Dr.

Iztok Ostan

HUNZA VODA
i njezina reprodukcija s mineralnim praškom FHES

Sažetak istraživanja

© Institut.O d. o. o., Kopar, 2016.

Sadržaj

1. Uvod: stogodišnjaci u himalajskoj dolini Hunza

2. Otkrivena tajna Hunza vode
3. Razvoj FHES-a i njegove fizikalne karakteristike
4. Fiziološki učinci uzimanja FHES-a
- FHES poboljšava hidrataciju stanica
- FHES poboljšava prijenos tvari u stanice i otpadnih tvari iz njih
- FHES povećava učinkovitost proizvodnje energije u stanicama
- FHES učinkovito štiti od slobodnih radikala koji su izvor starenja
- FHES smanjuje stupanj mliječne kiseline pri fizičkom naporu
- FHES je posve siguran
5. Treba li zdravima FHES?
6. Ishrana FHES-om tijekom bolesti
- Upale i zaraze
- Degenerativna oboljenja
7. Kako konzumiramo FHES?

1
 1. Uvod: stogodišnjaci u himalajskoj dolini Hunza

Pukovnik R. C. F. Schomberg je tijekom jednog od svojih brojnih posjeta Gilgitu, glavnom

gradu himalajskog područja u sjevernom Pakistanu, upozorio pratitelja, domaćina, na nekoliko
pješaka daleko na brdu. "Ono su sigurno Hunze", odgovorio mu je ovaj. "Kako to možete znati na
ovakvoj udaljenosti", začudio se pukovnik. "Pogledajte kako brzo i lako hodaju" (Schomberg,
1905.).
Stanovnici doline Hunza u Himalaji već su dugo poznati po velikom broju stogodišnjaka i po
svojoj čilosti. Vijesti o tome dolazile su u svijet već prije više od sto godina. Na početku 20. stoljeća
proučavanjem zdravlja i psihofizičkih sposobnosti Hunza počeli su se baviti i liječnici i znanstvenici.
Liječnik dr. R. McCarrison (1936.) nakon liječničkog pregleda stanovnika u toj dolini izvještavao je o
njihovu iznimnom zdravlju i dugovječnosti. Iako su neki sumnjali u vjerodostojnost zvaničnih zapisa o
faktičkoj starosti ovih ljudi, stručnjaci ih uvrštavaju u narode koji dugo žive i imaju malo kronično
degenerativnih oboljenja (Leaf, 1973., Keller, 1978., Taylor, 1962., 1964.). Studija skupine kardiologa
utvrdila je da je zdravlje srca i krvnih žila stogodišnjaka u ovoj dolini iznimno i da to može utjecati na
njihovu dugovječnost (Murray, Murray, 1998.).

Usporedba načina življenja dugovječnih gorskih naroda u svijetu pokazala je da je osim

svježeg visinskog zraka svima zajednička skromna hrana s mnogo sezonskog voća i povrća i malo
crvenog mesa, dnevni ritam, fizička aktivnost, život bez stresa s naglašenim društvenim osjećajem,
nezagađena okolina i pitka voda, bogata mineralima i antioksidansima (Poljšak, 2012., Vlahchev,
Zhivkov, 2002.).

To su neupitno čimbenici zdravog načina življenja, ali ipak i na Himalaji i u svijetu ima mnogo
drugih naroda koji žive na sličan način, ali među njima nema mnogo stogodišnjaka. Pokazalo se da je
voda koja pritječe s ledenika Ultar iznad doline Hunza posebne kvalitete. Više sliči vodi u živim
organizmima nego običnim vrstama pitke vode. Zbog toga je možemo nazvati »živa voda«.

Stručnjaci su utvrdili da je slična ledenjačka voda još u nekim mjestima na svijetu, koja su
također poznata po velikom broju stogodišnjaka, zato su njihovo krepko zdravlje povezivali upravo s
kvalitetom vode (Hopps, 1975., Keller, Feder, 1997.). Veliki doprinos njihovu proučavanju dali su dr.
H. Coandã i dr. P. G. Flanagan. Dr. Flanaganu uspjelo je reproducirati mineralni prašak koji je u Hunza
vodi i koji »oživljava« običnu vodu.

Dr. Meyers taj je prašak nazvao FHES (Flanagan Hydrogen Enhanced Silica) – Flanaganov
kremen, obogaćen vodikom. Prvi put pojavio se na tržištu rujna 1997. Od tada ga prodaju kao
prehrambeni dodatak različitih komercijalnih imena (Microhydrin, Active H, Hydrogen Boost, Mega
H-, MegaHydrate); njegove su se karakteristike mijenjale s razvojem proizvoda. Glavna je aktivna
supstancija u njima (osim u Active H, kojeg više nema na tržištu), silicijev hidrid (SiOH-). O
karakteristikama Flanaganova silicijeva hidrida i o njegovim učincima objavljeno je 9 znanstvenih
članaka.

U ovom tekstu rezimiram rezultate istraživanja o Hunza vodi i o FHES-u (silicijevu hidridu). Uz to
prilažem i svjedočenja liječnika i pojedinih korisnika FHES-a. Tu sam tematiku opširnije raspravio u
svojoj knjizi Žive vode (Ostan 2013).

Namjera rasprave je isključivo obrazovna. Autor otklanja svaku odgovornost u vezi s

korištenjem prehrambenih dodataka tipa FHES u zdravstvene svrhe.

2
 2. Otkrivena tajna Hunza vode
Otkrivanje tajne Hunza vode nije bilo jednostavno. S jedne strane, ta je voda sličnija
destiliranoj nego običnoj vodi. U njoj, naime, ne prevladavaju ioni raznih rastopljenih minerala kao u
običnoj pitkoj vodi. Ali ipak se u njoj nalazi iznimno bogatstvo minerala i elemenata u tragovima koji
su nerazgrađeni; oni su u obliku stabilnih, vrlo malih minerala – koloida, koji lebde u vodi (Tompkins,
Bird, 1992.). Zbog toga je voda mutna, a nazivaju je »ledenjačko mlijeko«. Od obične pitke vode
razlikuje se po mnogim fizikalnim i kemijskim karakteristikama (Dove, Rimstidt, 1994., Flanagan,
Purdy Lloyd, 1999.). Koje su tvari u tom mnoštvu minerala ključne za nastanak posebnih
karakteristika Hunza vode?
Nakon nekoliko desetljeća istraživanja bilo je utvrđeno da je riječ o dvjema glavnim,
međusobno tijesno povezanim karakteristikama:
1) U vodi su kremenovi (silicijevi) minerali u posebno malom – koloidnom obliku.
2) Voda je antioksidativna.

Ad 1) Koloidi su mali tvrdi dijelovi tvari koji se ne rastapaju u vodi; dakle, ne raspadaju se na
ione. Veliki su od 10 nm (nanometar je milijunti dio milimetra) do 10.000 nm (Barbič, Bošnjak,
1998.). A nanokoloidi su još manji jer nijedna od njihovih dimenzija ne prelazi 10 nm (Flanagan,
Flanagan, Elixir).
U tako malim dimenzijama materija dobiva posebne karakteristike: elektroni koji obično
kruže oko pojedine molekule, počinju kod koloida i još posebno kod nanokoloida kružiti oko cijelog
»mineralčića«. Tako nastane na površini prava "gužva" elektrona i samim time jak električni naboj
(negativni odnosno anionski naboj). Što je manji mineral, tim je veći njegov negativni električni naboj.
Koloidi djeluju na molekule vode kao vrlo sitni magneti. Molekule vode poslože se oko njih u posebne
strukture (slika 1) i ne plivaju slobodno kao u običnoj vodi. S obzirom na to da ih koloidi privlače, ne
»udaraju« u tolikoj mjeri u površinu vode kao inače; tako se površinska napetost vode smanjuje.
Voda postaje topljivija, zato se tvari u njoj lakše tope.
Ovakve koloide naše tijelo stvara u procesu probave kada hranu razgrađuje na male dijelove.
Tako se popijena voda, koja ima visoku površinsku napetost (od 72 dyn/cm do 78 dyn/cm), u probavi
mijenja u »živu«. Površinska napetost krvi zdravih i čilih je 45 dyn/cm. Tek takva voda sposobna je
učinkovito prenositi hranjive tvari u stanice i otrove iz njih. Dakle, koloidi su ključni za osiguravanje
transportne sposobnosti tjelesnih tekućina. U dolini Hunza takve minerale stvara ledenik Ultar kada
tijekom klizanja u nizinu melje kremenov pijesak u vrlo sitan prah. Površinska napetost Hunza vode
je 58 dyn/cm (Flanagan, 2012.). Na slici 1 predstavljen je silicijev koloid u vodi.

Slika 1: Silicijev koloid – jezgra Hunza

vode
Silicijev koloidni mineral (kolobar na
sredini slike, sastavljen iz silicijevih i
kisikovih atoma), u vodi djeluje kao magnet
i privlači molekule vode. Time voda postaje
topljivija i lakše prenosi hranjive tvari (na
slici su prikazani ioni željeza, magnezija,
kalcija itd., a i molekule vode) do stanica i
otrove iz njih. Uz koloid su i anioni vodika
-
(H ). Oni su bitni za proizvodnju energije u
stanicama i njihovu obranu od štetnih
utjecaja (izvor slike: Dove, Rimstid, 1994.).

3
 Ad 2) Druga značajna karakteristika Hunza vode je njezina antioksidativnost.
Tvari dijelimo na oksidanse (koji mogu prihvaćati elektrone) i reducente (koji mogu emitirati
elektrone). Ove zadnje možemo nazivati i antioksidansima. U živim bićima antioksidativnost je
zavisna od količine raspoloživa vodika jer se u njima elektroni prenose zajedno s vodikom. Hunza
voda ima uz koloide poprilično vodika i to u anionskom, tj. aktivnom obliku (H-). Takav vodik ima,
osim standardnog elektrona, još i dodatan elektron.
Stupanj oksidiranosti odnosno antioksidativnosti neke tvari mjerimo indikatorom rH
(parcijalni pritisak vodika)1. Vrijednosti rH iznad 28 znače oksidiranost, a vrijednosti ispod 28
reduciranost. Obična voda je oksidirana. Njezin rH je u pravilu 28 ili viši. Naše stanice trebaju za
normalno djelovanje antioksidativnu okolinu; rH krvi mladih sportaša je između 21,5 i 23,5
(Greenberg 1999: 4). Starenjem se antioksidativnost krvi smanjuje, i kod zdravih ljudi u dobi od 40 do
50 godina postiže već rH 25 (Smith, Purdy Lloyd, Fhelps, 1998.). Što je viši rH tjelesnih tekućina, to je
slabija antioksidacijska zaštita i tim je veća opasnost od degeneracije i preranog starenja. Hunza voda
ima rH između 18 i 20 (Ostan, Flanagan, 2005.). Dakle, antioksidativnija je od krvi mladih i čilih ljudi.
To je vjerojatno jedan od značajnih razloga što je među stanovnicima doline Hunza malo
degenerativnih oboljenja i mnogo čilih stogodišnjaka.

