pod pritiskom gasa koji sadrži
jednu ili više lekovitih supstanci. Preparat se iz pakovanja osobađa pokretanjem odgovarajućeg ventila, i to
u obliku:
• aerosola – disperzije čvrstih čestica ili kapi (tečnih čestica) u gasu, pri čemu je veličina čestica
prilagođena nameni
• pene
Aerosoli mogu biti emulzije, suspenzije ili rastvori. Namenjeni su za lokalnu primenu na kožu, sluznice
telesnih otvora ili za inhalaciju (kao raspršivači fiksnih doza). Mogu sadržati različite pomoćne materije,
rastvarače, emulgatore, sredstva za stabilizaciju suspenzija, lubrikansi koji sprečavaju zapušenje ventila.
Propisuju se isključivo kao gotovi lekovi.
- Aerosoli
- Pare
- Injekcije
- Infuzije
Lijekovi se topički primjenjuju ( na kožu ili sluznicu ) uglavnom s namjerom da lokalno djeluju, no ne
smije se zanemariti da neki mogu penetrirati te ostvariti i sistemski učinak. Ponekad je to prikladan način za
unos nekih lijekova ( vidi transdermalni oblik ), no u nekim slučajevima mazanje na kožu mora biti
ograničeno samo na određenu površinu i u određenom vremenskom razdoblju. Koja će se ljekovita
podloga upotrijebiti , tj. hoće li se lijek nanijeti na kožu u obliku masti, kreme ili losiona, ovisi o lijeku, stanju
kože i lokalizaciji problema na koži. Kreme , za razliku od masti, sadrže vodu , lakše se ispiru, a mogu se
primjenjivati i na dlakavim dijelovima. Ljekovite masti , unguenta, primjenjuju se obično kod kroničnih
kožnih bolesti. Paste sadrže veliku količinu praškaste supstance, i dobre su za sušenje kože. Budite oprezni
s mastima koje sadrže kortikosteroide ( to su jaki lijekovi , uspješni u liječenju upale na koži ili težih bolesti,
npr. psorijaze ) , opasni su zbog mogućeg sustavnog djelovanja i to je razlog što se njihova upotreba
ograničava samo na ozbiljna stanja i kraći vremenski period , i to samo na recept liječnika.Na kožu se, kao
ljekoviti oblici za vanjsku uporabu mogu primijeniti i losioni, tekući puderi, raspršivači ( sprejevi ) i prašci.
Lijekovi su dio našeg života od rođenja pa sve do smrti. Njihovom primjenom nastojimo ukloniti ili
spriječiti bolest, a time i poboljšati kvalitetu života. U tu svrhu na raspolaganju nam je velik broj različitih
modernih, sintetskih lijekova , ili pak prirodnih, tradicionalnih. Bez obzira na porijeklo, lijek mora biti
djelotvoran i siguran, tj. neškodljiv.Valja znati da lijek može poboljšati zdravlje samo ukoliko se primjenjuje
ispravno i odgovorno, a pogrešno odabran lijek ili primijenjen na neispravan način može uzrokovati velike
zdravstvene probleme, stoga je važno uzimati ga prema uputama koje Vam je dao liječnik ili ljekarnik.
Lijek se unosi u organizam u prikladnim ljekovitim oblicima iz kojih se oslobađa aktivna supstanca koja
se vezuje se na specifična mjesta u stanici koja se nazivaju receptorima. Kako je receptor preko kojeg lijek
djeluje, udaljen od mjesta primjene lijeka , važno je da lijek bude transportiran od mjesta primjene do
mjesta djelovanja . Lijek se u organizam može unijeti na više načina, a koji je put primjene lijeka
najprikladniji za određenog bolesnika, ovisi o farmakološkim osobinama lijeka , kao i o terapijskim
razlozima.Lijek se može primijeniti , odnosno unijeti u organizam na dva načina. Enteralno , tj. kroz probavni
trakt , lijek se unosi na usta ( peroralno ), pod jezik ( sublingvalno ) ili kroz debelo crijevo
( rektalno ). Parenteralna primjena podrazumijeva metode aplikacije lijeka koje mimoilaze probavni trakt, tako
da se lijek unese direktno u tkiva pomoću prikladnih ljekovitih oblika ( ampule, infuzijske otopine,..)
ubrizgavanjem u venu ( intravenski ), u mišić (intramuskularno) ili pod kožu (subkutano). Parenteralno se
obično primjenjuju lijekovi koji bi se prolazom kroz probavni trakt razgradili, npr. inzulin. Takva vrsta
aplikacije ima prednosti, jer lijek stiže nepromijenjen u krvni optok ili na određeno mjesto, a učinak nastaje
brzo i potpuno.Lijekovi se još mogu primjenjivati i inhalacijom tj. putem sustava za disanje . Plinovi ili sitno
raspršene tekućine uaerosolima koriste se najčešće za lokalnu primjenu u nos ili ždrijelo, a osobito su pogodni
za liječenje astme.Lijekovi se mogu primjenjivati i na kožu , pretežno zbog lokalnog učinka , i to u obliku
ljekovitih masti, krema, gelova, ulja…Ponekad lijek primijenjen lokalno na kožu ili sluznicu može prodrijeti
(penetrirati ) pa dolazi do resorpcije djelatne komponente i do sistemskog djelovanja. Sve je
interesantnija transdermalna primjena nekih lijekova ( primjerice hormoni ili lijekovi protiv jakih boli ) , gdje se
ljekovita supstanca oslobađa iz flastera
( naljepka ) i ulazi u krvni optok direktno , bez prolaza kroz jetru, čime se izbjegava metabolizam lijeka ,
odnosno promjene koje bi mi mu mogle smanjiti djelotvornost. Prednost je ovakve primjene i u tome što
su izbjegnute nuspojave povezane s nadraživanjem sluznice želuca.
