Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Боснe и Херцеговинe

Predmet br.: S1 1 K 012159 13 Kri

Datum: objavljivanja 08.09.2017. godine

pismenog otpravka 22.12.2017. godine

Pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Vesna Jesenković, predsjednik vijeća

sudija Staniša Gluhajić, član vijeća
sudija Šaban Maksumić, član vijeća

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

PROTIV

MUJČINOVIĆ SAFETA, BUSNOV SELMANA, MUHIĆ NUSRETA, HAMZIĆ ZIJADA,

HALILOVIĆ RAMIZA, HODŽIĆ NEDŽADA I GOGIĆ OSMANA

PRESUDA

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155
Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Vedrana Mijović

Branilac optuženog Mujčinović Safeta: advokat Suljagić Emir

Branilac optuženog Busnov Selmana: advokat Beganović Ismet
Branilac optuženog Muhić Nusreta: advokat Beganović - Žutić Mirsada
Branilac optuženog Hamzić Zijada: advokat Mehić Sabina
Branilac optuženog Halilović Ramiza: advokat Vidović Vasvija
Branilac optuženog Hodžić Nedžada: advokat Barbarić Dragan
Branilac optuženog Gogić Osmana: advokat Karkin Fahrija

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Sadržaj

IZREKA …………………………………………………………………………………………5

I. K R I V I Č N I P O S T U P A K ................................................................................. 23

A. O P T U Ž N I C A I G L A V N I P R E T R E S ...................................................................... 23

B. P R O C E S N E O D L U K E ............................................................................................ 25

1. Odluka o ponovnom početku glavnog pretresa (član 251. stav 2. ZKP BiH) ...... 25
2. Prigovori Tužilaštva na ulaganje dokaza O-I-2 i O-I-9 .......................................... 25
3. Odbijanje dokaznog prijedloga Tužilaštva – čitanjem iskaza svjedoka Milice
Dačić..................................................................................................................... 26
4. Prigovori odbrana optuženog Mujčinović Safeta i Halilović Ramiza, na ulaganje
dokaza O-IV-3 i O-IV-13 ....................................................................................... 27
5. Prigovor odbrane optuženog Hamzić Zijada na ulaganje dokaza O-I-39, O-I-40 i
O-I-41 ................................................................................................................... 28
6. Prigovori odbrane optuženog Halilović Ramiza na ulaganje dokaza O-IV-14 ....... 28
7. Prigovor odbrane optuženog Hamzić Zijada na ulaganje dokaza O-V-51, O-V-52
i O-V-85 ................................................................................................................ 29
8. Odluke kojom se prihvataju prijedlozi da se provede dokaz uvidom i čitanjem
zapisnika o ispitivanju svjedoka u skladu sa odredbom člana 273. stav 2. i 3.
ZKP BiH ................................................................................................................ 30
C. DOKAZNI POSTUPAK............................................................................................... 31
D. ZAVRŠNE RIJEČI ...................................................................................................... 31
1. Tužilaštvo BiH ....................................................................................................... 31
2. Odbrana optuženog Mujčinović Safeta (I) ............................................................. 32
3. Odbrana optuženog Busnov Selmana (II)............................................................. 35
4. Odbrana optuženog Muhić Nusreta (III)................................................................ 37
5. Odbrana optuženog Hamzić Zijada (IV)................................................................ 38
6. Odbrana optuženog Halilović Ramiza (V) ............................................................. 40
7. Odbrana optuženog Hodžić Nedžada (VI) ............................................................ 41
8. Odbrana optuženog Gogić Osmana (VII) ............................................................. 42

II. STANDARDI DOKAZIVANJA ........................................................................................ 43

III. NALAZI SUDA – RADNJE IZVRŠENJA ....................................................................... 48

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 A. TAČKA 1 OPTUŽNICE ..................................................................................................... 50
1. Tačka 1. a) optužnice ........................................................................................... 51
2. Tačka 1. b) optužnice ........................................................................................... 54
3. Tačka 1. c) optužnice............................................................................................ 57
4. Tačka 1. d) optužnice ........................................................................................... 59
5. Tačka 1-A optužnice ............................................................................................. 76
6. Tačka 1-B optužnice ........................................................................................... 101
B. TAČKA 2. OPTUŽNICE ............................................................................................ 110
1. Tačka 2-A optužnice ........................................................................................... 110
2. Tačka 2A-1 optužnice ......................................................................................... 125
3. Tačka 2-B optužnice ........................................................................................... 131
4. Tačka 2-C optužnice ........................................................................................... 149
5. Tačka 2-D optužnice ........................................................................................... 154
6. Tačka 2-F optužnice ........................................................................................... 157
7. Tačka 2-G a) optužnice ...................................................................................... 160
8. Tačka 2-G b) ....................................................................................................... 171

IV. ODLUKA O TROŠKOVIMA I IMOVINSKO PRAVNI ZAHTJEVI................................. 178

V. DOKAZI ....................................................................................................................... 179

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Broj: S1 1 K 012159 13 Kri
Sarajevo, 08.09.2017. godine

U IME BOSNE I HERCEGOVINE!

Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine, u vijeću sastavljenom od sudija Vesne
Jesenković, kao predsjednice vijeća, te sudija Staniše Gluhajića i Šabana Maksumić, kao
članova vijeća uz sudjelovanje pravne savjetnice Sanide Vahida – Ramić, u svojstvu
zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženih Safeta Mujčinovića i dr., zbog krivičnog
djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) i e) Krivičnog
zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), a sve u vezi sa članom 180. stav 1. istog zakona,
povodom optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj: T 20 0 KTRZ 0003525 07 od
04.02.2013. godine, potvrđene 15.02.2013. godine, a izmijenjene 05.04.2016. godine,
nakon održanog usmenog i javnog glavnog pretresa, u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH,
optuženih i njihovih branilaca, donio je i dana 08.09.2017. godine, javno objavio sljedeću

PRESUDU

O P T U Ž E N I:

1. SAFET MUJČINOVIĆ, od oca Rifeta i majke Đulse, rođ. Tursunović, rođen

01.06.1949. godine u Donjem Srebreniku, opština Srebrenik, po nacionalnosti
..............., državljanin ............, završio Višu školu, razveden, otac dvoje djece,
penzioner, lošeg imovnog stanja, JMBG: ..................., nastanjen na adresi .........
............., opština .............., neosuđivan, nalazi se na slobodi i prema kojem su
određene mjere zabrane;

2. SELMAN BUSNOV, od oca Hasiba i majke Hasibe, rođ. Vrućak, rođen 04.09.1960.
godine u Šaševcima, opština Sokolac, po nacionalnosti ................, državljanin
..................., završio fakultet političkih nauka, po zanimanju profesor odbrane i zaštite,
oženjen, otac dvoje djece, slabijeg imovnog stanja, JMBG: .................., neosuđivan,

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 nastanjen na adresi ....................................., opština .................., nalazi se na slobodi i
prema kojem su određene mjere zabrane;

3. NUSRET MUHIĆ, od oca Mumina i majke Zlatke rođ. Kulo, rođen 01.01.1960. godine u
Brateljevićima, opština Kladanj, po nacionalnosti ................, državljanin .........., po
zanimanju diplomirani pravnik, oženjen, otac troje djece, slabog imovnog stanja,
JMBG: ...................., neosuđivan, nastanjen na adresi ............................, opština
................., neosuđivan, nalazi se na slobodi i prema kojem su određene mjere
zabrane;

4. ZIJAD HAMZIĆ, zv. „Zijo“, od oca Ešefa i majke Fatime, rođene Alispahić, rođen
07.10.1965. godine u Tarevu, opština Kladanj, po nacionalnosti ................., državljanin
.............., završio Srednju vojnu školu, po zanimanju profesionalno vojno lice u penziji,
oženjen, otac dvoje djece, slabog imovnog stanja, JMBG: ............................,
neosuđivan, nastanjen na adresi ................................, grad ....................., nalazi se na
slobodi i prema kojem su određene mjere zabrane;

5. RAMIZ HALILOVIĆ, zv. „Rumeni“, od oca Adema i majke Alemše rođene Čauušević,
rođen 26.02.1961. godine u Tuholju, opština Kladanj, po nacionalnosti ...................,
državljanin .................., završio Srednju školu unutrašnjih poslova, po zanimanju
policajac u penziji, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, JMBG:
..............................., neosuđivan, nastanjen na adresi .................., opština
...................., nalazi se na slobodi i prema kojem su određene mjere zabrane;

6. NEDŽAD HODŽIĆ, zv. „Šugo“, od oca Rifeta i majke Naze, rođene Mešanović, rođen
14.10.1968. godine u Prijanovićima, opština Kladanj, po nacionalnosti ..........,
državljanin ....................., završio Srednju školu, po zanimanju privatni poduzetnik,
oženjen, otac četvoro djece, srednjeg imovnog stanja, JMBG: ...........................,
neosuđivan, nastanjen na adresi ......................, opština ..........................,

7. OSMAN GOGIĆ, od oca Edhema i majke Sadije, rođene Avdibegović, rođen

13.11.1958. godine u Kladnju, opština Kladanj, po nacionalnosti ................, državljanin
................., završio Srednju školu, po zanimanju električar, oženjen, otac troje djece,
slabog imovnog stanja, JMBG: ........................., neosuđivan, nastanjen na adresi

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 ..............................., opština ................., nalazi se na slobodi i prema kojem su
određene mjere zabrane;

na osnovu odredbe člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i

Hercegovine (ZKP BiH),
I

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da su:

za vrijeme rata u BiH i oružanog sukoba između pripadnika Vojske Republike

Srpske sa jedne i pripadnika teritorijalne odbrane R BiH sa druge strane u periodu od
mjeseca maja 1992.godine pa do druge polovine mjeseca jula 1993. godine skupa sa
drugim pripadnicima TO R BiH i Stanice javne bezbjednosti opštine Kladanj postupajući
suprotno čl. 3. stav 1. tačka a) i c) i čl. 147. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih
lica za vrijeme rata naređivanjem, činjenjem, podstrekavanjem i pomaganjem učestvovali
u protivzakonitom zatvaranju civilnog stanovništva srpske nacionalnosti, nehumanom i
nečovječnom postupanju, namjernom nanošenju snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili
patnje (mučenju), povreda tjelesnog integriteta i zdravlja, oduzimanju prava na pravično
suđenje ili drugi zakoniti postupak, a prvo i drugo osumnjičeni nisu spriječili ili kaznili takve
radnje svojih podređenih, iako su za iste znali ili mogli znati

1. Safet Mujčinović u svojstvu komandira SP Stupari, a od 01.04.1993.godine u

svojstvu komandira SP Kladanj,
2. Selman Busnov u svojstvu načelnika SJB Kladanj
3. Nusret Muhić u svojstvu šefa grupe za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta u SJB
Kladanj,
4. Zijad Hamzić u svojstvu komandira čete TO Stupari, a od početka 1993.godine u
svojstvu komandanta bataljona TO Stupari,
5. Ramiz Halilović u svojstvu aktivnog policajca u SP Stupari do 31.05., od
01.06.1992.godine u svojstvu komandira Odjeljenja vojne policije u Stuparima, a od
01.04.1993.g. u svojstvu komandira SP Stupari,
6. Nedžad Hodžić u svojstvu rezervnog policajca SP Stupari,

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 7. Hariz Habibović u svojstvu rezervnog policajca SP Stupari,
8. Osman Gogić u svojstvu vojnog policajca u Vodu vojne policije u Kladnju,

na način da su:

Safet Mujčinović, Zijad Hamzić i Ramiz Halilović

učestvovali u

1. Protivzakonitom zatvaranju, a Zijad Hamzić i Ramiz Halilović i u fizičkom i

psihičkom zlostavljanju

koje je vršeno

krajem mjeseca maja i tokom mjeseca juna 1992. godine, na širem području
Mjesne zajednice Stupari, opština Kladanj, nakon što je najveći broj civila srpske
nacionalnosti iz Stupara i okolnih sela Rujići, Olovci, Matijevići, Vranovići, Tuholj,
Obrćevac, Prijanovići, Lupoglavo i Mala Kula, poslije izvršenog napada pripadnika TO
Kladanj na sela Stupari, Olovci, Brdijelji, Vranovići i Mladovo u dane 23., 24. i 25. maja
1992. godine, zbog straha od oružanih sukoba i bojeći se za svoju bezbjednost, napustio
svoje porodične kuće i dana 26.05.1992. godine, uspio preći na područje opštine Šekovići,
koje je bilo pod kontrolom srpskih snaga, pa kako je prilikom nailaska kolone civila
pravcem prema Šekovićima kroz naselje Stanovi, u međusobnoj pucnjavi poginulo pet
pripadnika TO Kladanj, došlo je do promjene u tadašnjem stavu pripadnika SP Stupari, po
kome je licima srpske nacionalnosti sa šireg područja MZ Stupari do toga dana bio
dozvoljen odlazak na područje opštine Šekovići, ukoliko u Stanici Policije prethodno
predaju naoružanje, što je imalo za posljedicu da su civili koji su već napustili svoje kuće, u
nastojanju da pređu na područje opštine Šekovići, prilikom nailaska na pripadnike civilne
policije i TO Stupari onemogućeni da nastave kretanje, te smještani u njihove i kuće i
stanove njihovih srodnika i poznanika u Stuparima, gdje su držani pod nadzorom i
upozoravani da ne smiju napuštati kuće zbog ogorčenja građana Muslimana u vezi
događaja u mjestu Stanovi, da bi i njih nakon nekoliko dana pripadnici civilne policije i TO
Stupari odveli u Osnovnu školu Stupari, gdje je već bio doveden veliki broj preostalih civila

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

iz okolnih sela koje je vršeno od strane Safeta Mujčinovića, Zijad Hamzića i Ramiza
Halilovića, tako što su organizovali obilazak i pretres navedenih sela, povremeno i lično
učestvujući u tome, zajedno sa drugim njima podređenim pripadnicima čete TO Stupari,
SP Stupari i Odjeljenja vojne policije Stupari, vršili pretres porodičnih kuća, pa preostale
srpske civile koje nisu učestvovali u neprijateljstvima i koji nisu pružali bilo kakav otpor, niti
su kao manjinsko stanovništvo mogli predstavljati bilo kakvu opasnost za bezbjednost,
onemogućili da ostanu živjeti u svojim kućama, tako što su neke od civila izvodili iz kuća, i
bespravno lišavali slobode i grupno prevozili i nezakonito zatvorili u prostorije OŠ Stupari,
pod izgovorom da to rade zbog njihove bezbjednosti i zaštite.

pa je tako:

Safet Mujčinović,

a) dana 28.05.1992. godine, predvodeći grupu njemu podređenih pripadnika Stanice

policije Stupari, među kojima su bili Refik Herić i izvjesni Mešanović iz Prijanovića, u
selu Rujići, vršili nezakonito lišavanje slobode, tako što su najprije iz kuća doveli
civile srpske nacionalnosti u blizini prodavnice vl. Ljubinka Čuturića, među kojima
su bili Cvijeta i Milenko Čuturić, Jovo, Dragica i kćerka im Ljepojka Čuturić, kojom
prilikom je Safet od Milenka oduzeo pištolj zajedno sa dozvolom i municijom
odbijajući da mu izda potvrdu, a zatim su ih potrpali u vozilo kombi i odvezli i
nezakonito zatvorili u OŠ Stupari,

b) dana 01.06.1992. godine, zajedno sa njemu podređenim rezervnim policajcima

Razemom i Enzetom Mešanovićem, u selu Prijanovići, opština Kladanj iz porodične
kuće Dobrivoja Jovičića, nezakonito lišili slobode Dobrivoja, njegovog sina Rada,
brata Iliju i Miloša Čelića, te ih odveli i nezakonito zatvorili u prostorije OŠ Stupari,

c) neutvrđenog dana početkom mjeseca juna 1992. godine, zajedno sa njemu

podređenim aktivnim policajcem Rifetom Kadrićem, došao u objekat „Vodovoda“ u
Stuparima, gdje je u to vrijeme radio Miloš Stanišić, pa mu je Safet naredio da sa
njima pođe u Stupare, nakon čega su ga odveli i nezakonito zatvorili u zgradu
prosvjetnih radnika, te mu je tom prilikom Safet oduzeo ključeve od kuće u
Stuparima i ključeve sa saobraćajnom dozvolom od njegovog motornog vozila,

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Dok su:

Safet Mujčinović, Zijad Hamzić i Ramiz Halilović

dana 07.06.1992. godine, predvodeći njima podređene pripadnike Civilne policije, čete TO
i Vojne policije iz Stupara, među kojima su bili Enes Hodžić, Fikret Sarajlić, izvjesni
Butković i Muminović, došli u selo Lupoglavo, od civila oduzimali oružje za koje su
posjedovali odobrenje, a da im zato nisu izdavali potvrde, a zatim civile nezakonito lišili
slobode, izvodeći iz kuća preostalih oko 25 civila srpske nacionalnosti, među njima Krsta,
Kostu, Vlajka i Milevu Andrić, Jelku i Dušanku Milošević, Branka, Radovana i Velizara
Gavrića, Zdenka Ristića, te ih okupili ispred kuće Sretena Miloševića, gdje je Zijad Hamzić
ispitivao Velizara Gavrića u vezi posjedovanja puške M-48, pa kad je Velizar odgovorio da
ne zna gdje je pušku ostavio njegov sin koji je prethodno napustio selo, Zijad ga je fizički
zlostavljao udarajući ga nogama po svim dijelovima tijela i šamarajući ga više puta, a zatim
privedenog Krsta Andrića dok je sjedio na komadu siporeksa, nogom udario u predjelu
ramena, što je imalo za posljedicu nanošenje fizičkog i psihičkog bola, a ostalim prisutnim
civilima psovao srpsku majku, prijeteći pištoljem koji je okretao oko prsta, istovremeno
izgovarajući riječi „da i srpskog kera treba ubiti“, da bi nakon toga po naredbi Zijada
Hamzića, privedeni civili bili potrpani u kamion TAM, odveženi i nezakonito zatvoreni u
zgradu Osnovne škole u Stuparima, dok su Zijad Hamzić i Ramiz Halilović, u istom selu
došli ispred kuće Radovana Đokića, sa većom grupom naoružanih pripadnka TO i Vojne
policije, pa su neki od njih prijetili Radovanu da će ga ubiti, a zatim su Radovana i
njegovog brata Luku vezali kanapom jednog za drugog, te ih sproveli u selo Tarevo u
objekat Vodovoda, gdje je bilo sjedište odjeljenja Vojne policije, i gdje su se iz Lupoglava
već bili vratili Zijad Hamzić i Ramiz Halilović, zatim su Radovana i Luku obojica
naizmjenično fizički zlostavljali, udarajući ih pesnicama i nogama po glavi, i drugim
dijelovima tijela, nanoseći im vidljive modrine, podlive i crvenilo po tijelu i licu, što je imalo
za posljedicu nanošenje snažnog fizičkog i psihičkog bola oštećenim, pa su istog dana iz
objekta Vodovoda, vezani, kamionom od strane nepoznatih vojnih policajaca sprovedeni i
nezakonito zatvoreni u zgradu prosvjetnih radnika u Stuparima.

10

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

1-A Safet Mujčinović

kao komandir Stanice policije Stupari koja je organizaciono pripadala SJB Kladanj,
obavljajući tu dužnost najmanje od 01.06.1992. godine do 01.04.1993.godine, nakon što
su civilna lica srpske nacionalnosti dovedeni u Osnovnu školu Stupari, odlučio da se civili i
dalje nastave držati zatvoreni, saopštavajući to prisutnim, riječima: „Više nema izlaska iz
zgrada, nema kretanja bez komande, biće ispitivanja i udaranja“, pa kad je od prisutnih
upitan što su tu dovedeni, odgovorio je: „zatvoreni ste zato što ste Srbi“, te kako bi ih mogli
mijenjati za svoje sunarodnike zatvorene u drugim mjestima BiH, pa kad su se mnogi od
privedenih požalili na uslove smještaja, jer u školi nije bilo nikakvog namještaja i sanitarija,
naredio je se da se civili iz škole premjeste u napuštene stanove prosvjetnih radnika i
zgradu Starog mjesnog ureda u Stuparima, neposredno pored Osnovne škole, pa je Safet
Mujčinović, počev od 01.06.1992 godine, organizovao i nadgledao nezakonito zatvorenih
oko 109 civila, među kojima je bilo starijih, bolesnih i maloljetnih lica, oba pola starosti od
7. do 78. godina, koje su vršili pripadnici rezervnog sastava policije nad kojima je imao
ingerencije i efektivnu kontrolu, tako što su svakodnevno, u dvije smjene, naoružani
puškama držali stražu ispred zgrada prosvjetnih radnika, Starog mjesnog ureda i Osnovne
škole, a njih je na te zadatke svakodnevno kroz raspored službe određivao Safet
Mujčinović, ili zamjenik komandira Stanice policije po njegovom ovlaštenju, pri čemu
prema zatvorenim civilima koji su tu držani sve do 21.07.1993. godine, nisu provedeni
postupci utvrđivanja njihove krivične odgovornosti niti bilo kakav postupak za utvrđivanje
njihovog statusa, pri čemu su civilna lica tokom njihovog prinudnog boravka u navedenim
objektima bila izložena nehumanom i nečovječnom postupanju koje se sastojalo u
ograničenoj slobodi kretanja, jer im je prva tri mjeseca bio zabranjen svaki izlazak iz
zgrada, a nakon toga su imali mogućnost da tokom dana samo kraće vrijeme, najviše sat
vremena borave u krugu ispred zgrada, dok su tokom noći vanjska stubišna vrata bila
zatvorena i blokirana pomoću drvenih greda, letvi i metalnih poluga, bilo im je zabranjeno
korištenje rasvjete u prostorijama od početka večeri, te su svo vrijeme bili izloženi
izgladnjivanju zbog neredovne i oskudne ishrane, jer nikada nisu dobijali dnevne obroke,
što je kod mnogih civila dovelo do velikog gubitka na težini, pri čemu Safet Mujčinović koji
je bio odgovoran da se stara o uslovima smještaja zatočenih civila, nije preduzimao mjere
da se takvo stanje poboljša, već je svojim postupcima doprinosio da se prema zatočenim
civilima i dalje nehumano postupa, pa je tako zatočenoj Mileni Andrić tokom mjeseca juna
1992. godine, koja je tokom jutra doživjela težak napad bubrega praćen nesnošljivim

11

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

bolovima koji su trajali do 16:00 časova istog dana uskratio ljekarsku pomoć, nedopušajući
da u zgradu dođe ljekar ili da Mileni omogući odlazak u zdravstvenu ustanovu pod
izgovorom, da je on odgovoran za njihovu bezbjednost, ali ne i za njenu prirodnu smrt, a u
mjesecu septembru 1992. godine, izvršio razmjenu zatočene Jelke Ilić, te je na taj način
više od deset mjeseci odvojio od njene mldb. kćerke Ljilje stare 7 godina, što je kod Ljilje
izazvalo svakodnevni plač, strah, tugu i patnju za majkom, a nakon razmjene i osjećaj
otuđenosti od majke.

dok je:

1-B Ramiz Halilović

kao komandir SP Stupari od 01.04.1993. godine, nakon što se na tu dužnost vratio

sa mjesta komandira odjeljenja vojne policije, preuzeo i nastavio da drži nezakonito
zatvorene preostale civile srpske nacionalnosti u dvije zgrade prosvjetnih radnika i objektu
Starog mjesnog ureda, jer je i dalje organizovao i nadgledao njihovo fizičko obezbjeđenje
koje su vršili njemu podređeni pripadnici rezervnog sastava policije, tako što su
svakodnevno, organizovani u dvije smjene, naoružani puškama, držali stražu ispred
navedenih objekata, a na te zadatke njih je kroz raspored službe određivao Ramiz
Halilović ili po njegovom ovlaštenju i zamjenik Stanice Policije, a da protiv preostalih
zatvorenih civila, koji u prethodnom periodu (04.02. i 17.06.1993. godine) nisu razmjenjeni
i među kojima više nije bilo vojno sposobnih muškaraca, već se radilo o civilima, pretežno
ženama i starijim licima oba pola, nisu provedeni postupci utvrđivanja njihove krivične
odgovornosti, niti bilo kakav postupak za utvrđivanje njihovog statusa, što je sve trajalo do
21.07.1993. godine, kada su zatočeni civili konačno razmijenjeni, pri čemu se Ramiz
Halilović nije usprotivio takvom zadržavanju, niti je tražio od nadređenog načelnika SJB
Kladanj njihovo puštanje na slobodu, već se sa navedenim statusom civila saglasio,

Tačka 2. optužnice

Namjerno nanošenje snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenje), nanošenje
povreda tjelesnog integriteta i zdravlja, nehumano i nečovječno postupanje, koje je u
dužem vremenskom periodu, počev od mjeseca juna 1992 godine, vršeno u zgradama
prosvjetnih radnika, Starom mjesnom uredu, OŠ u Stuparima, Stanici policije Stupari, SJB

12

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Kladanj, a povremeno na pojedinim lokacijama u okolnim selima MZ Stupari, prema
nezakonito zatočenim civilima, pored ostalih Dobrivoju Jovičiću, Milošu Čeliću, Ranku
Martinoviću, Ladimiru Dragiću, Aleksi Aleksiću, Mileni Andrić, Vitomiru Iliću, Mirosavu
Markoviću, Radovanu Đokiću, Luki Đokiću, Krstu Andriću, Mirčetu Martinoviću, Veliboru
Martinoviću, Timotiji Čeliću, Radu Jovičiću, tokom njihovog ispitivanja u vezi nezakonitog
posjedovanja vatrenog oružja,

u kome su učestvovali:

komandir SP Stupari Safet Mujčinović, šef grupe za sprečavanje i suzbijanje

kriminaliteta Nusret Muhić, te rezervni policajci Nedžad Hodžić, Hariz Habibović i vojni
policajac Osman Gogić

na način što su:

2-A Safet Mujčinović

kao komandir SP Stupari naređivao, činio, podstrekavao i pomagao, te znao ili

mogao znati, a nije spriječio fizička i psihička zlostavljanja i nečovječna postupanja njemu
podređenih prema zatočenim civilima u Stuparima, pa je:

a) početkom mjeseca juna 1992. godine, u prostoriji Starog mjesnog ureda, vršeći
ispitivanje Vitomira Andrića, bio prisutan kada su u isto vrijeme u drugom dijelu te
prostorije njemu podređeni rezervni policajci Kahro Vejzović, Ismet Butković i Hariz
Habibović vršili ispitivanje Ladimira Dragića, namjerno mu nanoseći snažnu tjelesnu
i duševnu bol, tako što su ga udarali pesnicama po glavi i grudima, gazili čizmama i
skakali po njegovom tijelu, što je sve trajalo oko pola sata, a da to ni na koji način
nije spriječio, već se sa takvim postupcima svojih podređenih saglasio,
upozoravajući Vitomira Andrića prilikom njegovog odlaska riječima: „Možeš ići u
zgradu i ništa nisi vidio“, pa je tokom te noći Ladimir izvršio samoubistvo vješanjem
u prostoriji gdje je boravio,

b) neutvrđenog dana u mjesecu junu tokom 1992. godine, u predvečernjim časovima u

prizemnoj kancelariji sekretara Osnovne škole u Stuparima u kojoj je gorjelo svjetlo,

13

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 vršio ispitivanje zatočenih civila Radovana i Luke Đokića i Mirosava Markovića, te ih
fizički zlostavaljao tukući ih nogama i rukama, što je imalo za posljedicu nanošenje
snažnog tjelesnog i duševnog bola, dok su za to vrijeme nepoznati njemu podređeni
policajci stajali ispred ulaza u školu vršeći obezbjeđenje,

c) dana 19.08.1992. godine, naredio dvojici rezervnih policajaca da u njegovu

kancelariju u Stanici policije u Stuparima dovedu Dobrivoja Jovičića, pa kad su to
ovi učinili, držeći u ruci zatvarač od starog puškomitraljeza, saopštio Dobrivoju da je
to našao u njegovoj kući, pa kad mu je Dobrivoje odgovorio da je on odveden iz
kuće 01. juna i da je danas 19. august i da on ne može odgovarati za nešto što je u
međuvremenu donešeno i ostavljeno u njegovoj kući, naredio prisutnom njemu
podređenom rezervnom policajcu, Kahri Vejzoviću, da uzme gumenu policijsku
palicu i da tuče Dobrivoja dok ne prizna, a zatim je izašao iz kancelarije, u kojoj je
Dobrivoje zadržan tokom cijele noći,

Safet Mujčinović i Nedžad Hodžić

d) neutvrđenog dana tokom mjeseca novembra 1992. godine u selu Olovci, nakon što
je Safet Mujčinović kao komandir SP Stupari u prisustvu Nusreta Muhića i Nedžada
Hodžića, doveo Velibora Martinovića u selo Olovci kako bi isti pokazo sklonište koje
su napravili mještani tog sela, i za koje se sumnjalo da se u istom nalazi skriveno
oružje, nezadovoljan što oružje nisu pronašli, Safet Mujčinović je naredio njemu
podređenom rezervnom policajcu Nedžadu Hodžiću da Velibora lisicama sveže za
tanje stablo, što je ovaj i učinio, nakon čega je Nedžad Hodžić samovoljno Velibora
teško fizički zlostavljao, tukući ga policijskom palicom po plećima i leđima sve dok
nije izgubio svijest, pa Safet Mujčinović tako postupanje njemu podređenog
rezervnog policajca nije spriječio, već se sa tim saglasio, nakon čega je Safet
Mujčinović sa Nusretom Muhićem i Nedžadom Hodžićem otišao u lov, a Velibora
teško premlaćenog ostavio i dalje svezanog lisicama za stablo, do njihovog
povratka u ranim večernjim satima kada su ga odvezli u logor Stupari, što je sve
imalo za posljedicu nanošenje snažnog tjelesnog i duševnog bola i težak napad na
ljudsko dostojanstvo oštećenom.

14

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

2-A1 Safet Mujčinović

u vremenskom periodu od najmanje 01.06.1992 do 01.04.1993 godine, u kojem je

obavljao dužnost komandira SP Stupari i u tom svojstvu imao neposrednu kontrolu nad
objektima - zgradama prosvjetnih radnika i Starom mjesnom uredu u Stuparima u kojima
su držani nezakonito zatvoreni civili srpske nacionalnosti vršeći ispitivanja zatočenih civila
u vezi nezakonitog posjedovanja oružja, kojima su prisustvovali rezervni policajci Stanice
Policije Stupari, nad kojima je imao ingerencije i efektivnu kontrolu, svojim radnjama
naređivanja, činjenja i podstrekavanja opisanim u tačkama 2-A (a, b, c i d) i 2-C, doprinio
stvaranju spoznaje i uvjerenja kod njemu podređenih, da je takvo postupanje dozvoljeno i
nekažnjivo, što je imalo za posljedicu da su neki od njemu podređenih rezervnih
policajaca, samovoljno za vrijeme njihove smjene iz stanova u zgradama koje su
obezbjeđivali izvodili civile muškarce, vršili njihovo isleđivanje iako, kao rezervni policajci
za to nisu bili ovlašteni, pri tome im namjerno nanosili snažnu tjelesnu i duševnu bol ili
patnju, pa iako je za takva njihova postupanja Safet Mujčinović znao ili mogao znati, nije
preduzimao mjere da ih kazni, a u takvom nezakonitom postupanju prema zatočenim
civilima, posebno se isticao njemu podređeni rezervni policajac Kahro Vejzović koji je:

a) početkom mjeseca juna u podrumskim prostorijama starog Mjesnog ureda vršio

premlaćivanja Radovana Đokića, nanoseći mu snažnu tjelesnu i druševnu bol, tako
što ga je udarao palicom po koljenima i rukama, pa kad ga je Radovan upitao što
ga tuče, Vejzović mu je odgovrio: “Tučem te zato sto si Srbin, što se zoveš
Radovan i srpsku mačku koljemo, sve ćemo vas protjerati preko Drine“,

b) dana 16.06.1992. godine, u OŠ „Petar Marković“, saslušavao Mirosava Markovića,

tražeći da mu prizna ko u njegovom selu ima oružje, te mu namjerno nanosio
snažnu tjelesnu i duševnu bol, stavljajući mu nož pod grlo i prijeteći riječima:
“Priznaj ili ćeš biti zaklan,“ zatim ga drvenim čekićem udarao po rukama i leđima,

c) dana 08.08.1992. godine, u zgradi mjesnog ureda u Stuparima, Mirosavu

Markoviću namjerno nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol, tako što ga je tukao
palicom i tražio da prizna gdje se nalazi oružje, što je sve trajalo je od 23:00 do
03:00 časova narednog dana,

15

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 d) dana 09.08.1992. godine, u selu Lupoglavo, Mirosavu Markoviću namjerno nanosio
snažnu tjelesnu i duševnu bol i patnju, tako što ga je drvenom motkom tukao po
glavi, probivši mu bubnjić na lijevom uhu, a zatim makazama za lim pokušao da mu
odsiječe prst lijeve ruke, da bi iste večeri nastavio sa njegovim teškim
premlaćivanjem, tako što ga je tukao po genetalijama i leđima, usljed čega je
Miroslav gubio svijest,

e) dana 20.01.1993. godine, u Stanici policije Stupari, Radovnu Đokiću namjerno

nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol i patnju, tako što mu je stavljao pištolj u usta
tjerajući ga da pije rakiju, pa kako je to Radovan odbijao, Vejzović je zapaljenu
cigaretu ugasio na njegovom jeziku, tjerajući ga da cigaretu proguta,

f) neutvrđenog dana početkom mjeseca juna 1992. godine, Radovanu Đokiću

namjerno nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol i patnju, tako što ga je pesnicom
udario u predjelu usta, polomio mu prednje zube i natjerao ga da zube proguta,
usljed čega je Radovan izgubio svijest,

2-B Nusret Muhić

u svojstvu šefa grupe za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta SJB Kladanj,

preduzimajući mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja krivičnih djela nedozvoljeno držanje
oružja i municije prema civilnim licima zatočenim u zgradama prosvjetnih radnika i Starom
mjesnom uredu u Stuparima, vršeći njihovo ispitivanje tokom kriminalističke obrade u
prostorijama SJB Kladanj i SP Stupari, činio, podstrekavao i pomagao njihovo fizičko i
psihičko zlostavljanje i nečovječno postupanje prema njima, koje su u njegovom prisustvu,
ili uz njegovo znanje vršili i pojedini pripadnici civilne i vojne policije,

tako što je:

a) neutvrđenog dana u mjesecu junu 1992. godine, u prostorijama novog Mjesnog

ureda u sklopu zgrade SP Stupari, vršeći ispitivanje Ranka Martinovića u vezi
posjedovanja vatrenog oružja, za vrijeme dok je Ranko sjedio na stolici stojeći iznad
njega namjerno mu nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol, tako što ga je više puta
udarao vrhom čizama u potkoljenicu obje noge,

16

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 b) dana 18. juna 1992. godine, skupa sa njemu podređenim inspektorom Midhadom
Softićem, iz zgrada prosvjetnih radnika u Stuparima u SJB Kladanj, doveo civile
Ranka Martinovića i Dobrivoja Jovičića, koje su tokom noći više puta naizmjenično
ispitivali u vezi nezakonitog posjedovanja oružja, pri čemu je osumnjičeni Muhić u
svojoj kancelariji Ranku Martinoviću namjerno nanosio snažnu tjelesnu i duševnu
bol, tukući ga palicom, pa nakon što su Ranko i Dobrivoje vraćani u pritvorsku
prostoriju u prizemlju SJB Kladanj, Nusret Muhić u svojstvu šefa Grupe za
sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta i time odgovoran za zakonito postupanje
prema Dobrivoju i Ranku, svjesno i voljno propustio da preduzme mjere radi
osiguranja njihovog bezbjednog tretmana u pritvorskoj prostoriji dok ta obrada traje,
u cilju onemogućavanja kontakta nepozvanih lica sa Rankom i Dobrivojem dok su
držani u pritvoru, pa je takvim svojim propuštanjem omogućio i pomogao dvojici
nepoznatih uniformisanih izvršilaca da tokom noći sve do 03:00 časova u pritvorskoj
prostoriji SJB Kladanj više puta vrše njihovo premlaćivanje, tukući ih puškama,
gumenim palicama i čizmama, što je sve imalo za posljedicu nanošenje snažnog
tjelesnog i duševnog bola oštećenim,

c) neutvrđenog dana u mjesecu julu 1992. godine, u prostorijama SP Stupari, vršio

ispitivanje Timotija Čelića u vezi nedozvoljenog držanja oružja, te je istom tokom
ispitivanja koje je trajalo oko tri sata, namjerno nanosio snažnu tjelesnu i duševnu
bol, zadajući mu udarce policijskom palicom po nogama i butnim mišićima, govoreći
mu: „Znaće ovaj sve o puškama“, te mu prijetio da će ga odvesti u Kladanj, ako ne
kaže gdje su puške,

Nusret Muhić i Osman Gogić

d) dana 22. jula 1992. godine, Nusret Muhić u prostorijama OŠ Stupari, vršio
ispitivanje Miloša Čelića u vezi posjedovanja automatske puške, u prisustvu Safeta
Mujčinovića i Midhata Softića, inspektora SJB Kladanj, te Milošu opsovao četničku
majku, prethodno se obraćajući Safetu riječima: „Šta mu tepaš sve će on priznati u
Kladnju“, pa je Miloš nakon toga od strane Nusreta Muhića odveden u SJB Kladanj,
gdje je naredna četiri dana i tri noći više puta ispitivan od strane Nusreta Muhića i
njemu podređenog inspektora Midhada Softića, i teško fizički zlostavljan u

17

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 pritvorskoj prostoriji SJB Kladanj od strane vojnog policajca Osmana Gogića, koji je
u objektu SJB Kladanj vršio dužnost vojnog policajca, na način što je Milošu najprije
opsovao četničku majku i djecu, te mu dok je bio vezan lisicama sa rukama na
leđima namjerno nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol i patnju, udarajući ga
metalnim kundakom automatske puške i čizmama po svim dijelovima tijela, zadajući
mu brojne udarce usljed kojih je Miloš izgubio svijest, zatim ga polijevao hladnom
vodom, pa kad je Miloš došao sebi osjetio i vidio da mu iz nosa, usta i ušiju teče krv
i da po svim dijelovima tijela ima ogromne krvne podlive, dok je u prostoriji WC-a
mokrio krv, kojom prilikom mu je Gogić uputio riječi: „Ja sam ovdje zadužen za
Srbe“, zatim je odveden na ispitivanje u kancelariju kod Nusreta Muhića, koji je
Miloša u takvom stanju ispitivao tokom naredna četiri dana, a Osman Gogić je u
pauzama tih ispitivanja još dva puta Milošu, namjerno nanosio snažnu tjelesnu i
duševnu bol i patnju, udarajući ga čizmama po svim dijelovima tijela, tako teško da
Miloš usljed nanešenih bolova i nemoći nije mogao pojesti hljeb i paštetu koje mu je
treći dan u ćeliju donio nepoznati vojnik, pri čemu je Nusret Muhić u svojstvu šefa
Grupe za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta i time odgovoran za zakonito
postupanje prema Milošu Čeliću nad kojim je vršio kriminalističku obradu, svjesno i
voljno propustio da preduzme mjere radi osiguranja njegovog bezbjednog tretmana
u pritvorskoj prostoriji dok ta obrada traje, a sve u cilju onemogućavanja konktakta
nepozvanim licima sa Milošem Čelićem dok je držan u pritvoru, pa je takvim svojim
propuštanjem omogućio i pomogao Osmanu Gogiću da u pritvorskoj prostoriji SJB
Kladanj više puta samovoljno vrši teška fizička i psihička zlostavljanja Miloša
Čelića,

2-C Safet Mujčinović, Nusret Muhić i Nedžad Hodžić

neutvrđenog dana u mjesecu junu 1992. godine, u Stanici policije Stupari, Safet Mujčinović
i Nusret Muhić vršili ispitivanje Mirčeta Martinovića i njegovog oca Velibora u vezi ilegalnog
posjedovanja puškomitraljeza, a kom ispitivanju su prisustvovali Mujčinoviću podređeni
rezervni policajac Nedžad Hodžić i jedan nepoznati uniformisani pripadnik, koji su
gumenim policijskim palicama, čizmama i stisnutim šakama, teško premlaćivali Velibora i
Mirčeta, zadajući im udarce po svim dijelovima tijela, a prethodno su od strane
osumnjičenih Mujčinovića i Muhića podstrekavani na takvo postupanje, na način što su
Nedžadu Hodžiću i NN pripadniku, pokretom glave davali znake da to čine, nakon čega bi

18

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

uslijedilo zadavanje udaraca, od kojih je posebno bio težak udarac nepoznatog pripadnika,
koji je drškom vojničkog noža udario Mirčeta sa desne strane glave iznad uha, usljed čega
je Mirče pao i izgubio svijest, dok je Nedžad Hodžić snažno vojničkom čizmom udario
Velibora u stomak koji je od siline udarca „pustio vjetar“, pa se opisano ispitivanje i
zlostavljanje ponavljalo više puta tokom mjeseca juna, pri čemu je Nedžad Hodžić najprije
iz stana dovodio Velibora i Mirčeta u Stanicu policije Stupari, gdje su ih ispitivali Safet
Mujčinović i Nusret Muhić, dok je njihovo fizičko premlaćivanje svaki put vršio Nedžad
Hodžić, udarajući ih šakama, nogama i policijskom palicom, nekad podstrekavan
davanjem znaka pokretom glave od strane Mujčinovića i Muhića, a nekad i mimo toga,
samovoljno, pri čemu osumnjičeni Safet Mujčinović nije preduzeo mjere da takve postupke
njemu podređenog rezervnog policajca Nedžada Hodžića spriječi, što je sve za posljedicu
imalo nanošenje snažnog tjelesnog i duševnog bola i patnje oštećenim,

2-D Nedžad Hodžić

dana 20.01.1993. godine, skupa sa Ismetom Butkovićem i Kahrom Vejzovićem, u

prostorije Stanice Policije Stupari, doveli Radovana Đokića, gdje je jedan nepoznati
policajac oštrio nož govoreći da će Radovana osunetiti, a zatim su mu naredili da legne na
pod, te ga teško fizički zlostavljali, tako što su svi po njemu gazili, da bi nakon toga bio
izveden vani, gdje je oko pola sata na temperaturi ispod nule, bez odjeće kupan jakim
šmrkom ledene vode, a što je sve imalo za posljedicu nanošenje snažnog tjelesnog i
duževnog bola i napad na ljudsko dostojanstvo oštećenog,

2-F Osman Gogić

Kao pripadnik voda Vojne policije TO Kladanj, čije je sjedište određeno vrijeme tokom
1992. godine bilo u zgradi SJB Kladanj, neutvrđenog dana u mjesecu junu 1992. godine, u
SJB Kladanj u pritvorskoj prostoriji namjerno nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol
Velimiru Čeliću, zadajući mu udarce palicom, čizmama i rukama, usljed čega je u predjelu
jagodičnih i potkoljeničnih kostiju zadobio oguljotine kože, a u predjelu lica modrine i
otekline, tolikog intenziteta da ga šura Pero Kurtuma prilikom susreta u Stanici nije mogao
prepoznati, a od težine uboja i bolova nije mogao ustajati naredna dva mjeseca dok je
boravio kod sestre u Kladnju,

19

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

2-G Selman Busnov

a) u svojstvu načelnika SJB Kladanj, obavljajući tu dužnost najmanje od 01. juna 1992.
godine, u čijem sastavu je organizaciono funkcionisala i Stanica policije Stupari,
nakon što su pripadnici Stanice policije Stupari na čelu sa komandirom Safetom
Mujčinovićem, skupa sa pripadnicima čete TO Stupari i Odjeljenja vojne policije
Stupari, počev od kraja mjesaca maja i tokom mjeseca juna 1992. godine, na širem
području mjesne zajednice Stupari, izvršili protivzakonito lišenje slobode i
zatvaranje lica srpske nacionalnosti, te njih oko 109 nasatavili držati zatočene u
zgradama prosvjetnih radnika i starog Mjesnog ureda u Stuparima, znajući za ta
nezakonita zatvaranja civila i da za njihovo dalje zadržavanje ne postoje zakonski
uslovi, iako jedino ovlašten za donošenje pojedinačnih odluka o oduzimanju
slobode, nije iskoristio svoju pravnu i faktičku vlast da danose odluku o njihovom
puštanju na slobodu, niti je preduzeo aktivnosti da se prema njima provedu postupci
utvrđivanja krivične odgovornosti u saradnji sa nadležnim tužilaštvom, pa ni nakon
što je tokom 1992. godine, dva puta na sastanku organizovanom isključivo iz tih
razloga od strane tužioca Osnovnog javnog Tužilaštva u Kladnju, bio upozoren da
se privedena lica u postupku ispitivanja ne mogu držati u pritvoru duže od tri dana,
ukoliko za to ne postoji prijedlog tužioca za određivanje pritvora, pa je njegovo
nepostupanje u skladu sa članom 196. tada važećeg Zakona o krivičnom postupku,
imalo za posljedicu da je civilnim licima za cijelo vrijeme njihovog nezakonitog
zatočenja, koje je trajalo do 21.07.1993. godine, oduzeto pravo na pravično suđenje
ili drugi zakoniti postupak,

b) u istom svojstvu i u isto vrijeme kao u prethodnoj tački, iako je znao ili je mogao
znati da se od strane njemu podređenih ovlaštenih službenih lica Grupe za
sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta SJB Kladanj, kao i pripadnika Stanice policije
Stupari koja je organizaciono pripadala SJB Kladanj, u postupku rasvjetljavanja
krivičnih djela Nedozvoljeno držanje oružja i municije i otkrivanja njihovih izvšilaca,
prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenih većeg broja civila, koji su protivzakonito
zatvoreni i držani u zgradama prosvjetnih ratnika i Starom mjesnom uredu Stupari,
među njima Miloša Čelića, Dobrivoja Jovičića, Ranka Martinovića, Mirčeta i Velibora
Martinovića, Radovana Đokića, Mirosava Marovića, koje je vršeno u SJB Kladanj i
Stanici policije Stupari, prema njima vrše fizička i psihička zlostavljanja i nečovječna

20

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 postupanja, pa za takve radnje njemu podređenih nad kojima je imao pravnu i
faktičku vlast nije preduzeo mjere da se protiv njih pokrene odgovarajući postupak i
da se isti kazne, iako je dolazio u Stanicu policije Kladanj vršeći službeni nadzor,
dok je u drugoj polovini mjeseca jula 1992. godine, ispred SJB Kladanj vidio teško
pretučenog Miloša Čelića sa jasno vidljivim oteklinama u predjelu glave, a tom
prilikom su ga nakon višednevnog ispitivanja u kriminalističkoj službi SJB Kladanj,
pripadnici te službe Nusret Muhić i Midhad Softić poveli u Olovce da im pokaže
mjesto gdje se nalaze skrivene puške,

Čime bi počinili:

I. Safet Mujčinović, Zijad Hamzić i Ramiz Halilović pod tačkom 1.

- Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka e),
a osumnjičeni Zijad Hamzić i tačke c) u vezi sa članom 180. stav 1., a sve u vezi sa
članom 29. KZ BiH.

II Safet Mujčinović pod tačkom I-A

- Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c)
i e) u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH.

III Ramiz Halilović, pod tačkom I-B

- Krivično djelo Ratni zločin protiv civlnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke e)
u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH.

IV Safet Mujčinović, pod tačkom 2-A ( a, b, c i d)

- Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c)
u vezi sa članom 180.stav 1( 2-A(b), 2-A(c) i stav 2 (2-A(a), 2-A(d) KZ BiH.

V Safet Mujčinović, pod tačkom 2-A1( a, b c, d, e i f)

21

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 - Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c)
u vezi sa članom 180. stav 2. KZ BiH.

VI Nusret Muhić, pod tačkom 2-B( a, b, c i d)

- Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c)
u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH, a u odnosu na podtačke b) i d) u vezi sa
članom 31. KZ BiH.

VII Safet Mujčinović, Nusret Muhić i Nedžad Hodžić, pod tačkom 2-C

- Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c)
u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH, a u odnosu na osumnjičenog Safeta
Mujčinovića i Nusreta Muhića u vezi sa članom 30. KZ BiH, a osumnjičenog Safeta
Mujčinovića i stav 2. člana 180. KZ BiH.

VIII Nedžad Hodžić, pod tačkom 2-D

- Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c)
u vezi sa članom 180. stav 1. i u vezi sa članom, 29. KZ BiH.

X Osman Gogić, pod tačkama 2-B (d) i 2-F

- Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c)
u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH.

XI Selman Busnov, pod tačkom 2-G (a i b)

- Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.stav 1. tačka c) i
e) u vezi sa članom 180. stav 1.(2-G-a) i stav 2.(2-G-b) KZ BiH.

II

Na osnovu odredbe člana 189. stav 1. ZKP BiH u vezi sa članom 186. stav 2. istog

22

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

zakona, optuženi se oslobađaju dužnosti naknade troškova postupka.

III

Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH, oštećeni se upućuju da imovinskopravni zahtjev
mogu ostvarivati u parničnom postupku.

Obrazloženje

I. KRIVIČNI POSTUPAK

A. OPTUŽNICA I GLAVNI PRETRES

1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je optužnicom broj T20 0 KTRZ0003525 07 od

04.02.2013. godine, koja je potvrđena od strane Suda dana 15.02.2013. godine, optužilo
Mujčinović Safeta, Busnov Selmana, Muhić Nusreta, Hamzić Zijada, Halilović Ramiza,
Hodžić Nedžada, Habibović Hariza i Gogić Osmana, za počinjenje krivičnog djela Ratni
zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) i e) KZ BiH, dok je
optužnicom broj: T 20 0 KTRZ0006920 13 od 31.05.2013. godine, potvrđenom od strane
Suda dana 10.06.2013. godine, optužilo Vejzović Kahru za počinjenje krivičnog djela Ratni
zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) i e) KZ BiH. Rješenjem
Suda BiH broj S1 1 K 013141 13 Kv 2 od 08.07.2013. godine, spojen je krivični postupak
koji se vodio pod brojem S1 1 K 013141 13 Kro, protiv optuženog Vejzović Kahre i krivični
postupak protiv optuženih Mujčinović Safeta i drugih, tako da se pod brojem S1 1 K
012159 13 Kri, vodio jedinstveni postupak u odnosu na sva navedena lica.

2. Na predpretresnom ročištu održanom 12.07.2013. godine, u skladu sa odredbom

člana 233. tačka a) ZKP BiH, razmatrana su pitanja relevantna za glavni pretres, odnosno
za što efikasnije provođenje postupka.

3. Glavni pretres je započeo dana 26.07.2013. godine čitanjem optužnice i izlaganjem

uvodnih riječi. Tužilac je u svom uvodnom izlaganju ukratko iznio dokaze na kojima
23

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

zasniva optužnicu, istakavši da će Tužilaštvo, u toku postupka, predloženim dokazima
dokazati činjeničnu i pravnu osnovu iz optužnice, dok odbrane optuženih nisu iznosile svoj
koncept odbrane, zadržavši mogućnost da to učine u kasnijoj fazi postupka.

4. Primjenom odredbe člana 26. stav 1. ZKP BiH, pretresno vijeće je Rješenjem od
25.07.2014. godine, iz razloga cjelishodnosti, razdvojilo postupak u odnosu na optuženog
Hariza Habibovića1, iz razloga cjelishodnosti, obzirom da se ovom optuženom na teret
stavljala jedna tačka optužnice, u odnosu na koju je Tužilaštvo BiH, do momenta
razdvajanja, provelo sve dokaze. U odnosu na preostalih osam optuženih u predmetu koji
se terete za radnje iz 24 tačke optužnice, predstojao je postupak provođenja dokaza u
dužem vremenskom periodu, zbog čega Tužilaštvo, kao i odbrane ostalih optuženih, nisu
imale primjedbe na razdvajenje postupka. Nakon što je postupak razdvojen, predmet
protiv Habibović Hariza se nastavio voditi pod brojem S1 1 K 016776 14 Kri, te je dokazni
postupak u tom predmetu završen 15.10.2014. godine. Dana 12.11.2014. godine, Vijeće je
objavilo prvostepenu presudu kojom je optuženi Habibović, oslobođen optužbi da je
počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c)
KZ BiH u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. KZ BiH, a koja presuda je postala
pravosnažna dana 05.01.2015. godine.

5. Sud je rješenjem broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 07.12.2015. godine, temeljem

odredbi člana 26. stav 1. u vezi sa stavom 2. istog člana ZKP BiH, razdvojio postupak i u
odnosu na optuženog Vejzović Kahru, imajući u vidu njegovo teško zdravstveno stanje i
neizvjesnost njegovog prisustva glavnim pretresima, čime bi se, u odnosu na sve ostale
optužene, dovelo u pitanje pravo na suđenje u razumnom roku. Tužilaštvo, kao i odbrane
ostalih optuženih, nisu imale primjedbe na razdvajenje postupka.

6. Dana 05.04.2016. godine, Tužilaštvo je, u skladu sa odredbom člana 35. stav 2.
tačka i), člana 227. stav 1. i člana 275. ZKP BiH, dostavilo Sudu izmijenjenu optužnicu. Na
navedenu optužnicu, nije bilo prigovora od strane odbrane i ista je prihvaćena na nastavku
glavnog pretresa, održanom dana 06.05.2016. godine.

1. Član 26. stav 1. ZKP BiH: “Sud može iz važnih razloga ili iz razloga cjelishodnosti do završetka
glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji i
posebno dovrši”.

