ZAKON

O SOCIJALNOJ ZAŠTITI

 I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom, u skladu sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa
djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 36/99.i 54/04), (u daljem tekstu: Federalni
zakon), na području Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljem tekstu: Kanton), bliže se uređuju:
 socijalna zaštita građana i njihovih porodica;
 iznosi novčanih i drugih davanja, uslovi i postupak sticanja prava iz socijalne zaštite i korisnici prava iz
socijalne zaštite;
 osnivanje, upravljanje i rad ustanova socijalne zaštite i postupak osnivanja udruženja lica sa invaliditetom;
 postupak za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite;
 finansiranje, nadzor, kaznene odredbe i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite.

Član 2.

Na pitanja iz oblasti socijalne zaštite koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuje se Federalni zakon.

Član 3.

Prava utvrđena ovim zakonom mogu ostvariti lica koja imaju prebivalište u Kantonu.
Prava iz ovog zakona su lična i ne mogu se prenositi na druga lica niti nasljeđivati.

Član 4.

Ukupan prihod domaćinstva kao osnov za ostvarivanje prava po ovom zakonu čine prihodi koje članovi
domaćinstva ostvaruju po osnovu:
 ličnih i drugih primanja iz radnog odnosa;
 starosne, invalidske i porodične penzije;
 poljoprivredne djelatnosti;
 primanja po propisima o boračko-invalidskoj zaštiti i zaštiti civilnih žrtava rata;
 prihoda ostvarenih po osnovu imovinskih prava;
 dopunskog rada;
 prihoda ostvarenih po osnovu autorskih prava;
 primanja po osnovu alimentacije;
 dioničkih i drugih suvlasničkih prava.
Prihodom od poljoprivredne djelatnosti u smislu stava 1. tačke 3. ovog člana smatra se katastarski prihod iz
prethodne godine koji se dijeli sa dvanaest (12) mjeseci i sa brojem članova domaćinstva.
Prihodom ostvarenim po osnovu imovinskih prava u smislu stava 1. tačke 5. ovog člana smatra se prihod ostvaren
prodajom imovine ili davanjem u zakup ili najam.
Prihodom u smislu stava 1. ovog člana ne smatra se: novčana naknada po osnovu invaliditeta za tjelesno oštećenje,
novčana naknada za pomoć i njegu od strane drugog lica, dodatak na djecu i stipendije učenika i studenata.
II-SOCIJALNA ZAŠTITA
 
1. Korisnici socijalne zaštite

Član 5.
1
Korisnici socijalne zaštite, u smislu ovog zakona, su lica koja se nalaze u stanju socijalne potrebe i to:
 djeca bez roditeljskog staranja;
 odgojno zanemarena djeca;
 odgojno zapuštena djeca;
 djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama;
 lica sa invaliditetom i lica ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju;
 materijalno neosigurane i za rad nesposobna lica;
 stara lica, bez porodičnog staranja;
 lica sa društveno negativnim ponašanjem;
 lica i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik
socijalne zaštite.
 

2. Prava iz socijalne zaštite

Član 6.

Prava iz socijalne zaštite, u smislu ovog zakona su:

a) novčana i druga materijalna pomoć;
b) osposobljavanje za život i rad;
c) smještaj u drugu porodicu;
d) smještaj u ustanovu socijalne zaštite;
e) usluge socijalnog i drugog stručnog rada;
f) kućna njega i pomoć u kući.
 

a) Novčana i druga materijalna pomoć

Član 7.

Novčana i druga materijalna pomoć sastoji se od:

 stalne novčane pomoći;
 druge materijalne pomoći.

Član 8.

Pravo na novčanu i drugu materijalnu pomoć imaju lica i porodice pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom.
Pravo na pomoć iz stava 1. ovog člana ostvaruje se kod nadležnog Centra za socijalni rad odnosno kod Službe
socijalne zaštite u jedinicama lokalne samouprave u kojima nije formiran Centar (u daljem tekstu: Centar) na čijem
području lice i porodica imaju prebivalište, u skladu sa ovim zakonom.

Član 9.

Osnov za utvrđivanje novčanih i drugih materijalnih pomoći je prosječna mjesečna neto plata ostvarena u
prethodnoj godini u Federaciji BiH (u daljem tekstu: prosječna plata).

Član 10.

Nalaz i mišljenje o potpunoj nesposobnosti za samostalni rad i privređivanje u prvom i drugom stepenu daje
ljekarska komisija koju osniva Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite HNK(u daljem tekstu: Ministarstvo),
ili ljekarska komisija osnovana od druge institucije sa kojom Ministarstvo zaključi ugovor.
Član 11.

Nalaz i mišljenje sa ocjenom o sposobnosti djece ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju daje u prvom i drugom
stepenu stručna komisija za ocjenjivanje sposobnosti djece ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju, koju osniva
Ministarstvo, ili stručna komisija osnovana od druge institucije sa kojom Ministarstvo zaključi ugovor.
2
 Član 12.

Postupak, sastav i način rada komisija iz člana 10. i 11., te način i postupak ocjenjivanja nesposobnosti za rad,
način i postupak za otkrivanje i evidenciju djece ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju, regulisat će se
posebnim pravilnikom kojeg donosi ministar zdravstva, rada i socijalne zaštite (u daljem tekstu: ministar).
 

 Stalna novčana pomoć

Član 13.

Pravo na stalnu novčanu pomoć ostvaruje lice i porodica na način i pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom.

Član 14.

Pravo na stalnu novčanu pomoć ostvaruje lice i porodica ukoliko im prihodi zajedničkog domaćinstva (u daljem
tekstu:domaćinstvo) nisu dovoljni za izdržavanje.

Član 15.

Smatra se da domaćinstvu u smislu člana 14. ovog zakona, prihodi nisu dovoljni za izdržavanje ako ukupna
primanja iz člana 4. ovog zakona po jednom članu domaćinstva mjesečno ne prelaze 10% prosječne plate.
Za domaćinstvo koje ima lice sa invaliditetom i lice sa stalnim smetnjama u fizičkom ili psihičkom razvoju, prihodi
nisu dovoljni za izdržavanje, ako ukupna primanja po članu domaćinstva, mjesečno ne prelaze 15% prosječne plate.

Član 16.