Tablete su čvrsti ljekoviti oblici izrađeni komprimiranjem smjese aktivne supstance s farmaceutskim
pomoćnim tvarima ( punila, bojila…) To je uobičajeni oblik lijeka , jednostavan za primjenu , trajniji za
sigurnu uporabu od tekućih oblika. Gutaju se najčešće cijele, obično s nešto tekućine ( najbolje vode) , a na
često pitanje " …prije ili poslije jela ? " odgovor ćete dobiti od Vašeg liječnika ili ljekarnika. Obavezno se
pridržavajte dobivenih naputaka, jer ćete samo uz ispravnu uporabu postignuti učinkovitost lijeka, a sve
nepoželjne popratne nuspojave svesti na minimum.Tablete se danas najčešće pakiraju u " blister" ( pločica
sa udubljenjima u kojima su smještene tablete
ili kapsule ), a farmaceutska industrija izrađuje npr. višeslojne tablete iz kojih se aktivna supstanca
postepeno oslobađa , ili retard-tablete koje omogućavaju dugotrajni učinak , npr. tijekom cijelog
dana.Lingvalete ( sublingvalne tablete ) namijenjene su otapanju pod jezikom, kako bi se apsorpcijom kroz
sluznicu postigao brzi učinak lijeka.( tako se npr. koriste lingvalete nitroglicerina ). Film-tablete, ili obložene
tablete mogu imati acidorezistentnu ovojnicu oko jezgre, koja može zaštititi lijek u prolazu kroz kiseli
sadržaj želuca ( gdje se neki lijekovi mogu razgraditi tako da više nisu djelotvorni ) , pa se lijek topi tek u
tankom crijevu. Ili pak može očuvati lijek od štetnih utjecaja vlage , svijetla i zraka. Draženje su tablete
obložene šećerom, čokoladom ili drugim sredstvom koje služi kao korigens okusa . Kapsule su ljekoviti oblici u
kojima se ljekovita supstanca puni u malu kapsulu ( čahuru) , koja je obično od želatine ili škroba , a mogu
biti tvrde ili meke. Kapsule se ne otvaraju nego se gutaju cijele, najbolje s malo tekućine
( vode ).Efervete ( efervescentne tablete ) ili šumeće tablete , veće su tablete nastale komprimiranjem
aktivne supstance sa pomoćnim tvarima koje u kontaktu s vodom imaju sposobnost oslobađanja plina
ugljik-dioksida . Koriste se tako da se otapanjem u čaši vode dobije napitak ugodna okusa, koji se popije i
tako omogućava brzo djelovanje lijeka.Neki bolesnici ( mala djeca, starije osobe, ili osobe koje teško
gutaju ) teško uzimaju na usta čvrste oblike lijekova . Stoga se upotrebljavaju tekući ljekoviti oblici . Oni su
obično kraćeg roka valjanosti , no brže se apsorbiraju, a pomoćne supstance osiguravaju boju, okus i
slatkoću lijeka, čime oni postaju ugodniji za pacijenta. Doziraju se brojanjem kapi ili veličinom i brojem
dozirnih žličica.Tekući oblici lijekova za peroralnu uporabu su otopine , sirupi , kapi , emulzije . Emulzije su smjese
dviju tekućina koje se inače međusobno ne miješaju, no, uz pomoć emulgatora dobije se homogena
smjesa, pa se tako npr. od neukusnog ulja može izraditi lijek ugodnog okusa. Neki lijekovi koji sadrže
antibiotike ili neke druge ljekovite tvari koje su nestabilne u vodenoj otopini, izrađuju se u obliku suhih
zrnaca , granula . U ljekarni će vam pripremiti tekući oblik lijeka otapanjem u vodi odgovarajuće kvalitete.
Važno je da takav pripravak dobro promućkate prije svake upotrebe. .Gotovi lijekovi u tekućim oblicima
obično u originalnom pakovanju sadrže i prikladne žličice ili brizgalice kako bi ih pacijent samostalno mogao
jednostavno i točno dozirati. Ako toga nema, možemo si pomoći praktičnim mjerama : tako npr. , 1 velika
( jušna ) žlica sadrži 15 ml, a mala ( čajna ) žličica 5 ml, a pod « čašom vode « podrazumijeva se 150 ml.
8. Galenski pripravci (generalno)
Apoteka ne proizvodi već izrađuje galenske i megistralne pripravke, koji se mogu izdavati samo u
dotičnoj apoteci i njenim organizacionim jedinicama. Ukoliko apoteka namjerava stavljati galenske
pripravke u promet van apoteke neophodno je origurati posebne uslove prostora, opreme, kadra kao kod
proizvodnje lijekova i svaki takav proizvod morase registrovati po ranije navedenom postupku za
registraciju gotovih lijekova. Apoteka proizvodi magistralne lijekove po receptu, a galenske po važećuoj
farmakopeji i drugim propisima u skladu sa GDP-om, vrđeći kontrolu kvalitete gotovih proizvoda prije
njihovog konačnog puštanja u promet.
Galenski pripravci su lijekovi izrađeni u galenskim laboratorijima ili ljekarnama u manjim serijama
prema provjerenim recepturama. Oni se izrađuju po unaprijed definiranim postupcima o izradi i kontroli
kakvoće. Najčešće su to masti, kreme, biljni sirupi, tinkture , čepići.
Rp/
Izradu magistralnih pripravaka vrši farmaceut ili farmaceutski tehničar pod direktnom supervizijom
farmaceuta Izradu magistralnih pripravaka vrše farmaceuti gdje prikladno Farmaceut koji supervizira je
zadovoljan sa vještinama i treningom osoblja koje radi na izradi magistralnih pripravaka Farmaceut koji
supervizira provjerava sva mjerenja, pakovanje, i signiranje te organoleptički finalni magistralni pripravak
koji je pripremio farmaceutski tehničar. Zabilježeno je koji farmaceut je pripremio ili provjerio i izdao svaki
magistralni pripravak kriterij.
Izrada magistralnog pripravka se izvodi u čistom i urednom prostoru namjenjenom za izradu
magistralnih pripravaka osigurano je da se izrada magistralnih pripravaka vrši daleko od odjela za izdavanje
i savjetovanje te drugih visoko prometnih dijelova apoteke prostor u kome se vrši izrada magistralnih
pripravaka je vidljivo čist i uredan
Oprema koja se koristi u svrhe izrade ovih preparata je dobro održavana i upotrebljavana u skladu sa
instrukcijama proizvođaća ili drugim zahtjevima. Sva oprema odgovara svojoj upotrebi Sve radne površine i
oprema su očišćeni prije i poslije pripreme pripravaka Svi instrumenti korišteni za vaganje i mjerenje su
kalibrirani i održavani prema važećoj procedure.
Farmaceut dokumentuje izradu na način da se jasno vide sastojci korišteni i procedura izrade, Izrada
se vrši prema propisima važeće farmakopeje. Sve sirovine se čuvaju na za to predviđenom mjestu i
uvjetima,Kada je zahtjevana voda kao sastojak koristi se prečišćena voda.
Bolnička apoteka također mora ispunjavati potrebne uslove u pogledu prostora i opreme za izradu
magistralnih i galenskih preparata. Tu se podrazumijevaju prostorije odgovarajuće veličine sa svim
potrebnim priborom (laboratorijske čaše, menzure, pistili, patene, tarionici, stakleni štapići, špatule, pribor
za filtraciju) i opremom sukladno opsegu rada apoteke (za izradu oftalmoloških preparata potrebna
aseptična komora, za izradu supozitorija i vagitorija potrebna oprema za njihovo oblikovanje i sl., analitičke
vage, mlin za usitnjavanje, sita, vodeno kupatilo itd.).
MACERATI – vodeni ekstrakti droga koji se priređuju ekstrakcijom droge s vodom pri sobnoj
temperaturi
TINKTURE – to su etanolno – vodeni ekstrakti doga ili etanolno – vodene otopine ekstrakata droga.
Izrađuju se maceracijom, perkolacijom, otapanjem već gotovih suhih ekstrakata ili drugim prikladnim
postupcima.
ČAJEVI – to su mješavine jedne ili više usitnjenih ili neusitnjenih biljnih droga.
U ljekarnama možete na temelju liječničkog recepta dobiti i magistralni lijek. To je lijek koji se izrađuje
u ljekarnama iz djelatnih supstanci i pomoćnih tvari te oblikuju u odgovarajući ljekoviti oblik. Magistralni
lijek se izdaje u prikladnoj farmaceutskoj ambalaži- bočici, PVC posudi, papirnatoj vrećici ili kutiji…, sa
naljepnicom(signaturom) bijele ili crvene boje.
Bijela boja signature označava da se lijek koristi za unutarnju primjenu, a crvena da je lijek isključivo za
vanjsku primjenu. Na svakoj signaturi napisano je što sadrži taj magistralni pripravak, kako se primjenjuje,
kako čuvati, datum izrade, naziv ljekarne u kojoj je lijek izrađen i potpis osobe koja je izradila lijek.