24

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 B. PROCESNE ODLUKE

1. Odluka o ponovnom početku glavnog pretresa (član 251. stav 2. ZKP BiH)

7. Na ročištima za glavni pretres održanim dana 30.8.2013. godine, 25.7.2014.

godine, 28.8.2015. godine, 15.1.2016. godine, 6.5.2016. godine, 10.6. i 26.8.2016. godine,
Vijeće je, obzirom na odgađanje glavnog pretresa trajalo duže od trideset dana, donijelo
odluku da glavni pretres, u skladu sa odredbom člana 251. stav 2. ZKP BiH, počinje
iznova. Kako su se stranke i branioci saglasili, Vijeće je odlučilo da se svjedoci i vještaci
neće ponovo pozivati i saslušavati i da će se koristiti njihovi iskazi dati na prethodno
glavnom pretresu, kao i da će se koristiti svi uloženi materijalni dokazi, kako od strane
Tužilaštva, tako i od strane odbrane.

2. Prigovori Tužilaštva na ulaganje dokaza O-I-2 i O-I-9

8. Na pretresu održanom dana 11.10.2013. godine, tužilac je prigovorio ulaganju

dokaza O-I-2 2, navodeći da je riječ o nezakonitom dokazu, budući da navedena izjava nije
uzeta u skladu sa važećim odredbama ZKP BiH, odnosno da se u konkretnom ne radi o
saslušanju svjedoka već o, kako je to navedeno u zapisniku, uzimanju izjave „od lica“,
slijedom čega po mišljenju tužilaštva, „obim njegovog iskaza zavisio od njegove volje“.

9. Ispitujući ovaj prigovor Tužilaštva, Vijeće je imalo u vidu da je zakon o krivičnom

postupku, kako trenutno važeći, tako i onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je sačinjena
gore navedena izjava, precizno propisao način saslušanja svjedoka, upozorenja koja mu
se tom prilikom daju, kao i sastavne elemente takve izjave, a koje ovaj dokaz i sadrži.
Naime, neovisno od činjenice što je dokaz naslovljen kao „Zapisnik o prikupljanju izjava od
lica“, a ne „...od svjedoka“, ta činjenica, sama po sebi, ne čini dokaz procesno manjkavim,
obzirom da je iz same izjave vidljivo da je navedeno lice predmetnu izjavu i dalo u svojstvu
svjedoka, s kojim svojstvom je, kao i pravima i dužnostima koje se referiraju na isto, bio

2
O-I-2, Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Jovanović Dragomira, Republika Srpska, Ministarstvo
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti Bijeljina, Stanica javne bezbjednosti Zvornik, broj: 12-1/02-2-
230-125/05 od 15.02.2005.godine,

25

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

upoznat, a što je u izjavi i konstatovano, zbog čega Vijeće nalazi da se navedena izjava,
suprotno prigovoru u tom pravcu, ima smatrati „iskazom iz istrage“ o kojem odredba člana
273. stav 1. ZKP BiH (odnosno člana 280. tada važećeg ZKP RS 3) govori, iz kojih razloga
se sadržaj navedene izjave mogao predočavati svjedoku prilikom ispitivanja, kao njegov
raniji iskaz, na način kako je to i učinjeno i u ovom postupku. Shodno navedenom,
predmetni prigovori Tužilaštva, Sud je odbio kao neosnovane.

10. Vezano za prigovor na uloženi dokaz O-I-9 4, izjavljen na nastavku glavnog pretresa
od dana 28.2.2014. godine, tužilac je i u ovom slučaju osporavao zakonitost uloženog
dokaza. Međutim, imajući u vidu da je autentičnost istog potvrdio svjedok Milan Stanišić,
navodeći da je on autor teksta predmetnog dokaza, pri tome precizno pojasnivši i u okviru
kojih okolnosti je isti sačinio, to je Vijeće navedeni prigovor također odbilo kao neosnovan.

3. Odbijanje dokaznog prijedloga Tužilaštva – čitanjem iskaza svjedoka Milice

Dačić

11. Na nastavku glavnog pretresa održanom dana 24.10.2014. godine, Vijeće je odbilo
izvođenje dokaza tužilaštva, čitanjem iskaza svjedokinje Milice Dačić Naime, tužilac je u
svom prijedlogu, prvobitno predložio saslušanje ove svjedokinje neposredno pred sudom i
to na opće okolnosti iz tačke 1 optužnice, međutim imajući u vidu činjenicu da je
svjedokinja nastanjena van granica BiH i da bi njen dolazak na Sud prouzrokovao velike
troškove, to je tužilac naknadno predložio čitanje njenog iskaza iz istrage.

12. Dovodeći u vezu dato obrazloženje Tužilaštva sa odredbom člana 273. stav 2. ZKP
BiH, koja u relevantnom dijelu propisuje da se, izuzetno, zapisnici o iskazima iz istrage,
mogu po odluci sudije, odnosno vijeća, pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu,
između ostalog i u slučaju ako je dolazak ispitanih osoba pred sud nemoguć ili je znatno
otežan iz važnih uzroka, Vijeće,je ocijenilo da Tužilaštvo nije ni pokušalo realizovati
saslušanje ove svjedokinje putem video linka, niti je ponudilo dokaze iz kojih bi proizilazilo
da je dolazak ove svjedokinje pred Sud nemoguć ili znatno otežan iz važnih razloga, zbog

3
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske, Službeni glasnik RS br.53/03 od 27.6.2003. godine, Zakon
o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku RS , Službeni glasnik RS br. 111/04 od 23.12.2004.
godine i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku RS, Službeni glasnik RS br. 115/04
od 31.12.2004. godine (Odluka visokog predstavnika)

26

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

čega je, a imajući u vidu da je na navedene okolnosti već saslušan veliki broj svjedoka, te
da bi čitanje iskaza ove svjedokinje iz tih razloga bilo neocjelishodno, Vijeće zaključilo da u
konkretnom slučaju nije bilo osnova za čitanje iskaza u smislu odredbi člana 273. stav 2.
ZKP BiH, te slijedom toga predmetni prijedlog Tužilaštva, odbilo kao neosnovan.

4. Prigovori odbrana optuženog Mujčinović Safeta i Halilović Ramiza, na

ulaganje dokaza O-IV-3 i O-IV-13

13. Tokom postupka, odbrana optuženog Hamzić Zijada je uložila dokaze O-IV-35 i O-
IV-136, na šta su odbrane optuženih Mujčinović Safeta i Halilović Ramiza, kao i sam
optuženi Mujčinović, prigovorili, navodeći da se radi o službenim zabilješkama, koje su
sačinjene na osnovu obavljenog razgovora sa Mujčinović Safetom i Halilović Ramizom,
bez prisustva branilaca.

14. Imajući u vidu načelo slobodne ocjene dokaza (član 15. ZKP BiH), Vijeće podsjeća
da nema posebnih formalnih dokaznih pravila za ocjenu zakonitosti pojedinih, tačno
određenih dokaza, nego da sud, saglasno citiranoj odredbi, kao i odredbi člana 290. stav
7. ZKP BiH (Sadržaj presude), cijeni zakonitost svakog konkretnog dokaza prema
okolnostima konkretnog slučaja.

15. Vijeće ovom prilikom napominje da, u pogledu pitanja ocjene zakonitosti dokaza u
konkretnom slučaju, ne bi bio ispravan pristup da se u pogledu ocjene uloženih službenih
zabilješki krene od pretpostavke da svaka službena zabilješka sačinjena od strane
ovlaštenih službenih lica, po automatizmu, predstavlja nezakonit dokaz i da se ne može
koristiti u krivičnom postupku. Vijeće podsjeća da sačinjavanje službenih zabilješki u okviru
poslova koji obavljaju organi unutrašnjih poslova, predstavlja redovan metod njihovog rada
reguliran odgovarajućim propisima, koji se na tu službu i odnose. Stoga, službena
zabilješka predstavlja dokument koji se može uložiti u spis, a njenu dokaznu snagu će
cijeniti Vijeće u svakom konkretnom slučaju. Imajući u vidu da predmetne zabilješke
sadrže izjave osumnjičenih, odnosno optuženih u ovom krivičnom postupku, a koji tom

4
Ceduljica pisana rukom
5
O-IV-3, Službena zabilješka, Ministarstvo unutrašnjih poslova tuzlanskog kantona, broj 08-02/3-1 od
17.02.2004. godine, službenu zabilješku sačinio B. N.

27

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

prilikom nisu upozoreni u skladu sa odredbama procesnog krivičnog zakona, to Vijeće iste
nije cijenilo u pogledu njihovog sadržaja, niti se, imajući u vidu navedeno, u svojoj odluci
oslanjalo na iste.

5. Prigovor odbrane optuženog Hamzić Zijada na ulaganje dokaza O-I-39, O-I-40 i

O-I-41

16. Na nastavku glavnog pretresa, održanom dana 26.08.2016. godine, odbrana

optuženog Hamzić Zijada, prigovorila je ulaganju materijalnih dokaza odbrane
7
prvooptuženog i to O-I-39, O-I-40 i O-I-41 , osporavajući njihovu autentičnost. Naime,
Vijeće ističe da se u konkretnom slučaju, radi o dokazima pisanim u rukopisu bez zaglavlja
i bilo kakve oznake autora istih, kao i bez oznake vremenskog okvira u kojem su isti
sačinjeni, zbog čega se, nalazeći da su izjavljeni prigovori u tom smislu osnovani, Vijeće u
svojoj odluci, nije ni oslanjalo na iste.

6. Prigovori odbrane optuženog Halilović Ramiza na ulaganje dokaza O-IV-14

17. Na nastavku glavnog pretresa održanom dana 26.08.2017. godine, od strane

odbrane optuženog Halilović Ramiza, predloženo je ulaganje dokaza - Zapisnik o
saslušanju svjedoka Halilović Ramiza, Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona, broj KT-
82/01 od 17.10.2005 godine. Odbrana optuženog Halilović Ramiza, prigovarala je
uvođenju navedenog dokaza, ističući da je isti sačinjen bez prisustva branioca .

18. Uvidom u zapisnik o ispitivanju Halilović Ramiza (O-IV-14), vidljivo je da je isti

ispitan u svojstvu svjedoka, kojom prilikom je poučen o pravima i obavezama koja
pripadaju svjedoku u skladu sa relevantnim odredbama procesnog zakona. Dakle, tom
prilikom, isti nije ni poučen o pravima koja važe za osumnjičena, odnosno optužena lica,
slijedom čega predočavanje optuženom iskaza, koji je dao u svojstvu svjedoka i to za iste

6
O-IV-13, Službena zabilješka razgovora sa Halilović Ramizom, Ministarstvo unutrašnjh poslova tuzlanskog
kantona, broj 08-02/3-1 od 11 02 2004 godine
7
O-I-39, Original evidencija o predatom naoružanju koja je vođena od broja 1, gdje je prvi datum
07.06.1992. godine i završava na drugom listu sa brojem 23 i datumom 24.12.1992. godine; O-I-40,
Evidencija o municiji kalibra 7,9 mm, jedan list, gdje kreće od datuma 06.06. a završava sa datumom

28

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

događaje koje su predmetom ovog postupka, nije u skladu sa relevantnim odredbama
procesnog zakona, odnosno stava Evropskog suda za ljudska prava, iz kojih proizilazi da
ista osoba ne može biti u istom krivičnom postupku osumnjičeni, odnosno optuženi i
svjedok. Razlog zabrane kumulacija funkcija optuženog i svjedoka jeste inkopatibilnost
njihovih procesnih uloga, odnosno različitost, pa čak i kontradiktornost njihovih prava i
obaveza. 8

19. Vijeće, napominje da navedeni dokaz, sam po sebi, nije nezakonit, nego da isti nije
mogao biti upotrebljen na opisani način, zbog čega se Vijeće u svojoj odluci, nije ni
oslanjalo na predmetni dokaz.

7. Prigovor odbrane optuženog Hamzić Zijada na ulaganje dokaza O-V-51, O-V-

52 i O-V-85

20. Na nastavku glavnog pretresa održanom dana 11.12.2015. godine, odbrana

četvrtooptuženog Hamzić Zijada prigovorila je na ulaganje dokaza O-V-519 i O-V-5210
zbog relevantnosti i autentičnosti, ističući da se radi o dokazima koji su mogli biti sačinjeni
u bilo kom periodu. Takođe, odbrana je osporavala i autentičnost dokaza O-V-85.11

21. Vijeće napominje da se u pogledu dokaza O-V-51 i O-V-52, očitovali svjedoci K. M.

i I. B., pri čemu se svjedok K. M. u pogledu predložene fotografije O-V-52 nije mogao
precizno odrediti u pogledu svojstva autora fotografije, kao ni tačnog vremenskog okvira
kada je ista sačinjena, navodeći da je fotografija sačinjena početkom juna 1992. godine na
lokaciji Vodovoda, gdje se i nalazila četa vojne policije (VP), u jednoj specifičnoj situaciji
posjete čete VP od strane komandanta opštinskog štaba Krekić Sifeta, te je tom prilikom i

20.06.1992. godine; O-I-41, Evidencija o municiji 7,62 mm koji počinje od datuma 07.06., a završava sa
datumom 19.06.1992. godine
8
U prilog navedenom je i stav iznesen u presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu John Murray
protiv Velike Britanije ((1996) 22 E.H.R.R. 29, parag. 63) koji glasi:“Domaće zakonodavstvo može pripisati
posljedice stavu optuženog iz ranih faza davanja izjave u policiji, a koje su odlučujuće za izglede odbrane u
daljem toku krivičnog postupka. U takvim bi okolnostima inače jedan od uvjeta člana 6. (čl. 6) bilo da se
optuženom omogući pomoć advokata već u početnim fazama ispitivanja u policiji.”
9
Naredba pisana rukom, od strane Zapovjednika Hamzić Zijada
10
fotografija
11
O-V-85, Potvrda o predatim predmetima, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, broj 18-9/02-230-108/93 od 06.06.1992. godine

29

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

identifikovao lica koja se na istoj nalaze, čime je u dovoljnoj mjeri autorizacija navedene
fotografije i izvršena.

22. Vezano za prigovore na ulaganje dokaza O-V-51 i O-V-85, Vijeće navodi da se radi
o dokazima koji su ovjereni od strane Službe za društvene djelatnosti i opću upravu općine
Kladanj, Tuzlanski kanton, slijedom čega je utvrđena njihova zakonitost, međutim, ne i
autentičnost, obzirom da lice za koje se može pretpostaviti da se javlja kao autor, odnosno
potpisnik istih (optuženi Hamzić Zijad) nije ni svjedočilo, odnosno nije iznosio svoju
odbranu na glavnom pretresu, čime nije ni utvrđena autentičnost spornog dokaza.

23. Imajući u vidu sve navedeno, Vijeće je prigovore izjavljenje u pravcu osporavanja
autentičnosti navedenog dokaza, ocijenilo utemeljenim.

8. Odluke kojom se prihvataju prijedlozi da se provede dokaz uvidom i čitanjem

zapisnika o ispitivanju svjedoka u skladu sa odredbom člana 273. stav 2. i 3.
ZKP BiH

24. Dana 09.05.2014. godine, Tužilaštvo BiH je podnijelo prijedlog da se, u skladu sa
odredbama člana 273. stav 2. ZKP BiH, na glavnom pretresu pročitaju zapisnici o
saslušanju svjedoka Vitomira Andrića i Rade Jovičića12, budući da njihovo saslušanje nije
bilo moguće, jer su isti u međuvremenu preminuli, a na koje okolnosti je Tužilaštvo kao
dokaze uložilo izvode iz matične knjige umrlih.13

25. Naime, odredbom člana 273. stav 2. ZKP BiH, u relevantom je dijelu propisano da
se, izuzetno, zapisnici o iskazima istrage, mogu po odluci sudije, odnosno vijeća, pročitati i
koristiti kao dokaz na glavnom pretresu, samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, a što
je situacija u konkretnom slučaju.

26. Nalazeći da su ispunjeni uslovi iz navedenog člana zakona, Sud je dozvolio čitanje
zapisnika o saslušanju ovih svjedoka, te su isti i pročitani na ročištu, održanom dana

12
T-19, Zapisnik o saslušanju svjedoka Vitomira Andrića, Tužilaštvo BiH, broj: KT-RZ-168/07 od 17.03.2011.
godine i T-20, Zapisnik o saslušanju svjedoka Rade Jovičića, Tužilaštvo BiH broj: T20 0 KTRZ 0003525 07
od 24.04.2012. godine

30

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

09.05.2014. godine, prilikom čega su odbrane također iskoristile zakonsku mogućnost, te
iznijele pitanja koja bi postavila svjedocima u unakrsnom ispitivanju.

27. Sud je prilikom ocjene ovih dokaza imao u vidu njihovu dokaznu snagu, cijeneći da
se, na temelju istih ne može zasnovati presuda u odlučujućem dijelu.

C. DOKAZNI POSTUPAK

28. Tokom predmetnog postupka, saslušani su brojni svjedoci i uvedeni materijalni

dokazi, koji su pobrojani u Anexu ove presude, koji čini njen sastavni dio.

D. ZAVRŠNE RIJEČI

1. Tužilaštvo BiH

29. Tužilaštvo BiH je u svom završnom obraćanju istaklo da je provedenim dokazima

na glavnom pretresu na nesumnjiv način dokazano da su optuženi Safet Mujčinović,
Selman Busnov, Nusret Muhić, Zijad Hamzić, Ramiz Halilović, Nedžad Hodžić i Osman
Gogić izvršili krivičnopravne radnje opisane u dispozitivu izmijenjene optužnice Tužilaštva
BiH. Nadalje se tužilac osvrnuo na postojanje općih elemenata krivičnog djela u
konkretnom slučaju, te na pitanje svojstva, odnosno statusa optuženih u inkriminisanom
periodu.

30. Postupajući tužilac je naveo da svjedoci koji su svoje iskaze dali pred ovim Sudom,
ali i dokumenti MKCK u vidu izdanih potvrda kojima je od strane MKCK srpskim civilima
utvrđen status zatočenih lica, potvrđuju da su u Stuparima nezakonito zatvarani srpski
civili među kojima žene, djeca i stara i iznemogla lica, kao i vojno sposobni muškarci i to
njih oko 109. Također se navodi da činjenica da su protiv nekih od zatvorenih civila koji su

13
T-18, Izvod iz matične knjige umrlih za lice Vitomir Andrić, broj 07/1-202.1-132/14, Zvornik od 29.01.2014.
godine, Izvod iz matične knjige umrlih za lice Rado Jovičić, broj 07/1-202.1-133/14, Zvornik od 29.01.2014.
godine

31

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

posjedovali oružje u kasnijem periodu pokrenuti i provedeni krivični postupci, prema
stajalištvu optužbe, ne daje zakonitost radnjama lišenja slobode i protivzakonitog
zatvaranja ovih lica u zgradama prosvjetnih radnika, dok se temeljem materijalnih dokaza,
a naročito iskaza svjedoka saslušanih na glavnom pretresu, prema stavu Tužilaštva,
nameće jasan zaključak da su civilna lica lišavana slobode, te zatvarana na
diskriminatorskoj osnovi.

31. Dalje se Tužilaštvo u svojoj završnoj riječi osvrnulo na fizičko i psihičko zlostavljanje
u zgradama prosvjetnih radnika, ističući da isto proizilazi iz izjava svjedoka, odnosno
žrtava, koji su oštećeni u tom pogledu, a koji su dali svoje iskaze od momenta nezakonitog
zatvaranja u OŠ „Stupari“, zatim prebacivanja u zgrade prosvjetnih radnika, sve do torture
kojoj su bili izloženi najčešće noću, dok konačno nisu razmijenjeni ili pušteni.

32. Tužilaštvo nalazi da je tokom postupka nesumnjivo dokazano da su muškarci od

početka zatvaranja bili izloženi nečovječnom postupanju i mučenju. Osvrčući se, nadalje,
na relevantne dijelove iskaza svjedoka optužbe Ćuturić Cvijete, Jovičić Ilije, Čelić Miloša i
dr., Tužilaštvo navodi da je oslanjanjem na iste dokazana teza optužbe da su optuženi, na
način pobliže opisan u optužnici, učestvovali u protivzakonitom zatvaranju civilnog
stanovništva srpske nacionalnosti, nehumanom i nečovječnom postupanju, namjernom
nanošenju snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenju), povredi tjelesnog
integriteta i zdravlja, oduzimanju prava na pravično suđenje ili drugi zakoniti postupak, a
prvo i drugooptuženi da nisu spriječili ili kaznili takve radnje svojih podređenih, iako su za
iste znali ili mogli znati.

33. S obzirom na navedeno, Tužilaštvo predlaže da Sud optužene oglasi krivim po svim
tačkama optužnice i kazni ih po zakonu, dok u pogledu imovinskopravnog zahtjeva
oštećenih, predlaže da se upute na parnicu, a da se optuženi obavežu na plaćanje
troškova krivičnog postupka.

2. Odbrana optuženog Mujčinović Safeta (I)

34. Analizirajući relevantne iskaze svjedoka (svjedoka Jovičić Ilije, Pere Marjanovića,
Mile Dragića, i dr), odbrana optuženog Mujčinovića je u svojim završnim riječima navela da
su neosnovani i nedokazani navodi Tužilaštva u pogledu uloge, svojstva i preduzetih radnji
32

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

optuženog Mujčinovića, koje se navode u tačkama 1 i 1-A optužnice. Shodno navedenom,
analizirani iskazi svjedoka optužbe, prema navodima odbrane, u cjelosti podržavaju
tvrdnju da optuženi Mujčinović nije bio odgovoran za bilo kakvo pretresanje, prikupljanje,
prevoz, niti određivanja mjesta za smještanje i za uslove u zgradama prosvjetnih radnika u
vezi sa smještanjem, ishranom i zdravstvenom zaštitom lica srpske nacionalnosti koja su
došla i koja su potom smještena u zgrade prosvjetnih radnika, nego suprotno tome da je
isti, uokviru redovnih aktivnosti policije, imao obavezu da se stara o njihovoj bezbjednosti,
javnom redu i miru, kao i izvršavanju drugih aktivnosti koje su mu bile date u nadležnost
po Zakonu o untrašnjim poslovima i naredbama, a koje je donijelo Predsjedništvo općine
Kladanj, Štab TO Kladanj i drugi organi u lancu komandovanja policijom.

35. Osvrćući se na relevantne dijelove iskaza svjedoka u vezi sa okolnostima iz tački

1a), 1b) i 1c) optužnice, odbrana je navela da je cilj prevoženja iz sela Rujića do osnovne
škole u Stuparima, bilo učestvovanje u dogovoru-sjednici, a ne zatvaranje bilo koga,
odnosno da je isto učinjeno s namjerom da se obezbijedi prisustvo tih građana na
sastanku sa predstavnikom humanitarnih organizacija Prašo Muhamedom, koji im je
objasnio situaciju i prenio stav Predsjedništva u vezi navedenog pitanja. Slijedom
navedenog, odbrana nalazi da Tužilaštvo nije van svake razumne sumnje dokazalo svoje
tvrdnje na strani 5 optužnice, zbog čega, prema navodima odbrane, u odnosu na
optuženog Mujčinovića, ima mjesta primjeni načela in dubio pro reo.

36. Dalje se odbrana optuženog Mujčinovića osvrnula i na činjenice u pogledu uslova

boravka obuhvaćenih tačkom 1-A optužnice, te je dovodeći iste u vezu sa relevantnim
iskazima svjedoka optužbe, kao i izvedenim materijalnim dokazima odbrane (O-I-20, O-II-
18, O-II-19, O-II-20, O-II-22, te O-V-23 i O-V-29), odbrana zaključila da je većina svjedoka
optužbe potvrdila da su imali sledovanje od humanitarnih organizacija, te da je u početku
bilo hrane, kao i da su išli i ubirali na njivama povrtlarske kulture, dovozili stoku, klali i
dijelili, ali da kada su se rezerve ispraznile zbog velikog broja izbjeglih i prognanih, onda je
svim građanima bila nestašica, pa i licima srpske nacionalnosti, a u kakvim je okolnostima,
prema navodima odbrane, optuženi Mujčinović, suprotno tvrdnji Tužilaštva pod tačkom 1-
A, ulagao napore da apeluje preko drugoptuženog na zaduženje za snabdijevanje u cilju
obezbjeđenja hrane, slijedom čega smatra da Tužilaštvo nije dokazalo svoje tvrdnje iz
tačke 1-A optužnice.

37. Takođe je u završnim riječima branilac istakao da niti jedan provedeni dokaz nije
potvrdio tvrdnju da je optuženi Mujčinović odlučio da se lica okupe u osnovnoj školi,
33

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

odnosno da se nastave držati zatvoreni, dok je u pogledu činjeničnih odrednica u vezi sa
tačkom radno nazvanom 1.d) iz optužnice (Selo Lupoglavo dana 7.6.1992. godine),
navedeno da je u tom činjeničnom opisu izostala konkretizacija opisa radnje izvršenja za
djelo koje se uptužuje optuženi Mujčinović, slijedom čega se ne može govoriti ni o kršenju
blanketnog propisa, jer se, po stanovištvu branioca, nigdje ne opisuje bilo kakvo djelovanje
optuženog Mujčinovića.

38. Odbrana, naime, smatra da su rezultati dokaznog postupka, polučili jasnu sliku, a to
je da se u selu Lupoglavo 7.6.1992. godine radilo o samostalnim vojnim aktivnostima
seoskih jedinica koje su imale za cilj prikupljanje naoružanja za potrebe odbrane, a za koje
je potvrđeno da se nalazilo u Lupoglavu, zatim da je po saznanju takvog djelovanja bilo
intervencija od vojnih struktura s ciljem sprječavanja eventualnog nastajanja težih
incidenata, kao i da je s ciljem onemogućavanja daljnjih težih posljedica, došlo do
prevoženja lica srpske nacionalnosti na osnovu odluke vojske u centar Stupara, s tim da je
Tužilaštvo, kako branilac ističe, ovdje ubacilo preostali dio činjeničnog supstrata da opiše
navodno postupanje optuženih Hamzića i Halilovića, iako takvo nešto nije potvrđeno
tokom dokaznog postupka. Slijedom toga, branilac je predložio da Vijeće donese odluku
da predmetna opisana radnja u odnosu na optuženog Mujčinovića nije krivično djelo i da
ga oslobodi za istu prema članu 284. tačka a) ZKP BiH.

39. Branilac se dalje sadržajno osvrnuo na relevantne dijelove iskaza svjedoka kojima
je Tužilaštvo dokazivalo predmetne događaje u selu Lupoglavo (svjedoke Krsto Andrić,
Marković Miroslav, Jovanović Dragomir i Trišić Stanimir), istakavši da je tačna kontrateza
odbrane, a to je da optuženi Mujčinović nije znao, niti mogao znati da neko od njegovih
podređenih koristi silu prema licima srpske nacionalnosti i da ih navodno ispituju o
posjedovanju ilegalnog naoružanja. Ukazavši na nekozistentnosti i protivrječnosti ključnih
svjedoka na činjenične događaje iz tački 2-A a) do 2-A d) i 2-C optužnice, a u nedostatku
drugih potkrepljujućih dokaza, odbrana je navela da izvedeni dokazi za činjenične navode
iz predmetnih tačaka optužnice, ne zadovoljavaju standard van razumne sumnje, slijedom
čega, a uz primjenu načela in dubio pro reo, smatra da optužene treba osloboditi optužbi
za predmetne događaje.

40. U pogledu činjeničnih navoda iz tački 2-A1 a) do 2-A1 f) optužnice, branilac

optuženog Mujčinovića je naveo da analizirani rezultati u pogledu utvrđenog činjeničnog
stanja imaju uticaj na individualnu i komandnu odgovornost za koje se optužnicom
optužuje optuženi Mujčinović, budući da se, prema navodima branioca, jasnim ukazuje
34

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

da Tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo preduzimanje radnje izvršenja djela koje
mu se stavlja na teret, niti je dokazano da je njegov podređeni rezervni policajac Kahro
Vejzović, učinio ono što se opisuje u činjeničnom suspstratu, jer je taj postupak odvojen od
ovog krivičnog postupka. U takvoj situaciji, branilac je postavio pitanje da li se uopšte
može odgovarati po komandnoj odgovornosti, ukoliko prethodno nije utvrđena
odgovornost podređenog za nešto što se nadređenom stavlja na teret da nije spriječio.

41. U pogledu primjene materijalnog prava, pozivajući se na presude ovog suda za

krivična djela ratnog zločina, te presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu
Damjanović i Maktouf, branilac je na kraju istakao da se u konkretnom ima primijeniti KZ
SFRJ, koji je bio na snazi u vrijeme navodnog izvršenja krivičnog djela, naglasivši i da,
zbog navedenog, optuženi Mujčinović ne može biti odgovoran za radnje obuhvaćene
tačkama 2-A a) i d), te tačke 2-A 1 podtačke a) do f) optužnice u kojima se tereti po
osnovu komandne odgovornosti, slijedom čega je predloženo da Sud, shono odredbama
člana 284. tačka a) ZKP BiH, donese oslobađajuću presudu.

3. Odbrana optuženog Busnov Selmana (II)

42. U svojim završnim riječima, odbrana optuženog Busnov Selmana je navela da se u

konkretnom slučaju uopšte nije radilo o lišenju slobode, nego da su nadležni opštinski
organi i vojska, prilikom smještanja lica srpske nacionalnosti u Stuparima, u svemu
postupali u skladu sa međunarodnim konvencijama, koje su regulisale pitanja zaštite lica
za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti.

43. U pogledu inkriminacija koje se tiču protuzakonitog zatvaranja, odbrana je istakla da

su u situaciji kada pripadnici policije nisu učestvovali u sukobima, niti su učestvovali u
protivzakonitom zatvaranju civilnih lica srpske nacionalnosti na području MZ Stupari,
neosnovani navodi optužbe “da je Busnov Selman znao ili mogao znati za takve radnje
svojih podređenih”.

44. U pogledu radnji koje se tiču nehumanog i nečovječnog postupanja, te radnji

mučenja i povreda tjelesnog integriteta i zdravlja podređenih, branilac je naveo da je u
redovnom toku stvari optuženi Busnov Selman ostvarivao redovne kontakte sa svojim
podređenim i to Mujčinović Safetom, Muhić Nusretom i Halilović Ramizom. U tim
kontaktima, prema navodima odbrane, u razmjeni pisane dokumentacije i na
35

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

redovnim sastancima, nikada nije bilo govora da je neko od njih, njemu podređenih, kao ni
drugih pripadnika policije, preduzeo bilo koju radnju koja bi imala obilježja nehumanog
postupanja i mučenja. U pogledu navodnog sprječavanja radnji svojih podređenih,
odbrana je istakla da nije moguće spriječiti nešto čega nije ni bilo, dok je u odnosu na
oduzimanje prava na pravično suđenje ili drugi zakoniti postupak, istaknuto da u radnjama
optuženog Busnov Selmana, a time ni u radnjama drugih optuženih kao njegovih
podređenih, nema elemenata koji bi ukazivali na tvrdnje optužbe iz preambule optužnice i
to „da je optuženi nekome oduzeo pravo na pravično suđenje ili drugi zakoniti postupak.“
Nasuprot tome, kako je to odbrana navela u svojim završnim riječima, provedeni
materijalni dokazi potvrđuju suprotno, odnosno da je optuženi Busnov Selman u svojim
redovnim i zakonitim aktivnostima preduzimajući konkretne radnje, omogućio vođenje
zakonitih postupaka, a time i pravo na pravično suđenje.

45. Također, osvrćući se sadržajno i analitički na relevantne dokaze, navodi se da

izvedeni dokazi ukazuju na zaključak da je o statusu i sudbini lica srpske nacionalnosti
jedino i isključivo odlučivalo Ratno predsjedništvo opštine Kladanj, dok SJB Kladanj, kao
civilna policijska struktura, nije učestvovala u smještanju lica srpske nacionalnosti, kao i da
nakon smještanja tih lica nije imala nikakve ovlasti i nadležnosti, osim njihovog
obezbjeđenja. Kada je u pitanju kretanje u službi optuženog, referirajući se pritom na
relevantne materijalne dokaze, branilac je ponovo ukazao da je optuženi Busnov na
mjesto načelnika SJB Kladanj imenovan tek 30.10.1992. godine.

46. U pogledu događaja iz tačke 2-G b) optužnice, istaknuto je da optuženi Busnov nije
znao, niti mogao znati da se od strane njemu podređenih u PS Stupari, SJB Kladanj i od
strane Grupa za sprečavanje i otkrivanje kriminaliteta u SJB Kladanj uzimaju izjave, dok je
u pogledu iskaza svjedoka koji su se očitovali o izgledu i položaju povreda na oštećenom
Čelić Milošu, branilac naveo da su iskazi svjedoka koji su se o istom očitovali, nesaglasni
iskazu svjedoka oštećenog Čelić Miloša, koji je u svom iskazu naveo da su se podlivi
nalazili „po leđima i sa strane“, što, prema stajalištu odbrane, ove predmetne navode
optužnice, čini nedokazanim.

47. U pogledu primjene materijalnog prava, odbrana je ukazala da je, u konkretnom,

opravdano primijeniti KZ SFRJ, kao zakon koji je važio u vrijeme navodnog izvršenja
krivičnog djela i kao zakon koji je prema stavu Ustavnog suda BiH, blaži po optuženog.

48. Zaključno, odbrana je predložila da Sud, u konačnoj primjeni testa „efektivne

36

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

kontrole“, prilikom pristupa analizi svakog dokaza ponaosob i svih dokaza zajedno, u
međusobnoj uslovljenosti i povezanosti, zaključi da Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi
Busnov Selman, počinio krivično djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, zbog čega
je jedini i isključivi prijedlog odbrane, da se optuženi Busnov Selman, oslobodi od krivične
odgovornosti.

4. Odbrana optuženog Muhić Nusreta (III)

49. Odbrana optuženog Muhić Nusreta se u svojim završnim riječima, prije svega,
osvrnula na pitanje statusa optuženog Muhića u inkriminirano vrijeme, referirajući se pri
tome na relevantne materijalne dokaze. Nadalje se ističe da su svjedoci Jovičić Dobrivoje,
Čelić Miloš, Martinović Mirče, Jovičić Ilija i drugi, izjavili da ih je inspektor ispitivao samo u
vezi posjedovanja oružja, te da se isto ne može okarakterisati kao maltretiranje, odnosno
bilo kakvo postupanje po diskriminatorskoj osnovi, što bi u konačnici imalo obilježja ratnog
zločina.

50. U pogledu radnji iz tačke 2-B a) optužnice, odbrana je navela da svjedok Martinović
Ranko, koji je po optužnici oštećeni u inkriminiranom događaju, nikad nije izjavio, kako u
iskazu na glavnom pretresu, tako i u ranijim izjavama, da je u PS Stupari ili u prostorijama
novog Mjesnog ureda, ispitivan od strane optuženog Muhića, niti da ga je iko tukao, dok je
u odnosu na činjenične navode optužnice iz tačke 2-B b), odbrana navela da su Jovičić
Dobrivoje i Martinčević Ranko odvedeni u Kladanj od strane optuženog Muhića, ali da Sud
mora imati u vidu, ključne nesaglasnosti, kao i kontradiktornosti u iskazima svjedoka
Jovičić Dobrivoja i Martinović Ranka, kao i iskaze ostalih svjedoka (Milošević Vitomir,
Trišić Stanimir, Hercegovac Nail i dr.), te materijalni dokaz - Dnevnik koji je svjedok
Martinović Ranko vodio u inkriminirano vrijeme, a koji, prema navodima odbrane, ukazuju
na zaključak da je optuženi u tim prilikama vršio redovnu kriminalističku obradu u okviru
službe, koja je i rezutirala podnošenjem krivičnih prijava.

51. Slijedom navedenog, zaključeno je da u konkretnom slučaju nije dokazano da je

optuženi Muhić počinio krivično djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

52. U pogledu tački 2-B c) i 2-B d) optužnice, odbrana se osvrnula na nesaglasnosti u

iskazima svjedoka Čelić Timotija i Čelić Miloša, te ukazala na iskaze svjedoka Marković
Miroslava, Dragić Mile, Hercegovac Naila i iskaze drugih svjedoka, kao i na iskaz
optuženog Muhića sa glavnog pretresa, ističući da optuženi Muhić nije bio osoba
37

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

koja je bilo koga tukla, dok je, u odnosu na dokaze izvedene na činjenične okolnosti iz
tačke 2-D optužnice, a prevashodno na iskaz oštećenog Martinović Mirčeta, odbrana
navela da optužba nije ponudila dokaz da je optuženi Muhić počinio krivično djelo ratnog
zločina prema Martinović Mirčetu, s obzirom da je Mirče izjavio da ga Muhić nikad nije
tukao ili da je takvo nešto naredio ili da ga je maltretirao, dodavši da svjedok Martinović
Mirče nije uopšte spomenuo da je optuženi Muhić bio prisutan u selu Olovci, niti ga doveo
u vezu sa njegovim ocem Veliborom.

53. Slijedom navedenog, odbrana smatra da nije ispunjen zakonski standard „izvan
razumne sumnje“ da je optuženi Muhić počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret,
slijedom čega je, a uz primjenu načela in dubio pro reo, predloženo da Sud, u skladu sa
članom 284. tačka a) i c) ZKP BiH donese oslobađajuću presudu. Zaključno, osvrćući se
na praksu Suda BiH, te Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Maktouf i
Damjanović, odbrana je također navela da se u konkretnom ima primijeniti KZ SFRJ, kao
zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela i koji je istovremeno blaži za
počinioca.

5. Odbrana optuženog Hamzić Zijada (IV)

54. Odbrana optuženog Hamzića je u svojim završnim riječima ukazala na činjenicu da

se optuženi Hamzić, u uvodnom dijelu optužnice, tereti da je djela obuhvaćena
predmetnom optužnicom, počinio u svojstvu komandira čete TO Stupari, a od početka
1993. godine, u svojstvu komandanta bataljona TO Stupari, pa imajući u vidu da u
optužnici ne postoji nijedan navod koji se odnosi na radnje optuženog Hamzića nakon
dana 7.6.1992. godine, to je po stajalištu odbrane optuženog potpuno irelevantan navod iz
optužnice da se Hamzić Zijad tereti i u svojstvu komandanta bataljona od početka 1993.
godine.

55. Nadalje se ističe da optužba nije izvela nijedan dokaz na okolnost postojanja čete
TO Stupari, navodeći da se u konkretnom slučaju radilo o četi ili jedinici koja je, prema
navodima odbrane, uslovno rečeno, „objedinjavala pripadnike TO“ na području Stupara u
maju i prvoj polovini juna 1992. godine. Također je navedeno da su tokom dokaznog
postupka izvedeni materijalni i subjektivni dokazi o postojanju samoorganizovanih seoskih
straža, odnosno da je tek dana 16.6.1992. godine, po zadatku Krekić Sifeta, optuženi
Hamzić Zijad, formirao jedinicu TO Stupari, a da je Odred TO Stupari, formiran tek
38

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

19.7.1992. godine.

56. U pogledu činjeničnih navoda iz tačke 1. optužnice, referirajući se na iskaze

svjedoka na te okolnosti, odbrana optuženog Hamzić Zijada je navela da su se mještani
sela pobrojanih u činjeničnom opisu optužnice, bojeći se za svoju sigurnost, napustili sela i
pobjegli u sela Olovci i Brdjelje, a koji događaj je zabilježen i u dnevniku Drage Martinovića
od dana 23.5.1992. godine14 (dokaz O-V-82), dok po dolasku u Stupare iz Olovaca,
nijedan od svjedoka pripadnika srpske nacionalnosti, nije izjavio da su ih presretali
pripadnici TO, odnosno da su išta prema njima i preduzimali. Referirajući se na činjenični
navod u vezi događaja u selu Lupoglavo 7.6.1992. godine (tačka radno nazvana 1d),
odbrana ističe da se radnje optuženog Hamzića odnose isključivo na dan 7.6.1992.
godine, odnosno na momenat lišenja slobode lica u selu Lupoglavu koja su kod sebe
imala oružje, slijedom čega je, prema navodima odbrane, njihovo inicijelno lišenje slobode,
koje se optuženom Hamziću stavlja na teret, bilo zakonito. U vezi sa navedenim
događajem, odbrana je istakla da Tužilaštvo nije uvelo nijedan dokaz na okolnosti
oduzimanja oružja u selu Lupoglavo, odnosno da se dokazi koji su na tu okolnost uvedeni,
odnose na kraj mjeseca maja, zaljučno sa danom 4.6.1992. godine. U pogledu dokaza O-
V-85, ponovo je istaknuto da se radi o dokazu za koji nije navedena godina izdavanja, pri
čemu je vidljiva godina protokola (1993. godina), dok autentičnost navedenog dokumenta,
prema navodima odbrane, nije utvrđena.

57. U nastavku završnih riječi, odbrana se bavila sadržajnom analizom iskaza svjedoka
koji su se očitovali na okolnost prisustva optuženog Hamzića u selu Lupoglavo dana
7.6.1992. godine (svjedoci Krsto Andrić, Đokić Radovan, Marković Miroslav i dr), slijedom
čega odbrana zaključuje da se, poštujući princip in dubio pro reo, ne može utvrditi da je
Hamzić Zijad uopšte bio prisutan u selu Lupoglavo navedenog dana u trenutku
oduzimanja oružja, niti se može utvrditi da su lica koja su bila tamo i oduzimala oružje, bila
njemu podređena. Takođe, analizirajući iskaze svjedoka koji na okolnost činjeničnih
navoda o izdavanju naredbe optuženog Hamzića da se okupljeni civili popnu na kamion
TAM, a nakon čega su odvezeni i nezakonito zatvoreni u OŠ Stupari (svjedoci Andrić
Krsto, Milošević Vitomir i dr), odbrana je istakla da niko, izuzev dva svjedoka i to Trišić
Stanimira, u odnosu na kojeg je sporna identifikacija optuženog budući da se u sudnici,
prilikom davanja iskaza, koristio ceduljom na kojoj je pisalo ime optuženog, te Jovanović

14
O-V-82, Dnevnik Martinović Drage rukom pisan - u prilogu prekucan tekst relevantnih djelova

39

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Dragomira, koji je u istrazi saslušavan zajedno sa svojom suprugom (Jovanović
Dragicom), nije potvrdio činjenične navode optužnice o izdavanju naredbe da se civili
prenju na TAM, dok određeni svjedoci ukazuju na druga lica koja su naredila izvršenje
radnje za koju se tereti optuženi Hamzić.

58. U pogledu prijetnji, te vezivanja i fizičkog zlostavljanja Đokić Radovana i Luke,

odbrana je ukazala na manjkavosti iskaza svjedoka oštećenog, Đokić Radovana, u
odnosu na kojeg je sporna identifikacija optuženog, dok oštećeni Đokić Luka nije ni
svjedočio.

59. Kada je riječ o činjeničnim navodima optužnice kojim je obuhvaćeno fizičko

zlostavljanje Velizara Gavrića, odbrana je ukazala na manjkavost dokaza, odnosno iskaza
svjedoka na predmetne okolnosti, a koje nedostatke je odbrana i ranije isticala, pri tome
dodavši i da je, u konkretnom, u činjeničnom opisu optužnice, izostalo navođenje
posljedica radnji optuženog kao bitan element krivičnog djela u konkretnom slučaju.
Vezano za nanošenje fizičkog i psihičkog bola Krsti Andriću, odbrana ističe da, izuzev
oštećenog, čiji iskaz je ostao usamljen, pri čemu je isti, prema navodima odbrane,
nepouzdan po pitanju identifikacije optuženog, činjenični navod u pogledu postupanja
optuženog prema oštećenom Krsti Andriću, nije potvrđen nijednim drugim dokazom,
istakavši i da postupajući tužilac nije postavio nijedno pitanje ovom svjedoku u pravcu
utvrđivanja posljedica navodnog udarca.

60. Slijedom svega navedenog, a uz primjenu načela in dubio pro reo, odbrana je
predložila Sudu da u odnosu na optuženog Hamzića, donese presudu kojom će se isti
osloboditi optužbi za radnje koje mu se predmetnom optužnicom stavljaju na teret.

6. Odbrana optuženog Halilović Ramiza (V)

61. U svojim završnim riječima, braniteljica optuženog Halilović Ramiza se osvrnula na

uvodne okosnice šireg konteksta predmetnog slučaja koji je obuhvaćen optužnicom, kao i
na pitanje statusa osoba koje su bile smještene u zgrade prosvjetnih radnika, a koje su,
prema stajalištu ove odbrane, osobe koje su po međunarodnom pravu internirane,
slijedom čega je donošenje odluke o izolaciji bilo nužno i zakonito.

62. Kada je riječ o svojstvu osoba koje su donijele odluke o izolaciji u konkretnom

40

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

slučaju, odbrana je navela da izvedeni dokazi izvan sumnje pokazuju da su odluku o
zatvaranju ili izolaciji donijeli najviši organi vlasti kladanjskog područja, kao da su je oni
provodili i kontrolisali, a što prema stajalištu odbrane, naročito proizilazi iz iskaza svjedoka
Čučak Osmana, Prašo Muhameda, Mujčinović Safeta, Busnov Selmana, Gazdić Izeta,
Jovičić Ilije i drugih, kao i iz materijalnih dokaza, uvedenim u dokazni spis pod brojevima
O-1-32, O-V-71, O-V-72 i drugih.

63. Referirajući se na relevantne dokaze, odbrana je zaključila da je nesporno da

policijski službenici nisu imali baš ikakvu uslogu u donošenju odluke o izolaciji ili, prema
navodima optužbe, protivpravnom lišenju slobode i zadržavanju tih osoba u izolaciji u
zgradam prosvjetih radnika. Nadalje je ukazano na značaj činjenice da su nadležna
tužilaštva u vrijeme predmetnih događaja, imala saznanja o izolaciji, pri tome se naročito
referirajući na iskaz svjedoka Hrnjić Ifete, postupajuće tužiteljice u to vrijeme. Shodno
tome, te dovodeći navedeno u vezu sa praksom MKSJ, odbrana je zaključila da je od onog
trenutka kada je tužilaštvo saznalo da se lica srpske nacionalnosti nalaze u zgradama
prosvjetnih radnika, dalje postupanje u vezi sa navedenim licima, bilo u njihovoj
nadležnosti.

64. Nadalje se navodi da tužilac nije van svake razumne sumnje dokazao navode
optužnice u odnosu na radnje koje se optuženom Haliloviću stavljaju na teret, dok je,
osvrćući se na iskaz Đokić Radovana (u vezi sa tačkom radno nazvanom 1d), te dovodeći
isti u vezu sa iskazom svjedoka H. S., braniteljica zaključila da se u vrijeme obuhvaćeno
navedenim događajem, optuženi Halilović nalazio na sasvim drugoj lokaciji – odnosno u
Vodovodu u Stuparima sa H. S., gdje Đokići nisu ni dolazili.

65. Konačno, ističući da je standard van razumne sumnje bliži apsolutnoj tačnosti nego
mogućoj krivnji, odbrana je zaključila da, u konkretnom slučaju, Tužilaštvo nije dokazalo
navode optužnice kako to zahtijeva navedeni standard, zbog čega je predloženo da se
optuženi Halilović, oslobodi od optužbi po svim tačkama optužnice.

7. Odbrana optuženog Hodžić Nedžada (VI)

66. U svojim završnim riječima, odbrana optuženog Hodžić Nedžada se pozvala na

odredbe člana 3. stav 1. i 2. ZKP BiH, te odredbe član 6. stav 2. Evropske konvencije o
41

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

ljudskim pravima, zaključujući da optužba nije dokazala van razumne sumnje da je
optuženi Hodžić počinio krivično djelo kojim se tereti. S tim u vezi, pozivajući se i na
odredbu člana 227. stav 1. tačka c) ZKP BiH, odbrana navodi da je u odnosu na dvije
radnje izvršenja (tačke 2-A d) i 2-C optužnice), izostao opis bliže vremenske odrednice što
je, po stajalištu odbrane, imalo negativne implikacije na prava odbrane optuženog koja
evidentno nije mogla biti efektivna, u smislu da je nedostatak naznačenog vremena
manjkava informacija optužbe, koja se reflektira u vidu štetnog uticaja na odbranu na način
da umanjuje ili eliminira sposobnost optuženog da se uspješno brani.

67. U odnosu na iskaze svjedoka na kojima se zasniva optužba (Mirče Martinović i

Radovan Đokić), odbrana je navela da se radi o krajnje nepouzdanim svjedocima, čije
iskaze je vrlo teško, odnosno gotovo nemoguće dovesti u vezu sa svim preostalim
izvedenim dokazima, te na osnovu istih formirati zaključak o krivinji optuženog Hodžića. U
tom smislu, branilac je također ukazao na iskaze svjedoka Andrić Radeta i Andrić Vojke
koji su saglasnim navodima diskreditovali ključnog svjedoka na okolnosti iz tačke 2-C
optužnice, Martinović Mirčeta, koji je po optužnici oštećeni u inkriminiranom događaju.

8. Odbrana optuženog Gogić Osmana (VII)

68. Branilac optuženog Gogić Osmana u svojoj završnoj riječi, najprije se osvrnuo na
pitanje identifikacije optuženog Gogića u kritično vrijeme, navodeći da se u svojoj završnoj
riječi, optužba poziva samo na službenu evidenciju da je Gogić Osman pripadnik vojne
policije, pri tome ne obraćajući pažnju ne vremenski kontekst događaja, te s tim u vezi na
pitanje identifikacije vinovnika oštećenog Čelić Miloša. Pri tome je ukazano na ključne
nedostatke u iskazu svjedoka Čelić Miloša u pogledu identifikacije optuženog Gogića, koji
se tiču izgleda optuženog, te specifičnosti oznaka uniforme vojne policije.

69. Dalje se branilac osvrnuo i na iskaze svjedoka Jovičić Dobrivoja, Aleksić Alekse i
Jovičić Ilije, koji su se posredno očitovali o činjeničnim navodima predmetnog događaja
(tačka 2Bd), te na ključne subjektivne i objektivne dokaze odbrane, kako u pogledu
okolnosnih odrednica događaja koji su predmet optužnice, tako i u pogledu specifičnog
izgleda uniforme pripadnika vojne policije kojoj je optuženi Gogić i pripadao, a koju
činjenicu odbrana ni ne spori.

42

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

70. Branilac je ukazao i na, po stajalištu odbrane, dodatnu manjkavost dokazne osnove
optužbe, a to je činjenica da oštećeni Čelić Velimir nikad nije saslušan, niti je njegov iskaz
ikada i pribavljen (odnosno pročitan u skladu sa članom 273. stav 2. ZKP BiH), slijedom
čega se okolnosne odrednice iz tačke 2-F optužnice, svode na posredne dokaze „rekla-
kazala“ na kojim se ne može graditi optužnica, niti posljedično tome osuđujuća presuda.

71. Imajući u vidu da po stajalištu odbrane optužba nije van razumne sumnje dokazala
navode iz navedene dvije tačke optužbe koje se tiču optuženog Gogića, odbrana je
predložila Sudu da, usljed nedostatka dokaza, optuženog Gogić Osmana, oslobodi krivnje
za radnje koje mu se stavljaju na teret.

II. STANDARDI DOKAZIVANJA

72. Prilikom razmatranja i ocjene dokaza koji su provedeni na glavnom pretresu, Vijeće
se rukovodilo osnovnim načelima propisanim u ZKP BiH, Evropske konvencije o ljudskim
pravima (EKLjP) i uspostavljenim praksom MKSJ, Međunarodnog krivičnog suda za
Ruandu (MKSR) i Evropskog suda za ljudska prava (ESLjP), a koji će u nastavku biti
navedeni.

73. Prije svega, Vijeće je imalo u vidu da je svrha sudskog postupka da se osigura da
niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog djela izrekne krivičnopravna
sankcija pod uslovima propisanim KZ BiH i u zakonom propisanom postupku (član 2. stav
1. ZKP BiH).

74. U tom smislu, član 3. stav 1. ZKP BiH, određuje da se svako smatra nevinim za
krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica. Procesna
pretpostavka nevinosti je tzv. privremena pretpostavka (praesumptio iuris tantum), koja
vrijedi dok se suprotno ne dokaže. Zbog usvajanja ove pretpostavke, optuženi je
oslobođen tereta dokazivanja svoje nevinosti. Slijedom toga, teret dokazivanja suprotnog
od onog što predviđa pretpostavka nevinosti je na tužiocu. Pri tome, pretpostavka
nevinosti se odnosi ne samo na krivicu optuženog, već i na sve druge bitne elemente koji
stoje u međusobnoj vezi u pojmu krivičnog djela (radnja izvršenja, protivpravnost ili
kažnjivost).

43

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

75. Navedeno potvrđuju i judikati ESLjP15, prema kojima presumcija nevinosti ima,
između ostalog, sljedeće posljedice:

(i) optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost i teret dokazivanja leži na
suprotnoj strani, dakle tužiocu i

(ii) sud mora donijeti oslobađajuću presudu, ne samo kad je uvjeren u

nevinost optuženog, nego i u situaciji kad o tome postoji razumna sumnja.

76. Jedna od neposrednih posljedica presumpcije nevinosti je izričita zakonska odredba

sadržana u članu 3. stav 2. ZKP BiH, koja propisuje da će sumnju u pogledu postojanja
činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe
krivičnog zakonodavstva, sud rješiti na način koji je povoljniji za optuženog.

77. Konkretno, riječ je o načelu in dubio pro reo, ili načelu koje je izraz pogodovanja
optuženom. Neku činjenicu, sud može na temelju ocjene dokaza smatrati utvrđenom, kada
se uvjerio u njezino postojanje koje mora proizlaziti iz dokaza izvedenih na glavnom
pretresu i kad u tom pogledu postupajuće vijeće nema više nikakvih dvojbi. Pri tome, sve
činjenice koje su in peius (na štetu) optuženog, moraju se utvrditi sa apsolutnom
sigurnošću, odnosno drugim riječima, iste se moraju dokazati van razumne sumnje.
Ukoliko se to ne postigne, uzima se kao da one i ne postoje. Sve činjenice, koje su in
favorem (u korist) optužene osobe, uzimaju se kao da postoje i onda i kad su utvrđene
samo sa vjerovatnošću. Ako se i nakon savjesne ocjene dokaza „...pojedinačno i u vezi sa
ostalim dokazima...“16, sumnje ne daju otkloniti, prema normi iz člana 3. stav 2. ZKP BiH, u
sumnji, sud rješava na način povoljniji za optuženog.