3. Razvoj FHES-a i njegove fizikalne karakteristike

Među znanstvenicima koji su proučavali Hunza vodu osobito vrijedi spomenuti dr. H. M.
Coandu (1886-1972.) i dr. P. G. Flanagana (1944 -) jer su Hunza vodu željeli proučiti i reproducirati. Dr.
Coandã, otac hidrodinamike, već je 1907. godine prvi put posjetio dolinu Hunza. U životu se proslavio
mnogim znanstvenim otkrićima i patentima, ali nije mu uspjelo reproducirati Hunza vodu. U mirovinu
je otišao 1964., a svoje je znanstveno nasljedstvo predao tada 20-godišnjem znanstveniku Patricku G.
Flanaganu, koji je već s 14 godina registrirao svoj prvi patent – uređaj »neurophon« (U.S. Patent no.
3.393,279), a sa 17 godina već je sudjelovao s dr. Coandom i drugim znanstvenicima u znanstvenim
projektima. Revija Life ga je, kada je imao tek 18 godina, uvrstila među deset najperspektivnijih
američkih znanstvenika (Moser, 1962.). Dr. Coandã tada je mislio da bi Hunza vodu mogao
reproducirati samo tako genijalan znanstvenik kao što je Patrick Flanagan. Zato je zadatak predao
njemu i Flanaganu je uistinu uspjelo. Ali za to je trebalo još 20 godina studija i razvojnog rada. Godine
1997. njegov je prašak, koji običnu vodu mijenja u vodu kakva je Hunza voda, prvi put bio dostupan i
na tržištu.
Njegov prašak FHES, čiji je glavni sastojak, kao što je već rečeno, silicijev hidrid (SiOH-),
ima obje glavne karakteristike minerala Hunza vode:
Sadrži iste kremenove koloide kao što su u Hunza vodi, samo što su još mnogo manji. Riječ je
o silicijevim nanokoloidima, čiji promjer ne premašuje 5 nm (milijunti dio milimetra). To su dosad
najmanji poznati kremenovi koloidi, što je potvrdilo i više neovisnih znanstvenih studija. Dr. K. J. Reid
sa Sveučilišta u Minnesoti i dr. B. J. Marlow sa Sveučilišta u Massachusettsu napisali su da su
Flanaganovi koloidi zaista iznimno mali i da predstavljaju jedno od najvećih otkrića u znanosti o
koloidima (Flanagan, Flanagan 1998: 8).
Dr. Flanagan je već u prvoj fazi razvojnog rada uspio stvoriti takve koloide. Proizvod je na
tržištu još od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća u obliku tekućine (Crystal Energy). Osam
kapljica tih koloida u 2 dl obične vode (približno73 dyn/cm) snižava njezinu površinsku napetost na
stupanj površinske napetosti krvi od 43 do 56 dyn/cm – zavisno od kvaliteta vode (Flanagan, 2012.).

1
Sposobnost tvari da prihvaća i emitira elektrone obično mjerimo oksidativno-reduktivnim potencijalom (ORP). U faktičkim oksi-
redoks procesima, među koje ubrajamo i reakcije u živim organizmima, ona zavisi i od stupnja kiselosti i bazičnosti (pH). Kako bi
uzeo u obzir oba čimbenika, W. M. Clark je već 1923. upotrijebio varijaciju Nernstove jednadžbe (Clark, 1923, Stephanson,
Flanagan 2004b). Pojednostavljen izračun rH, koji koristi dr. Flanagan (koristim ga i ja), je rH = (ORP+204)/30 + 2*pH.
4
 Iako su ovi silicijevi koloidi sami po sebi vrlo značajno razvojno postignuće, oni nisu
dovoljni za stvaranje takve vode kao što je Hunza voda. Ona ima mnogo više antioksidativnog
vodika. Dr. Flanagan dugo se neuspješno bavio pitanjem kako je moguće da su silicijevi koloidi u
Hunza vodi uspjeli apsorbirati toliko anionskog vodika (H-). Na kraju je otkrio da to prouzrokuje
vrtloženje vode u brzacima rijeke Hunze.
Laboratorijska su mjerenja pokazala da se u vrtlogu vode stvara električna napetost
između vode i zraka s nabojem do 10.000 V (Tompkins, Bird, 1992.). Specifičnim postupkom
koji sadrži 33 faze, a među njima je i posebno vrtloženje vode, dr. Flanagan je postignuo da se
u silicijeve koloide ukliješti ogromno aniona vodika (H-) (Ostan, Flanagan, 2005.).
Iako vodik ima neznatnu atomsku masu, predstavlja čak 17 % težine Flanaganova
silicijeva hidrida (Stephanson, Flanagan, 2002c). Ova velika količina anionskog vodika u
koloidima, koji tijekom dodira s vodom polako prelazi u nju, daje Flanaganovu silicijevu hidridu
iznimne antioksidativne karakteristike, čak mnogo jače nego što ih ima izvorna Hunza voda.
Već sam spomenuo da Hunza voda ima rH između 18 i 19. Prvi oblici tržišno dostupnog
FHES-a (MicroHydrin) imali su po našim mjerenjima rH oko 6 (niži rH znači veću
antioksidativnost). Moderni oblici FHES-a postižu rH od 1 do 3, a često čak i 0 ili još niže, što
predstavlja apsolutni stupanj reduciranosti. To su krajnji, teoretski dostupni stupnjevi
reduciranosti.

Tablica 1: rH (antioksidativnost) nekih tvari (niže je bolje)

rH
Obična pitka voda 28-30
Beta-karoten 26
Krv mladih sportaša 21,5-23,5
Vitamin C 23
Hunza voda 18-20
Svježi bio sokovi 13-15
FHES (Flanagan Hydrogen Enhanced Silica)
- većim djelom 1-6
- (krajnje vrijednosti rH FHES-a, izmjerene u razdoblju od 2000. do (od -1,5 do 11)2
2015. godine)

izvori: Ostan, Flanagan, 2005. i mjerenja prof. dr. Vlade Barbiča i prof. dr. Polonce Trebše sa
Sveučilišta u Ljubljani

Prikazat ću značaj vrijednosti rH u tablici. Indikator rH zapravo je negativna logaritamska

vrijednost. Zato za jedinicu niža vrijednost rH znači deset puta više raspoloživih elektrona
(odnosno vodikovih aniona). Biološki proizvedeni sokovi imaju rH između 13 i 15, što je mnogo
antioksidativnije od vitamina C (23) ili beta-karotena (26). A čaša vode s rastopljenim FHES-om
imala je već u svom početnom obliku (Microhydrin) barem toliko elektrona kao milijun čaša
najboljeg svježeg soka iz biološki proizvedenog voća i povrća. Moderni su oblici FHES-a po
količini anionskog vodika najmanje tisuću puta bogatiji od njegova početnog oblika.
Flanaganov je silicijev hidrid jedinstvena tvar (SiOH-). Međutim, tijekom miješanja s
vodom dijeli se na dva temeljna sastojka – na silicijev koloid i anionski vodik. Ove su tvari inače
tijesno povezane, ali ipak samostalne (pogledaj sliku 2). Svaka je od njih po svojim fizikalnim

2
Prema internim kriterijima proizvođača, proizvod FHES mora dostizati vrijednosti ORP -400 mV ili manje.
Ako bi ORP bio (samo) toliki, a bazičnost proizvoda krajnje visoka (primjerice pH 10), rH proizvoda bio bi
približno 13. Na FHES s tako slabim antioksidansnim potencijalom, koji je inače još uvijek na razini najboljih
svježih biosokova, još nismo naišli. Mjerenja rH FHES-a koji dolazi u Sloveniju redovito obavlja Zdravstveni
fakultet Sveučilišta u Ljubljani.
5
 karakteristikama iznimno znanstveno postignuće. Ali za nas korisnike ni to nije dovoljno.
Potrebni su dokazi o korisnim učincima na fiziološke procese i o neštetljivosti njegova uzimanja.
Tome su namijenjena sljedeća poglavlja. Najprije ću predstaviti pregled studija o utjecaju FHES-a
na fiziološke procese koji osobito zavise od koloida, a kasnije i konstatacije o njegovim
antioksidacijskim učincima.

A FHES sastavlja prašak koji

sadrži okrugle »kuglice«
silicijevih koloida (kuglice na
slici A).
To su Flanaganovi »mikrogrozdovi«
(microclusters). Promjer
svakoga je samo nekoliko
tisućinki milimetra.
U svakoj je kuglici više tisuća
koloida koji nisu veći od 5 nm
(milijunti dio milimetra).

B
U dodiru s vodom
mikrogrozd se počinje
raspadati na pojedine
koloide (slika B).

Flanaganovi silicijevi koloidi su

- - C kao kavezi u kojima je sačuvan
- H H
H - -
-
anionski vodik (H ). U dodiru s
H - H vodom, iz koloida počinju izlaziti
H
- H H- H
-
anioni vodika (slika C),
- - -
H H H zbog čega voda postaje
- - -
H antioksidativna. Tako se u vodi
H H
H- nalaze dvije značajne aktivne
supstancije: silicijevi
-
koloidi i vodikovi anioni (H ).