Visina stalne novčane pomoći za jednočlano domaćinstvo utvrđuje se odlukom Vlade Hercegovačko-neretvanskog
kantona (u daljem tekstu:Vlada), a ista ne može bitit niža od 10% prosječne plate.
Za dvočlano i višečlano domaćinstvo koje ostvaruje pravo na stalnu novčanu pomoć, iznos stalne novčane pomoći
uvećava se za svakog člana domaćinstva za 10% od iznosa stalne novčane pomoći iz st.1. ovog člana.

Član 17.

Pravo na stalnu novčanu pomoć nema pojedinac niti član porodice koji:
- ne želi prihvatiti niti tražiti uzdržavanje od lica koje ga je dužno izdržavati na osnovu propisa o
porodičnim odnosima, osim ako nadležni Centar utvrdi da zakonski obaveznik uzdržavanja nije u mogućnosti
davati uzdržavanje,
- je vlasnik ili suvlasnik nekretnina (kuća, stan i druge nekretnine) koje svojom veličnom prelaze potrebe
domaćinstva, odnosno čijom bi se prodajom ili izdavanjem pod zakup mogla ostvariti sredstva potrebna za
uzdržavanje ili bi se po osnovu te imovine uzdržavanje moglo osigurati ugovorom o doživotnom uzdržavanju,
što u svakom konkretnom slučaju procjenjuje stručni tim Centra,
- je vlasnik ili suvlasnik preduzeća ili samostalne radnje ili ima registrovanu dopunsku djelatnost, odnosno
domaćinstva u kojima su jedan ili više članova vlasnici ili posjednici automobila, osim ako su u pitanju lica sa
invaliditetom koja po propisima iz oblasti poreske i carinske politike mogu uvesti ili na domaćem tržištu kupiti
motorno vozilo kao ortopedsko ili drugo pomagalo,
- može sam sebe uzdržavati,
- ne želi ostvariti uzdržavanje na osnovu sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a nije pokrenuo
postupak za raskid tog ugovora,
- može osigurati uzdržavanje po drugoj osnovi.

Član 18.

Obaveza uzdržavanja utvrđuje se na osnovu Porodičnog zakona.

Smatra se da je zakonski obaveznik izdržavanja u mogućnosti davati uzdržavanje ako prihodi po članu domaćinstva
njegove porodice prelaze 30% osnovice iz člana 9. ovog zakona.

3
 Član 19.

Stalna novčana pomoć može se odobriti u cijelosti kao pomoć u naturi, kad nadležni Centar utvrdi da se pomoć u
novcu ne koristi ili postoji velika vjerovatnoća da se neće koristiti za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Član 20.

Lice koje ostvaruje stalnu novčanu pomoć, dužno je u roku od 8 dana prijaviti nadležnom Centru svaku promjenu
koja utječe na ostvarivanje ili na visinu stalne novčane pomoći, a korisnik stalne novčane pomoći koji ostvaruje
prihod dužan je svakih 6 mjeseci dostaviti dokaze o visini ostvarenog prihoda.
Nadležni Centar donijet će, na osnovu prijave korisnika stalne novčane pomoći ili na osnovu podataka prikupljenih
po službenoj dužnosti, novo rješenje ako to zahtjevaju promjenjene okolnosti o kojima ovisi ostvarivanje i visina
pomoći za uzdržavanje.

Član 21.

Korisnicima prava iz ovog zakona, osim korisnika prava na jednokratnu novčanu pomoć osigurava se pravo na
zdravstveno osiguranje, ukoliko ga ne mogu ostvariti po drugom osnovu.
Troškove zdravstvenog osiguranja snosi Kanton na način i po postupku propisanom posebnom odlukom Vlade.
 

 Druge materijalne pomoći

Član 22.

Druga materijalna pomoć, u smislu ovog zakona, je jednokratna, izuzetna i druga novčana pomoć ili materijalno
davanje materijalno neosiguranim licima ili porodicama koje se nađu u stanju socijalne potrebe.

Član 23.

Jednokratna novčana pomoć može se odobriti pojedincu ili porodici koji zbog trenutačnih okolnosti (npr. bolesti ili
smrti člana porodice, elementarne nepogode, povratka s liječenja i dr.), nisu u mogućnosti djelimično ili u cijelosti
podmiriti minimum životnih potreba.
Postupak ostvarivanja prava na jednokratnu novčanu pomoć vodi Centar, a o utrošenim sredstvima svakih 6
mjeseci izvještava nadležnu jedinicu lokalne samouprave.

Član 24.

Jednokratna novčana pomoć odobrava se u novcu ili naturi.

Jednokratna novčana pomoć odobrava se u naturi u slučaju iz člana 19. ovog zakona.

Član 25.

Jednokratna novčana pomoć može se dodijeliti najviše do visine 50% prosječne plate.
Iznos i uslove za sticanje prava na jednokratnu novčanu pomoć utvrđuje svojim propisom nadležna jedinica lokalne
samouprave.

Član 26.

Licu koje se nalazi u stanju izuzetne socijalne potrebe može se dodijeliti izuzetna pomoć.
Izuzetna socijalna potreba je potreba koja se ne može zadovoljiti jednokratnom pomoći.
Član 27.

Odluku o dodjeli i visini izuzetne pomoći donosi Ministarstvo.

Član 28.
4
Pomoć za podmirenje troškova sahrane odobrava se za lica koja su korisnici stalne novčane pomoći i za lica
smještena u ustanove socijalne zaštite ili u drugu porodicu, za koje troškove smještaja plaća Kanton.
Visinu naknade za podmirenje troškova sahrane utvrdit će posebnom odlukom Vlada na prijedlog Ministarstva, a
ista ne može biti niža od prosječne plate.

b) Osposobljavanje za život i rad

Član 29.

Pravo za osposobljavanje za život i rad ostvaruju djeca ometena u psihofizičkom razvoju i odrasla lica sa
umanjenim psihofizičkim sposobnostima na način i pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom.

Član 30.

Utvrđivanje postojanja osnova za ostvarivanje prava na osposobljavanje za život i rad vrše komisije iz člana 10. i
11. ovog zakona.
Postupak za utvrđivanje činjenica iz stava 1. ovog člana, način rada komisije, način ostvarivanja saradnje sa drugim
učesnicima u postupku, ocjenjivanje radne sposobnosti, medicinska i druga dokumentacija potrebna za ocjenjivanje
radne sposobnosti, sadržaj nalaza, ocjene i mišljenja, obrasci koji se upotrebljavaju i druga pitanja od značaja za
ostvarenje ovih prava, regulisat će se pravilnikom koji donosi ministar.