78. Rezultat primjene pravila in dubio pro reo, uvijek mora biti izricanje presude u korist
optuženog, što, u slučaju sumnje oko pravno relevantnih činjenica predviđenih
materijalnim krivičnim pravom, uključuje, ne samo blažu kaznu kada je krivica utvrđena,
nego i oslobađajuću presudu u slučajevima u kojima glavni pretres nije mogao razjasniti
sumnju oko pitanja da li je optuženi počinio krivično djelo iz optužbe.

79. U ovom smislu je i odredba člana 284. tačka c) ZKP BiH, prema kojoj će se
optuženi osloboditi od optužbe „ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo za

15
Npr. ESLJP, Saunders protiv Velike Britanije, 1996., Izvještaj 1996-IV, Barbera, Messegue i Jabardo
protiv Španije, 1988., Serija A br. 146.

44

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

koje se optužuje“, što znači, ne samo u slučajevima u kojima uopšte nisu izvedeni dokazi
za optužbu, nego i u slučaju kada su dokazi izvedeni, ali su isti nedovoljni da sud, na
osnovu njihove ocjene, izvede zaključke o nedvojbenom postojanju činjenica iznesenih u
optužbi.

80. U vezi navedenog Vijeće je prilikom ocjene dokaza imalo u vidu i standard
dokazivanja ''van razumne sumnje'' kojeg je ustanovila sudska praksa kao uslov za
izricanje osuđujuće presude. Prema opšteprihvaćenom stanovištu, dokazi van razumne
sumnje su dokazi, na osnovu kojih se pouzdano može zaključiti da postoji najveći stepen
vjerovatnoće da je optuženi počinio krivično djelo.

81. Vijeće je imalo u vidu i odredbu člana 14. stav 2. ZKP BiH, koja propisuje da je sud
dužan razmatrati i ocjenjivati dokaze koji idu u korist optuženog, sa jednakom pažnjom kao
i dokaze koji ga terete.

82. Osim toga, Vijeće je razmatralo i cijenilo sve dokaze izvedene na glavnom pretresu,
kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu sa članom 281. ZKP BiH 17,
ali u nastavku presude će navesti samo one dokaze koji su relevantni za donošenje
odluke, te obrazlagati i iznositi zaključke samo o činjenicama koje su od suštinske važnosti
za odluku Suda.

83. Vijeće također podsjeća na član 15. ZKP BiH, kojim se rukovodilo i u kojem je
sadržan jedan od temeljnih principa krivičnog zakonodavstva – princip slobodne ocjene
dokaza, koji je ograničen jedino principom zakonitosti dokaza18, što znači da je ocjena
dokaza oslobođena formalnih pravnih pravila koja bi određivala vrijednost pojedinih
dokaza. Uspostavljajući ovaj princip, zakonodavac je dao neophodnu slobodu sudskoj
vlasti i pokazao povjerenje u prosudbenu moć sudija.

16
Član 281. stav 2. ZKP BiH.
17
Član 281. ZKP BiH (Dokazi na kojima se zasniva presuda): „Sud zasniva presudu samo na
činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz
pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica
dokazana.”
18
Član 10. ZKP BiH (Zakonitost dokaza): „Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima
pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je
Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.“

45

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

84. Vijeće je imalo u vidu i praksu ESLjP19, prema kojoj se sud, iako je obavezan dati
razloge za svoju odluku, ne mora detaljno baviti svakim argumentom koji je iznijela neka
od strana u postupku.

85. Isto tako, Vijeće je uzelo u obzir stav žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kvočka i
dr.20, da je stvar diskrecione ocjene pretresnog vijeća koje će pravne argumente razmotriti.
Što se tiče zaključaka o činjenicama, pretresno vijeće je dužno da izvede samo one
zaključke o činjenicama koji su od suštinske važnosti za utvrđivanje krivice po određenoj
tački optužnice. Nije nužno osvrtati se na svaki iskaz svjedoka ili svaki dokaz u sudskom
spisu.21

86. Član 6. stav 1. EKLjP nameće obavezu svim sudovima da “ukažu dovoljno jasno na
osnove na kojima oni zasnivaju svoju odluku”.22 Iako priznaje primat domaćih sudskih
organa u davanju ocjene šta je relevantno i prihvatljivo, član 6. stav 1. EKLjP nameće
domaćim sudovima obavezu da na odgovarajući način izvrše ispitivanje podnesaka,
argumenata i dokaza koje su podnijele strane.23 U vezi s tim, sudovi moraju razmotriti i
raščistiti sve značajne nepodudarnosti u iskazima strana u postupku, ukazati da li je neki
od osporenih dokaza neprihvatljiv, te ako jeste, po kom osnovu.24

87. Prilikom ocjene iskaza saslušanih svjedoka Vijeće je nastojalo sagledati njihovo
svjedočenje u cjelini, cijeneći pri tome kako sadržinu samog iskaza, tako i držanje i
ponašanje svjedoka tokom davanja iskaza. U tom smislu, Vijeće je cijenilo praksu MKSJ i
stav Žalbenog vijeća zauzet u predmetu Nahimana i dr., u kojem Žalbeno vijeće podsjeća
da: „Pretresno vijeće ima puno diskreciono pravo da odmjeri koju će težinu i
vjerodostojnost pripisati iskazu nekog svjedoka. Pri tome, pretresno vijeće mora uzimati u
obzir relevantne faktore u zavisnosti od konkretnog slučaja, uključujući i ponašanje
svjedoka u sudnici, njegovu ulogu u datim događajima, uvjerljivost i jasnoću njegovog
iskaza, pitanja da li ima protivrječnosti ili nedosljednosti u njegovim uzastopnim izjavama ili
između njegovog svjedočenja i drugih dokaza, ranije primjere lažnog svjedočenja,

19
ESLjP, Garcia Ruiz v. Spain, No. 30544/96, 21. januara 1999. godine.
20
Tužilac protiv Miroslava Kvocke, Milojice Kosa, Mlađe Radića, Zorana Žigića i Dragoljuba Prcaca,
broj: IT-98-30/I-T, presuda od 02.11.2001. godine.
21
MKSJ, presuda Žalbenog vijeća u predmetu Kvočka i dr. (IT-98-30/1-A), paragraf 23-25.
22
ESLjP, Georgiadis protiv Grčke, paragraf 606.
23
ESLjP, Van de Hurk protiv Nizozemske, paragraf 59.
24
ESLjP, Khamidov protiv Rusije, paragraf 173.

46

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

motivaciju za davanje lažnog iskaza, te odgovore tog svjedoka tokom unakrsnog
ispitivanja.“ 25

88. Vijeće je imalo u vidu da pouzdanost iskaza jednog svjedoka zavisi od njegovog
poznavanja činjenica, ali i da na pouzdanost iskaza u velikoj mjeri može uticati protek
vremena, nestalnost ljudske percepcije, kao i traumatičnost samog događaja o kome se
svjedoči. Nedosljednosti u iskazu svjedoka ne znače, same po sebi, da sudsko vijeće koje
postupa razložno, to svjedočenje mora odbaciti kao nepouzdano.26 Slično tome, faktori
kao što su vremenski razmak između događaja i svjedočenja, mogući uticaj trećih lica,
druge nepodudarnosti, ili stresne okolnosti u vrijeme inkriminisanog događaja, ne isključuju
automatski mogućnost da se vijeće osloni na takav iskaz. Konkretno, Vijeće je uporedilo
činjenice o kojima određeni svjedok svjedoči sa činjenicama koje su utvrđene od strane
drugih svjedoka, te materijalnim dokazima, a sve kako bi se utvrdilo da li su njegovi navodi
potkrijepljeni ili osporeni drugim dokazima u ovom predmetu.

89. Vijeće je prilikom ocjenjivanja dokazne snage iskaza saslušanih svjedoka razmotrilo
razlike u iskazima svjedoka datim na glavnom pretresu i u ranijim fazama postupka, kao i
razlike u izjavama o određenim činjenicama, datim u različito vrijeme i pred različitim
organima, kao i pojašnjenja o uzrocima tih razlika datim na glavnom pretresu, analiziralo i
cijenilo za svaki pojedini slučaj konkretno, te u njihovoj povezanosti sa drugim dokazima, a
zatim odlučilo o njihovoj vjerodostojnosti, o čemu će detaljnije biti obrazloženo u nastavku,
prilikom analize dokaza u odnosu na svaku tačku optužnice.

90. Vijeće je, isto tako, imalo u vidu da kada se osuđujuća presuda zasniva na iskazu
samo jednog svjedoka, taj iskaz mora biti takav da ne ostavlja ni najmanju sumnju u
njegovu tačnost i istinitost, te u kredibilitet i integritet svjedoka. U tom smislu i žalbeno
vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u predmetu Krnojelac
napominje da:

„sudsko vijeće koje postupa razložno također mora uzeti u obzir teškoće u vezi s
dokazivanjem identiteta neke osobe u pojedinom predmetu i svako svjedočenje koje tome

25
MKSR, presuda Žalbenog vijeća u predmetu Nahimana i dr. (ICTR-99-52-A), paragraf 194.
26
MKSJ, presuda Žalbenog vijeća u predmetu Čelebić, paragraf 485 i 496 – 498.

47

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

služi mora pažljivo ocijeniti prije nego što ga prihvati kao jedini temelj osuđujuće
presude“.27

91. Prema praksi međunarodnih krivičnih sudova osuđujuća presuda može se zasnivati
na neposrednim dokazima, te pretresno Vijeće ima diskreciono pravo da odluči da li
okolnosti u određenom predmetu iziskuju potkrepljujući dokaz.28

92. Praksu međunarodnih sudova prati i Apelaciono vijeća Suda BiH koje je u predmetu
Vuković i dr29. zauzelo stav da se “ne bi moglo smatrati da je nepravično ukoliko bi se
odluka o krivici zasnovala na iskazu samo jednog svjedoka, ali samo ukoliko je taj iskaz
dovoljno uvjerljiv i logičan, saglasan svim ostalim dokazima, kao i da je odluka koja se na
njemu zasniva, jedini moguć razuman zaključak u predmetu”.

93. Takođe, Vijeće je izvršilo uvid u svaki uloženi materijalni dokaz, kako bi odlučio o
njegovoj pouzdanosti i dokaznoj vrijednosti, pri čemu se neće podjednako osvrtati na svaki
dokaz, nego će obrazložiti samo one zaključke o činjenicama koje su bitne za utvrđivanje
odgovornosti optuženih.

III. NALAZI SUDA – RADNJE IZVRŠENJA

94. Optuženi Mujčinović Safet, Busnov Selman, Muhić Nusret, Hamzić Zijad, Halilović
Ramiz, Hodžić Nedžad i Gogić Osman, na način preciziran u izreci ove presude,
oslobođeni su od optužbi da su počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) i e) KZ BiH, u vezi sa članom 180. stav 1. i 2.,
odnosno članom 29. i 31. KZ BiH.

95. Navedena odredba materijalnog zakona glasi:

27
Tužilac protiv Kupreškića i dr., Presuda Žalbenog vijeća od 23.10.2001. godine, paragraf 34
28
Presuda Žalbenog vijeća u predmetu Kajelijeli, tačka 170. u kojoj se citira presuda Žalbenog vijeća u
predmetu Niyitegeka, tačka 92 („Žalbeno Vijeće dosljedno stoji na stanovništu da je pretresno Vijeće u
najboljoj poziciji da ocijeni dokaznu vrijednost dokaznih materijala te se može, zavisno od svoje ocjene,
osloniti na iskaz samo jednog svjedoka da bi se dokazala određena materijalna činjenica“). Presuda
Žalbenog vijeća u predmetu Gacumbitsi, tačka 72. u kojoj se citira presuda Žalbenog vijeća u predmetu
Semanza, tačka 153;
29
Vidi, presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj X- KRŽ-07/405 od 30.06.2009. godine

48

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

„Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije
naredi ili učini koje od ovih djela:

c) ubijanja, namjerno nanošenje osobi snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje
(mučenje), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znanstvene
eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji
ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja;

e) prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim napadom na njezin
život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe, na seksualni odnos ili s njim
izjednačenu seksualnu radnju (silovanje), prisiljavanje na prostituciju, primjenjivanje
mjera zastrašivanja i terora, uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje, protupravno
odvođenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja, oduzimanje
prava na pravično i nepristrano suđenje, prisiljavanje na službu u neprijateljskim
oružanim snagama ili u neprijateljskoj obavještajnoj službi ili upravi;

….

kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog

zatvora.“

96. Krivično djelo za koje su optuženi oslobođeni od optužbi, prema zakonskoj definiciji
člana 173. stav 1. KZ BiH, ima sljedeće elemente:

a) da djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava;

b) da kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata ili oružanog sukoba;

c) da djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, odnosno oružanim sukobom, te

d) da počinilac mora narediti ili počiniti djelo.

97. U pogledu općih elemenata krivičnog djela u konkretnom slučaju, prevashodno,

razmatrajući pitanje statusa oštećenih lica, Vijeće nalazi da su isti imali status civila,
obzirom da su bili izvan borbenog konteksta, slijedom čega isti uživaju zaštitu po
zajedničkom članu 3. Ženevskih konvencija.

49

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

98. U predmetu MKSJ-a Tužilac protiv Duška Tadića se navodi: "Čak i ako su bila
pripadnici oružanih snaga … ili su na drugi način učestvovala u neprijateljskim djelima prije
zarobljavanja, takva lica bila bi smatrana 'pripadnicima oružanih snaga' koji su
'onesposobljeni za borbu lišenjem slobode'." 30
Shodno tome, ova lica uživaju zaštitu
pravila običajnog međunarodnog humanitarnog prava primjenljivih na oružane sukobe.

99. Međutim, imajući u vidu prirodu odluke koja je u konkretnom slučaju donesena,
odnosno, kako nije van svake razumne sumnje dokazano da su optuženi počinili
navedeno krivično djelo koje im je optužnicom stavljeno na teret, Vijeće se neće detaljnije
upuštati u obrazlaganje postojanja opštih elemenata predmetnog krivičnog djela, dok će se
u nastavku osvrnuti na pojedinačne inkriminacije i iznijeti svoje nalaze i ocjene u pogledu
istih.

A. TAČKA 1. OPTUŽNICE

100. Ovom tačkom optužnice optuženim Mujčinović Safetu, Hamzić Zijadu i Halilović
Ramizu, na teret je stavljeno nezakonito zatvaranje, a Hamzić Zijadu i Halilović Ramizu i
fizičko i psihičko zlostavljanje, u smislu odredbi člana 173. stav 1. tačka e) i c) ZKP BiH.

101. Vezano za tačku 1. optužnice, bitno je istaći da za Vijeće nisu sporni navodi
optužnice da je krajem mjeseca maja i tokom mjeseca juna 1992. godine, sa šireg
područja MZ Stupari, opština Kladanj, najveći broj civila srpske nacionalnosti iz Stupara i
okolnih sela, zbog straha od oružanih sukoba i bojeći se za svoju bezbjednost, napustio
svoje porodične kuće i uspio preći na područje opštine Šekovići, koja je bila pod kontrolom
srpskih snaga. Takođe, iz provedenih dokaza proizilazi da je prilikom prolaska kolone kroz
mjesto Stanovi, došlo do međusobne pucnjave i pogibije pojedinih pripadnika TO Kladanj,
nakon čega je određeni broj civila srpske nacionalnosti bio doveden, a neki su i
samoinicijativno došli u OŠ u Stuparima, odakle su premješteni u zgrade prosvjetnih
radnika u Stuparima, gdje su bili do razmjene.

102. Međutim, ono što Vijeće nije našlo dokazanim van razumne sumnje jeste
odgovornost optuženih Mujčinović Safeta, Hamzić Zijada i Halilović Ramiza, za, kako im
se to tačkom 1. optužnice stavljalo na teret, pretrese, izvođenja iz kuća, bespravno lišenje

30
Predmet MKSJ, Tužilac protiv Duška Tadića, br. IT-94-1-T, Mišljenje i presuda, 07.05.1997. godine, stav
616.

50

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

slobode i nezakonito zatvaranje lica srpske nacionalnosti kao i fizička i psihička
zlostavljanja.

1. Tačka 1. a) optužnice

103. Tako je podtačkom a) tačke 1. optužnice, optuženom Safetu Mujčinoviću, stavljeno

na teret da je dana 28.05.1992. godine, u selu Rujići, zajedno sa njemu podređenim
pripadnicima Stanice policije Stupari, iz kuća izveo civile srpske nacionalnosti, među
kojima Cvijetu i Milenka Čuturića, te Jovu, Dragicu i Ljepojku Čuturuć, koje su potom
odveli i nezakonito zatvorili u Osnovnu školu Stupari, čime bi izvršio krivično djelo Ratni
zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka e) u vezi sa članom 180. Stav
1. i članom 29 ZKP BiH.

104. U odnosu na ovu tačku optužnice, Tužilaštvo BiH je provelo dokaz saslušanjem
jednog svjedoka i to oštećene Cvijete Čuturić.

105. Vijeće je prilikom ocjene iskaza ovog svjedoka, pošlo od činjenice da, ako se odluka
Suda temelji na iskazu samo jednoga svjedoka, onda taj iskaz mora biti takav da ne
ostavlja ni najmanju sumnju u njegovu tačnost i istinitost.31

106. U skladu s tim, Vijeće se bavilo detaljnom i svestranom analizom iskaza ovog
svjedoka, te našlo da isti nije pouzdan u tom pravcu i nije takvog karaktera da bi Vijeće,
samo na osnovu njega, moglo izvesti nesporan zaključak o krivičnoj odgovornosti
optuženog Mujčinovića za navedeno krivično djelo.

107. Naime, svjedok Cvijeta Čuturić je u svom iskazu na glavnom pretresu navela da su,
dana 28. ili 29.05.1992. godine, u njenu kuću u selu Rujići, došli policajci Refik Herić i K.

31
Prema praksi međunarodnih krivičnih sudova, osuđujuća presuda može se zasnivati na neposrednim
dokazima, te pretresno Vijeće ima diskreciono pravo da odluči da li okolnosti u određenom predmetu iziskuju
potkrepljujući dokaz. (Presuda Žalbenog vijeća u predmetu Kajelijeli, tačka 170. u kojoj se citira presuda
Žalbenog vijeća u predmetu Niyitegeka, tačka 92 („Žalbeno Vijeće dosljedno stoji na stanovništu da je
pretresno Vijeće u najboljoj poziciji da ocijeni dokaznu vrijednost dokaznih materijala te se može, zavisno od
svoje ocjene, osloniti na iskaz samo jednog svjedoka da bi se dokazala određena materijalna činjenica“).
Presuda Žalbenog vijeća u predmetu Gacumbitsi, tačka 72. u kojoj se citira presuda Žalbenog vijeća u
predmetu Semanza, tačka 153; ). Praksu međunarodnih sudova prati i praksa Apelacionog vijeća Suda BiH,
koje je u predmetu Vuković i dr. zauzelo stav da se ne bi moglo smatrati da je nepravično ukoliko bi se
odluka o krivici zasnovala na iskazu samo jednog svjedoka, ali samo ukoliko je taj iskaz dovoljno uvjerljiv i
logičan, saglasan svim ostalim dokazima, kao i da je odluka koja se na njemu zasniva, jedini moguć
razuman zaključak u predmetu.

51

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

M., koji su svjedokinji i njenom mužu Milenku Čuturiću tom prilikom rekli da treba da idu u
Stupare i da siđu do Ljubinkove prodavnice, gdje su, prema navodima ove svjedokinje,
zatekli Safeta Mujčinovića. Svjedokinja je dalje navela da su se kritične prilike, kod
Ljubinkove prodavnice, osim nje i njenog muža Milenka Čuturića, još nalazili Jovo,
Dragica, Ranko i Vinka, te da je tada Safet od njenog muža Milenka zatražio da mu preda
pištolj i municiju, koje predmete mu je svjedokinja odmah i predala, obzirom da su se isti
nalazili kod nje. Svjedočeći dalje na pomenute okolnosti, svjedokinja je istakla da je u tom
trenutku na njeno pitanje: „Zašto nas vodite u Stupare?“, Safet odgovorio: „Zato što ste
srbi“, nakon čega su ih pokupili u bijeli kombi i odvezli u Osnovnu školu u Stupare, gdje su
zatekli veći broj civila, nakon čega je, kako svjedokinja navodi, uslijedila, konferecija, koju
je održao Prašo iz Kladnja.

108. Na pitanje tužioca da li je i Safet, nakon što su se iskupili kod prodavnice krenuo sa
njima u pravcu Stupara, svjedok je odgovorila: „E, sjeo je i on meščini s nama, nemoj mi
sad vjerovati, ali i doćerali su nas u školu.” 32
Odgovarajući na isto pitanje, prilikom
unakrsnog ispitivanja od strane branioca optuženog Safeta Mujčinovića, svjedokinja je
ponovo potvrdila da se ne može sjetiti te okolnosti, odnosno da ne zna sa sigurnošću da li
je i Safet krenuo sa njima. Takođe, u izjavi koju je ovaj svjedokinja dala u istrazi u
Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, dana 25.01.2011. godine, ista nije navela da se optuženi
Mujčinović, zajedno sa njima, bijelim kombijem iz sela, uputio u Osnovnu školu u
Stuparima. 33

109. Nadalje, svjedokinja je na glavnom pretresu izjavila da, po dolasku pred Osnovnu
školu u Stuparima, ona nije vidjela Safeta, niti je sa njim razgovarala, pri čemu je također
naglasila da je tu bio Prašo iz Kladnja, koji im se te prilike obratio i rekao da im neće niko
ništa, da će ostati tu i da će ih oni čuvati, te da će ih smjestiti u stanove prosvjetnih
radnika, koji su prazni.

110. Na ove okolnosti, tužilac je svjedokinji predočio iskaz iz istrage, u kome je

svjedokonja izjavila da je sjednicu, odnosno konferenciju u sali Osnovne škole u
Stuparima, održao optuženi Safet Mujčinović, koji im je tom prilikom rekao da će prvu noć
prenoćiti u sali, nakon čega će ih sljedećeg jutra smjestiti u stanove u zgradama

32
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 31.01.2014. godine, str. 11.
33
Zapisnik o saslušanju svjedoka Cvijete Čuturić, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, broj: KT-RZ-168/07 od
25.01.2011. godine.

52

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

prosvjetnih radnika, te da je isti, na pitanje svjedoka: „Što ćemo mi ovdje i što smo
zatvoreni?“, odgovorio: „Zatvoreni ste zato što ste srbi, što su čuli i svi ostali.“34
Objašnjavajući ove razlike u iskazu, svjedokinja je naglasila da se ona toga uopšte ne
sjeća, te je ponovila da je sa Safetom razgovarala samo pred Ljubinkovom kućom, a da ga
nije vidjela pred školom.

111. Dakle, jedino što ova svjedokinja sa sigurnošću potvrđuje je, da je navedenog
dana, optuženog Mujčinović Safeta, vidjela pred prodavnicom u Rujićima, ali ona
optuženog ne identifikuje kao lice koje je te prilike, zajedno sa mužem, izvodi iz kuće, nego
naprotiv navodi imena drugih lica koja su ih izvela. Takođe, ova svjedokinja nije mogla sa
sigurnošću potvrditi da se optuženi Mujčinović nalazio među licima koja ih vode od
Ljubinkove prodavnice do Osnovne škole u Stuparima, niti je optuženog Mujčinovića
vidjela pred školom u Stuparima, nego navodi da im se te prilike jedino obraćao Prašo iz
Kladnja, koji im je tada rekao da će ostati tu i da će ih oni čuvati, te da će ih smjestiti u
stanove prosvjetnih radnika koji su prazni.

112. Nadalje, Vijeće ističe da ova svjedokinja u ovom iskazu u potpuno različite
vremenske okvire stavlja i razgovor sa optuženim Mujčinovićem, odnosno ista je najprije u
istrazi tvrdila da je optuženi Safet Mujčinović rečenicu: „Zatvoreni ste zato što ste srbi“ 35,
izjavio prilikom okupljanja u prostorijama Osnovne škole u Stuparima, a koju okolnost nije
potvrdio ni jedan drugi svjedok koji je kritične prilike takođe bio pred školom, dok je na
glavnom pretresu navela da optuženog Mujčinovića nije uopšte vidjela pred školom, nego
da je optuženi navedeno rekao na lokalitetu Ljubinkove prodavnice u selu Rujići.

113. Iskaz ove svjedokinje sadrži još nekoliko činjeničnih nedosljednosti i nelogičnosti,
poput činjenice da je ista u istrazi prevashodno tvrdila da je nakon oduzimanja pištolja,
zajedno sa municijom i oružanim listom, od optuženog Mujčinovića zatražila potvrdu, na
šta je optuženi odgovorio: “Ne treba ti, šta će ti?” 36, dok u svom iskazu datom na glavnom
pretresu nije govorila o ovim okolnostima, nego je na upit branioca prvooptuženog,
prilikom unakrsnog ispitivanja, izjavila da je njen muž kasnije, od Rifeta Kadrića iz SUP-a,
dobio potvrdu za taj svoj pištolj, kao i uputu da ga može dići, ali da ga nikada nije našao.

34
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 31.01.2014. godine, str. 21.
35
Supra Note 3., str. 6., pasus 5.
36
Ibid., str. 6., pasus 1.

53

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

114. Imajući u vidu naprijed navedeno, Vijeće cijeni da sve ove nedoslijednosti i
nelogičnosti u iskazu nisu zanemarljive u smislu formiranja konačnog stava Vijeća o
pouzdanosti i prihvatljivosti iskaza ovoga svjedoka. Kao što je već navedeno, Vijeće je
iskazu svjedokinje Cvijete Čuturić, kao jedinom svjedoku, moralo prići kritički i sa krajnjim
oprezom, te je potporu istog tražilo i u sadržaju ostalih provedenih dokaza, ali toga u
konkretnom slučaju nije bilo.

115. Slijedom toga, Vijeće je zaključilo da u pogledu predmetnih inkriminacija, izvedeni

dokazi od strane optužbe, odnosno isključivo iskaz svjedoka Cvijete Čuturić, po svom
kvalitetu, nema potrebnu snagu uvjerljivosti da bi Sud samo na osnovu njega mogao van
razumne sumnje, izvesti zaključak da je optuženi Mujčinović počinio radnje koje mu se
dispozitivom ove tačke optužnice stavljaju na teret, iz kog razloga je Vijeće našlo
opravdanim primjenu načela in dubio pro reo, te je temeljem odredbi člana člana 284.
tačka c) u vezi sa članom 3. ZKP BiH, optuženog Safeta Mujčinovića oslobodilo od
optužbe za radnje opisane u podtački a) tačke 1. dispozitiva precizirane optužnice.

2. Tačka 1. b) optužnice

116. Podtačkom b) tačke 1. optužnice, optuženi Mujčinović Safet tereti se da je dana

01.06.1992. godine, zajedno sa njemu podređenim rezervnim policajcima Mešanović
Razemom i Enzetom u selu Prijanovići, iz porodične kuće Dobrivoja Jovičića, nezakonito
lišili slobode Dobrivoja Jovičića, sina Rada, brata Iliju i Miloša Čelića, te ih odveli i
nezakonito zatvorili u prostorije OŠ Stupari, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin
protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka e) ZKP BiH u vezi sa članom 180.
Stav 1. i članom 29 ZKP BiH.

117. U odnosu na ovu tačku optužnice, Tužilaštvo BiH je provelo dokaz saslušanjem
svjedoka Dobrivoja Jovičića, Ilije Jovičića i Miloša Čelića.

118. Svjedok Dobrivoje Jovičić je prilikom svog svjedočenja na glavnom pretresu, na

različit način govorio o licima koja ih odvode kritične prilike. Tako je prvo naveo da je
01.06.1992. godine, boravio u kući Jovičić Ilije u selu Prijanovići, zajedno sa sinom
Radom, Ilijom i Milošem, te da su u poslijepodnevnim satima istog dana, došli policajci
Mešanović Razem i Emzet, kao i komandir Mujčinović Safet, te da su ih odveli do osnovne
54

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

škole u Stuparima, 37
da bi odmah zatim, odgovarajući na dalja pitanja tužioca svjedok
izjavio da ih te prilike do škole vode Razem i Emzet, a da misli da je Safet ostao kod
stanice milicije. 38
Svjedok je dalje pojasnio da je nakon toga, od strane Mešanović
Razema i Emzeta, zajedno sa sinom Radom, Ilijom Jovičićem i Milošem Čelić, odveden u
prostorije Osnovne škole u Stuparima, dok je optuženi Mujčinović ostao u policijskoj
stanici. Odgovarajući na unakrsna pitanja branioca optuženog Mujčinović Safeta, svjedok
je još jednom potvrdio da je optuženi došao u selo zajedno sa braćom Mešanović, ali da
isti nije bio među licima, koja su ih kritične prilike odvela u Osnovnu školu u Stuparima.

119. Svjedok Miloš Čelić je potvrdio da se 01.06.1992. godine, nalazio u kući Ilije
Jovičića, kada je u kuću, u poslijepodnevnim satima došla patrola staničnog odjeljenja
Stupari, pa tako navodi: „Ja se sjećam da su bila dvojica rezervista, te da li je bio
Mujčinović Safet komandir, ili je bio Ramiz Halilović, ja ne mogu da znam, toga se ne
sjećam i naredili su nam da uzmemo nešto ličnih stvari i da pođemo sa njima, dole su nas
odveli u zgradu prosvetnih radnika u Stuparima.“ 39
Pomenute rezervne policajce, svjedok
je u daljem toku direktnog ispitivanja identifikovao kao braću Mešanović Razema i Omzita,
da bi odmah nakon toga, upitan da potvrdi da su to lica koja su kritične prilike došla po
njih, izjavio da se ne može sa sigurnosti sjetiti ko je došao po njih, nego da samo zna da
su odvedeni u zgrade prosvjetnih radnika u stan Drage Kujundžića. 40

120. Da bi otklonio nesaglasnosti u iskazima ovoga svjedoka, tužilac je istom

prezentovao njegov iskaz iz istrage, u kome ovaj svjedok nije naveo optuženog
Mujčinovića među licima koja dolaze po njega i odvode ga, nego je u istrazi naveo da je
dana 01.06.1992. godine, u selo došla patrola policije iz Stupara, među kojima je bio
Halilović Ramiz, te još dvojica rezervnih policajaca, koji su im naredili da krenu u
prosvjetne zgrade u Stuparima.41 Obrazlažući ukazane razlike, svjedok je pojasnio da ne
zna i da se ne može sjetiti ko je te prilike došao i odveo ih, pa je tako naveo „pa rekao sam
prvo Halilović Ramiz, zaista ne mogu da kažem da je sto posto, kad nisam siguran“. 42

37
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 13.09.2013. godine, strana 9.
38
Ibid., strana 11.
39
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 28.02.2014. godine, str. 20.
40
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 30.08.2013. godine, str. 21.
41
T-1, Zapisnik o saslušanju svjedoka Miloš Čelić, Tužilaštvo BiH, broj: KT-RZ-168/07 od 08.02.2011.
godine
42
Supra Note 36., strana 72.

55

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

121. Na pomenute okolnosti, saslušan je i svjedok Ilija Jovičić, koji je naveo da su te
prilike u selo došli policajci, među kojima je bio i mlađi brat Kahre Vejzovića, te da su im
saopštili da trebaju ići na sastanak koji će biti održan u prostorijama Osnovne škole u
Stuparima. Po dolasku u školu, prema navodima ovog svjedoka, zatekli su veći broj lica
srpske nacionalnosti iz okolnih sela.

122. Vijeće zaključuje da niti jedan od naprijed navedenih svjedoka koji su saslušani na
okolnosti ove tačke optužnice, nije potvrdio da je upravo optuženi Mujčinović Safet osoba
koja je kritične prilike iz kuće Jovičić Ilije, izvela Jovičić Dobrivoja, njegovog sina Radu,
brata Iliju i Čelića Miloša, te ih odvela i nezakonito zatvorila u prostorije OŠ Stupari.
Naime, svjedok Jovičić Dobrivoje naveo da je optuženi Mujčinović došao u njegovu kuću,
ali nije mogao potvrditi da je on bio i među osoba koja ga je odvela i smjestila u prostorije
Osnovne škole u Stuparima. Slično tome, svjedok Čelić Miloš nije bio u mogućnosti
precizno se odrediti da li je kritične prilike u selo sa rezervnim policajcima došao Halilović
Ramiz ili Mujčinović Safet, dok je u istrazi decidno naveo da je riječ o Halilović Ramizu.
Konačno, svjedok Ilija Jovičić konktest odvođenja iz kuće civila srpske nacionalnosti, te
njihovog smještanja u Osnovnu školu u Stuparima, nije na bilo koji način doveo u vezu sa
optuženim Mujčinović Safetom.

123. Analitički gledano, Sud primjećuje da u svjedočenju saslušanih svjedoka u odnosu

na naznačene okolnosti, ne postoji niti jedan iskaz na kojem bi se mogao graditi pouzdan
osnov za zaključak Suda o dokazanosti činjenice odvođenja pomenutih civila i njihovog
zatvaranja u Osnovnu školu u Stuparima od strane optuženog Mujčinović Safeta.
Pretresno vijeće se dakle nije van razumne sumnje uvjerilo da je upravo optuženi
Mujčinović učestvovao u krivičnopravnim radnjama opisanim pod navedenom tačkom
optužnice, odnosno Vijeće nalazi da od strane tužioca nije ponuđen dovoljan kvalitet
dokaza, kojim bi sud bez oklijevanja optuženog mogao proglasiti krivim, odnosno bez bilo
kakvih sumnji, koje bi svaku razumnu osobu navele da oklijeva prije donošenja ovakvog
zaključka.

124. Sud je, dakle, prilikom donošenja odluke imao u vidu sve izvedene dokaze koji su
bili od značaja za rješenje ovog pitanja, te optuženog iz gore navedenih razloga, a uz
primjenu načela in dubio pro reo, oslobodilo optužbi iz podtačke b) tačke 1. optužnice.

56

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 3. Tačka 1. c) optužnice

125. Podtačkom c) tačke 1. optužnice, optuženi Mujčinović Safet tereti se da je

neutvrđenog dana, početkom mjeseca maja 1992. godine, zajedno sa njemu podređenim
aktivnim policajcem Rifetom Kadrićem, došao u objekat „Vodovoda“ u Stuparima, gdje je u
to vrijeme radio Miloš Stanišić, pa mu je Safet naredio da sa njima pođe u Stupare, nakon
čega su ga odveli i nezakonito zatvorili u zgradu prosvjetnih radnika, te mu je tom prilikom
Safet oduzeo ključeve od kuće u Stuparima i ključeve sa saobraćajnom dozvolom od
njegovog motornog vozila, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka e) ZKP BiH, u vezi sa članom 180. stav 1. i članom
29. ZKP BiH.

126. U odnosu na ovu tačku optužnice, Tužilaštvo BiH je provelo dokaz saslušanjem
jednog svjedoka i to oštećenog Miloša Stanišića. Vijeće je prilikom ocjene njegovog iskaza
ponovo pošlo od činjenice da, ako se odluka Suda temelji na iskazu samo jednoga
svjedoka, onda taj iskaz mora biti takav da ne ostavlja ni najmanju sumnju u njegovu
tačnost i istinitost. U skladu sa tim, Vijeće se bavilo detaljnom i svestranom analizom
iskaza ovoga svjedoka, dovodeći ga u vezu i sa ostalim provedenim dokazima.

127. Svjedočeći na glavnom pretresu, svjedok Miloš Stanišić izjavio je da je u

inkriminisanom periodu bio zaposlen u „Vodovodu“ u Stuparima, gdje su jedne prilike došli
Mujčinović Safet i Kadrić Rifet i rekli mu da treba, radi njegove sigurnosti, da pođe sa
njima u Stupare, gdje je po dolasku pred školu primjetio veliki broj lica srpske nacionalnosti
iz okolnih sela.

128. U nastavku svjedočenja, svjedok je izjavio da su se u blizini škole nalazile zgrade

prosvjetnih radnika, te da je on ušao u stan svoga prijatelja koji se nalazio u tim zgradama,
obzirom da je već od ranije posjedovao ključeve od toga stana koji je pripadao njegovom
prijatelju iz Srbije i koji mu je ostavio ključ, pri čemu je, prema vlastitim navodima, sobom
poveo još četiri lica kako bi se da se, zajedno sa njim, smjestili u taj stan.

129. Vijeće je našlo da iskaz ovog svjedoka nije dovoljan da se, samo na osnovu njega,
van razumne sumnje, utvrdi odgovornost optuženog Mujčinovića za radnje koje su mu
ovom tačkom stavljene na teret, odnosno nije moglo, van razumne sumnje, utvrditi da je
optuženi Mujčinović, kako mu se to stavljalo na teret, naredio, odveo i nezakonito zatvorio
Miloša Stanišića u zgrade prosvjetnih radnika.

57

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

130. Naime, ovaj svjedok ne govori o bilo kakvoj naredbi optuženog Mujčinovića prema
njemu, nego govoreći o tim okolnostima, isti navodi da su mu Mujčinović Safet i Kadrić
Rifet rekli da treba, radi njegove sigurnosti, da pođe sa njima u Stupare, te pojašnjava:
„Oni su moje komšije, poznajem ih dugo godina obojicu, pa sam iz tih razloga i odlučio
krenuti sa njima, jer sam im vjerovao.“ 43

131. Nadalje, kada je govorio o svom dolasku pred školu i smještanju u zgrade
prosvjetnih radnika u Stuparima, svjedok Stanišić prema saglasnim izjavama sa
svjedočenja na glavnom pretresu i u istrazi, potvrdio je da se po dolasku u te zgrade
smjestio u stan koji se nalazio na prvom spratu zgrade, obzirom da je već od ranije
posjedovao ključ od stana koji je pripadao njegovom prijatelju, pa je tako naveo: „Im'o ja
ključ od komšije, on je ostavio, i ja sam ostavlj'o njemu od moje… I reko sam mogu da
boravim, i poveo sam sa sobom još četvoro..(..).“ 44
Takođe, odgovarajući na pitanje
branioca, svjedok je potvrdio da je taj stan bio zaključan i da ga on, po dolasku, otključao
ključem koji je imao i potom ušao u stan, koji je po tvrdnjama svjedoka bio potpuno
namješten. U konačnici, odgovarajući na pitanje Suda da li se optuženi Mujčinović u tim
momentima nalazio ispred škole, svjedok je odgovario: „ Pa nije, on je bio u stanici, sad da
li je i on dolazio, ja ne znam“. 45

132. Vijeće je razmotrilo i činjenične navode optužnice, kojima se apostrofira da je tom

prilikom optuženi Mujčinović od Miloša Stanišića oduzeo ključeve od kuće, kao i ključeve
sa saobraćajnom dozvolom od njegovog motornog vozila, međutim, imajući u vidu da
optužnicom optuženom nije stavljeno na teret samostalno izvršenje krivičnog djela, čiji bi
bitni elementi bili ostvareni ovim radnjama, to Vijeće nije našlo svrsishodnim detaljnije
pojedinačno obrazlagati pomenuto pitanje. Vijeće ipak ističe da je isto u određenoj mjeri
cijenilo u kontekstu počinjenja djela koje je optuženom stavljeno na teret, te našlo da isto,
usljed nedoslijedosti i nesigurnosti svjedoka u njegovim uzastopnim izjavama o
navedenom, ne može bitno uticati na zaključak kakav je Vijeće donijelo, imajući u vidu sve
naprijed obrazloženo.

133. Naime, ovaj svjedok je vezano za oduzimanje ključeva od stana i auta, davao
različite odgovore, pa je tako na glavnom pretresu prvo tvrdio da mu je Mujčinović tražio

43
T-14, Zapisnik o saslušanju svjedoka Miloša Stanišića, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, broj: KT-RZ-
168/07 od 15.04.2011. godine, str. 3.
44
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 28.02.2014. godine, str. 116.

58

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

ključ od kuće prije nego što su krenuli za Stupare, da bi kasnije izjavio da mu je Safet
ključeve od kuće uzeo pred zgradom prosvjetnih radnika, a da su ga poslije pozvali u
stanicu policije da odvede auto i da im preda saobraćajnu dozvolu, tvrdeći takođe da je
Safet te ključeve uzeo od njega i odmah ih dao „Šugi“. Suprotno tome, svjedok je u daljem
svjedočenju naveo da su mu ključeve zapravo uzeli negdje u toku njegovog boravka u
zgradama, da bi o navedenom pitanju u konačnici izjavio kako se sjeća samo činjenice da
su ključevi oduzeti, ali da ne može precizirati kada se to desilo. Vezano za ove okolnosti,
svjedok je naveo da mu je Mujčinović ključeve tražio kad su bili ispred škole, iako je na
glavnom pretresu izjavio da Mujčinovića nije ni vidio ispred škole. 46

134. Na kraju, pri ocjeni vjerodostojnosti i pouzdanosti iskaza ovog svjedoka, Vijeće je
imalo u vidu i činjenicu da je isti, prilikom svjedočenja na glavnom pretresu, gledao papir
na kojem su bile naznačene određene činjenice i imena određenih lica, koje je svjedok
spomenuo u svom svjedočenju, a kojih se, kako je to i sam naveo, ne može sa sigurnošću
prisjetiti. Tako je upitan da pročita šta je napisano na navedenom papiru, svjedok
odgovorio: “Ovo što sam imao dodati. Dodajem na izjavu da sam imao Fiću novog, reko mi
je Safet Mujčinović daj mi saobraćajnu i ključeve“, te pojasnio kako je to sam napisao,
kako bi se ovih činjenica mogao bolje sjetiti.

135. Dakle, imajući u vidu da je na navedene okolnosti saslušan isključivo svjedok Miloš
Stanišić, odnosno da tokom dokaznog postupka Tužilaštvo nije provelo niti jedan drugi
dokaz, kojim bi se potkrijepili navodi iz optužnice, to Vijeće na osnovu isključivo iskaza
ovog svjedoka nije moglo van razumne sumnje zaključiti da je optuženi Mujčinović Safet,
poduzimao radnje zabranjene međunardnim humanitarnim pravom, pa je tako, imajući u
vidu navedeno, primjenom načela in dubio pro reo, a na osnovu odredbe člana 284. tačka
c) ZKP BiH, oslobodilo optuženog za radnje koje su mu se ovom tačkom optužnice
stavljale na teret.

4. Tačka 1. d) optužnice

136. Podtačkom d) tačke 1. optužnice, optuženi Mujčinović Safet, Hamzić Zijad i

Halilović Ramiz, se terete da su dana 07.06.1992. godine, prevodeći njima podređene

45
Ibid., strana 122.
46
Supra Note 39.

59

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

pripadnike došli u selo Lupoglavo, gdje su iz kuća izveli preostalih oko 25 civila srpske
nacionalnosti, te ih okupili ispred kuće Sretena Miloševića, gdje je Hamzić Zijad ispitivao
Velizara Gavrića, pri čemu je istog, kao i Krstu Andrića, fizički zlostavljao, da bi nakon
toga, po naredbi optuženog Hamzića Zijada, civile odveli i zatvorili u zgradu Osnovne
škole u Stuparima, dok su optuženi Hamzić Zijad i Halilović Ramiz, iz istog sela, u objekat
Vodovoda u Stuparima odveli Radovana i Luku Đokića, prethodno ih fizički zlostavljajući, a
koje zlostavljanje se nastavilo i u Vodovodu od strane ovih optuženih, da bi istog dana, od
strane nepoznatih vojnih policajaca, isti odvedeni u zgrade prosvjetnih radnika u
Stuparima, čime su počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana
173. stav 1. tačka e), a optuženi Hamzić Zijad i Halilović Ramiz i tačke c) u vezi sa članom
180. stav 1., a sve u vezi sa članom 29. KZ BiH.

137. Na okolnosti ove tačke optužnice, Tužilaštvo je provelo dokaze saslušanjem

svjedoka Jovanović Dragomira, Jovanović Danice, Andrić Krste, Marković Miroslava i
Đokić Radovana, dok su na iste okolnosti saslušani i svjedoci odbrane H. N., V. R., H. M.,
T. S., V. S. i M. M..

138. Imajući u vidu vrstu krivične odgovornosti, koju je Tužilaštvo ovom tačkom
optužnice stavilo na teret optuženim Mujčinoviću, Hamziću i Haliloviću, odnosno da im se
na teret stavlja individualna odgovornost, koja podrazumijeva da su navedeno krivično
djelo počinili kao saizvršioci, to je bilo potrebno utvrdti koje je konkretno radnje poduzeo
svaki od optuženih, te da li iste imaju obilježja krivičnog djela.

139. Kako je Tužilaštvo ovom tačkom optužnice, optuženima stavilo na teret više
pojedinačnih radnji izvršenja, to će Sud, radi lakše preglednosti, analizirati svaku od tih
radnji pojedinačno.

Nezakonito lišenje slobode, odnosno izvođenje iz kuća 25 civila srpske

nacionalnosti i njihovo odvođenje i nezakonito zatvaranje a u Osnovnu školu u
Stuparima od strane od strane Mujčinović Safeta, Hamzić Zijada i Halilović Ramiza

Mujčinović Safet

140. Na samom početku, bitno je istaći da odbrana optuženog Mujčinović Safeta nije
osporavala da je ovaj optuženi navedenog dana bio u selu Lupoglavo, a što je potvrdio i

60

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

sam optuženi prilikom svjedočenja u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu, kada je
izjavio da je početkom mjeseca juna 1992. godine, po naredbi, Muhameda Praše, došao u
selo Lupoglavo, te da je po dolasku pred prodavnicu i kuću Sretena Miloševića, zatekao
okupljene mještane ovog sela, od kojih je traženo da predaju nelegalno naoružanje koje
su posjedovali. Iskaz ovoga optuženog, u ovome dijelu, je potvrđen i iskazima svjedoka
Jovanović Dragomira i Krste Andrića, koji su potvrdili da su optuženog Mujčinovića, kojeg
su poznavali od ranije, vidjeli prilikom dolaska pred kuću Sretena Miloševića.

141. Takođe, iz iskaza saslušanih svjedoka, a saglasno iskazu optuženog Mujčinovića,

proizilazi da je kritične prilike u selu Lupoglavo, policija i vojska od pojedinih mještana
oduzimala naoružanje koje su nelegalno posjedovali. Tako je svjedok Jovanović Dragomir,
opisujući dešavanja u selu Lupoglavo tokom aprila i maja mjeseca 1992. godine, naveo da
je u tom periodu, stanovnicima srpske nacionalnosti dijeljeno oružje ispred stranke SDS,
tako da su mladi dobijali automatsko oružje, dok su stariji, među kojima i sam svjedok,
dobili puške M-48. Svjedok je dalje naveo da su većinu tog naoružanja ranije predali, ali da
su pojedinci nešto i zadržali, kojom prilikom je, navenog dana, u Lupoglavu, od Gavrić
Velizara oduzet PAM.

142. Saglasno ovom svjedoku, i svjedok Krsto Andrić je u svom iskazu potvrdio da je
navedenog dana u Lupoglavo, došao neki čovjek koga on ne poznaje i da je isti sa spiska
oružje koje trebaju predati, pa je on sam pokazao u jednoj šumici sakrivene četiri puške i
to automatske i poluautomatske.

143. Svjedok Stanimir Trišić je potvrdio da je te prilike u selo došao izvjesni Mustafa
Avdić i da je tom prilikom isti čitao neki spisak na kome je pisalo da on ima puškomitraljez,
nakon čega je on predao lovački karabin i pušku dvocjevku, te da su još nađeni i oduzeti i
automat i dva okvira.

144. Svjedok Miroslav Marković je na glavnom pretresu tvrdio da je on imao vlastito

oružje za koje je posjedovao odobrenje, o čemu nije predočen dokaz, te da je te prilike u
Lupoglavu pušku dao Safetu, a pištolj Ramizu, da bi potom odgovarajući na pitanje
47
odbrane potvrdio da se na potvrdi PS Stupari od 25.8.1992. godine , na kojoj je
navedeno da je od njega te prilike oduzet jedan automat M 56 i veći broj municije, nalaze

47
O-I-4, Potvrda, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj 18-9/01-230-88-93 od 25.08.1992. godine

61

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

njegov potpis, ali je izjavio da je to potpisao pod pritiskom. I svjedok Radovan Đokić je
potvrdio da su u Lupoglavo navedenog dana pred njegovu kuću došla dvojica u vojnim
uniformama koje nije poznavao, te da su, u blizini njegove kuće, našli zakopan
puškomitraljez.

145. Dakle, Vijeće ističe da nije sporno da je kritične prilike od lica srpske nacionalnosti
oduzimano naoružanje, međutim, sama radnja oduzimanja nelegalnog automatskog
naoružanja od strane ovlaštenih lica, nema elemente protivpravnosti. Pri tome, treba imati
u vidu i Naredbu Predsjedništva skupštine opštine Kladanj, kojom je naređene da se od
svih lica koja nisu angažovana u Armiji RBiH Opština Kladanj, oduzme, između ostalog,
naoružanje svih vrsta, kao i municija svih vrsta i kalibara, a za sprovođenje ove naredbe,
zaduženi su Stanica javne bezbjednosti Kladanj i Opštinski štab odbrane Kladanj, a što je,
u svom iskazu, potvrdio i svjedok Čučak Osman. 48

146. Međutim, iako, za Vijeće nije sporno da je optuženi Mujčinović Safet dana
07.06.1992. godine, bio u selu Lupoglavo, a koja činjenica sama po sebi nije protivpravna,
Vijeće nije moglo van razumne sumnje izvesti zaključak o bilo kakvim drugim radnjama
koje je kritične prilike poduzeo optuženi Mujčinović, niti je Tužilaštvo uopšte konkretizovalo
koje su to radnje izvršenja koje je poduzimao ovaj optuženi, a kojima bi bila ostvarena
obilježja krivičnog djela, koje mu se ovom tačkom optužnice stavljaju na teret.

147. Tako svjedoci Dragomir Jovanović, Krsto Andrić i Stanimir Trišić, koji su
optuženog Mujčinovića vidjeli tek pred kućom Sretena Miloševića, nisu u svojim iskazima
iznijeli saznanja da je optuženi kritične prilike poduzimao bilo kakve radnje u cilju izvođenja
civila iz njihovih kuća, dok se svjedokinja Danica Jovanović, nije mogla sjetiti da je kritične
prilike optuženi Mujčinović uopšte i bio prisutan. Također, svjedok Vitomir Milošević nije se
sa sigurnosti mogao sjetiti da li je među licima koja su došla u Lupoglavo pred njegovu
kuću bio i optuženi Mujčinović, pa je tako u svom iskazu naveo da se sjeća da su te prilike
pred njegovu kuću došla lica koje je poznavao, jer su radili u „Visokogradnji“ i to dizaličar
Imamović i još jedan sjekač, čijeg se imena nije mogao sjetiti, pa je tako na pitanje tužioca
da li je, osim njih još neko došao pred njegovu kuću i da li je i Safet bio tu, odgovorio: ...“
pa čini mi se da…, da su kasnije malo putom, sad ne znam odakle su ovi banuli, čini mi se

48
O-I-27, Naredba predsjednika Predsjedništva Skupštine opštine Kladanj Čučak Osmana, od 28.10.1992.
godine i transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 01.04.2016. godine, str. 33.

62

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

da ovoga policajac bio, kako mu je ime....što je imao ribnjak dole. On i čini mi se Safet, njih
dvojica su bila.“ 49

148. Kada je riječ o odvođenju i nezakonitom zatvaranju civila u Osnovnu školu u

Stuparima od strane Mujčinović Safeta, Vijeće, a kako je to već navedeno, primjećuje da
Tužilaštvo u činjeničnom opisu ove tačke optužnice ne precizira kako, na koji način i kojim
konkretnim radnjama je optuženi Mujčinović eventuano učestvovao u odvođenju i
nezakonitom zatvaranju civila, odnosno na koji je način počinio krivično djelo koje mu se
stavlja na teret, međutim, Vijeće će se kratko osvrnuti na iskaze svjedoka koji su svjedočili
o trenutcima odvođenja iz sela Lupoglavo i dovođenja u školu u Stuparima.

149. Tako svjedoci optužbe i to Radovan Đokić, Dragomir Jovanović, Danica Jovanović,
Stanimir Trišić, Mirosav Marković i Vitomir Milošević, na glavnom pretresu nisu spomenuli
optuženog Mujčinovića u kontekstu ovih događanja. Vijeće je imalo u vidu i iskaz svjedoka
Krste Andrića na pomenute okolnosti, koji je na pitanje tužioca: „Je li neko rekao da se
penjete na taj kamion“, odgovorio: „Jesu. Gospodin Safet Mujčinović i ovi ostali, da se, pod
ceradom, taj TAM-ić što je bio. 50
Međutim, u nedostatku potkrjepe istog u drugim
provedenim dokazima, odnosno iskazima ostalih saslušanih svjedoka, neposrednih
očevidaca događaja, Vijeće isti, obzirom i na množinu osoba na koje svjedok ukazuje, nije
smatralo dovoljnim, da bi samo na osnovu njega, moglo van razumne sumnje, donijeti
zaključak da je upravo optuženi Mujčinović bio osoba koja je kritične prilike izdala naredbu
da civili srpske nacionalnosti sjednu u TAM i da se odvezu u pravcu Stupara, niti mu je
Tužilaštvo tu radnju i stavljalo na teret. Takođe, svjedoci u svojim iskazima nisu pominjali
da vide optuženog Mujčinovića po dolasku u školu u Stupare, niti navode da je on
poduzimao bilo kakvu radnju u vezi njihovog smještanja u zgradu mjesnog ureda ili školu,
nego naprotiv navode da ih je u Stuparima dočekao Jovičić Ilija i uputio u zgradu mjesnog
ureda, rekavši im tom prilikom da će sutra vidjeti šta će dalje. 51

150. Dakle, kod ovakvog stanja stvari, u nedostatku drugih, relevantnih i potkrepljujućih
dokaza, Vijeće nije našlo van razumne sumnje dokazanim da je optuženi Mujčinović Safet
kritične prilike poduzimao radnje nezakonitog lišenja slobode odvođenjem iz kuća 25 civila

49
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 01.11.2013. godine, str. 80.
50
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 18.10.2013. godine, str. 13.
51
Ibid, strana 29, 123. i 149.