Slika 2. Kako djeluje FHES u dodiru s vodom B (izvor: Stephanson, Flanagan, 2002c)

6
 4. Fiziološki učinci uzimanja FHES-a

FHES poboljšava hidrataciju stanica

Vrlo čest problem modernih ljudi je dehidriranost organizma. Dnevno bi morali popiti barem
1,5 litru vode ili svježeg soka (gazirana i druga pića ne ubrajaju se u ovu količinu), što većina modernih
ljudi ne radi (Ostan et al. 2001.). Ocjenjuju da je danas čak 75 % ljudi u SAD-u kronično dehidrirano
(Flanagan, 2012.). Dehidrirana stanica postaje katabolična, što znači da za proizvodnju energije
koristi vlastito tkivo. To dovodi do pogoršanja njezina zdravlja. Kronična dehidriranost može
prouzrokovati vrtoglavicu, glavobolju, umor, suha usta, bolove u leđima, anksioznost, slabljenje
erekcije i bore na koži kao znak preranog starenja. Pogoršava se odazivanje imunosnog sustava, što
može dovesti do nastanka alergija i razvoja autoimunih bolesti kao što su lupus, multipla skleroza,
reumatoidni artritis i druge (Flanagan, 2012.). Problem je što nedostatak vode ne osjećamo kao žeđ,
nego kao umor i glad.

Ali i da popijemo dovoljno vode može se dogoditi da stanice ostanu dehidrirane. Ovo
utvrđuje dr. Flanagan: »Nakon više godina istraživanja sa svojim znanstvenicima bio sam šokiran kada
smo otkrili da možeš ostati dehidriran, iako popiješ 8 čaša vode dnevno« (Flanagan, 2012.). Obična
voda iz pipe s površinskom napetošću od 73 dyn/cm, istina, prolazi kroz stijenke crijeva u krv i limfu,
dakle ide po tijelu, ali »bez sniženja svoje površinske napetosti ne može prodrijeti u stanicu«
(Flanagan, 2012.). Zdravi i krepki probavni organi običnu vodu mogu preraditi u topljiviju, ali čak i kod
djece ta je funkcija probavnih organa danas slaba.

Koloidi u FHES-u snižavaju površinsku napetost vode na 28 – 45 dyn/cm, što omogućava prodiranje
i u stanice (pogledaj sliku 3).

Slika 3. Hidratacija stanica FHES-om

Slika na lijevoj strani prikazuje povećanje crvenih krvnih zrnaca jedanaestogodišnjeg zdravog djeteta koje se
hrani običnom modernom hranom. Neke su stanice namežurane, što je znak njihove dehidriranosti. Jedanaest
minuta nakon što je dijete popilo FHES-om oživljenu vodu (slika desno), njegova su crvena krvna zrnca bila
sasvim normalna (slike su objavljene s dopuštenjem homeopatske liječnice Jane Shiloh; izvor slika i informacija
http://alternative-health-4u.com; kolovoz 2000.).

Zabrinjavajuće je da su danas dehidrirana već i djeca, koja su po prirodi vitalnija nego odrasli i
stariji. Voda čini čak 80 % tijela novorođenčeta, 70 % tijela odraslih, a kod starijih se snižava na 50 % ili
još niže (Poljšak, 2012: 47).

7
 FHES povećava hidratiziranost stanica i kod odraslih i starijih ljudi. U dvojno slijepom testu, u
kojem su sudjelovale starije osobe (osobe s niskom količinom vode u organizmu), članovi
eksperimentalne skupine uzimali su po 4 kapsule FHES-a dnevno. U 14 dana sadržaj vode u njihovu
tijelu podigao se s 45 % na 48 %. Također su se bolje osjećali. Naime, već mali nedostatak vode u tijelu
(2 % tjelesne težine) prouzrokuje lošije djelovanje fizioloških i mentalnih procesa (Flanagan, 2011a).

FHES poboljšava prijenos tvari u stanice i otpadnih tvari iz njih

I stanice imaju električni naboj. Stanice zdravog i krepkog organizma imaju negativan
električni naboj i međusobno se odbijaju kao istovrsni magnetski polovi. To je nužno za djelovanje
stanica. Oko svake naše stanice mora biti voda jer je to uvjet da stanica iz nje dobije hranjive tvari i
izluči otpadne tvari u međustanični prostor. Ako je naboj slab, stanice se u krvi i drugdje međusobno
slijepe.

Ako su stanice slijepljene, na raspolaganju je samo manji dio stanične površine kroz koju mogu
prolaziti tvari. Prehranjenost stanice kisikom, energentima i esencijalnim mikroelementima smanjuje
se.

Smanjenje mogućnosti izlučivanja otpadnih tvari staničnog metabolizma iz stanice prouzrokuje

staničnu toksemiju i zakiseljenost (otpadne su tvari kisele). Time se povećava mogućnost virusnih
oboljenja jer se virusi razmnožavaju samo u zakiseljenim stanicama (Alberts et al. 1994.).

Problem slijepljenih stanica češći je kod starijih osoba nego kod mlađih jer s godinama
sve više opada učinkovitost stvaranja koloida u probavnom procesu. Slični su problemi češći i
kod psihofizički izmorenih pojedinaca.

Veći električni naboj i odljepljivanje stanica moguće je postići na više načina. Jedan od njih je
hranom bogatom koloidima. Oni imaju tzv. "zeta potencijal" (u milivoltima izraženu napetost koju
računaju na osnovi mjerenja pokretljivosti koloida – elektroforezne pokretljivosti; Barbič, Bošnjak,
1998.). Zbog toga koloidi mogu dati električni naboj i stanicama. FHES, koji je bogat nanokoloidima,
pomaže u odljepljivanju stanica. To je dokazano pokusima (pogledaj sliku 4).

Slika 4: Uzimanje FHES-a pomaže u odljepljivanju stanica

Kod odrasle bolesne osobe crvena se krvna zrnca zbog nedostatka električnog naboja međusobno više ne odbijaju
dovoljno, nego se jednostavno slijepe u grumene (slika lijevo). Zato je prijenos kisika do stanica otežan. Petnaest
minuta nakon uzimanja FHES-a (slika desno) stanice bolesne odrasle osobe normalizirale su se (slike su objavljene
s dopuštenjem homeopatske liječnice Jane Shiloh; izvor slika i informacija http://alternative-health-4u.com;
kolovoz 2000.).

8
 S odlijepljenošću stanica povećava se i prijelaz tvari kroz stanične opne. Flanaganovi koloidi
povećaju i topljivost vode jer se površinska napetost, kao što je već rečeno, snižava na stupanj
krvi (45 dyn/cm) ili još niže. Pokusi su pokazali da Flanaganovi koloidi do šest puta povećavaju
apsorpciju tvari kroz polupropusnu membranu (Flanagan, 2012.).
FHES nije jedina hrana koji ima tu sposobnost. Sličan učinak imaju i svježi sokovi, bogati
koloidima: površinska napetost svježeg soka od mrkve je 30 dyn/cm, limunova soka 33 dyn/cm, a
suvremenog oblika FHES 34 dyn/cm (dr. Patrick Flanagan – osobna komunikacija).

FHES povećava učinkovitost proizvodnje energije u stanicama

U anketi koju sam proveo 2001. godine, od 126 korisnika FHES-a 85 % njih za vrijeme
uzimanja osjetilo je poboljšanje zdravlja i osjećanja (72 % čak bez početnih detoksikacijskih
neugodnosti), 12 % nije osjetilo nikakav učinak, a 3 % anketiranih je zbog početnog slabog osjećanja
prekinulo uzimanje FHES-a. Među najčešćim učincima uzimanja FHES-a anketirani su spomenuli
»osjećaj veće energije«. To se možda čini iznenađujućim jer je FHES kalorično »prazna« hrana, ali
ipak je više pokusa pokazalo da se tijekom uzimanja FHES-a povećava proizvodnja energije (ATP) u
stanicama. Na to utječe visoka količina anionskog vodika (H-) u FHES-u; on povećava učinkovitost
stvaranja energije. Objasnit ću ovaj proces.
Stanice proizvode energiju u svojim organima zvanima mitohondriji. Proces se događa u
njihovoj unutrašnjoj membrani. Izvršavaju ga skupine bjelančevina (kompleksi I, II, III, IV i V), koje
nazivamo elektronski transportni lanac. U njega ulazi vodik kao energijska sirovina, a iz nje izlazi
ATP, »eksplozivna« molekula koja pokreće sve životne procese (slika 5).

Slika 5: Dvojna uloga žive vode u staničnom stvaranju energije

Stanica stvara energiju u svojim organima zvanima mitohondriji (lijeva slika). Sastavljeni su od dvaju
prostora: nutrašnjosti i prostora između vanjske i unutrašnje opne. Stanica dobiva vodik iz hrane, a s
pomoću koenzima NADH predaje ga elektronskom transportnom lancu u unutrašnjoj opni (desna
slika). Ona je sastavljena od pet bjelančevinskih kompleksa. Na kraju elektronskog transportnog lanca
-
stvara se stanična energija u obliku ATP-a (adenozin trifosfat). Anionski vodik (H ) povećava
učinkovitost elektronskog transportnog lanca jer može pri istoj količini unesene kalorične hrane stvoriti
mnogo više energije, a ujedno anionski vodik živih voda učinkovito neutralizira e radikale koji
su nužan nusproizvod stvaranja ATP-a.

Za stvaranje ove prijeko potrebne životne energije ključno je da stanica ima dovoljno vodika
na raspolaganju. Naše ga stanice dobivaju najvećim dijelom unošenjem kalorične hrane: razgradnjom
ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Čini se da je recept za više stanične energije jednostavan: što više
(kaloričnih) energijskih izvora unesemo, više će energije stvoriti stanice. Ali nije to tako jednostavno.
11
Jedan od vrlo značajnih uvjeta za stvaranje energije u mitohondrijima je visoka antioksidativnost
(reduktivnost) tekućine u njima.

Kao što je već spomenuto, krv mladih sportaša ima rH 22,5, što znači da je prilično
antioksidativna (rH ispod 28). Dakle, koncentracija anionskog vodika u takvoj je krvi poprilična, a u
posebnim dijelovima stanice mora biti još veća. Takav je dio uz mitohondrijski elektronski lanac.
Stvaranje stanične energije postupan je proces, koji je energijski vrlo zahtjevan – kao da je riječ o
postupnom napinjanju već napetog luka. Svaki sljedeći stupanj zahtjeva veću antioksidativnost.
Značajnu ulogu u tome ima koenzim NADH koji dodaje vodik elektronskom transportnom lancu na
njegovu početku. Njegov rH je 11,7 (ORP -320 mV; Flanagan, Purdy Lloyd, 1999.). Koncentracija
aktivnog vodika ovdje je gotovo neshvatljivo velika: naime, 100 je milijardi puta veća nego u krvi
mladog zdravog čovjeka. Kada koenzim NADH preda vodik, mijenja se u oksidirani oblik NAD+ koji je
potrebno obogatiti vodikom kako bi ga ponovno predao dalje. Što je veća koncentracija aktivnog
vodika (H-) u okolini, po mogućnosti na stupnju rH nižem od 11,7, toliko lakše i brže teče to
dodavanje.

