Medicinska Sociologija - Skripta 1 PDF

1
1. Medicinska sociologija: predmet, podrijetlo i razvoj
2. srpanj 2008
20:25
UVOD
‐bavi istraživanjem društvenog uzroka i posljedica ljudskog ponašanja
‐bavi društvenim uzrocima i posljedicama zdravlja i bolesti
‐društvene aspekte zdravlja i bolesti, društvene funkcije institucija, odnose između
institucija

‐1986. Američko sociološko društvo donosi definiciju
‐područje sociologije koje primjenjuje sociološki pristup, teorije i metodologije na
pojave vezane uz ljudsko zdravlje i bolest
‐kao specijalizacija koja obuhvaća posebna znanja prema kojima zdravlje i bolest
smještava u društveni, kulturni i bihevioralni kontekst
‐distribuciju bolesti među populacijama, ponašanje a ciljem poboljštanja zdravlja,
položaj bolesnih, stavovi i uvjrenja o zdravlju

‐1951. Parsons "Društveni sustav"= sociolozi shvatitli važnost medicine kao dio društvenog
sustava, a zdravstvenu kulturu kao dio suvremene opće kulture
‐interesni poticaj za izučavanje
‐intelektuani poticaj za izučavanje= izvrstan za izučavanje općih dr. odnosa: strukture,
moći, stratifikacije, socijalizacije, prava, sobode

‐povijest se može podijeliti na pretpovijest (do 1950) i povijesno‐znanstveno razdoblje
(Parsons, Becker, Goffman, Scheff, erton, Coser, Homans
‐od opće teorije prema medicinskoj sociologiji (teorijska i primjenjena)

KOMPLEMENTARNOST SOCIO‐MEDICINSKIH ZNANOSTI
‐prije su to područje pokrivali "socijalni medicinsari"
‐medicinsa antropologija, epidemiologija, sociologija

1. Medicinska antropologija ‐ Foster
‐kultura i društvo
‐antropologija sagledava probleme i podatke u kulturnom kontekstu (sociolog u
društvenom)=etnička i kulturna pripadnost, vjerovnja, praksa, vrednote
‐odnos pacijent‐liječnik=gleda na kulturne razlike, probleme komunikacije i
percepcije
‐ sociolog rezmišlja o društvenim i klasnim razlikama, ekonomskoj razini i životnom
standardu
‐odnos pacijent‐liječnik= gledakao društvene razlike, statudne razlike, uloge
bolesnika, bolest kao devijantenost

2. Socijalna epidemiologija
‐istraživanje narav, uzroka, kontrole i determinanti učestalosti i rasporeda bolesti i
nesposobnosti u ljudskim zajednicama
‐distribucija zdravstvenih problema dobi, spolu, zemljopisnom rasporeu
‐društvene kategorije, strukturni čimbenici, boesti i bolnosti

www.perpetuum‐lab.com.hr

2

3. Javno zdravstvo
‐znanost koja se bavi zaštitom i poboljšanjem zdravlja kroz organizirani napor zajednice
‐ne uključuje izravne osobne zdravstvne usluge
‐imunizacija, sanacija, preventiva, karantena, kontrola bolesti

NAZIV I SADRŽAJ MEDICINSKE SOCIOLOGIJE
1958. Hawkins ‐ prvi udžbenik
1977. Twaddle i Hesler (Sociologija of Health)
‐prvi stavili zdravlje u fokus sociologijskog interesa
‐zdravstvena sociologija i sociologija zdravlja

‐sociologija medicine i sociologija u medicini (Strauss + gore navedeni prema Hudsonovoj
matrici)
Sociologija medicine Sociologija u medicini
‐teorijska ‐primjenjena djelatnost primjenjivanja znanja na
‐zbroj redaka (veičina, norme, rješvanaj ekonkretnih organizacijskih, profesionalnih
uloga, sankcije, podjela) i zdravstvenih problema
‐bavi medicinskom i ‐zbroj kolona (bolnice, klinike, liječnici, sestre,
zdravstvenom zaštitom kao bolesti, bolesnici…)
sustavima društva
‐problem soc. Imaginacije=
Wright Mills

PODRIJETLO, OSNOVNI POTICAJI I OSNOVNA
‐uloga triju subjekata u promicanju i zaštiti zdravlja: POJEDINAC, MEDICINA I DRŽAVA
‐apsolutna prevlast američke medicinske sociologije + Eliota Freidsona
‐profesionalno (sociologijsko), paternisičko (javnozdravstveno), individualističko (liberalno)


1

2. NORMALNO I PATOLOŠKO
2. srpanj 2008
21:56
‐domene znanja o čovjeku pokrivaju: funkcija i norma kao psih.par; konflikt i pravilo kao
sociolog., značenje i sustav kao lingvističi par
‐na osovi funkcije treba razumjeti normu
‐nestala uvjerenja da se konflikt ne može prevladati
‐definicije:
1. Normalno je ono u skladu sa pravilom (Littreov i Robinov)
2. Normalno je ono što susrećemo u većini primjera iste vrste, prosjek, mjerna jedinica (Lalandeov)
3. Normalno je ono što se podudara sa standardnim, regularnim, tipičnim (T ljudskog tijela)
(Oxford)

‐Faber razlikuje norm, norma i normal
‐norma, lat.= ugaonik ‐ ortos, grč. (prvi put 1759.‐1834.)
‐različiti standardi određenja normalnog
‐Kayser ‐ normalno u kapaljki,
‐za fiziologiju je normalna težina čovjeka koja odgovara najduljoj životnoj dobi
‐u medicini interes za životom se ne pojavljuje primarno kao interes za normalne
funkcije i pojave već suprotno

‐sociološko, medicinsko, antropološko, socijalnopsihološko i pravno shvaćanje normalnosti
‐na definiranje normatlnosti utjecale su socijalne znanosti
‐Bernard od Comtea preuzima zakon o 3 stanja i primjenjuje ga na fiziologiju
‐medicinska normalnost u medicini mora sadržavati fizikalne, kemijske, biološke,
statističke i pravne normative
‐za mentanu normalnost potrebna još i socijalni i pravni nalazi
‐normalnost se razdvaja stoga u nekoliko izvornih pojmova
1. Biološka normalnost
2. Fiziološka normalnost (ozdravljenje je ponovno pridobivanje stanja stabilnosti fizioloških
normi)
3. Antropološka normalnost
4. Socijalnopsihološka normalnost (mogućnost da neko ponašanje bude etiketirano kao
nenormalno ‐ postaje normom)
5. Pravna normativnost
‐ti pojmovi se isprepliću
‐povezanost proizlazi iz ideje o biološkoj i društvenoj homeostazi
‐Bernad ‐ unutarnja konstanta
‐Comte ‐ vanjska konstanta
‐zdravo društvo izraženo je dogovorom većine o kriterijima pod kojima se odvija
napredak
‐zdrav je organizam koji je uspostavio sklad djelovanja svih organa
‐Comte je pruzeo Broussaisovo načelo da je bit svih bolesti ili u prekomjeranosti ili
pomanjkanju ili uzbuđenju unutar tkiva u odnosu na normalno stanje
‐u kolektivnom organizmu pojavljuju češće pogreške nego li u individualnom
‐napredak je razvoj koji donosi red
‐definicija zdravlja i bolesti na osnovi paradigme normalno/patološko (Offer i Sabshin):
6. Model "odsutnosti patologije) ‐ bolest kao prisutnost simptoma
‐prema Bartonu je zdravlje antiomija bolesti
‐kriterij normalnog je kontrolna skupina (Edincott)