Član 31.

Lice koje se radi osposobljavanja za život i rad smješta u ustanovu rezidentnog smještaja izvan mjesta prebivališta
ima pravo na troškove smještaja i prevoza, ukoliko mu to njegova porodica ne može osigurati.

Član 32.

Troškove smještaja i prevoza snosi korisnik prava, roditelj, usvojitelj, staratelj ili srodnik koji je dužan izdržavati to
lice ili druga pravna ili fizička lica koja su preuzela ove obaveze.
Obaveza korisnika prava, roditelja, usvojitelja, staratelja i srodnika u snošenju troškova iz stava 1. ovog člana
postoji, ukoliko prihodi po članu domaćinstva prelaze visinu od 50% prosječne plate.
Ako sredstva korisnika smještaja ili obaveznika plaćanja nisu dovoljna, razliku u cijeni utvrđuje rješenjem nadležni
Centar, u visini iznosa srazmjernih materijalnim mogućnostima lica iz stava 1. ovog člana, utvrđenih na osnovu
kriterija iz stava 2. ovog člana, a razlika u plaćanju se vrši iz budžeta Kantona, a po predhodno pribavljenoj
saglasnosti Ministarstva.
Ukoliko se troškovi smještaja ne mogu plaćati u skladu sa stavom 2. i 3. ovog člana, troškovi smještaja se plaćaju
iz budžeta Kantona.
Član 33.

Djeci odnosno odraslim licima osposobljenim za rad iz člana 29. ovog zakona pripada pravo na novčanu naknadu
za vrijeme čekanja na zaposlenje.
Iznos novčane naknade za lica iz stava 1. ovog člana utvrđuje Vlada posebnom odlukom.
 
c) Smještaj u drugu porodicu

Član 34.

Pravo na smještaj u drugu porodicu mogu ostvariti lica na način i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.

Član 35.

O smještaju u drugu porodicu, kao i o prestanku smještaja odlučuje Centar na čijem području lice ima prebivalište,
a na način utvrđen ovim zakonom.

5
 Član 36.

O smještaju djece ili odraslih lica u drugu porodicu nadležni Centar donosi rješenje.
Rješenje se donosi na osnovu mišljenja stručnog tima Centra.
Rješenje o smještaju lica u drugu porodicu mora sadržavati:
- ime i prezime porodice u koju se lice smješta, kao i njihovu adresu,
- početak i trajanje smještaja,
- obaveze porodice u koju se dijete smješta u pogledu njegovog odgoja, školovanja i uopće osposobljavanja za
samostalan život, kao i u pogledu ishrane i smještaja,
- visinu i način plaćanja naknade za smještaj,
- vrijeme i način obavještavanja nadležnog Centra o svim okolnostima koje su od značaja za razvoj djeteta,
odgoj i školovanje i okolnosti od značaja za život u porodici odraslog lica,
- otkazni rok.
Član 37.

Na osnovu rješenja iz člana 36. ovog zakona, Centar i sklapa ugovor sa hraniteljem.
Ugovorom iz stava 1.ovog člana pobliže će se utvrditi međusobni odnosi između Centra i hranitelja, obaveze
hranitelja prema smještenom licu, te način plaćanja troškova smještaja.
Centar na čijem je području ta porodica prati prilike u kojima smješteno lice živi i redovno o stanju štićenika
izvještava Centar koji je donio rješenje o smještaju.

Član 38.

Hranitelj porodice u koju se smještaju lica ima pravo na naknadu.

Visinu naknade iz stava 1. ovog člana utvrđuje Vlada posebnom odlukom.

Član 39.

Troškove smještaja u drugu porodicu snose lica iz člana 32. stav 1. ovog zakona u visini iznosa utvrđenog na način
iz stava 2. i 3. člana 32., a iz budžeta Kantona na način iz stava 4. člana 32. ovog zakona.

d) Smještaj u ustanovu socijalne zaštite

Član 40.

Pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite mogu ostvariti djeca i odrasla lica na način i pod uslovima utvrđenim
ovim zakonom.
Član 41.

O smještaju u ustanovu socijalne zaštite odlučuje Centar na čijem području lice ima prebivalište, a na način utvrđen
ovim zakonom.
Cijenu usluga smještaja u ustanove na području Kantona utvrđuje osnivač uz predhodno pribavljenu saglasnost
Ministarstva.

Član 42.

Troškove smještaja u ustanovu socijalne zaštite snose lica iz člana 32. stav 1. ovog zakona u visini iznosa
utvrđenog na način iz stava 2. i 3. člana 32. ovog zakona, a iz budžeta Kantona, na način iz stava 4. člana 32. ovog
zakona.
 
Član 43.

Odraslo lice smješteno rješenjem Centra dužno je plaćati cijenu smještaja svim svojim prihodima i novčanim
sredstvima.

6
Licima koja ostvaruju stalni mjesečni prihod isplaćuje se 10% tog prihoda za pokriće njihovih najosnovnijih
životnih potreba.
Ako su prihodi smještenog lica iz stava 1.ovog člana veći od cijene smještaja, razliku zadržava korisnik.
Korisnik smještaja iz stava 1.ovog člana čiji prihodi i novčana sredstva nisu dovoljna za plaćanje cijene smještaja
dužan je u svrhu plaćanja pokloniti Kantonu svoju imovinu koja ne služi članovima njegove porodice za
podmirenje osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba, što u svakom konkretnom slučaju procjenjuje
stručni tim Centra.
Ako sredstva korisnika iz stava 1. i 4.ovog člana nisu dovoljna za plaćanje cijene smještaja, razliku između cijene
smještaja i tih sredstava rješenjem utvrđuje nadležni Centar, a plaćanje se vrši iz budžeta Kantona.
Pri utvrđivanju prihoda iz stava 1. i 4.ovog člana iznos prihoda umanjuje se za obavezu korisnika za izdržavanje
nekog od članova porodice u skladu sa čl.32. ovog zakona.

e) Usluge socijalnog i drugog stručnog rada

Član 44.

Pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada mogu ostvariti pojedinci, porodice i društvene grupe na način
utvrđen zakonom. Sve ostale usluge stručnog rada, u skladu sa porodičnim i krivičnim zakonom, posebnim
ugovorom će se regululisati između Centra i tih institucija u cilju plaćanja usluga Centru.

 f) Kućna njega i pomoć u kući

Član 45.

Pravo na kućnu njegu i pomoć u kući mogu ostvariti lica na način utvrđen zakonom.
Usluge kućne njege i pomoći u kući mogu pružati ustanove, Crveni križ i nevladine organizacije koje ispunjavaju
uslove propisane zakonom.

Član 46.

Propisima jedinice lokalne samouprave, može se proširiti krug korisnika i prava iz socijalne zaštite utvrđenih ovim
zakonom, u skladu sa programima razvoja socijalne zaštite i specifičnim prilikama u jedinici lokalne samouprave.
Odlukom jedinice lokalne samouprave utvrđuje se prošireni krug korisnika i prava iz socijalne zaštite i način
obezbjeđenja sredstava socijalne zaštite iz stava 1. ovog člana.

 III-OSNIVANJE, UPRAVLJANJE I RAD USTANOVA SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 47.

Ustanova socijalne zaštite može se osnovati, ako su pored općih uslova propisanih za osnivanje ustanova, ispunjeni
i slijedeći uslovi:
 da postoji trajna potreba za obavljanje određene djelatnosti socijalne zaštite;
 da su utvrđeni osnovni zadaci, dugoročni ciljevi, plan i program rada ustanove;
 da je osiguran odgovarajući prostor i oprema, za uspješan rad ustanove;
 da su osigurani potrebni stručni i drugi radnici;
 da je utvrđeno finansiranje i materijalna sredstva potrebna za rad ustanove;
 i drugi uslovi utvrđeni zakonom.
Uslove u pogledu prostora i opreme utvrdit će ministar posebnim propisom.
Član 48.

Ustanovu u oblasti socijalne zaštite može osnovati Kanton i jedinica lokalne samouprave.

7
Ustanovu, izuzev Centra, mogu osnovati domaća i strana pravna i fizička lica, humanitarne organizacije ili vjerske
zajednice, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom i Zakonom o ustanovama, uz predhodno pribavljenu saglasnost
Ministarstva.

Član 49.

Ministarstvo donosi rješenje o ispunjavanju uslova za osnivanje ustanove, na osnovu nalaza komisije koju u tu
svrhu imenuje ministar.
Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena žalba, ali se može voditi upravni spor.

Član 50.

Ukoliko ustanova ne ispunjava zakonom propisane uslove za obavljanje djelatnosti, Ministarstvo će odrediti rok u
kome je ustanova dužna otkloniti nedostatke.
Ako se utvrđeni nedostaci ne otklone u određenom roku, osnivač će na prijedlog Ministarstva donijeti odluku o
ukidanju ustanove.

Član 51.

Ustanova može početi obavljati svoju djelatnost tek nakon što je upisana u sudski registar ustanova i nakon što je
od Ministarstva pribavila rješenje kojim se utvrđuje da su ispunjeni svi uslovi utvrđeni u članu 47. ovog zakona.

Član 52.

Ustanovom upravlja Upravni odbor.

Upravni odbor ustanove ima pet članova i čine ga:
- 3 člana koje predlaže osnivač
- 1 član predstavnik ustanove
- 1 član kojeg predlaže Ministarstvo
Članove Upravnog odbora ustanove iz stava 2. ovog člana imenuje i razrješava osnivač.
Način izbora i opoziva te mandat članova upravnog odbora ustanove utvrđuje se u skladu sa Zakonom.

Član 53.

Visinu naknade za rad članova upravnih odbora utvrđuje osnivač ustanove uz saglasnost Ministarstva, a isplaćuje
se iz sredstava ustanove.
Članak 54.

Direktora ustanove imenuje upravni odbor na osnovu provedenog konkursa uz predhodno pribavljenu saglasnost
Ministarstva i osnivača.
Mandat direktora je četiri godine i može biti ponovo imenovan.

Član 55.

Ustanova prestaje sa radom:

- ako više ne postoji potreba za obavljanjem djelatnosti ustanove;
- ako prestanu da postoje uslovi za obavljanje djelatnosti ustanove;
- ako je ustanovi izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti zbog toga što ne ispunjava uslove u skladu sa
zakonom, a u roku određenom u izrečenoj mjeri, nije ispunila te uslove;
- ako se pravosnažnom odlukom suda utvrdi ništavnost upisa u sudski registar;
- ako je u nemogućnosti da ispunjava zakonom propisane obaveze, a aktom o osnivanju nije utvrđena
odgovornost osnivača za te obaveze;
8
 - ako u određenom roku ne otkloni nedostatke;
- ako se pripoji drugoj ustanovi ili podijeli na dvije ustanove;
- ako se organizuje u privredno društvo;
- u drugim slučajevima određenim zakonom ili aktom o osnivanju.
U slučajevima iz tačke 1. do 7. stava 1. ovog člana akt o prestanku rada ustanove donosi osnivač uz saglasnost
Ministarstva.
Aktom iz prethodnog stava utvrđuje se način zaštite prava korisnika usluga i druga pitanja od značaja za prestanak
rada ustanove, u skladu sa ovim zakonom i aktima ustanove.

Član 56.

Ustanove su dužne svojim aktom utvrditi organizaciju, sistematizaciju rada u ustanovama i radnim jedinicama,
način prijema i otpusta korisnika, kao i normative stručnog kadra u odnosu na broj štićenika i druga pitanja
organizovanja rada u skladu sa Zakonom o ustanovama i ovim zakonom.
Saglasnost na akte ustanove socijalne zaštite, kao i na propisane normative daje Ministarstvo.

Član 57.

Ustanove su dužne na propisan način voditi evidenciju o korisnicima i pruženim uslugama, i o tome redovno
dostavljati izvještaje Ministarstvu.
Ministar propisuje uputstvo iz stava 1. ovog člana.

Član 58.

Ministarstvo vodi registar ustanova koje obavljaju djelatnost socijalne zaštite.

Bliži propis o obliku i sadržaju obrasca, registra i postupku za upis u registar donosi Ministarstvo.

 
1. Centar

Član 59.