Ovaj je zadatak za organizam zahtjevan, osobito za starije osobe. Čimbenik rH krvi zdravih
osoba u dobi od 40 do 50 godina je naime približno 25, što znači da je u njihovoj krvi barem 100 puta
manje anionskog vodika nego kod mladih. Ali ipak i stariji ljudi uspijevaju stvoriti životnu energiju iz
hrane, mada ne toliku količinu kao u mladosti.

Organizmu možemo pritom pomagati biranjem odgovarajuće hrane. Kuhana je hrana

uobičajen energijski izvor, ali je većim dijelom oksidirana (rH viši od 28), zato je siromašan izvor
anionskog vodika, dok su upravo svježi sokovi njegov vrlo bogat izvor. Ali čak i najbolji svježi sokovi
od biološki proizvedenog voća i povrća ne postižu rH 11,7, koji je potreban pri proizvodnji energije
(redukcija NAD+ u NADH). A to postiže FHES jer su već njegovi prvi tržišno dostupni oblici postizali rH
6, a moderniji (prema mjerenjima dr. Barbiča i drugih) 1-3 ili čak niže. U načelu bi takva hrana
morala poprilično olakšati i ubrzati proizvodnju energije (ATP) u stanicama. To su potvrdile i studije
dr. Stephansona i dr. Flanagana (2004a,b): »U uzorcima mitohondrija razmjer [NADH]/[NAD+] se
povećala dvostruko, količina ATP-a peterostruko, a glukoze se smanjila dvostruko« (Stephanson,
Flanagan, 2004a: 82). Stanice su, dakle, bez dodatne hrane s pomoću FHES-a bolje iskoristile
raspoloživu glukozu. U tome je, dakle, ključ razumijevanja energijskog značaja živih voda: stanice
uspiju s danom količinom hrane proizvesti više energije jer se povećava učinkovitost njihove
proizvodnje.

FHES učinkovito štiti od slobodnih radikala koji su izvor starenja

Slobodni su radikali molekule ili atomi koji sadrže jedan ili više elektrona bez para. Znači,
energijski su neuravnoteženi i zbog toga su vrlo reaktivni. To u biološkim procesima može biti
pozitivna karakteristika, ali ima i negativnu stranu. Ako ih organizam ne uspije neutralizirati
antioksidansima (vitaminima i drugima), iz staničnih molekula oduzimaju elektrone i oštećuju
stanične strukture. Slobodni radikali najjači su otrovi u organizmu. Višak slobodnih radikala u
usporedbi s antioksidansima naziva se oksidativni stres. Organizam može popraviti ozljede, ali
mnoge trajno ostaju. Stanica degenerira, ostari i na kraju umre. Starenje i starosna degeneracija su
dakle procesi koje prouzrokuju slobodni radikali, odnosno oksidativni stres (Halliwell & Gutteridge,
2005.).

12
 Obično mislimo da tvari koje štete stanicama dolaze prvenstveno iz okoline. Istina je da
mnogo štetnih tvari dolazi izvana, ali najznačajniji izvor slobodnih radikala je unutrašnji. Glavni izvor
štetnih tvari je upravo opisani proces stvaranja energije u mitohondrijima. U slobodne se radikale
naime pretvara od 1 % do 3 % kisika koji se potroši u elektronskom transportnom lancu (Halliwell &
Gutteridge, 2005.). To je jezgra nastajanja ovih »klica« smrti. Veća proizvodnja energije u pravilu znači
i veću proizvodnju otrovnih otpadnih tvari, osobito slobodnog radikala superoksida, iz kojeg (preko
vodikova peroksida) može nastati iznimno opasan radikal hidroksil.

Slobodni radikali nastaju u mitohondrijima na sljedeći način:

Prema Speakmanu (2003.), u kompleksu I i III elektronskog transportnog lanca (slika 5) najprije nastaju
slobodni radikali tipa superoksid (O2˙ ‫) ־‬. Njegov životni vijek traje nekoliko tisućinki sekunde. Što je
kraći život neke reaktivne kisikove vrste, toliko je ona opasnija. Dio ovih slobodnih radikala oštećuje
molekule u okolini, a dio tijelo uspije neutralizirati antioksidansom imena superoksid dismutaza (SOD),
koji tijelo samo stvara. Ovom reakcijom nastaje vodikov peroksid (H2O2), i tu tvar ubrajamo među
reaktivne kisikove vrste (RKV) koje stanici mogu prouzrokovati štetu, ali nije riječ o slobodnom radikalu.
Njegov životni vijek traje čak nekoliko minuta, što organizmu daje prilično vremena da ga neutralizira i
pretvori u još manje opasnu tvar, zato neposredno nije tako opasan kao druge reaktivne kisikove vrste. I
vodikov peroksid ima svoje specijalizirane antioksidanse (glutation-peroksidazu i katalazu). Iako bismo
vodikov peroksid mogli uvrstiti među naše »krotkije« neprijatelje, ipak je upravo on taj trojanski konj
štete koju prouzrokuju slobodni radikali. S obzirom na to da je prilično postojan, ima dovoljno vremena
za prijelaz iz mitohondrija u unutrašnjost stanice (citosol) i u druge stanične organe, između ostalog čak i
u staničnu jezgru. I ondje ga stanica može bez problema neutralizirati i pretvoriti u još manje opasnu
tvar, ali često se događa da na tom putu susretne tvari koje ojačaju njegovu razornu snagu. Razne
kancerogene tvari, nitrati u pitkoj vodi, nikotin, alkohol, a najčešće željezo, bakar i drugi metali koje
tijelo inače treba za normalno djelovanje, mijenjaju vodikov peroksid u iznimno razorne hidroksilne
radikale (OH˙). Njihov životni vijek traje samo nekoliko milijuntinki sekunde.

S obzirom na to da FHES povećava proizvodnju stanične energije, znanstvenici su se

opravdano upitali povećava li se njime i oksidacijski stres. Konkretno pitanje na koje su željeli
odgovoriti glasi je li FHES učinkovit pri neutralizaciji dviju glavnih vrsta slobodnih radikala koji su
povezani s proizvodnjom energije u mitohondrijima, a to su superoksidi i hidroksili. Stručnjaci sa
Sveučilišta u Minnesoti i Fakulteta za zdravstvene studije u Bloomingu stanicama u laboratoriju
dodali su najprije hidroksile i superoksidne radikale u tako jakoj dozi da su gotovo sve stanice pomrle
(samo 0,6 % ih je ostalo živo). Zatim su pokus ponovili, ali su stanicama (uz jednaku količinu
slobodnih radikala) dodali i antioksidanse u koncentracijama kakve preporučuju proizvođači.
Između ostalog su provjeravali učinkovitost FHES-a, vitamina C i koenzima Q10 (Stephanson,
Stephanson, Flanagan, 2002a,b).

Sa zaštitom s koenzimom Q10 preživjelo je 25,1 % stanica, s vitaminom C 71,0 %, a sa zaštitom

FHES-a u koncentraciji koja bi za odraslu osobu odgovarala preporučenim četirima kapsulama
dnevno, preživjelo ih je čak 91,6 %. Veća zaštitna moć FHES-a od priznato dobrog antioksidansa,
vitamina C i drugih isprobanih antioksidansa vjerojatno je zavisna od većeg sadržaja antioksidativnog
vodika u FHES-u i od specifičnog, za organizam manje opterećavajućeg načina antioksidacijskog
djelovanja FHES-a (pogledaj sliku 6).

13
 Obični antioksidans u vodi FHES rastopljen u vodi
Slika 6. Sličnosti i razlike u djelovanju FHES-a i običnih antioksidansa
Zajednička karakteristika svih antioksidativnih tvari je to što sadrže vodik kao aktivnu tvar. On se, zajedno s
elektronom, troši za neutralizaciju slobodnih radikala. Međutim, u više pogleda FHES se prilično razlikuje od običnih
antioksidansa:
- Količina vodika koja se koristi za antioksidacijske namjene kod FHES-a je mnogo veća. Molekula običnog
antioksidansa (slika lijevo) ima samo jedan atom raspoloživa vodika. Vodik, kao najmanji atom, ima neznatnu masu,
dok preostali dio antioksidansa nosi veliku. Mogli bismo reći »veliki vlak za mali teret«. A kod FHES-a se iz jako malog
koloida oslobađaju milijarde vodikovih aniona, koji tvore čak 17 % težine silicijeva hidrida.
- Pri uporabi anionskoga vodika FHES se ne pretvara u slobodni radikal, dok je to pravilo kod običnih
antioksidansa. Kod njih je naime antioksidativni vodik dio njegova kemijskog spoja. Kada ga antioksidans, npr.
vitamin C, preda, spoj se »pokvari« – promijeni se u slab slobodni radikal. Treba mu osigurati vodik od kojeg drugog
antioksidansa itd. Zadnji slobodni radikal koji nastane u tom lancu reakcija neutralizira se vodikovim anionom, koji je
u organizmu u živoj vodi.
A kod FHES-a vodikovi anioni slobodno lebde oko koloida. Kada se takav anion potroši za neutralizaciju slobodnog
radikala, koloid se ne pokvari. Ako se primjerice anionski vodik (H-) potroši za neutralizaciju vrlo štetnog hidroksilnog
radikala (OH˙), kod njihova spoja nastane samo molekula obične neštetljive vode - H 2O (Stephanson, Flanagan 2003.).
Za dobru antioksidacijsku zaštitu trebamo anionski vodik iz žive vode i specifične antioksidanse koji su u nekim
biološkim procesima nezamjenjivi.

Pokazalo se da se zaštita od slobodnih radikala s većom dozom FHES-a još povećava. Pri
koncentraciji koja je kod ljudi bila jednakovrijedna 5,2 kapsulama dnevno, preživjelo je čak 99,9 %
stanica. Taj je broj bio čak veći nego u kontrolnoj skupini stanica (99,2 %), na koje nisu utjecali ni
otrovima ni antioksidansima, već su stanice umirale prirodnim putem (Stephanson, Stephanson,
Flanagan, 2002a,b). I drugi laboratorijski pokusi in vitro pokazali su da FHES stanicama produžuje
život (Stephanson, Flanagan: 2005.). Na ljudima i životinjama ovakve pokuse djelovanja FHES-a još
nisu obavili.