2

‐rezultat: velika većina je normalna, a manjinska grupa je patološka
7. Utopijski model
‐teza da je samo manjina zdrava i normalna
‐zdravlje je rijetko
‐tretira kao humanistički i psihoanalitički (Freud i Rogers)
‐analitičko kvalitativni naglašava patologiju, a utopijski naglašava zdravlje
8. Statistički model
‐zdravlje kao prosječna razina djelovanja organizma
‐česta u psihometrijskim modelima, laboratoriju
9. Sistemski model
‐temelji na transakcionalnom
‐normalnost se definira kao funkcionalni međuodnos sustava u interakciji koji fluktuiraju
zbog karakteristika svoje adaptivnosti tijekom vremena
‐razine adaptacije: biologijska, kognitivna, afektivna, okolinska, porodična
‐interakcijom razina adaptacije moguća je normalnost ali uz dulji vremenski slijed
10. Pragmatički model
‐ona stanja koja ne traže intervenciju nisu patološka
‐operativna u slučajevima psihičkih oboljenja i stresa
‐fiziologisko shvačanje normalnosti
‐osnova vračanja zdravlja bolesniku
‐što normalno, a što zdravo?
‐liječiti znaći neku funkciju ili organizam povratiti u stanje zdravlja od čega se udaljio (ipak
nema potpunog zdravlja ‐ nema realneegzistencije)
‐normu liječnik uzima iz:
‐poznavanja fiziologije
‐vlastitog doživlaja
‐iz norme koja trenutno ima opću vrijednsot u društvenom okružju
‐fiziološki kriteriji su najvažniju medicini jer predstavljau funkcionalne konstanate (one
predstavljau prosječne, ajčešće osobine)‐Canquilhem
‐norme su ppznate jedio prema kršenju (učenje na pogreškama)
‐2 osnovna pristupa razvoja fiziologijskog koncepta normalog:
1. Bernard i Cannonova ideja o unutarnjoj okolini
‐normalnost promatra kroz međuzavisnosti organa ‐ homeostazi
2. Muller i Ludwig ‐ analiza sekrecije i principa spec.energije osjetila te shvaćanje
fiziologije kao fizike i kemije bića)
‐usmjerenje patofiziologije na stanicu kao osnovnu razinu na kojoj s iskazuju
adaptivne snage organizma)
‐kompenzatorni mehanizmi na razini stanice ‐‐‐ negativna povratna sprega
‐patofiziološki pristup ‐ bolest definira na osnovi ideje o spec.etiologiji bolesti (1
uzrok ‐ 1 bolest)
‐integralni pristup patološkom procesu ‐ moderniji pristup prema samo 1 entitetu

‐a ili dis i hiper ili hipo
‐određivanje granica normalnog
‐Brussaisovo načelo ‐ modifikacija stvarnog reda odnosi se na intenzivnost pojave koaj
zadržav aisti raspored
‐temelj fiziološkog patoloških promjena
‐granic aizmeđu mormalnog i patološkog:
1. Morgangi
‐klasifikacija bolsti sa ustaljenim skupinama simptoma ‐ anatomsko raščlanjnje
2. Harveyevo
‐rad srca i krvotoka ‐ anatomija osnove

3

3. Sydhenham
‐razgraničenej bolesti stvara tipologiju vrsta boesti jednaku onoj kod biljki ili životinja
4. Otkriće avitaminoze ‐ eliminiranje ontološke koncepcije bolesti
5. Endokrini problemi ‐ napuštanje dinamičke i funkcionalne teorije
6. Nosološka kvalifikacija

‐normalnos e definira na temelju patološkog
‐pozitivna ili negativna kvantitativna odstupanja od fiziolških pojava
‐nemogućnost prikaza odnosa sa Gaussovom krivuljom ‐ skriveni biološki potencijali koji
se aktiviraju kada su normalni istrošeni
‐razlozi postojanja razlika u reakcijama organizma u odnosu na izazove koje donosi
bolest
‐procjena normalnog se temelji na statističkoj evulaciji populacije
‐funkcionalni poremećaji mogu voditi do presezanja normalnih i patoloških
vrijednosti u graničnim vrijednostima
‐organizam ne može iskazati sve svoje potencijale
‐bolest nastupa kada su obje rezerve iscrpljene ‐ bolest kao devijacija od
Gaussove krivulje proširanja za rezervu
‐kvantifikacija u biologiji i genetici populacija ‐ Queteletov statistički prosječan tip
‐normalno uključuje 4 komponente:
‐prisutnost genske strukture, kemijskog sastava kod pojedinca kojeg označavamo
normalnim
‐podudaranje organske stvarnosti i ideala zdravlja
‐biološko‐fiziološko‐psihološki profil svakog pojedinca (iz prosjeka svake
karakteristike)
‐svijest da ne postoji hendikepiranost
‐kriterij statističke prosječnosti na definiranje prosječnog tipa = izjednačavanje statističke
učestalosti i norme
‐norma se određuje od velikog broja mjerenja = prosječan čovjek ‐ što bliži prosjeku
to je odstupanje manje
‐stvaranje tabulae biologicae
‐uspoređivanje kulturno, dobno, klasno, rasno
‐zdravlje je povezano s relacijom prema svjesnom ja i nnjegovim
psihofiziološkim mogućnostima ‐ individualističke i relativističke
‐postoji optimumi koje postiže neka skupina u nekom okruženju
‐mora njegov život biti normativan

‐nenormalnost i anomalija = STRANA 27., 2.1.6

‐sociološko shvaćanje normalnoti i procesa normalizacije
‐normalizacija je proces povratka organizma u stanje normalnosti= škola Ecole normale
‐potrebna norme, vrijednosti za usporedbu
‐za Wolfensberga se mormativnim smatraju one vrijednsoti sa više statističkim nego li
moralnim značenjem ‐ tipićčno ili konvencijalno
‐upotreba značenja koja su kulturno nrmativna s namjerom da uspostave/podupru
ponašanje i osobne karakteristike koje su kulturno prihvatjive
‐ideja normalizacije nastaje kao rezultat nastojanja liječnika da pacijenta oslobode oznake
koju on dobiva kao nositelj manef
Teorije etiketiranja
‐mormalizacija ima cilj u medicini da neutralizira učinke soc. Izolacije
‐teorija normalizacije često se razvija kao suprotnost onoe što je izrženo u etiketiranju
‐Goffman i Scheff

4

‐polaze od tog ada ne postoji ponašanje koje bismo mogli definirati kao univerzalno
devijantno
‐devijantno ‐ krši postavljena ponašanja
‐krtička varijabla definiranja devijantnosti jest socijalno prihvaćanje
‐soc. Problem je što se etiketa devijantnosti može pretvoriti u glavni status
‐normalizacija smanjuje psihološki i soc. Teret
‐etiketirana osoba mora peuzeti voje obaveze i financiranje države

‐normalizacija različitih etničkih skupina
‐liječnici imaju moć etiketiranja
‐primjer prisilne normalizacije i skidanja etikete u SAD i Kini