63

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

srpske nacionalnosti iz selu Lupoglavo i njihovog odvođenja i nezakonitog zatvaranja u
Osnovnu školu u Stuparima.

Hamzić Zijad

151. Svjedočeći o prisustvu optuženog Hamzić Zijada, u selu Lupoglavo kritične prilike,
svjedok Krsto Andrić u svom iskazu na glavnom pretresu navodi da je pred njegovu kuću
došao jedan vojnik sa automatskom puškom i naredio mu da izađe, nakon čega je on
krenuo iza kuće, kada je na putu sreo optuženog Zijada koji mu je rekao da ide prema kući
Sretena Miloševića. 52
Odgovarajući na dalja pitanja tužioca ovaj svjedok je naveo da tada
nije poznavao optuženog Hamzić Zijada, te ga opisao kao visokog, mlađeg, plavkaste
kose, navodeći da je za njegovo ime čuo od ljudi tek kasnije, kada su došli u Stupare, te
da nije čuo za njegovo prezime, niti funkciju koju je eventualno obavljao. Odgovarajući na
pitanje odbrane kako je, imajući u vidu prednje navode, ovaj svjedok prilikom davanja svog
iskaza iz istrage od 20.04.2012. godine, naveo vrlo detaljne informacije o optuženom,
navodeći njegovo puno ime i prezime, kao i ime oca 53, svjedok je ponovo potvrdio da nije
znao o kome se radi i da optuženog Hamzića nije poznavao u trenutku njegovog dolaska u
selo Lupoglavo, odnosno da su takve informacije o Hamziću u njegovom iskazu iz istrage
rezultat nesporazuma sa licima koji su isti kucali. 54

152. Imajući u vidu navedene razlike i nelogičnosti u iskazima, Vijeće je zaključilo da

iskaz svjedoka Krste Andrića kao takav, nije dovoljnog kvaliteta da se samo na njegovom
iskazu mogu uspostaviti pouzdani osnovi za identifikaciju optuženog Hamzića.

153. Na ove okolnosti, svjedočili su i svjedoci Dragomir i Danica Jovanović, pa je svjedok

Dragomir Jovanović u svom iskazu na glavnom pretresu, opisujući dešavanja toga jutra
spominjao Hamzić Zijada navodeći da je on naredio da se iskupi stanovništvo, ne
precizirajući da li on to vidi, dok je na okolnosti odvođenja iz kuća, svjedokinja Danica
Jovanović izjavila da je u selo došla neka vojska i odvela ih kod kuće Sretena Miloševića,
dok u tom kontekstu optuženog Hamzić Zijada nije pomenula. Svjedok Miroslav Marković
je naveo da je toga dana u njegovu kuću došla vojska pod komandom Hamzić Zijada, pri

52
Supra Note 46, str. 8.
53
O-VI-6, Zapisnik o saslušanju svjedoka Krsto Andrić, Tužilaštvo BiH broj: T20 0 KTP30003525 07 od
20.04.2012. godine

64

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

čemu je ostalo nejasno da li je i Zijad te prilike bio sa njima ili svjedok samo zna da je ta
vojska pod komandom optuženog Hamzića.

154. Ono što je bitno istaći prilikom ocjene iskaza ovih svjedoka je da su svjedoci
Dragomir Jovanović i Miroslav Marković, izjavili da nisu od ranije poznavali optuženog
Hamzića, pa je tako svjedok Marković upitan od strane tužioca da li je prije ovog događaja
o kome svjedoči poznavao Hamzić Zijada izjavio: “Nažalost, Hamzić Zijada nisam
poznavao, to je bilo mlađe dijete koje je otišlo u vojnu školu i školovalo se“. 55 Odgovarajući
na dalja pitanje odbrane u tom pravcu, svjedok je izjavio da za ime Hamzić Zijad saznao
posle dok je boravio u školi, navodeći pri tome da optuženo Hamzića nija uopšte viđao za
vrijeme boravka u školi, čime je ostalo nejesno na koji način je svjedok uspostavio vezu
između osobe koju vidi u selu i imena koje kasnije čuje. 56

155. Dakle, nakon analize iskaza svjedoka optužbe, koji su opisivali sam čin izvođenja
iz kuća kritične prilike, Vijeće nije moglo van razumne sumnje zaključiti da je upravo
optuženi Hamzić Zijad poduzimao radnje protivpravnog lišenja slobode i odvođenja iz kuća
civila srpske nacionalnosti iz sela Lupoglavo.

156. Tužilaštvo je nadalje optuženom Hamzić Zijadu, na teret stavljalo da je izdao

naredbu da se civili potrpaju u kamion i odvezu, nakon čega su zatvoreni u školu u
Stuparima. Izjavu svjedoka Stanimira Trišića, koji je na glavnom pretresu izjavio da je
naredbu da se popnu na kamion civilima, izdao Hamzić Zijad, Vijeće nije moglo cijeniti kao
kredibilnu i pouzdanu, budući da je isti, prilikom svjedočenja na glavnom pretresu, izjavio
da nije ranije poznavao optuženog Hamzića, kao i zbog činjenice da je ovaj svjedok u više
navrata u kontekstu događaja u Lupoglavu govorio „N. H.“,a ne Zijad, kako je ime
optuženog. Također, prilikom ocjene iskaza ovoga svjedoka, bitno je imati u vidu činjenicu
da je prilikom svjedočenje na glavnom pretresu kod sebe je imao ceduljicu na kojoj je bilo
napisano ime optuženog „Zijad Hamzić“, koju je i pokazao na zahtjev predsjednika vijeća,
pojašnjavajući da je ceduljicu ponio, jer ne može da pamti i razlikuje ime N. – Zijad, zbog
čega mu je prijatelj Dobro to napisao da bi se on prilikom svjedočenja podsjetio. U prilog
tome da ovakav iskaz svjedoka ne može predstavljati pouzdanu činjeničnu osnovu za
donošenje zaključak o krivnji optuženog, govori i činjenica da je kao svjedok odbrane, na

54
Supra Note 46, str. 45. i 47.
55
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 08.11.2013. godine, str. 13.
56
Ibid, str. 53 i 54.

65

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

glavnom pretresu saslušan upravo svjedok N. H., koji je naveo da je bio prisutan kritičnog
dana u selu Lupoglavo, zbog čega, Vijeće na osnovu iskaza ovog svjedoka, također nije
moglo van razumne sumnje zaključiti da je optuženi Hamzić Zijad lice koje je poduzelo
navedene radnje.

157. Nadalje, Vijeće kao kredibilnu nije moglo prihvatiti ni izjavu svjedoka Dragomira
Jovanovića, koji je u svom iskazu naveo da je naredbu da se popnu na kamion izdao
Hamzić Zijad, budući da, kako je to već ranije obrazloženo, 57
ovaj svjedok, nije poznavao
od ranije optuženog Hamzića, niti je njegov iskaz potvrđen od strane drugih saslušanih
svjedoka, pa tako ni njegove supruge, koja se nije mogla izjasniti na okolnosti ko je kritične
prilike izdao pomenutu naredbu, odnosno ko je naredio penjanje na TAM ili odvođenje u
Stupare. Također, na ovom mjestu, Vijeće nalazi bitnim istaknuti i činjenicu da je bračni
par Jovanović svoju izjavu davao zajedno, odnosno da su saslušavani zajedno, što
također utiče na kredibilitet i vjerodostojnost iskaza ovih svjedoka, te upućuje na zaključak
da isti ne mogu predstavljati pouzdan izvor saznanja o predmetnim činjenicama.

158. Za razliku od navedenog, ostali saslušani svjedoci koji su govorili o samom činu
odvođenja i zatvaranja u školu ne pominju ovoga optuženog u tom kontestu. Tako je
svjedok Krsto Andrić na glavnom pretresu, a kako je to već ranije obrazloženo, 58
naveo da
je ovu naredbu izdao optuženi Mujčinović, dok se svjedoci Miroslav Marković i Vitomir
Milošević, nisu mogli izjasniti o tome ko je kritične prilike izdao navedenu naredbu. S tim u
vezi, Vijeće istiće da svjedok Vitomir Milošević u svom iskazu nije potvrdio ni navod iz
optužnice da su po odvođenju u Stupare zatvoreni u Osnovnu školu, nego je isti izjavio da
su odmah po dolasku, smješteni u stanove prosvjetnih radnika.

159. Dakle, na osnovu svega navedenog, usljed kontaminiranosti iskaza pojedinih

svjedoka, te nedovoljne pouzdanosti i uvjerljivosti preostalih provedenih dokaza, Vijeće
nije moglo van razumne sumnje zaključiti da je optuženi Hamzić Zijad naredio da civili
budu potrpani u kamion TAM, odveženi i nezakonito zatvoreni u zgradu Osnovne škole u
Stuparima, na način kako mu se to ovom tačkom optužnice stavlja na teret.

57
Vidi: Paragraf 154. presude
58
Vidi: Paragraf 149. presude

66

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Halilović Ramiz

160. Vijeće najprije ističe da je nesporno da je na navedeni dan, u selu Lupoglavo,

došao optuženi Halilović Ramiz, čije su prisustvo potvrdili pojedini svjedoci, a što ni sam
optuženi u svom svjedočenju na glavnom pretresu nije osporavao. Međutim, kako je to već
ranije navedeno, samo prisustvo optuženog u selu kritičnog dana, ne sadrži elemente
protivpravnosti, sve dok se eventualno ne utvrdi koje je to konkretne radnje, koje imaju
obilježja krivičnog djela, ovaj optuženi poduzimao.

161. U skladu sa navedenim, nakon analize provedenih dokaza, Vijeće nije našlo
dokazanim van razumne sumnje da je optuženi Halilović počinio krivičnopravne radnje
koje mu se ovom tačkom optužnice stavljaju na teret, odnosno da je poduzeo bilo koju
radnju koja u sebi sadrži elemente protivpravnosti.

162. Tako je jedini svjedok koji pominje ovoga optuženog u kontekstu izvođenja iz kuća i
oduzimanja naoružanja, svjedok Mirosav Marković, koji je u svom svjedočenju naveo da je
kritične prilike pred svojom kućom vidio optuženog Halilović Ramiza, koga od ranije
poznaje kao komandira stanice i kome je i predao svoj pištolj za koji je posjedovao
odobrenje. Opisujući dalja dešavanja svjedok je naveo „Oni su nas onda spremili i iz kuća
izveli da sjedemo vani, da se onaj, da ne smijemo ništa ponijeti.“ 59
Dakle, Sud primjećuje
da ovaj svjedok ne pricizira ko su to „oni“, odnosno ko su lica koja ih te prilike izvode iz
kuće, a koja okolnost je naročito važna, obzirom da je svjedok naveo da je taj dan pred
njegovu kuću došlo dosta vojske. Slijedom toga, samo na osnovu ovakvog iskaza, Vijeće
nje moglo, van razumne sumnje, izvesti zaključak da je upravo optuženi Halilović osoba
koja kritične prilike izvodila iz kuća lica srpske nacionalnosti, niti bi ta radnja sama po sebi
bila protivpravna, bez poduzimanja drugih radnji koje imaju obilježja ovog krivičnog djela.

163. Takođe, kako je to već navedeno 60

, ovaj svjedok je na glavnom pretresu tvrdio da
je te prilike predao vlastito oružje i to pušku i pištolj za koje je posjedovao odobrenje,
međutim, u spis nije uložen dokaz u tome pravcu, nego je naprotiv, svjedok potvrdio da je
potpisao potvrdu, na kojoj je navedeno da je od njega te prilike oduzet jedan automat M56

59
Supra Note 51, str. 13.
60
Vidi: Paragraf 144. presude

67

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

i veći broj municije. Svjedok je izjavio da je ovu potvrdu potpisao pod prisilom, ali nije
proveden nijedan dokaz u tom pravcu. 61

164. Nadalje, Vijeće je uporedilo činjenice o kojima je ovaj svjedok svjedočio sa

činjenicama koje su utvrđene od strane drugih svjedoka, kako bi se utvrdilo da li su njegovi
navodi potkrijepljeni ili osporeni drugim dokazima u ovome predmetu, te našlo da je isti u
suprotnosti sa iskazima svih preostalih saslušanih svjedoka, koji su također bili neposredni
očevici ovog događaja.

165. Tako svjedoci Dragomir Jovanović, Danica Jovanović i Krsto Andrić, nisu pominjali
optuženog Halilović Ramiza u kontekstu odvođenja iz kuća, dok svjedok Vitomir Milošević
svoja saznanja o predmetnim okolnostima zasnivaju na vjerovatnosti, 62 a ne na sigurnosti,
iz čega proizilazi da ni ovaj iskaz po svom kvalitetu nema potrebnu snagu uvjerljivosti koja
bi bila dovoljna za donošenje odluke Suda o krivnji optuženog.

166. Slijedom navedenog Vijeće nije našlo dokazanim da je optuženi Halilović Ramiz
kritične prilike poduzimao radnje nezakonitog lišavanja, odnosno izvođenja iz kuća civila
srpske nacionalnosti iz sela Lupoglavo.

167. Nadalje, kada je riječ o radnjama odvođenja i nezakonitog zatvaranja civila u

Osnovnu školu u Stuparima svjedok Krsto Andrić je u svom iskazu na glavnom pretresu
izjavio: „Kad su nas tu okupili i gospodin Ramiz Halilović, kako bješe, koji su došli sa TAM
–ićem, tu su nas pokupili i odvezli u Stupare„, te je potvrdio da ih prilikom ulaska u TAM-ić
niko nije pretresao vezao, niti maltretirao. Upitan od strane Tužioca da se izjasni da li
poznaje optuženog Halilovića od ranije, svjedok je nejasno odgovorio: „Ramiz je tad kad je
došao u to selo naše, došli su u maskirnim uniformama, tad je bio da li u vojnoj policiji, ne
znam.“ 63
Obzirom da je iskaz svjedoka Krste Andrića nejasan i nepouzdan u pogledu
njegovog poznavanja i identifikacije optuženog Halilovića, te imajući u vidu da niti jedan od
ostalih saslušanih svjedoka ne pominje ovog optuženog, niti navodi da je on poduzimao
bilo kakve radnje u pogledu njihovog smješanja u objekte u Stuparima, to je Vijeće iskaz
svjedoka Andrića ocijenilo neprovjerljivim, odnosno nepotkrijepljenim drugim kontrolnim
dokazima, zbog čega je došlo do zaključka da isti nema onu dokaznu snagu koja je
neophodna da bi se samo na takvom iskazu moglo van razumne sumnje utvrditi da je

61
Supra Note 43.
62
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 01.11.2013. godine, str. 80.

68

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

optuženi Ramiz Halilović poduzimao radnje odvođenja i nezakonitog zatvaranja civila u
Osnovnu školu u Stuparima.

Ispitivanje i fizičko zlostavljanje Velizara Gavrića od strane Zijada Hamzića

168. Ovom tačkom optužnice, optuženom Hamzić Zijadu na teret se stavlja i da je ispred
kuće Sretena Miloševića, ispitivao Velizara Gavrića u vezi posjedovanja puške M-48, pa
kad je Velizar odgovorio da ne zna gdje je njegov sin, koji je prethodno napustio selo,
ostavio pušku , Zijad ga je fizički zlostavljao, udarajući ga nogama po svim dijelovima tijela
i šamarajući ga više puta.

169. Na navedene okolnosti, svjedočio je svjedok Dragomir Jovanović, koji je u svom

iskazu na glavnom pretresu, naveo da je vidio Hamzić Zijada ispred kuće Sretena
Miloševića kako razgovara sa Velizarom Gavrićem, pojašnjavajući:„ Pito je Hamzić Zijad,
pito, gdje mu je PEM, čovjek odgovorio to je od sina, tamo, vamo, lijevo, desno, zaprijetili
su mu i otišli su i donijeli taj PAM.“ 64
Svjedok je dalje opisao da je po donošenju oružja,
Hamzić Zijad udario nogama Velizara Gavrića u predjelu leđa, od kojih udaraca je isti
posrnuo i pao. Odgovarajući na pitanja branioca da li je svjedok vidio da optuženi Hamzić
prilazi Gavrić Velizaru i maltretira ga prije nego je Velizar donio pušku, svjedok je naveo da
nije, nego samo nakon što je donio pušku.

170. Na navedene okolnosti, svjedokinja Danica Jovanović je izjavila da je kritične prilike

Zijad iz Tareva od Velizara Gavrića zatražio da mu preda pušku, za koju je Velizar
prvobitno tvrdio da je ne posjeduje, da bi na kraju, na insistiranje Zijada isti donio oružje,
nakon čega ga je Zijad udario nogom i šakom, u predjelu plećke, te opisuje da je Velizar
nakon toga preblijedio kao krpa. Suprotno navedenom, ova svjedokinja prilikom davanja
svojih ranijih iskaza u istrazi na zapisnik pred Tužilaštvom od 13.04.2011. god 65
, nije
uopšte pominjala da je kritične prilike Zijada udarao Velizara Gavrića. Upitana da pojasni
navedene razlike, svjedokinja nije mogla dati uvjerljivo obrazloženje zašto je tek na
glavnom pretresu opisala pomenute radnje. Takođe, ova svjedokinja je davala različite

63
Supra Note 46, str. 10, 12 i 33.
64
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 11.10.2013. godine, str. 19.

69

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

izjave i u pogledu činjenice, da li i od kada poznaje optuženog, pa je tako na glavnom
pretresu potvrdila da nije od ranije poznavala optuženog Hamzića, dok je u iskazu iz
istrage tvrdila da mu nije znala prezime, ali da je na prsima imao pločicu na kojoj je pisalo
njegovo ime, da bi, nakon što joj je predočen iskaz iz istrage, na glavnom pretresu izjavila
da nije sigurna da je na pločici pisalo Zijad, nego da je čula kako Velizar govori: „Nemoj
Zijade nemam ja puške“. 66

171. Prilikom ocjene iskaza ova dva svjedoka, Vijeće je našlo da je sporna njihova
identifikacija optuženog, odnosno svjedok Dragomir Jovanović je izjavio da prije ratnih
dešavanja nije znao Hamzić Zijada, a svjedokinja Danica Jovanović je na različite načine
govorila o tome, mjenjajući svoj iskaz u tom pravcu, pokušavajući na različite načine
objasniti kako i od kada poznaje optuženoga, pri čemu ni jedno objašnjenje Vijeće ne
nalazi jasnim i uvjerljivim. Takođe, bitno je naglasiti, a kako je to već ranije navedeno, da
je bračni par Jovanović potvrdio da su svoju izjavu iz istrage davali zajedno, u istoj
prostorijo, što sve, prema ocjeni Vijeća, znatno utiče na kredibilitet i vjerodostojnost iskaza
ovih svjedoka, te upućuje na zaključak da isti ne mogu sami po sebi predstavljati pouzdan
izvor saznanja o predmetnim činjenicama.

172. Imajući u vidu navedeno, Vijeće je takođe preispitalo da li su u toku dokaznog

postupka provedeni drugi dokazi, koji bi, uz ovakav kvalitet iskaza svjedoka Dragomira i
Danice Jovanović, bili dovoljni za donošenje odluke o krivnji optuženog.

173. S tim u vezi, Vijeće ističe da preostali svjedoci koji su saslušani na ovu okolnost i to
svjedoci Krsto Andrić koji se kritične prilike nalazio pred kućom Sretena Miloševića i koji tu
vidi Velizara Gavrića, ne govori o bilo kakvom udaranja Velizara, niti pominje optuženog
Hamzića u tom kontekstu, dok svjedok Miroslav Marković na glavnom pretresu takođe ne
pominje da je vidio da neko udara Velizara Gavrića, da bi, nakon što mu je predočena
njegova izjava iz istrage od 19.01.2011. godine, u kojoj je izjavio da je Hamzić udario
Velizara u stomak, pojasnio da on to nije vidio, nego mu je Velizar o tome pričao posle u
Stuparima. Svjedok Vitomir Milošević je govoreći o udaranju Velizara Gavrića naveo da je
to radio N., da bi se potom ispravio, pa naveo ime Zijad. Vijeće neće ponovo detaljno
obrazlagati i analizirati iskaz ovoga svjedoka, jer je to već uradjeno u paragrafu 153. ove

65
O-I-3 i O-VI-5, Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovanović Danica, Tužilaštvo BiH broj KT-RZ-168/07 od
13.04.2011. godine
66
Supra Note 46, str. 163.

70

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

presude, već će samo podsjetiti da se radi o svjedoku koji ranije nije poznavao optuženog
Hamzića, te je na glavnom pretresu nekad govorio N., nekad Zijad, te je kod sebe imao
ceduljicu sa imenom optuženog u koju je gledao da bi se podsjetio imena.

174. Imajući u vidu ovakvo stanje stvari, odnosno činjenicu da je pouzdanost i

vjerodostojnost svjedoka koji imaju neposredna saznanja u velikoj mjeri dovedena u
pitanje odnosno da njihovi iskazi nisu potvrđeni od strane drugih neposrednih očevidaca
događaja, Vijeće je zaključilo da provedeni dokazi nemaju potrebnu snagu uvjerljivosti da
je optuženi Hamzić Zijad počinio radnje koje mu se u ovom dijelu ove tačke optužnice
stavljaju na teret.

Ispitivanje i fizičko zlostavljanje Krste Andrića od strane Zijada Hamzića

175. Jedna od radnji koja se optuženom Hamziću stavljala na teret u okviru ove tačke
optužnice je i da je ispred kuće Sretena Miloševića udario nogom u predjelu ramena Krstu
Andrića, što je za posljedicu imalo nanošenje fizičkog i psihičkog bola.

176. Na ove okolnosti,Tužilaštvo je provelo dokaz saslušanjem svjedoka oštećenog

Krste Andrića. Ovaj svjedok je naveo da je kritičnog dana u selo došao neki njemu
nepoznat čovjek koji je čitao spisak i tražio da se preda odbačeno naoružanje, te opisao
da mu je te prilike Zijad, nakon što je svjedok rekao da nema oružje, opsovao srpsku
majku, rekavši „i srpskog kera treba ubiti“, te ga je dok je sjedio na komadu siporeksa,
nogom udario u predjelu ramena. Svjedok je dalje opisao da ih je potom odveo do jedne
šumice u blizini i pokazao gdje se nalazi sakriveno oružje, kojom prilikom su pronašli četiri
puške, automatske i poluautomatske.

177. Vijeće je detaljnu ocjenu iskaza ovoga svjedoka u pogledu identifikacije optuženog
Hamzić Zijada već navelo u paragrafu 148. ove presude, pa će samo kratko ponoviti da se
radi o svjedoku čija identifikacija optuženog je sporna, obzirom da je potvrdio da ga ranije
nije poznavao, nego je za njegovo ime čuo kasnije, ne objašnjavajući na koji način je
doveo u vezu osobu koju vidi te prilike i imena koje naknadno saznaje.

178. Kada je riječ o ostalim, gore navedenim svjedocima koji su saslušani na navedene
okolnosti, a koji su, kao i svjedok Krsto Andrić, bili neposredni očevici dešavanja na

71

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

lokalitetu ispred prodavnice i kuće Sretena Miloševića u selu Lupoglavo, Vijeće ističe da
niti jedan od ovih svjedoka nije u svojim iskazima naveo da je kritične prilike prilike Krsto
Andrić maltretiran na bilo koji način, a naročito ne od strane Hamzić Zijada.

179. Dakle, imajući u vidu da ukoliko se odluka Suda temelji na iskazu samo jednoga
svjedoka , onda taj iskaz mora biti takav da ne ostavlja ni najmanju sumnju u njegovu
tačnost i istinitost, što iz gore navedenih razloga, svakako nije slučaj sa iskazom svjedoka
Krste Andrića, to je Vijeće došlo do zaključka da isti nema onu dokaznu snagu koja je
neophodna da bi se samo na takvom iskazu moglo van razumne sumnje utvrditi da je
optuženi Hamzić Zijad poduzimao radnje koje mu se u ovom dijelu ovom tačkom optužnice
stavljaju na teret.

Nanošenje snažnog fizičkog i psihičkog bola, te odvođenje i nezakonito zatvaranje

Radovana i Luke Đokića u zgrade prosvjetnih radnika u Stuparima od strane Hamzić
Zijada i Halilović Ramiza

180. Dalje se ovom tačkom optužnice, optuženi Hamzić Zijad i Halilović Ramiz terete da
su, dana 07.06.1992. godine, u selu Lupoglavo, došli pred kuću Radovana Đokića, sa
većom grupom naoružanih pripadnika TO i Vojne policije, kojom prilikom su neki od njih
prijetili Radovanu da će ga ubiti, da bi zatim Radovana i njegovog brata Luku vezali
kanapom jednog za drugog, te ih sproveli u selo Tarevo u objekat „Vodovoda“, gdje su se
iz Lupoglava već bili vratili optuženi Hamzić i Halilović, te da su zatim Radovana i Luku,
obojica optuženih, naizmjenično fizički zlostavljali, udarajući ih pesnicama i nogama po
glavi i drugim dijelovima tijela, nanoseći im vidljive modrine, podlive i crvenilo po tijelu i
licu, što je imalo za posljedicu nanošenje snažnog fizičkog i psihičkog bola oštećenima, pa
su istog dana iz objekta Vodovoda, kamionom od strane nepoznatih policajaca,
sprovedeni i nezakonito zatvoreni u zgradu prosvjetnih radnika u Stuparima.

181. Na navedene okolnosti, saslušani su svjedoci optužbe Radovan Đokić i Danica

Jovanović.

182. Svjedok oštećeni Radovan Đokić je u svom svjedočenju na glavnom pretresu naveo
da su dana 07.06.1992. godine, u njegovo selo došli njemu nepoznati vojnici koji su u
blizini njegove štale našli zakopan puškomitraljez, koji je tu zakopao svjedokov sin, nakon
72

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

čega su ti vojnici otišli i doveli njegovog brata Luku, te im potom vezali ruke na leđima i
odveli ih u Tarevo, gdje ih je čekao TAM-ić kojim su odvedeni u objekat Vodovoda.
Odgovarajući na pitanje tužioca, da li je prepoznao nekoga od vojnika koji ih vežu i odvode
kritične prilike, svjedok je odgovorio da nije poznavao nikoga, osim Kahrinog brata. 67

183. Opisujući dalja dešavanja u Vodovodu, svjedok navodi da su ih u Vodovodu

smjestili u prostoriji sa željeznim vratima i bez prozora, u kojoj su proveli sat do dva
vremena, nakon čega ga odvode na drugi sprat objekta. Na pitanje tužioca, ko je bio
prisutan u prostoriji u koju je došao, svjedok je odgovorio da je bio onaj što je dolazio u
njihovo selo i predstavljao se kao „komandant, Hamzić“ i da je bio milicioner čijeg se
imena nije mogao sjetiti, pa je naveo“ Ismet, Rifet...jel, Rifet...nije...“, dok je upitan da li je
taj milicioner imao neki nadimak odgovorio „ Jeste crveni, zeleni... kako mu je bilo, ne
znam ni ja, oženjen je iz Tareva“....“žuti, crveni ga zvali tako nekako, Ramiz Halilović“, da
bi na sugestiju tužioca da li bi mogao biti „Rumeni“, svjedok potvrdio da jeste. 68

184. Svjedok je potom naveo da ga je Zijad Hamzić otprilike pet do šest puta udario
šakama po glavi, dok ga je Ramiz udario nogom po leđima,69 nakon čega je vraćen u
prostoriju iz koje je prethodno izveden, dok je potom njegov brat Luka odveden na sprat.
Svjedok je pojasnio da mu je brat, po povratku u prostoriju u kojoj su bili smješteni rekao
da ga su ga tukli i to „kaže pesnicama, Zijad me ošinuo, kaže, ovaj kaže nogama“. 70

Potom svjedok navodi da su se tu zadržali još jedno pola sata, nakon čega ih vode u
Stupare, gdje ih je Ilija Jovičić rasporedio u stan Mileve i Vlajke Andrića, koji se nalazio u
zgradama prosvjetnih radnika.

185. Na navedene okolnosti, saslušana je i svjedokinja Danica Jovanović, koja je u svom

iskazu navela da je tokom boravka u Stuparima jedne prilike vidjela da dva vojnika vode
Radovana i Luku Đokića, koji su bili crveni po licu, pri čemu je navela da joj je Radovan
Đokić naknadno rekao da su ga vodili u SUP i udarali, ali da joj tom prilikom nije rekao ko
su lica koja su mu nanijela fizičke povrede.

186. Imajući u vidu da je kao neposredni očevidac ovog događaja, saslušan samo
svjedok Radovan Đokić, Vijeće je, prilikom ocjene njegovog iskaza, ponovo pošlo od

67
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 27.09.2013. godine, str. 13.
68
Ibid., str. 16 i 17.
69
Supra Note 63, str. 18.
70
Ibid., str. 19.

73

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

činjenice da, ako se odluka Suda temelji na iskazu samo jednoga svjedoka, onda taj iskaz
mora biti takav da ne ostavlja ni najmanju sumnju u njegovu tačnost i istinitost. U skladu sa
tim, Vijeće se bavilo detaljnom i svestranom analizom iskaza ovoga svjedoka, dovodeći ga
u vezu i sa ostalim provedenim dokazima.

187. S tim u vezi, Vijeće najprije ističe da ovaj svjedok nije potvrdio da su u selo, zajedno
sa drugim pripadnicima, došli optuženi Hamzić Zijad i Halilović Ramiz, niti da su prijetili
Radovanu da će ga ubiti, pri čemu svjedok nije potvrdio ni da su optuženi Hamzić i
Halilović, bili osobe koje su ih vezali, odnosno sproveli u Tarevo u objekat Vodovoda, nego
je samo naveo da je pomenutog dana u selu vidio Kahrinog brata.

188. Nadalje, u odnosu na radnje fizičkog zlostavljanja u objektu “Vodovod”, Vijeće ističe
da iskaz oštećenog Radovana Đokića, kao jedini iskaz koji tereti optužene za navedene
radnje ostao usamljen, pa samim time i neprovjerljiv, odnosno isti nije potkrijepljen
nijednim drugim kontrolnim dokazom , a sam za sebe nije dovoljno pouzdan i uvjerljiv da bi
Vijeće moglo samo na osnovu takvog iskaza utvrditi krivičnu odgovornost optuženih.

189. Naime, ovaj svjedok je na glavnom pretresu potvrdio da on optuženog Hamzić

Zijada nije znao prije ratnih dešavanja, nego ga, prije kritičnog događaja vidi samo jednom,
kada je, tokom mjeseca maja 1992. godine, dolazio u njihovo selo i predstavio se kao
komandant i tada im je rekao da su oni njihove komšije, da će ih oni čuvati i da im ne smije
faliti dlaka sa glave. Takođe je svjedok potvrdio da nakon opisanih dešavanja u Vodovodu
optuženog Hamzića više nikada nije vidio. Upitan od strane branica četvrtooptuženog da
se izjasni koliko lica je došlo u selo sa tom osobom koja se predstavila kao komandant,
svjedok je odgovorio da ih je došlo pet do šest, da bi odgovarajući na dalje pitanje
branioca da li bi, ako bi mu pokazali fotografiju iz tog doba mogao prepoznati osobu koja
se predstavila kao Hamzić, svjedok odgovorio da ne bi. 71

190. Dakle, Vijeće nalazi da ovakva identifikacija optuženog Hamzića od strane ovoga
svjedoka nije pouzdana, naročito imajući u vidu da je sam svjedok potvrdio da je tu osobu
koja se predstavila kao komandant Hamzić, vidio samo jednom prije kritičnog događaja i
nikada više, pri čemu ga danas više ne bi mogao prepoznati. Prilikom ocjene iskaza ovoga
svjedoka, Vijeće je imalo u vidu da je svjedok na glavnom pretresu potvrdio da su mu,
prilikom davanja iskaza u istrazi istražitelji „malo dobacivali ako nešto nisu znali“, pa je na

71
Supra Note 63, str. 9, 79 i 84.

74

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

pitanje odbrane šta su im istražitelji „dobacivali“, svjedok odgovorio da su „dobacivali ako
nije znao predimak i ime“ te pojasnio: „Pa znači ako nisam nešto doturio, nešto javio, oni
kažu je li taj i taj bio i kako mu ime.„ 72

191. U odnosu na optuženog Halilović Ramiza, ovaj svjedok je naveo da ga je dobro

poznavao od prije rata, jer je bio lovac i da zna da je radio u policiji. Međutim, iskaz ovoga
svjedok,a Vijeće nije moglo prihvatiti kao nesporan i samo na takvom iskazu zasnovati
odluku o krivnji optuženog Halilovića, obzirom da ovaj svjedok nije bio konzistentan u
pogledu navedenih radnji udaranja i učešća optuženog Halilovića u tome.

192. Tako je ovaj svjedok na zapisniku iz istrage od 08.02.2005. godine 73, a koji mu je
predočen od strane odbrane petooptuženog, nije uopšte govorio o pomenutom udaranju u
vodovodu, niti pominjao optuženog Halilovića kao osobu koja ga udara, iako poimenično
navodi druge osobe koje su ga u tom periodu tukle i maltretirala (Vejzović, Butković).
Objašnjavajući na glavnom pretresu zašto tada nije pomenuo i optuženog Halilovića,
svejdok je naveo: „Pa nisam, nije mi bilo u mozgu. Zaboravim šta je juče bilo, a kamo li
neću zaboraviti 95. šta je bilo.“ Takođe, ovaj sjvedok je na glavnom pretresu potvrdio da je
prilikom davanja ovoga iskaza iz istrage od 08.02.2005. godine, bio zajedno sa Milošem
Čelićem u prostoriji, te da su se međusobno dopunjavali u izjavi, pa tako navodi „Ja, ja,
jeste, dopunjavao ono što ja ne znam, a ja sam što ja znam a on se ne sjeća“. 74

193. Imajući u vidu naprijed navedeno, Vijeće je došlo do zaključka da iskaz svjedoka
Radovana Đokića, u nedostatku drugih dokaza, nema onu dokaznu snagu koja je
neophodna da bi se samo na takvom iskazu mogla temeljiti osuđujuća presuda.

194. Dakle, tačkom 1. a), b), c) i d) optužnice, Tužilaštvo je optuženima stavilo na teret
više radnji izvršenja i to optuženom Mujčinović Safetu, Hamzić ZIjadu i Halilović Ramizu
protivzakonito zatvaranje a Hamzić Zijadu i Halilović Ramizu i fizičko i psihičko
zlostavljanje, međutim na osnovu provedenih dokaza, Vijeće nije moglo van razumne
sumnje utvrditi njihovu odgovornost za navedene radnje, odnosno, u ovom slučaju, radi se
samo o indicijama koje ne predstavljaju takav zatvoren krug iz kojeg se može van
razumne sumnje izvesti takav zaključak koji bi ujedno isključivao svaku drugu mogućnost,

72
Ibid., str. 80, 84 i 101.
73
O-V-5, Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Radovana Đokića, Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih
poslova, Centar javne bezbjednosti Bijeljina, Stanica javne bezbjednosti Zvornik, broj 12-1/02-2-230-88/05
od 08.02.2005. godine

75

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

iIi na osnovu koje bi bili oglašeni krivima, iz kojeg razloga ih je Vijeće, vodeći se principom
in dubio pro reo, oslobodilo optužbe za navedene radnje.

5. Tačka 1-A optužnice

195. Tačkom 1-A optužnice, a kako je to detaljno navedeno u dispozitivu ove tačke
optužnice, optuženi Mujčinović Safet tereti se da je kao komandir Stanice policije Stupari
koja je organizaciono pripadala SJB Kladanj, obavljajući tu dužnost najmanje od 1. juna
1992.godine do 1. aprila 1993. godine, nakon što su civilna lica srpske nacionalnosti
dovedeni u Osnovnu školu Stupari, odlučio da se isti nastave držati zatvoreni, nakon čega
je naredio da se civili iz škole premjeste u napuštene stanove prosvjetnih radnika i zgradu
Starog mjesnog ureda u Stuparima, odnosno da je, počev od 1. juna 1992 godine,
organizovao i nadgledao nezakonito zatvorenih oko 109 civila, koje su vršili pripadnici
rezervnog sastava policije nad kojima je imao ingerencije i efektivnu kontrolu, tako što su
svakodnevno, u dvije smjene, naoružani puškama držali stražu ispred zgrada prosvjetnih
radnika, Starog mjesnog ureda i Osnovne škole, pri čemu prema zatvorenim civilima koji
su tu držani sve do 21.07.1993. godine, nisu provedeni postupci utvrđivanja njihove
krivične odgovornosti, niti bilo kakav postupak za utvrđivanje njihovog statusa, te su civilna
lica tokom njihovog prinudnog boravka u navedenim objektima bila izložena nehumanom i
nečovječnom postupanju koje se sastojalo u ograničenoj slobodi kretanja, te su svo
vrijeme bili izloženi izgladnjivanju zbog neredovne i oskudne ishrane, pri čemu Mujčinović
Safet koji je bio odgovoran da se stara o uslovima smještaja zatočenih civila, nije
preduzimao mjere da se takvo stanje poboljša, već je svojim postupcima doprinosio da se
prema zatočenim civilima i dalje nehumano postupa, pa je tako zatočenoj Mileni Andrić
tokom mjeseca juna 1992. godine, koja je tokom jutra doživjela težak napad bubrega
praćen nesnošljivim bolovima koji su trajali do 16:00 časova istog dana uskratio ljekarsku
pomoć, nedopušajući da u zgradu dođe ljekar ili da Mileni omogući odlazak u zdravstvenu
ustanovu pod izgovorom, da je on odgovoran za njihovu bezbjednost ali ne i za njenu
prirodnu smrt, a u mjesecu septembru 1992. godine, izvršio razmjenu zatočene Jelke Ilić,
te je na taj način više od deset mjeseci odvojio od njene mldb. kćerke Ljilje stare 7 godina,

74
Supra Note 63, str. 82 i 84.

76

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

što je kod Ljilje izazvalo svakodnevni plač, strah, tugu i patnju za majkom, a nakon
razmjene i osjećaj otuđenosti od majke, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv
civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) i e), u vezi sa članom 180. stav 1. KZ
BiH.

196. Vijeće najprije ističe da je na činjenične okolnosti ove tačke optužnice, tokom
dokaznog postupka saslušan veliki broj, kako svjedoka optužbe, tako i svjedoka odbrane.
U tom smislu, Sud je prilikom ocjene svih provedenih dokaza, cijenio svaki dokaz
pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, pri čemu Vijeće podsjeća da će se, u skladu sa
odredbama člana 15. ZKP BiH, u obrazloženju osvrnuti samo na one dokaze koji su, po
mišljenju Suda, bili relevantni za utvrđivanje činjeničnog stanja.

197. Vijeće je u tom kontekstu najprije cijenilo iskaze svjedoka mještala sela Lupoglavo,
Olovci, Rujići, Prijanovići i drugih okolnih sela oko Stupara, u dijelu koji se odnosi na njihov
dolazak u Stupare, odnosno prostorije Osnovne škole u Stuparima. Naime, Vijeće ističe da
su brojni svjedoci koji su svjedočili na ove okolnosti pominjali imena različitih osoba koje
su zatekli kada su došli u prostorije škole i koje su, po njihovom shvatanju, donijele odluku
o njihovom smještanju u školu, a kasnije i u zgrade prosvjetnih radnika.

198. Tako je svjedok Ilija Jovičić, koji je u inkriminisanom periodu, prema iskazima
svjedoka, bio predstavnik civila srpske nacionalnosti tokom njihovog boravka u Stuparima,
u svom svjedočenju na glavnom pretresu naveo da su po dolasku u Osnovnu školu u
Stuparima, na sastanku koji je održan u fiskulturnoj sali škole, prisustvovali komandant iz
Tareva Hamzić, Mujčinović Safet i Prašo iz Kladnja, koji je u to vrijeme obavljao funkciju
sekretara u opštini. Na pitanje tužioca, ko je odlučio da civili srpske nacionalnosti budu tu
sabrani, svjedok je odgovorio: „Pa ova trojica su bili i mislim glavni Safet i ovaj, i ovaj
komandant iz Tareva i taj Prašo, zna'.“ 75

199. Međutim, dalje opisujući boravak u Stuparima, ovaj svjedok je naveo da je nekoliko
puta, zajedno da Dragom Martinovićem, išao na sastanke o statusu civila srpske
nacioalnosti u Kladanj, kod Osmana Čučka, koji je tada obavljao funkciju gradonačelnika,
a na kojim sastancima je dogovoreno da ovi civili budu razmijenjeni. Svjedok je prilikom
unakrsnog ispitivanja naveo da je pomenutim sastancima prisustvovao i Muhamed Prašo,
sekretar Opštine Kladanj, a na pitanje braniteljice četvrtooptuženog: „Vi ste, samo da, da

75
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 18.07.2014. godine, str. 22.

77

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

malo razjasnimo, tražili ste taj sastanak sa ovim predsjednikom i sekretarom opštine
upravo zbog toga što Vam ovi ljudi, uključujući ove iz policijske stanice u, ili drugim
riječima vlast u Stuparima nije mogla razriješiti problem. Taj problem je jedino moglo
razriješiti rukovodstvo opštine Kladanj?“, svjedok je odgovorio: „Tačno, tačno”, dok je na
sljedeće pitanje braniteljice: „Potpuno je bilo jasno da dakle odlučuju o vašoj sudbini ovi
ljudi iz rukovodstva, predsjednik opštine Kladanj?“, svjedok dodatno pojasnio: „Jest, ovi su
samo bili, ovaj, kao radnici kojima je naređeno da rade“. 76

200. Saglasno tome, svjedokinja Cvijeta Čuturić je također navela da je po dolasku u

Osnovnu školu u Stuparima, održana „sjednica, odnosno konferencija“, koju je predvodio
Prašo iz Kladnja i na kojoj im je rečeno da će ostati tu. Iako je u svom iskazu iz istrage ova
svjedokinja prvobitno tvrdila da je pomenuti sastanak održao Mujčinović Safet, koji im je
tom prilikom rekao da će prvu noć prenoćiti u sali, a da će se sljedeće jutro smjestiti u
stanove u zgradama prosvjetnih radnika odmah preko puta škole, pri čemu joj je isti na
njeno pitanje: „Zašto smo ovdje zatvoreni?“, odgovorio: „Zatvoreni ste zato što ste Srbi“ 77,
ista je tokom ispitivanja na glavnom pretresu nekoliko puta ponovila da je sastanak održao
Muhamed Prašo, pri čemu je, suočena sa razlikom u datim iskazima od strane tužioca,
izjavila da im se Mujčinović Safet kritične prilike u školi nije na bilo koji način obraćao,
odnosno svjedokinja se nije mogla sjetiti da je Safeta tada uopšte vidjela.

201. Dakle, Vijeće ističe da je ova svjedokinja na glavnom pretresu, odstupila od svog
iskaza iz istrage, pri čemu njen iskaz iz istrage nije potvrđen od strane drugih svjedoka,
neposrednih očevidaca ovog događaja, pa tako ni iskazom svjedoka Ranka Martinovića,
koji je bio komšija optuženog Mujčinovića i koji ga je dobro poznavao, a koji je naveo da
kritične prilike u školi optuženi Mujčinović nije bio prisutan. 78

202. Potvrdu činjeničnog navoda da je optuženi Mujčinović Safet bio osoba koja se
kritične prilike u Osnovnoj školi u Stuparima obratila civilima srpske nacionalnosti i donijela
odluku da se civili nastave držati zatvoreni, Vijeće nije našlo ni u iskazu svjedoka Vitomira
Andrića, a koji iskaz je, u skladu sa odredbama člana 273. stav 2. ZKP BiH, kao dokaz
Tužilaštva, pročitan na glavnom pretresu dana 09.05.2014. godine. Ovaj svjedok je u
svom iskazu naveo da im se kritične prilike obratio Hamzić Zijad sa riječima: „Više nema

76
Ibid., str. 75.
77
T-7, Zapisnik o saslušanju svjedoka Čuturić Cvijeta, Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od
25.01.2011.godine

78

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

lutanja, bićete skladištovani u školi.“ 79
U tom kontekstu, ovaj svjedok je u svom iskazu iz
istrage naveo da se u učionici osnovne škole optuženi Mujčinović Safet prisutnima obratio
sa riječima: „Nema izlaska iz zgrada, nema kretanja bez komande.“ 80
Međutim, u svom
drugom iskazu iz istrage 81
, a koji je na okolnosti različitosti iskaza uložen kao dokaz
odbrane, ovaj svjedok nije pominjao navedenu okolnost, odnosno nije naveo da se kritične
prilike optuženi Mujčinović obraćao prisutnima. Dakle, pri ocjeni ovog dokaza, Vijeće je
imalo u vidu sve nedosljednosti i kontradiktornosti ovog iskaza, kao i činjenicu da isti,
usljed njegovog čitanja na glavnom pretresu, nije bilo moguće provjeriti.

203. Obzirom na sve navedeno, iako ovakvo postupanje, samo po sebi, nema obilježja
krivičnog djela koje se optuženom Mujčinoviću, ovom tačkom optužnice stavlja na teret,
Vijeće je, imajući u vidu potrebu da se isto posmatra u širem kontekstu okolnosti
inkriminisanih radnji, analiziralo provedene dokaze u tom pravcu, te našlo da isti nisu
dovoljni da bi se van razumne sumnje izveo zaključak o dokazanosti ovih činjeničnih
navoda.

204. Nadalje, ni svjedok Rifet Kadrić, kojeg je Tužilaštvo saslušalo na nevedene

okolnosti, nije mogao potvrditi da je optuženi Mujčinović Safet odlučio da se civili drže
zatvoreni u prostorijama Osnovne škole, a potom u zgradama prosvjetnih radnika u
Stuparima, niti iz njegovog iskaza proizilazi da se optuženi Mujčinović na bilo koji način
obraćao civilima u školi. Suprotno tome, ovaj svjedok je naveo da je kritične prilike u školi
sa civilima razgovarao Prašo, kao i da je isti naknadno organizovao sastanak u Kladnju o
statusu ovih lica, a kojem sastanku je, između ostalih, pored Ilije Jovičića, u svojstvu
predstavnika, prisustvovao i Drago Martinović. Na pitanje tužioca, po čijoj odluci su civili
smješteni u Stupare, ovaj svjedok je odgovorio: „Pa ratno predsjedništvo.“ 82

205. Vijeće je u tom smislu upravo imalo u vidu i iskaz svjedoka Tužilaštva Muhameda
Praše , koji je potvrdio navode svjedoka Ilije Jovičića i drugih svjedoka optužbe, koji su
83

svjedočili na okolnosti održanih sastanaka, te naveo da je dogovoreno da se hitno održi

sastanak kod predsjednika Izvršnog odbora u Kladnju, na koji treba da dođe i predsjednik

78
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 30.01.2015. godine, str. 7.
79
T-19, Zapisnik o saslušanju svjedoka Vitomir Andrić, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, broj: KT-RZ-168/07
od 17.03.2011. godine, str. 6.
80
Ibid., str. 7., pasus 1.
81
O-I-11, Zapisnik o saslušanju svjedoka Vitomir Andrić, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS. Centar javne
bezbjednosti Bijeljina, Policijska stanica Kozluk, broj: 12-1/01-2-290/05 od 05.07.2005. godine
82
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 23.05.2014. godine, str. 11.

79

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

mjesne zajednice u Stuparima, Drago Martinović, Ilija Jovičić i još neka lica. Navedeni
sastanak je, prema navodima ovog svjedoka, održan narednog dana, odnosno
08.06.1992. godine, na kojem je, pored ovih lica bio prisutan i svjedok Prašo, koji je,
prema vlastitim navodima, na sastanak došao sa dopisnikom Radio Kladnja, Kreho
Murizom. Na pitanje tužioca šta je bila tema pomenutog sastanka, ovaj svjedok je
odgovorio da je isti održan na inicijativu predstavnika srpskog naroda u vezi sa njihovim
izmještanjem u Šekoviće, te da je na istom razmatrana problematika smještaja, ishrane, i
pitanja zdravstvene zaštite civila srpske nacionalnosti, pri čemu je tom prilikom odlučeno
da trenutno izmještanje istih i njihovo napuštanje Stupara, nije moguće.

206. Dakle, Vijeće iz iskaza svjedoka koji su u toku glavnog pretresa saslušani na
navedene okolnosti, nije moglo utvrditi da je optuženi Mujčinović Safet bio osoba koja je
odlučila da se civili drže zatvoreni u prostorijama Osnovne škole u Stuparima. U tom
smislu, Vijeće ističe da su svjedoci koji su prisustvovali sastanku u Osnovnoj školi u
Stuparima, po dolasku civila srpske nacionalnosti iz okolnih sela na području Stupara,
različito svjedočili o tome ko je bila osoba koja je održala govor u pomenutim prostorijama,
odnosno po njihovom zaključku, donijela odluku o njihovom smještenju u objekte u
Stuparima.

207. S druge strane, Vijeće nalazi bitnim istaknuti da je, kao naročito relevantne u tom
pravcu, cijenilo iskaze svjedoka koji su u inkriminisanom periodu bili predstavnici lica
srpske nacionalnosti, odnosno koji su prisustvovali sastancima i pregovorima, na kojima
se raspravljalo o njihovom statusu. U tom smislu, Vijeće je imalo u vidu da ovi činjenični
navodi optužnice nisu potvrđeni ni od strane tih svjedoka, nego čak naprotiv, upravo ti
svjedoci su kao osobe koje su odlučivale i bile nadležne za pitanje statusa civila srpske
nacionalnosti identifikovali druga lica, a ne optuženog Mujčinović Safeta. Iz navedenih
iskaza proizilazi da su upravo predstavnici civila srpske nacionalnosti u Stuparima, a
imajući u vidu njihovo prisustvovanje sastancima i kontakte sa svim organima vlasti u tom
periodu, u velikom i značajnom obimu posjedovali neposredna saznanja o navedenom
pitanju.

208. Obzirom na sve navedeno, Vijeće nije našlo da izvedeni dokazi po svom sadržaju i
kvalitetu imaju potrebnu snagu uvjerljivosti da bi Vijeće moglo van razumne sumnje

83
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 03.10.2014. godine, str. 81-82

80

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

zaključiti da je optuženi Mujčinović Safet, u svojstvu komandira Stanice policije Stupari,
donio odluku da se lica srpske nacionalnosti drže zatvoreni u prostorijama Osnovne škole,
na način kako mu se to ovom tačkom optužnice stavlja na teret.

209. Nadalje, Vijeće iz provedenih dokaza nije našlo van razumne sumnje dokazanim
navode optužnice da je optuženi Mujčinović Safet naredio da se civili iz škole, premjeste u
napuštene stanove prosvjetnih radnika i zgradu Starog mjesnog ureda u Stuparima,
budući da niti jedan od saslušanih svjedoka nije u svom svjedočenju naveo da je takva
naredba izdata upravo od strane optuženog Mujčinovića. Naime, većina svjedoka navela
je da su lica srpske nacionalnosti samoinicijativno tražila premještaj, budući da su uslovi
smještaja u zgradama bili znatno povoljniji u odnosu na uslove u školi, dok preostali
svjedoci u svojim iskazima nisu imali detaljna saznanja po čijoj naredbi, odnosno odluci su
premješteni, niti je Tužilaštvo uložilo bilo kakav dokaz materijalne prirode u tom pravcu.

210. U tom smislu, Vijeće ponovo ukazuje iskaz svjedoka Ilije Jovičića, koji je kao
predstavnik civila srpske nacionalnosti prisustvovao dogovoru da se civili premjeste u
stanove prosvjetnih radnika i koji u svom iskazu nije potvrdio da je naredbu o premještaju
civila donio optuženi Mujčinović. Suprotno tome, ovaj svjedok je na predmetne okolnosti
izjavio da se nakon održanog sastanka po dolasku civila srpske nacionalnosti u Stupare,
obratio komandantu iz Tareva, Hamzić Zijadu, navodeći: „Ja sam ga zamolio, daj bolan
ako može ikako. Tako je on tu negdje, ne vidim znaš tu, kaže on meni ku' ćemo vas Ilija,
zna', a ja sam već znao te stambene zgrade đe su bili prosvjetni radnici, rečeno mi je da
su obijene i da su prazne, ljudi su otišli.“ 84
Obzirom da prema navodima ovog svjedoka,
Hamzić Zijad nije znao za te prostorije, isti mu je rekao da pita Safeta da li imaju ti stanovi i
da li su prazni, a nakon što je Safet rekao da jesu, svjedok je naveo da su potom zajedno
otišli da pogledaju stanove, nakon čega je svjedok prihvatio da ostanu u njima. Opisujući
detaljnije pomenuti događaj, svjedok je izjavio: „Ovaj, to nam je izaš'o u susret taj, ovaj
Hamzić, taj komandant, 'na. To mu svaka čast i fala mu za to, znaš. On je tu prekršio, ču,
kasnije sam čuo da je bio i od svojih tih, teško mi to pada što se dijelimo, moj narod, tvoj
narod, naši i vaši, znaš, šta ja znam to, što je to učinio. Ali eto, on je to učinio, nama je to
izaš'o u susret, da naš je tud, ovaj, njegovom tom smo zaslugom ostali tu.“ 85

84
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 18.07.2014. godine, str. 23.
85
Ibid.