Centar obavlja slijedeće poslove:

- prati, proučava probleme i način njihovog rješenja iz oblasti socijalne zaštite,
- objedinjava rad službi,
- podstiče i organizuje aktivnosti od preventivnog značaja za oblast socijalne zaštite,
- primjenjuje i provodi oblike socijalne zaštite,
- neposredno pruža usluge socijalnog rada,
- rješava u prvom stepenu zahtjeve za ostvarivanje prava u okviru nadležnosti,
- obavlja poslove u oblasti porodične zaštite, zaštite odgojno zanemarene djece, te učestvuje u izvršavanju
odgojnih mjera i mjera zaštitnog nadzora,
- obavlja poslove i ima ovlaštenja organa starateljstva utvrđene Porodičnim zakonom, drugim zakonima i
propisima,
- obavlja savjetodavni rad,
- sarađuje sa građanima, mjesnim zajednicama, državnim organima i ustanovama, pravnim licima, udruženjima
građana, humanitarnim organizacijama, pravosudnim organima, policijskim upravama i drugim organima koji
mogu doprinijeti unapređivanju kvaliteta socijalnog rada i socijalne zaštite,
- vodi propisanu evidenciju i prikuplja dokumentaciju o korisnicima socijalne zaštite, o primjenjenim oblicima
socijalne zaštite i utrošenim materijalnim sredstvima,
- unosi i ažurira podatke u informacioni sistem,

- dostavlja podatke Ministarstvu,

- organizuje savjetovališta za predbračne, bračne i porodične odnose i savjetovališta za mlade,
- obavlja i druge poslove utvrđene ovim zakonom i aktima Centra.

9
 Član 60.

Centar može početi sa radom ako, pored uslova propisanih čl.47. ovog zakona, ima u radnom odnosu najmanje
jednog diplomiranog socijalnog radnika, odnosno socijalnog radnika i jednog diplomiranog pravnika.
Za obavljanje specifičnih poslova iz nadležnosti Centra osigurat će se najmanje jedan stručni tim sastavljen od
stručnjaka iz sljedećih oblasti: socijalnog rada, psihologije, pedagogije, prava, a po potrebi i stručnjaci iz drugih
oblasti.
Centar osniva nadležni organ jedinice lokalne samouprave.
Odlukama nadležnih organa jedinica lokalne samouprave, može se osnovati za područje dvije ili više jedinica
lokalne samouprave, jedan Centar.
Centar osnovan za područje dvije ili više jedinica lokalne samouprave, može organizovati rad po organizacionim
jedinicama u svakoj jedinici lokalne samouprave, za koje je osnovan i obezbjediti stručni timski rad.

Član 61.

U Centru se kao organizacijske jedinice mogu osnovati:

- prihvatna stanica (prihvatilište),

- dijagnostičko-promatrački centar,
- savjetovalište za predbračne, bračne i porodične odnose.

Član 62.

Aktom o osnivanju Centra utvrđuju se međusobna prava, obaveze i odgovornosti osnivača i Centra.
Sredstva za obavljanje djelatnosti osigurava osnivač.

Član 63.

Centar je ustanova, a na osnivanje, registraciju, djelatnost, prestanak rada i druga pitanja primjenjuju se propisi o
ustanovama ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Centar ima svojstvo pravnog lica.

2. Dom za djecu bez roditeljskog staranja

Član 64.

Dom za djecu bez roditeljskog staranja (u daljem tekstu: Dom za djecu) pruža usluge cjelokupnog zbrinjavanja,
odgoja, školovanja, zdravstvene zaštite djece bez roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen porodičnim
prilikama.
Dom za djecu prima na smještaj i zaštitu djecu iz stava 1. ovog člana do 18 godina.
Izuzetno od stava 2. ovog člana Dom za djecu, na smještaj i zaštitu prima i djecu kojoj je potrebno obezbjediti
završetak redovnog školovanja, do navršene 27 godine života.
Dom za djecu je dužan pružiti organizovanu individualnu stručnu pomoć za uspješno savladavanje programa,
odgoja i obrazovanja štićenika.
Dom za djecu može koristiti usluge dječijih vrtića i drugih ustanova, u cilju socijalizacije svojih štićenika.

Član 65.

U Domu za djecu može se, uz predhodnu saglasnost Ministarstva, kao organizaciona jedinica osnovati Prihvatilište
za trudnice i samohrane majke sa djecom do 6 mjeseci starosti.
3. Dom za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu

Član 66.

10
Dom za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu (u daljem tekstu: Dom) omogućava zbrinjavanje, odgoj,
obrazovanje, resocijalizaciju, njegu, zdravstvenu zaštitu i rano osposobljavanje djece s poremećajima u društvenom
ponašanju, sklone prestupima i krivičnim djelima.
U Domu se izvršava mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu izrečenu od organa starateljstva ili nadležnog suda.
U Domu se može organizovati redovna nastava za osnovnu, odnosno srednju školu, zavisno od broja djece i drugih
uslova u skladu sa Zakonom o osnovnoj i Zakonom o srednjoj školi uz saglasnost kantonalnog Ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
Rad s djecom u Domu je organizovan po vaspitnim grupama u odjeljenju. Vaspitna grupa može imati do 12
štićenika.

Član 67.

U Domu se kao organizacijske jedinice mogu osnovati:

- prihvatna stanica (prihvatilište),
- dijagnostičko-promatrački centar.

Član 68.

Prihvatna stanica omogućuje djeci zatečenoj u lutanju i skitnji i djeci kojoj je potrebna hitna pomoć, prihvat,
kratkotrajni smještaj, ishranu i nadzor do utvrđenja identiteta i mogućnosti za povratak u vlastitu porodicu, u drugu
porodicu, ustanovu u kojoj su bila smještena ili ovlaštenom Centru.

Član 69.

Dijagnostičko-promatrački centar omogućava vaspitno zanemarenoj i zapuštenoj djeci privremeni smještaj, ishranu
i vaspitanje, te radnicima centra promatranje i dijagnosticiranje problema djece s manifestacijama vaspitne
zanemarenosti i zapuštenosti i predlaže odgovarajuće postupke za zaštitu.

4. Dom za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju

Član 70.

