POLEMICNOST

Polemičnost kao stilski postupak u Baladama pojačava dramsku tenziju zbirke. Ona podjednako
proistječe iz dramatične tematike Balada kao i iz korištenja dramskih izražajnih sredstava u
kompoziciji pojedinih scena, pa i kompoziciji cijele zbirke. Naime, ključni su tematski slojevi Balada
Gupčeva seljačka buna 1573, turska osvajanja i pustošenja hrvatskih krajeva, martirij hrvatskoga puka
i njegov socijalni status, a kao važna povijesna tema pojavljuje se i tragična sudbina kajkavskoga
jezika, koji je u ilirskom pokretu nasilno izopćen iz svoje kulturno-povijesne pozicije i prepušten
marginalizaciji. Dramatičnost takva sadržaja prirodno se intenzivira uporabom dramski ekspresivnih
dijaloga, monologa i solilokvija, iz kojih izvire sceničnost Balada, u čijoj osmišljenoj kompoziciji
prepoznajemo dramsku ekspoziciju s početnim korpusom djela (balade Petrica i Galženjaki; Ni med
cvetjem ni pravice; Lamentacija oštibri, Keglovichiana i dr.), dok se dramska kulminacija najavljuje i
začinje baladama Po vetru glas, Verbuvanka, Lageraška i Carmen antemurale sisciense, da bi u baladi
Na mukah dosegla najviši stupanj izražajnosti, nakon čega postupno slijedi dramski rasplet što
završava baladom Planetarijom, u kojoj autor odbacuje kerempuhovsku masku i sam se identificira u
ulozi vodiča i komentatora povijesnog vremeplova. Dakako da dramska, a u pojedinim dijelovima
prepoznatljiva i epska eksponiranost djela, nisu u funkciji potiskivanja ili zamjene dominantne lirske
crte koja pulsira njegovim pjesničkim krvotokom i čini ga žanrovski autentičnim, jer Balade su po
svom temeljnom instrumentariju i obliku ponajviše lirika koja ekspresivnim pjesničkim slikama i
ekspresivnim ritmičkim ustrojstvom stihova doseže maksimalnu poetsku sugestivnost. Uz svoj
autentičan, individualan i originalan jezično-tematski i estetsko-strukturalni identitet, po kojem su
stožerno djelo Krležina korpusa i magistralno djelo hrvatske lirike XX. st., Balade posjeduju i višestruki
književnopovijesni identitet, koji također naglašuje i osvjetljuje njihovo značenje. U tom je smislu
važna koincidencija Balada i njihove pojave sa stotom obljetnicom uvođenja što kavštine. U
kontekstu te obljetnice djelo je originalan podsjetnik podjednako na kajkavski jezik kao i na njegovu
bogatu književnu tradiciju, na moć i snagu toga jezika koji je ostvario visoku razinu književne
izražajnosti, da bi kao zreli lingvistički i književni identitet bio žrtvovan ilirskoj ideji političkog i
jezičnog zajedništva ostvarena uvođenjem jedinstvenoga standarda.