‐abnormala podjela rada ‐ Durkheim Podjela rada
‐proces specializaicje unutar društva u analogiji sa organizmom
‐jednostavniji organizmi = mehanička solidarnost
složeniji organizmi= organska solidarnost
‐visok stupanj specijalizacije i ovisnosti ‐ sa tolerancijom razlika, međuovisnost
‐3 devijaije od organske specijalizacije:
1. Nasilna podjela rada
2. Anomijska podjela rada ‐ rad nije reguliran između individua, ograničenost u svojim
zadatcima
3. Višak specijalizacije
‐proces specijalizacije i utjecaj na profesiju (Rogers i Rosen)
‐Wechsler ‐ utjecaj tehnološkog razvoja na specijalizaiju
‐kritika Freyera na abnormalnosti specijalizacije u SAD (anomija i hiperspecijalizacija)
‐nema više solidarnosti
‐LOP ne upućuju specijalistima
‐borba za pacijente
‐pacijenti daju sami sebi analizu bolesti
‐samoubojstva liječnika ‐ King "unutrašnja napetost profesije"
‐ciljevi smanjenja poremečaja:
‐odluka korisnika da izabere bolji način liječenja ‐ liječnisi su korisnici, a ne pacijenti
‐tržište smanjuje broj liječnika
‐Parsons ‐ unutar liječnčke profesije prevladava 2 oblika ponašanja: (mora se zaštititi)
‐odbojnost prema laičkoj kontroli
‐unutanja povezanost liječnika


1

3. ZDRAVLJE
12. srpanj 2008
22:06
‐različiti načini definiranja zdravlja
‐Webster= F,D blagostanje, čilnost, normalnost mentalnih i fizičkih funkcija, općenito
dobro stanje
‐BMD= normalno F stanje, stanje cjelovitosti, slobode od F i D bolesti i bola
‐moguća shvaćanja zdravlje
‐idealno‐tipske/normativne
‐bio‐medicinske/socijalno‐medicinska
‐statičke/dinamičke
‐strukturalno‐funkcionalne/adaptacijske

1. zdravlje kao ideal / norma / normativno
‐idealni tip (Max Weber) iz prirodnih znanosti
‐idealni tip je misaona ili metafizička konstrukcija u kojoj su izdvojeni određeni
dijelovi društvene stvarnosti
‐nije opis stvarnosti ili strednja vrijednost
‐najbolji način pojmovno definira ideja društvenog stanja
‐SZO(1946)= Zdravlje je stanje potpunog F, M, D i socijalnog blagostanja, a ne samo
odsutnost bolesti
‐elementi definicije kao pozitivni:
‐negiranje bio‐med. redukcionizma
‐zdravlje kao osobno i društveno dobro, postignuća i blagostanja
‐negiranje ekskluzivnog prava liječnika na davanje konačnih procjena o stanju
zdravlja
‐elementi definicije kao negativni:
‐utopizam, nerealnost, transcedentnost
‐statičnost‐ određivanje kao stanja a ne kao procesa sa stupnjvima
‐idealizam‐ visoki kriteriji zdravlja
‐rigidnost‐ Z i B su apsolutne i fiksne kategorije koje se ne mogu stupnjevati
‐shvaćanje duševnog zdrvlja osobe (Erich Fromm)
‐duševno zdrava osoba je produktivna, odnosi prem svijetu sa ljubavlju, razumna,
objektivno prihvaća stvarnost, prihvaća racionalni autoritet
‐definicija zdravlja(Grmek)=uz F i M komponentu zdravlja on uklučuje i socijalno
blagostanje kao stanje mira i sigurnosti

‐normativno ili relativističko shvaćanje zdravlja
‐Andrew Twaddle
‐zdravlje kao promjenjivu, dinamičku, mjerljivu i kulturno određenu normu, ne kao
fokusiranos stanje već kao raspon stanja
‐zdravlje možemo shvatiti više kao ideal
‐stanje u kojem se pojedinac osjeća u savršenoj harmoniji sa svojom okolinom
‐negira statičnost, zahtjeva postojanje dovoljno širokih normativa "normalno zdravlje" ‐‐
problem tko definira norme?
.mnoštvo normativa: profesionalni, institucionalni, osobni
‐kao krajnja suprostnost zdravlju je smrt

2. Bio‐medicinko / socio‐medicinske definicije zdravlja
‐Twaddle smatra da se zdravlje najprije mora razumjeti kao bio‐fizičko stanje i da pri procjeni
zdravstvenog stanaj uvijek treba započeti s bio‐fizičkim odrednicama

2

‐tipologizaciju višedimenzionalnog zdravlja postavio je Drederic Wolinsky= 3d koncepcija
zdravlja
‐medicinsku, psihološku, soc. Dimenziju (8 manjih kocaka od čega samo 2 mogu biti
pouzdano etiketirani)
1. Normalno (FPS)
2. Fizički bolestan (fPS) ‐ farmer
3. Pesimističan ( FpS)
4. Socijalno bolestan (FPs) ‐ neudata žena
5. Mučenik (fpS)
6. Hipohondar (Fps)
7. Optimist (fPs) ‐ starački optimizam (Maddox) ‐ uspoređivanje sa vršnjavcima
8. Ozbiljno bolestan (fps)

3. Iskustvno‐laičke / pozitivističko‐profesionalne definicije zdravlja
‐Twaddle i Hessler (idealizam i pozitivizam) / ideologizacije i politizacije
‐Howard Berliner= definicja zdravlja nije objektivno određena (borba nad kontrolom definicije)
‐Rene Dubos, iskustveno zdravlje
‐ljudi poželjnim zdravljem smatraju ono koje im omogućava da postignu postavljene
ciljeve
‐sredstvo za postizanje važnijih ciljeva: sreća, uspjeh, užitak
‐definicije pod utjecajem osobnog iskustva, socijalizacije, kulturnog podrijetla i
socijalizacijeko okruženje
‐profesionalne definicije
‐odsutnos tbolesti
‐homogeniji
‐bez emocija
‐na temelju dijagnsotički potvrđenim znakovima
‐laičke definicije
‐heterogene
‐nepostojanje bolesti, funkcionalni kapacitet, blagostanje, ekvilibrij
‐utjeće dob, spol, zd.stanje, obrazovanje, prof.‐soc. Status
‐problemi definiranja zdravlja:
1. Problem određivanja njegovoih dimenzija
2. Određivanje stupnjeva dimenzije

‐multidimenzionalnost zdravlja moguće je odrediti (Tillichev) slijedeći klasifikaciju o
mehaničkim, bio, psih, duhovnim i povijesnim dimenzijama
‐zdravlje možemo predočiti kao imaginarnu točku u višedimenzijalnom prostoru (kordinate
određene: dimenzijama zdravlja i prof.‐indiv.normama)

4. Statičko / dinamičke definicije zdravlja
‐akutne= statičke
‐kronične= dinamičke

5. Funkcionalno‐strukturalne / adaptacijske definicije zdravlja
‐Talcott Parsons (1951)
‐zdravlje je stanje optimalne sposobnosti pojedinca za djelotvorno izvršavanjeuloga za
koje je socijaliziran
‐naglašava vitalan značaj zdravlja za sposobnost pojedinca da ostvari sva bitna
dr.dostignuća
‐prva konzistentna definicija zdravlja
‐Dubos deilema o zdravlju kao "odsutnost bolesti" ili "nešto više"

3

‐pristaše Higieje ‐ zdravlje je prirodni poredak, cilj medicine je da pronađe zakone koji
osiguravaju zdravlje
‐pristaše Asklepija ‐ zadatak je da liječi
‐shvaća nej zdravlja kao općeg skalada ravnoteža prilagodbe F i soc. Okruženju, dio
tradicije i kulture
‐adaptacijski proces ‐ neprekidna prilagodba homeostaza
*** POKRET ZA PROMICANJE ZDRAVLJA
‐nastao u Kanadi
‐najvažniji javnozdravstveni pokret 1970
‐povijest zdravstvene prakse: individualizam, profesionalizam, paternalizam
‐zdravlje je kompleksan fenomen na koji ne utječu samo medicinksi i genetički, već i društveni,
okolinski čimbenici, te način života
‐ključa ulog au pokretu je bio dokument iz 1974. Lalondeovo izvješće
‐koncepti zdravstvenih polja: humanan biologija, okoliš, životni stil, organizacija
zdravstvene zaštite
‐zdravlej odrešuje kroz 4 polja: gensko, okolinsko, medicinsko‐socijalno, bihevioralno
‐holistički pokret sa svrhom promicanja zdravlja