Magistralni pripravak je bilo koji lijek koji je pripravljen u apoteci po receptu za pojedinačnog korisnika.
Palijativna medicina se primjenjuje kada su iscrpljene klasične metode liječenja ili kada su znaci širenja
maligne bolesti dostigli stepen koji bolesnik teško podnosi. Primjenom odgovarajuće terapije smanjuju se ili
uklanjaju neugodne posljedice i umanjuju fizičke, psihičke i duševne tegobe bolesnika.
SIRUP SA MORFINOM
Morphini hydrochloridi 0,6; 1,2; 1,8 g
Aque purificatae 56
Mixturae analgeticae ad 300 g
M. F. solutio
Da ad vitrum nigrum
S. 6 x 1 k.k.
Mixtura analgetica
Aqua chlorophormiatae 1080,00
Sirup simplicis 900,00
Konjak 360,00
Aqua chlorophormiata
Chlorophormi 10,80
Aque purificatae 1080,00
Izrada: Za izradu morfinskog sirupa koncentracije 10, 20 i 30 mg/ml odvaže se 0,60 g, 1,20 g i 1,80 g
morfin hidrohlorida, rastvori u 56 ml destilovane vode i do 300 ml doda miksture analgetika.
Sastojci se dobro izmućkaju da se dobije homogena mikstura i filtrira direktno u bocu od tamnog
stakla.
Podijeljeni prašci se mogu propisivati na dva načina: divizionom i dispenzionom metodom. Divizionom
metodom ljekar propiše ukupnu količinu lijeka potrebnu za spravljanje određenog broja pojedinačnih doza,
te naznači na koliko pojedinačnih doza farmaceut treba podijeliti ukupnu količinu (divide in doses aequales
No..)
Dispenzionom metodom ljekar napiše na receptu količinu supstanci za jednu pojedinačnu dozu, te
naglasi koliko takvih doza farmaceut treba izdati (Da tales doses No...).
Doze koje su u Farmakopeji navedene za pojedine supstance odnose se na odraslu normalno razvijenu
osobu, tako da se pri doziranju lijekova za djecu mora vršiti određeno prilagođavanje. Za određivanje doza
za djecu prema dozi za odraslog čovjeka postoje različite formule. Međutim, dobiva se samo približan
zaključak za dječiju dozu, pošto se dječiji organizam ne može smatrati jednostavno umanjenim organizmom
odraslog čovjeka.
Tekući puderi su gusti, tekući ljekoviti pripravci namjenjeni za vanjsku primjenu na koži. Sastoje se od
praškaste faze, koja iznosi oko 40 % od ukupne količine i tekuće faze koja čini ostatak od oko 60%. Ukoliko
praškasta faza ne iznosi 40%, preporučuje se dodavanje nekog indifirentnog praška kao što je talk ili cink –
oksid. Tečnu fazu može sačinjavati voda, glicerol ili etanol. Etanol ubrzava sušenje lijeka na koži, dok
glicerol omogućava bolju prijemčivost za kožu. Izdaju se obično u bocama širokog grla, u količinama od 50
do 100 g.
Rp.
Talci
Zinci oxydi
Glyceroli aa 20,0
Aquae destillatae ad 100,0
M.F. suspensio.
Da ad vitrum collo amplo.
Lijekovi se čuvaju ako nije drugačije propisano u dobro zatvorenim posudama zaštićenim od direktne
svjetlosti na temperaturi ne većoj 0-5˚C. Posude i zatvarači odnosno materijal od kojeg su napravljene a u
kojima se lijek čuva, izdaje ili pakuje ne smije štetno uticati na lijek.
Ljekovne supstance (lijekovi) vrlo jakog djelovanja (Remedia claudenda) označeni su sa ++, čuvaju se
odvojeni od drugih lijekova i pod ključem. Na posudama ukojima se lijekovi čuvaju kao i na zatvaračima
mora biti označeno bijelim slovima na crnoj podlozi naziv lijeka te najveća pojedinačna i dnevna doza.
Opojne ljekovita sredstva (droge, paragrafici) ounačeni znakom paragrafa §. Čuvaju se odvojeno od
ostalih lijekova i pod ključem.
Radioaktivni preparati označeni znakom (srveni segment na žutom polju) čuvaju se prema posebnim
propisima.
Svi ostali lijekovi moraju biti označeni crnim slovima na bijelom polju.
Droge se čuvaju na suhom mjesstu zaštićene od svjetlosti, zraka, insekata, prašine, plijesni i ostalih
nečistoća. Veće količine se čuvaju ako nije drugačije propisano u dobro zatvorenim posudama drvenim ili
limenim na suhom i hladnom.
„Čuvati zaštićeno od svjetlosti“ znači da se lijek čuva u staklenoj posudi ili posudi od drugog pogodnog
materijala koji ne propupta svjetlost odnosno u posudama bezbojnog stakla uvijenog u taman neprovidan
papir.
Bolnička apoteka ima ulogu da nabavi, proizvede, čuva, pripremi i isporuči lijekove i ostale medicinske
materijale unutar bolnice, te da pomogne da se oni koriste na najbolji mogući način.
Procedura izdavanja na zbirnni recept
Terapija se izdaje na osnovu zbirnog recepta, koji piše sestra odgovorna za terapiju tog dana, nakon
vizite i pregleda bolesničkih listi. Glavna sestra svakog odjeljenja dužna je pregledati napisani recept,
parafirati ga i dati ljekaru na potpis. Nakon toga odgovorna sestra za terappiju dolazi u apoteku u određeno
vrijeme. Lijekove izdaje Mr.ph.... ili farmaceutski tehničar......(ime i prezime) u prisustvu farmaceuta.
Recept treba biti napisan u duplikatu. Nakon što se provjeri postoji li pečat ustanova, faksimil ljekara,
potpis glavne sestre, farmaceut ili farmaceut i farmaceutski tehničar stavljaju paraf na recept.
Recept sadrži: ime lijeka, oblik, jačinu i ukupnu količinu lijeka, te ime pacijenta ili broj sobe ili kreveta
pacijenta koji taj lijek koristi, kao i dozu lijeka za svakog pacijenta.
Lijekovi se izdaju na komad i predaju sestri u kutije na kojima je ime i jačina lijeka. Ukoliko medicinska
sestra nema kutiju za lijek, farmaceut ili farmaceutski tehničar pišu kesice sa nazivom, jačinom, rokom
trajanja i serijskim brojem.
Na receptu su lijekovi napisani odvojeno po oblicima. Oni lijekovi koji su napisani na zbirnom receptu a
nema ih u apoteci bilježe se u svesku defekture radi eventualne nabavke.
Ukoliko ne posjedujemo lijek propisane jačine, izdajemo isti liek jačine koju imamo uz konsultaciju
ljekara radi odgovarajućeg doziranja.
U procesu izdavanja, ako nas nešto dovede u dilemu, konsultujemo sestru zaduženu za terapiju ili
ljekara. Prilikomizdavanja lijeka uvijek se provjeri ime, jačina i doza lijeka.
Taksiranje recepata
Poslije svakog izdavanja, farmaceutski tehničar vrši taksiranje komercijalnih lijekova. Pošto se recept
pise u duplikatu, original recepta ostaje u apoteci, a blok zbirnih recepata sa kopijama sljedećeg trebovanja
predajemo odgovornoj sestri. To znači va su u opticaju uvijek dva zbirna recepta.