81

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

211. Također, zaključak da je optuženi Mujčinović Safet naredio premještaj civila, Vijeće
nije moglo izvesti ni iz iskaza svjedoka Miloša Čelića, koji je prisustvovao razgovoru
prilikom kojeg je Ilija Jovičić predložio da se civili izmjeste u stanove, a koji svjedok se nije
mogao izjasniti ko je od prisutnih lica donio odluku o premještaju civila. 86

212. Navode svjedoka Ilije Jovičića, potvrdili su i drugi svjedoci, pa su tako Dobrivoje
Jovičić, Ranko Martinović i Stanimir Trišić 87, u svojim iskazima na glavnom pretresu naveli
da su civili iz Osnovne škole u stanove prosvjetnih radnika premješteni na vlastitu
inicijativu, dok drugi saslušani svjedoci, Krsto Andrić, Predrag Andrić, Miloš Stanišić,
Radovan Đokić, kao i Mirosav Marković, nisu imali saznanja ko je kritične prilike naredio
njihov premještaj.

213. Dakle, iz provedenih dokaza, Vijeće nije našlo dokazanim činjenične navode
optužnice da je optuženi Mujčinović Safet naredio da se civili iz škole, premjeste u
napuštene stanove prosvjetnih radnika i zgradu Starog mjesnog ureda u Stuparima.

214. Kada je riječ o daljim navodima optužnice da je optuženi Mujčinović organizovao i

nadgledao civile srpske nacionalnosti u Stuparima, Vijeće najprije ističe da se, između
ostalog, optuženi Mujčinović, u svojstvu komandira stanice policije Stupari, tereti za
obezbjeđivanje i nadgledanje ovih civila počev od 01.06.1992. godine, pa sve do, kako se
to u dispozitivu ove tačke optužnice navodi, 21.07.1993. godine. Međutim, istovremeno, u
ovoj tački optužnice se navodi da je navedenu funkciju optuženi Mujčinović obavljao u
periodu od 01.06.1992. do 01.04.1993. godine, pri čemu iz iste ne proizilazi po kojem
osnovu i u kojem svojstvu se optuženi za ove radnje tereti u preostalom periodu, nakon što
je isti prestao obnašati funkciju komandira stanice policije Stupari. Obzirom da se sve
pojedinačne radnje koje su ovom tačkom stavljene na teret optuženom Mujčinoviću vezuju
za njegovu funkciju, Vijeće će se u obrazloženju osvrnuti samo na period od 01.06.1992.
do 01.04.1993. godine, budući da iz provedenih dokaza ne proizilazi da je optuženi takvu
funkciju obavljao i nakon isteka ovog perioda. Navedeno svojstvo optuženog Mujčinovića,
proizilazi iz uložene materijalne dokumentacije88, zatim iskaza samog optuženog
Mujčinovića, kojeg je na glavnom pretresu dao u svojstvu svjedoka, a koji iskaz je

86
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 06.09.2013. godine, str. 106.
87
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 13.09.2013. godine, str. 64.,
transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 01.11.2013. godine, str. 38. i
transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 01.11.2013. godine, str. 38
88
T-119, Personalni karton na ime Mujčinović Safeta

82

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

saglasan i iskazima svjedoka Halilović Ramiza, Busnov Selmana, kao i svjedoka Kadrić
Rifeta.

215. Nadalje, Vijeće je zaključilo da iz provedenih dokaza i to svjedoka, kako optužbe,

tako i odbrane, kao i uložene materijalne dokumentacije, a što ni odbrana tokom postupka
nije osporavala, nesporno proizilazi, da su, u inkriminisanom periodu, pripadnici rezervnog
sastava policije Stanice policije Stupari, vršili obezbjeđenje objekata Osnovne škole,
Starog mjesnog ureda i zgrada prosvjetnih radnika u Stuparima. 89
Međutim, sama
činjenica da su pripadnici rezervnog sastava SP Stupari, na čijem čelu se nalazio optuženi
Mujčinović, obezbjeđivali objekte u kojima su bila lica srpske nacionalnosti, a imajući u
vidu da tokom dokaznog postupka nije dokazano da je optuženi Mujčinović odgovoran za
radnje lišenja slobode, odnosno njihovog odvođenja iz kuća, zatim dovođenja u pomenute
objekte, te u konačnici donošenja odluke da isti budu tu dovedeni, prema ocjeni Vijeća,
nije dovoljna osnova za zaključak da je optuženi počinio krivično djelo koje mu se ovom
tačkom optužnice stavlja na teret, odnosno da ta činjenica, sama po sebi, ne predstavlja
kršenje odredbe člana 3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata.

216. Iz uloženih materijalnih dokaza, a prvenstveno Odluke o fizičkom obezbjeđenju,

koju je Predsjedništvo skupštine opštine Kladanj donijelo na sjednici održanoj dana
12.05.1992. godine 90
, proizilazi da je istom uvedeno fizičko obezbjeđenje objekata,
državnih organa javnih ustanova, škola, privrednih i društvenih infrastrukturnih objekata,
dok je za realizatora ovih radnji zadužena Stanica javne bezbjednosti Kladanj i Štab TO
opštine Kladanj. Navedeno je u svom iskazu potvrdio i svjedok Osman Čučak, ističući da
su za realizaciju bili nadležni organi za bezbjednost, odnosno sekretarijat unutrašnjih
91
poslova i organi bezbjednosti u vojsci. Dana 29.09.1992. godine, Predsjedništvo
skupštine opštine Kladanj, dostavilo je Stanici javne bezbjednosti Kladanj zahtjev kojim se
upozorava na obavezu sporovođenja ranije donesene Odluke o fizičkom obezbjeđenju
objekata od 12.05.1992. godine. 92

89
Ovo također proizilazi i iz patrolnih naloga Policijske stanice Stupari, uloženih u dokazni spis predmeta
pod brojem: T-153, T-154, T-155, T-156, T157, T-158 i T-159
90
O-I-24, Odluka o fizičkom obezbjeđenju objekata, Predsjedništvo skupštine opštine Kladanj, broj: 01-023-
123/92 od 12.05.1992. godine
91
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 01.04.2016. godine, str. 31.
92
O-I-22, Zahtjev za sprovođenje Odluke Skupštine opštine Kladanj, RBiH, Predsjedništvo skupštine opštine
Kladanj, broj: 01-023-259/92 od 29.9.1992. godine

83

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

217. U svom svjedočenju na glavnom pretresu, svjedok Rifet Kadrić, je pojasnio da se
navedena Odluka odnosila na sve objekte, uključujući objekte osnovne škole i okolnih
objekata u Stuparima, pri čemu su se pod Stanicom javne bezbjednosti Kladanj, kao
realizatora obezbjeđenja tih objekata, podrazumijevale i policijske stanice koje su bile u
njenom sastavu, među kojima i Policijska stanica Stupari.

218. Vijeće je prilikom odlučivanja o navedenom pitanju imalo u vidu i brojne sastanke
koji su održani u vezi sa statusom civila srpske nacionalnosti, pa je tako cijenilo i iskaze
svjedoka koji su svjedočili na te okolnosti, kao i materijalnu dokumentaciju, odnosno
službene zabilješke koji su sačinjavanje tim prilikama.

219. Tako je svjedok Muhamed Prašo u svom iskazu naveo da je, u svojstvu
Predsjednika Opštinske organizacije Crvenog križa u Kladnju, a ujedno i kao Predsjednik
Koordinacionog odbora humanitarnih organizacija u opštini Kladanj, u Stupare, prvi put
došao početkom juna 1992. godine. Prema navodima ovog svjedoka, u Stupare je došao
po telefonskom pozivu Hodzić Ahmeta, koji je u to vrijeme obavljao funkciju Predsjednika
mjesnog ogranka Crvenog križa u Stuparima i koji ga je obavijestio da se u Stuparima
nalaze lica srpske nacionalnosti iz okolnih srpskih sela i da ga njegovo prisustvo zahtijeva
Drago Martinović, kao predstavnik tih lica, obzirom da su ranije zajedno radili u opštinskim
organima, a u svrhu rješavanja pitanja smještaja lica srpske nacionalnosti, njihove ishrane
i organizovanja prelaska tih lica na teritoriju opštine Šekovići.

220. Svjedok Prašo je dalje pojasnio da je dana 07.06.1992. godine93, a kako je to već
ranije navedeno, došao i održao sastanak u Stuparima, što je potvrđeno i iskazom
svjedokinje Cvijete Čuturić, pri čemu je, nakon što nije mogao riješiti zahtjeve tih lica, po
povratku u Kladanj, o istom pitanju obavijestio Čučak Osmana, predsjednika Ratnog
predsjedništva Skupštine opštine Kladanj, budući da su predstavnici srba Ilija Jovičić i
Drago Martinović, zahtijevali sastanak sa njim u Kladnju. Navedeno je potvrdio i svjedok
Ilija Jovičić, koji je naveo da je u vezi statusa lica srpske nacionalnosti i njihovom
smještanju u stanove prosvjetnih radnika u Stuparima, zahtijevao razgovor sa
predstavnicima opštinskih vlasti Kladnja, navodeći pri tome, da policija u Stuparima nije
bila nadležna za rješavanje pitanja njihovog statusa.

93
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 03.10.2014. godine, str. 80

84

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

221. Svjedok Prašo je dalje pojasnio da je sljedećeg dana, 08.06.1992. godine 94, u
prostorijama Opštine Kladanj, predsjednik Ratnog predsjedništva Skupštine opštine
Kladanj, Osman Čučak, održao sastanak sa Ilijom Jovičićem i Dragom Martinovićem, a
kojem sastanku su, pored navedenih lica, prisustvovali i Meho Hodžić, predsjednik Mjesne
zajednice Stupari i Muhamed Prašo kao Predsjednik Opštinske organizacije Crvenog križa
opštine Kladanj. Održavanje ovog sastanka, te prisustvo navedenih lica, potvrdio je u
svom iskazu i svjedok Milo Dragić, koji je istakao da je tema ovog sastanka bilo rješavanje
pitanja statusa lica srpske nacionalnosti, koja su bila smještena u stanovima prosvjetnih
radnika u Stuparima. Također, svjedok Rifet Kadrić naveo je da je o održavanju
navedenog sastanka saznao od Drage Martinovića, koji je od njega tražio da ga najavi kod
predsjednika Ratnog predsjedništva, radi prethodno ugovorenog sastanka. Osim toga,
prvooptuženi Mujčinović Safet je u svom iskazu, koji je dao na glavom pretresu u svojstvu
svjedoka, potvrdio činjenice vezane za održavanje sastanka, navodeći da je inicijator tog
sastanka bio Drago Martinović, koji je, kao jedan od predstavnika lica srpske
nacionalnosti, zahtijevao da se zakaže i održi sastanak sa predsjednikom Ratnog
predsjedništva, pri čemu je Muhamed Prašo preuzeo na sebe obavezu da ugovori taj
sastanak.

222. Opisujući dalja dešavanja, svjedok Prašo je naveo da se na tom sastanku

raspravljalo o statusnim pitanjima lica Srpske nacionalnosti smještenih u Stuparima, pri
čemu je stav Predsjednika Ratnog predsjedništva, Osmana Čučka, bio da se zahtjevima
lica srpske nacionalnosti koja su se nalazila u Stuparima, a posebno njihovom zahtjevu za
prelazak u Šekovića, trenutno ne može udovoljiti iz bezbjednosnih razloga. Kada je riječ o
zahtjevima ovih lica u pogledu smještaja i ishrane, predsjednik Ratnog predsjedništva,
prema navodima ovog svjedoka, odlučio je da će im se od strane nadležnih opštinskih
organa Kladanj, obezbijediti adekvatan smještaj, ishrana, ljekarska zaštita, bezbjednost i
drugi uslovi adekvatni ratnom stanju. Na upit tužioca, svjedok je potvrdio da je nakon ovog
sastanka, kao predsjednik Crvenog križa i predsjednik Koordinacionog odbora
humanitarnih organizacija u opštini Kladanj, prema ukazanoj potrebi u više navrata vršio
obilazak i posjete lica srpske nacionalnosti koja su se nalazila u Stuparima, a što su u
svojim iskazu potvrdili i svjedoci Rifet Kadrić i Cvijeta Čuturić.

94
Supra Note 83.

85

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

223. Ovi navodi svjedoka Praše, potvrđeni su i dnevnikom95, koji je u inkriminisanom
periodu vodio Drago Martinović, a u kojem su, između ostalog, sadržane i bilješke sa
sastanka koji je održan 08.06.1992. godine u Stuparima. Iz Dnevnika proizilazi da je na
pomenutom sastanku, predsjednik Ratnog predsjedništva donio zaključke u vezi statusa
građana srpske nacionalnosti i to u pogledu obezbjeđenja ovih lica do njihovog prelaska u
Šekoviće, zabrane putovanja iz bezbjednostnih razlika i, kako je to upravo naveo i svjedok
Muhamed Prašo, obezbjeđenje ishrane i ljekarske pomoći od strane nadležnih opštinskih
organa. Opisujući sastanak, Drago Martinović u svom dnevniku, na stranici pod naslovom
„Kladanj – Stupari, 08.06.1992. godine“, navodi: „Prisutni nisu zadovoljni odlukom
Predsjednika SO-e Kladanj, jer se ne može realizovati zahtjev da se ide dalje van opštine.
Bojo sam se odmazde...“ 96 Da je na pomenutom sastanku donesena odluka da srpski civili
ostaju u Stuparima do daljnjeg, te da ne mogu preći na područke Šekovića, potvrdio je
također u svom iskazu i svjedok Rifet Kadrić, kojem su navedenu informaciju prenijeli Ilija
Jovičić i Drago Martinović, po povratku u Stupare.

224. Saglasno navodima svjedoka Praše, na okolnosti ovog sastanka, u svom iskazu sa
glavnog pretresa u svojstvu svjedoka, govorio je i optuženi Busnov Selman, navodeći da
ga je, kao i druge članove Ratnog predsjedništva na sastanku održanom 09. iili
10.06.1992. godine, izvjestio o prethodnom sastanku koji je 08.06.1992. godine, održan u
Stuparima sa predstavnicima civila srpske nacionalnosti, među kojima su bili Ilija Jovičić,
Drago Martinović, predstavnik Crvenog križa znači ili koordinacionog odbora humanitarne
organizacija, Muhamed Prašo, kao i Hodžić Meho, koji je u to vrijeme obavljao funkciju
presdsjednika Mjesne zajednice Stupari. Optuženi Busnov je u daljem toku svog iskaza
naveo da je Čučak Osman članove Ratnog predsjedništva upoznao i da je na navedenom
sastanku, uz prethodnu saglasnost, dogovor i konsultacije sa Komandantom Štaba TO,
Krekić Sifetom, dogovoreno da ova lica ne mogu preći na teritorij opštine Šekovići, dok se
ne steknu uslovi, pri čemu je također obavijestio Ratno predsjedništvo da je na tom
sastanku naloženo Domu zdravlja Kladanj da se preko Mjesne ambulante Stupari, nastavi
pružati zdravstvena zaštita licima srpske nacionalnosti, a da je Izvršnom odboru Skupštine
opštine Kladanj naloženo da preko humanitarnih organizacija i Koordinacionog odbora
humanitarnih organizacija obezbjeđuje adekvatnu ishranu tom stanovništvu. Također,
optuženi Busnov je naveo da je na tom sastanku, predsjednik Ratnog predsjedništva,

95
Supra Note 14.
96
Ibid.

86

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

naložio Policijskoj stanici Stupari da vrši adekvatno obezbjeđenje tih lica, a iz razloga
novonastalog stanja i moguće odmazde, što je u svom iskazu saglasno naveo i svjedok
Prašo Muhamed. 97

225. Svjedočeći dalje na okolnosti sastanaka koji su održani na temu rješavanja pitanja
statusa ovih civila, svjedok Muhamed Prašo naveo je da je sljedeći sastanak održan dana
17.01.1993. godine u ugostiteljskom objektu „Rubin“ u Stuparima, a koji sastanak je
ponovo predvodio predsjednik Ratnog predsjedništva Čučak Osman, dok je zapisnik vodio
Prašo Muhamed. Navode ovog svjedoka, potvrdio je u svom iskazu sa glavnog pretresa i
optuženi Mujčinović. Iz Zapisnika o održanom sastanku, a koji je uložen u dokazni spis,
proizilazi da je pored navedenih lica, istom prisustvovala i delegacija Međunarodnog
komiteta Crvenog krsta, koja je predstavnicima srpskih civila obećala da će pokušati
pronaći rješenje za njihov smještaj, ukoliko to dozvole lokalne vlasti. 98

226. Optuženi Mujčinović Safet je u svom svjedočenju iznio saznanja o održavanju

sastanaka predstavnika civila srpske nacionalnosti i sa komandantom Opštinskog štaba
teritorijalne odbrane, Šarić Hazimom, pa je tako naveo da su u tom pravcu održana dva
sastanka i to na dane 26.12.1992. godine i 28.01.1993. godine.

227. U službenim zabilješkama koje je optuženi Mujčinović sačinjavao nakon ovih

sastanaka, navodi se da su predstavnici civila srpske nacionalnostzi na prvom sastanku
od komandanta Štaba TO Kladanj, Šarić Hazima, zahtijevali da napuste područje opštine
Kladanj, a da im je komandan rekao: „Vi ne možete otići, vi ste lica čije se kretanje
kontroliše. Razmjenu civila ne vrši Armija RBiH, nego se to vrši u posredstvu
Međunarodne organizacije Crvenog Krsta. Ja sam na njihov zahtjev odmah odobrio da vas
mogu obići... (...) Uslovi vašeg smještaja su dobri. Na kraju je istakao mogućnost da stariji,
iznemogli, bolesni i djeca odu iz Stupara.“ 99
Drugi sastanak je održan 28.01.1993. godine,
a isti je iniciran od strane Međunarodnog Crvenog krsta i na istom je, uz njihovo učešće,
bio i komandant štaba TO Kladanj, Šarić Hazim. Civili srpske nacionalnosti su, prema
navodima optuženog Mujčinovića, a što proizilazi i iz sačinjene Službene zabilješke,
ponovo zahtijevali da idu sa područja opštine Kladanj, pri čemu im je Šarić Hazim saopštio

97
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 10.07.2015. godine, str. 6-7.
98
T-173, Pregled izdatih roba za lica srpske nacionalnosti u Stuparima sa zapisnikom o obavljenim
razgovorima sa licima srpske nacionalnosti dana 17.01.1993. godine

87

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

da odlazak starijih lica, po prethodnom dogovoru, nije mogao biti realizovan zbog ratnih
dejstava. Na pomenutom sastanku, Šarić je također istakao: „Ja nisam očekivao da ćete
mene tražiti za razgovor, očekivao sam da ćete pozvati predsjednika Predsjedništva
Skupštine opštine Kladanj, gosp. Čučka, jer smo u prethodnom razgovoru rekli da mi
vojska nemamo ništa sa licima srpske nacionalnosti, obzirom da oni nisu ratni zarobljenici,
nego lica čije se kretanje kontroliše, a to je u nadležnosti civilnih organa. Na navedenom
sastanku, predstavnici MKCK zahtijevali su sastanak sa predsjednikom Predsjedništva,
Čučak Osmanom. 100

228. Vijeće je iz uloženih materijalnih dokaza utvrdilo da se u narednom periodu, prije

napuštanja teritorije od strane civila srpske nacionalnosti, Ratnom predsjedništvu u
pogledu rješavanja statusa ovih lica, obraćala i Stanica Javne bezbjednosti Kladanj, pa se
tako u Zahtjevu za definisanje statusa građana srpske nacionalnosti koje se nalaze u
Stuparima, akt Stanice javne bezbjednosti Kladanj od 15.06.1993. godine, a koji je upućen
organu Ratnog predsjedništva opštine Kladanj, navodi da je, otprilike prije godinu dana,
došlo do oružanog sukoba između vojske pripadnika Armije RBiH i agresorskih strana, pri
čemu je jedan broj građana srpske nacionalnosti, ostao na području opštine Kladanj. U
aktu se dalje pojašnjava da je, zbog samostalnih oružanih grupa koje se nisu pridržavale
naredbi komande Armije, došlo do smještanja građana srpske nacionalnosti u zgrade koje
se nalaze u Stuparima, pri čemu je smještaj izvršen po dogovoru sa armijom, međutim
pošto se radilo o civilnim licima, obezbjeđenje zgrade vršeno je od strane pripadnika MUP-
a. Predmetnim zahtjevom, koji je sačinjen i potpisan od strane načelnika Stanice javne
bezbjednosti Kladanj, Busnov Selmana, traži se da se od strane ratnog predsjedništva
opštine Kladanj, donese odluka kojom bi se definisao status tih lica. 101

229. Također, iz Zahtjeva za obezbjeđenje životnih namirnica za građanske srpske

nacionalnosti u Stuparima od 03.09.1992. godine, proizilazi da je Izvršni odbor Skupštine
opštine Kladanj, kao i Štab Armije RBiH obaviješten i od strane načelnika Stanice javne
bezbjednosti Kladanj o zahtjevima građana srpske nacionalnosti da im se obezbijede

99
O-I-32, Službena zabilješka Mujčinović Safeta, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj 18-9/01- od
26.12.1992. godine (ovj.fco.)
100
O-I-3, Službena zabilješka, Mujčinović Safeta, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj: 18-9/01- od
28.01.1993. godine

88

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

osnovne životne namirnice, pri čemu se naglašava da je sa navedenim pitanjem i ranije,
putem neposrednih i telefonskih kontaktata, upoznata Skupština opštine Kladanj, a sve u
svrhu obezbjeđenja određene količine namirnica, budući da su ranije dostavljene količine
već iscrpljene. 102
Navedeni zahtjev, načelnik Stanice javne bezbjednosti Kladanj,
proslijedio je opštinskim organima upravo na osnovu inicijative, odnosno prvobitnog
zahtjeva, koji je prema Stanici javne bezbjednosti, uputio optuženi Mujčinović Safet. 103

Ove navode u svom iskazu potvrdio je svjedok optužbe Muhamed Krekić, koji je naveo da
je, kao predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Kladanj i član Ratnog
predsjedništva, bio upoznat da su lica srpske nacionalnosti smještena u zgradama
prosvjetnih radnika u Stuparima, pri čemu su ovi organi, od Stanice javne bezbjednosti
Kladanj, povremeno dobijali određene usmene i pismene zahtjeve za rješavanje statusnih
pitanja lica srpske nacionalnosti, a o kojim zahtjevima je raspravljano na sastancima
Izvršnog odbora, kao i Ratnog predsjedništva Skupštine opštine Kladanj.

230. Vijeće je imalo u vidu i iskaz svjedoka Osmana Čučka, koji je naveo da je na
funkciju predsjednika Ratnog predsjedništva skupštine opštine Kladanj stupio 15.05.1992.
godine. Odgovarajući na pitanje tužioca kada i na koji način je obaviješten o boravku lica
srpske nacionalnosti u Stuparima, svjedok je odgovorio da mu je zvanično o tome
informaciju prenio predsjednik Crvenog krsta, Muhameda Praše, kako je to potvrdio i sam
svjedok Prašo u svoj iskazu, a koji je intervenisao da se tim ljudima obezbijedi podrška u
hrani, obzirom da je Ratno presjedništvo moralo dati nalog logističkom centru, koji je vršio
opskrbu hrane. Ovaj svjedok se nije mogao precizno odrediti kada je pomenutu informaciju
dobio, dok se sjetio da je u januaru ili februaru 1993. godine, dakle nakon ovog zahtjeva
Praše, održan sastanak na kojem se raspravljalo o pitanju statusa ovih lica. 104

231. Nadalje, svjedok Osman Čučak se nije mogao sjetiti da je 08.06.1992. godine,
održao sastanak sa predstavnicima civila srpske nacionalnosti, navodeći da je prvi
sastanak održan tek početkom 1993. godine. Međutim, Vijeće u ovom dijelu nije poklonilo

101
T-26, Zahtjev za definisanje statusa građana srpske nacionalnosti koji se nalaze u Stuparima, RBiH,
Ministarstvo unutrašnjih poslova, Opštinski sekretarijat za unutrašnje poslove, Kladanj, od 15.06.1993.
godine
102
O-I-20, Zahtjev za obezbjeđenje životnih namirnica za građane srpske nacionalnosti u Stuparima, RBiH,
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj,
broj: 18-9/01-sl. od 06.09. 1992. godine
103
O-I-30, Zahtjev za obezbjeđenje životnih namirnica za građane srpske nacionalnosti u Stuparima, RBiH,
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj,
Stanica milicije Stupari, broj 18-9/01- od 03.09.1992. godine

89

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

vjeru iskazu ovog svjedoka, budući da je isti suprotan saglasnim iskazima svjedoka
Muhameda Praše, Rifeta Kadrića, Ilije Jovičića, kao i materijalnim dokazima, uloženim na
ovu okolnost, a koji potvrđuju da je navedeni sastanak održan, kao i da je istom
prisustvovao Osman Čučak, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva opštine
Kladanj. Također, u svom iskazu, svjedok Čučak negirao je da je Ratno predsjedništvo
kao organ, bilo nadležno da donese odluku o smještaju i statusu ovih lica, kao i da nije
moglo narediti upotrebu milicije u smislu čuvanja građana i imovine, obrazlažući navedeno
činjenicom da je Ratno predsjedništvo komandovalo samo „na papiru“, ali da je stvarnu
vlast, odnosno mogućnost za izdavanje takvih naredbi imala Komanda Štaba Teritorijalne
odbrane Kladanj, na čelu sa Sifetom Krekićem, koja je preuzela komandu nad policijom.
Konačno, svjedok Osman Čučak potvrdio je da je Ratno predsjedništvo redovno dobijalo
izvještaje i informacije od Crvenog krsta o dolasku izbjeglica na područje opštine Kladanj i
njihovom smještanju u razne objekte, kao i da je informacije takve prirode dobijao i od
Izvršnog odbora Skupštine opštine Kladanj. Međutim, ovaj svjedok istovremeno je negirao
da je Ratno predsjedništvo bilo organ koji je donosio odluke u kojim objektima će biti
smješteni ti ljudi, ističući da je takvu odluku donosio Opštinski sekretarijat odbrane. 105

232. Slijedom navedenih dokaza, Vijeće nalazi da iz radnji koje su, prema izjavama
svjedoka, potvrđenih i uloženim materijalnim dokazima, poduzimane u cilju rješavanja
statusa civila srpske nacionalnosti koja su se nalazila u pomenutim objektima u Stuparima,
ne proizilazi da je optuženi Mujčinović Safet imao bilo kakve ovlasti ili ingerencije da
odlučuje o statusu ovih lica. Također, Vijeće na osnovu svjedoka koji su svoja saznanja
iznijeli na okolnosti održanih sastanaka, kao i materijalne dokumentacije na iste okolnosti,
ocijenilo da ni na jednom od održanih sastanaka, predstavnici civila srpske nacionalnosti
nisu svoje zahtjeve usmjerili prema komandiru Stanice policije Stupari, niti prema
policijskim strukturama uopšte. Suprotno tome, iz istih je vidljivo da su predstavnici civila,
putem pripadnika policijske stanice Stupari, uvijek zahtijevali ugovaranje sastanaka sa
predstavnicima drugih organa vlasti, za koje su, prema navodima gore pomenutih
svjedoka, smatrali da su nadležni za rješavanje pitanja njihovog statusa. Drugim riječima,
prema rezultatima provedenih dokaza, sa Međunarodnom organizacijom Crvenog krsta,
kao i sa licima srpske nacionalnosti, sastanke u pogledu njihovog statusa, ugovarali su i
održavali predsjednici Ratnog predsjedništva Skupštine opštine Kladanj i predsjednik

104
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 01.04.2016. godine, strana 17,
19, 35.

90

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Crvenog krsta opštine Kladanj, a u nekoliko navrata, kako je to navedeno, i komandant
Štaba TO Kladanj. Dakle, civili srpske nacionalnosti, odnosno njihovi predstavnici, prema
ocjeni ovog vijeća, a na osnovu svih provedenih dokaza, nisu smatrali da je optuženi
Mujčinović osoba koja je bila nadležna za to.

233. Dakle, u nedostatku drugih dokaza koji bi ukazivali na drugačije stanje stvari, Sud
nije mogao zaključiti van razumne sumnje da je optuženi Mujčinović, bio ovlašten,
odnosno da je mogao donijeti bilo kakvu odluku u pravcu rješavanja pitanja statusa ovih
civila.

234. Nadalje, Vijeće je ocijenilo da su nakon provedenog dokaznog postupka, ostali

nedokazani i činjenični navodi optužnice da je optuženi Mujčinović propustio provestio
postupke utvrđivanja krivične odgovornosti civila srpske nacionalnosti, kao i postupke za
utvrđivanje njihovog statusa. Naime, iz provedenih dokaza jasno proizilazi da su o činjenici
boravka navedenih civila u pomenutim objektima u Stuparima, bili upoznati svi organi
nadležni za utvrđivanje krivične odgovornosti i to Osnovno javno tužilaštvo u Kladnju,
Osnovni sud u Kladnju, Okružni sud u Tuzli, kao i kako je to naprijed već navedeno, organi
civilne vlasti u Kladnju. Tako je svjedokinja Ifeta Hrnjić, koja je u inkriminisano vrijeme
obavljala dužnost postupajuće tužiteljice Osnovnog javnog tužilaštva u Kladnju, u svom
iskazu sa glavnog pretresa navela da je po saznanju o boravku civila srpske nacionalnosti
u Stuparima, istu informaciju proslijedila Višem tužilaštvu u Tuzli, au kojoj je, kako to
svjedokinja navodi, ukazivala na nezakonite odluke Ratnog predsjedništva, nakon čega je
zakazana sjednica Skupštine opštine Kladanj, kojom prilikom je prisutne upoznala sa
potrebom rješavanja pitanja statusa ovih lica. Svjedokinja je dalje pojasnila da je nakon
održane sjednice Skupštine predložena njena smjena, te da je zatraženo održavanje
sastanka sa Ratnim predsjedništvom, da bi joj potom, član predsjedništva, Čučak Osman,
saopštio da će biti smijenjena 31.10.1993. godine. 106
Također, prilikom unakrsnog
ispitivanja, ista je na upit branioca: „Da li je komandir područnog odjeljenja SP Stupari,
mogao samostalno donijeti neku odluku bez znanja predsjedništva“, odgovorila da po
zakonu ne bi trebalo, jer je u takvim strukturama postojala hijerarhija. 107

105
Ibid, strana 18, 28, 36, 52.
106
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 07.02.2014. godine, str. 22.
107
Ibid., str. 42.

91

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

235. S tim u vezi, osvrćući na navedene okolnosti, svjedokinja je u svom iskazu istakla i
da je Osnovno javno tužilaštvo u Kladnju zaprimilo Krivičnu prijavu protiv 36 lica, zbog
posjedovanja nelegalnog naoružanja, u skladu sa kojim su naknadno sačinjeni i optužni
prijedlozi, koje je sama potpisala. Iskaz ove svjedokinje je u tom dijelu potvrđen i uloženom
materijalnom dokumentacijom i to potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, izdate
od strane ovlaštenih službenih lica Policijske stanice Stupari , službenim zabilješkama o
108

postupanju na okolnosti posjedovanja i oduzimanja naoružanja 109

, spiskovima 110
i drugim
dokazima, kao i pomenutom Krivičnom prijavom Stanice Javne bezbjednosti Kladanj, koja
je proslijeđena postupajućem tužilaštvu 111, na osnovu koje je i sačinjen optužni prijedlog, te
u konačnici, od strane Okružnog vojnog suda u Tuzli, donesene presude, zbog krivičnog
djela iz člana 213. stav 1. Krivičnog zakona BiH. 112

236. Dakle, zaključak Vijeća je da iz provedenih dokaza Tužilaštva nesumnjivo proizilazi

da su o navedenom pitanju bili upoznati svi organi nadležni za krivično gonjenje i
utvrđivanje krivične odgovornosti, zbog čega Vijeće nije moglo, van razumne sumnje,
zaključiti da je optuženi Mujčinović Safet, u svojstvu komandira Policijske stanice Stupari,
propustio provesti postupke utvrđivanja krivične odgovornosti civila srpske nacionalnosti u
objektima u Stuparima, kao i postupke za utvrđivanje njihovog statusa, te im na taj način
oduzeo pravo na pravično suđenje ili drugi zakoniti postupak, na način kako mu se to
ovom tačkom optužnice, između ostalog, stavljalo na teret.

237. Optuženom Mujčinović Safetu, ovom tačkom optužnice, na teret je stavljeno i da su

civilna lica, tokom njihovog prinudnog boravka u navedenim objektima, bila izložena

108
O-I-14, Potvrda o oduzimanju predmeta, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj: sl/92 od 11.06.1992.
godine; O-I-6, Potvrda o oduzimanju predmeta, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj: 18-9/01 230-76/93
od 29.05.1992.godine; O-I-4, Potvrda o oduzimanju predmeta, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove,
Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj: 18-
9/01 230-88/93 od 25.08.1992.godine
109
O-V-14, Omot spisa za lice Ilić Vitomira, Okružni vojni sud u Tuzli, broj: K 269/95
110
O-V-2, Omot spisa za prvostepene predmete po optužnici ili optužnom prijedlogu obrazac broj: 64/član 68
Pravilnika, za lice Martinović Mirče, Okružni vojni Sud u Tuzli (više dokumenata)
111
O-II-50, Krivična prijava protiv Andrić Vitomira i dr. (36 lica), podnijeta Osnovnom javnom Tužilaštvu
Kladanj broj 18-9/02-230-53/92 od 15.06.1992. godine
112
O-V-12, Obavještenje za lice Vitomir Ilić, Okružni vojni sud u Tuzli, Služba javne bezbjednosti Kladanj,
PS Stupar broj: k 269/93 od 28.04.1993.godine; O-V-14, Omot spisa za lice Ilić Vitomir, Okružni vojni sud u
Tuzli, broj: K 269/95; O-II-37, Potvrda Okružnog vojnog suda Tuzla, broj K.205/93 od 22.04.1993.godine; O-
II-38, Potvrda Okružnog vojnog suda Tuzla – Okružni vojni pritvor u Tuzli, broj IKS30/93 od 22.04.1993.
godine; O-II-39, Potvrda Okružnog vojnog suda Tuzla – Okružni vojni pritvor u Tuzli, broj 285/93 od
10.05.1993. godine; O-II-40, Potvrda Okružnog vojnog suda Tuzla – Okružni vojni pritvor u Tuzli, broj 233/93
od 10.05.1993. godine.

92

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

nehumanom i nečovječnom postupanju, na način pobliže opisan u dispozitivu optužnice,
pri čemu optuženi Mujčinović, koji je bio odgovoran da se stara o uslovima smještaja
zatočenih civila, nije preduzimao mjere da se takvo stanje poboljša, već je svojim
postupcima doprinosio da se prema zatočenim civilima i dalje nehumano postupa, pri
čemu se u okviru navedenog, pojedinačno izdvaja postupanje prema Mileni Andrić i Ljilji
Ilić, također pobliže opisan u dispozitivu ove tačke optužnice.

238. Na ove okolnosti, saslušan je veliki broj svjedoka, kako optužbe, tako i odbrane.
Međutim, Vijeće nije našlo van razumne sumnje dokazanim da je optuženi Mujčinović bio
odgovoran da se stara o uslovima boravka civila srpske nacionalnosti u Stuparima, niti da
isti nije preduzimao mjere da se takvo stanje poboljša, već da je svojim postupcima
doprinosio da se prema civilima i dalje nehumano postupa.

239. Vijeće je najprije ispitalo da li iz provedenih dokaza proizilazi da je optuženi

Mujčinović, u svojstvu komandira policijske stanice, a u skladu sa zakonom određenim
ovlaštenjima i odgovornostima policijskog organa, bio odgovoran za uslove smještaja
objekata koje obezbjeđuje, odnosno eventualno, da li je to staranje o navedenom pitanju,
ukoliko to ne proizilazi iz zakonskih i redovnih ovlasti i nadležnosti, vanredno stavljena u
odgovornost i nadležnost policijskog organa, na čijem čelu je bio optuženi Mujčinović.

240. Kada je riječ odgovornosti optuženog, kao komandira policijske stanice, za uslove
boravka civila u objektima čije obezbjeđenje vrši, Sud ističe da optužba tokom dokaznog
postupka nije provela niti jedan dokaz, kako subjektivne, tako ni objektivne prirode, koji bi
ukazao da je nadležnost policijskih organa u pogledu navedenog pitanja, proizilazila iz
nekog opšteg ili pojedinačnog akta, kojim se reguliše organizacija, pravila postupanja, kao
i prava i dužnosti ovog organa, ili drugim riječima, da je isto bilo u redovnoj nadležnosti
policije. Obzirom da navedeno, Sud je razmotrio i da li je eventualno donesena odluka o
vanrednom stavljanju navedenog pitanja pod nadležnost i odgovornost policije.

241. U tom pravcu, Vijeće je imalo u vidu da je svjedok Muhamed Prašo, čiji je iskaz
interpretiran u ranijem tekstu, potvrdio da je na pomenutom sastanku, koji je održan
08.06.1992. godine i na kojem su bili prisutni predstavnici Crvenog krsta opštinske
organizacije opštine Kladanj, predsjednik Ratnog predsjedništva, te predstavnici civila
srpske nacionalnosti, raspravljano o navedenom pitanju, odnosno uslovima smještaja ovih
civila u Stuparima. Također, prema navodima ovog svjedoka, predsjednik Ratnog
predsjedništva je, između ostalog, donio odluku i da će se od strane nadležnih opštinskih
93

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

organa Kladanj, ovim licima obezbijediti adekvatan smještaj, ishrana, ljekarska zaštita,
bezbjednost i drugi uslovi adekvatni ratnom stanju. Na upit tužioca, svjedok je potvrdio da
je nakon ovog sastanka, kao predsjednik Crvenog križa i predsjednik Koordinacionog
odbora humanitarnih organizacija u opštini Kladanj, prema ukazanoj potrebi u više navrata
vršio obilazak i posjete lica srpske nacionalnosti koja su se nalazila u Stuparima, a što su
u svojim iskazu potvrdili i svjedoci Rifet Kadrić i Cvijeta Čuturić.

242. Nadalje, Vijeće je u tom kontekstu imalo u vidu i ranije pomenuti Dnevnik Drage
Martinovića, iz kojeg također proizilazi da je na jednom od održanih sastanaka,
predsjednik Ratnog predsjedništva, između ostalog donio i zaključak kojim se
obezbjeđenje ishrane i ljekarske pomoći civilima srpske nacionalnosti u Stuparima stavlja,
u nadležnost opštinskih organa.

243. Konačno, ovi navodi su potvrđeni i od strane optuženog Busnov Selmana, koji je
naveo da je, nakon održanog sastanka, Čučak Osman obavijestio Ratno predsjedništvo da
je na sastanku sa predstavnicima civila srpske nacionalnosti iz Stupara, održanom
08.06.1992. godine, između ostalog, naloženo Domu zdravlja Kladanj da se, preko Mjesne
ambulante Stupari, nastavi pružati zdravstvena zaštita licima srpske nacionalnosti, a da je
Izvršnom odboru Skupštine opštine Kladanj naloženo da preko humanitarnih organizacija i
Koordinacionog odbora humanitarnih organizacija, obezbjeđuje adekvatnu ishranu tom
stanovništvu.

244. Dakle, iz provedenih dokaza, Vijeće nije moglo izvan svake razumne sumnje izvesti
zaključak da je optuženi Mujčinović, kao komandir Stanice policije Stupari, bio odgovoran
da se stara o uslovima smještaja zatvorenih civila, obzirom da isto ne proizilazi iz iskaza
svjedoka i uložene materijalne dokumentacije.

245. Unatoč činjenici da Sud nije našao dokazanim da je optuženi bio odgovoran za
navedeno pitanje, Vijeće je razmotrilo i da li provedeni dokazi upućuju na zaključak da isti
nije preduzimao mjere da se uslovi boravka i smještaja ovih lica poboljšaju, odnosno da je
svojim postupcima doprinosio da se prema istima i dalje nehumano postupa.

246. Tako su tokom glavnog pretresa saslušani brojni svjedoci koji su iznijeli svoja
saznanja na okolnosti uslova koji su vladali u objektima tokom njihovog boravka u
Stuparima. Navedeni svjedoci, saglasno su potvrdili da su u stanovima u kojima se nalazio
namještaj bili sa svojim porodicama, te da su prilikom dolaska u stanove zatekli određene
količine hrane. Takođe, isti su potvrdili da su tokom boravka u zgradama imali vodu i
94

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

struju, kada je to imalo i ostalo stanovništvo u Kladnju, pri čemu su svjetla morala gasiti u
večernjim satima. Svjedoci su zatim saglasno naveli i da su od strane humanitarnih
organizacija dobijali određenu količinu hrane, te da su u nekoliko navrata, u svrhu veće
opskrbe, išli u sela i donosili zalihe koje su naknadno raspoređivane stanovništvu u
zgradama. Tako je svjedok Ilija Jovičić prilikom unakrsnog ispitivanja, potvrdio da su
upravo uz pomoć optuženog Mujčinovića, pojedina lica srpske nacionalnosti išla u kuće u
okolnim selima i sakupljana hranu, kako bi se stanovništvu u zgradama obezbijedili što
bolji uslovi života i boravka, a što je potvrdio i svjedok Dragomir Jovanović, koji je naveo
da je lično išao u sela kako bi sakupljao hranu, kao i svjedoci Danica Jovanović i Mirče
Martinović. Slično tome, svjedok Krsto Andrić je naveo da su pripadnici policije koji su
obezbjeđivali ove objekte, nekoliko puta išli u sela i ubijali svinje, a potom meso donosili i
raspoređivali stanovništvu po zgradama, dok su svjedoci Miloš Čelić, Dobrivoje Jovičić i
Mirče Martinović opisali da su u početku dobivali pakete međunarodne pomoći, koji su
obuhvatali ulje, brašno, rižu i špagete. Osim toga, svjedok Dragomir Jovanović, tokom
unakrsnog ispitivanje je potvrdio da su povremeno u zgrade dolazile Milica i Nevenka
Marjanović, koje inače nisu bile tu smještene, i donosile dodatne zalihe hrane, dok je
svjedok Radovan Đokić naveo da je hranu u zgrade dostavljao i Merhamet, a svjedok
Krsto Andrić i Crveni Krst opštine Kladanj. Osim toga, svjedok Mirosav Marković naveo da
su neki od njih, po dolasku u zgrade primali i penziju, te da im niko nije oduzimao novac i
druge lične stvari i dragocjenosti koje su imali.

247. Također, svjedoci su u svojim iskazima naveli da su tokom boravka u navedenim

zgradama mogli da se kreću samo unutar i oko tih objekata, te da su imali vodu i struju, pri
čemu se svjetlo moralo gasiti u noćnim satima, kada su se i vrata na objektima zatvarala.
Nadalje, svjedok Dobrivoje Jovičić je u svom iskazu naveo da je jedne prilike došlo do
incidenta u kojem su pojedina lica srpske nacionalnosti napadnuta od strane nepoznatih
lica u crnim kosuljama, kada su isti, prema navodima ovog svjedoka, zaštićeni od strane
policajaca koji su ih obezbjeđivali. 113
U tom smislu, i svjedok Mirče Martinović je u svom
iskazu naveo da je jedne prilike, u zgrade ušao čovjek kojem je poginuo sin i koji je krenuo
da ih napada, što su spriječili policajci, koji su bili ispred objekata. 114
Nadalje, svjedokinja
Ljilja Ilić u svom je iskazu navela da je povremeno noćila u obližnjoj kući kod prijateljice
Amre, sa kojom je povremeno šetala, dok su svjedoci Vitomir Milošević i Dobrivoje Jovičić

113
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 13.09.2013. godine, str. 73.
114
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 20.09.2013. godine, str. 51.

95

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

naveli da su lica koja su imala novčana sredstva, bila u mogućnosti otići u obližnju
prodavnicu i kupiti neke stvari ili isto uraditi putem policajaca koji su bili prisutni.

248. Vijeće ističe da niko od saslušanih svjedoka nije u svojim iskazima tvrdio da su ih
policajci koji su obezbjeđivali objekte maltretirali u stanovima u kojim su boravili, pri čemu
su pojedini svjedoci i to svjedoci Ilija Jovičić, Dobrivoje Jovičić i Miloš Čelić, u svojim
iskazima naveli da su se povremeno u stanovima pili kafu, rakiju i razgovarali sa
policajcima, te igrali domine. 115

249. Osim navedenog, Vijeće je imalo u vidu i da se optuženi Mujčinović u više navrata
obraćao za pomoć drugim organima, kako bi se obezbijedile dodatne zalihe hrane za civile
srpske nacionalnosti i na taj način poboljšali uslovi njihovog boravka u Stuparima. Tako iz
Zahtjeva za obezbjeđenje životnih namirnica za građanske srpske nacionalnosti u
Stuparima od 03.09.1992. godine, proizilazi da je Izvršni odbor Skupštine opštine Kladanj,
kao i Štab Armije RBiH obaviješten i od strane načelnika Stanice javne bezbjednosti
Kladanj o zahtjevima građana srpske nacionalnosti da im se obezbijede osnovne životne
namirnice, pri čemu se naglašava da je sa navedenim pitanjem i ranije, putem
neposrednih i telefonskih kontaktata, upoznata i Skupština opštine Kladanj, a sve u svrhu
obezbjeđenja određene količine namirnica, budući da su ranije dostavljene količine već
iscrpljene. 116
Navedeni zahtjev, a kako je to i ranije navedeno, načelnik Stanice javne
bezbjednosti Kladanj, proslijedio je opštinskim organima upravo na osnovu inicijative,
odnosno prvobitnog zahtjeva, koji je prema Stanici javne bezbjednosti, uputio optuženi
Mujčinović Safet. 117

250. Slijedom svih provedenih dokaza, Vijeće nije našlo dokazanim da je optuženi
Mujčinović propustio preduzimati mjere za poboljšanje uslova života civila srpske
nacionalnosti koji su se nalazili u Stuparima, kao ni da je isti svojim postupcima doprinosio
da se prema istima nehumano postupa.

115
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 18.07.2014. godine, str. 24,
transkript od 13.09.2013. godine, str. 65 i transkript od 30.08.2013. godine, str. 29-30.
116
O-I-20, Zahtjev za obezbjeđenje životnih namirnica za građane srpske nacionalnosti u Stuparima, RBiH,
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj,
broj: 18-9/01-sl. od 06.09. 1992. godine
117
O-I-30, Zahtjev za obezbjeđenje životnih namirnica za građane srpske nacionalnosti u Stuparima, RBiH,
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj,
Stanica milicije Stupari, broj 18-9/01- od 03.09.1992. godine

96

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

251. Osim toga, Vijeće nije moglo na osnovu provedenih dokaza, van razumne sumnje
utvrditi da je optuženi Mujčinović, prema Mileni Andrić nehumano postupao, tako što joj je
uskratio ljekarsku pomoć, nedopuštajući da ljekar dođe u zgradu, odnosno da je
onemogućio istoj odlazak u bolnicu.

252. U svom iskazu na glavnom pretresu, svjedokinja Milena Andrić, navela je da su joj
jedne prilike tokom njenog boravka u Stuparima, krenuli jaki bolovi u bubregu, zbog kojih
je vrištala, nakon čega je njen muž, kako svjedokinja navodi, pitao nekoga može li joj
pomoći, te da mu je rečeno da nije odobreno. Svjedokinja je potom navela da je poslije tih
bolova zaspala i da se u poslijepodnevnim satima probudila, nakon čega je otišla u wc i od
tada se dobro osjećala. Svjedočeći dalje na navedene okolnosti, ista je navela da je nakon
njenog buđenja u stan došao komandir Safet, koji joj je na njeno pitanje zašto joj nije
pružena pomoć, odgovorio da je on zadužen za njenu bezbjednost, ali ne i za njenu
prirodnu smrt. 118

253. Međutim, svjedokinja je prilikom unakrsnog ispitivanja, odgovarajući na pitanje

odbrane prvooptuženog, potvrdila da je Safet došao u njenu sobu i razgovarao sa njom
nakon što joj je bilo bolje, te je izjavila da ne zna zašto je optuženi tada došao u stan, niti
se sjeća kako je kritične prilike isti izgledao, kao i da li je došao sam. Nadalje, svjedokinja
je izjavila da joj nije poznato da li je optuženom Mujčinoviću neko prenio da je njen muž
tražio ljekarsku pomoć za nju, niti joj je poznato ko je rekao njenom mužu da pomoć nije
odobrena, kao i da ne zna da li je za to uopšte bilo potrebno odobrenje optuženog
Mujčinovića, istakavši da je to samo njena pretpostavka. Na pitanje: „Dakle, je li Vama
neko rekao da komandir nije odobrio ili Vam je samo rekao nije odobreno?“, svjedokinja je
odgovorila: „E ja stvarno ne mogu da se sjetim tih riječi.“ 119

254. Na navedene okolnosti, saslušan je i svjedok Milomir Andrić, suprug oštećene

Milene Andrić, koji je naveo da je prilikom napada bubrega svoje supruge u jutarnjim
satima, izašao pred zgradu prosvjetnih radnika i rekao to čuvarima, što su oni, prema
navodima ovog svjedoka, prenijeli gospodinu Mujčinoviću, na što isti nije reagovao,
odnosno nisu doveli ljekara, niti su njegovu suprugu prebacili do bolnice ili do doma
zdravlja.

118
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj S1 1 K 012159 13 Kri od 17.01.2014. godine, str. 95.
119
Ibid, str. 112.

97

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

255. Međutim, odgovarajući na pitanje sudskog vijeća šta su kritične prilike policajci
ispred zgrade rekli kada su čuli da njegova supruga ima napad bubrega, svjedok je
odgovorio: „Nisam siguran mislim da su ti stražari koji su bili dojavili komandi Stanice
policije gore.“ Na pitanje sudije: „Zašto to mislite? Kažete mislim, a nisam siguran. Na
osnovu čega?“, svjedok je naveo: „Pa kasnije dolaskom, dolaskom gospodina Mujčinovića,
to se čulo, čuli su se njeni krici... (...)Stanica policije je blizu. Stupari su veoma malo, usko
mjesto.“ Nakon ponovljenog pitanja sudije: „Znači još jednom Vas pitam, kad ste se evo Vi
lično obraćali tim policajcima ispred zgrade, rekli treba pomoć supruga mi je, jesu li Vam
oni išta rekli, jesu li nešto, bilo šta rekli hoće, neće..?“, svjedok je odgovorio: „Ne sjećam
se. Ne sjećam se.“ 120

256. Konačno, svjedok je potvrdio navode svoje supruge da je optuženi Mujčinović

došao u stan i sa njom razgovarao nakon što su bolovi prestali, ali se nije mogao izjasniti
na pitanje da li je bio prisutan u prostoriji kad je bio taj susret između njegove supruge i
optuženog Mujčinovića, odnosno da li je lično čuo ovaj razgovor između njih, pri čemu je
isti naveo: “Ne sjećam se da li sam bio, tek nedavno supruga je progovorila o tome i
ponovo se vraćam na ono mi kao porodica, ne možemo da pričamo više o tim stvarima.”121

257. Nadalje, Vijeće ističe da svjedok Vitomir Milošević, koji je boravio u istom stanu,
zajedno sa Milenom i Milomirom Andrićem, svjedočeći na glavnom pretresu, nije se
mogao sjetiti da se ovaj događaj uopšte i desio.

258. Slijedom navedenog, Sud nije mogao van razumne sumnje utvrditi odgovornost
optuženog Mujčinovića za navedeni događaj, budući da oštećena Milena Andrić, kao ni
njen suprug nisu mogli potvrditi da je optuženi Mujčinović bio upoznat sa situacijom u vezi
koje je zatražena pomoć, te su saglasno potvrdili da je isti došao u stan u kojem su boravili
tek nakon što su bolovi prestali. Konačno, ovaj svjedok nije mogao potvrditi da su stražari
kojima je rekao za bolove svoje supruge, ovu informaciju prenijeli optuženom Mujčinoviću.

259. Konačno, ovom tačkom optužnice, optuženom Mujčinović Safetu na teret se stavlja
da je u mjesecu septembru 1992. godine, izvršio razmjenu zatočene Jelke Ilić, te je na taj
način više od deset mjeseci odvojio od njene maloljetne kćerke Ljilje, stare 7 godina, što je

120
Ibid., str. 83.
121
Supra Note 37., str. 84.

98

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

kod Ljilje izazvalo svakodnevni plač, strah, tugu i patnju za majkom, a nakon razmjene i
osjećaj otuđenosti od majke.

260. Na ove okolnosti, provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka i to Ljilje Ilić,

Mehmeda Hadžikića, Himze Praše i Vitomira Ilića.