1

4. BOLEST
12. srpanj 2008
23:05
‐bolest kao višedimenzionalan,apstraktan, dinamičan biologijski, psihologijski i društveni fenomen
‐apstraktan= nijedna bolest nema vlastitu prepoznatljivu pojavnost (Grmek)
‐višedimenzionalan= biološke promjene, bio‐anatomske, bio‐kemijske, psihićke/ predodžbe o
vlastitom tijelu/ promjene socijalnog indentiteta i položaja, uloga i ponašanja
‐3 perspektive: subjektivna, profesionalana, socijalna
‐3 interesa: subjektivni, profesionalni, socijalni
‐Twaddle i Hessler
‐bolnost (illness)
‐subjektivan doživljaj negativnih promjena zdravlja
‐povezana sa osjećajem bola ili simptoma
‐bolest (disease)
‐znakovi bolesti‐ npr. Stetoskop
‐razlike prof/laičkog pristupa zdravlja
‐nemaju znanje, emocionalan, liječnik uči od pacijenta, temelj odlučivanaj je znanje
o patologiji, pacijent vrjednuje zdravlje prema simptomima
‐nemoć (sickness)
‐menifesitra u nesposobnosti obavljanja uloge
‐određenja pravilima i kult.normama
‐liječnik određuje tko je bolestan
‐odnose je prikazao Mark Field (socio‐biol/psihol/sociološko)

‐temeljni koncepti i definicije bolesti
‐predznanstveni
‐bolest kao nešto konkretno materijalno, nematerijalno, živa bića
‐mi projeciramo izvan sebešto je neugodno i destruktivno
‐medicinski (Pasteur i Alonzove 4 opće teorije)
‐teorija klica (germitivna) ‐ krajem 19. st.
‐svaka bolest ima 1 uzrok
‐mehanička (Decartesova teorija)
‐epidemiologijska (sredina 19. st.)
‐domačin, agens, okruženje
‐teorija stresa ‐ mehanizmi homeostaze
‐stanična teorija
‐sociološki
‐Parsonovo djelo "društveni sustav" ‐ prva soc.definicija zdravlja i bolesti
‐Gerhard (zdravlje je presudna dimenzija suvremenog društva)
‐zdravlje za ulogu, bolest prekid uloge
‐zdravlje ne zavisi samo o biološkom stanju već i od poslova, uloga i položaja
‐nekoliko teorija bolesti:
‐bolest kao devijantnost
‐ugrožava dr. Sustav
‐svako ponašanje koje odstupa od normi
‐socijalna patologija
‐označavanje bolesnog i zdravog prema donešenim normama (npr.
Homoseksualizam)
‐bolest je devijacija zbog disfunkcionalne naravi kojom ugrožava stabilnost
‐osnovne teorije o devijantnosti i definiranju bolesti

2

***anomiska teorija devijantnosti (Emile Durkheim) ‐ Podjela rada
‐soc.situacija kada se odbacuju društveni ciljevi i vrijednosti ili normalni oblici
i metode za postizanje tih ciljeva
‐Robert Merton ‐ 3 pretpostvake
‐postoje vrijednosti i ciljevi z akoje se vjeruje da ih je vrijedno ostvariti
‐postoje legalni načini ‐ institucionalna sredstva
‐društvena struktura ‐ razlike u obrazovanju, imovini
‐Merton definira anaomiju kao slom kulturne strukture
‐5 načina prilagodbe pojedinca ili skupine na anomijsko stanje:
1. Konformizam + +
2. Inovacija + ‐
3. Ritualizam ‐ +
4. Povlačenje ‐ ‐
5. Pobuna +/‐ +/‐
***funkcionalistički pristup analizi bolesti kao devijantnosti (Parsons)
‐4 kriterija bolesti:
‐generalizirana smetnja sposobnostima da dr.funkcionira
‐mora biti definirana u odnosu na dr.status pojedinca
‐vrsta devijantnosti
‐prihvačanje bolesničke uloge (Fanshel i Bush i 11 zdravstvenih
indentiteta)
***simboličko‐interakcijska (Becker, Freidson, Twaddle i Hessler)
‐etiketiranje
‐polazi od stava kako zdravlje i bolest nisu samo biološki fenomeni veći
stučne oznake koje se prododaju pojedincu
‐2 ključa koncepta etiketiranja:
‐koncept društvenog indentiteta
‐koncept etiketirnja
‐proces definiranaj bolesti je proces pregovaranja između označivača i
označenog:
a. Uloge zdravog‐ procjena F i P sposobnosti ‐ operna pjevačica
b. Narav i ozbiljnost simptoma bolesti
‐način uočavanja i doživljavanja znakov ai simptoma bolesti
‐uzrok, uspješnost liječenja, prognoza, ozbiljnost simptoma
(fizičke manifestacije, način reakcije, poznavanje simptoma)
c. Nagrade i cijena povezani s bolešću
d. Pregovaranje ‐ nagodba sa soc.okruženjem
‐bolest kao neprilagođenost
Dubos ‐ prilagođavanje je svakodnevno
‐bolest i teorija sloma
‐klasični koncepti bolesti su nakorisni za razumijevanje globalnog zdravlja
populacije
‐Twaddle i Hessler (koncept zdravlja jedinstven) neki prema bolesti dok drugi
prema zdravlju
‐Syme i Cohen
‐osporavanje pretpostavke dijagnostičkog procesa ‐ osporavanje stava
da svako otkrivanje bolesti otkriva i uzrok
‐pažnaj je usmjerena u pronalaženju rezlika u prevalenciji, a ne
traženju sličnosti u incidenciji
‐naglasak treba staviti na incidenciju bolesti općenito(koronarna
bolset)
‐karakteristike zajedničke svim bolestima (Antonovsky):

3

‐neželjene posljedice
‐određena stupnjem akutnosti i kroničnosti
‐med.ustanove smatraju bolesti problemom koji treba nadzirati
mwdicina kao organizirana dr.institucija

‐svakoj karakteristici odredio intenzitet: (288 kombinacija) ‐ 97
provjerio kao moguća
‐bol: bez, blaga, umjerena, snažna
‐funk.ograničenja: umjerena, ozbiljna
‐stanja: akutno koje ugrožava život, ni akutno ni kronično,
blago kronično ali ne i degenerativno, ozbiljna kronična
‐medicinski tretman: bez, med. Proamtranje, aktivni