Na osnovu originala zbirnih recepata vrši se evidencija utrošenih lijekova za tekući mjesec po
odjeljenjima i oblicima lijekova, u svesku evidencije mjesečnih utrošaka. Sveska nam služi pri mjesečnoj
kompjuterskoj obradi utrošenih lijekova po odjeljenjima.
Sve izdatnice prekontroliše referent i unosi cijene za komercijalno nabavljne lijekove. Izdatnice se
prave u tri primjerka, od koji jedan ide na odjel, drugi u finansijsko-ekonomski sektor, a treći ostaje u arhivi
apoteke. Izdatnice potpisije rukovodilac apoteke, referent za lijekove, farmaceutski tehničar i glavna sestra
na odjeljenju.
Ispitivanje se vrši prema propisima važeće farmakopeje o ovom ispitivanju se vodi poseba evidencija
(dnevnih hemijskih analiza) koja sadrži slijedeće podatke:
Ova ispitivanja se vrše u analitičkoj laboratoriji apoteke. U te svrhe apoteka mora biti opremljena:
- Ormari sa reagensima
- Stol
- Analitika vaga
- Epruvete
- Plemenik
- pH-metar
npr. Ako apoteka od veledrogerije nabavlja kakao puter mora se dokazati da se radi o toj supstanci sa
npr dvije kvalitetne reakcije.
27. Opis posla radnih procedura u apoteci (izdavanje lijekova, izrada mag. pripravaka, defektiranje roba,
obezbjeđenje apoteke, čišćenje apoteke itd.
(PAPIRI)
Da bi lijek napravljen u apoteci zadovoljio kriterijume dobre proizvođačke prakse, između ostalog,
potrebno je prilikom izrade koristiti posuđe i pribor prilagođeno farmaceutskim (apotekarskim) potrebama.
Preparat se mora izrađivati u uslovima koji ga štite od eksterne kontaminacije.
Ovakva evidencija izrade magistralnih preparata („ex tempore“), omogućava potpunu kontrolu nad
lijekom koji je izrađen u vašoj apoteci.
28. Osnove Dobre apotekarske prakse. Šta je to DAP (GPP)? Zašto DAP?
Dobra apotekarska praksa je dio sistema osiguranja kvaliteta usluga koje pacijent dobija u apoteci.
Federalni-ministar propisuje GDP uz prethodno pribavljeno misljenje farmaceutsko komore. U osnovi GDP
nalazi se redovna kontrola kvalitete svih ulaznih supstanci ili gotovih lijekova, kao i kontrola kvaliteta
pruženih usluga pri prijemu, tretmanu i otpustu pacijenta što je u skladu sa važećim propisima.
Preduzeca i ustanove dužni su da strogo čuvaju dokumentaciju prema kojoj je vršena proizvodnja,
promet, nabavka, propisivanje, izdavanje i korištenje opojnih droga (otpremnice, dostavnice, kopije
recepata, trebovanje, knjige evidencije prometa i slično). Evidencija mora biti dostupna nadležnim
organima nadzora.
Prilikom izdavanja lijekova koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari, apoteka i ogranak apoteke
dužni su se pridržavati odredaba Zakona o lijekovima, ovog Pravilnika, kao i propisa o drogama.
Apoteka i ogranak apoteke dužni su o nabavci, izdavanju i korištenju lijekova koji sadrže opojne droge i
psihotropne tvari voditi evidenciju u posebnoj knjizi evidencije o propisanim receptima lijekova koji sadrže
opojne droge i psihotropne tvari.
Apoteka i ogranak apoteke su dužni čuvati dokumentaciju prema kojoj je vršena nabavka, promet i
izdavanje lijekova koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari, i to najmanje pet godina, a nakon toga istu
arhivirati saglasno propisima o arhivskoj građi u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Lijekovima koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari, smatraju se lijekovi koji sadrže jednu ili više
opojnih droga i/ili psihotropnih supstanci, a za koje je posebnim propisima određeno da se mogu stavljati u
promet u medicinske svrhe.
Na propisivanje i izdavanje lijekova iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe Zakona o sprečavanju
i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga ("Službeni glasnik BiH", broj 8/06). Odredbe stava 1. ovog člana ne
odnose se na lijekove koji u svom sastavu sadrže do:
1) 100 mg folkodina u pojedinačnog dozi, odnosno više od 2,5% u nepodijeljenom obliku lijeka;
2) 30 mg kodeina u kombinacijama sa drugim ljekovitim supstancijama, u pojedinačnoj dozi,
odnosno više od 2,5% u nepodijeljenom obliku lijeka;
3) 50 mg amobarbitona u kombinacijama sa drugim ljekovitim supstancijama, u pojedinačnoj dozi,
odnosno više od 2,5% u nepodijeljenom obliku lijeka;
4) 5 mg fenobarbitona u kombinacijama s drugim ljekovitim supstancijama, u pojedinačnoj dozi,
odnosno više od 2,5% u nepodijeljenom obliku lijeka;
5) 2,5 mg difenoksilata u obliku baze, u pojedinačnoj dozi s odgovarajućom dozom atropina.
Za jednokratno izdavanje, ovlašteni doktor odnosno ovlašteni specijalista može propisati lijek koji
sadrži najviše:
- fenobarbitona 2,0 g
- kodein fosfata 0,3 g
- meprobamata 8,0 g
- metadona 0,2 g
- metilfenobarbitona 10,0 g
- morfin sulfata 6,0 g
- pentazocina 5,0 g
- triheksifenidila 0,5 g
- fentanila 0,05 g
- buprenoffina 0,32 g
- hidromorfona 0,45 g
- oksikodona 1,12 g.
Kokain-hlorid može se izdavati samo za potrebe zdravstvenih ustanova, i to samo u obliku rastvora koji
sadrži do 20% kokaina, odnosno u obliku masti za oči koja sadrži do 2% kokaina. Kokain-hlorid može se
izdavati samo na osnovu pismenog trebovanja zdravstvene ustanove koju je potpisalo ovlašteno lice.
U apotekama se svi izdati lijekovi sa opojnim drogama bilježe u knjigu narkotika gdje se upisuje:
- Datum izdavanja
- Ime i prezime
- Adresa pacijenta
- Podaci o lijekaru i uz to količina izdatog lijeka te se uz to čuva kopija recepta.
Recept kojim se propisuje lijek koji sadrži opojne droge i psihotropne tvari, izdaje se u dva primjerka,
sa oznakom "kopija" na drugom primjerku i sa naznakom rednog broja knjige evidencije o propisanim
receptima lijekova koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari.
Ovlašteni doktor odnosno ovlašteni specijalista koji je propisao lijek koji sadrži opojne droge i
psihotropne tvari obavezan je voditi knjigu evidencije o propisanim receptima lijekova koji sadrže opojne
droge i psihotropne tvari, a saglasno propisima o opojnim drogama, te takve podatke unijeti i u zdravstveni
karton pacijenta.
1.1. Kadar
(1) Apoteka koja vrši promet lijekova i medicinskih sredstava u pogledu kadra mora da ima:
b) zaposlenog najmanje jednog farmaceutskog tehničara sa položenim stručnim ispitom, koji vrši
poslove prijema, smještaja i čuvanja lijekova i medicinskih sredstava, te izrade magistralnih i galenskih
lijekova.