261. Svjedokinja Ljilja Ilić je u svom iskazu navela da je u zgrade prosvjetnih radnika u
Stuparima došla sa svojim ocem i majkom, kada je imala nepunih osam godina. Opisujući
boravak u navedenom objektu, svjedokinja je navela da je jednog dana u stan u kome su
boravili, došao policajac, koji joj je rekao da je ispred došao Safet i da njenu majku Jelku
čeka da je vodi u stanicu, nakon čega se ista više nije vratila u Stupare, a što je kod nje
izazvalo stalni plač i tugu za majkom. Upitana od strane tužioca da li joj je poznato zašto je
baš njena majka poslana da odnese tu poštu, odnosno kovertu, svjedokinja je odgovorila
da je to zato jer je ona bila jedina žena koja je imala malodobno dijete, odnosno majka joj
je rekla da su oni smatrali da će se ona vratiti, „htjela, ne htjela, zbog djeteta.“ 122
Upitana
potom od strane odbrane, da li joj je poznato da je njena majka bila samo kurir, koji je
odnio pismo sa spiskom za razmjenu i da je sama odlučula da se ne vrati, nego je prešla
na srpsku stranu, svjedokinja je izjavila da je to tačno, odnosno da je njena majka željela
da se vrati po nju, ali da joj to nije dozvolio njen rođak Milenko Tomić, koji je tu bio glavni i
koji je rekao da se u Stuparima žene siluju i ubijaju, što je njena majka negirala, ističući da
tamo niko nije silovan, nakon čega joj isti nije dopustio da se vrati u Stupare. 123

262. Nakon nekoliko dana, prema navodima svjedokinje, njen otac je od nekog čovjeka
dobio informaciju da je u rijeci pronađena zaklana žena i da je to njena majka, što je nju
veoma pogodilo. Opisujući svoj dalji boravak u ovim zgradama, svjedokinja je navela da je
iz Stupara otišla sa svojim ocem Vitom, koji je odveden na sud u Tuzlu, gdje je i osuđen,
za koje vrijeme je ona boravila kod polusestre Novke u Tuzli, da bi nakon što je
razmijenjena u Bijeljinu, svjedokinja od strane svog brata dobila informaciju da će ići u
Zvornik, gdje se nalazi i njena majka Jelka, za koju su imali prvobitnu informaciju da je
mrtva.

263. Svjedok Vitomir Ilić, otac oštećene Ljilje Ilić, potvrdio je navode svoje kćerke da je
Safet kritične prilike pozvao njegovu suprugu Jelku da izađe ispred zgrade, navodeći:

122
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj S1 1 K 012159 13 Kri od 28.03.2014. godine, str. 58.
123
Ibid., str. 40 - 41.

99

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

„Donijeli smo odluku radi neke razmjene šta ja znam i šaljemo te na na na Pelemiše i na
Bandjerku da nam odneseš ovaj izvještaj, da li se naši biva slažu sa razmjenom ili ne i da
nam doneseš sa Pelemiša izvještaj ovde nazad.” 124
, a što je saglasno u svom iskazu
potvrdio i svjedok Mehmed Hadžikić, navodeći da je Jelka Ilić otišla kako bi ugovorila
razmjenu.

264. Svjedok Vitomir Ilić je dalje opisao da je kroz nekoliko dana, pred zgrade došao
neki čovjek koji mu je saopštio da njegova supruga Jelka nije uspjela da pređe liniju
razgraničenja, da su je zaklali i bacili u rijeku Savu. Svjedok je naveo da je potom pozvao
Safeta i pitao ga da li je ovo istina, te da mu je on rekao da nije i da je Jelka živa, te da će
se vratiti.

265. Nadalje, potvrđujući navode svjedokinje Ljilje Ilić, ovaj svjedok je također naveo da
se tek po dolasku u Zvornik zaista uvjerio da mu je supruga živa, pri čemu je, odgovarajući
na pitanje da li je ikada razgovarao sa suprugom i pitao je šta se sporne prilike desilo,
svjedok pojasnio da mu je ona objasnila da se nije vratila, jer „nisu naši dali, nisu se slagali
sa razmjenom..“ , kao i da je na Pelemišima od strane srpskih vlasti na nju vršen pritisak
125

da prizna da su u Stuparima silovanje žene srpske nacionalnosti, što Jelka nije željela,
budući da to nije bila istina. Svjedok je pojasnio da mu je supruga objasnila da je željela da
se vrati u Stupare, ali da srpske vlasti to nisu dozvoljavale, te da su je prebacili na teritorij
Zvornika. 126

266. Imajući u vidu navedene iskaze, Vijeće nije moglo zaključiti van razumne sumnje da
je optuženi Mujčinović odgovoran što se Jelka Ilić nije vratila u Stupare, odnosno što je
tada malodobna Ljilja Ilić odvojena od majke. Naime, iz saglasnih iskaza svjedoka
proizilazi da su odluku o nepovratku Jelke Ilić u Stupare, donijela druga lica, a ne optuženi
Mujčinović. Također, Vijeće iz provedenih dokaza nije moglo van razumne sumnje
zaključiti niti da je optuženi Mujčinović Safet bio osoba koja je mogla donijeti odluku o
razmjeni Ilić Jelke, a što je u svom iskazu potvrdio i svjedok Himzo Prašo, koji je obavljao
funkciju člana, a potom i predsjednika Komisije za razmjene, istakavši da je spiskove za
razmjenu, među kojima i civila srpske nacionalnosti u Stuparima, dobijao isključivo od
predsjednika Ratnog predsjedništva, pri čemu je predsjednik bio jedina osoba koja je

124
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj S1 1 K 012159 13 Kri od 25.04.2014. godine, str. 19.
125
Supra Note 115., str. 21.
126
Ibid., str. 21 – 22.

100

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

donosila odluku o potrebi vršenja razmjene, dok nijedna druga osoba nije mogla donijeti
odluku o puštanju tih lica, bez Ratnog predsjedništva, odnosno Predsjednika Ratnog
predsjedništva.

267. Dakle, u nedostatku drugih dokaza, a imajući u vidu pravilo in dubio pro reo,
odnosno da neku činjenicu sud može na temelju ocjene dokaza smatrati utvrđenom kada
se na glavnom pretresu uvjerio u njeno postojanje i kad u tom pogledu nema više dvojbi,
te da pri tome sve činjenice koje su na štetu optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi, tj.
dokazati, a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje, dok se sve činjenice
koje su u korist optužene osobe, uzimaju kao da postoje i onda i kad su utvrđene sa
vjerovatnošću, to samim tim Sud nije našao dokazanim da je optuženi Mujčinović Safet,
isključujući svaku razumnu sumnju, počinio djelo koje mu se stavljalo na teret, iz kojeg
razloga je istog, valjalo osloboditi od optužbi.

6. Tačka 1-B optužnice

268. Tačkom 1-B optužnice, optuženi Halilović Ramiz se tereti da je, kao komandir SP
Stupari od 01.04.1993. godine, preuzeo i nastavio da drži nezakonito zatvorene preostale
civile srpske nacionalnosti u dvije zgrade prosvjetnih radnika i objektu Starog mjesnog
ureda, te je i dalje organizovao i nadgledao njihovo fizičko obezbjeđenje koje su vršili
njemu podređeni pripadnici rezervnog sastava policije, tako što su svakodnevno,
organizovano u dvije smjene i naoružani puškama, držali stražu ispred navedenih
objekata, a na te zadatke njih je, kroz raspored službe, određivao Halilović Ramiz ili po
njegovom ovlaštenju i zamjenik Stanice, a da protiv preostalih zatvorenih civila, koji u
prethodnom periodu (04.02 i 17.06.1993. godine), nisu razmjenjeni, nisu provedeni
postupci utvrđivanja njihove krivične odgovornosti, niti bilo kakav postupak za utvrđivanje
njihovog statusa, što je sve trajalo do 21.07.1993. godine, kada su zatočeni civili konačno
razmijenjeni, pri čemu se nije usprotivio takvom zadržavanju, niti je tražio od nadređenog
načelnika SJB Kladanj njihovo puštanje na slobodu, već se sa navedenim statusom civila
saglasio, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana
173. stav 1. tačka e) u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH.

269. Vijeće, kao i u obrazloženju tačke 1-A presude, također ističe da je na činjenične
okolnosti ove tačke, saslušan veliki broj, kako svjedoka optužbe, tako i svjedoka
101

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

odbrane, pri čemu se će Sud, nakon izvršene analize svih provedenih dokaza,
pojedinačno i u međusobnoj vezi, osvrnuti samo na one dokaze koji su, po mišljenju Suda,
bili relevantni za utvrđivanje činjeničnog stanja.

270. Naime, tačkom 1-B optužnice, optuženi Halilović Ramiz, se, između ostalog, tereti
da je u svojstvu komandira SP Stupari od 01.04.1993. godine, preuzeo i nastavio da drži
nezakonito zatvorene preostale civile srpske nacionalnosti u dvije zgrade prosvjetnih
radnika i objektu Starog mjesnog ureda, jer je i dalje organizovao i nadgledao njihovo
fizičko obezbjeđenje, koje su vršili njemu podređeni pripadnici rezervnog sastava policije.

271. Vijeće je zaključilo da iz provedenih dokaza i to svjedoka, kako optužbe, tako i

odbrane, kao i iz materijalne dokumentacije, a što ni odbrana tokom postupka nije
osporavala, proizilazi da je optuženi Halilović Ramiz na dužnost komandira Stanice policije
Stupari, stupio dana 01.04.1993. godine, odnosno na toj funkciji zamijenio optuženog
Mujčinović Safeta.

272. Također, nespornim je Vijeće tokom dokaznog postupka, a kako je to već

obrazloženo u okviru tačke 1-A, utvrdilo da su, u inkriminisanom periodu, pripadnici
rezervnog sastava policije SP Stupari, čiji je komandir, u periodu od 01.04.1993. godine,
bio optuženi Halilović, obezbjeđivali objekte Osnovne škole, Starog mjesnog ureda i
zgrada prosvjetnih radnika u Stuparima. Međutim, sama činjenica da su pripadnici
rezervnog sastava SP Stupari, na čijem čelu se u navedenom periodu nalazio optuženi
Halilović, obezbjeđivali objekte u kojima su bila smještena civilna lica srpske nacionalnosti,
prema ocjeni Vijeća, nije dovoljna osnova za zaključak da je optuženi počinio krivično djelo
koje mu se ovom tačkom optužnice stavlja na teret, odnosno da ta činjenica, sama po
sebi, ne predstavlja kršenje odredbe člana 3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica
za vrijeme rata.

273. Obzirom da se radnje obezbjeđenja i nadgledanja njihovog fizičkog obezbjeđenja, u

okviru tačke 1-A u istom svojstvu, na teret stavljaju i optuženom Mujčinoviću, Vijeće ističe
da se u okviru ove tačke neće detaljno baviti dokazima koji su u tom pravcu već detaljno
elaborirani u obrazloženju tačke 1-A , i koji se odnose na svojstvu, nadležnosti i ovlasti
127

komandira policije, odnosno status u okviru kojeg se terete oba optužena, pri čemu će

127
Vidi: Paragraf 214 – 216.

102

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

dodatno osvrnuti samo na dokaze koji se specifično odnose na optuženog Halilovića, te na
period u kojem je isti vršio funkciju komandira.

274. Tako, Sud nalazi da iz provedenih dokaza, uz činjenicu da prethodno Sud nije
našao dokazanim da je optuženi Halilović odgovoran za radnje lišenja slobode, odnosno
odvođenja iz kuća navedenih civila, zatim njihovog dovođenja u pomenute objekte, te u
konačnici donošenja odluke da isti budu tu smješteni, ne proizilazi ni da je Halilović Ramiz,
imao bilo kakve ovlasti ili ingerencije da odlučuje o statusu ovih lica. U prilog tome ide i
činjenica da provedeni dokazi ne upućuju ni na zaključak da je optuženi Halilović, u
svojstvu komandira Stanice policije Stupari, donio konačnu odluku kojom je ovim licima
dozvoljeno napuštanje teritorije Kladnja.

275. Uvažavajući, te imajući u vidu sve činjenice koje su utvrđene i obrazložene u okviru
tačke 1-A, Sud dalje ističe da iz provedenih dokaza proizilazi da je nakon dolaska
optužnog Halilović Ramiza na poziciju komandira Policijske stanice Stupari, nastavljeno sa
poduzimanjem mjera u pravcu rješavanja pitanja statusa civila srpske nacionalnosti.

276. Tako je Stanica javne bezbjednosti Kladanj, dana 15.06.1993. godine, uputila
Ratnom predsjedništvu Skupštine opštine Kladanj, zahtjev za definisanje statusa građana
srpske naciolnalnosti koji se nalaze u Stuparima, u kojem se navodi da je ranije donesena
odluka o obezbjeđivanju ovih lica od strane pripadnika MUP-a, te da je određeni broj tih
lica na izdržavanju kazne, a jedan broj pušten da se brani sa slobode. U zahtjevu se dalje
navodi da je CJB Kladanj u više navrata usmenim putem od Ratnog predsjedništva tražila
da se riješi status ovih lica, a što je potencirano i od strane CSB Tuzla, budući da je
policijski organ uradio sve što je u njihovoj moći, te da je neminovno da Ratno
predsjedništvo donese odluku o daljem postupanju. 128

277. Iz ovog dokaza proizilazi da je navedeni zahtjev upućen Ratnom predsjedništvu,

kako je to navedeno, od strane načelnika Stanice javne bezbjednosti Kladanj, Busnov
Selmana, koji je po hijerarhijskoj organizaciji bio nadređen komandiru Policijske stanice
Stupari, odnosno u ovom vremenom periodu, optuženom Halilović Ramizu. S tim u vezi, a
suprotno činjeničnom navodu optužnice da se optuženi Halilović nije usprotivio daljem
zadržavanju ovih lica, niti je tražio od nadređenog načelnika SJB Kladanj njihovo puštanje

103

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

na slobodu, već se sa navedenim statusom civila saglasio, Sud ističe da iz provedenih
dokaza proizilazi da je optuženi Halilović Ramiz, o stanju civila srpske nacionalnosti u
Stuparima, obavještavao svog neposredno nadređenog, Busnov Selmana, koji je u iskazu
kojeg je na glavnom pretresu dao u svojstvu svjedoka, naveo da je dobijao izvještaje o
stanju i bezbjednosti civila srpske nacionalnosti u Stuparima, odnosno da su ga komandiri
stanice, Mujčinović Safet, a potom kasnije i Halilović Ramiz, obavještavali o stanju na
terenu, te o potrebi da se riješi status ovih civila, kao i da su na održanim zajedničkim
sastancima između sebe konstatovali da im ta lica predstavljaju teret, te da se u cilju
rješavanja tog problema trebaju obratiti predsjedništvu, a što je potom, Busnov Selman,
kao komandir Stanice javne bezbjednosti Kladanj, odnosno neposredno nadređeno lice i
organ, i činio. 129

278. Ovo je u svom iskazu na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka, potvrdio i optuženi
Halilović Ramiz, koji je naveo da se na sastancima održanim sa komandirom SJB Kladanj,
Busnov Selmanom, uvijek raspravljalo o pitanjima civila srpske nacionalnosti, i koji je tom
prilikom govorio da se već u par navrata obraćao Ratnom predsjedništvu u cilju rješavanja
pitanja njihovog statusa, ali da će se opet obratiti, zbog nedostatka ljudstva u policijskim
stanicama, o čemu ga je na pomenutim sastancima, referisao upravo optuženi Halilović.

279. Sud je u tom pravcu cijenio i iskaze svjedoka, koji su svjedočili na okolnosti dolaska
optuženog Halilović Ramiza na funkciju komandira Stanice policije Stupari, pa je tako
svjedok Ilija Jovičić u svom iskazu sa glavnog pretresa naveo da je optuženi Halilović
zastupao stav da srpsko stanovništvo treba biti pušteno da ide gdje želi i da se ne trebaju
zadržavati, ali da, prema navodima ovog svjedoka, policijske strukture nisu bile nadležne
za rješavanje pitanja njihovog statusa, nego da je to bio isključivo predsjednik opštine
Kladanj. Prilikom unakrsnog ispitivanja, ovaj svjedok je na pitanje odbrane optuženog
Halilovića: „Molim Vas, tačno je da je on odma rekao da će učiniti sve od sebe preko
Međunarodnog Crvenog krsta činio sve napore i izvijestio je da ne može da ta razmjena
ide, jer predsjednik ratnog Predsjedništva iz Kladnja nije za to i da je on taj koji je odlučiv'o
i da Ramiz praktično, niti ovi ljudi u vezi s tim, nisu mogli drugačije, je li tako?“, odgovorio:
„Tako je.“ Svjedok je također potvrdio i da je tačno da je optuženi Halilović, dolaskom na

128
O-V-24, Zahtjev za definisanje statusa građana srpske nacionalnosti koji se nalaze u Stuparima, MUP
RBiH, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/02-230-133 /93 od
15.06.1993. godine
129
Transkript glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 28.08.2015. godine, str. 36.

104

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

funkciju, a na molbu upravo ovog svjedoka, stupio u kontakt sa Sretkom Markovićem, kako
bi uticao na vlasti u Tuzli u cilju rješavanja njihovog statusa. 130

280. Dakle, prema ocjeni Suda, provedeni dokazi ne ukazuju na dokazanost van
razumne sumnje, tvrdnje tužilaštva da se optuženi Halilović saglasio sa statusom ovih
civila, odnosno da se nije usprotivio takvom zadržavanju, niti tražio od nadređenog njihovo
puštanje na slobodu, budući da iskazi svjedoka, potkrijepljeni pomenutim materijalnim
dokazima, upućuju na zaključak da je optuženi Halilović, u svojstvu komandira Stanice
policije Stupari, poduzimao sve radnje koje su bile u njegovoj mogućnosti s ciljem
rješavanja njihovog statusa, pri čemu optužba također nije dokazala niti da je isti bio u
mogućnosti, odnosno nadležan da samoinicijativno donese odluku o njihovom puštanju na
slobodu.

281. Nadalje, iz uloženih dokaza proizilazi da je Predsjedništvo Skupštine opštine

Kladanj, a na prethodno dostavljeni Zahtjev za definisanje statusa civila srpske
nacionalnosti, upućenog od strane komandira Stanice javne bezbjednosti Kladanj, donijelo
Zaključak da se postupi po zakonima RBiH u pogledu statusa ovih civila, dok je kao rok za
preduzimanje svih potrebnih radnji predviđeno 5 (pet) dana. 131
Postupajući u skladu sa
navedenim zaključkom, Stanica javne bezbjednosti Kladanj je dana 18.06.1993. godine,
sačinila spisak građana srpske nacionalnosti koji su ostali u objektima u Stuparima, te isti
dostavilo Ratnom predsjedništvu, uz napomenu da je Ratno predsjedništvo, na sjednici
održanoj dana 17.06.1993. godine, donijelo odluku da se preduzmu sve aktivnosti oko
moobilizacije gore navedenih lica (u OS RBiH) u roku od 5 (pet) dana, a po isteku tog
roka, prema zaključku predsjedništva, ostaje obaveza obezbjeđivanja ostatka ljudstva radi
njihove lične sigurnosti u Stuparima. 132
Konačna razmjena, a kako to proizilazi iz
materijalnih dokaza, kao i izjava svjedoka navedenih u okviru tačke 1-A, konačno je
izvršena dana 21.07.1993. godine, pri čemu iz Informacije o obavljenim pregovorima i

130
Transkript glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 18.07.2014. godine, str. 82.
131
O-V-25, Zaključak, RBiH, Predsjedništvo Skupštine opštine Kladanj, broj 01-534-5/93 od 17.06.1993.
godine
132
O-V-26, Spisak građana srpske nacionalnosti koji su ostalu u Stuparima, a koji su obezbjeđivani radi
njihove lične sigurnosti, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica
javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/01-29-58/93 od 18.06.1993. godine

105

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

izvršenim pripremama za razmjenu, proizilazi da je istoj prethodila saglasnost
Predsjedništva okruga Tuzla, kao i Predsjedništva RBiH. 133

282. Tako, iz Službene zabilješke ovlaštenih službenih lica Policijske stanice Stupari,
sačinjene dana 28.06.1993. godine, proizilazi da je dana 26.06.1993. godine, u Stupare,
došla komisija Armije RBiH za razmjenu kako bi vidjeli građane srpske nacionalnosti koji
se nalaze u Stuparima i kako bi im saopštili da će preći na teritorij koji kontroliše srpska
vojska. Članovi komisije su, kako to proizilazi iz ovog dokaza, navedene prilike podijelili
ovim licima upitnike Cevenog krsta i istima saopštili da budu spremni za odlazak na dan
27.06.1993. godine, u 05:00 sati. Dana 27.06.1993. godine, u Policijsku stanicu Stupari,
došla je ekipa Međunarodnog Crvenog krsta iz Tuzle, sa namjerom prevoza i praćenja
građana srpske nacionalnosti od Stupara do Tuzle i dalje do mjesta njihovog prelaska na
teritoriju koju kontroliše srpska vojska. Službenici Policijske stanice Stupari su, kako se to
navodi u zabilješci, dana 26.06.1993. godine, obavijestili načelnika Stanice javne
bezbjednosti Kladanj o navedenom planu, koji im je saopštio da ne postoji saglasnost
predsjednika Skupštine opštine Kladanj za odlazak ovih lica, zbog čega je Komisiju za
razmjene, kao i ekipu Crvenog krsta, po dolasku, potrebno uputiti kod predsjednika u
Kladanj. 134

283. Nadalje, prema navodima svjedoka Muhameda Praše, a što proizilazi i iz uložene
materijalne dokumentacije, isti je također u više navrata u svojstvu Predsjednika Crvenog
križa opštine Kladanj, u narednom periodu, tražio od Ratnog predsjedništva da se licima
srpske nacionalnosti omogući odlazak sa područja opštine Kladanj, povodom čega je
predsjedništvo donijelo dva zaključka. Tako je Ratno predsjedništvo Skupštine Opštine
Kladanj, dana 09.09.1993. godine, najprije donijelo zaključak, kojim zahtjevu predstavnika
civila srpske nacionalnosti koja su se nalazila u Stuparima, za napuštanje područja opštine
Kladanj, nije udovoljeno, a koji zaključak je upravo, na zahtjev Muhameda Praše,
dostavljen Opštinskoj organizaciji Crvenog krsta Kladanj. 135
Konačno, dana 29.10.1993.
godine, ponovno odlučujući o zahtjevu Opštinske organizacije Crvenog krsta Kladanj,

133
O-V-27, Informacija, RBiH, Ministarstvo odbrane, Okružni sekreterijat za odbranu Tuzla, broj 13-16-22/93
od 18.07.1993.godine
134
O-V-19, Službena zabilješka Kadrić Rifeta, PS Stupari, od 28.06.1993. godine i O-V-18, Službena
zabilješka Kadrić Rifeta, PS Stupari, od 25.06.1993. godine
135
T-27, Dostava Zaključka RBiH, Predsjedništvo skupštine opštine Kladanj, broj: 01-534-5/93 od
17.06.1993.godine

106

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Ratno predsjedništvo je donijelo zaključak kojim je data saglasnost za odlazak preostalih
građana srpske nacionalnosti sa područja opštine Kladanj. 136

284. U pogledu svestrane ocjene cjelokupnog stanja, Vijeće je prilikom donošenja odluke
cijenilo i iskaz svjedoka Himze Praše137, koji je u inkriminisano vrijeme obavljao funkciju
člana Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika, a od maja mjeseca 1993. godine, funkciju
138
predsjednika iste. Ovaj svjedok je u svom iskazu naveo da je informaciju o boravku
civila srpske nacionalnosti u Stuparima dobio od predsjednika ratnog predsjedništva, pri
čemu je prva razmjena izvršena u junu 1992. godine139. Svjedok je da dalja pitanja
pojasnio uobičajni način rada Komisije, kazavši da je Predsjednik Ratnog predsjedništva
potencirao obavljanje razmjena, a kada nije bila takva situacija, Komisija je informisala
predsjednika o potrebi obavljanja razmjene, pri čemu je predsjednik isključivo bio osoba
koja je donosila odluku o potrebi vršenja razmjene, dok nijedna druga osoba nije mogla
donijeit odluku o puštanju tih lica, bez Ratnog predsjedništva, odnosno Predsjednika
Ratnog predsjedništva. Svjedok je pojasnio i ulogu Stanice javne bezbjednosti Kladanj,
vezanu za obavljanje razmjena i puštanje ovih lica, navodeći da je po dobijanju spiska lica
koja će se razmijeniti od Predsjednika Ratnog predsjedništva, Komisija postupala nalazeći
ta lica uz prisustvo policije. Na pitanje: „Da li je Načelnik stanice policije, bilo Stupara, bilo
Kladnja, uopšte mogao uticati na puštanje nekoga iz Stupara“, svjedok je odgovorio: „Ne,
nije mogao oticati.. zato što nije ovlašten da donosi takvu odluku. To je ovlašteno samo
ratno predsjedništvo, odnosno i ... izvršni odbor, odnosno predsjednik Ratnog
predsjedništva u to vrijeme, Čučak Osman.“ 140
Dodatno, odgovarajući na pitanje: „Molim
Vas, da li je ona mogla donijeti odluku da se razmijeni neko bez saglasnosti predsjednika
ratnog predsjedništva, ikada?, svjedok je odgovorio: ”Nije mogla donijeti.” 141

285. U tom smislu, Vijeće je, imalo u vidu i iskaz svjedoka optužbe Danisa Gojačića, koji
je potvrdio da mu je kao Sekretarijatu za narodbu odbranu Skupštine opštine Kladanj, kao
članu Izvršnog odbora opštine Kladanj i kao članu Ratnog predsjedništva Skupštine
opštine Kladanj, bilo poznato da se lica srpske nacionalnosti nalaze u zgradama

136
T-29, Saglasnost za odlazak građana srpske nacionalnosti, RBiH, Predsjedništvo skupštine opštine
Kladanj, broj: 01-023-99/93 od 29.10.1993. godine
137
Vidi: Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 06.02.2015. godine
138
T-33, Rješenje o obrazovanju opštinske komisije za razmjenu ratnih zarobljenika, od 14.05.1993. godine,
u potpisu predsjednik izvršnog odbora, dipl.ecc. Muhamed Krekić
139
Supra Note 137, str. 55
140
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 06.02.2015. godine, str. 57.

107

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

prosvjetnih radnika, pri čemu je ovaj svjedok, tokom unakrsnog ispitivanja, na pitanje
branioca: „Možete li se složiti sa mnom da, da Stanica javne bezbjednosti u Kladnju nije
mogla donijeti odluku o puštanju lica srpske nacionalnosti u Stuparima, da nije imala te
ovlasti?“, svjedok odgovorio: „Pa, mislim da nije mogla sama to uraditi. Mislim da nije
mogla takvu odluku donijeti.“ Na sljedeće pitanje branioca: „A bi li nam mogli imenovati
organ koji bi eventualno mogao to uraditi? Je li to skupština ili je to predsjedništvo ili je to
ko bi mogao o statusu?“, svjedok je pojasnio: „Pa, vjerovatno bi to mogla biti skupština ili u
saradnji sa nekim institucijama iz Tuzle koje su u to vrijeme funkcionisale, moguće je da je
takva odluka se mogla donijeti.“ 142

286. Konačno, uz sve naprijed navedene dokaze, Vijeće je imalo u vidu i iskaz svjedoka
Izeta Gazdića, koji je u junu 1993. godine, na funkciji predsjednika Ratnog predsjedništva
opštine Kladanj zamijenio Čučak Osmana, i koji je svjedočeći na glavnom pretresu
potvrdio da su održavani sastanci na kojima su razmatrani zahtjevi civila srpske
nacionalnosti za napuštanje Stupara i davanje odobrenja za njihov odlazak, pri čemu je
svjedok pojasnio da je Predsjedništvo odlučilo da ne dozvoli takav odlazak, iz razloga što
bi takvo postupanje ukazivalo na etničko čišćenja Kladnja. Također, potvrđujući navode
svjedoka Muhameda Praše, ovaj svjedok je naveo da razmjena lica koja su se nalazila u
Stuparima nije mogla biti izvršena, sve dok Predsjedništvo ne donese odluku da su se
stvorili uslovi za bezbjedan prelazak na drugu stranu, odnosno prelazak linije
razgraničenja, da bi, prema navodima svjedoka, nakon izvjesnog vremena, po pozivu
predsjednika okruga Tuzla i dobijanja informacije da nema zapreke za puštanje ovih lica,
Predsjedništvo je donijelo drugi zaključak kojim je odlazak ovih lica na teritoriju pod
kontrolom srpskih snaga, dozvoljen, a što je konačno i realizovano odmah, odnosno u roku
od 24 sata od dobijanja saglasnosti Ratnog predsjedništva. 143

287. Slijedom navedenog, iz provedenih dokaza, Vijeće dakle nije moglo van razumne
sumnje zaključiti da je optuženi Halilović Ramiz, kao ni Mujčinović Safet, u svojstvu
komandira Policijske stanice Stupari, bio nadležan da odlučuje o statusu ovih lica, pri
čemu iz dokaza ne proizilazi ni da je isti, u navedenom svojstvu, donosio bilo kakve odluke

141
Ibid, str. 59.
142
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 19.09.2014. godine, str. 61.
143
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 29.08.2014. godine, str. 17, 20,
21, 22 i 36.

108

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

koje se tiču rješavanja pitanja statusa civila srpske nacionalnosti u Stuparima, odnosno
odlučivao o njihovom puštanju na slobodu ili razmjeni.

288. Ovom tačkom optužnice, optuženom Halilović Ramizu, na teret se, između ostalog,
stavlja i da je propustio provestio postupke utvrđivanja krivične odgovornosti, kao i
postupke za utvrđivanje statusa civila srpske nacionalnosti koji do tada nisu razmjenjeni.
Međutim, Vijeće iz provedenih dokaza nije našlo van razumne sumnje dokazanim da je
optuženi, u svojstvu komandira Policijske stanice Stupari, ovim licima i svojim radnjama
oduzeo pravo na pravično suđenje ili drugi zakoniti postupak, a što će u nastavku biti
podrobnije obrazloženo.

289. Naime, kako je to već ranije navedeno, o činjenici boravka navedenih civila u
pomenutim objektima u Stuparima, bili su upoznati svi organi nadležni za utvrđivanje
krivične odgovornosti i to Osnovno javno tužilaštvo u Kladnju, Osnovni sud u Kladnju,
Okružni sud u Tuzli, kao i organi civilne vlasti u Kladnju. 144
Slijedom toga, iz iskaza
pomenutih svjedoka, te uloženih materijalnih dokaza, Vijeće je zaključilo da je optuženi
Halilović Ramiz, u skladu sa svojim nadležnostima i ovlaštenjima, nastavio preduzimati
konkretne radnje za utvrđivanje njihovog statusa, a koji postupak je započet u vrijeme
kada je na funkciji komandira Stanice policije Stupari, bio optuženi Mujčinović Safet.

290. Tako se na primjer u Dopisu Okružnog vojnog suda u Tuzli, upućenom Policijskoj
stanici Stupari od 28.04.1993. godine, navodi da je nakon provedenog postupka
utvrđivanja krivične odgovornosti, te pravosnažnosti presude kojom je Vitomir Ilić oglašen
krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, potrebno istog dovesti u
prostorije Suda kako bi bio sproveden u Okružni vojni zatvor na upućivanje na izdržavanje
izrečene kazne, kako je i postupljeno, a sve po prethodnim krivičnim prijavama koje su
sačinjene i dostavljene tužilaštvu na dalje postupanje. 145

291. Slijedom navedenog, Sud nalazi da je optuženi Halilović, kao komandir Stanice
Policije Stupari, poduzeo razumne mjere koje su bile u njegovoj nadležnosti, pri čemu
Vijeće nalazi bitnim ponovo istaknuti da iz uloženog dokaza pod nazivom Saglasnost za
odlazak građana srpske nacionalnosti, proizilazi da su preostali civili srpske nacionalnosti

144
Vidi: Paragraf 234 – 235. presude
145
O-V-12, Obavještenje za lice Vitomir Ilić, Okružni vojni sud u Tuzli, Služba javne bezbjednosti Kladanj, PS
Stupari, broj: K. 269/93 od 28.04.1993. godine

109

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

smješteni u navedenim objektima u Stuparima, razmjenjeni odmah po dobijanju
saglasnosti Ratnog predsjedništva opštine Kladanj za njihovo puštanje. 146

292. Dakle, u nedostatku drugih dokaza, a imajući u vidu pravilo in dubio pro reo,
odnosno da neku činjenicu sud može na temelju ocjene dokaza smatrati utvrđenom kada
se na glavnom pretresu uvjerio u njeno postojanje i kad u tom pogledu nema više dvojbi,
te da pri tome sve činjenice koje su na štetu optuženog moraju se sa sigurnošću utvrditi, tj.
dokazati, a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje, dok se sve činjenice
koje su u korist optužene osobe, uzimaju kao da postoje i onda i kad su utvrđene sa
vjerovatnošću, to samim tim Sud nije našao dokazanim da je optuženi Halilović Ramiz,
isključujući svaku razumnu sumnju, počinio djelo koje mu se stavljalo na teret, iz kojeg
razloga je istog, valjalo osloboditi od optužbi.

B. TAČKA 2. OPTUŽNICE

293. Tačkom 2. optužnice, Tužilaštvo je teretilo optuženog Mujčinović, Muhić Nusreta,

Nedžada Hodžića i Gogić Osmana, za nanošenje snažnog tjelesnog i duševnog bol ili
patnje (mučenje), te za nanošenje povreda tjelesnog integriteta i zdravlja, odnosno da su
nehumano i nečovječno postupali prema civilima srpske nacionalnosti, nezakonito
zatočenim u u zgradama prosvjetnih radnika, Starom mjesnom uredu, OŠ u Stuparima i
SJB Kladanj.

1. Tačka 2-A optužnice

294. Tačkom 2-A optužnice, optuženi Mujčinović Safet se tereti da je kao komandir SP
Stupari, naređivao, činio, podstrekavao, pomagao te znao ili mogao znati a nije spriječio
fizička i psihička zlostavljanja i nečovječna postupanja prema zatočenim civilima u
Stuparima i to radnjama bliže opisanim u podtačkama a), b), c) i d) ove tačke optužnice.

146
T-29, Saglasnost za odlazak građana srpske nacionalnosti, RBiH, Predsjedništvo skupštine opštine
Kladanj, broj: 01-023-99/93 od 29.10.1993.godine, u potpisu predsjednik prof. Izet Gazdić

110

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 (a) Tačka 2-A a) optužnice

295. Tačkom 2-A a) optužnice, optuženom Mujčinović Safetu na teret se stavlja da je

početkom mjeseca juna 1992. godine, u prostoriji Starog mjesnog ureda vršeći ispitivanje
Vitomira Andrića, bio prisutan kada su u isto vrijeme u drugom dijelu te prostorije njemu
podređeni rezervni policajci Kahro Vejzović, Ismet Butković i Hariz Habibović vršili
ispitivanje Ladimira Dragića, namjerno mu nanoseći snažnu tjelesnu i duševnu bol, tako
što su ga udarali pesnicama po glavi i grudima, gazili čizmama i skakali po njegovom tijelu,
što je sve trajalo oko pola sata, a da to ni na koji način nije spriječio, već se sa takvim
postupcima svojih podređenih saglasio, upozoravajući Vitomira Andrića prilikom njegovog
odlaska riječima: „Možeš ići u zgradu i ništa nisi vidio“, pa je tokom te noći Ladimir izvršio
samoubistvo vješanjem u prostoriji gdje je boravio, čime bi počinio krivično djelo Ratni
zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 180. stav
2. KZ BiH.

296. Sud prije svega konstatuje da je, na osnovu provedenih materijalnih dokaza, te
saslušanih svjedoka, nesporno utvrđeno da se oštećeni Ladimir Dragić nalazio u
zgradama prosvjetnih radnika u Stuparima dana 9. juna 1992. godine, a nakon što je u
Stupare došao iz sela Obričevac u potrazi za članovima svoje porodice, kao i da je po
dolasku saslušan u stanici policije Stupari. Navedeni zaključak proizilazi iz iskaza
saslušanih svjedoka, kojima je Sud poklonio vjeru u dijelu iskaza kojim se potvrđuju
navedene činjenice, obzirom da su isti međusobno saglasni i nisu u suprotnosti sa drugim
provedenim dokazima. Tako svjedoci Aleksa Aleksić i Mile Dragić, koji su se također u
navedenom periodu nalazili u stanovima u navedenim zgradama, naveli su da im je
poznato da je Ladimir Dragić došao do kuće svoje kćerke Doste Marjanović i zeta Brane
Marjanović u Stuparima, da su ga tu našli i da je doveden u zgrade prosvjetnih radnika. 147
Slično je potvrdio i svjedok Ilija Jovičić, koji navodi da je u jutarnjim satima vidio da je
oštećeni Dragić izašao iz stanice milicije i da je sa njim bio komandir stanice Safet
Mujčinović, koji je rekao policajcima da se Ladimir smjesti u zgradama prosvjetnih radnika.
Potom su dva policajca, od kojih se sjeća da je jedan bio s prezimenom Butković, otišli sa
148
Ladimirom prema zgradama, dok je on otišao u stanicu da preda zahtjeve. Da se

147
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 28.02.2014. godine, strana 30.
148
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 18.07.2014. godine, strana 52 i
53.

111

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

oštećeni Ladimir Dragić nalazio u Stuparima, u zgradama prosvjetnih radnika, potvrđuje i
svjedok Pero Marjanović koji navodi da je 09.06.1992. godine, u večernjim satima, do
njega došao policajac Meša Hadžikić i rekao mu da je u stanicu policije došao punac od
njegovog brata Brane, Ladimir Dragić i da želi da vidi nekoga od Branine braće. Nakon
toga, prema navodima ovog svjedoka, on je sišao i porazgovarao sa njim, te mu je
149
oštećeni rekao da je ranije tog dana odlučio da se preda i da je otišao u stanicu milicije.

297. Nadalje, iz provedenih dokaza nesporno proizilazi da je oštećeni Ladimir Dragić, u

momentu dolaska u zgrade prosvjetnih radnika u Stuparima, imao određene povrede po
tijelu, te da je iste noći, devetog na deseti juni 1992. godine, izvršio samoubistvo
vješanjem.

298. U tom smislu, svjedok Velinka Martinović potvrdila je da je oštećeni Ladimir Dragić
tog dana nakratko došao u stan u zgradama prosvjetnih radnika u kojem je bio smješten
Vitomir Andrić, da je „zavratio“ rukave i pokazivao da su ga tukli i tražili da kaže gdje se
nalazi njegov zet Brane. Svjedok Mile Dragić je potvrdio navode da je u stanu kojem je
boravio Vitomir Andrić sa porodicom vidio nakratko Ladimira Dragića koji je bio jako
uplašen i izgledao je „naduven, natečen“, te mu je Ladimir rekao da su ga istukli. 150

Nadalje, svjedok Krsto Andrić naveo da se, po dolasku u zgradu starog mjesnog ureda
Ladimir žalio na bolove i rekao je „ubiće me...ja ovo neću preživjeti“. 151
Također, svjedoci
Dragomir i Dragica Jovanović navode da im je oštećeni Ladimir rekao kako su ga ispitivali
o tome da kaže gdje se nalazi oružje i da su ga istukli, te da je rekao da on to ne može
izdržati. 152

299. Saslušani svjedoci Krsto Andrić, Dragomir i Dragica Jovanović, Pero Marjanović i
Ilija Jovičić, saglasno potvrđuju da je Ladimir Dragić pronađen mrtav naredno jutro nakon
dolaska u zgrade u Stuparima, te da ga je pronašla Mileva Andrić , 153 nakon čega je
izvršen uviđaj i napravljen drveni sanduk u kome je Ladimir sahranjen na groblju u
Stuparima.

149
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 18.07.2014. godine, strana 52 i
53.
150
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 24.01.2014. godine, strana 32.
151
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 18.10.2014. godine, strana 20.
152
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 11.10.2013. godine, strana 36 i
138.
153
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 11.10.2013. godine, strane 36,
138 i 154 i glavnog pretresa u predmetu isti broj od 18.10.2013. godine, strana 21.

112

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

300. Navedene okolnosti, potvrđene su i nalazom i mišljenjem vještaka dr. Karan Željka,
kao i drugim provedenim materijalnim dokazima, iz kojih proizilazi da je DNK analizom
utvrđeno da su posmrtni ostaci Ladimira Dragića ekshumirani na groblju u Stuparima, te je
potvrđena činjenica da je isti zaživotno zadobio povrede u vidu preloma dva rebra sa lijeve
154
strane. Dakle, iz provedenih dokaza, nesporno je utvrđeno da je oštećeni Dragić
Ladimir imao određene povrede po tijelu u momentu dolaska u zgrade prosvjetnih radnika
u Stušparima, te da je u noći, devetog na deseti juni 1992. godine, izvršio samoubistvo
vješanjem, međutim, nakon analize i ocjene provedenih dokaza, Vijeće nije moglo izvesti
zaključak ko je i kada nanio te povrede oštećenom Dragiću, niti je Vijeće moglo, van
razumne sumnje, utvrditi da je optuženi Safet Mujčinović bio prisutan prilikom zlostavljanja
oštećenog Dragića, odnosno da su isto poduzimali njemu podređeni rezervni policajci, a
što optuženi Mujčinović ni na koji način nije spriječio, već se sa takvim postupcima svojih
podređenih saglasio, na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret.

301. Naime, odgovornost optuženog Safeta Mujčinovića za navedene radnje, Tužilaštvo

temelji prije svega, na iskazu svjedoka Vitomira Andrića, kao jedinog svjedoka koji
optuženog Safeta Mujčinovića povezuje sa protupravnim postupanjem prema oštećenom
Dragiću.

302. Vijeće je prilikom ocjene njegovog iskaza pošlo od činjenice da, ako se odluka Suda
temelji na iskazu samo jednoga svjedoka, onda taj iskaz mora biti takav da ne ostavlja ni
najmanju sumnju u njegovu tačnost i istinitost. U skladu sa tim, Vijeće se bavilo detaljnom i
svestranom analizom iskaza ovoga svjedoka, dovodeći ga u vezu i sa ostalim provedenim
dokazima.

303. Obzirom da je svjedok Vitomir Andrić preminuo nakon podizanja optužnice, nije bilo
moguće istoga saslušati neposredno pred Sudom, nego je na glavnom pretresu, u smislu
odredbe člana 273. stav 2. ZKP BiH, iskaz koji je ovaj svjedok dao u istrazi, pred
Tužilaštvom BiH, 2011. godine. U tom iskazu, ovaj svjedok je naveo da je bio prisutan i da
je vidio kada su, u jednoj prostoriji u Starom mjesnom uredu, gdje je bila smještena

154
T-47, Zapisnik o uviđaju, Osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92 Kladanj, 10.06.1992. godine; T-48
Zapisnik o vanjskom pregledu leša, Osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92 Kladanj, 10.06.1992. godine,
Zapisnik (ekshumacija i forenzičko antropološka analiza) Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske,
Banja Luka; Fotodokumentacija (ekshumacija i forenzičko antropološka analiza) J.U. Zavod za sudsku
medicinu Republike Srpske, Banja Luka; T-3, Foto-dokumentacija, pregled i vještačenje posmrtnih ljudskih
ostataka, Zavod za sudsku medicinu R.S. Banja Luka, 13.06.2011. godine; Nalaz vještačenja DNK analiza

113

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

policija, tri lica, i to Kahro Vejzović, Ismet Butković i Hariz Habibović, ispitivali i udarali
oštećenog Ladimira Dragića po glavi i grudima, te da su ga nastavili udarati i nakon što je
isti pao na pod, odnosno gazili su ga čizmama i skakali po njegovom tijelu. Svjedok navodi
da se sve navedeno dešavalo u istoj prostoriji gdje su njega, u isto vrijeme, u jednom dijelu
te prostorije ispitivali Safet Mujčinović, komandir policije i njegov zamjenik Rifet Kadrić, ali
da njega oni nisu tukli. Navodi da je to trajalo oko pola sata da bi mu komandir Mujčinović
rekao „možeš ići u zgradu, nisi vidio ništa“, pa je on, vrativši se u stan u zgradama
prosvjetnih radnika, svojima rekao da Ladimir Dragić sigurno neće ostati živ. 155

304. Međutim, svjedočeći na iste okolnosti 2005. godine u PS Kozluk, (dakle 6 godina
prije davanja iskaza u Tužilaštvu i vremenski bliže inkriminisanom događaju), a koja izjava
je također pročitana na glavnom pretresu, ovaj svjedok je dao potpuno drugačiji iskaz u
pogledu ključne činjenice, ko su osobe koje su kritične prilike udarale oštećenog Ladimira
Dragića. Naime, u tom iskazu, ovaj svjedok je naveo da se ne može izjasniti o identitetu
osoba koje su to činile, odnosno da on to nije ni mogao vidjeti, jer je prostorija u kojoj su
tukli oštećenog Ladimira Dragića bila mračna.156 Dakle, ne samo da prilikom davanja
ovoga iskaza nije naveo ko su osobe koje nanose udarce oštećenom Dragiću, nego je čak
dao i obrazloženje zbog čega on ne zna o kojim se licima radi, navodeći da nije mogao
vidjeti, jer je prostorija bila mračna.

305. Kako su ova dva iskaza svjedoka Vitomira Andrića očigledno kontradiktorni u
pogledu ključnih činjenica, to se na ovakvom iskazu nije mogla utvrditi krivnja optuženog
Mujčinovića. Prilikom donošenja ovakvog zaključka, Sud je imao u vidu i praksu
Apelacinog odjeljenja Suda BiH u predmetu Radić i dr., u kojem predmetu je jasno
navedeno da se na iskazima svjedoka čiji su iskazi samo pročitani na glavnom pretresu,
ne može zasnivati presuda u odlučujućem dijelu, a što leži u osnovi koncepta pravičnog
suđenja, budući da svako ko je optužen za krivično djelo ima najmanje pravo da, između
ostalog, ispituje svedoka druge strane (član 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije o

(Utvrđivanje identiteta nepoznatih skeletnih ostataka) J.U. Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske ,
Banja Luka, 11.06.2011. godine.
155
T-19, Zapisnik o saslušanju svjedoka Vitomira Andrića, broj KT-RZ-168/07 od 17.03.2011.godine, Zvornik
156
O-VII-2, Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Vitomira Andrića, broj akta: 12-1/01-2-290/05 od
05.07.2005. godine u Kozluku

114

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

ljudskim pravima i član 14. stav 3. tačka e) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim
pravima).157

306. Bez obzira na navedeni nedostatak ovoga dokaza, Sud je, imajući u vidu obavezu
da se stara o svestranom pretresanju predmeta, predmetni iskaz doveo u vezu sa drugim
provedenim dokazima, te je našao da isti nije potvrđen niti jednim drugim dokazom i uz to,
u velikoj mjeri je doveden u pitanje drugim kontrolnim dokazima i indicijama.

307. Tako niti jedan od saslušanih svjedoka, od kojih su neki u inkriminisanom periodu
viđali svjedoka Vitomira Andrića, a neki sa njim i boravili u istom stanu u zgradama
prosvjetnih radnika u Stuparima, nisu naveli da im je ovaj svjedok ikada pričao da ima bilo
kakva saznanja o tome šta je vidio kritične prilike, ko je tukao oštećenog Ladimira Dragića,
odnosno, na bilo koji način nije doveo optuženog Mujčinović Safeta u kontekst navedenih
dešavanja.

308. Tako je svjedok Milomir Andrić, sin Vitomira Andrića, potvrdio prilikom davanja
iskaza na glavnom pretresu da mu je otac za vrijeme boravka u Stuparima ispričao da je
bio ispitivan, ali mu nije rekao ko ga je ispitivao, ni tada za vrijeme boravka u zgradama, a
ni kasnije, kao i da da mu nije poznato ko je tukao Ladimira Dragića, niti mu je otac o tome
ikada pričao.158 Dakle, ovaj svjedok na glavnom pretresu, a niti prilikom saslušanja u
istrazi nije naveo da ima bilo kakva saznanja koja bi, u bilo kojem kontekstu dovela
optuženog Mujčinovića u vezu sa zlostavljanjem oštećenog Dragića.

309. Ni svjedokinja Milena Andrić, snaha svjedoka Vitomira Andrića, nije navela da je
njen svekar ikada spomenuo da zna bilo kakve okolnosti povodom zlostavljanja oštećenog
Ladimira Dragića, koji je proveo određeno kratko vrijeme upravo u stanu u kojem je bila
smještena porodica Vitomira Andrića. Pri tome, posebno se ima cijeniti i činjenica da su
navedeni iskazi upravo u suprotnosti sa tvrdnjom iz iskaza svjedoka Vitomira Andrića, koji
je pročitan na glavnom pretresu i u kome on navodi da je po dolasku sa saslušanja iz
policije „svojima rekao da Ladimir Dragić neće preživjeti“.

310. Dakle, slijedom navedenog, Vijeće nalazi da iskaz svjedoka Vitomira Andrića, kao
jedinog svjedoka koji je u jednom od svojih iskaza, koji je pročitan na glavnom pretresu,

157
Rješenje Suda BiH Broj: X-KRŽ-05/139 (I) od 15.3.2010. godine.
158
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 17.01.2014. godine, strane 74-
76.

115

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

tvrdio da je optuženi Safet Mujčinović, početkom mjeseca juna 1992. godine, u prostoriji
Starog mjesnog ureda u Stuparima, bio prisutan kada su njemu rezervni policajci vršili
ispitivanje oštećenog Ladimira Dragića, nanoseći mu snažnu tjelesnu i duševnu bol, na
način pobliže opisan u optužnici, a da to ni na koji način nije spriječio, već se sa tim
saglasio, usljed brojnih međusobnih nedoslijednosti, neuvjerljivosti i nelogičnosti u pogledu
bitnih činjenica u iskazima ovog svjedoka, te nepotkrijepljenosti njegovih navoda drugim
kontrolnim dokazima i indicijama, ne može predstavljati pouzdanu činjeničnu osnovu
kojom bi se izvan razumne sumnje mogla utvrditi krivica optuženog Safeta Mujčinovića,
slijedom čega je primjenom odredbe člana 284. tačka c) ZKP BiH, a rukovodeći se
prethodno navedenim standardima dokazivanja, našlo opravdanim primjenu načela “in
dubio pro reo”, optuženog oslobodio optužbe, nalazeći da nije dokazano da je počinio
krivično djelo za koje se optužuje.

(b) Tačka 2-A. b) optužnice

311. Podtačkom b) tačke 2-A optužnice, optuženom Mujčinović Safetu na teret se

stavlja da je u mjesecu junu 1992. godine, u prizemnoj kancelariji Osnovne škole u
Stuparima, vršio ispitivanje zatočenih civila Radovana i Luke Đokića i Mirosava Markovića,
te ih fizički zlostavljao, tukući ih nogama i rukama, što je za posljedicu imalo nanošenje
snažnog tjelesnog i duševnog bola, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv
civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH.

312. U odnosu na ovu tačku optužnice, Tužilaštvo BiH je provelo dokaze saslušanjem
svjedoka Radovana Đokića, Mirosava Markovića, Pere Marjanovića i Danice Marjanović.

313. Vijeće je najprije imalo u vidu iskaze svjedoka Radovana Đokića i Mirosava
Markovića, koji su direktno oštećeni radnjom opisanom u ovoj tački optužnice, međutim ovi
svjedoci ne potvrđuju navedene navode. Tako svjedok Radovan Đokić, u svom iskazu
datom na glavnom pretresu, nije potvrdio da je u mjesecu junu 1992. godine, zajedno sa
bratom Lukom i Mirosavom Markovićem, na bilo koji način, od strane Safeta Mujčinovića,
maltretiran u prizemnoj kancelariji sekretara Osnovne škole u Stuparima, niti ga je
postupajući tužilac ispitivao na navedene okolnosti. Osim toga, ni u svom iskazu iz istrage,
ovaj svjedok nije naveo da se događaj, opisan u ovoj tački optužnice uopšte desio, niti je u

116

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

tom pravcu nije inkriminisao optuženog Mujčinovića. 159

314. Također, ni svjedok - oštećeni Miroslav Marković, u svom iskazu nije potvrdio da
se ikada sa Radovanom Đokićem nalazio u istoj prostoriji gdje su maltretirani, a naročito
ne da su kritične prilike, u prostorijama sekretara Osnovne škole u Stuparima, na način
kako je to opisano u ovoj tački optužnice, fizički zlostavljani od strane optuženog Safeta
Mujčinovića.

315. Tužilaštvo je na pomenute okolnosti provelo dokaz i saslušanjem svjedoka Pere

Marjanovića, koji je naveo da je jedne noći, posmatrajući sa prozora zgrade u kojoj je
boravio, a koja je od škole bila udaljena otprilike 40 metara vazdušnom linijom, vidio kako
optuženi Safet Mujčinović, u prostorijama sekretara Osnovne škole Stupari, rukama udara
Mirosava Markovića, dok su u navedenoj prostoriji, kao i ispred škole, bili prisutni policajci.
Svjedok je dalje istakao da je pomenuto posmatrao kroz zatvoren prozor, pri čemu je u
prostoriji u kojoj su se nalazili optuženi i Mirosav Marković također bilo upaljeno svjetlo, te
zatvoren prozor. Svjedok je također naveo da je druge prilike sa istog mjesta posmatrao i
maltretiranje Radovana i Luke Đokića, koje su u prostorijama sekretara Osnovne škole
vršili Ismet Butković i Kahro Vejzović. 160

316. Za razliku od navedenog, u iskazu kojeg je ovaj svjedok dao u istrazi, isti je naveo
da su Radovan Đokić, Luka Đokić i Miroslav Marković, zajedno odvedeni u prostorije
škole, koje prilike ih je ispitivao Safet Mujčinović i tukao ih nogama i rukama, dok su trojica
policajaca vršila obezbjeđenje ispred škole. 161

317. Slijedom detaljne i svestrane analize iskaza ovog svjedoka, Sud zaključuje da je
ovaj svjedok najprije u istrazi tvrdio da je optuženi Mujčinović kritične prilike istovremeno
maltretirao braću Đokiće i Miroslava Markovića, dok je na glavnom pretresu istakao da je
isti maltretirao isključivo Miroslava Markovića, a da su braća Đokić naknadno maltretirani
od strane rezervnih policajaca Kahre Vejzovića i Ismeta Butkovića. Osim toga, Vijeće
primjećuje da u iskazu ovoga svjedoka postoje i druge nelogičnosti i nedoslijednosti, pa je
tako isti prilikom davanja iskaza u istrazi najprije tvrdio da se optuženi Safet Mujčinović u

159
O-I-1, Zapisnik o saslušanju svjedoka Đokić Radovana, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar
službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj: 18-9/01-230-
108/93 od 09.03.1993.godine
160
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 30.05.2014. godine, str. 20.
161
T-22, Zapisnik o saslušanju svjedoka Pero Marjanović, Tužilaštvo BiH broj KT-RZ-168-07 od 03.11.2011.
godine

117

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

prostoriji sekretara Osnovne škole nalazio sam sa Radovanom i Lukom Đokićem i
Miroslavom Markovićem, dok je na glavnom pretresu naveo da je u prostoriji zajedno sa
njima bilo prisutno i nekoliko policajaca.