FHES smanjuje stupanj mliječne kiseline pri fizičkom naporu

U dvojno slijepom unakrsnom pokusu u kojem je sudjelovalo 6 dobrovoljaca, ekipa dr.

K. Purdy-Lloyd testirala je utjecaj uzimanja FHES-a na fiziološke procese za vrijeme fizičkih napora.
Dobrovoljci su bili muškarci u dobi od 20 do 29 godina, nepušači, zdravi i u dobroj kondiciji. Za
vrijeme jednotjednog pokusa troje je uzimalo po 4 kapsule FHES-a na dan (jednu kapsulu ujutro,
dvije u podne, jednu navečer), a troje FHES nije uzimalo (kontrolna skupina). Prije početka pokusa
obavili su test. Svaki sudionik morao je voziti bicikl 40 km, s maksimalnom opterećenošću. Stručnjaci
su mjerili različite pokazatelje fizioloških procesa. Na kraju jednotjednog pokusa sudionici su obavili
jednak test. Dobrovoljci koji su uzimali FHES su 30 minuta prije pokusa uzeli 2 kapsule s čašom vode.
Među skupinama nije bilo statistički značajnih razlika u pulsu srca, potrošnji kisika i radnoj
opterećenosti, ali u krvi sudionika koji su uzimali FHES bilo je bitno manje mliječne kiseline. Manje
14
mliječne kiseline znači manji umor i bržu regeneraciju nakon napora. Pokus nije objasnio je li kod
uzimanja FHES-a riječ o manjoj proizvodnji mliječne kiseline za vrijeme napora ili o njezinu bržem
izlučivanju iz organizma. Ali pokus svakako dokazuje da FHES poboljšava metabolizam mliječne
kiseline (Purdy-Lloyd et al. 2001.).

FHES je posve siguran

Obavljeno je više istraživanja koja su na različite načine dokazala da je uzimanje silicijeva

hidrida posve sigurno (Carlise, 1982., Purdy-Lloyd et al. 2001., Stephanson, Flanagan 2004a, Hsu et
al., 2010.). Možda je među njima najznačajnija studija koju su obavili tajvanski znanstvenici pod
vodstvom dr. Hsu (2010.). U njoj su na miševima provjeravali učinke najmodernijeg oblika FHES-a. U
hranu su im umiješali vrlo velike doze FHES-a – kao da je odrasla osoba uzela 24 do 120 kapsula
dnevno (proizvođač preporučuje do 4 kapsule dnevno), ali nisu otkrili nikakve negativne sporedne
učinke.

Čini se da kod FHES-a nema ni opasnosti od ovisnosti. U četrnaest godina otkako koristim
FHES, nisam opazio, ni kod sebe ni kod drugih, da je netko postao ovisan o toj tvari.

Zadrška koja se pojavljuje kod kritičnih osoba tijekom čitanja informacija o tako jakom
antioksidansu kao što je FHES, vezana je uz to hoće li se možda tijelo pri uzimanju FHES-a naviknuti
na udobnost i početi proizvoditi manje vlastitih antioksidansa. Ali spomenuti pokus tajvanskih
znanstvenika (Hsu et al. 2010.) pokazao je da se obrambene sposobnosti organizma s uzimanjem
FHES-a ne ulijene; naprotiv, njihovo djelovanje ojača. Naime, djelovanje vlastitih značajnih
antioksidansa SOD, katalaze i glutation-peroksidaze (ovi su antioksidansi vrlo važni pri neutralizaciji
slobodnih radikala i reaktivnih kisikovih vrsta, koji nastaju u elektronskom transportnom lancu) čak se
povećalo.

5. Treba li zdravima FHES?

Naši su preci milijune godina živjeli bez takve žive vode kakvu stvaramo FHES-om, a i ubuduće
moći ćemo uglavnom živjeti bez nje. Ali spomenuti pokus tajvanskih stručnjaka s modernim FHES-om
pokazuje kakva je voda najbolja za naše stanice. Čini se da to nije obična pitka voda kakvu dobivamo u
netaknutoj prirodi, a ni voda iz svježe iscijeđenih sokova, već mnogo antioksidativnija voda. Za
zagovornike ideje da je najbolje ono što dolazi iz netaknute prirode ovo može biti iznenađujuće, ali je
posve u skladu s teorijom biologa R. Dawkinsa (1982/1999.) da mi kao bića nismo posve prilagođeni
okolini, znači ni prirodnoj hrani. S FHES-om možemo optimizirati neke značajne fiziološke procese koje
ne možemo čak ni s najboljom prirodnom hranom. Zato je njegovo uzimanje poželjno za sve koji žele
optimizirati svoju prehranu, čak i za one koji već imaju zdravu i uravnoteženu prehranu, a i za
životinje (www.phiscience.com).

Naravno, FHES je osobito preporučljiv za one ljude koji s običnom zdravom i uravnoteženom
ishranom teško zadovoljavaju normalne prehrambene potrebe. To su osobito stariji ljudi. Kod starijih
se ljudi zbog prirodnih procesa starenja pogoršaju sposobnosti probave, zato tijelo stvara premalo
koloida. Tako se pogoršava hidratiziranost stanica, povećava opasnost od slijepljenja stanica, snižava
opskrbljenost naših stanica hranjivim tvarima i veće je zastajanje otpadnih tvari metabolizma u
stanicama. Antioksidativnost krvi je kod starijih ljudi barem 100 puta manja nego kod mladih i čilih.
Stariji ljudi mogu popraviti sve te fiziološke nedostatke trajnim dopunjavanjem prehrane FHES-om (ali
se uz to trebaju pobrinuti i za druge esencijalne mikroelemente u lako probavljivom obliku).

Slično vrijedi i za iznemogle (rekonvalescente nakon bolesti i kirurških zahvata, iscrpljene

nakon psihofizičkih napora). I kod njih su metabolizam i antioksidativnost tjelesnih tekućina načeti.
15
Zato je barem tijekom oporavljanja za njih FHES vrlo preporučljiv (ali se uz to trebaju pobrinuti i za
druge esencijalne mikroelemente u lako probavljivom obliku ).

Uzimanje FHES-a jako godi i sportašima, rekreativcima i svima koji žive pod većim
psihofizičkim opterećenjima. Pri većim naporima tijelo troši više antioksidansa (oksidacija je pri
velikom fizičkom i psihičkom naporu veća), treba više mikrohraniva i učinkovitiji metabolizam
mliječne kiseline i drugih otpadnih tvari nego što može osigurati obična zdrava i uravnotežena
ishrana. To možemo poboljšati FHES-om. Hrani je potrebno dodati i druge esencijalne mikroelemente
u lako probavljivom obliku.

Za spomenute skupine zdravih ljudi FHES je preporučljiv, iako imaju zdravu i uravnoteženu
ishranu. Istraživanja pokazuju da se u modernom svijetu u skladu s navedenim preporukama
prehranjuje manje od 3 % stanovništva (Milton, 1998.). Prehrambene koloide i antioksidativnu vodu
možemo dobiti i uzimanjem svježeg voća i povrća i svježih sokova, ali što kada je po našim
istraživanjima čak među intelektualcima manje od 3 % ljudi, koji imaju 5 obroka voća i povrća
dnevno (kao što je službeno preporučeno), a samo manji dio popije barem 1,5 litru vode. Zato nije
čudno da je 75 % stanovništva danas dehidrirano.

U uvjetima nedovoljno zdrave prehrane FHES može pomoći svima za bolju hidrataciju i
antioksidativnu zaštitu. To vrijedi i za djecu. Uz takvu su hranu dehidrirane i antioksidativno
neuhranjene i trudnice i dojilje (za vrijeme trudnoće i dojenja za savjetovanje o prehrani nadležni su
samo liječnici). Više voća, povrća i svježih sokova prvo je pravilo poboljšanja uhranjenosti za sve
zdrave i čile ljude, a može pomoći i FHES.

6. Ishrana FHES-om tijekom bolesti

FHES je namirnica, a ne lijek. Dakle, kao i svi prehrambeni dodaci, nije namijenjen liječenju
bolesti.

Kao što je rečeno, za savjetovanje pojedinih pacijenata o uporabi bilo kojeg prehrambenog
dodatka nadležni su samo liječnici. To osobito vrijedi prilikom uzimanja lijekova. Prehrambeni dodaci
naime mogu promijeniti i apsorpciju lijekova. Zato osobito naglašavam da sadržane informacije nisu
namijenjene dijagnosticiranju ili liječenju bolesti niti odlučivanju potrošača o vlastitom prehranjivanju
ovim tipom prehrambenih dodataka. Cjelokupan tekst samo je informativnog značaja. A za potpunost
informacije ispravno je dotaknuti se i studija o prehranjivanju FHES-om za vrijeme bolesti.

Rezultata kliničkih studija o učincima uzimanja FHES-a kod pacijenata je malo, a i navedene se
odnose na njegove prvotne oblike, a ne na sadašnje. Studije u vezi s uzimanjem modernih oblika
FHES-a bile su obavljene samo na životinjama, što je premalo za savjetovanje (liječnika) o
prehranjivanju ljudi tom namirnicom. Dakle, za odgovor na pitanje kako prehranjivanje FHES-om
utječe na fiziološke procese za vrijeme bolesti potrebna su daljnja istraživanja. U nastavku
predstavljam konstatacije nekih znanstvenika i liječnika u vezi s uzimanjem FHES-a za vrijeme
infekcija i pri degenerativnim oboljenjima.

Upale i zaraze

U spomenutoj anketi između 126 slovenskih korisnika FHES-a pokazalo se da je među tri
najčešća pozitivna iskustva manje prehlada i gripa. Je li to bio samo placebo učinak ili postoje
argumenti za hipotezu o poboljšanju prirodne otpornosti organizma na zaraze tijekom
konzumiranja FHES-a?

16
 Zaraza je stanje bolesti koje prouzrokuju štetni mikroorganizmi (bakterije, virusi, gljivice
itd.). Oni se pretjerano namnože u organizmu i svojim otrovima oštećuju stanice i tkiva. Na tu
štetu tijelo se odaziva upalnim procesom. Upale su obrambena nastojanja organizma kojima
pokušava otkloniti posljedice štetnih utjecaja, kao što su djelovanje štetnih mikroorganizama,
udaraca, rana i tvari koje izazivaju draženje (Ferrero-Miliani, 2007.) .