(2) Apoteka koja ima jedan radni tim (jedan diplomirani farmaceut i jedan farmaceutski tehničar),
zaposlen sa punim radnim vremenom, može raditi najviše osam časova dnevno.
1.2. Prostor
(1) U pogledu prostora, pored opštih uslova iz člana 4. ovog pravilnika, apoteka mora imati površinu od
najmanje 50 m2 podijeljenu na sljedeće prostorije povezane u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, čija je
površina po prostoriji najmanje:
e) sanitarni čvor.
(2) Apoteke moraju građanima obezbijediti odgovarajući pristup prostorijama u kojima se vrši
izdavanje lijekova.
1.3. Oprema
a) recepturni sto.
b) opremu za smještaj i čuvanje lijekova,
c) čeličnu kasu za opojne droge i lijekove koji sadrže opojne droge
d) g) frižider sa termometrom,
e) staklene i porculanske stojnice signirane po važećoj farmakopeji.
f) laboratorijski sto,
g) destilator,
h) decimalnu vagu sa uvjerenjem o ispravnosti,
i) laboratorijsko posuđe i pribor (menzure, lijevci, odmjerne posude, porculanski i stakleni tarionici,
patene, špatule),
j) stručne knjige (važeća farmakopeja, Formulae magistrales et reagentia, važeći registar lijekova,
knjiga privatnih recepata, laboratorijski dnevnik, ovjerena knjiga evidencije o prometu opojnih
droga, knjiga hemijskih
Prostorije apoteke moraju omogućiti propisno poslovanje apoteke, posebno što se tiče izrade,
kontrole, čuvanja i izdavanja lijekova te informiranja i savjetovanja o lijekovima. U prostorijama apoteke
nema buke. Apoteka je odgovarajuće osvjetljena. U svim prostorijama je održavana i kontrolirana
propisana temperatura za tu vrstu prostora. Apoteka ima obezbjeđen prostor za povjerljiv razgovor.
Apoteka je odgovarajuće telekomunikacijski opremljena: telefon, faks, internet, e-mail.
Apoteka ima najmanje slijedeće prostorije: prostor za primanje i raspakivanje robe (lijekova,
medicinskih pomagala isl.),prostoriju za izdavanje lijekova i komunikaciju s pacijentom – oficinu,prostor za
smještaj i čuvanje lijekova i materijala – materijalka, prostoriju za izradu magistralnih preparata,prostoriju
za čišćenje i pranje pribora i ruku, prostoriju za povjerljive razgovore sa pacijentima – savjetovanje,
prostoriju za obavljanje stručno-administrativnih poslova, sanitarije i garderobu, ukoliko apoteka kao svoju
djelatnost obavlja dežurstvo mora imati i za to,odgovarajuće prostorije.
Prostorije su dizajnirane tako da omogućavaju dobrobit i pacijenata I uposlenih ,svi zakonski zahtjevi za
standarde prostora su ispoštovani. Omogućen je pristup i kretanje pacijentima sa invaliditetom. Postoji
procedura čišćenja za svaki dio apoteke. Postoji politika zabrane pušenja u apoteci. Adekvatna sjedišta
postoje za:korisnike I uposlenike.
Prostorije i oprema apoteke su odgovarajuće održavani. Apoteka je čista, uredna, i dobro održavana u
skladu sa imidžom pružanja profesionalnih zdravstvenih usluga. Održava prostorije za primanje i
skladištenje robe uključujući odgovarajuće uvjete za čuvanje lijekova. Osigurava se da je sva oprema u
apoteci održavana, čista, upotrebljiva i gdje potrebno kalibrirana (baždarena). Dnevno se provjerava
temperatura u frižideru za vakcine i druge temperaturno osjetljive lijekove. Apoteka ima klima uređaje koji
pomažu održati T apoteke.
Apoteka ima svu potrebnu opremu za pružanje usluga odnosno količina i vrsta opreme je u skladu sa
specificiranim uslugama koje apoteka pruža. Apoteka ima svu potrebnu opremu za pružanje kvalitetnih
usluga, a koja uključuje najmanje: recepturni sto,laboratorijski sto,kancelarijski sto i stolice,garderobni
ormar,računare,ormare za čuvanje lijekova,ormare za dokumentaciju,klima-uređaj. Apoteka ima
laboratorijsku opremu za izradu magistralnih i galenskih pripravaka, za identifikaciju ljekovitih tvari, i za
kontrolu kakvoće galenskih pripravaka. Oprema uključuje najmanje: uređaj za dobijanje prečišćene
vode,računar za upotrebu u laboratoriji,tehničku i elektronsku vagu,laboratorijsko posuđe (odmjerne
posude, menzure, porculanski i stakleni tarionici, patene, špatule),radna odjeća, obuća i pomagala (zaštitne
naočale, maske, rukavice za jednokratnu upotrebu),digestor za otapanje sirupa i rad sa lako hlapljivim
supstanci,Apoteka ima opremu za smještaj i čuvanje lijekova i medicinskih proizvoda.
Oprema za smještaj i čuvanje lijekova, čelična kasa za opojne droge,čelična kasa za lako hlapljive i
zapaljive hemikalije,frižider,staklene i porculanske stojnice signirane po važećoj farmakopeji, U apoteci
postoji dokumentacija o primanju, testiranju i održavanju,opreme.
Magistar farmacije je zdravstveni radnik koji ima visoko farmaceutsko obrazovanje, i to: magistar
farmacije sa položenim stručnim ispitom i licencom,magistar farmacije - specijalista sa položenim stručnim
ispitom i licencom i magistar farmacije - pripravnik. Magistar farmacije - pripravnik nalazi se na
pripravničkom stažu radi sticanja uslova za obavljanje apotekarske djelatnosti. Magistar farmacije -
pripravnik obavlja apotekarsku djelatnost pod stručnim nadzorom magistra farmacije.
Farmaceutski tehničar je zdravstveni radnik koji ima srednje farmaceutsko obrazovanje, i to:
farmaceutski tehničar sa položenim stručnim ispitom i farmaceutski tehničar - pripravnik. Farmaceutski
tehničar obavlja apotekarsku djelatnost u skladu sa obimom rada za farmaceutske tehničare i pod stručnim
nadzorom magistra farmacije. Farmaceutski tehničar - pripravnik se nalazi na pripravničkom stažu radi
sticanja uslova za obavljanje apotekarske djelatnosti, koji se obavlja pod stručnim nadzorom magistra
farmacije.
Analitički laboratorij može biti posebna prostorija ili se može nalaziti u dijelu galenskog laboratorija. U
ovoj laboratoriji farmaceut vrši kontrolu kvaliteta nabavljenih supstanci i izrađenih preparata.
Pored odgovarajućih prostorija za izvođenje ispitivanja potrebna je i odgovarajuća oprema. Osim
laboratorijskog posuđa koje je obavezno za svaku apoteku, mora posjedovati: pribor za određivanje
relativne gustoće, uređaj za destilaciju, za određivanje tališta, digestor, električnu mješalicu sa grijačem,
magnetnu mješalicu, mikroskop, pribor za TLC, pH metar, refraktometar, peć za žarenje, spektrofotometar,
analitičke vage, viskozimetar, štoperica, vodeno kupatilo itd.