Dom za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju omogućava smještaj, ishranu, odgoj, dijagnosticiranje,
uvježbavanje i osposobljavanje umjereno, teže i teško zaostale djece u fizičkom ili psihičkom razvoju ili višestruko
ometene u razvoju, a prema sklonostima ili sposobnostima.
Dom za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju može imati organizacijsku jedinicu za smještaj djece
društveno neprihvatljivog ponašanja ometene u psihičkom ili fizičkom razvoju, kojoj je izrečena odgojna mjera od
strane suda.

Član 71.

U domu za djecu iz predhodnog člana mogu se kao organizacijske jedinice osnovati:

- centri za rehabilitaciju,
- centri za vaspitanje i obrazovanje,
- dnevni centri.
Član 72.

Centar za rehabilitaciju omogućava djeci ometenoj u fizičkom ili psihičkom razvoju dijagnosticiranje i
osposobljavanje u posebnim uslovima, te odgovarajuće oblike stručne pomoći u organizovanju aktivnosti koje će
zaokupiti dječiju pažnju i druge sposobnosti u skladu sa psihofizičkim sposobnostima korisnika.
Član 73.

11
Centar za odgoj i obrazovanje pruža djeci ometenoj u fizičkom ili psihičkom razvoju, odgoj i obrazovanje u
posebnim uslovima; osposobljavanje uz odgovarajuće oblike stručne pomoći.

Član 74.

Dnevni centri za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju omogućavaju korisnicima dnevni smještaj,
osposobljavanje za radnu terapiju koja će zaokupiti pažnju, rekreacijske i druge aktivnosti u skladu sa
sposobnostima.
Dnevni centri iz predhodnog stava, mogu biti organizovani u sastavu specijalnih osnovnih škola, preduzeća za
osposobljavanje za rad i zapošljavanje lica sa invaliditetom, a mogu biti organizovani i kao posebne ustanove

5. Dom za stara i iznemogla lica

Član 75.

Dom za stara i iznemogla lica pruža starim licima i drugim odraslim licima usluge smještaja, ishrane, pomoći i
njege, socijalnog rada, zdravstvene zaštite, odmora i rekreacije, kulturno-zabavne, te druge aktivnosti i stručni
tretman ovisno o korisničkim potrebama.
U domu za zaštitu starih lica mogu biti kao organizacijske jedinice osnovani:
- centri za dnevni boravak,
- prihvatilište za odrasla i stara lica ,
- centri za pružanje njege i pomoći u kući.

Član 76.

Centar za dnevni boravak pruža starim licima, drugim odraslim i onemoćalim licima usluge dnevnog ili
poludnevnog boravka, ishranu, stručnu pomoć, organizovani odmor i rekreaciju, održavanje lične higijene, kulturno
– zabavne i druge aktivnosti.

Član 77.

Priihvatilište za stara i iznemogla lica omogućava prihvat i privremeno zbrinjavanje i ishranu odraslih i starih lica,
koji se usljed raznih okolnosti nađu izvan mjesta prebivališta i bez sredstava za život, do mogućnosti vraćanja u
vlastitu ili drugu porodicu, ustanovu u kojoj su ranije bili smješteni ili ovlašteni Centar, a radi primjene
odgovarajućih oblika zaštite.

Član 78.

Centri za pružanje njege i pomoći u kući pružaju hronično oboljelim ili potpuno iznemoglim starim licima usluge
ishrane, lične higijene, obavljanja kućnih i drugih neophodnih poslova.

6. Dom za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje lica sa invaliditetom i drugih lica

Član 79.

Dom za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje lica sa invaliditetom i drugih lica vrši smještaj odraslih, fizički ili
mentalno invalidnih lica, lica sa trajnim smetnjama u fizičkom ili psihičkom razvoju, duševno oboljelih i hronično
bolesnih lica, lica sa specifičnim oboljenjima i lica sa društveno negativnim ponašanjem, ako ne

postoje bolji uslovi za smještaj u vlastitoj ili drugoj porodici ili drugoj ustanovi, a nije im neophodno bolničko
liječenje ili je bolničko liječenje završeno.

12
Dom iz predhodnog stava korisnicima omogućava usluge zbrinjavanja, ishrane, njege, zdravstvene zaštite,
dijagnosticiranja, rehabilitacije (medicinske, psiho-socijalne), te kulturne, zabavne, sportske i druge aktivnosti.

Član 80.

U Domu za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje invalidnih i drugih lica mogu biti kao organizacijske jedinice
osnovani:
- centri za rehabilitaciju,
- centri za radno-proizvodne aktivnosti,
- centri za dnevni boravak.
Član 81.

Centri za rehabilitaciju osiguravaju licima s invaliditetom i drugim licima dijagnosticiranje i osposobljavanje u

posebnim uslovima, resocijalizaciju, odgovarajuće oblike stručne pomoći, te slobodne aktivnosti u skladu sa
potrebama, psiho-fizičkim sposobnostima i korisničkim interesima.

Član 82.

Centri za radno proizvodne aktivnosti osiguravaju licima sa invaliditetom i drugim licima koje, zbog stepena i vrste
invalidnosti i općeg fizičkog stanja, ne ispunjavaju uslove za zasnivanje radnog odnosa, usluge osposobljavanja,
radno - proizvodne i druge rekreacijske aktivnosti.

Član 83.

Centar za dnevni boravak osigurava licima sa invaliditetom i drugim licima usluge dnevnog smještaja, radnu i
izvan radnu terapiju, rekreacijske i druge aktivnosti u skladu sa sposobnostima.
Centri iz predhodnog stava mogu biti organizovani u sastavu preduzeća za osposobljavanje, za rad i zapošljavanje
lica s invaliditetom, a mogu biti organizovani i kao posebne ustanove.

 IV-UDRUŽENJA LICA SA INVALIDITETOM

Član 84.

Udruženja lica sa invaliditetom (u daljem tekstu: udruženja) u smislu ovog zakona smatraju se ona udruženja koja
pored uslova propisanih Federalnim propisom o udruživanju građana ispunjavaju slijedeće uslove:
- da okupljaju i pružaju pomoć licima sa invaliditetom čiji je stepen invalidnosti preko 60% i koji u pravilu
ostvaruju pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu drugog lica;
- da članovi udruženja svakodnevne aktivnosti ne mogu obavljati bez korištenja specijalnih tehničkih pomagala,
ili da koriste specijalne tehnike u komunikaciji (Brajevo pismo, zvučna tehnika, gestovni govor i sl.);
- da je djelatnost udruženja usmjerena na pružanje pomoći članovima u školovanju, rehabilitaciji, zapošljavanju,
resocijalizaciji, zadovoljavanju kulturnih potreba, obezbjeđivanju raznih tehničkih pomagala, rješavanju
statusnih pitanja članova i sl.