1

7. Stres i socijalna podrška
12. srpanj 2008
23:12
‐stres za bolesti koje se nije moglo dokazati uzrok (dugoročne degenerativne)
‐moguće laboratorijski dokazati utjecaj
‐potencijalni stresogeni utjecaj je moguće izračunati
‐izraziti povezanost stresa i bolesti
‐Rice= stres.dijateza model bolesti
‐za razvoj bolesti uz naslijeđe utječu i stresori okoline
‐Selye= zbir ukupnog trošenja organizma
‐nespecifična posljedica okolinskog zahtjeva koje organizam ne može prilagoditi
‐socijalna podrška
‐3 moguća pravca djelovanaj:
‐izravno poboljštai zdravlje
‐izravno smanjitit negativne efektore stresa
‐neposredno smanjtiti djelovanje
‐stres i bolest
‐Webster= F,K,E stanje koje uzrokuje tjelesnu i duševnu napetost i može uzrokovati bolest
‐Cockerhant= povišena reakcija uma i tijela na poticaj koji kod pojedinca izaziva strah ili
tjeskobu
‐pojedinca j eu stalnoj interakciji sa okolinom koja rezultira ekvilibrijem ili disekvilibrijem
‐Seyle= model općega adaptacijskog sindroma
‐faza alarma
‐faza otpora
‐faza iscrpljensoti
‐fiziologijski procesi i stres
‐ukoliko stresor naruši stabilnot organizma, uključuju se fiziološki mehanizmi (Cohen i Herbert)
‐hipofiza‐hipotalamus
‐imunološki
‐hormonalno uvjetovane promjene
‐2 slijeda reakcije oragnizma:
‐sintoksična reakcija
‐katatoksična reakcija
***socijalni faktori i stres
‐odnos između socijalnih faktora i stresa
‐stresne situacije (Schwab i Pritchard)
‐klasifikacija tipova socijalnih situacija po obliku situacije, stupnju stresa, trajanju i
‐kratkotrajne ‐ ubod insekta
‐umjerene‐ gastritis
‐teške‐ smrt
‐specifični oblici stresa
‐infekcija, trauma, financijski problemi, kronične brige, razočaranje, konflikt
‐prilagođavanje stresu (Mechanic)
‐objasniti socijalne detrminante stresa sa stajališta određene zajednice, a ne osobnog
iskustva
‐značenje krize ne leži u određenoj situaciji već u spossobnosti pojedinca da savlada tu
situaciju
‐rapon diziologijske štete ili promjene u pojedincu zavisi:
‐o prirodi poticaja
‐sposobnosti nošenja sa situacijom

2

‐priprema od strane društva
‐utjecaja dr.odobrenih obrazaca ponašanja
‐bio‐socijalni odjek (Moss)
‐temelji na sociološkim i fiziološkim znanjima
‐pripadnsot zajedncii pomaže pojedincima podnošenje informacija koje su za njih
stresogene
‐oblici pomoći: socijalni imunitet, liječenje i terapija
‐teorija o stresogenim životnim događajima
‐Selye= svaka promjene okoline zahtjeva prilagodbu
‐Holmes i Rahe= ljestiva prcjene stresogenih događaja
‐Ruch(ž)=promjena životnih događaja nije 1D već 3D
‐3D: stupanj promjene, poželjnost promjene, aspekt života koji se mijanja
‐Ross i Mirowsky= najpreciznija metoda predviđanja utjecaja stresogena na zdravlje=
zbroj pojedinih životnih događaja
‐Meyer i Haggerty= utjecaj akutnog i kroničnog stresa na bolest (17 tipova događaja)
***socijalna podrška
‐različiti oblici emeocinalne, spoznajne i fizičke pomoći koju prima neki pojedinac
‐Durkheim= prvi pokazao da samoubojstvo nije samo individualni psihološki problem
‐Hause= bolest može voditi u dr.izolaciju
‐Cobb= socijalan podrška kao informacija: pojedinac je voljen, poštovan, pripada zajedncii
(emocionalan, podrška poštovnaja, podrška mreže)
‐metode mjerenja socijalne podrške (Hause)
‐3 razlike u vrstama podrške:
‐razlike između subjektivne i objektivne podrške
‐opća i usmjerena podrška
‐idealna i stvarna podrška
***PTSP
‐skup simptoma koji se razvija nakon psihološki traumatskog događaja
‐klasificirano tek 1980. godine vijetnamski veterani
‐osnovni uzročnik je traumatski događaj
‐Foye= razvoj PTSP nakon traumatskog iskustva uvelike ovisi o bio,psih, socijalnim čimbenicima
‐Keane=intenzitet simptomatike ptsp i stupanj dr.podrške
‐sekundarna viktimizacija
‐situacija neshvaćanja, nepriznavanja patnji žrtava od strane socijalne sredine
‐3 faze:
‐faza medenog mjeseca
‐faza otrježnjenja
‐faza negacije


3


1

8. Društvene nejednakosti u zdravlju i zdravstvenoj zaštiti
12. srpanj 2008
23:12
‐razlike između ljudi na temelju bioloških obilježja ili iz uvjeta dr.života
‐zajednički život dovodi do društvene diferencijacije koja vodi do razlike među ljudima
‐dr.razlike nastaju jer ljudi u društvu obavljaju različite djelatnosti (između pojedinaca, ne skupina)
‐društvena nejednakost su strukturirane(trajne) društvene razlikekao posljedice nejednake
raspodjele dr.dobara
‐dr.nejednakost vodi do stratifikacije ‐ stvaranje dr.slojeva
‐strukturirana stabilna i trajan nejednakost
‐različita raspodjela dr.dobara
‐hijerarhijska struktura
‐Haralambos= rangiranje
‐određenje sr.stratifikacije ovisi o:
‐povlašteni uživaju dok ostali trpe
‐uvijek odnosi na skupine, ne na pojedince
‐raspodjela prema nekom obrascu
‐temeljne dimenzije stratifikacije
‐3D koncept društvene stratifikacije (Weber)
‐3 osnovne kriterije raslojavanja:
‐ekonomski položaj
‐društvena moć
‐društveni ugled
‐posljedice stratifikacije
‐nejednakost, kakvoća i stil života, socijalna pokretljivost, životne šanse
‐položaj se naziva i SES socio‐ekonomskim statusom
‐konfliktna teorija= dovode nejednakosti u pitanje
‐funkcionalistička teorija nastoji nejednakosti opravdati
‐Davis i Moor
‐zdravstvena nejadnakost
‐pripadnost određenoj dr.skupini može značajno utjecati na nečije zdravlje, pojavu bolesti i na
samu smrt
‐dr.skupine se razlikuju po zdravstvenom stanju i zaštiti zdravlja (bolest nije slučajna)
‐socijalni pristup zdravlju podrazumijeva da društvena sredina igra značajnu ulogu u očuvanju
zdravlja
‐bolest ima ne samo socijalne posljedice već i uzroke
‐Bernard Stern= prvi proučavao odnos bolesti, zdravlja i društva
‐objašnjenje nastanka zdravstvenih nejednakosti
‐dugoročna akumulacija zdravih i štetnih utjecaja (posljedica klasnih razlika, obrazovanaj,
bogatstva, životnih šansi=
‐nejednakosti kao izravna posljedica dr.‐ekon.sredine ili indirektno (nedovoljno
obrazovanje, nedostupnost ZZ)
‐Black Report i tipovi objašnjenja pojave dr.nejednakosti u zdravlju:
‐artefakt objašnjanje
‐objašnjanje prirodnom ili socijalnom selekcijom
‐meterijalističko ili strukturalno objašnjenje
‐kulturno/bihevioralno
‐principi pravednsoti
‐dr.nejednakosti u zdravlju ima moralnu i etičku dimenziju