Od kadra je potreban jedan magistar farmacije sa odgovarajućom specijalizacijom ili jedan magistar
farmacije sa minimalno 5 godina iskustva rada u analitičkom laboratoriju za 8-satno radno vrijeme.
Član 18.
Član 19.
Član 20.
Kontrolna laboratorija, pored opštih uslova u pogledu izgleda prostora iz člana 5. ovog pravilnika,
dužna je da obezbijedi najmanje sljedeće prostorije i prostore povezane u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu:
* Apoteka zdravstvena ustanova može osnovati galenski laboratorij kao posebnu organizacionu
jedinicu u kojem izrađuju galenske lijekove prema važećoj farmakopeji i drugim magistralnim propisima,
principima dobre proizvođačke prakse, dobre laboratorijske prakse i drugim propisima neophodnim za
osiguranje kvaliteta, a koji su namijenjeni za izdavanje isključivo u apoteci zdravstvenoj ustanovi i njenim
organizacionim jedinicama, u čijem se sastavu nalazi ta galenska laboratorija.
Ukoliko se galenski lijekovi proizvedeni u apoteci iz stava 1. ovog člana, stavljaju u promet izvan
apoteke zdravstvene ustanove i njenih organizacionih jedinica moraju se ispunjavati uslovi prostora,
opreme i kadra za proizvodnju lijekova saglasno državnom Zakonu, a za svaki galenski lijek proizveden na
ovaj način, mora se pribaviti dozvola za stavljanje lijeka u promet izdata od Agencije.
Apoteka zdravstvena ustanova koja osnuje galenski laboratorij kao posebnu organizacionu jedinicu,
mora imati uposlene specijaliste farmaceutske tehnologije i kontrole kvaliteta u punom radnom vremenu.
Ispunjenost uslova za rad i osnivanje galenskog laboratorija utvrđuje stručna komisija koju imenuje
kantonalni ministar zdravstva (u daljnjem tekstu: kantonalni ministar).
Troškove rada stručne komisije iz stava 4. ovog člana snosi podnosilac zahtjeva, a visinu troškova
utvrđuje rješenjem kantonalni ministar.
Kantonalni ministar rješenjem određuje ispunjenost uslova za osnivanje i rad galenske laboratorije.
Bliži uslovi prostora, opreme i kadra koje moraju ispunjavati galenske laboratorije, kao i način i
postupak njihove verifikacije bliže se određuje propisom federalnog ministra.
Oprema: pored minimalne laboratorijske opreme propisane za apoteku galenski laboratorij mora imati
analitičke vage sa tačnošću mjerenja 0,01 g, 0,1 g, 1 g i 10 g sa odgovarajućim brojem utega, mlin za
usitnjavanje praškastih supstanci, sita, homogenizator praškastih supstanci, demineralizator, posuđe od
nehrđajućeg čelika, mješalica, vodena kupatila.
Uz navedenu opremu, ovisno o pripremi farmaceutskih oblika, galenski laboratorij mora imati:
- Za proizvodnju prašaka, granula, tableta: stroj za vlažno granuliranje, stroj za suho granuliranje,
uređaj za sušenje granulata, tabletirku, kapsulirku...
Kadar: jedan magistar farmacije sa specijalizacijom iz farmaceutske tehnologije ili jedan magistar
farmacije sa minimalno 5 godina iskustva rada u galenskom laboratoriju i dva farmaceutska tehničara za 8-
satno radno vrijeme.
Apoteka u cilju proizvodnje galenskih preparata mora osigurati veoma stroge uslove, koji
podrazumjevaju:
• skladišni prostor koji osigurava ispravan način čuvanja i skladištenja polaznih materijala i
ambalaže,
• značajniji broj kvalitetnih i provjerenih polaznih materijala, uz obezbjeđene certifikate kvaliteta
od strane dobavljača /proizvođača,
• adekvatnu ambalažu primjerenu načinu čuvanja i korištenja proizvoda
• kontrolu kvaliteta i ispravnosti gotovog proizvoda
• zapise o gotovim proizvodima
*(1) Galensku laboratoriju organizuje apoteka kao organizacionu jedinicu apoteke u kojoj izrađuje
galenske preparate.
(2) Galenski preparati treba da budu izrađeni u skladu sa pravilnikom koji uređuje dobru proizvođačku
praksu u izradi galenskih preparata, a prema važećoj farmakopeji i drugoj stručnoj literaturi.
Član 15.
(1) Galenska laboratorija je dužna da ima zaposlen najmanje sljedeći kadar:
(2) Galenska laboratorija, u skladu sa potrebama procesa izrade galenskog preparata, može da ima
zaposlene radnikeIII>iliIV stepena stručne spreme koji su osposobljeni za pomoćne tehničke poslove u vezi
sa izradom galenskog preparata.
Član 16.
Galenska laboratorija, pored opštih uslova u pogledu izgleda prostora iz člana 5. ovog pravilnika, dužna
je da obezbijedi najmanje sljedeće prostorije i prostore povezane u funkcionalnu cjelinu:
Član 17.
Galenska laboratorija, pored opštih uslova u pogledu opreme koju mora da posjeduje apoteka iz člana
6. ovog pravilnika, u zavisnosti od vrste galenskog preparata koji izrađuje, dužna je da obezbijedi najmanje
sljedeće:
a. laminarnu komoru, autoklav, membranske filtere i drugu neophodnu opremu za izradu sterilnih
preparata,
b. mješalice za masti i kreme, vodeno kupatilo, uređaje za homogenizaciju, opremu za punjenje masti
i krema, opremu za punjenje supozitorija i vagitorija i drugu opremu neophodnu za izradu masti,
krema, supozitorija i vagitorija,
c. mlinove za usitnjavanje, mješalicu za čajeve i drugu opremu neophodnu za izradu čajeva,
d. mašine za gnječenje, suhu i vlažnu granulaciju, tabletirke, kapsulirke i drugu opremu neophodnu
za izradu prašaka, granula, tableta i kapsula,
e. opremu neophodnu za izradu rastvora za unutrašnju i spoljašnju primjenu,
f. laboratorijski sto,
g. digestor,
h. uređaj za proizvodnju prečišćene vode,
i. decimalnu vagu sa uvjerenjem o ispravnosti,
j. laboratorijsko posuđe i pribor (menzure, lijevci, odmjerne posude, porculanski i stakleni tarionici,
patene, špatule),
k. opremu za smještaj i čuvanje ambalaže, sirovina, poluproizvoda i galenskih preparata,
l. radni sto za prijem i uzorkovanje sirovina i ambalaže,
m. termometre za praćenje temperature u prostorijama i
n. stručnu literaturu (važeće farmakopeje,Formulae magistrales).
Član 5.
Izgled prostora apoteke, kao minimalni opšti uslov koji mora biti ispunjen, a koje je apoteka dužna da
obezbijedi su:
Veličina prostora i pojedinih prostorija bolničke apoteke, te neophodna oprema i broj apotekarskih
timova utvrđuje se u skladu sa obimom rada i brojem kreveta u bolnici.