Proces liječenja počinje upalom. Riječ je o prirođenom obrambenom mehanizmu (Abbas,

Lichtman, 2009.) kada tijelo u ozlijeđeni dio usmjeri više krvi i leukocita. On natekne i pocrveni,
temperatura u njemu poraste, a obično se pojavi i bol koji nas upozorava da nešto nije u redu. Ali to
se ne događa uvijek. Bol je uobičajen za akutne upale; kod kroničnih, za koje je karakteristična
dugotrajnost, često je blag ili ga uopće nema. Sastav stanica imunosnog sustava, koje tijelo šalje u
kronično upaljen dio tijela, drugačiji je nego kod akutne upale. U njemu istovremeno teku procesi
liječenja upaljenog tkiva i njegovo propadanje. Ako ne izliječimo kroničnu upalu, to vodi u
propadanje, degeneraciju.

Kronična oboljenja koja traju više godina, ubrzavaju i proces starenja. Vrlo česta i mnogo
puta previđena kronična upala je npr. parodontitis ili upala desni (Poljšak, 2012: 49,50). Ovakvih
tihih, u većem dijelu bezbolnih žarišta u tijelu može biti više. S obzirom na to da kod kroničnih upala
često ne osjećamo bol, one su podmukle i opasne. »Revija Time je 2004. godine na svojoj
internetskoj stranici kronične upale nazvala »tihi ubojica« jer kao uzrok ili posljedica sudjeluju kod
većine starosnih degenerativnih bolesti (rak, arterioskleroza, Alzheimerova bolest)« (Poljšak, 2012:
50).

Pogledajmo što su konstatirale studije i liječnici o uzimanju FHES-a kod raznih tipova zaraza.

Bakterijske zaraze

Jedini nama poznati klinički pokus uzimanja FHES-a kod bakterijskih upala obavio je dr.
L. C. Miller (1998: 13). Riječ je bila o četkanju zuba FHES-om kod paradentoze. Nastanak
paradentoze povezan je sa zubnim kamencom. On je pretežno sastavljen od patogenih bakterija koje
stvaraju oksidiranu okolinu i pogađaju zube i desni. Iz zubnog kamenca razvija se paradentoza.
Stomatolog dr. L. C. Miller četkanjem zuba FHES-om uspio je smanjiti 4-6 mm duboke paradentozne
džepiće za polovicu i izbijeliti zube (Miller, 1998: 13).

Istraživanja pokazuju da se patogene bakterije razvijaju pretežno u oksidiranoj okolini gdje je

rH 13,1-42,0 (izračunato prema podacima Howard, C.H., 1988.). Bakterije obično uništavamo
jakim oksidansima kao što su dezinfekcijska sredstva i antibiotici. Njihov rH viši je od 42. Neke nove
namirnice pak imaju rH niži od 13,1. U tako reduktivnoj okolini bakterije se ne mogu razvijati. Među
takve namirnice uvrštavamo i FHES.

Predstavit ću značenje prehrambene novosti koju donosi FHES u prehrani pacijenata sa

zarazama, riječima dr. R. Meyersa koji je među prvima proučavao djelovanje FHES-a (u početnom
obliku koji se više ne proizvodi) u svojoj kliničkoj praksi: »Za razliku od antibiotika koji unište
štetne mikroorganizme, FHES samo stvara okolinu u kojoj se štetni mikroorganizmi teško
razmnožavaju (…): za njih neugodna biološka okolina ih u-s-p-o-r-a-v-a i time imunosnom sustavu
omogućava da napadače savlada prirodnim putem.

Činjenica da FHES ne uništava štetne mikroorganizme vrlo je značajna. Uzimanjem

antibiotika štetni se mikroorganizmi, naime, s vremenom prilagode i razviju u prave
»supermikroorganizme«, imune na sve vrste antibiotika. A u okolini kojoj dodajemo FHES, DNK i RNK
štetnih mikroorganizama nisu oštećene, zato nisu prisiljeni na prestrukturiranje koje dovodi do
mutacije za imunizaciju na antibiotik. (…) Uzimanjem FHES-a gradimo i jačamo naš imunosni sustav

17
kako bi ubuduće sam mogao učinkovito savladavati ove napadače« (Meyers, 2005: 22,23).

Virusne zaraze

Virusi su djelići DNK, okruženi slojem bjelančevina. Nastaju u stanicama, iz njih se pomiču u
okolinu i razmnožavaju u nekoj drugoj stanici. To se događa samo u stanicama koje su zakiseljene
(Alberts, 1994: 274- 279), dakle u stanicama s nagomilanim otpadnim tvarima, a ne u normalnim
stanicama jer je tekućina u normalnim vitalnim stanicama blago bazična (pH 7,1; Ostan et al, 2001:
28). Zato su razni detoksikacijski režimi učinkoviti protiv nastajanja viroza. Korisno je i uzimanje
svježih sokova i voća i povrća jer ta hrana stvara bazičnu okolinu (Cousens, 1993.). I pijenje FHES-om
oživljene vode u organizmu stvara blago alkalnu okolinu (Stephanson, Stephanson, Flanagan, 2002a),
po čemu se FHES razlikuje od većine običnih na tržištu dostupnih antioksidansa koji stvaraju kiselu ili
neutralnu okolinu (Halliwell, Gutteridge, 1985/v: 246-350).

Virusi ne prouzrokuju samo gripu. Oni su i uzrok za nastanak herpesa, nekih bradavica,
HIV-a, nekih vrsta raka i mnogih drugih bolesti. Dr. R. Meyers je, između ostalog, opisao primjer
pacijenta s jakim herpesom na usnicama. Preporučio mu je povećanu dozu FHES-a. Kada se
pacijent »vratio sljedeći dan, usnica više nije bila natečena, a i herpetični mjehurić nije više
uzrokovao bol. U jednom tjednu krasta je otpala, a pod njom je već izrasla nova koža. (…)
Zanimljiv i značajan sporedni učinak bio je da su se (…) nakon osam tjedana redovnog uzimanja
FHES-a počele smanjivati genitalne bradavice. Nakon otprilike četiri mjeseca potpuno su nestale«
(Meyers, 2005: 9). Pacijent je imao četiri vrste bradavica po cijelom tijelu. Neke su otpale i nestale,
a samo su neke ostale nepromijenjene.

Degenerativna oboljenja

Kao što već ime govori, kod degenerativnih oboljenja riječ je o posljedicama ozljeda gena –
dijelova DNK. Nastaju zbog djelovanja slobodnih radikala, odnosno oksidativnog stresa. Među takve
bolesti ubrajamo arteriosklerozu, bolesti srca i krvožilnog sustava općenito, rak, šećernu bolest,
multiplu sklerozu, Parkinsonovu bolest i mnoge druge. Spomenute bolesti danas su česte. U Sloveniji
(2008.) su bolesti srca i krvožilnog sustava uzrok 39,5 %, a rak 31,5 % smrti (Poljšak, 2012.).

Za razumijevanje značaja FHES-a (bogatog izvora aktivnog vodika) u prehrani pacijenata s

degenerativnim bolestima potrebno je uzeti u obzir ulogu vodika u obrani od slobodnih radikala i u
iscjeljenju ozljeda koja prouzrokuju. Elektroni se u živim organizmima uvijek prenose zajedno s
vodikom. Znači, šteta na DNK nastaje oduzimanjem atoma vodika (zajedno s njegovim elektronom).
Antioksidans slobodnom radikalu predaje atom vodika i neutralizira ga, a popravni mehanizam
»zakrpa« oštećeni dio DNK tako da mu povrati izgubljeni atom vodika. Obrambena moć organizma
od slobodnih radikala i njegova regeneracijska sposobnost u velikoj su mjeri ovisni o količini vodika u
tijelu.

To vrijedi i za prijenos elektrona u procesu proizvodnje energije. Ali vodik je za te korisne

namjene najprije potrebno aktivirati. Već se dr. Szent-Györgyi usuglasio sa svojim prethodnicima, dr.
H. Wielandom i dr. O. Warburgom, da tek »aktivni vodik« omogućava oslobađanje uskladištene
energije koja je nužna za tijek životnih procesa. U tijelu se to ostvaruje s pomoću katalizatora –
enzima (dehidraze odnosno dehidrogenaze), koji obogaćuju vodik dodatnim elektronom (Szent-
Györgyi, 1937: 2).

Svejedno je li riječ o degeneriranosti ili nedostatku energije, organizmu nedostaje (aktivan)

vodik. Ako je vodika premalo za zadovoljavanje svakodnevnih potreba, tijelo ga troši iz svojih rezerva
u pojedinim organima. Po Szent-Györgyiju bogat su rezervoar osobito jetra, a iza njih redom još
crijeva, bubrezi, srce, pluća i slezena (Flanagan, Earthpulse Flashpoint, Newtext No. 1). Ukratko, kod