2

‐7 temeljnih odrednica razlika u zdravlju ‐ razlika između onih koje je moguće spriječiti i
one neprihvatljive
‐cilj zdravstvene politike nije eliminirati sve razlike, već smanjiti razlike koje je moguće
spriječiti i za one koje se smatra da su nepoštene
‐bolji status imaju oni koji više zarađuju, znaju više ili imaju više moći
‐osjetljiv pokazatelj društvenih nejadnakosti je smrtnost dojenčadi, smrtnost od
kardiovaskularnih bolesti
‐Black Report= nejednakosti u smrtnosti unutar klasa unatoč nastojanjima
‐društvena nejednakost u obolijevanju (akutno/kronično, izbivanje sa posla, zdravstvene navike
i prevencija, pristupačnost (Hart), participacija)
‐dr.nejednakosti u ZZ mogu se objasniti općim modelom korištenja ZZ (Anderson)
‐na korištenje ZZ utječu zdravstvene potrebe, zdravstvene predispozicije
(deomg.,soc,stavovi), čimbanik materijalnih mogućnosti
‐pravednsot u korištenju ZZ postignuta je kada je korištenej determinirano zdravstvenim
potrebama
‐inaće ovi iz viših klasa su mnogo osjetljiviji na simptome i češće traže medicinsku
zaštitu
[


1

9. Zdravstveno ponašanje
12. srpanj 2008
23:12
***više oblika zdravstvenog ponašanja:
‐pozitivno ponašanje ‐ poboljšanje zdravlja
‐preventivno ponašanje
‐bolesničko ponašanje ‐ poduzima akciju da bi provjerili svoje zdravstveno stanje
‐ponašanje u ulozi bolesnika
‐korištenje zdravstvene zaštite
***opća teorija o ponašanju
‐zajedničk ekarakteristike koj eodređuju konkretno ponašanje: poticaj, motiv, cilj i osobne
odlike
‐primjenjiv na sve situacije, ljude i oblike ponašanja ‐ jedank kod svih ljudi
‐kod zdravstvenog ponašanja možemo izdvojiti neke izvanjske čimbenike koji utjeću na
ponašanje ali koji se filtriraju kroz osobnu spoznaju, predodžbu, motivaciju pojedinca
‐na percepciju djeluju faktori: uloge, iskustva, raspoloživ einformacije (razlika u interperatciji
istih informacija)
***teorije o zdravstvenom ponašanju
‐model zdravstvenog uvjerenja (Rosenstock, od Kurt Lewina)
‐pojedinac ne poduzima nikakve aktivnosti ukoliko ne raspolaže minimalnom razinom
motivacije
‐sadrži slijedeće elemente:
‐spremnost za akciju (ovisi o stanju, percepciji, opasnosti)
‐procjena korisnosti
‐mig na akciju
‐Kurt Lewin= ljudi žive u prostoru s + i ‐ vrijednsotima
‐ljudsko ponašanje zavisi o:
‐vrijednostiima koju neki pojedinac stavlja na određeni rezultat
‐uvjerenja da će određena akcija završtit željeno
‐zdravstvena akcija koju pojedinac poduzima zavisi od njegove percepcije, da li je već prebolio
tu bolest
‐opća teorija ponašanja pri traženju pomoći (Mechanic)
‐zdravlje= svako stanje koje uzrokuje da se pojedinac zabrine za svoje simptome
‐cilj je objasniti varijacije u bolesničkom ponašanju
‐usmjerena na 2 faktora:
‐percepciju zdravstvene situacije od strane pojedinca
‐sposobnost pojedinca da se nosi sa tom situacijom
‐bolesničko ponašanjeje kulturno i društveno naučeno
‐model faza u doživljaju bolesti ‐ bolesničkom ponašanju (Suchman)
‐omogućuje pračenje svih faza bolesničkog ponašanja
‐5 faza:
1. faza iskustva simptoma
‐nešto nije u redu, pokušaj samoliječenja
2. Preuzimanje uloge bolesnika
‐odluka o prihvaćanju uloge bolesnika
‐traži suglasnost za promjenu uloge (odbačen zahtjev ili prihvaćen)
3. Faza kontakta s medicinskom zaštitom
‐napuštanje laičke zaštite
‐zahtjev za objašnjenjem simptoma
‐simultani i fenomen kupovanja

2

4. Uloga zavisnog pacijenta
‐ne smije biti ovisan kao dijete već biti samostalan
5. Ozdravljenje ili rehabilitacija
‐dobro za deskriptivne svrhe, ali ne objašnajva sve varijacije koje se pojavljuj (npr. Redoslijed)
‐koncept bolesničke karijere
‐polazeći od Suchmana, Twaddle i Hessler razvili su koncept karijere bolesnika
‐bolest kao nemoć uključuje promjene u dr.indentitetu i u očekivanjima povezana s
ponašanjem
***opći koncept karijere
‐središnji pojam je statusni prolaz u kojem pojedinac kreće od jednog dr.indentiteta do drugog
‐karijerom se može smatrati životni događaj ukoliko zadovoljava
‐trajnije razdoblje
‐postoje faze
‐razvoj propisan pravilima
‐ima prepoznatljiv cilj
***karijera bolesnika (Twaddle i Hessler)
‐prolazni status i cilj bolesničke karijere zavise od karaktera bolesti, vrste bolesnika, soc‐
kkulturnim okolnostima
‐bolesnik mora donijeti odluke koja vodi do rezultata
‐osnovne odluke:
‐osnovna linija stanja zdravlja (biti zdrav ima različito značenje u različitim kulturama)
‐odluka da se pojavila promjena u odnosu na normalno ‐ zdravo stanje
‐odluka da je neka promjena značajna (prosudba zavisi o težini simptoma ‐ Mechanic)
‐zadire u normalne aktivnsoti
‐jasnoća simptoma
‐prag tolerancije
‐pretpostavka o uzroku
‐prognoza
‐odluka da je pomoć potrebna
‐odluka o obliku potrebne pomoći
‐odluka o posjetu određenog agenta liječenja
‐odluka o vrsti i stupnju suradnje s agentom
***nepredviđene okolnosti razultata karijere bolesnika
‐3 moguća ishoda: oporavak, oštećenje ili smrt
1. Oporavak
‐očekivani kraj
‐kada nestanu simptomi i mogućnost da se povrate
2. Oštećenje ‐ invalidnost
‐osob aviše nije bolesna, ali ni normalna
‐status manjine, diskriminacija i stereotipizacija
‐civilna prava
3. Umiranje
‐5 faza: poricanje, gnjav, pogađanje, depresija, prihvaćanje
‐situacijsko‐adaptacijski model bolesničkog ponašanja (Angel Alonzo)
‐temelji na:
‐Dubsova ideja o bolesti kao neprilagođenosti
‐Hollenderovoj tipologiji odnosa liječnika i pacijenta pri različitim tipovima bolesti
‐Freidsonova tvrdnja o laičkom i profesionalnom referalnom sustavu
‐svaki pojedinac se nosi sa višestrukim problemima u višestrukim situacijama

Dimenzije bolesničkog Oblici bolesničkog ponašanja

3

ponašanja
Svakodnevno akutno kronično
ugroženo
Primarni proces Obuzdavanje nošenje prilagođavanje
podnošenje
Odnosi uloga Kompromisni oslabljeni oštećeni
anomični
Odnos pacijent‐liječnik Indirektni vođenje‐suradnja uzajamno
aktivno‐pasivno
‐bolesničko ponašanje podijelio je na 4 oblika
1. Svakodnevno bolesničko ponašanje
‐koncept obuzdavanja malih devijacija
‐npr. Kašalj, gripa, loša probava
‐kompromis između simptoma i normalnih obaveza (dinamička‐ mijenja stalno)