Član 85.

Sredstva za finansiranje rada udruženja obezbjeđuju se iz:

- članarina,
- donacija,
- legata,
- budžeta jedinice lokalne samouprave,
- drugih izvora u skladu sa propisima.

Član 86.

13
Finansiranje udruženja može se dijelom obezbjediti i iz Budžeta Kantona, u visini i na način koji utvrdi Vlada
Kantona na prijedlog Ministarstva, uzimajući u obzir programe rada udruženja, stepen i težinu invaliditeta, kao i
finansijske mogućnosti Kantona.
  
 V-POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA

Član 87.

U postupku za ostvarivanje prava po ovom zakonu primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku, ako ovim
zakonom nije drukčije određeno.

Član 88.

O pravima utvrđenim ovim zakonom u prvom stepenu rješava nadležni Centar.

O žalbi protiv rješenja prvostepenog organa, rješava Ministarstvo.
Drugostepeno rješenje Ministarstva je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim
sudom.

Član 89.

Postupak za ostvarivanje prava po ovom zakonu pokreće se na zahtjev lica kojem je potrebna zaštita ili člana
domaćinstva, u smislu ovog zakona.
Lica, odnosno članovi domaćinstva dužna su uz zahtjev za ostvarivanje prava utvrđenih ovim Zakonom priložiti
svu dokumentaciju neophodno potrebnu za ostvarenje konkretnog prava.
Postupak za ostvarenje prava iz socijalne zaštite pokrenut će nadležni Centar, po službenoj dužnosti, nakon
saznanja ili obavijesti od strane srodnika, građana, organa, organizacija ili zajednica.

Član 90.

Prava po ovom zakonu pripadaju korisniku od prvog dana narednog mjeseca od podnošenja zahtjeva, odnosno
pokretanja postupka po službenoj dužnosti u smislu ovog zakona.

Član 91.

Korisnik prava po ovom zakonu dužan je prijaviti svaku promjenu koja je od utjecaja na ostvarivanje i obim tog
prava, u roku od 30 dana od dana nastale promjene.

Član 92.

Licima koja se nađu izvan mjesta prebivališta, a prema ocjeni Centra se nalaze u stanju socijalne potrebe, osigurat
će se od strane nadležnog Centra jednokratna pomoć za povratak u mjesto prebivališta.

Član 93.

Lice kojem se ne može utvrditi prebivalište, odnosno boravište, ostvaruje potreban oblik socijalne zaštite u
nadležnom Centru, gdje se lice zatekne, dok se ne utvrdi njegovo prebivalište, odnosno boravište.

Član 94.

Obračun i isplatu po ovom zakonu vrši nadležni Centar ukoliko za pojedine slučajeve ovim zakonom nije drugačije
određeno.
Centar je dužan Ministarstvu pravdati raspodjelu doznačenih sredstava, najkasnije u roku od mjesec dana nakon
doznačavanja sredstava.
Za prava koja se finansiraju iz budžeta Kantona, troškovi isplate vrše se na teret Ministarstva.
14
O izvršenim isplatama vodi se propisana evidencija.

Član 95.

Licu odnosno domaćinstvu kojem su isplaćena primanja na koja nije imao pravo po ovom zakonu ili mu nije
pripadalo u tom obimu, dužno je vratiti primljeni iznos, odnosno razliku između primljenog i stvarno pripadajućeg
iznosa:
1. ako je na osnovu neistinitih i netačnih podataka, mada je znao ili morao znati da su neistiniti, ili na drugi
protupravan način ostvario primanje ili zaštitu na koju nije imao pravo, ili je ostvario u većem obimu nego
što mu pripada,
2. ako je primanje ili zaštitu ostvario i nakon promjene koja bi uticala na gubitak ili obim prava, a nije
prijavio nastalu promjenu.
Ako korisnik ne vrati iznos iz stava 1. ovog člana u roku koji odredi nadležni Centar, povrat tog iznosa ostvarit će
se tužbom kod nadležnog suda.

Član 96.

Lica koja prema ovom zakonu koriste pravo na smještaj u ustanovu ili u drugu porodicu, koji su vlasnici pokretne
ili nepokretne imovine, a nisu u mogućnosti platati troškove smještaja, ili ako lica ili srodnici koji su prema zakonu
obavezni izdržavati korisnika odbiju plaćati troškove smještaja ili ne uplaćuju ugovorenu cijenu smještaja, troškovi
smještaja podmiruju se iz imovine korisnika, odnosno srodnika.
U slučaju kada će se smještaj djelimično ili potpuno finansirati iz budžeta Kantona, Centar će prije donošenja
rješenja i sklapanja ugovora sa ustanovom, odnosno hraniteljem zatražiti saglasnost Ministarstva.
 
Član 97.

Ako se i pored kriterija regulisanih članom 96. ovog zakona bude ostvarivalo pravo na socijalnu zaštitu, Kanton,
ima pravo na cjelokupnu korisnikovu imovinu nakon smrti korisnika koji nema nasljednika, ili na srazmjerni dio
korisnikove imovine koji ima nasljednike koji su bili dužni izdržavati korisnika, a nisu sudjelovali u njegovu
izdržavanju.

VI-FINANSIRANJE SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 98.

Sredstva za finansiranje socijalne zaštite, osiguravaju se iz:

 budžeta Kantona;
 budžeta jedinice lokalne samouprave;
 ulaganja osnivača;
 privrednih i uslužnih djelatnosti ustanova;
 ličnog učešća korisnika i njegovih srodnika;
 legata, poklona i zavještanja;
 drugih izvora u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 99.