U bolnici koja ima više od 100 bolesničkih postelja potrebno je osigurati bolničku apoteku koja mora
imati sljedeće prostorije:prostor za izdavanje lijekova,laboratorij za laboratorijske I analitičke poslove sa
posebnim prostorom za aseptički rad,praonicu posuda,prostor za smještaj I čuvanje lijekova sa prilazom za
prijem robe,poseban prostor za čuvanje lako zapaljivih tvari I lijekova koji sadrže opojne droge,prostorija za
voditelja apoteke,sanitarni čvor
Bolnička apoteka koja se bavi pripremanjem paranteralnih otopina treba imati posebne prostorijeza tu
djelatnost I to:za čuvanje nečiste ambalaže,za organoleptički pregled I označavanje proizvoda,za čuvanje
gotovih proizvoda,za kontrolno-analitički rad,za administraviju I voditelja,pripremanja paranteralnih
otopina te odvojene aseptičke prostorije za pripremu osoblja,za pripremanje vode za izradu otopina I
sterilizaciju gotovih proizvoda.
34. Recept, dijelovi recepta,pravila propisivanja za gotovi lijek,galenski i magistralni pripravak
*Recept je javno – pravni dokument kojim osoba ovlaštena za propisivanje lijekova (ljekar, stomatolog,
veterinar) nalaže osobi ovlaštenoj za izdavanje lijekova (farmaceutu) da izradi ili izda lijek. Recept mora
sadržavati sljedeće dijelove:
To je dio recepta u kojem je naznačen:naziv ustanove u kojoj radi onaj tko piše recept,adresa
ustanove,broj telefona,mjesto i datum kada je recept napisan
Invocatio (prizivanje)
To je dio recepta u kojem se piše:Kratica od latinskog glagola recipere (uzeti)Æ Rp. To j e skraćenica
imperativa glagola recipere R e c i p e ! (Uzmi!)Piše se u lijevom kutu, ispod glave recepta
Ordinatio (propisivanje)
Ovo je najvažniji dio recepta,Specifičan je za vrstu ljekovitog pripravka koji propisujemo ;MAGISTRALNI
OFICINALNI ili GOTOVI
Ordinatio (propisivanje)
Ako se propisuje gotovi ljekoviti pripravak, u ovom djelu recepta pišemo:ime lijeka,oblik lijekA, ukupna
doza originalnog pakovanja ,proizvođač lijeka,Ako se propisuje magistralni ljekoviti pripravak, u ovom se
djelu recepta nabrajaju sve komponente iz kojih će se on izraditi;Formula simplex – jednostavni recept
(sadržava samo jednu komponentu)Formula composita – složeni recept (sadržava više komponenti iz kojih
se izrađuje magistralni ljekoviti pripravak)Kod složenog recepta sve sastavne dijelove iz kojihće se izraditi
magistralni ljekoviti pripravak valja nabrojiti određenim slijedom:Ljekovito sredstvo (lat. Remedium
cardinalae, Pomoćno ljekovito sredstvo (lat. Remedium adiuvans),Korigirajuće sredstvo (lat. Remedium
corrigens)(ako je ljekovitom pripravku potrebno poboljšati nepoželjna svojstva),Sredstvo za oblikovanje
lijeka (Remedium constituens)Dakle, svi sastojci za izradu magistralnog ljekovitog pripravka pišu se:
određenim redoslijedom jedan ispod drugoga ,Velikim početnim slovom,Uz svaki sastojak pišemo i količinu:
masu – u gramima, arapskim brojem zaokruženim na jednu decimalu,volumen - u mililitrima (skraćeno,
ml)Ako se kod složenog recepta koriste svi sastavni dijelovi u istoj količini, onda se ta količina ne piše za
svaki sastojak posebno nego se napiše na kraju nakon posljednjeg sastojka. Pritom se ispred broja napiše
latinska oznaka āā ana partes aequales = na jednake djelove Subscriptio (odredba, nalog, uputa)Sastoji se
od 2 naloga:Nalog za pripravljanje (magistralni pripravak)Nalog za izdavanja,Nalog za pripravljanje,Ovaj dio
recepta za magistralni pripravaknalaže farmaceutu kakav oblik ljekovitog pripravka treba izraditi. Pišemo ga
latinskim riječima: M i s c e f i a t = pomiješaj da bude I onda napišemo oblik ljekovitog pripravka koji
želimo da farmaceut izradi, primjerice: Solutio (otopina) ili Unguentum (mast) ili ..Kada je ukupnu količinu
lijeka potrebno podijeliti na pojedinačne doze, onda se to farmaceutu mora napisati: Divide in partes
equales No...Ponekad se propisuje izrada samo jedne doze ljekovitog pripravka, a farmaceutu se napiše
koliko takvih doza želimo: Da tales doses No...Nomen medici,Ovo je mjesto u receptu gdje se veterinar
potpisuje i gdje stavlja žig ustanove u kojoj radi.Nomen aegroti -Ovo je mjesto u receptu gdje pišemo
podatke o pacijentu životinji/životinjama:vrsta, pasmina,dob,spol,težina,ime životinje,posebni znaci...ALI
obavezno i o vlasniku:ime, prezime i adresu
Ljekovite supstance (lijekovi) vrlo jakog djelovanja ( Remedia claudenda ) označeni su sa ++, čuvaju se
odvojeni od drugih lijekova i pod ključem. Na posudama u kojima se lijekovi čuvaju kao i na zatvaračima
mora biti označeni bijelim slovima na crnom polju naziv lijeka te največa pojedinačna i dnevna doza.
Magistralni i galenski lijekovi koji se izra|uju u apoteci, izdaju u ambalaži koja je u skladu sa odredbama
važeće farmakopeje koja obezbjeđuje kvalitet lijeka do njegovog utroška.
Magistar farmacije na signaturi čitko ispisuje uputstvo o upotrebi lijeka, naznačava datum izrade lijeka,
datum izdavanja lijeka i stavlja svoj paraf.
Ako je pored kratkog uputstva na signaturi potrebno dati opsežnije uputstvo o upotrebi lijeka,
magistar farmacije to uputstvo piše na posebnom papiru i ovjerava ga štambiljem apoteke i svojim
potpisom.
Lako zapaljive i isparljive tečnosti: alkohol, eter, hloroform se čuvaju u metalnim blokovima ili
bunkerima, ormarima ili podrumima koja imaju metalna vrata koja se otvaraju prema vani. Ti bunkeri
imaju ventilaciju, protivpožarni aparat, sijalicu (koja ne stvara iskre, koje mogu izazvati eksploziju ili požar).
Temperatura u tom podrumu mora biti konstantna izmđu 8-12˚C.
Prema zakonu o prometu otrova, otrovima se smatraju supstance sintetskog, biološkog ili prirodnog
porijekla i preparati proizvedeni od tih supstanci koji, uneseni u organizam ili u dodiru sa organizmom,
mogu ugroziti život i zdravlje ljudi ili štetno djelovati na čovjekovu okolinu. S ciljem zaštite zdravlja ljudi,
zakonskim propisima je reguliran promet otrova koji se mogu stavljati u promet samo u medicinske i
privredne svrhe.
Prostorije u kojima se čuvaju otrovi moraju biti zaključane i obilježene natpisom „Otrov“.
STERILIZACIJA (metode)
IZBOR METODE
U evropskoj farmakopeji još ima hemijska "hladna" sterilizacija i sterilizacija gasovima koji pokazuju
germicidne osobine: etilen oksid, propilen oksid, formaldehid.