18
 degenerativnih oboljenja ne susrećemo se samo s problemom genskih promjena stanice, nego i s
problemom pothranjenosti vodikom jer je tijelo već iscrpilo značajan dio svojih rezervi u spomenutim
organima. Kod takvih bolesnih stanja odnosno nastojanjima da ne dođe do degeneracije moramo
paziti da je u prehrani vrlo puno aktivnog vodika. Ali koliko?
Tablica 2: Dvanaestosatni test rH suvremenog oblika
Količinu vodika, kao što smo rekli, mineralnog praška FHES, rastopljenog u vodi
mjerimo indikatorom rH. Po dr. Flanaganu
(osobna komunikacija) cjelovitu zaštitu DNK Vrijeme (stalno vrtenje)
postižemo pri stupnju rH 12,6. Hrana koja ima rH
rH 12,6 ili manji može sprječavati ili otkloniti
pothranjenost aktivnim vodikom koju prate 5 min 4,3
degenerativna oboljenja. Po toj logici FHES, 20 min 1,5
koji ima rH 6 ili manje i možemo ga bez rizika
uzimati i u većim količinama, trebao bi biti u 30 min 2,2
načelu vrlo blagotvoran za prehranjivanje 60 min 1,2
pacijenata s degenerativnim oboljenjima. 90 min 1,1
Nažalost, ne raspolažemo s 2 sat
rezultatima kliničkih studija koje bi to 3 sat
potvrdile, zato u nastavku predstavljam dva 4 sat
primjera uzimanja FHES-a tijekom kronično
degenerativnih oboljenja. Nijedan od njih ne 5 sat 0,6
dokazuje blagotvornost uzimanja FHES-a, ali 6 sat 0,7
svakako pokazuju da bi bilo smisleno 7 sat 4,4
temeljitije proučiti ovu vrstu ishrane za
vrijeme degenerativnih bolesti. U obama 8 sat 16,8
primjerima riječ je o uporabi prvotnog oblika 9 sat 21,7
FHES-a. 10 sat 27,2
11 sat 25,8
Kronično degenerativno oboljenje jetra
12 sat 26,8
U vezi s degenerativnim oboljenjima jetra Vrijednosti rH izračunate su po formuli dr. Flanagana:
navest ću svoj primjer. Zbog kroničnog rH = (ORP+204)/30 + 2*pH. Mjerenja ORP i pH obavio je
oboljenja jetra (zbog virusne zaraze) i prof. dr. Vlado Barbič prema standardnom postupku
gušterače liječnik mi je u 31. godini (1983.) proizvođača (izvještaj 30. studenoga 2007). Rezultati se
odnose na primjer kapsule FHES-a s iznimnom reduktivnošću jer
savjetovao da zatražim invalidsku mirovinu.
je rH čaše vode s rastopljenom kapsulom FHES-a (pri vrtenju
Sljedećih godina u svoju sam prehranu
brzinom od 400 vrtljaja u minuti) više sati čak negativen.
uključivao mnogo namirnica za koje danas Čimbenik rH na ovom je stupnju približno 4 sata, a zatim se
znam da su bogat izvor anionskog vodika antioksidativnost smanjuje (povećanje rH), ali i nakon 8
(voće, povrće, svježi sokovi). Moje osjećanje sati još uvijek je na stupnju antioksidativnosti krvi mladih
bilo je bolje, ali laboratorijski testovi pokazivali i čilih ljudi. Ova mjerenja podudaraju se s konstatacijama
su da su jetra i gušterača još uvijek bolesne. dr. Meyersa da je FHES najučinkovitiji u prva četiri sata
Travnja 1998. počeo sam redovito uzimati po 2 nakon uzimanja.
kapsule FHES-a dnevno. Rezultati
laboratorijskih testova stanja jetra i gušterače postupno su se poboljšavali, a poslije dvije i pol godine
takve ishrane (listopada 2000.) dostigli su normalne vrijednosti. Poslije 23 godine kronične bolesti
ozdravio sam i ostao zdrav. Redovito uzimam FHES već od 1998. godine. Za jetrene pacijente
karakteristično je da se brzo umore, što je prije nekoliko desetljeća vrijedilo i za mene. Otkad sam opet
zdrav, mogu bez poteškoća podnijeti čak i cjelodnevne fizičke napore kao što su duga planinarenja i
slično.
Naravno, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je poboljšanju zdravlja pripomogao FHES. Ali postoje neki
posredni argumenti za ovakvu tezu. Dr. Ron Meyers je primjerice uspješno koristio FHES za liječenje
19
problema s jetrima. Svoj protokol za liječenje hepatitisa C čak je predstavio komisiji Svjetske
zdravstvene organizacije (www.ronmeyers.com, 2005.). Ali ključni argument za to da prehranjivanje s
dodacima poput FHES-a štiti jetra i pomaže u njihovoj regeneraciji nedavno je dao znanstveni pokus na
životinjama (Hsu et al, 2010.). U laboratorijskom pokusu miševima su otrovom oštetili jetra do te
mjere da su po strukturi bila slična stanju ciroze. Drugoj su skupini miševa uz jednaku dozu otrova i
jednaku hranu dodavali i suvremeni oblik FHES-a u jako velikim dozama. Na kraju četrnaestodnevnog
pokusa jetra onih miševa koji su uzimali i FHES bila su bitno manje oštećena od jetara miševa u prvoj
skupini.

Degenerativna oboljenja srca i krvožilnog sustava

Posredni argument da pijenje antioksidativne vode može koristiti srcu i krvožilnom sustavu
dala je već spomenuta studija skupine kardiologa, koja je konstatirala da je zdravlje srca i
krvožilnog sustava stogodišnjaka u dolini Hunza na Himalaji, poznatoj po antioksidativnoj pitkoj
vodi, iznimno i da to može biti čimbenik njihove dugovječnosti (Murray, Murray, 1994.).

Dr. Meyers slično konstatira za korisnike FHES-a. Opisao je i primjer pacijenta koji je doživio
srčani napad i zbog ozbiljnog začepljenja koronarnih arterija bio podvrgnut angioplastici. Pacijent je
bio veliki trkač. Nakon zahvata oporavio se i osjećao se dobro. Bez savjetovanja s liječnikom pokušao
je s laganim trčanjem, ali se bol u prsima – angina pektoris – vratila već nakon nekoliko stotina
metara. Usprkos većoj protočnosti žila nakon zahvata, dotok kisika po njima je očigledno bio premali
za veće napore. Na dan kada je uzeo 2 kapsule FHES-a mogao je trčati 600 m. Pritom se umorio, ali
nije osjećao bol. »Nakon tri tjedna trčao je već više od četiri kilometara dnevno, još uvijek bez bolova
u grudima« (Meyers, 2005: 10,11). A iznenađujuće je bilo to da je pacijent mogao bez problema
trčati i više mjeseci nakon što je prestao uzimati FHES. Dr. Meyers izrazio je hipotezu da je FHES
trajno poboljšao propusnost žila. Uzrok za to mogao bi biti, po njegovu mišljenju, učinak kočenja
FHES-a na razvoj bakterija koje su značajan sastojak naslaga u krvnim žilama (Meyers, 2005.).

Ali to nije bio jedini primjer. Dr. Meyers je kod nekih pacijenata s previsokim stupnjem
kolesterola primijetio njegovo sniženje nakon uzimanja FHES-a. Do sličnih konstatacija došli su i
znanstvenici u pokusu na miševima (Hsu et al., 2010.). Utvrdili su da je uzimanje FHES-a »znatno
snizilo visoke stupnjeve (…) triglicerida i kolesterola u krvi (…)«. Visoki stupnjevi čimbenici su rizika
za nastanak problema sa srcem i krvožilnim sustavom (AHA, 2005.). U pokusima na životinjama
koristili su vrlo velike doze FHES-a.

7. Kako konzumiramo FHES

FHES se najčešće prodaje u kapsulama, u plastičnim bočicama po 60 kapsula.

Nekada je preporučena doza bila od 1 do 2 kapsula dnevno. Naša iskustva pokazuju da su

već s takvim dozama učinci FHES-a vidljivi, osobito kod slabih i starijih ljudi. Danas proizvođač
preporučuje uzimanje FHES-a po 2 do 4 kapsule dnevno. Rezultati testova naime pokazuju da je
zaštitno djelovanje FHES-a kod 4 kapsule dnevno bolje nego kod manjih doza.

Ove doze vrijede za odrasle ljude. Za djecu trebamo smanjiti dnevnu količinu razmjerno s
manjom tjelesnom težinom.

Sportaši i rekreativci uzimaju po dvije kapsule pola sata prije vježbanja.

Iskustva po kazuju da je za iznemogle osobe bolje ako počnu s manjom dnevnom dozom (1
kapsula dnevno) i postupno je povećavaju. Tako će izbjeći moguće početne krize detoksikacije
(početno slabo osjećanje).
20
 FHES je prehrambeni dodatak i nije zamjena za zdravu i uravnoteženu ishranu. Ne
sadržava sve minerale, sve vitamine (u modernim oblicima FHES-a dodano je nekoliko vitamina C)
i druga esencijalna mikrohraniva. Ako njih nema dovoljno u ishrani, primjereno je dopuniti uzimanje
FHES-a odgovarajućim prehrambenim dodacima koji to nadoknađuju (npr. plavozelene alge kao što
su spirulina, Chlorella, AFA).

Za usnu higijenu možemo rastopiti dio kapsule u malo vode i s tom otopinom isplahnuti usta
ili četkati zube. Malo praška možemo posipati i po vlažnoj četkici.

Bolesnici, osobe koje uzimaju lijekove, trudnice i dojilje trebaju se prije korištenja
prehrambenih dodataka posavjetovati s liječnikom. Samo u informativne namjene navest ćemo
preporuke dr. Meyersa o uzimanju FHES-a (odnose se na prvotni oblik FHES-a) za vrijeme bolesti:

Doziranje FHES-a kod zaraza

Dr. Meyers piše sljedeće: “Preporučujem da tada kada znamo da smo izloženi uzročnicima
gripe ili prehlade tri ili četiri dana uzimamo po dvije do tri kapsule tri puta na dan. Ako se simptomi
ipak razviju, uzmimo u obzir upute u sljedećem paragrafu. Ako ste bili izloženi uzročniku opasne
bolesti (primjerice hepatitisu), odmah zatražite liječničku pomoć.

Bakterijske i virusne zaraze: Svaka četiri sata uzmemo po dvije ili tri kapsule. Moji pacijenti i
ja utvrdili smo da tako možemo prilično ublažiti simptome koje prouzrokuju otrovi štetnih
mikroorganizama, katkad već dvadeset minuta nakon uzimanja kapsula. (...) savjetujem da uzimate
FHES još nekoliko dana nakon što simptomi nestanu. Pacijenti sa simptomima akutne zaraze
uglavnom osjete olakšanje već nakon 24 do 48 sati, a ako uzmemo FHES već po prvom znaku
prehlade ili trovanja s hranom, olakšanje slijedi već za manje od dva sata” (Meyers, 2005: 34,35).

Kod kroničnih upala dr. Meyers preporučuje po 2 kapsule tri puta na dan (Meyers, 2005: 35).
Dr. Meyers ne spominje što učiniti ako uzimate antibiotike. Po našim iskustvima bolje je
prestati koristiti FHES ako uzimamo antibiotike jer djeluju po suprotnom principu (jaka oksidacija) od
FHES-a (jaka redukcija) i učinci antibiotika mogli bi se smanjiti ili poništiti. Čini se da je bolje pričekati
da učinci antibiotika završe (nekoliko dana nakon prestanka uzimanja), a zatim ojačati prirodnu zaštitu
FHES-om; ali tu hipotezu potrebno je još stručno provjeriti.