Iz budžeta Kantona obezbjeđuju se sredstva za finansiranje utvrđenih oblika socijalne zaštite, u skladu sa ovim
zakonom, izuzev prava iz člana 23. ovog zakona, a prema iskazanoj potrebi nadležnih Centara i plana razvoja
socijalne zaštite u Kantonu.
Iz budžeta Kantona finansirat će se rad ustanova socijalne zaštite čiji je osnivač Kanton, te rad ljekarskih i drugih
stručnih komisija.
Član 100.
Iz budžeta jedinice lokalne samouprave finansiraju se:
- materijalni troškovi i plaće uposlenih u ustanovama socijalne zaštite koje osniva jedinica lokalne samouprave;
- jednokratne novčane pomoći iz člana 23. ovog zakona;
- udruženja lica sa invaliditetom;
- projekti iz oblasti socijalne zaštite od interesa za jedinicu lokalne samouprave;
15
- druga prava iz oblasti socijalne zaštite koja svojim propisima utvrđuje jedinica lokalne samouprave.

 VII-NADZOR

Član 101.

Nadzor nad provođenjem ovog zakona, drugih propisa i općih akata donesenih u skladu sa ovim zakonom, nadzor
nad stručnim radom ustanova, nadzor nad finansijskim poslovanjem ustanova čiji je osnivač Kanton, kao i nadzor
nad sredstvima za finansiranje prava iz ovog zakona koja se osiguravaju iz budžeta Kantona, vrši Ministarstvo.

Član 102.

Predmetom nadzora nad sprovođenjem ovog zakona, osim slučajeva navedenih u poglavlju VIII Kaznenih odredbi,
mogu biti i:
1. provjera ispravnosti dokumentacije na osnovu koje je ostvareno pravo,
2. provjera ispravnosti načina obračunavanja iznosa novčane naknade i blagajničke dokumentacije o
raspodjeli sredstava.

Član 103.

Nadzor nad stručnim radom ustanova socijalne zaštite ima za cilj unapređivanje stručnog rada i pravovremeno
ukazivanje na nepravilnosti i propuste u stručnom radu, radi preduzimanja odgovarajućih mjera potrebnih za
sprječavanje ili otklanjanje štetnih posljedica.

Član 104.

Nadzor iz člana 101. ovog zakona obavlja se na osnovu programa koji utvrđuje Ministarstvo.

Član 105.

Nadzor vrše službenici sa posebnim ovlaštenjima.

Službenik sa posebnim ovlaštenjima može biti lice koja ima VSS i najmanje 5 godina radnog iskustva u struci.
Listu službenika sa posebnim ovlaštenjima utvrđuje ministar.

Član 106.

Ustanova socijalne zaštite dužna je službeniku sa posebnim ovlaštenjima omogućiti obavljanje nadzora, uključivši
uvid u dokumentaciju i evidenciju.

Član 107.

Nadzor se provodi neposrednim uvidom u način obavljanja djelatnosti sa stajališta primjene zakona, drugih propisa
i općih akata, organizaciju rada, objekte, prostorije i opremu ustanova socijalne zaštite.

Član 108.

Nakon obavljenog nadzora podnosi se izvještaj Ministarstvu u roku od osam dana.

Izvještaj iz prethodnog stava obavezno sadrži:
- prikaz utvrđenog stanja;
- prijedlog mjera i rokova za otklanjanje nedostataka,
- prijedlog drugih mjera koje službenik sa posebnim ovlaštenjima smatra neophodnim.

Član 109.

16
Ministarstvo je dužno razmotriti izvještaj i utvrditi mjere i rokove za otklanjanje utvrđenih nedostataka, te o tome
obavijestiti osnivača i ustanovu u kojoj je nadzor izvršen.

Član 110.

U roku od 15 dana po isteku utvrđenog roka, ustanova u kojoj je nadzor izvršen dužna je pismeno izvjestiti
Ministarstvo o izvršenju utvrđenih mjera.
Ukoliko ustanova ne podnese izvještaj u roku iz prethodnog stava ili ne izvrši utvrđene mjere, Ministarstvo podnosi
zahtjev za pokretanje postupka protiv ustanove u skladu sa zakonom.

Član 111.

Ustanova socijalne zaštite obavezno organizira i provodi nadzor nad stručnim radom svojih radnika koji obavljaju
poslove socijalne zaštite, na način utvrđen općim aktom ustanove.

VIII-KAZNENE ODREDBE

Član 112.

Novčanom kaznom od 500 do 3 000 KM kaznit će se za prekršaj ustanova, odnosno poslodavac - pravno lice ako:
 korisniku, protivno odredbama ovog zakona, uskrati iznos isplata koje mu pripadaju,
 omogući korištenje prava licu kojem ne pripada pravo po ovom zakonu ili mu ne pripada u tom
obimu,
 ne vodi propisanu evidenciju o korisnicima i pruženim uslugama (član 57. stav 1.),
 ne omogući obavljanje nadzora nad provođenjem Zakona (član 101.),
 ne omogući obavljanje nadzora nad stručnim radom, te uvid u dokumentaciju i evidenciju (član
102.).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u ustanovi, odnosno kod poslodavca - pravnog lica i
poslodavac- fizičko lice, novčanom kaznom od 300 do 1 000 KM.
Novčanom kaznom od 100 do 500 KM kaznit će se za prekršaj korisnik prava ako ne prijavi promjenu koja je od
uticaja na ostvarivanje i obim tog prava, u roku od 30 dana od dana nastale promjene (član 91.).

IX-PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 113.

Korisnicima koji su ostvarivali prava iz socijalne zaštite po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu
ovog zakona, nadležni organi iz člana 88. Zakona će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona, po
službenoj dužnosti izvršiti usklađivanje rješenja po odredbama ovog zakona.

Član 114.

Ministar će radi provođenja ovog zakona, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti
odgovarajuće propise i opće akte iz svoje nadležnosti.
Do donošenja propisa iz stava 1. ovog člana primjenjuju se postojeći propisi, ako nisu u suprotnosti sa ovim
zakonom.

Član 115.

Postojeće ustanove koje obavljaju djelatnost socijalne zaštite, dužne su uskladiti svoj rad, statut i druge opće akte sa
odredbama ovog zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 116.

17
Danom stupanja na snagu ovog zakona, na teritoriji Kantona prestaje primjena propisa o socijalnoj zaštiti koji su
se primjenjivali na teritoriji Kantona.

Član 117.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Hercegovačko-
neretvanskog kantona".
 

BOSNA I HERCEGOVINA PREDSJEDAVAJUĆI

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
Hercegovačko-neretvanski kanton Omer Čevra,s.r.
SKUPŠTINA

Broj: 02-01-XIII-006/05. godine

Mostar, 03.02.2005. godine

18