40. Uloga farmaceuta u samonjezi i samomedikaciji (prehlada, gripa, glavobolja, povišena tjelesna
temperatura, afte, akne, hemoroidi, kašalj, opstipacija, promuklost, suvo oko itd. PAPIRI
Samoliječenje znači liječiti samostalno male i prolazne zdravstvene tegobe koje ne moraju uvijek
zahtijevati liječničku pomoć (glavobolja, povišena temperatura, proljev, blaži bolovi). Samoliječenje je
svakako korisno iz više razloga: lakši zdravstveni problemi se brže rješavaju bez gubljenja ionako sve
manjeg slobodnog vremena na čekanje u liječničkim ordinacijama, ušteda zdravstvenog novca koji se može
preusmjeriti na istraživanja novih skupih lijekova ili medicinskih postupaka . Kako bi samoliječenje bilo
doista na korist pacijenta neophodno je pridržavati se određenih pravila:
• ako se vaše tegobe ponavljaju često(npr. želučane tegobe, glavobolje ili bolovi bilo koje druge
etiologije) javite se svome liječniku i posavjetujte se
• izbjegavajte upotrebu dva ili više lijekova iz slobodne prodaje koji imaju istu indikaciju-raširena je
pojava da pacijent traži dva različita lijeka protiv bolova- tegobe nisu bitno manje no neželjeni učinci
lijekova se zbrajaju
• vrlo često pacijenti traže lijekove prema njihovom tvorničkom imenu ne razmišljajući o njihovom
sastavu ( npr. Lupocet se traži za smanjivanje temperature, Plicet ili Lekadol protiv glavobolje a Coldrex ili
Maxflu protiv hunjavice). Još je jako dobro kad to pacijenti traže istovremeno jer svaki odgovorni ljekarnik
će pacijentu objasniti da te lijekove ne treba uzimati istovremeno jer se u protivnom uzimaju daleko veće
količine aktivne supstance, u ovom primjeru paracetamola što može dovesti do iznimno teških zdravstvenih
problema. Puno je veći problem kad pacijent ove ili slične kombinacije kupuje posebno a zapravo koristi
kao u gore navedenom primjeru.Dakle kad kupujete lijekove u slobodnoj prodaji, saopćite ljekarniku koje
lijekove koristite i raspitajte se da li vaši lijekovi mogu biti u kombinaciji sa lijekom koji želite kupiti.
Samonjega znači mjere koje pacijent/korisnik poduzima da prevenira i tretira stanja i bolesti i da očuva
zdravlje sa ili bez upotrebe OTC preparata i drugih medicinskih proizvoda. farmaceutski tim pruža savjete i
usluge iz oblasti samonjege i samomedikacije Farmaceutski tim putem dijaloga osvjetljava potrebe
korisnika/pacijenata i zdravstvene probleme te pruža savjete u vezi samonjege ili upučuje pacijente ljekaru
odnosno drugom zdravstvenom profesionalcu po potrebi. Farmaceutski tim nudi i prodaje biljne preparate
i sredstva za samomedikaciju u skladu sa opšte prihvačenim profesionalnim standardima Farmaceutski tim
potpomaže sposobnost korisnika/pacijenta da prevenira i tretira manje zdravstvene probleme i poteškoće
sam/a sa ili bez ljekovitih pripravaka Apoteka mora posjedovati adekvatne brošure i informativni materijal
kvaliteta za koji apoteka može garantirati. Ovi materijali moraju biti lako dostupni korisniku/pacijenatu
Farmaceutski tim aktivno koristi pisane materijale i informacije uz pružanje usmenih savjeta Farmaceutski
tim je u stanju da preporuči dodatne pouzdane izvore informacija, literaturu, internet stranice koji se tiču
pacijentovog/korisnikovog problema Sve marketinške aktivnosti vezano za usluge apoteke te
ispostavljenost promociji proizvoda u apoteci trebaju: pridonositi promociji racionalne upotrebe lijekova
biti u skladu sa činjenicom da su apoteke ozbiljne zdravstvene ustanove Farmaceutski tim osigurava da je
preporučena samomedikacija: adekvatna,sigurna,prihvatljiva za pacijenta (vrsta tretmana, frekventnost, u
skladu sa religijskim etičkim nazorima),uzeta u pravo vrijeme i na pravi način,pomaže da se postignu željeni
rezultati sa minimumom truda, troška i štete.
Dobra apotekarska praksa zahtjeva da prvi farmaceutov interes mora biti blagostanje pacijenta u svim
vrstama apoteke
Dobra apotekarska praksa zahtijeva da osnovna apotekarska aktivnost bude snadbjevanje lijekovima i
drugim pomoćnim preparatima provjerenog kvaliteta, davanje odgovarajućih informacija pacijentu, te
monitoring efekata upotrebe lijekova.
Dobra apotekarska praksa zahtijeva da je sastavni dio farmaceutske aktivnosti doprinos promociji
racionalnog i ekonomičnog propisivanja i odgovarajuće upotrebe lijekova.
Dobra apotekarska praksa zahtijeva da svaki element apotekarske prakse bude relevantan za
pojedinog pacijenta, da je informacija jasna, te da je komunikacija efikasno prenesena pacijentu.
Lijekovi se čuvaju ako nije drugačije propisano u dobro zatvorenim posudama, zaštićenim od direktne
svjetlosti na temp. ne većoj od 0-5 ˚ C. Posude i zatvarači odnosno materijal od kojeg su napravljene a u
kojima se lijek čuv, izdaje ili pakuje ne smije štetno uticati na lijek.
Ljekovite supstance ( lijekovi) vrlo jakog djelovanja ( Remedia claudenda ) označeni su sa ++, čuvaju se
odvojeni od drugih lijekova i pod ključem. Na posudama u kojima se lijekovi čuvaju kao i na zatvaračima
mora biti označeni bijelim slovima na crnom polju naziv lijeka te največa pojedinačna i dnevna doza.
Opojna ljekovita sredstva ( droge, paragrafici) označeni znakom paragrafa §. Čuvaju se odvojeno od
ostalih lijekova i pod ključem.
Radioaktivni preparati označeni znakom ( crveni segment na žutom polju) čuvaju se prema posebnim
propisima.
Svi ostali lijekovi moraju biti označeni crnim slovima na bijelom polju.
Droge se čuvaju na suhom mjestu zaštićene od svjetlosti, zraka, insekata, prašine, plijesni i ostalih
nečistoća.
Veće količine se čuvaju se ako nije drugačije propisano u dobro zatvorenim posudama drvenim ili
limenim na suhom i hladnom mjestu. Konc. mineralne odnosno org. kiseline, konc. otopine alkalijskih
hidroxida , zapaljivi, explozivni i hlapljivi preparati čuvaju se u večim količinama odvojeno i pažljivo na
posebno osigurnaom mjestu, a pri rukovanju i radu s njima treba postupati vrlo oprezno. Male količine
konc. mineralnih kis.i tekućih org. kis. kao i lako hlapljivi preparati čuvaju se u bocama sa brušenim
čepovima a alkalije u posudama sa gumenim čepom ( zbog reakcije baze i stakla).
„Čuvati zaštićeno od svjetlosti“ znači da se lijek čuva u staklenoj posudi ili posudi od dr. pogodnog
materijala koji ne propušta svjetlost odnosno u posudi od bezbojnog stakla uvijenog u taman neprovidan
papir.
„Čuvati u dobro zatvorenoj posudi“ znači da se lijek čuva i izdaje u staklenoj posudi ili posudi od dr.
pogodnog materijala zatvorenoj staklenim brušenim čepom, gumenim ili plutanim čepom zataljenim
parafinom.