2. Akutno bolesničko ponašanje
‐bolest ili manjkavo prilagođavanje kada uočim da se smanjuje sposobnost prikrivanja
simptoma
‐Parson inzistira na obavezi ozdravljenja, Alonzo želi da ostane uključen u svakodnevne
društvene situacije
‐pojedinac mor adonijeti odluku da mobilizira med.sredstva kako bi održao situacijsko
sudjelovanje

3. Kronično bolesničko ponašanje
‐označena dugotrajnim i čestim pogoršanjima ili ponavljanjima
‐najčešće ireverzibilan
‐povećavaju opći nesposobnost, gubitak sposobnosti zarađivanja
‐prilagođavanje
‐uzajamno sudjelovanje L‐P

4. Bolesničko ponašanje pri ugroženosti života

***Andersenov model korištenja medicinske zaštite
‐sastoji od 3 komponente koje opisuju odluku pojedinca da koristi zdravstvene usluge:
‐predispozicija (od socio‐demog.variajbli, stavovim o ZZ)
‐omogućavajući čimbenici (obiteljski dohodak, vrsta osiguranja)
‐zdravstvene potrebe (zdravstveno stanje, nemoć, dijagnoza su stimulizirajući faktor za tražanje
med.usluge)
‐prognostičkog karaktera ‐ cilj da maksimizira količinu objašnjenih razlika
‐ne objašnjava zašto se procesi događaju već ih samo opisuje (za razliku od Machnicova ili
Suchmanova modela)
‐uspješan za opis razlika u korištenju Z usluga na temelju varijabli (dob, spol, obrazovanje)


4


1

10. Uloge i odnosi pacijenta i liječnika
12. srpanj 2008
23:12
‐odnos liječnika i pacijenta je interpersonalan (po Sigeristu) ‐ središte medicinske prakse
‐praksom je dominirao odnos privatnog liječnika i individualnog pacijenta
‐razvoj medicine zahtjeva promjenu tog odnosa
‐povečati efikasnost tog odnosa
‐naglasak je na kvalitativnim istraživanjima koja su više usmjerena osnaživanju pacijenta
nego većoj efikasnosti liječnika
***Tretmani odnosa liječnik‐pacijent
1. Sistemska teorija (Paret‐Henderson)
‐prvi koristi bolest kao metaforu za ilistraciju funkcioniranja dr.sustava
‐biološki i društveni sustavi nisu samo suma dijelova već živi i dinamični organizmi
‐medicina se temelji na odnosu pacijent‐liječnik
‐odnos ne ovisi samo o njihovim međusobnim relacijama već i o odnosu u dr.sustavu
‐pomak jedne od dijelova sustava utjeće na cijeli sustav
‐procesno orijentirana pri ćemu se naglasak stavlja na unutrašnjim procesima interakcije između
liječnika i pacijenta

2. Funkcionalistička teorija (Parsons)
‐proširuje 1)
‐2 inovacije:
‐1) je uglavnom usmjerena međusobnom odnosu ( novost= proširuje shvaćanje
medicine kao posebnog podsustava zapadnog društva)
‐naglasak na projekciju posebnih dr.uloga i statusa koje liječnik i pacijent usvajaju,
proces liječenja usmjeren je na povrat zdravlja
‐teorija o ulogama i statusima
‐omogućava izućavanje ponašanja pojedinaca i skupina polazeći od istog koncepta
‐odnos liječnik‐pacijent je intradisciplinarno ‐ prenaglasi određeni aspekt uloge
‐Linton= klasična definicija uloge i statusa
‐položaj kao status predstavlja mjesto pojedinca u dr.sustavu
‐položaj kao zbroj prava i obaveza
‐ne postoji položaj bez obveze i obrnuto
‐Kast i Rosenzweig= preciziraju razliku izmežu položaja i uloge
‐položaj se odnosi na stratifikaciju (stupnjevnaje ugleda)
‐položaj zavisi o suglasju članova skupine
‐dr.položaji su označeni simbolima
‐uloga se određuje kao ponašanje koje se očekuje
‐skup ponašanja koje se očekuje od nekoga tko zauzima određeni položaj
‐svaki pojedinac zauzima određeni društveni položaj
*****Parsonova teorija o ulozi bolesnika
‐odnos liječnika i pacijenta predstavlja kulturalni obrazac ponašanja
‐sustav socijaliziranih ponašanja
‐pristup teorijskog i socijalnog konstrukcionizma
‐pruža definiciju odnosa
‐ne može objasniti stvarnost, ali može poslužiti kao čvrsti standard za mjerenje odstupanja
varijabli od stvarnsoti
‐polazište i pretpostavke Parsonova modela
‐odnos liječnika i pacijenta kao odnos prof‐klijent
‐svakak od strana ima institucionalizirane uloge

2

‐obaveza liječnika da vrati klijenta u stanje zdravlja i omogući dr.funkcioniranje
‐temelji:
‐problem dobrog zdravlja ‐ temelj funkcionalnih preduvjeta društvenog sustava
‐zdravstvena je kultura dio opće kulture
‐ona je institucionalizirana
‐uloge su usvojeni nizovi ponašanja nametnuti socijalizacijom
‐uloge bolesnika i liječnika
‐bolest predstavlja devijantnost
‐uloga mora biti legitimirana

PACIJENT LIJEČNIK
‐motiv ‐mora koristiti pacijentu
‐traži pomoć ‐profesionalno, univerzalizam
‐povjerenje ‐obrazovanje
‐emocionalna neutralnost
‐oslobođen obaveza ‐pristup intimi
‐ne odgovoran ‐autonomija
‐dominacija
‐kritika Parsonova modela
‐voluntarizam (ne realan)
‐razlike u odnosu liječnik‐pacijent
‐zagovara autoritarni odnos
‐ne uzima u obzir tip bolesti
*****Funkcionalistička analiza (Szasz i Hollender) ‐ uzimaju u obzir tip bolesti
MODEL ULOGA LIJEČNIKA ULOGA PACIJENTA KLIMIČKA PRIMJENA PROTOTIP
Aktivnost Učiniti nešto za Primatelj je Anestezija, koma Roditelj

Pasivnost pacijenta Nesposoban Malo dijete
Vođenje Kazati što treba raditi Suradnik Akutni infektivni Roditelj

Suradnja Adolescent
Zajedničko Pomoći pacijentu da Participacija Većina kroničnih Odrasla

Djelovanje sam partnerstva bolesti
Sebi pomogne

*****Strukturalna analiza i teorija sukoba
‐razlike u interesima, odnos liječnika‐pacijenta može voditi u sukob
1. Freidsonov model
‐odnos između 2 različita društvena sustava
‐liječnik očekuje da pacijent prihvati preporuku
‐svaka strana nastoji ostvariti vlastite zahtjeve
‐pacijent azanima: stručnost i zaintersiransot
‐sama bolest je dr.fenomen
‐liječnici imaju monopol da stvaraju boest

‐3 vrste legitimiteta
Devijantnost/legitimitet UVJETNI BEZUVJETNI NELEGITIMNOST

3

MALA devijantnost ‐prehlada ‐kozice ‐mucanje

‐privremeno ‐bez posebnih ‐djelomično
oslobađanje od malih promjena u oslobađanje obaveza
obaveza obavezama ‐mele privilegije, nove
‐stjecanje običnih i privilegijama obaveze
privilegija, obaveza
ozdravljenja
VELIKA ‐upala pluća ‐rak ‐epilepsija

‐privremeno ‐trajna suspenzija ‐oslobođenje nekih
oslobađanje obaveza obaveza
‐male privilegije ‐mnoge privilegije ‐male privilegije
‐obaveze traženja ‐nove obaveze
stručnoga liječenja