318. Na navedene okolnosti svjedočila je i svjedokinja Jovanović Danica, koja je na

glavnom pretresu navela da je jedne prilike vidjela kako dva vojnika iz pravca Vodovoda
vode, Radovana i Luku Đokića koji su te prilike bili jako crveni po licu, te ih smještaju u
zgradu Mjesnog ureda, a potom ih odvode u Školu, gdje su ih tukli u prizemnju te zgrade i
posipali vodom da dođu sebi. Svjedokinja dalje navodi da je ona sve ovo posmatrala kroz
prozor iz zgrade preko puta u kojoj je ona bila smještena, te navodi da su Radovan i Luka
Đokić tučeni u istoj prostoriji i sutradan te da je ona i to posmatrala sa istog mjesta. Dalje
je navela da ona nije poznavala lica koja su dovela Đokiće u tu prostoriju samo se sjeća
da su bili u šarenim uniformama, te je odgoavajući na pitanje odbrane da li je vidjela osobe
koje tuku Đokiće te prilike, svjedokinja je potvrdila da jeste, ali da nikoga od njih nije
prepoznala,

319. Dakle, ova svjedokinja nema saznanja o tome ko su lica, za koja navodi da vidi da
udaraju Radovana i Luku Đokića, niti pominje optuženog Mujčinovića u bilo kom kontekstu
u vezi navedog događaja. Također, za razliku od svjedoka Pere Marjanovića, koji je tvrdio
da je u prostoriji, u kojoj se, prema njegovom kazivanju dešavalo opisno nanošenje
udaraca, gorilo svjetlo, te da su ispred zgrade svo vrjeme stajali piolicajci, ova svjedokinja
navodi da se navedeni događaj dešava po danu i da nije gorilo svjetlo u toj prostiri, niti
navodi da su ispred škole stajali neki policajci.

320. Kao što je već navedeno, Vijeće je prije svega imalo u vidu iskaz svjedoka
Radovana Đokića i Miroslava Markovića, kao dva direktno oštećena lica, koji u svojim
iskazima sa glavnog pretresa, niti u iskazima datim u istrazi, nisu naveli da su u mjesecu
junu 1992. godine, zajedno sa Lukom Đokićem, na bilo koji način maltretirani od strane
Safeta Mujčinovića u prizemnoj kancelariji sekretara Osnovne škole u Stuparima, a kako je
to ovom tačkom optužnice stavljeno na teret optuženom..

321. Slijedom toga, Vijeće ističe da iskaz svjedoka Pere Marjanovića, u bitnim
dijelovima kojima se inkriminiše optuženi Mujčinović za radnju koje mu se ovom tačkom
optužnice stavlja na teret, osim što nije potvrđen od strane oštećenih, nije potkrijepljen
iskazom drugih saslušanih svjedoka, kao ni uloženom materijalnom dokumentacijom, zbog
čega ovo svjedočenje, po ocjeni Vijeća, sa pomenutim nedoslijednostima i nelogičnostima
118

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

u sebi, nema onu dokaznu snagu koja je neophodna da bi se na jednom takvom iskazu
mogla temeljiti osuđujuća presuda. Pri tome, Vijeće posebno naglašava da se
nesaglasnosti i nelogičnosti u sadržini njegovog iskaza upravo odnose na bitne činjenice i
detalje, a što dalje upućuje na zaključak da svjedočenje ovog svjedoka, uz sve gore
navedeno, ne može predstavljati pouzdanu činjeničnu osnovu kojom bi se van razumne
sumnje mogla utvrditi krivica optuženog Mujčinovića.

322. Slijedom navedenog, a rukovodeći se prethodno navedenim standardima

dokazivanja, Vijeće je našlo opravdanim primjenu načela “in dubio pro reo”, te optuženog
Mujčinovića oslobodilo optužbe, nalazeći da provedenim dokazima nije van razumne
sumnje dokazano da je počinio krivično djelo za koje se optužuje.

(c) Tačka 2-A. c) optužnice

323. Podtačkom c) tačke 2-A optužnice, optuženom Mujčinović Safetu se stavlja na

teret da je dana 19.08.1992. godine, naredio dvojici rezervnih policajaca da u njegovu
kancelariju u SP Stupari, dovedu Dobrivoja Jovičića, pa kada su ovi to učinili, saopštio je
Dobrivoju da je u njegovoj kući nađen zatvarač od puškomitraljeza i nakon što je Dobrivoje
odgovorio da ne može odgovarati za nešto što je u međuvremenu od njegovog odlaska
nađeno u kući, optuženi Mujčinović je naredio prisutnom, njemu podređenom policajcu,
Kahri Vejzoviću, da uzme gumenu palicu i tuče Dobrivoja dok ne prizna, a zatim izašao iz
kancelarije, u kojoj je Dobrivoje zadržan tokom noći, čime bi počinio krivično djelo krivično
djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa
članom 180. stav 1. KZ BiH.

324. U odnosu na ovu tačku optužnice, Tužilaštvo BiH je provelo dokaze saslušanjem
jednog svjedoka i to oštećenog Dobrivoja Jovičića.

325. U svom iskazu sa glavnog pretresa, svjedok Dobrivoje Jovičić je naveo da su

dana 19.08.1992. godine, u zgradu u kojoj je boravio, došli dvojica policajaca, koji su mu
saopštili da ga zove Safet, nakon čega su ga isti odveli u stanicu milicije, gdje je u
kancelariji zatekao Safeta i inspektora Hazima Vejzovića. Svjedok je dalje naveo da je
Safet u tom trenutku u rukama držao zatvarač od puškomitraljeza, te mu rekao da je isti
pronađen u njegovoj kući, na šta mu je svjedok odgovorio da je on iz kuće otišao prije dva
119

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

i po mjeseca, govoreći Safetu dalje: „Sve što god sad nađeš u kući, ne vjerujem ti. I onda
je ostavio, da li je ostavio, da li je, i posluš'o je da izađe, rek'o nije onome Hazimu, evo ti
kaže pendrek udri ga nek' prizna“, nakon čega je Safet izašao iz kancelarije. Svjedok je
potom naveo da ga Hazim, po izlasku Safeta iz kancelarije nije ni pipnuo, samo je zapalio
cigaru, rekao svjedoku zašto sada ratuje kad je u Kladnju živio dugo godina i svi ga znaju
kao dobrog, nakon čega je, prema navodima svjedoka, i Hazim izašao iz kancelarije, a
svjedok je ostao u toj kancelariji, gdje je i prenoćio, da bi ga ujutro odveli u Stupare.162

326. Obzirom da je Tužilaštvo na navedenu okolnost provelo samo jedan dokaz,

odnosno saslušalo samo jednog svjedoka, Sud je iskazu svjedoka Dobrivoja Jovičića,
pristupio sa posebnom pažnjom, te je razmotrio da li je njegov iskaz, sam za sebe,
dovoljno jasan i uvjerljiv, odnosno da li predstavlja takvu logičnu cjelinu, da se samo na
osnovu njega može utvrditi odgovornost optuženog Mujčinovića, nakon čega je isti iskaz, u
pogledu odlučnih činjenica, a koje direktno terete optuženog Mujčinovića, doveo u vezu sa
iskazima drugih saslušanih svjedoka, kao i uloženim materijalnim dokazima.

327. Pri tome, Vijeće je imalo u vidu odredbe člana 15. ZKP BiH, odnosno načelo
slobodne ocjene dokaza, u skladu sa kojim sud prilikom ocjene dokaza nije vezan nekim
posebnim formalim dokaznim pravilima, nego je slobodan u toj ocjeni, odnosno oslanja se
na pravila ljudskog mišljenja i iskustva, te na osnovu takve ocjene, donosi zaključak o
tome da li je određena činjenica dokazana ili ne .Takođe Vijeće je imalo u vidu i odredbu
člana 281. stav 2. ZKP BiH, prema kojoj je sud dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz,
pojedinačno i u vezi s ostalim.

328. S tim u vezi, Vijeće je zaključilo da iskaz svjedoka Dobrivoja Jovičića nema onaj
kvalitet svjedočenja, odnosno da isti nije dovoljno pouzdan i vjerodostojan, kako bi bio
dovoljan da bi sudsko vijeće u konkretnom slučaju, na osnovu principa slobodne ocjene
dokaza i u skladu sa dubokim ličnim uvjerenjem sudija, samo na osnovu njega, stvorilo
jednu logičku cjelinu, koja bi van razumne sumnje, upućivala na zaključak da je optuženi
počinio krivično djelo za koje se tereti. Suprotno tome, u konkretnom slučaju, prema ocjeni
Suda, u potpunosti su izostali dokazi kojim bi se u dovoljnoj mjeri učvrstilo uvjerenje Suda
u pogledu postojanja odlučnih činjenica na osnovu kojih bi se trebala zasnivati krivnja
optuženog.

162
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 13.09.2013. godine, str. 39 –
40.

120

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

329. Slijedom navedenog, a rukovodeći se svim prethodno navedenim, Vijeće je
našlo opravdanim primjenu načela “in dubio pro reo”, te optuženog Mujčinovića oslobodilo
optužbe, nalazeći da provedenim dokazima nije van razumne sumnje dokazano da je
počinio krivičnopravne radnje koje mu se ovom tačkom optužnice stavljaju na teret.

(d) Tačka 2-A. d) optužnice

330. Podtačkom d) tačke 2-A optužnice, optuženim Mujčinović Safetu i Hodžić Nedžadu,
na teret se stavlja da su u neutvrđenog dana u mjesecu novembru 1992. godine, u selu
Olovci, doveli Velibora Martinovića, kako bi im pokazao sklonište za koje su sumnjali da se
u njemu nalazi oružje, pa nakon što oružje nisu pronašli, optuženi Mujčinović Safet je
naredio njemu podređenom policajcu Hodžić Nedžadu da Velibora Martinovića veže za
stablo, nakon čega je optuženi Hodžić Nedžad samovoljno Velibora teško fizički
zlostavljao, tukući ga policijskom palicom po plećima i leđima, sve dok nije izgubio svijest,
a optuženi Mujčinović takvo postupanje njemu podređenog rezervnog policajca nije
spriječio, već se sa tim saglasio, nakon čega je optuženi Mujčinović, zajedno sa Muhić
Nusretom i Hodžić Nedžadom otišao u lov, a Velibora teško premlaćenog ostavio i dalje
svezanog za stablo, do njihovog povratka u ranim večernjim satima, kada su ga odvezli u
logor Stupari, što je sve imalo za posljedicu nanošenje snažnog tjelesnog i duševnog bola
i težak napad na ljudsko dostojanstvo oštećenom, čime bi optuženi Mujčinović počinio
krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi
sa članom 180. stav 2. KZ BiH, a optuženi Hodžič Nedžad krivično djelo Ratni zločin protiv
civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH.

331. Na navedene okolnosti, Tužilaštvo je provelo dokaz saslušanjem svjedoka Mirčeta

Martinovića, Mile Dragića, Vojke Andrić, Čede Andrić, Miloša Čelića i Vitomira Miloševića.

332. Svjedok Mirče Martinović je prilikom svjedočenja na glavnom pretresu naveo da su

u mjesecu novembru 1992. godine, Mujčinović Safet i Hodžić Nedžad, došli po njega i
njegovog oca Velibora Martinovića u zgrade prosvjetnih radnika u Stuparima te ih odveli u
policijsku stanicu, gdje su ih pitali za neko sklonište oružja, nakon čega su njegovog oca
Velibora odveli u selo Olovci da im pokaže to sklonište, dok je on vraćen u Stupare.

333. Analizom navedenog iskaza, Sud je utvrdio da ovaj svjedok nema neposredna
121

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

saznanja o dešavanjima u selu Olovci, nego samo prepričava ono što mu je, po njegovom
kazivanju, pričao otac. Tako svjedok navodi da mu je po povratku iz sela Olovci otac rekao
da su išli do skloništa, ali da nisu našli nikakvo oružje, nakon čega je Safet naredio da ga,
kako svjedok navodi: „Svežu za jedno tanje drvo, kako mogu lisice da se svežu“, da bi
potom uslijedilo udaranje njegovog oca od strane Nedžada Hodžića i to palicama u
predjelu plećki. Svjedok je dalje naveo da mu je otac pričao da je tako ostao svezan oko
sat vremena, navodeći: „Pa oni su valjda, kad je ovaj njega istukao i ostavio. I oni su 'nako
uzeli puške i otišli“, objašnjavajući da su, prema kazivanju njegovog oca, Mujčinović i
Hodžić te prilike imali i lovačke puške, pa da su vjerovatno otišli u lov. 163

334. Svjedok je potom opisao da je, po povratku svog oca, na istom vidio povrede koje
su se nalazile u predjelu plećki, te je naveo da je također vidio da su njegovog oca u
Stupare vratili Safet i Hodžić Nedžad. 164

335. Kada je riječ o iskazu svjedoka Mirčeta Martinovića, očigledno je da ovaj svjedok
nije neposredni očevidac događaja, koji je predmet ove tačke optužnice, odnosno da se
radi o posrednom svjedoku, ali to istovremeno ne znači da se isti dokaz a priori treba
smatrati nepouzdanim, budući da činjenice relevantne za primjenu krivičnih normi mogu
biti utvrđivane i na osnovu posrednih dokaza (indicija) i na osnovu direktnih dokaza, ili
kombinacijom jednih ili drugih. 165

336. Međutim, Vijeće ističe da je pritom nužno imati u vidu da osnov za osuđujuću
presudu može predstavljati samo takav niz činjenica utvrđenih na osnovu posrednih
dokaza koje su nesumnjivo utvrđene i međusobno logički i čvrsto povezane, tako da
predstavljaju zatvoreni krug i sa punom sigurnošću upućuju na jedini mogući zaključak –
da je upravo optuženi počinio krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. 166

Dakle, Vijeće je uporedilo činjenice o kojima je ovaj svjedok svjedočio sa činjenicama koje
su utvrđene od strane drugih svjedoka, te materijalnim dokazima, kako bi se utvrdilo da li
su njegovi navodi potkrijepljeni ili osporeni drugim dokazima u ovome predmetu.

163
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 20.09.2013. godine, str. 30-31.
164
Ibid, str. 29 – 31.
165
O posrednom dokazu (indiciji) se govori kad sud do svog stava o postojanju činjenice relevantne za
materijalno pravo dolazi logičkim izvođenjem iz postojanja neke druge činjenice koja se u tu svrhu dokazuje
ili koja je nesporna, dakle na osnovu istih dokaza se posredno izvodi zaključak o tačnosti pravno relevantne
činjenice.
166
Komentar Zakona o krivičnom postupku BiH, Vijeće Evrope i Evropska komisija 2005., član 281., str. 716

122

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

337. Tako je na navedene okolnosti, Tužilaštvo saslušalo i svjedoka Milu Dragića koji
takođe nema neposrednih saznanja o navedenom događaju, nego samo navodi da je čuo
da je Nedžad Hodžić vodio Martinović Velibora i Mitu do njihove kuće, pri čemu svjedok
nije ni čuo šta se kritične prilike dešavalo u selu, niti se mogao sjetiti od koga je dobio te
informacije. 167

338. Nadalje, svjedok Vitomir Milošević je prilikom svog svjedočenja na glavnom

pretresu, iznio samo posredna saznanja, pa je tako naveo da zna da su Mirče Martinović i
njegov oca, jednom ili dva puta, vođeni u selo da traže neku pećinu sa oružjem, ali da ne
zna ko ih je tamo vodio, odnosno da on ne zna šta se tamo dešavalo i da može samo
nagađati. 168 Također, ovaj svjedok je naveo da ih je vidio po povratku u Stupare, ali da nije
vidio nikakve povrede na njima.

339. Nakon što mu je od strane tužioca predočen iskaz iz istrage, u kome je svjedok
izjavio da mu je poznato da su iz zgrada odvođeni Mirče i Velibor Martinović, kako bi u
selu Olovci pokazali neko sklonište, a kojom prilikom su ih obojicu tukli, te da ih je tukao
milicioner po nadimku „Šugo“, svjedok je naveo: “Pa moguće, Šu...Šugu sam onda znao
sada ne.“ Takođe na pitanje tužioca da li mu je Mirče govorio šta se dešavalo i ko ih je
udarao, svjedok je odgovorio “Pa šam.., dobio je šamar valjda i on i otac...pričo' je, al' ja
stvarno zaboravljam.“ 169

340. Imajući u vidu navedeno, Vijeće nije moglo prihvatiti iskaz ovoga sjedoka iz istrage
kao vjerodostojan i uvjerljiv, pri čemu svjedok u istom i ne pominje imena optuženih, nego
samo pominje osobu nadimka „Šugo“, ne precizirajući o kome ze radi.

341. Tužilaštvo je na okolnosti ove tačke optužnice saslušalo i svjedoka Miloša Čelića,
koji je naveo da je poznavao Mirčeta i Velibora Martinovića i da je čuo od drugih da su isti
navodno vođeni u selo Olovci od strane Mujčinović Safeta i Hodžić Nedžada, ali da mu
nije poznato šta se kritične prilike u selu dešavalo.

342. Dakle, na navedene okolnosti, Tužilaštvo je provelo dokaze saslušanjem više

svjedoka, koji imaju isključivo posredna saznanja o navedenom događaju, pri čemu je
jedino svjedok Mirče Martinović naveo da je o istom čuo od svog oca Velibora, dok se

167
Ibid, str. 98.
168
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 01.11.2013. godine, str. 92.
169
Ibid, str. 98, 99.

123

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

ostali saslušani svjedoci nisu mogli izjasniti od koga su čuli navode o kojima svjedoče.
Takođe, jedino svjedok Mirče Martinović govori o okolnostima koje je čuo o ponašanju
optuženih Mujčinovića i Hodžića prema njegovom ocu, dok ostali saslušani svjedoci samo
govore o svojim saznanjima na okolnosti da su Mirče i njegov otac vođeni u selo, pri čemu
isti nema nemaju nikakva saznanja o dešavanjima na licu mjesta, odnosno eventualnim
postupcima optuženih u selu Olovci.

343. Prilikom ocjene iskaza svjedoka Mirčeta Martinovića, Vijeće je imalo u vidu i iskaze
svjedoka Rade Andrića i Vojke Andrića koji su rođaci ovoga svjedoka. Tako je svjedok
Rado Andrić naveo je da je tokom cijelog svog boravka u Stuparima viđao Mirčeta i
Velibora Martinovića, sa kojima je provodio dosta vremena, ali da nikada u razgovoru sa
njima nije saznao da su isti preživjeli bilo kakvu neugodnost. Također, ovaj svjedok je
naveo da je svjedoka Mirčeta Martinovića naknadno, po okončanju ratnih sukoba, sreo na
jednom skupu, na kojem mu je isti rekao da neće dobiti dodatnu novčanu pomoć, ukoliko
neko od optuženih u ovom predmetu ne ode u zatvor. 170
Takođe, svjedokinja Vojka Andrić
u svom je iskazu navela da su ona i svjedok Mirče Martinović od dva brata djeca, te da su
zajedno u kritičnom periodu boravili u Stuparima, pri čemu joj se isti nikada nije požalio da
je u toku svog boravka na bilo koji način maltretiran.

344. Dakle, nakon svestrane ocjene iskaza svjedoka Mirčeta Martinovića, kako
pojedinačno, tako i u vezi sa drugim provedenim dokazima, a sve u cilju izvođenja
zaključka o dokazanosti odlučnih činjenica, Vijeće nije moglo, van razumne sumnje,
donijeti zaključak o krivnji optuženih, odnosno, kako se to navodi u činjeničnom supstratu,
da je optuženi Mujčinović naredio sebi podređenom policajcu da preduzme navedene
radnje, te da nije spriječio dalje nezakonito postupanje podređenog, nego se sa tim
saglasio, niti da je optuženi Hodžić Nedzad preduzeo krivičnopravne radnje teškog fizičkog
zlostavljanja, a kojim bi bili ostvareni elementi predmetnog krivičnog djela. U tom smislu,
Vijeće podsjeća na stav Ustavnog suda BiH, kojim se ističe da posredni dokazi koji služe
kao osnov utvrđivanja moraju djelovati “kao čvrst zatvoreni krug koji dozvoljava samo
jedan opravdan zaključak u odnosu na relevantne činjenice“ , a koji zaključak se kao
171

170
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 29.01.2016. godine, str. 11 i 29.
171
M.Š., AP-661/04 (Ustavni Sud BiH), Odluka o dopustivosti i meritumu, 22.04.2005, para. 36; Vidi npr.
Savić, prvostepena presuda, para. 286; Trbić, prvostepena presuda, para 471, Strugar, prvostepena
presuda, para 89; Karajić, prvostepena presudq), para. 62. (Sud inaglašava da je praksa Suda BiH da cijeni
posredne dokaze skupa “sa iskazima drugih svjedoka i očevidaca u cjelini.”). Vidi takođe Tužilac protiv
Kordića i Čerkeza, IT-95-14/2- A , presuda, 17.12.2004. (“Žalbena presuda u predmetu Kordić”), para. 276

124

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

jedini razuman, u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve naprijed navedeno, prema ocjeni
ovog vijeća, nije mogao izvesti.

345. Slijedom navedenog, a rukovodeći se svim prethodno navedenim, Vijeće je

našlo opravdanim primjenu načela in dubio pro reo, te optužene Mujčinović Safeta i
Hodžić Nedžada oslobodilo optužbe, nalazeći da provedenim dokazima nije, van razumne
sumnje dokazano da su počinili krivičnopravne radnje koje im se ovom tačkom optužnice
stavljaju na teret.

2. Tačka 2A-1 optužnice

346. Ovom tačkom optužnice, optuženom Mujčinović Safetu je stavljeno na teret da je u

vremenskom periodu od 01.06.1992. godine, pa do 01.04.1993. godine, kao komandir SP
Stupari, iako je znao ili mogao znati, da neki od njemu podređenih rezervnih policajaca,
samovoljno, za vrijeme njihove smjene, iz stanova u zgradama izvode i vrše isljeđivanje
civila – muškaraca, pri tome im namjerno nanoseći snažnu duševnu i tjelesnu bol ili patnju,
pa iako je za takvo njihovo poanašanje znao ili mogao znati, nije poduzeo mjere da ih
kazni, pri čemu se u takvom nezakonitom postupanju posebno isticao njemu podređeni
rezervni policajac Vejzović Kahro, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 180. stav 2. KZ BiH.

347. Prije svega, Vijeće ističe da nije sporan status optuženog Mujčinovića u
inkriminisano vrijeme, odnosno iz provedenih dokaza, o kojima je u prethodnom dijelu
obrazloženja presude bilo više riječi 172
, nesporno proizilazi da je isti u navedenom periodu
obavljao dužnost komandira SP Stupari, koju činjenicu, tokom postupka, nije osporavao ni
sam optuženi. Također, obzirom da Vijeće nije našlo dokazanim da je optuženi Mujčinović,
kako se to navodi u ovoj tački optužnice, ostvario radnje naređivanja, činjenja i
podstrekvanja, opisane u tačkama 2-A (a, b, c i d) i 2-C (a što je detaljno obrazloženo u
poglavljima koja se odnose na ove tačke optužnice), to Vijeće nije moglo utvrditi ni njegovu
odgovornost da je takvim postupanjem, isti doprinijeo stvaranju spoznaje i uvjerenja kod
njemu podređenih da su takve radnje dozvoljene i nekažnjive.

(“Ne bi bilo ispravno sugerisati da se posredni dokazi ne mogu smatrati potkrepljujućim.”); Tužilac
protivGalića IT-98-29-A, presuda, 30.11.2006. (“Žalbena presuda u predmetu Galić”), para. 221-223.
172
Vidi: Paragraf 214. presude

125

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

348. Stoga će se Vijeće na ovom mjestu referirati na suštinsko pitanje, sadržajno
obuhvaćeno tačkom 2-A1, a koje se odnose na oblik krivične odgovornosti, optuženom
Mujčinović ovom tačkom optužnice stavlja na teret, odnosno komandnu odgovornost.

349. Komandna odgovornost je pozitivnim krivičnim zakonodavstvom sadržajno

obuhvaćena odredbom člana 180. stav 2. KZ BiH, koja glasi:

Individualna i komandna odgovornost

Član 180.

(1) Osoba koja planira, naredi, učini ili podstrekava ili pomaže u planiranju, pripremanju ili učinjenju
krivičnih djela iz člana 171. (Genocid), 172. (Zločini protiv čovječnosti), 173. (Ratni zločin protiv
civilnog stanovništva), 174. (Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika), 175. (Ratni zločin protiv
ratnih zarobljenika), 177. (Protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja), 178. (Protupravno
oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na ratištu) i 179. (Povrede zakona ili običaja rata) ovog
zakona, kriva je za to krivično djelo. Službeni položaj bilo kojeg lica, bilo da se radi o šefu države ili
vlade, ili o odgovornoj službenoj osobi vlade, ne oslobađa takvu osobu krivice niti utječe na
ublažavanje kazne.
(2) Činjenica da je neko od krivičnih djela iz člana 171. do 175. i člana 177. do 179. ovog zakona
učinjeno od strane podređenog, ne oslobađa njemu nadređenu osobu od krivice ukoliko je ta
nedređena osoba znala ili je mogla znati da se njen podređeni sprema učiniti takvo djelo, odnosno
da je već učinio takvo djelo, a nadređena osoba je propustila da preduzme nužne i razumne mjere
da spriječi učinjenje krivičnog djela, odnosno da učinitelj tog djela bude kažnjen.
(3) Činjenica da je neka osoba postupala po naređenju vlade ili neke njoj nadređene osobe, ne
oslobađa je krivice, ali može utjecati na ublažavanje kazne ako sud smatra da to interesi
pravičnosti zahtijevaju.

350. Komandna odgovornost predstavlja oblik odgovornosti za radnje drugih, odnosno

odgovornost nadređenog lica koji ne poduzima mjere koje je obavezan da poduzme kako
bi se spriječilo izvršenje zločina od strane njemu podređenih lica, odnosno ne poduzima
mjere radi kažnjavanja podređenih lica nakon izvršenja zločina. Dakle, ogleda se kroz dva
moguća oblika izvršenja djela, a to su: nesprječavanje i nekažnjavanje zločina podređenih.

126

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

351. Iako je to u neku ruku derivativni oblik odgovornosti, komandna odgovornost nije
oblik objektivne odgovornosti.173

352. Komandna odgovornost se ogleda kroz tri sljedeća elementa:

 Efektivna kontrola koja podrazumijeva vertikalan odnos na relaciji nadređeni –

podređeni,
 Subjektivni element na strani optuženog (mens rea) – znao ili je imao razlog da zna
i
 Propuštanje nadređenog da preduzme nužne i razumne mjere da spriječi odnosno
da kazni počinioce

353. Ova tri elementa treba i posmatrati u navedenom tipičnom rasporedu174, jer dužnost
činjenja optuženog, po doktrini komandne odgovornosti, postojat će tek ukoliko na relaciji
nadređeni (optuženi) – podređeni (izvršilac djela), postoji odgovarajući odnos vlasti
(autoriteta) i tek tada njegovo saznanje o djelima postaje relevantno za njegovu
odgovornost. Istovremeno, postojanje subjektivnog elementa na strani optuženog, mora
biti ustanovljen prije razmatranja pitanja propuštanja optuženog da djeluje po osnovu
komandne odgovornosti (da spriječi ili da kazni).

354. Kada je u pitanju prvi element komandne odgovornosti, Vijeće ističe da, kako je to
već navedeno, nije sporno da je optuženi, u navedenom periodu, obavljao dužnost
komandira SP Stupari, koju činjenicu, tokom postupka, nije osporavao ni sam optuženi,
čime je bio nadređen policajcima navedene policijske stanice.

355. Međutim, da bi nadređeni odgovarao za postupanje podređenih po komandnoj

odgovornosti, mora biti dokazana njegova vinost, što znači da mora biti dokazano da je on,
kao nadređeni, stvarno znao da su njemu podređena lica izvršila određeni zločin ili je imao
razlog da to zna. Znanje da je zločin počinjen, prema utvrđenoj sudskoj praksi MKSJ koju

173
Međunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog
prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine: Presuda Žalbenog vijeća u predmetu Tužilac
protiv Zejnila Delalića i dr., broj: IT-96-21-A od 20.02.2001. godine, parag. 239; Presuda pretresnog vijeća u
predmetu Tužilac protiv Sefera Halilovića, broj: IT-01-48-T od 16.11.2005. godine, parag. 65.
174
Vidi više, Pravo komandne odgovornosti, Guénaël Mettraux, Fond za humanitarno pravo, Sarajevo 2010.
godine, str. 129.

127

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

prihvata i Sud BiH, može se utvrditi direktnim dokazima ili iz okolnosti. 175 Direktni dokazi bi
se sastojali u pisanim izvještajima o zločinu koje je optuženi primio, pisanim izvještajima ili
naređenjima koja je sastavio sam optuženi i iz kojih je vidljivo da je znao za zločin,
svjedočenjima o tome da su verbalni protesti ili žalbe u vezi sa zločinom bili predočeni
optuženom, svjedočenje o tome da je optuženi verbalno izrazio svoje znanje za zločin,
zapisnicima sa sastanaka na kojima je optuženi učestvovao i na kojima je govoreno o
počinjenim zločinima, te snimljenim telefonskim razgovorima u kojim su optuženom
176
predočene informacije o zločinima. Faktori koji se mogu uzeti u obzir u slučaju
177
dokazivanja iz okolnosti su: formalni položaj optuženog kao nadređenog lica , vrsta i
obim protivzakonitih djela, vrijeme njihovog dešavanja, rasprostranjenost izvršenja zločina,
178
modus operandi sličnih protivzakonitih djela i dr. Za dokazivanje na temelju okolnosti,
uz dokazivanje statusa optuženog odnosno utvrđivanje njegovog konkretnog položaja
unutar određenih struktura, potrebno je dokazivanje dodatnih okolnosnih odrednica
događaja koje podrazumijevaju prostornu i vremensku povezanost optuženog sa
konkretnim događajima, pa u situaciji kada je optuženi kao nadređeni fizički udaljeniji, to je
potrebno dokazati više dodatnih indicija kako bi se utrdilo da je znao za zločine, odnosno s
druge strane ukoliko je nadređeni bio u fizičkoj blizini mjesta gdje su se zločini dešavali,
179
vjerovatnije je da je za njih znao, naročito ukoliko su se ponavljali.

356. Konkretizovanje standarda „mogao znati“ (odnosno prema haškoj praksi „imao
razloga da zna“), ne znači da je nadređeni morao i da bude upoznat sa informacijama koje
upozoravaju na rizik izvršenja zločina, dovoljno je da su naređenom relevantne informacije

175
Međunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog
prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, presuda Pretresnog vijeća u predmetu
Tužilac protiv Tihomira Blaškića, broj: IT-95-14-T od 03.03.2000. godine, parag. 307; presuda Pretresnog
vijeća u predmetu Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, broj: IT-95-14/2 od 26.01.2001. godine, parag. 427.
176
Kirsten M.F.Keith, “The mens rea of superior responsability as developed by ICTY jurisprudence“, Leiden
Journal of International Law, tom 14 (2001), str. 620; Presuda pretresnog vijeća u predmetu Krajišnik
(septembar 2006. godine), parag. 891.
177
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Zlatka Aleskovskog, (juni 1999. godine), parag. 80;
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Naletilići i Martinović (mart 2003. godine), parag. 71.
178
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Zejnila Delalića i dr. (novembar 1998. godine),
parag. 386; Presuda pretresnog vijeća u predmetu Blaškić (mart 2000. godine), 307; Presuda pretresnog
vijeća u predmetu Tužilac protiv Kordića i Čerkeza (februar 2001. godine), parag. 427; Presuda pretresnog
vijeća u predmetu Tužilac protiv Sefera Halilovića (novembar 2005. godine), parag. 66.
179
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Naletilića i Martinovića (mart 2003. godine), parag.
72; Presuda pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Sefera Halilovića (novembar 2005. godine), parag.
66; Presuda pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Stakića (juli 2003. godine), parag. 460; Presuda
pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Zlatka Aleskovskog, (juni 1999. godine), parag. 80.

128

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 180
bile dostavljene ili dostupne. Informacije na osnovu kojih je nadređeni mogao znati,
mogu biti informacije opšteg karaktera koje su u najmanju ruku mogle upozoriti
nadređenog na rizik izvršenja zločina, tako da su iziskivale dodatnu istragu, kako bi se
utvrdilo da li su podređeni počinili zločine (kod nekažnjavanja), odnosno da li su se
181
spremali da ih počine (kod nesprječavanja). U takve vrste indicija spadaju znanje da
neki od podređenih ispoljavaju nasilničke ili nestabilne crte ličnosti ili da su se opijali prije
182
polaska na zadatak , znanje da podređeni osjećaju mržnju prema pripadnicima grupe
koja bi mogla biti ugrožena183, znanje o rasprostranjenosti premlaćivanja zatočenika,
znanje o pritužbama oštećenih184, i dr. Ukoliko nadređeni i pored posjedovanja ovakvih
informacija ne preuzme dodatnu istragu kako bi se utvrdilo da su podređeni počinili zločin,
smatra se da je odgovoran po doktrini komande odgovornosti na način da je mogao znati
da su određeni zločini počinjeni.

357. S tim u vezi, Vijeće konstatuje da tokom postupka, Tužilaštvo nije izvelo dokaze na
okolnost subjektivnog elementa na strani optuženog po doktrini komandne odgovornosti, iz
kojih bi Sud mogao zaključiti da je optuženi Mujčinović znao ili da je mogao znati za
opisano postupanje podređenih rezervnih policajaca, odnosno propustilo je provedenim
dokazima ukazati na koji način bi on, kao nadređeni, znao ili mogao znati da njegovi
podređeni vrše nezakonita isljeđivanja civila, pri tome im namjerno nanoseći snažnu
tjelesnu ili duševnu bol ili patnju (mučenje).

358. Naime, tužilac je ovom tačkom optužnice, teretio optuženog Mujčinovića da su neki
njemu podređeni rezervni policajaci, samovoljno, iz stanova u zgradama prosvjetnih
radnika izvodili i vršli isljeđivanje civila – muškaraca, pri tome im namjerno nanoseći
snažnu duševnu i tjelesnu bol ili patnju, pa iako je za takvo njihovo ponašanje optuženi
znao ili mogao znati, nije poduzeo mjere da ih kazni, pri čemu se posebno isticao rezervni
policajac Kahro Vejzović.

180
Presuda žalbenog vijeća u predmetu Tužilac protiv Zejnila Delalića i dr. (februar 2001. godine), parag.
239.
181
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Zejnila Delalića i dr. (novembar 1998.godine, parag.
383 i 393; Presuda žalbenog vijeća u predmetu Tužilac protiv Zejnila Delalića i dr. (februar 2001. godine),
parag.223 i 241; ; Presuda pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Sefera Halilovića (novembar 2005.
godine), parag. 65.
182
Presuda žalbenog vijeća u predmetu Čelebići (februar 2001. godine), parag. 238
183
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Blaškić (mart 2000. godine), parag. 331; Presuda pretresnog
vijeća u predmetu Halilović (novembar 2005. godine), parag. 68 (fusnota 164);
184
Ibid., parag. 173-180

129

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

359. Pri tome, tužilac ne navodi ko su ti neki policajci, koga su konkretno izvodili i gdje se
to isljeđivanje i maltretiranje dešava, niti navodi na osnovu kojih činjenica i okolnosti se
može izvesti zaključak da je optuženi Mujčinović, za takvo, eventualno ponašanje sebi
podređenih policajaca, znao ili mogao znati, niti su provedeni dokazi u tome pravcu.

360. Tužilac je odgovornost optuženog Mujčinovića vezao i za navedeno protivpravno

ponašanje rezervnog policajca Kahre Vejzovića. Imajući u vidu da je postupak u odnosu
na optuženog Kahru Vejzovića razdvojen i da isti još nije okončan pred ovim pretresnim
Vijećem, te cijeneći činjenicu da optuženi Kahro Vejzović ima samostalnu optužnicu u kojoj
mu se izmedju ostalog na stavljaju i radnje bliže opisane u ovoj tački optužnice, te da
tužilaštvo u tom postupku nije ni provelo sve predložene dokaze, to se Vijeće u ovome
trenutku neće baviti utvrđivanjem krivične odgovornosti Kahre Vejzovića za konkretne
radnje, nego će analizirati iskaze svih saslušanih svjedoka koji su saslušani na okolnosti
ove tačke optužnice isključivo u pogledu odgovornosti optuženog Mujčinovića po doktrini
komandne odgovornosti, odnosno da li iz svih provedenih dokaza proizilazi da je optuženi
Mujčinović znao ili mogao zanti da njemu podređeni rezervni policajci nanose snažnu
duševnu i tjelesnu bol ili patnju civilima, te da nije poduzeo mjere da ih kazni.

361. Međutim, dovedeno u vezu sa standardima u vezi dokazivanja ovog oblika vinosti,
Vijeće ističe da je Tužilaštvo propustilo dokazati na osnovu kojih direktnih dokaza,
odnosno okolnosnih odrednica konkretnih događaja je optuženi znao da su nezakonita
isljeđivanja i mučenja civila vršena od strane njemu podređenog rezervnog policajca,
Kahre Vejzovića, odnosno, na osnovu kojih okolnosnih događaja je optuženi Mujčinović
mogao znati za nezakonita postupanja istog, zbog čega je Vijeće, u smislu gore pomenutih
standarda zaključilo da je Tužilaštvo propustilo dokazati da su optuženom bile dostavljene
ili dostupne informacije o izvršenim zločinima, kao i na koji način mu je to uopšte moglo biti
poznato.

362. Tužilaštvo je, naime, tokom postupka, subjektvini odnos optuženog spram
činjeničnih događaj konkretnog slučaja dokazivalo isključivo na osnovu pozicije koju je
optuženi obnašao u inkriminirano vrijeme. Kako je naprijed i navedeno, shodno utvrđenoj
Haškoj praksi185, a koju praksu prihvata i ovo Vijeće, formalni položaj optuženog kao

185
Presuda Pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Naletilića i Martinovića (mart 2003. godine), parag.
71, i dr.

130

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

nadređenog lica, zaista jeste jedna od odlučnih odrednica, putem koje se dokazuje znanje
optuženog po doktrini komandne odgovornosti. Međutim, uz dokazivanje statusa
optuženog, odnosno utvrđivanje njegovog konkretnog položaja unutar određenih struktura,
potrebno je dokazivanje dodatnih okolnosnih odrednica događaja, koje podrazumijevaju
prostornu i vremensku povezanost optuženog sa konkretnim događajima, kao i postojanje
informacija koje su optuženom bile dostavljene ili koje su mu bile dostupne, a što je u
konkretnom izostalo.

363. Stoga, izuzev statusnog položaj optuženog, uz izostanak dodatnih dokaza i

okolnosti za dokazivanje subjektivnog odnosa na strani optuženog Mujčinovića, to Vijeće,
primjenjujući standard van svake razumne sumnje, nije moglo utvrditi krivicu optuženog za
djela podređenih, koja su mu ovom tačkom optužnice stavljena na teret.

364. Referirajući se na činjenični opis ovog predmeta, vidljivo je da optužba optuženom

Mujčinoviću na teret stavlja oblik komandne odgovornosti koji podrazumijeva kažnjavanje
podređenih za koje je znao ili mogao znati da vrše nezakonita postupanja prema civilima.

365. Imajući u vidu standarde navedene u uvodnom dijelu obraloženja ove tačke
presude, a koji se odnose na nužnost poštivanja redoslijeda rasporeda elemenata
komandne odgovornosti, prema kojima postojanje subjektivnog elementa na strani
optuženog mora biti ustanovljen prije razmatranja pitanja propuštanja optuženog da
djeluje po osnovu komandne odgovornosti (da spriječi ili da kazni), pa kako Vijeće nije
našlo dokazanim da je optuženi znao, odnosno da je mogao znati za postupanja
podređenih, to samim tim, nije mogao ni kazniti podređene za njihova činjenja, a koji oblik
izvršenja u okviru komandne odgovornosti se optuženom i stavljao na teret.

366. Slijedom navedenog, Vijeće na osnovu provedenih dokaza nije moglo utvrditi
odgovornost optuženog Mujčinovića za radnje koje mu se ovom tačkom optužnice stavljaju
na teret, zbog čega ga je, u smilu odredbi člana 284. c) ZKP BiH, oslobodilo od optužbi.

3. Tačka 2-B optužnice

367. Tačkama 2B podtačke a), b), c) i d) optuženom Muhić Nusretu je stavljeno na teret
da je u svojstvu šefa grupe za sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta SJB Kladanj,
preduzimajući mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja krivičnih djela nedozvoljeno držanje
vatrenog oružja i municije prema civilnim licima vršeći njihovo ispitivanje tokom
131

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

kriminalističke obrade u prostorijama SJB Kladanj i SP Stupari činio, podrstrekavao i
pomagao njihovo fizičko i psihičko zlostavljanje i nečovječno postupanje, koje su u
njegovom prisustvu ili uz njegovo znanje, vršili i pojedini pripadnici civilne i vojne policije,
čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1.
tačke c) u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH, a u odnosu na podtačke b) i d) u vezi sa
članom 31. KZ BiH.

368. Iako Tužilaštvo ovom tačkom optužnice optuženog Muhića nije teretilo po
komandnoj odgovornosti, imajući u vidu da mu se navodi da je opisane radnje poduzeo u
svojstvu šefa grupe za sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta SJB Kladanj, Vijeće će se
kratko osvrnuti na funkciju koju je optuženi obavljao u inkriminirano vrijeme (juni-juli 1992.
godine). Shodno tome, Vijeće je, uvidom u dokaze objektivne prirode, prije svega, slijedom
materijalnog dokaza Tužilaštva T-115186, utvrdilo da je optuženi Muhić počev od 8.10.1991.
godine, zasnovao radni odnos sa Ministarstvom unutrašnjih poslova SR BiH na poslovima
i zadacima sprječavanja i otkrivanja opšteg kriminaliteta u SJB Kladanj, CSB Tuzla, a što
je i optuženi u svom iskazu potvrdio.

369. Vijeće je isto tako, imalo u vidu da u potpisu dokaza optužbe T-186 187
, koji datira iz
vremenskog okvira interesantnog za optužbu (juli 1992. godine), a koji obuhvata period
maj-juni 1992. godine, stoji „operativni radnik Muhić Nusret“. Takođe, saglasan prednje
navedenom je i relevantan dio sadržaja depeše T-109188 i zbirnog izvještaja kriminalističke
službe PS Kladanj za period 1.1. do 30.11.1992. godine koji je uložen pod oznakom T-
187189, a u okviru kojeg u napomeni stoji da je od momenta napuštanja krim. službe od
strane radnika srpske nacionalnosti, u krim. službi ostao samo jedan radnik na poslovima
suzbijanja kriminaliteta i to Muhić Nusret. U nastavku ovog dokumenta se dodatno navodi
da je usljed nepopunjenosti rukovodne pozicije šefa grupe za suzbijanje kriminaliteta, to
pitanje riješeno od strane načelnika CSB Tuzla, slijedom čega je na te poslove postavljen

186
T-115, Rješenje MUP Sarajevo broj: 09/4-120-3/994 od 07.10.1991. godine, na ime Muhić Nusreta
187
T-186, Izvještaj o radu GZSK za mjesec maj-juni 1992. godine, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove,
Centar službi bezbjednosti Tuzla, Opštinski sekretarijat za unt.pos. Kladanj, broj: 18-9-/02-230 od
02.07.1992. godine
188
T-109, Depeša broj: 85/92 Ministarstva za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjedosti Tuzla, Policija
Kladanj, od 02.12.1992. godine
189
T-187, Izvještaj o radu grupe za suzbijanje kriminaliteta policije Kladanj za 1992.godinu, RBiH,
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Policija Kladanj, broj18-9/02-230 od
15.12.1992. godine

132

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Muhić Nusret, a što potvrđuje i naprijed pomenuti dokaz od 2.12.1992. godine (T-109190). U
ovom dokazu tj. Depeši (T-109), koji datira izvan vremenskog konteksta inkriminiranih
događaja u konkretnom slučaju, optuženi Muhić se po prvi put naznačava kao šef grupe
za suzbijanje kriminaliteta i to u potpisu ovog akta.

370. Međutim, iako se u dokazima objektivne prirode, optuženi Muhić po prvi put kao šef
grupe za suzbijanje kriminaliteta pojavljuje u decembru 1992. godine, Vijeće je imalo u
vidu i iskaze svjedoka koji su se očitovali u pogledu statusa optuženog u inkriminirano
vrijeme, pa su tako njegove kolege iz službe Avdibegović Šefik i Busnov Selman potvrdili
da su istoga doživljavali kao autoriteta unutar krim.službe. Tako je Busnov Selman,
svjedočeći u svojstvu svjedoka, izjavio da je Muhić Nusret, nakon izbijanja sukoba,
preuzeo organizaciju u kriminalitetu191,a svjedok Avdibegović Šefik je naveo da je Nusret
bio najstariji u krim.službi, te da su ga i „slušali, poštovali k'o najstarijeg“ 192.

371. Dakle, iz provedenih dokaza proizilazi da je nakon odlaska radnika srpske

nacionalnosti, u krim. službi ostao samo jedan radnik na poslovima suzbijanja kriminaliteta
i to Muhić Nusret, te je isti, u konačnici u decembru 1992. godine i imenovan na poziciju
šefa grupe za sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta, za koju je i imao kvalifikacije193, što je,
u konačnici bila deklaratorna potvrda onog što je prethodno faktički i egzistiralo, odnosno
isto je samo potvrda pozicije koju je optuženi tada faktički već obnašao.

372. Nadalje, mjere i radnje u okviru kojih je optuženi prema stanovištvu optužbe
djelovao, a koje se odnose na rasvjetljavanje krivičnog djela nedozvoljenog držanja oružja
i municije tokom kriminalističke obrade u SJB Kladanj i SP Stupari, a koje radnje optuženi
u svojim naprijed navedenim depešama i izvještajima i opisuje, kao i rezultate istih, idu u
prilog opisu pozicije koju je u tim prilikama i obnašao, što uključuje preduzimanje
operativnih i drugih mjera i aktivnosti na suzbijanju vršenja i otkrivanja krivičnih djela
opšteg kriminaliteta što i podrazumijeva redovne poslove radnog mjesta u okviru kojeg je i

190
T-109, Depeša broj: 85/92 Ministarstva za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjedosti Tuzla, Policija
KLadanj, od 02.12.1992. godine
191
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 10.07.2015. godine, str. 5
192
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 11.09.2015. godine, str.31
193
T-114 Diploma o završenom studiju za sticanje više spreme na višoj upravnoj školi u Sarajevu na ime
Muhić Nusret, SFRJ, SR Bosna I Hercegovina, Univerzitet u Sarajevu, Viša upravna škola u Sarajevu, broj:
8600 od 24.05.1986. godine

133

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

djelovao. U prilog tome je i izvod iz Pravilnika194, u okviru kojeg je naveden sadržaj poslova
i zadataka sprječavanja i otkrivanja opšteg kriminaliteta u SJB, a koje poslove optuženi u
tom kapacitetu i u vrijeme inkriminiranih događaja i obavlja, a što ni sam ne spori, iz čega
proizilazi da se radi o uobičajenim poslovima i radnim zadacima koje je poduzimao u
okviru službe, o čemu će se Vijeće decidno odrediti u nastavku obrazloženja u osvrtu na
pojedinačne činjenične događaje.

373. Imajući u vidu vrstu krivične odgovornosti koju je Tužilaštvo ovom tačkom optužnice
stavilo na teret optuženom Muhić Nusretu, odnosno da mu je na teret stavljeno da je
tokom ispitivanja navedenih lica o posjedovanju nelegalnog naoružanja, činio,
podrstrekavao i pomagao fizičko i psihičko zlostavljanje i nečovječno postupanje, to je bilo
potrebno utvrditi koje je konkretno radnje optuženi poduzeo u okviru pojedinačnih
inkriminacija u okviru tačke 2-B podtačake a) do d), te utvrditi da li iste imaju obilježja
krivičnog djela, odnosno da li predstavljaju kršenje člana 3. Konvencije.

(e) Tačka 2-B a) optužnice

374. Tačkom 2-B podtačka a), optuženom Muhiću se na teret stavlja da je neutvrđenog
dana u mjesecu junu 1992. godine, u prostorijama novog Mjesnog ureda u sklopu zgrade
SP Stupari, vršeći ispitivanje Martinović Ranka u vezi posjedovanja vatrenog oružja, za
vrijeme dok je Ranko sjedio na stolici, stojeći iznad njega namjerno mu nanosio snažnu
tjelesnu i duševnu bol, tako što ga je više puta udarao vrhom čizama u potkoljenicu obje
noge, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.
stav 1. tačke c) u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH.

375. Vijeće nije našlo dokazanim opisani činjenični navod optužnice, obzirom da isti ne
nalazi potvrdu u izvedenim dokazima. Naime, Tužilaštvo je na predmetne okolnosti
saslušalo svjedoka Martinović Ranka, koji je po optužnici oštećeni u inkriminiranom

194
O-III-6, Izvod iz Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove,
Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, broj 07-07/1-02-3-112/14 od 2.12.2014. godine, Pravilnik br.11-
22 od 29.1.1990. godine, str. 276., pod r.br.114.

134

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

događaju, međutim, iskaz ovog svjedoka ne potvrđuje opisane činjenične navode, niti
opisani događaj proizilazi iz ostalih izvedenih dokaza.

376. Naime, svjedok Martinović, svjedočeći na glavnom pretresu, uopšte ne pominje

događa koji se prema optužnici desio u mjesecu junu 1992. godine, u prostorijama novog
Mjesnog ureda u sklopu zgrade SP Stupari, niti navodi da je u navedenim prostorijama
tučen od strane bilo koga, nego samo navodi da je doveden iz zgrada prosvjetnih radnika
zajedno sa Jovičić Dobrivojem pred SP Stupari, odakle ih vode u SJB Kladanj, te potom
opisuje dešavanja u Kladnju, što je predmet podtačke b) ove tačke optužnice.

377. Ne samo da svjedok ne pominje navedeni događaj, nego na izričito pitanje odbrane,
da li je ispitivan u SP Stupari i da li ga je Muhić Nusret te prilike ispitivao, svjedok
odgovara “Ma nije on mene, nije on mene tada ispitivao. On, onaj, on je mene samo odveo
u Kladanj. On mene nije ispitivao u Stuparima, vjerovatno mu je bilo nezgodno.“ 195 Dakle,
svjedok je izričit u tvrdnji da te prilike nije ni ispitivan u SP Stupari, niti udaran od strane
optuženog Muhića način opisan u ovoj tački optužnice.

378. Takođe, ni svjedok Dobrivije Jovičić, koga svjedok Martinović Ranko navodi kao
osobu sa kojom je doveden pred SP Stupari i sa kojim je nakon toga odveden u SJB
Kladanj, ne govori da su on i Ranko Martinović ispitivani te prilike u Stuparima, nego samo
navodi da zna da je bilo nekih ispitivanja u Mjesnom uredu, ali da on ne zna ko je vršio ta
ispitivanja, niti je ikada prisustvovao nekome od njih.

379. Jedini svjedok koji pominje Ranka Martinovića u vezi sa ispitivanjem u starom
Mjesnom uredu u Stuparima je svjedok Ilija Jovičić, koji u svom iskazu opisuje neki
događaj, kada se po njegovom kazivanju, on nalazio zajedno sa Rankom Martinovićem u
prostorijama starog Mjesnog ureda u Stuparima, kada je u prostoriji do njih, kroz
odškrinuta vrata čuo da ispituju Čelić Miloša, da bi potom njega i Ranka ispitivali u vezi
posjedovanja oružja, te navodi da ih te prilike ispituje inspektor Mujić, za koga svjedok
poslije objašnjava da ga neki zovu Muhić. Odgovarajući na pitanje tužioca kako se taj
Muhić te prilike ponašao prema Ranku Martinoviću, svjedok navodi „ Pa možda ga je koji
put nogom udario, ovaj cipelom, tako da sam i ja tu, čovjek je nedužan i tako, nešto te to
vuče tako, i on je odusto, znaš... ovaj...to... rekao je da njega i Dobru vode u Kladanj.“/196,

195
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 30.01.2015. godine, str. 24
196
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 18.07.2014. godine, str. 41

135

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

te je dalje odgovarajući na pitanje odbrane kako se Muhić ponašao prema samom
svjedoku, isti odgovorio da njega te prilike taj Muhić nije udarao i da je bio korektan prema
njemu.

380. Imajući u vidu da sam svjedok Jovičić Ilija u pogledu predmetnih događaja
nesigurno navodi da je optuženi Muhić „možda“ udario Ranka cipelom, te da je njegov
iskaz u tom smislu neodređen, nejasan i neuvjerljiv, posebno cijeneći činjenicu da je sam
oštećeni Ranko Martinović izričito negirao da je te prilike ispitivan u Stuparima i da ga je
Muhić Nusret odario, to je Vijeće, u nedostatku dokaza, oslobodilo optuženog Muhić
Nusreta za krivičnopravne radnje koje su mu stavljene na teret ovom tačkom optužnice.

