Montgomery - Asberg skala depresivnosti (MADRS)

Procjena bi trebala biti zasnovana na kliničkom intervjuu polazeći od šire definisanih pitanja o
simptomima do onih detaljnijih koji omogućavaju precizniju procjenu. Procjenjivač mora odlučiti da li je
ocjena zasnovana na koracima koji su definisani u skali (0, 2, 4, 6) ili između njih (1,3,5).

Važno je imati u vidu da su veoma rijetki slučajevi pacijenata na kojima se skala ne može primjeniti i
izvršiti procjena pomoću datih stavki. Ukoliko je ipak nemoguće dobiti od pacijenta potrebne odgovore,
poželjno je koristiti druge relevantne informacije i raspoložive izvore korisne za procjenu, a koja je u
skladu sa uobičajenom kliničkom praksom.

Skala se može koristiti u bilo kojem vremenskom intervalu između procjena, bilo da je to nedeljno ili u
nekom drugom vremenskom periodu, ovi podaci moraju biti zabilježeni.

1. Vidljiva tuga
Predstavlja potištenost, tmurnost i očaj, (više od običnog prolaznog pada duha) izraženo u
govoru, facijalnoj ekspresiji i držanju.

Ocijeniti po dubini i stepenu nemogućnosti da se popravi raspoloženje.

0 Odsustvo tuge.
1
2 Djeluje potišteno ali se razvedrava
bez poteškoća.
3
4 Većinu vremena izgleda tužno i nesrećno.
5
6 Sve vrijeme djeluje jadno. Veoma
potišteno.

2. Saopštena tuga
Predstavlja izvještavanje o depresivnom raspoloženju, bez obzira da li se ono odražava u izgledu
ili ne, uključujući pad raspoloženja, potištenost i sklonost ka osjećanju beznadežnosti i mogućnosti
da mu se pruži pomoć.

Ocijeniti prema intenzitetu, trajanju i opsegu do kojeg je saopšteno da je raspoloženje

prouzrokovano događjajima.

0 Povremena tuga u zavisnosti od

okolnosti.
1
2 Tuga ili loše raspoloženje, ali se razvedri bez
teškoća.
3
4 Stalni osjećaj tuge ili natmurenosti, osjećaj
je uzrokovan spoljnim uticajima.
5
6 Stalna i nepromjenjiva tuga, jad i potištenost.
 3. Unutrašnja napetost
Predstavlja osjećaj nelagode, neprijatnosti, nemira, mentalne tenzije prouzrokovane panikom, straha ili
tjeskobe.

Ocijeniti prema intenzitetu, učestalosti, trajanju i mogućnosti odupiranja.

0 Uglavnom smiren, samo prolazna

unutrašnja napetost.
1
2 Povremeni osjećaj tjeskobe i
nelagodnosti.
3
4 Stalni osjećaj unutrašnje napetosti ili
povremene panike koje pacijent bez
poteškoća ne može savladati.
5
6 Sveprisutan strah i agonija. Pretjerana panika.

4. Umanjen san
Predstavlja izmijenjeno trajanje sna ili dubine sna, u odnosu na trajanje i dubinu sna pri normalnom
funkcionisanju.

0 Spava kao i
obično.
1
2 Manje poteškoće ili promjene sa uspavljivajem, lak ili grčevit san.
3
4 Smanjeno ili isprekidano spavanje na
minimum 2 sata.
5
6 Spavanje traje manje od 2 ili 3 sata.

5. Umanjen apetit
Predstavlja stanje smanjenog apetita, u poređenju sa apetitom kad je
inače dobro.
Ocijeniti prema gubitku želje za hranom ili potrebe da primora sebe
da bilo šta jede.
0 Normalan ili povećan apetit.
1
2 Blago smanjen apetit.
3
4 Bez apetita. Hrana je
bezukusna.
5
6 Potrebno je ubjeđivanje da bi uopšte jeo.
 6. Problemi sa koncentracijom
Predstavlja poteškoću sa konsolidacijom svojih misli koje onemogućavaju koncentraciju.
Ocijeniti prema intenzitetu, učestalosti i stepenu nastale ometenosti.

0 Nema problema za
koncentracijom.
1
2 Povremen poteškoće u usresređivanju na jednu
misao.
3
4 Poteškoće u koncentraciji i zadržavanju
misli, što utiče na čitanje ili učestvovanje u
konverzaciji.
5
6 Nemogućnost da čita ili komunicira bez velikih poteškoća.

7. Iscrpljenost
Predstavlja poteškoću da se počne ili usporeno pokretanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

0 Skoro bez poteškoća u procesu započinjanja. Bez

usporenosti.
1
2 Poteškoće u početnim
aktivnostima.
3
4 Poteškoće u započinjanju jednostavnih
rutinskih aktivnosti koje se izvršavaju bez
napora.
5
6 Potpuna iscrpljenost. Nemogućnost da se išta uradi bez pomoći.

8. Nemogučnost da se osjeća
Predstavlja subjektivno iskustvo smanjene zainteresovanosti za okruženje ili za aktivnosti koje obično pružaju
zadovoljstvo. Sposobnost da se reaguje adekvatnim emocijama na okolnosti ili ljude je smanjena.

0 Normalno interesovanje za okolinu i

druge ljude.
1
2 Smanjena sposobnost uživanja u
uobičajenim interesima.
3
4 Gubitak interesovanja za okolinu. Gubitak osjećanja ili prijatelja i
poznanika.
5
6 Iskustvo emocionalne paralize, nemogućnost osjećaja
ljutnje, tuge ili zadovoljstva i potpuni ili čak bolan neuspjeh
osjecaja prema bliskim rođacima i prijateljima.
8. Pesimističke misli
Predstavlja misli o krivici, inferiornosti, grešnosti, samo-kritičnosti, kajanju i propasti.

0 Nema pesimističkih
misli.
1
2 Povremene ideje o neupsjehu, samo-
kritičnosti i samo-omalovažavanju.
3
4 Stalno samooptuživanje, nedvosmislene ali
i dalje racionalne ideje o krivici ili grijehu uz
sve veći pesimizam o budućnosti.
5
6 Deluzije o uništenju, griži savjesti ili
neoprostivom grijehu. Apsurdne i nepokolebljive
samooptužbe.

9. Suicidne misli
Predstavlja osjećaj da život nije vrijedan življenja, da bi prirodna smrt bila dobrodošla, suicidne
misli i pripreme za izvršenje suicida.

Pokušaji suicida samo po sebi ne bi trebali imati uticaja na ocjenu.

0 Uživa u životu ili prihvata sve što

se desi.
1
2 Iscrpljenost od života. Prolazne misli o
suicidu.
3
4 Smrt je najvjerovatnije najbolje rešenje..
Česte misli o suicidu i razmatranje suicida
kao mogućeg rešenja, ali bez određenih
planova ili namjera.
5
6 Eksplicitni planovi za suicid kada se ukaže
prilika. Aktivna priprema za suicid.

* Stuart A. Montgomery, B.Sc., M.D.. M.R.C.Psych., Senior Lecturer, Academic Department of Psychiatry,
Guy's Hospital Medical School, London, S.E. 1,

Marie Asberg, M.D.,Karolinska Institute, Stockholm, Sweden

* Correspondence.
(Received 24 April; revised 30 August 1978)