2. Model Hayes‐Bautiste
‐razlike u predodžbama neke bolesti ‐ sukob sustava znanja
‐uvjerava da liječenje ne djeluje
‐suprostavlja akcijom
‐pregovaranje
‐usporedba prosudbi u vezi s tretmanom bolesti
‐potpuna podudarnost
‐djelomična podudarnost
‐djelomični sukob
‐potpuni sukob
‐interakcije
‐potvrdna
‐s prazninom
‐dodavajuća
‐isključujuća
‐oduzimajuća
3. Model Glasera i Straussa
‐pristupa odnosu kao komunikacijskom problemu
‐korektna inforamcija može biti važna
‐klasne razlike su najvažniji faktor u komunikaciji

****Marksistički model
‐odnos se shvaća kao primjer klasnog odnosa i sukoba
‐sukob jer


1

11. Medicinske profesije
12. srpanj 2008
23:12
‐latinski zanat ili posao
‐za određene intelektualna i uslužna zanimanja
‐visoko obrazovanje, veća djelotvornost
‐Webster= zvanje koje zahtjeva specijalizirano znanje i često dugotajno i intenzivno pripremanje,
učenje vještina i metoda
‐znanje se održava snagom organizacije i stavovima
‐Goode ‐ 2 temeljne i 10 dodatnih značajki profesije:
‐produljeno školovanje i specijalizacija prem akorisniku ili usluzi
‐sadrži propisane standarde o obrazovanju
‐prolaze kroz strože socijalizacijsko iskustvo
‐pravo daje licenca
‐tijela čine članovi profesije
‐zakone donosi profesija
‐donovi visoki položaj, privilegije, zaštita od utjecaja laika, profesija je životni poziv koji se
rijetko mijenja
‐Greenwood izdvaja 5 svojstava profesije
‐sistemetična teorisjak osnovica
‐klijenti prihvaćaju autoritet
‐društvo odobrava taj autoritet
‐etički kodeks
‐stvara i njeguje profesionalnu kulturu
‐Wilensky i 5 etapa nastanak uspješne profesije
‐puno radno vrijeme
‐uspostavljanje sustava obrazovanja
‐osnivanje prof.udruga
‐zakonska zaštita prava monopola na upotrebu vještina
‐etički kodeks
‐Turner ‐ profesionalzacija za zaštitu i postizanje monopola
‐održavanje specifičnog znanja
‐održavanje i odlaganje, potiskivanje konkurencije
‐zadržavanje privilegija i autonomije

***Liječnička profesija
‐dobro plačena, štovana
‐sumnja se ocjenjuje kao grijeh (očuvanje medicinskog naslijeđa)
‐znanstvena osnovica liječničke profesije
‐postojanje sustavne teorije je temelj zanimanja
‐Freidson= praksa, savjetodavna uloga i ugled ‐ veže uz Z znanost
‐izbor studenata
‐prednost prirodno‐znanstveno orijentiranim studentima (negativno selektira komunikativne)
‐sistem i sadržaj obrazovanaj
‐najhomogeniji sustav obrazovanja u svijetu
‐one na nižem stupnju obrazovanja prihvaćaju politiku masovnog liječničkoga obrazovanja ‐
klasične metode i tehnologije
‐proglem generalizacije i specijalizacije
‐znanje koje moraju imati:
‐znati pomalo o svemu

2

‐znati dovoljno o reletivno velikom području
‐znati mnogo o 1 uskom području
‐znati sve o ni o čemu
‐dilema: opće ili sve ostalo
‐specijalizacija:
‐minimalizacije
‐smanjenje odgovornosti
‐osiguranje individualne autonomije
‐socijalizacija liječnika
‐Fox= socijalizacija kao proces učenja stavova, vrjednosta, uvjerenja i obrazaca ponašanja
‐studenti 1. godine imaju idealističke dugoročne perspektive
‐2 temeljna stava:
‐medicina je najbolja
‐liječnici žele pomoći i imati zanimljiv posao
‐Gallagher i Searle
‐idealizam ne proizlazi iz empatije prema pacijentima već iz marljivosti u usvajanju znanja
‐Becker ‐ indentifikacija socijalizacija ima 4 elementa:
‐dr.položajem profesijom
‐profesionalnom titulom i ideologijom
‐tipom rada karakterističnim za profesiju
‐organizacijskom pozicijom koju profesija nosi
‐Becker ‐ studenti u Kanadi se ne socijaliziraju jer ima nastavnici ne dopuštaju da usvoje
stavove
‐imidž liječnika tek pri kraju studija
‐Foy ‐ procesom obrazovanja studenti stječu 2 osobine:
‐emocijalna ravnodušnost (boest kao stručni problem)
‐toleriranje i djelotvornost u nesigurnosti (odlučuje bez obzira na nesigurnost, povećanje
osdovornosti)
‐1. nije sve moguće zanti
‐2. postoje ograničenja u znanju i tehnikama
‐3. nemogućnost da razluči što ne zna
‐profesionalna autonomija, monopol i autoritet liječničke profesije
‐ljudi se oduvijek bore od bolesti (vračevi, slobodnjaci)
‐položaj liječnika u društvu rezultat je različitih okolnosti ‐ autonomiji, autoritetu
‐Starr= 2 autoriteta:
‐društveni ‐ rezultat djelovanja dr.subjekata, formalni autoritet priznat pravilima
ponašanja koji vrijede u društvu (prema sestrama)
‐kulturni‐ onaj koji nameće sustav vriejdnsoti i proces socijalizacije ‐ prethodnik akcije
kod pacijenata, da li je entko bolestan
‐borba za autoritet
‐Starr= medicinski građanski rat
‐problem očuvanja kulturnog autoriteta
‐građani svijesno i dobrovoljno prihvačaju liječničku profesiju
‐imaju zakonski monopol ali tu su alternativna medicina i dr.
‐4 oblika zdravstvenih praksa:
‐laička praksa znanstvenog tipa (vitamini, samopregled)
‐profesionalna znanstvena praksa
‐neznanstvena laička praksa
‐profesionalan neznanstvena
‐individualni liječnički autoritet
‐postoji institucionalni autoritet ali treba razviti i vlastiti

3

‐Weberov legitiman autoritet (racionalan, tradicionalan, karazmatičan) ‐ Parson =
Euskulapov autoritet (razum, moral, karizmatičnost=
‐karizmatičnost zavisi o osobnim kvalitetama, koncept moći
‐tradicionalan autoritet ‐ oslanja na situacijsku zavisnost i na situacijsku dominantnost
‐razumni ‐ uvažavanje radnih, moralnih vrijdnosti
‐Muller= zasniv ana pokroviteljstvu
‐profesionalna kultura liječnika
‐vrijednosti ‐ uvjerenja, stavovi o temeljnim vrijednsotima na kojim počiva profesionalan rad
‐norme ‐ putokaz
‐ritual
‐ne smije biti svetac
‐profesionalan riječnik
‐t, prepoznavanje, distanca


Medicinska Sociologija - Skripta 1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Medicinska Sociologija - Skripta 1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Medicinska Sociologija - Skripta 1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

Aktivnost Učiniti nešto za Primatelj je Anestezija, koma Roditelj

Vođenje Kazati što treba raditi Suradnik Akutni infektivni Roditelj

Zajedničko Pomoći pacijentu da Participacija Većina kroničnih Odrasla

MALA devijantnost ‐prehlada ‐kozice ‐mucanje

VELIKA ‐upala pluća ‐rak ‐epilepsija

You might also like