u izgubljenu djevojku koju smo svi već upoznali i iskusili.

Kćer podzemlja i oceana – podzemlje, pakao

predstavlja naše grijehe koje ne možemo ispovijedati, nema načina da ih popravimo i stalno ćemo se
ih sjećati, ocean predstavlja sve te grijehe, bolove i patnje koji su duboko skriveni u nama. Kao što val
koji udara u obalu te sve stvari koje se nalaze u blizini odlaze s tim valom, sve dublje i dalje u ocean.
Tako su i naše probleme privlačimo sve dublje s ''valom.''

U jednom trenutku ona susreće mračnog i buntovnog Ambrusa. Ambrus je sve ono što predstavlja
zlo, kao jedan veliki magnet za boli i patnje. Jedan mali demon kojeg svi imamo u sebi, neki su se
prepustili njemu, a neki su moćni i pobijedili su ga. On je besmrtan kao i svi grijesi.

Helios znači sunce. On je dobrota, sreća i radost. Pokušava pomoći Galiji kako da nadvlada Ambrusa i
ostale. Da ipak postoji i dobro u zlu. No ponekad dobro znači biti slijep i to dovodi do lažne nade.

Galia se nalazi u vječnoj borbi zla i dobra. Može li jedno dobro popraviti izgubljenu dušu kao što je
Galia i otjerati moćnog Ambrusa ili će Ambrus nadvladati Galiju i privući je u svoj dom?
 1.

Sjedila je na rosnoj travi i uživala u svježem jutarnjem zraku. Razmišljala je samo da brzo ode odavde,
negdje daleko. Gdje je nitko neće prepoznati, negdje gdje neće biti usamljena. Čula je kako se netko
približava, otvorila oči i okrenula glavu prema tom pravcu.

„Kakvu sada samoću imaš?“ mlada djevojka po imenu Lorna približavala se je Galiji.

„Samoća obnavlja dušu i tijelo. Inspirira mnoge, što ima loše u tome?“ pogledala je prema brineti
Lorni.

„Nadala sam se drugačijem odgovoru, no dobro.“ Nasmijala se je.

Ustala je i otišla prema svojoj sobi i legla na krevet. Zagledala se je u freske koje su bile naslikane po
stropu i zidovima. Nasmijala se je. Iz ormara je uzela crnu lepršavu haljinu i obukla.

Sišla je niz stepenice i ušla u ogromnu blagovaonicu. Blagovaonica je bila puna djevojaka koje su bile
isto godište kao i Galia. Sjela je za jedan stol te se je naslonila sa laktovima na stol.

„A ne, mlado damo. Uspravno držanje i bez laktova na stolu, tajna je savršenog uspjeha.“ Jedna od
čuvarica joj je viknula.

„Kao da postoji uspjeh bez savršenosti.“ Galia se je odmah uspravila i pogledala okolo. Jedna od
čuvarica je pozvonila i sve djevojke su sjele za svoja mjesta.

Djevojka koja je sjedila sama za stolom, ustala je i počela vrištati. No za sekundu je prestala i pala na
pod i počela plakati.

Uplašena Galia ustala je sa stola i potrčala prema svojoj sobi no grupa djevojaka ju je zaustavilo.

„Što je bilo ljepotice? Ono tamo te je uplašilo?“ upitala ju je glavna djevojka, a ostale su se počele
smijati.

„Natalija, i ti i ja znamo tko je sposobniji da ubije nekoga i optuži drugoga, el tako?“ potapšala ju je po
ramenu i otišla do svoje sobe.

Stala je ispred police sa knjigama. Sve knjige su imale zanimljive naslove, osim jedne. Uzela je tu
malenu knjigu i stavila ju na rub radnog stola.

Iako umorna željela ju je pročitati, no umor je prevladao. Iz vida je izgubila knjigu te je nastala tama,
zatvorila je oči. Mali jaki strah u njenom umu se je probudio. Letio je iz jednog sna u drugi, i svaki dan
pretvarao u noć, svaku sreću u tugu, a svaki divan san u noćnu moru.