Doziranje FHES-a kod degenerativnih bolesti

Dr. Meyers preporučuje za degenerativna oboljenja uzimanje po dvije kapsule FHES-a tri puta
dnevno (Meyers, 2005: 35). »Neki pacijenti s problemima dišnih organa ili krvožilnog sustava osjećaju
olakšanje već nakon dva do deset dana od početka uzimanja (…)«, konstatira dr. Meyers i nastavlja:
»Ponekad olakšanje nastupi gotovo trenutačno. Kod mnogih pacijenata s kroničnim degenerativnim
bolestima se uz jednaki režim pokazalo poboljšanje nakon tri do sedam dana.«

Ne raspolažemo s rezultatima kliničkih s tudija o ishrani kanceroznih pacijenata FHES-om.

Dr. Meyers preporučuje konzumiranje FHES-a kod različitih degenerativnih oboljenja, uključujući i
rak. Za vrijeme kemoterapije po njegovu je mišljenju sigurnije ako prestanemo uzimati FHES jer su
kemoterapijske aktivne supstancije jaki oksidansi, a FHES je snažan antioksidans (Meyers, 2005.).

21
Literatura

Abbas A.B.; Lichtman A.H. (2009). "Ch.2 Innate Immunity". Basic Immunology. Functions and disorders of the
immune system (3rd ed.)
American Heart Association (2009). Your Triglyceride Level. What your Cholesterol Levels Mean.
Alberts, B., Bray, D., Lewis, J., Raff, M., Roberts, K., & Watson, J.D. (1994): Molecular Biology of the Cell. -
London, New York: Garland Publishing.
Ames, B. N. (2004): A Role for Supplements in Optimizing Health: the Metabolic Tune-up. – Archives of
Biochemistry and Biophysics 423: 227-234.
Barbič, V.; Bošnjak, D. (1998): Elektroforeza v medicini: Bodo nova dognanja o zeta potencialu pomagala k
boljši diagnostiki, zdravljenju in preventivi?. - Delo, 18. februar.
Carlise, E.M. (1982). The nutritional essentiality of silicon. Nutr. Rev. 40, 193-197.
Clark, W. Mansfield (1923). Studies on oxidation-reduction: II. An analysis of the theoretical relations between
reduction potentials and pH. – Public health reports, 38: 666 – 683.
Cousens, Gabriel (1993). Conscious eating. Santa Rosa, CA: Vision Books International, 1993
Dawkins, R.(1982/1999): The Extended Phenotype: The long Reach of the Gene. – Oxford, New York: Oxford
University Press.
Dove, P.M., Rimstidt, J.D. (1994). Silica-water interactions. In Heany, P.J., Prewitt, C.T., Gibbs, G.V. (eds): Silica,
Physical Behavior, Geochemistry, and Materials Application, Reviews in Minerology, 29:259-301.
Ferrero-Miliani L, Nielsen OH, Andersen PS, Girardin SE (2007)."Chronic inflammation: importance of NOD2 and
NALP3 in interleukin-1beta generation". Clin. Exp. Immunol, 147 (2).
Flanagan, P; Flanagan G.C.: Elixir of Life: The Ultimate Water. - Earthpulse Flashpoints, Newtext Number One
Flanagan, P.G. (2011a). Why take MegaHydrate. PhyScience; Dosegljivo na:
www.megahydrate.com/why_take_megahydrate.html
Flanagan, P.G. (2012). What you do not know about water may kill you. The wetter water report.
Flanagan, P.; Flanagan G.C. (1998): Flanagan Microcluster Studie at the University of Massachusetts; v
Microhydrin: Technical Information. - Arlington Publications.
Flanagan, P., Purdy Loyd, K. (1999). A silicate mineral supplement Microhydrin® , Traps Reduced Hydrogen
Providing In Vitro Biological Antioxidant Properties. Proceedings of the National Hydrogen Association,
10th Annual U.S. Hydrogen Meeting, Technology Advances, 10.
Greenberg, Robert C. (1999): Understanding the Redox (rH2) Measurement of the Biological Terrain. -
www.prostate90.com/sci_papers/redox.html,
Greenberg, Robert, C.: Biological Terrain. - Payson (AZ): Biological Tecnologies International, 1998
th
Halliwell, Barry, & Gutteridge, John M.C. (2005): Free Radicals in Biology and Medicine, 4 edition. – Oxford:
Oxford University Press.
Hopps, H.C. (1975). Geochemical environment related to health and disease. Geological Society of America
Special Paper, 155:1-9.
Howard, C.H.: Microhydrin: An Overwiew; v Microhydrin: Technical Information. - Dallas, Texas: Royal
BodyCare Inc., 1988.
Hsu, Yu-Wen, Tsai, Chai-Fang, Chuang, Wen-Chen, Chen, Wen-Kan, Ho, Yung-Chyuan, Lu, Fung-Jou (2010).
Protective effects of silica hydride against carbon tetracloride-induced hapatoxicity in mice. Food an
Chemical Toxology, 48:1644-1653.
Keller, W.D. (1978). Drinking Water: A Geochemical factor in human health. Geol Soc Am Bull, 89:334-336.
Keller, W.D., Feder, G.L. (1997). Chemical analysis of water used in Hunza, Pakistan. In Hemphill. D.D. (ed.).
Trace substances in Environmental Health-XIII, Proceedings. University of Missouri-Columbia: 130-137.
Leaf, A. (1973). Getting old. Scientific American, 229:44-52.
McCarrison, R. (1936). Nutrition and Health. London: Faber and Faber.
Meyers, R. (2005). FHES. Flanaganov kremen obogaten z vodikom. Ljubljna: Samozal.
Miller, Leonard C. (1998). Microhydrin in Dental Care; v Microhydrin: Technical Information. - Dallas: Arlington
Publications, 1998,
Milton, Katharine , 1998a. Eating What Comes Naturally: An Examination of Some Differences Between the
Dietary Components of Humans and Wild Primates. Williamburg, Virginia: The Origins and Evolution of
th
Human Diet, 14 International Congress of Anthropological and Ethnological Sciences, July 26-Agust 1;
accessible on: www.cast.uark.edu/local/icaes/conferences/wburg/posters/kmilton/kmilton.html ,
6/3/2009.
Moser, W. (1962). Feature article about Patrick G. Flanagan. In Kid, W., Down, H (eds.). The take-over
generation. One hundred of the most important young men and women in the United States, Life
Magazine, special issue, 14. sept.
22
Murray, M.J.,Murray, A.B. (1984). Diet and cardiovascular disease in centenaries of Hunza. Arterosclerosis,
4:546A.
Ostan, I., Flanagan, P.G. (2005). Ali lahko živijo celice do štirikrat dlje? Pogovor z dr. Flanaganom o živih vodah.
Aura, 186.
Ostan, I., Ambrozius, B., Ostan, A. (2001). Osnove upravljanja s človeškimi viri (1): Ko zdravila odpovedo.
Ljubljana: Aura,2001.
Ostan, I. (2013). Žive vode. Ljubljana: Ara.
Poljšak, B. (2012). Kaj lahko storim sam, da bi se staral počasneje? 10 znanstveno utemeljenih nasvetov za lepo
in zdravo življenje v poznih letih. Ljubljana: samozal.
Purdy-Lloyd, K.L., Wasmund, W., Smith L. , Raven, P.B. (2001). Clinical Effects of a Dietary Antioxidant Silicate
Supplement, Microhydrin ®, on Cardiovascular Response to Exercise – J Med Food. 4:153.
Schomberg, R.C.F.: Between the Oxus and the Indus, 1905; navedeno po Wrench, G.T.: The Wheel of Health.-
London: The C.W.Daniel Company, 1938.
Smith, L., Purdy Lloyd, K., Phelps, K. (1998): Biological Terrain Assessment Results of 14 Subjects Before and
After Testing with a Supplement Containing Silicon Bonded To Reduced Hydrogen Ions. - Journal of the
American College of Nutrition, Vol. 17, No.5.
Speakman, J. R. (2004). Oxidative phosphorylation, mitochondrial proton cycling, free-radical production and
aging. In Energy Metabolism and Lifespan Determination. Advances in Cell Ageing and Gerontology,
vol. 14 (ed. M. P. Mattson), pp. 35-69.
Stephanson, Cory J.; Stephanson, Ann M.; Flanagan, Patrick G. (2002a): Antioxidant Capability and Efficacy of
Mega-H™ Silica Hydride, an Antioxidant Diatary Supplement, by In Vitro Cellular Analysis Using
Photosensitization and Flurescence Detection. – Journal of Medicinal Food, Volume 5, Number 1,
2002, str.13.
Stephanson, Cory J.; Stephanson, Ann M.; Flanagan, Patrick G. (2002b): Quantification of the Radical Reduction
Efficacy of Silica Hydride, a Novel Antioxidant, and Seven Water-Soluble Antioxidants by Relative
Hydrogen Reduction Potential and Spectrophotometry. – www.flantech.com.
Stephanson, C.J., Flanagan, P.G. (2002c). Synthesis of a novel anionic hydride organosiloxane presenting
biochemical properties. International Journal of Hydrogen energy, 28:1243-1250.
Stephanson, C.J., Flanagan, P.G. (2003). Antioxidant capacity of silica hydride: A combinational
photosesitization and fluorescence detection assay. Free Radical Biology & Medicine. 35 (9) 1129 -
1137.
Stephanson, C., Flanagan, P.G. (2004a). Diferential Metabolic Effects on Mitochondria by Silica Hydride Using
Capillary Electrophoresis. J Med Food 7(1), 79-83.
Stephanson, C., Flanagan, P.G. (2004b). Non-toxic hydride energy source for biochemical and industrial venus:
ORP and NAD+ reduction analyses. International Journal of Hydrogen Energy, 29, 459-464.
Stephanson, Cory J.; Flanagan, Patrick G. (2005): Toxicity Studie of Mega-H™. – www.flantech.com.; dosegljivo
15.6.2005.
Szent-Györgyi, Albert (1937). Oxidation, energy transfer, and vitamins. – Nobel Lecture, December 11.
Taylor, R. (1962). Hunzaland. London: Tandem Books.
Taylor, R. (1964). Hunza Health Secrets for Long Life and Happiniess. London: Award Books, Tandem Books.
Tompkins, P., Bird, C. (1992). Secret of the soil. Arcana.
Vlahchev, T., Zhivkov, Z. (2002). Hunza – healthyand long living people [Article in Bulgarian]. Asklepii, 15:96-7.

Za više informacija i narudžbe:

Posjetite web stranicu

http://odavita.com

Pozovite: +386 40 834 904

Pišite na info@odavita.com

23