(f) Tačka 2-B b) optužnice

381. Tačkom 2B podtačka b) optužnice, optuženom Muhiću je stavljeno na teret da je

dana 18.6.1992. godine, skupa sa inspektorom Midhadom Softićem iz zgrada prosvjetnih
radnika u Stuparima u SJB Kladanj, doveo civile Martinović Ranka i Jovičić Dobrivoja, koje
su tokom noći više puta naizmjenično ispitivali u vezi nezakonitog posjedovanja oružja, pri
čemu je optuženi Muhić oštećenog Martinović Ranka tukao palicom, čime mu je namjerno
nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol, pa nakon što su Ranko i Dobrivoje vraćeni u
pritvorsku prostoriju u prizemlju SJB Kladanj, optuženi Muhić, u svojstvu šefa Grupe za
sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta, svjesno i voljno propustio da preduzme mjere radi
osiguranja njihovog bezbjednog tretmana u pristvorskoj prostoriji, pa je svojim
propuštanjem omogućio i pomogao dvojici nepoznatih uniformisanih izvršilaca da tokom
noći više puta vrše njihovo premlaćivanje, tukući ih puškama, gumenim palicama i
čizmama, što je za posljedicu imalo nanošenje snažnog tjelesnog i duševnog bola
oštećenim, čime bi počinio krivično djelo krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) u vezi sa članom 180. stav 1. i 31. KZ BiH.

136

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

382. Na predmetne okolnosti saslušani su oštećeni Ranko Martinović i Dobrivoje Jovičić,
te svjedoci Ilija Jovičić, Mile Dragić, Miloš Stanišić, Aleksa Aleksić, Vitomir Milošević,
Enzet Mešanović, te je pročitan iskaz svjedoka Rade Jovičića iz istrage.197

383. Prije svega, bitno je istaći da iz provedenih dokaza nesporno proizilazi da je

optuženi Muhić Nusret, učestvovao u dovođenju Jovičić Dobrivoja i Martinović Ranka iz
SP Stupari u SJB Kladanj, a ne iz zgrada prosvjetnih radnika kako je to navedeno
optužnicom. Navedeno je saglasno potvrđeno od strane oštećenih Jovičić Dobrivoja i
Martinović Ranka, te svjedoka Hercegovac Naila, a koju činjenicu ni odbrana ovoga
optuženog nije osporavala.

384. Naime, svjedoci Jovičić Dobrivoje i Martinović Ranko su saglasno potvrdili da su

kritičnoga dana dovezeni od strane njima nepoznatih policajaca u SP Stupari, gdje su
vidjeli Muhić Nusreta koji ih je, sa još jednim policajcem odvezao u SJB Kladanj.
Navedenu okolnost potvrdio je i svjedok Hercegovac Nail koji je naveo da su se on i Muhić
Nusret jedne prilike vraćali iz Kladnja za SP Stupari gdje su zatekli Jovičić Dobrivoja i
Martinović Ranka, koje su potom prevezli u SJB Kladanj radi davanja pismene izjave o
posjedovanju nelegalnog naoružanja. Navedenu okolnost nije osporavala ni odbrana
optuženog.

385. Takođe, svjedoci Jovičić Dobrivoje i Martinović Ranko saglasno su potvrdili da su ih

po dolasku u SJB Kladanj, Muhić i taj drugi policajac, odveli na prijavnicu, gdje su ih
preuzela druga dva policajaca koja ih potom odvode u jednu prostoriju u prizemlju, koja je
i prije rata korištena za pritvaranje.

386. Vijeće ističe da opisano ponašanje optuženog Muhića kao krim.inspektora, odnosno
njegovo dovođenje iz SP Stupari u SJB Kladanj navedenih lica, radi davanja izjave, sama
za sebe, ne sadrži elemente protivpravnosti. Naime, radi se o poslovima i radnim
zadacima koje je isti obavljao u okviru svoje službe, prema licima za koja su imali
informacije da posjeduju nelegalno naoružanje, što se na koncu i ispostavilo, obzirom da
je Jovičić Dobrivoju i Martinović Ranku suđeno za nelegalno posjedovanje oružja u Tuzili,
što su i sami svjedoci potvrdili u svojim iskazima.

197
T-20, Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovičić Rade, Tužilaštvo BiH broj T20 O KTRZ0003525 07od
24.04.2012.godine

137

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

387. Ono što bi predstavljalo odgovornost optuženog Muhića, odnosno imalo elemente
krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, je činjenični navod iz optužnice da je optuženi
tokom ispitivanja Ranka Martinovića o nelegalnom posjedovanju oružja, istom nanosio
snažnu tjelesnu i duševnu bol tukući ga palicama, te da je kao šef Grupe za sprječavanje
kriminaliteta svojim propuštanjem da preduzme mjere radi osiguranja njihovog bezbjednog
tretmana u pritvorskoj prostoriji, omogućio i pomogao nepoznatim izvršiocima da u noćnim
satima u pritvorskoj prostoriji SJB Kladanj vrše premlaćivanje Jovičić Dobrivoja i Martinović
Ranka.

388. Međutim, nakon svestrane analize iskaza svih saslušanih svjedoka i uložene
materijalne dokumentacije, Vijeće nije moglo, van razumne sumnje, utvrditi odgovornost
optuženog Muhića za navedene radnje.

389. Naime, iskazi svjedoka Jovičić Dobrivoja i Martinović Ranka, kao jedinih svjedoka
koji imaju neposredna saznanja o predmetnim događajima, su u bitnim okolnosnim
odrednicama predmetnih događaja, nesaglasni i kontradiktorni, te kao takvi ne mogu
prestavljati pouzdanu osnovu za utvrđivanje krivične odgovornosti optuženog Muhića.

390. Tako svjedok Matinović Ranko u svom iskazu na glavnom pretresu navodi da se,
nakon što su njega i Dobrivoja zatvorili u pritvorsku prostoriju, čulo otključavanje vrata i u
prostoriju je ušlo pet do šest rezervnih policajaca koje on nije poznavao, odnosno znao je
neke iz viđenja ali im nije znao imena, koji počinju da udaraju njega i Dobrivoja, kundacima
i čizmama, od kojih udaraca je on pao na pod i kao „u nekom polusnu“, vidi da ti policajci
udaraju i Dobrivoja čizmama po nogama. Svjedok potom opisuje da se nakon odlaska ovih
rezervnih policajaca ponovo otključavaju vrata i da ulazi neki rezervni oficir koji ga udara u
arkadu, od kog udarca je osjetio krv po licu, nakon čega oficir odlazi, a dolazi Muhić Nusret
i pita ga šta mu se desilo, na što je svjedok, iz straha odgovorio da je posrnuo i pao, nakon
čega su mu stavili neki sprej na tu povredu arkade i otišli.

391. Obzirom da je svjedok u jednom trenutku tokom svjedočenja izjavio da je Muhić

imao ključ od pritvorske prostorije, isti je upitan da pojasni kako on to zna, na šta je
svjedok odgovorio da je Muhić otključavao i zaključavao kad treba nekoga pretući, te je na
dalje pitanje da li je on vidio da Muhić otključava ili on to samo pretpostavlja, odgovorio „ A

138

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

nisam ja vidio, sad nisam bio tako, nisam bio glup da to ne shvatim“ navodeći dalje da je
Muhić, po njemu bio „komandant parade.“198

392. Za razliku od navedenog iskaza, svjedok Dobrivoje Jovičić na potpuno drugačiji

način opisuje navedena dešavanja. Tako, svjedok Dobrivoje Jovičić navodi da su te prilike
u pritvorsku prostoriju ušla dva policajca sa čarapama na glavi, tako da su im se vidjele
samo oči i usta, te da su tukli njega i Ranka Martinovića puškom i pendrekom.

393. Dakle, ovaj svjedok navodi da ih tuku dva policajca sa čarapama na glavi, a svjedok
Martinović Ranko tvrdi da ih je tuklo pet do šest policajaca, ne navodeći da su imali čarape
na glavi, nego, naprotiv, ističe da je neke od njih znao iz viđenja, ali da im nije znao imena.
Takođe, za razliku od svjedoka Martinovića, svjedok Dobrivoje Jovičić nije pominjao
nikakvog oficira koji ulazi u prostoriju i udara Ranka u arkadu, nego on navodi da su
Ranka u arkadu udarila ova dva ista policajca koji ih i tuku. Takođe, svjedok Jovičić
Dobrivoje ne potvđuje navode svjedoka Martinovića da je u pritvorsku prostoriju ulazio
Muhić Nusret, nego, naprotiv, ističe da optuženog Muhića nije vidio niti ispred niti u
pritvorskoj prostoriji199.

394. Opisujući dalja dešavanja svjedok Ranko Martinović je naveo da ga potom neki
policajac odvodi u kancelariju na spratu kod inspektora Muhića, gdje ga ispituju i traže da
im kaže gdje je sakriveno oružje, pa nakon što im je rekao da nema oružja, Muhić uzima
palicu i udara ga po leđima i grudima, od kojih udaraca su mu leđa bila potpuno crna,
nakon čega ga vraćaju u pritvorsku prostoriju odakle ih naredno jutro i u Stupare.

395. Svjedok Dobrivoje Jovičić je svjedočeći na glavnom pretresu izjavio da je vođen u

kancelariju kod inspektora Muhića, koji ga je te prilike ispitivao o posjedovanju nelegalnog
naoružanja, te je naveo da ga tokom tog ispitivanja Muhić nije tukao, niti mu je na bilo koji
način prijetio, nakon čega su ga naredni dan vratili u Stupare.200 Ovaj svjedok je dalje
izjavio da on nije vidio i ne zna ko je tukao Martinović Ranka u kancelariji prilikom
ispitivanja, niti mu je Ranko to ikada rekao.

396. Imajući u vidu ovako nedosljedan i suprotan slijed događaja, pri čemu se svjedoci u
bitnom, a prevashodno u pogledu uloge i ponašanja optuženog, uzajamno ne potvrđuju niti

198
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 30.01.2015. godine, str.30
199
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 13.09.2013. godine, str. 80
200
Ibid., str. 82

139

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

dopunjuju, nego su međusobno kontradiktorni, to Vijeće nije moglo uzeti vjerodostojnim ni
opisano kazivanje svjedoka Martinovića u kancelariji optuženog Muhića kada navodi da je
od istog dobio „preko 200 palica“.

397. Stoga, imajući u vidu da je svjedok Martinović, koji je istovremeno oštećeni, jedini
svjedok koji govori o navedenom udaranju palicama od strane optuženog Muhića, Vijeće
je nastojalo sagledati njihovo svjedočenje u cjelini, pri tome imajući u vidu kako uvjerljivost
i jasnoću njegovog iskaza, tako i njegovu konzistentnost sa iskazom svjedoka Jovičića,
koji se, takođe, očitovao o predmetnim događajima koji se stavljaju na teret optuženom
Muhiću, te je našlo da iskaz svjedoka Martinovića, sam po sebi, nije dovoljno uvjerljiv, niti
takvog kvaliteta da isključuje svaki drugi mogući zaključak, niti je potvrđen drugim
provedenim dokazima.

398. Vijeće je, takođe, imalo u vidu i iskaze svjedoka Ilije Jovičića, Mile Dragića, Miloša
Stanišića, Alekse Aleksića, Timotija Čelića, te pročitani iskaz svjedoka Radeta Jovičića201
koji su o predmetnom događaju imali posredna saznanja, a koji su se očitovali na okolnost
odvođenja Jovičić Dobrivoja i Martinović Ranka u SP Kladanj, kao i povreda koje su vidjeli
na istima nakon povratka u zgrade prosvjetnih radnika u Stuparima.

399. Međutim, navedeni svjedoci imaju samo posrednja saznjanja od oštećenih o

njihovom odlasku u Kladanj i povredama koje su zadobili, ali isti nemaju bilo kakva
saznanja o tome ko je oštećenima Jovičiću i Martinoviću nanio te povrede, niti su im oni to
ikada i rekli, niti su im u pogledu predmetnih događaja spominjali optuženog Muhića u bilo
kom kontekstu.

400. Vijeće je imalo u vidu i iskaz svjedoka Enzeta Mešanovića, koji je u kritično vrijeme
bio rezervni policajac, i kojem su se, po njegovom kazivanju, oštećeni Jovičić Dobrivoje i
Martinović Ranko „požalili“ da su tučeni, pri čemu svjedok navodi i da je Dobrivoje Jovičić
bio njegov komšija i da mu je tražio jagnjeću kožu kako bi je stavio na otekline. Ovaj
svjedok je u svom iskazu naveo i da je vidio na Ranku Martinoviću povredu u dijelu
arkade, međutim, svjedok nije imao nikakva saznanja ko, kada i gdje im je nanio te
povrede, te upitan da pojasni da li je ikad pitao nekog od njih ko im je nanio povrede,
svjedok je naveo da je s njima razgovarao, ali da mu nisu spominjali imena.

201
T-20, Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovičić Rade, Tužilaštvo BiH broj T20 O KTRZ0003525 07 od
24.04.2012.godine

140

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

401. Stoga, kako na okolnost udaranja Ranka Martinovića od strane optuženog Muhića,
izuzev svjedočenja svjedoka Martinovića na glavnom pretresu, nije izveden niti jedan drugi
dokaz koji bi potkrijepio navode ovog svjedoka, odnosno isti nije potvrđen ni od strane
svjedoka Jovičića koji je kritične prilike odveden sa oštećenim Martinovićem u SJB
Kladanj, kao ni drugim potkrepljujućim dokazima, to je Vijeće zaključilo da isti ne može
predstavljati pouzdanu činjeničnu osnovu kojom bi se izvan razumne sumnje mogla utvrditi
krivica optuženog Nusreta Muhića za radnje koje mu se ovom tačkom optužnice stavljaju
na teret.

402. Ocjenom svih istaknutih okolnosti kako pojedinačno, a zatim u ukupnosti i

sadejstvu, zaključak je Vijeća da nijedan razuman presuditelj o činjenicama, ne bi mogao,
van razumne sumnje utvrditi da je upravo optuženi Muhić osoba koja je u svojoj kancelariji
Martinović Ranku namjerno nanosila snažnu tjelesnu i duševnu bol, tukući ga palicom.

403. Nadalje, Vijeće je našlo da Tužilaštvo nije dokazalo, van razumne sumnje, da je
optuženi Muhić u svojstvu šefa Grupe za suzbijanje kriminaliteta propustio da poduzme
mjere radi osiguranja bezbjednog tretmana u pritvorskoj prostoriji, pa je takvim propuštnje
omogućio i pomogao nepoznatim izvršiocima da u noćnim satima u pritvorskoj prostoriji
SJB Kladanj vrše premlaćivanje Jovičić Dobrivoja i Martinović Ranka . Naime, osim pukog
navođenja tvrdnje da je optuženi Muhić bio nadležan da poduzme mjere radi osiguranja
bezbjednog tretmana u pritvorskoj prostoriji navedenih lica, Tužilaštvo nije provelo dokaze
iz kojih bi proizilazilo da je to obaveza i dužnost optuženog. Naprotiv, u Pravilniku o
unutrašnjoj organizaciji Republičkog sekretarijata za unutrašnje posove, Federalno
ministarstvo unutrašnjih poslova, broj 11-22 od 29.01.1990. godine202 naveden je sadržaj
poslova i zadataka sprječavanja i otkrivanja opšteg kriminaliteta u SJB, koji ne uključuje i
poslove i zadatke koji se tiču nadležnosti i funkcionisanja pritvorske prostorije odnosno
prostorije za zadržavanje, to je zaključak Vijeća da se u nadležnosti krim.službe, odnosno
konkretno optuženog Muhića kao osobe na čelu te službe, nije ni nalazilo pitanje
bezbjednog tretmana lica smještenih u pritvorske prostorije, slijedom čega Vijeće nije
našlo dokazanim da je optuženi svjesno i voljno propustio da preduzme mjere radi
osiguranja bezbjednog tretmana oštećenih Jovičića i Martinovića za vrijeme dok njihova
kriminalistička obrada traje.

202
O-III-6, Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Republičkog sekretarijata za unutrašnje posove, Federalno
ministarstvo unutrašnjih poslova, broj 11-22 od 29.01.1990. godine, str. 276., pod r.br.114.

141

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

404. Imajući naprijed navedeno u vidu, zaključak Vijeća je da Tužilaštvo nije, van svake
razumne sumnje, dokazalo činjenične navode ove tačke optužnice, te je uz primjenu
načela in dubio pro reo, u skladu sa odredbom člana 284. tačka c) ZKP BiH, optuženog
Muhića oslobodilo od optužbi za predmetne događaje.

(g) Tačka 2-B c) optužnice

405. Tačkom 2B c) optužnice, optuženom Muhić Nusretu je stavljeno na teret da je

neutvrđenog dana u mjesecu julu 1992. godine, u prostorijama SP Stupari, vršio ispitivanje
Timotija Čelića u vezi nedozvoljenog držanja oružja, te je istom tokom ispitivanja koje je
trajalo oko tri sata, namjerno nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol, zadajući mu udarce
policijskom palicom po nogama i butnim mišićima, govoreći mu: „Znaće ovaj sve o
puškama“, te mu prijetio da će ga odvesti u Kladanj, ako ne kaže gdje su puške, čime bi
počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c)
u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH.

406. Tužilaštvo je na okolnosti ove tačke optužnice saslušalo jednog svjedoka i to

oštećenog Timotija Čelića.

407. Svjedočeći na predmetne okolnost svjedok Timotija Čelić je izjavio da je kritične

prilike doveden u SP Stupari, gdje je zatekao osobu imena Nusret, za koju je čuo da je
došao iz Kladnja i da je „glavni za puške“. Potom navodi da mu je taj Nusret vezao ruke
lisicama i tukao ga policijskom palicom „jedno dvadeset puta“ po nožnim mišićima 203
pitajući ga gdje su sakrivene puške, te mu je govorio da će ga odvesti u Kladanj ako ne
prizna.

408. Svjedok je dalje izjavio da im je rekao da ima dvije puške u Olovcima, nakon čega
odlazi sa Nusretom i drugim policajcima u Olovce, te koristi priliku i bježi u šumu u koju
oni, kako svjedok navodi, nisu smjeli ući jer su mislili da ima Srba.204 Poslije određenog
vremena, svjedok nailazi na zemunicu, odakle ga vraćaju u Kladanj u komandu kod
Nusreta, a potom u zgrade u Stuparima, jer je prethodno, po tvrdnji svjedoka, bilo javljeno
iz Stupara u komandu u Kladanj, „ako naiđe jedan koji bježi iz logora, to je Čelić Timotija, u

203
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 20.12.2013. godine, str. 26
204
Ibid., str. 27 i 31

142

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

civilu, samo ga privedite, ne smije mu faliti dlaka“205, te je potvrdio da ga niko nije tukao, ni
u zemunici, ni po povratku u Kladanj i Stupare206.

409. Svjedok je, takođe, naveo da on ranije nije poznavao Nusreta, te je pojasnio da je
za njegovo ime čuo kasnije, kada je bježao iz logora i kada su ga vratili u SUP gdje je čuo
da ga kolege oslovljavaju imenom Nusret, ali da ne zna njegovo prezime.207

410. Imajući u vidu da je Tužilaštvo provelo dokaz saslušanjem samo jednog svjedoka, i
to oštećenog Čelić Timotija, to se Vijeće, prije svega, bavilo detaljnom i svestranom
analizom iskaza tog svjedoka, te je nastojalo sagledati njegovo svjedočenje u cjelini, pri
tome imajući u vidu uvjerljivost i jasnoću njegovog iskaza.

411. Prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka u konkretnom slučaju, Vijeće je

imalo u vidu i da je iskaz svjedoka konfuzan i nejasan. Naime, svjedok vrlo konfuzno i
fragmentarno, na istovjetan način opisuje događaje koji su se odigrali u SP Stupari prije
njegovog odlaska u Olovce po puške i nakon njegovog ponovnog dolaska u Stupare,
gotovo kao po nekom obrascu. Potom svjedok nije siguran u vrijeme kada se navedeni
događaj desio, pa nekad navodi da je bilo ljeto, a nekada tvrdi da je u Stupare došao u
maju mjesecu i da ga prvih šest do sedam mjeseci niko nije ni vodio na ispitivanje niti
tukao. Takođe, Vijeće je imalo u vidu da svjedok u ulozi vinovnika predmetnih događaja
navodi osobu koju ranije nije poznavao, za koju navodi da se zove Nusret, a čije prezime
ne zna, za koga samo navodi da je čuo da je došao iz Kladnja i da je „bio glavni za puške“,
te da je za ime „Nusret“ saznao nakon što je vraćen u Stupare, od njegovih kolega koji su
ga tako oslovljavali.

412. Obzirom da ovakav iskaz svjedoka nema onu snagu uvjerljivosti koja bi bila
dovoljna da Vijeće, samo na osnovu njega, utvrdi odgovornost optuženog Muhića za
krivično djelo koje mu je ovom tačkom optužnice stavljeno na teret, to je Vijeće potvrdu
navoda ovoga svjedoka tražilo u drugim provedenim dokazima. Međutim, iskaz svjedoka
Timotija Čelića je ustao usamljen i neprovjeljiv, budući da niti jedan od saslušanih
svjedoka, od kojih su neki i boravili sa njim u stanu u zgradama prosvjetnih radnika u
Stuparima, nije potvrdio navode ovoga svjedoka, niti je naveo da im je Timotija ikada
pričao da je tučen u SP Stupari, niti im je pominjao optuženog u tom kontekstu.

205
Ibid., str. 36

143

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

413. Imajući u vidu sve navedeno, zaključak Vijeća je da, u nedostatku drugih dokaza
koji potkrepljuju navode ove tačke optužnice, ovakav iskaz svjedoka nije dovoljan da bi se
samo na osnovu njega, van razumne sumnje, donio zaključak o krivici optuženog Muhića
za djela koja mu se ovom tačkom optužnice stavljaju na teret, zbog čega je Vijeće,
temeljem odredbi člana 284. tačka c) ZKP BiH, optuženog Muhić Nusreta oslobodilo
optužbi.

(h) Tačka 2-B d) optužnice

414. Tačkom 2-B d) optužnice, Tužilaštvo je teretilo optužene Muhić Nusreta i Gogić
Osmana za počinjenje krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.
stav 1. tačka c) u vezi sa članom 180 stav 1., a u odnosu na optuženog Muhića vezi sa
članom 31. KZ BiH. Optuženom Gogić Osmanu na teret je stavljeno da je u pritvorskoj
prostoriji SJB Kladaj, u više navrata, teško fizički zlostavljao Čelić Miloša namjerno mu
nanoseći mu snažnu tjelesnu i duševnu bol i patnju, udarajući ga metalnim kundakom
automatske puške i čizmama po svim dijelovima tijela, na način bliže opisan ovom tačkom
optužnice, dok se optuženi Muhić Nusretu tereti da je u prostorijama OŠ Stupari, vršio
ispitivanje Miloša Čelića u vezi posjedovanja automatske puške, koje ispitivanje je
nastavljeno narednih dana u SJB Kladanj, pri čemu je Muhić Nusret u svojstvu šefa Grupe
za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta i time odgovoran za zakonito postupanje prema
Milošu Čeliću nad kojim je vršio kriminalističku obradu, svjesno i voljno propustio da
preduzme mjere radi osiguranja njegovog bezbjednog tretmana u pritvorskoj prostoriji dok
ta obrada traje, pa je takvim svojim propuštanjem omogućio i pomogao optuženom
Osmanu Gogiću da u pritvorskoj prostoriji SJB Kladanj više puta samovoljno vrši teška
fizička i psihička zlostavljanja Miloša Čelića.

415. Tužilaštvo je na okolnosti navedene tačke optužnice saslušalo svjedoka oštećenog

Miloša Čelića, te svjedoke Dobrivoja Jovičića, Dragić Milu, Aleksić Aleksu, Jovičić Iliju,
Martinović Mirčeta, Jovičić Radu i Mešanović Enzeta.

416. Svjedok Čelić Miloš je u svom iskazu naveo da je jedne prilike iz zgrada prosvjetnih
radnika odveden u prostorije sekretara u staroj školi u Stuparima gdje ga je inspektor

206
Ibid., str. 48
207
Ibid., str. 25

144

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Muhić ispitivao o posjedovanju automatskog oružja, nakon čega je odveden u SJB Kladanj
gdje je, takođe, u više navrata ispitivan od strane inspektora Muhića o tom oružju. Svjedok
je, dalje, naveo da je u SJB Kladanj proveo tri noći i tri dana, za koje vrijeme je bio
zatvoren u ćeliji, koja se nalazila u prizemlju preko puta dežurnog policajca, u kojoj je u
više navrata tučen od strane vojnog policajca Gogić Osmana koji ga je udarao metalnim
kundakom i čizmama po leđima i „bočno sa strana“, od kojih udraca je izgubio svijest, pa
su ga polijevali vodom, a iz ušiju, usta i nosa mu je curila krv, te je, takođe, mokrio krv
kada je išao u WC208. Potom je svjedok naveo da je četvrti dan, kada je vidio da neće
prestati udaranje, odlučio da kaže za oružje koje je, kako navodi, vidio da je neki čovjek
sklonio u šumi u Olovcima, i to poluautomatsku pušku i vojnički karabin, te oko 200
komada municije, nakon čega su ga odveli da im pokaže to mjesto, na kome su i našli to
oružje, da bi potom bio vraćen u zgrade u Stuparima209.

417. Kada je u pitanju odgovornost optuženog Gogić Osmana za teško fizičko

zlostavljanje Čelić Miloša u pritvorskoj prostoriji u SJB Kladanj, od presudnog značaja je
bilo pitanje identifikacije optuženog od strane oštećenog Miloša Čelića.

418. Naime, svjedok Miloš Čelić je u pogledu identifikacije osobe koja ga je tukla u
pritvorskoj prostoriji, naveo da se radi o osobi koju on nije poznavao od ranije, nego
navodi da je na bedžu uniforme te osobe pisalo „vojna policija“, te da je „ otprilike,
najvjerovatnije da je pisalo čak i ime i prezime, al'ne mogu da se sjetim tačno.“210 Opisujući
kako je izgledala ta osoba, svjedok navodi da je imao beretku na glavi, da je bio mlađi od
njega i da je bio „niži rastom, zdepast, onako širac, sportski tip građen ovako, plav.“211

419. Objašnjavajući kako je saznao za ime te osobe, odnosno da se radi o Gogić

Osmanu, svjedok navodi da mu je to rekao Dobrivoje Jovičić 212, te pojašnjava da je on
razgovarao sa Dobrivojem Jovičićem po povratku iz Kladnja u zgrade prosvjetnih radnika,
pa navodi: „ Ja sam mu objasnio, ko je, kakav izgleda,sve. Kaže da je to taj čovjek.“213
Svjedok je, nadalje, izjavio da je osoba koja ga je tukla kritične prilike bila otprilike 10-ak
godina mlađa od njega, te je na pitanje branioca potvrdio da Dobrivoje Jovičić nije bio u

208
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 30.08.2013. godine, str. 39-40
209
Ibid., str. 44-45
210
Ibid., str. 39
211
Ibid., str. 39
212
Ibid., str. 43
213
Ibid., str. 122

145

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

SJB Kladanj u vrijeme kada se dešava kritični događaj, odnosno kada je svjedok Čelić
tučen, nego oni o tom događaju pričaju kada se vide u Stuparima214.

420. Za razliku od navedog, svjedok Dobrivoje Jovičić, za koga je svjedok Čelić tvrdio da
je od njega saznao ime optuženog Gogića, nije potvrdio ove navode svjedoka Čelića.
Naime, svjedok Jovičić je izjavio da je vidio Miloša Čelića kada se vratio u zgrade
prosvjetnih radnika i da je vidio da je bio tučen po leđima, te je dalje naveo da on Milošu
nije rekao za ime Gogić Osmana, nego je njemu sam Miloš Čelić rekao da ga je tukao
Gogić Osman. Na poseban upit svjedoku Jovičiću, da li mu je poznato da li je Miloš Čelić
poznavao Gogić Osmana i kako je isti uopšte znao da je osoba koja ga je tukla Gogić
Osman, svjedok Jovičić je naveo da Miloš nije poznavao Gogića, nego mu je Miloš rekao
da je vidio da je na uniformi te osobe pisalo „Gogić Osman“215.

421. Dakle, ovakva identifikacija optuženog Gogića od strane svjedoka Miloša Čelića je
nepouzdana i neuvjerljiva. Naime, sam svjedok Čelić je potvrdio da nije poznavao
optuženog od ranije, nego da mu je za njegovo ime rekao Dobrivoje Jovičić, što je svjedok
Jovičić negirao. Nadalje, svjedok Jovičić je ustvrdio da mu je Miloš Čelić rekao da zna da
ga je tukao Gogić Osman jer mu je vidio ime na uniformi, dok je svjedok Čelić izjavio da
nije siguran da li je na uniformi pisalo ime i prezime osobe ili samo „vojna policija.“216 Na
navedene okolnosti odbrana je uložila kao dokaz fotografije o izgledu uniforme vojne
policije iz vremenskog okvira događaja obuhvaćenog optužnicom 217 iz kojih je vidljivo da
na pločici vojne policije nije pisalo ime i prezime vojnog policajca, a što je svojim iskazom
potvrdio i svjedok Čamdžić Fadil, koji je u kritično vrijeme bio zamjenik komandira vojne
policije.

422. Iskaz svjedoka Čelića je nepouzdan i u pogledu opisa osobe koja ga je tukla kritične
prilike, tako je na glavnom pretresu svjedok izjavio da je ta osoba imala plavu kosu, te da
je mlađa od njega oko 10 godina, što optuženi Gogić nije (svjedok je 1954. godište, a

214
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 06.09.2013. godine, str. 88-89
215
Supra Note 192, str. 35
216
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 30.08.2013. godine, str. 39 i
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 06.09.2013. godine, str.85
217
O-VII-3, 2 (dvije) fotografije; Vidi i: O-VII-5, Originalna akreditacija vojne policije TO BiH

146

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

optuženi 1958. godište). Pri tome, bitno je istaći i da ovaj svjedok u svom iskazu na
zapisnik u istrazi218 uopšte nije opisivao kako je izgledala osoba koji ga je tukla.

423. Nakon završetka unakrsnog ispitivanja ovog svjedoka, tužilac je u okviru dodatnih
pitanja tražio da svjedok pogleda po sudnici i eventualno prepozna Gogić Osmana, na šta
je svjedok odgovorio „Pa vidim čovjeka, krajnji ovaj što sjedi do svog advokata, ovaj u
zadnjem redu.“219 Međutim, navedeno pokazivanje na optuženog Gogića u sudnici, Vijeće
smatra dijelom iskaza navedenog svjedoka, a ne prepoznavanjem u smislu zakona o
krivičnom postupku. Naime, sam svjedok je potvrdio da mu tokom istrage, tužilac nije
predočavao bilo kakve fotografije u cilju prepoznavanje optuženog, odnosno da nije
vršeno prepoznavanje osoba shodno pravilima procesnog zakona. Takođe, prilikom
ocjene ovoga dijela iskaza svjedoka, Vijeće je imalo u vidu da je svjedok pokazao na
optuženog nakon što je unakrsno ispitan od strane branioca, koji se predstavio kao
branilac optuženog Gogića koji je i sjedio pored njega, te je cijenilo činjenicu da je sam
svjedok prethodno potvrdio da ranije nije poznavao optuženog, niti je nakon opisanih
događaja, više ikada vidio tu osobu za koju navodi da je upravo optuženi Gogić Osman.

424. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Vijeće nalazi da je, u konkretnom, izostala
jasna i nedvojbena identifikacija lica, za koju optužba tvrdi da je upravo optuženi Gogić,
budući da nije uspostavljena nesumnjiva veza između osobe koja kritične prilike udara
svjedoka Čelić Miloša i optuženog Gogić Osmana, pa je zaključak Vijeća da nijedan
razumni presuditelj ne bi mogao, oslanjanjem na izvedene dokaze, van razumne sumnje,
zaključiti da je opravo optuženi Gogić osoba koja je, na način kako to optužba opisuje,
tukla svjedoka Čelić Miloša.

425. Ostali svjedoci koji su se očitovali na navode ove tačke optužnice i to Dragić Milo,
Aleksić Aleksa, Jovičić Ilija, Martinović Mirče, Jovičić Rade, nisu svjedoci koji su imali bilo
kakva neposredna saznanja o navedenom događaju, nego se radi o svjedocima koji su
samo potvrdili da su vidjeli da je Čelić Miloš imao povrede nakon povratka u zgrade u
Stuparima, ali niko od navedenih svjedoka nije izjavio da im je Miloš Čelić ikada rekao ko
mu je nanio te povrede. Takođe, svjedok Mešanović Enzet je u svom iskazu naveo da mu

218
T-1, Zapisnik o saslušanju svjedoka Čelić Miloša, Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od dana
08.02.2011.godine
219
Supra Note 207., str. 102

147

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

se Čelić Miloš povjerio da je vođen u Kladanj na ispitivanje, dodavši da mu Čelić te prilike
nije govorio i o imenima, odnosno da nije nikog naročito spominjao u vezi tih odvođenja.

426. U skladu sa navedenim, za Vijeće nije sporno da iz provedenih dokaza proizilazi da

je Miloš Čelić vođen na ispitivanje u vezi posjedovanja naoružanja u SJB Kladanj, te da je
po povratku u zgrade prosvjetnih radnika imao određene povrede u predjelu leđa, međutim
Vijeće nije moglo van razumne sumnje, utvrditi da je upravo optuženi Gogić Osman osoba
koja mu je nanijela te povrede, zbog čega ga je, primjenom odredbi člana 284. tačka c)
ZKP BiH, i oslobodilo od optužbi za krivičnopravne radnje koje su mu ovom tačkom
optužnice stavljene na teret.

427. Kada je u pitanju odgovornost optuženog Muhić Nusreta u pogledu inkriminacija

koje mu se ovom tačkom optužnice stavljaju na teret, Vijeće je imalo u vidu da Tužilaštvo
optuženog Muhića nije teretilo po komandnoj odgovornosti, niti mu je na teret stavljeno da
je prilikom ispitivanja Čelić Miloša o posjedovanju nelegalnog naoružanja, u prostorijama
OŠ Stupari i SJB Kladanj, istoga fizički zlostavljao. U skladu sa navedenim, ono što je
trebalo u konkretnom slučaju utvrditi po pitanju odgovornosti optuženog Muhića, jeste da li
je isti u svojstvu šefa Grupe za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta, za vrijeme trajanja
kriminalističke obrade Miloša Čelića, propustio da preduzme mjere radi osiguranja
njegovog bezbjednog tretmana u pritvorskoj prostoriji, te da li je takvim svojim
propuštanjem omogućio i pomogao optuženom Osmanu Gogiću da u pritvorskoj prostoriji
SJB Kladanj više puta samovoljno teško fizički i psihički zlostavlja Miloša Čelića.

428. Prije svega, Vijeće ističe da se na ovome mjestu neće ponovo baviti utvrđivanjem
statusa optuženog Muhić Nusreta, obzirom da se ovim pitanjem detaljno bavilo u podtački
b) ove tačke optužnice.220 Nadalje, kako je već navedeno, Tužilaštvo nije teretilo
optuženog Muhića da je prilikom ispitivanja Čelić Miloša o posjedovanju nelegalnog
naoružanja, istoga fizički zlostavljao, niti je svjedok Čelić opisujući ponašanje optuženog
Muhića u tim okolnostima, tako nešto tvrdio221.

429. Vezano za odgovornost optuženog Muhić Nusreta, kao šefa Grupe za suzbijanje
kriminaliteta, za osiguranje bezbjednog tretmana Miloša Čelića za vrijeme njegovog
boravka u pritvorskoj jedinici SJB Kladanju, Vijeće je našlo da Tužilaštvo nije provelo

220
Vidi: Paragrafi 368-371. presude
221
Supra Note 207., str. 28-29

148

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

dokaze, kako subjektivne, tako ni objektivne prirode, iz kojih bi proizilazilo da je to obaveza
i dužnost upravo optuženog Muhića. Naime, Tužilaštvo osim pukog navođenja tvrdnje da
je optuženi Muhić, vezano za svojstvo koje je obavljao, bio nadležan da poduzme mjere
osiguranja bezbjednog tretmana Čelić Miloša u pritvorskoj prostoriji, nije provelo dokaze
koji bi ukazivali na takvu njegovu obavezu, odnosno nije ukazalo kršenjem kojih pravila
službe je optuženi Muhić bio dužan obezbijediti siguran tretman Miloša Čelića u pritvorskoj
jedinici, o čemu se Vijeće takođe detaljnije izasnilo u okviru tačke 2-B b) optužnice.222
Naprotiv, saslušani svjedoci Tužilaštva Kadrić Rifet, Mijatović Mladen i Selimbašić Džemal
dugogodišnji policijski službenici su na glavnom pretresu saglasno izjavili da je šef smjene
odnosno glavni dežurni osoba koja je zadužena za sigurnost lica koja se nalaze u
prostorijama za zadržavanje.

430. Imajući u vidu naprijed navedeno, te obzirom da Vijeće nije našlo dokazanim, van
razumne sumnje, da je Gogić Osman poduzimao radnje fizičkog zlostavljanja Čelić Miloša
u pritvorskoj jedinici SJB Kladanj na način kako mu je to stavljeno na teret ovom tačkom
optužnice, to Vijeće nije moglo, van razumne sumnje, izvesti zaključak da je optuženi
Muhić u svojstvu šefa Grupe za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta, svjesno i voljno
propustio da preduzme mjere radi osiguranja bezbjednog tretmana Miloša Čelića u
pritvorskoj prostoriji, dok njegova kriminalistička obrada traje, te da je time omogućio i
pomogao Gogić Osmanu da u pritvorskoj prostoriji SJB Kladanj više puta samovoljno vrši
teška fizička i psihička zlostavljanja Miloša Čelića, te ga je u skladu sa odredbom člana
284. tačka c) ZKP BiH, oslobodilo opužbe za krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 180. stav 1., a sve u vezi sa
članom 31. KZ BiH.

4. Tačka 2-C optužnice

431. Tačkom 2-C optužnice, optuženim Mujčinović Safetu, Muhić Nusretu i Hodžić
Nedžadu, stavljeno je na teret da su više puta tokom mjeseca juna 1992. godine, optuženi
Mujčinović i Muhić vršili ispitivanje Mirčeta Martinovića i njegovog oca Velibora u vezi
ilegalnog posjedovanja oružja, kojom prilikom je optuženi Hodžić podstrekavan od strane

222
Vidi: Paragraf 403. presude

149

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Mujčinovića i Muhića zajedno sa NN osobom, udarao Velibora i Mirčeta Martinovića
gumenim policijskim palicama, čizmama i šakama, pri čemu optuženi Mujčinović nije
poduzeo mjere da takve postupke njemu podređenog rezervnog policajca Hodžić Nedžada
spriječi, što je imalo za posljedicu nanošenje snažnog tjelesnog i duševnog bola i patnje
oštećenima, čime bi počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana
173. stav 1. tačke c) u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH, a u odnosu na optuženog
Mujčinović Safeta i Muhić Nusreta u vezi sa članom 30. KZ BiH, a optuženog Mujčinović
Safeta i stav 2. člana 180. KZ BiH.

432. Na predmetne okolnosti, Tužilaštvo je provelo dokaze saslušanjem svjedoka

Mirčeta Martinovića, Alekse Aleksića, Vojke i Rade Andrića, te je pročitan iskaz Andrić
Vitomira.

433. Obzirom da je Tužilaštvo odgovornost optuženih za radnje navedene u ovoj tački

optužnice zasnivalo, u najvećoj mjeri, na iskazu svjedoka oštećenog Mirčeta Martinovića,
Vijeće je nastojalo sagledati njegovo svjedočenje u cjelini, misleći pri tome kako na
sadržinu samog iskaza na glavnom pretresu i njegovu konzistentnost sa ranije danim
iskazima, tako i na potkrijepljenost istog drugim provedenim dokazima.

434. Svjedočeći na glavnom pretresu svjedok Martinović Mirče je u svom iskazu naveo
da su ga u stanicu policije Stupari, dva puta, vodili Safet Mujčinović, Nedžad Hodžić i
Herić Zijad, te da su ga ispitivali o posjedovanju nelegalnog naoružanja, navodeći da ga te
prilike nisu tukli, da bi treće jutro, po njega ponovo došli Safet, Nedžad i Zijad, i odveli
njega i njevog oca u SP Stupari gdje ih je dočekao Nusret Muhić koji je došao iz Kladnja i
koji je bio inspektor krim.policije. Svjedok potom opisuje da su ga ponovo ispitivali o
nekom puškomitraljezu, kada u prostoriju ulazi jedan čovjeka u šarenoj uniformi, koji je na
sebi imao oznaku tri amblema, između ostalih JNA i HOS, isti je bio naoružan
automatskom puškom, imao je nož za pasom i palicu. Nakon toga, po izjavi svjedoka,
Nusret i Safet su dali određeni signal glavom i počelo je udaranje, i to Nedžad Hodžić ga
udara nogama i bokserom, a ovaj HOS-ovac palicom. Potom, Nedžad odlazi do
svjedokovog oca Velibora koji je te prilike zajedno s njim u istoj prostoriji, i udara ga u
stomak, usljed čega je njegov otac „pustio vjetar“, da bi potom Nedžad nastavio udarati
svjedoka boksom i nogom, od kojih udaraca svjedok pada i gubi svijest. Svjedok je, potom,
naveo da je u narednih mjesec dana svaki dan vođen od istih ljudi i ispitivan na isti način,
istučući da ga Safet i Nusret za svo to vrijeme nijednom nisu udarili.

150

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

435. Svjedoku su na glavnom pretresu predočeni njegovi iskazi iz 2011. i 2004. godine,
odnosno Zapisnik o saslušanju svjedoka Martinović Mirčeta, Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-
168/07 od 27.01.2011.godine223 i Zapisnik o prikupljanju izjave od lica Martinović Mirčeta,
Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti Bijeljina,
Policijska stanica Vlasenica, broj: 12-1-9/02-230-388/04 od 14.12.2004. godine224, radi
ukazivanja na određene razlike. Tako je tužilac predočio svjedoku iskaz iz 2011. godine,
ukazujući mu da je u tom iskazu naveo da ga je inspektor Muhić čekao i prvi put kada je
doveden u SP Stupari, a na glavnom pretresu je tvrdio da ga prva dva puta niko nije
udarao i da tada nije bilo Muhića, na šta je svjedok izjavio da je tačno ono što je rekao na
glavnom pretresu. Takođe, odbrana šestooptuženog je ukazala svjedoku da je u izjavi iz
2004. godine tvrdio da je vođen u SP Stupari na ispitivanje sedam dana, dok je na
glavnom pretresu tvrdio da je vođen mjesec dana i to svaki dan, na što je svjedok ponovo
izjavio da je tačno ono što je rakao na glavnom pretresu, te je dodao „...u svakom mjestu
sam davo' , moram dati različit, nije meni sve u pameti. Vidite vi da sam šaren ko' ovan ili
ko tele, kako....“.225 Takođe, prilikomo cjene iskaza ovog svjedoka, Vijeće je imalo uvidu da
je svjedok, odgovarajući na pitanje odbrane, naveo da je izjavu iz 2004. godine davao
zajedno sa Rankom Martinovićem, a što je u suprotnosti sa odredbama procesnih zakona.

436. Vijeće je prilikom ocjene iskaza ovoga svjedoka imalo u vidu i da, ako se odluka
Suda temelji na iskazu samo jednoga svjedoka, onda taj iskaz mora biti takav da ne
ostavlja ni najmanju sumnju u njegovu tačnost i istinitost, te je cijeneći naprijed navedeno,
našlo da isti nije pouzdan i uvjerljiv u tolikoj mjeri da bi Vijeće, samo na osnovu njega,
moglo izvesti nesporan zaključak o krivičnoj odgovornosti optuženih za navedene krivično
pravne radnje.

437. Vijeće je, takođe, imajući u vidu obavezu da se stara o svestranom pretresanju
predmeta, predmetni iskaz doveo u vezu sa drugim provedenim dokazima, te je našlo da
isti nije potvrđen drugim dokazima.

438. Tako niti jedan od saslušanih svjedoka, od kojih su neki u inkriminisanom periodu
boravili sa Mirčetom Martinovićem u istom stanu u zgradama prosvjetnih radnika u
Stuparima, nisu naveli da im je ovaj svjedok ikada pričao ko je tukao njega i njegovog oca

223
Dokaz T-3
224
Dokaz O-VI-2
225
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 20.09.2013. godine, str. 86

151

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

kritične prilike, odnosno na bilo koji način nije pominjao optužene u kontekst navedenih
dešavanja.

439. Tako je svjedok Aleksa Aleksić, koji je naveo da je bio sa Martinović Mirčetom i
njegovim ocem u istom stanu, u svom iskazu potvrdio da je jedne prilike, kada su vraćeni u
stan, vidio da su Mirče i njegov otac bili premlaćeni, da su imali hematome po licu i tijelu.
Međutim, ovaj svjedok je naveo da on ne zna gdje su oni vođeni, niti ko ih je tukao kritične
prilike, te da mu Mirče Martinović i njegov otac nikada nisu pominjali optuženog Nedžada
Hodžića u kontestu navedenih dešavanja226, niti su mu ikada rekli ko ih je tukao kritične
prilike. Takođe, svjedok je tvrdio da su Mirče i njegov otac vođeni samo taj put na
ispitivanje i da je „skoro siguran“ da više nisu vođeni.227

440. Dakle, iskaz ovoga svjedoka potvrđuje iskaz svjedoka Mirčeta Martinovića samo u
dijelu da su Mirče i njegov otac Velibor jedne prilike vođeni iz zgrada prosvjetnih radnika
na ispitivanje, te da su vraćeni sa povredama, međutim, ono što Vijeće nije moglo utvrditi,
van razumne sumnje, je ko im je i kada nanio te povrede.

441. Ostali svjedoci saslušani na navedene okolnosti, nemaju bilo kakva saznanja o
tome da li su, gdje i od koga Velibor i Mirče Martinović tučeni kritične prilike. Tako svjedok
Vitomir Andrić, čiji je zapisnik iz istrage228 pročitan na glavnom pretresu, je u svojoj izjavi
naveo da mu je poznato da su na ispitivanje, između ostalih, vođeni i Martinović Velibor i
njegov sin Mirče, te da su tučeni, ali nije spominjao ko ih je tukao.

442. Svjedok Andrić Rado je u svom iskazu naveo da mu je poznato da je Velibor išao
na neka ispitivanja, ali da Mirče nije, te da mu se, u situaciji kada je s njima bio u prilici da
razgovara dok su se skupa nalazili u zgradama prosvjetnih radnika, niko od njih dvojice
nije požalio da ih je neko maltretirao, dodavši da je Velibor izgledao „malo prepadnut,
zbunjen“, ali da Mirče nije.

443. U svom iskazu, ovaj svjedok je, takođe, naveo i da je nakon rata imao priliku
razgovarati sa Mirčetom, te da mu je Mirče rekao u smislu da „ako ne bude neko od ovih
optuženih išao u zatvor, da on neće imati nikakve pomoći neke dodatne, materijalne i neke

226
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 28.02.2014. godine, str. 64
227
Ibid., str. 62
228
T-19, Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Vitomira, Tužilaštvo BiH, broj KT-RZ-168/07 od
17.03.2011.godine

152

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

ne znam na što je mislio, da li ga neko nagovorio, da li je nešto šta je ono sebi zamislio, ne
znam..“229.

444. Takođe, svjedokinja Andrić Vojka, koja je u bliskom srodstvu sa svjedokom

Mirčetom Martinovićem (svjedokinja i oštećeni Velibor su od dva brata djeca) je u svom
iskazu navela da joj Velibor i Mirče nisu pričali da ih je iko maltretirao odnosno tukao, niti je
od drugih to posredno čula.

445. Dakle, ključni dokaz optužbe na predmetne okolnosti je iskaz svjedoka Martinović
Mirčeta koji je pred Sudom svjedočio u ulozi oštećenog, dok su iskazi ostalih svjedoka, koji
su se očitovali na predmetne okolnosti, posredni odnosno potkrepljujući dokazi.

446. Nakon analize iskaza svjedoka Mirčeta Martinovića, Vijeće je našlo da isti nije
dovoljno pouzdan i uvjerljiv da bi se samo na osnovu njega mogla utvrditi krivična
odgovornost optuženog za navedene radnje, pri tome imajući u vidu sadržaj samog iskaza
i njegovu konzistentnost sa ranije danim iskazima. Takođe, isti nije provjerljiv, odnosno nije
potvrđen iskazima drugih saslušanih svjedoka, nego je naprotiv doveden u pitanje iskazom
svjedoka Andrić Rade koji je naveo da mu se Mirče Martinović povjerio da neće imati
nadoknadu štetu ukoliko neko od optuženih u konkretnom slučaju ne bude išao u zatvor.

447. Kada je u pitanju odgovornost optuženih Mujčinovića i Muhića za radnje koje im se

ovom tačkom optužnice stavljaju na teret, Vijeća je imalo u vidu da opisano postupanje,
prema kojem ovi optuženi vrše ispitivanje Martinović Mirčeta i njegovog oca Velibora u
vezi ilegalnog posjedovanja puškomitraljeza, sama za sebe, ne sadrži elemente
protivpravnosti. Nadalje, imajući u vidu naprijed navedeno, te obzirom da Vijeće nije našlo
dokazanim, van razumne sumnje, da je Hodžić Nedžad poduzimao radnje fizičkog
zlostavljanja Martinović Mirčeta i njegovog oca Velibora na način kako mu je to stavljeno
na teret ovom tačkom optužnice, to Vijeće nije moglo izvesti zaključak o odgovornosti
optuženih Mujčinovića i Muhića za radnju podstrekavanja na navedeno postupanje od
strane optuženog Hodžića, niti je moglo utvrditi odgovornost Safeta Mujčinovića da
nesprječavanje takvog postupanja optuženog Hodžić Nedžada.

448. Stoga je Vijeće zaključilo da niti jedan razuman presuditelj o činjenicama, ne bi

mogao, van razumne sumnje, utvrditi da optuženi počinili inkriminirane radnje, te je

229
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 29.1.2016. godine, str. 11

153

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

optužene Mujčinović Safeta, Muhić Nusreta i Hodžića Nedžada, oslobodilo od optužbi koje
su im ovom tačkom optužnice stavljene na teret.

449. Pri donošenju ove odluke Vijeće je imalo u vidu da time što je zakonodavac utvrdio
da kada nije dokazano da je optuženi počinio krivično djelo za koje je optužen usljed čega
se oslobađa od optužbe (član 284. tačka c) ZKP BiH), zakonodavac je implicitno, ali
nedvosmisleno, omogućio primjenu načela u sumnji u korist optuženog, jer ukoliko
raspoloživi dokazi ukazuju samo na određena saznanja u pogledu činjenica da je optuženi
učinio krivično djelo koje je predmet optužbe, on na temelju toga svakako mora biti
oslobođen, pa sud ne može, odnosno ne smije donijeti osuđujuću presudu, ukoliko nije
čvrsto i bez ikakve dileme ubijeđen u postojanje krivice optuženog.230

5. Tačka 2-D optužnice

450. Tačkom 2D optužnice optuženom Hodžić Nedžadu je stavljeno na teret da je

zajedno sa drugim vojnim policajcima, u prostorije SP Stupari doveo Đokić Radovana,
koga su potom teško fizički zlostavljali tako što su svi po njemu gazili, da bi ga nakon toga
izveli vani, gdje je oko pola sata na temperaturi ispod nule bez odjeće kupan jakim
šmrkom ledene vode, a što je sve za posljedicu imalo nanošenje snažnog tjelesnog i
duševnog bola i napad na ljudsko dostojanstvo, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin
protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 180. stav 1. i
članom 29. KZ BiH.

451. Na okolnosti ove tačke optužnice, Tužilaštvo je provelo dokaze saslušanjem

svjedoka Radovana Đokića i Krste Andrića.

452. U svom iskazu na glavnom pretresu, svjedok oštećeni Radovan Đokić je na

predmetne okolnosti izjavio da je kritične prilike, u stanicu policije u Stuparima, doveden
od strane Butkovića, Hasiba i Nedžada zv. Šugo, prezimena Mešanović 231, te je potom
detaljno opisao njegovo fizičko zlostavljanje koje je uslijedilo nakon toga, navodeći da su
mu rekli da legne na stomak i da su ga gazili po leđima i rukama, da bi, potom, jedan od

230
Vidi: Dr Milan Škulić, Dokazno rezonovanje i zaštita ljudskih prava u krivičnom postupku, Pravna riječ,
časopis za pravnu teoriju i praksu, broj 19/2009., ISSN: 1840-0272, Banja Luka, 2009., str.455-477.
231
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 27.09.2013. godine, str. 27

154

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

policajaca donio pivsku flašu u kojoj je bila so, naredio mu da zine i ubacio mu flašu u grlo,
te je on morao gutati tu so, nakon čega su otišli po drugu flašu i sve se ponovilo 232.
Svjedok je potom izjavio da je u toj prostoriji bilo i jedno lice koje je stajalo kraj vrata i
oštrilo nož, govoreći mu da se skine da ga osunete, da bi ga potom izveli ispred zgrade i
posipali vodom iz šlaufa sa prozora kupatila. Prema navodima svjedoka, navedeno se
dešavalo 20. januara 1993. godine oko ponoći i opisuje da se voda mrzla po njemu, a na
glavi i kosi su mu se hvatale ledenice. Potom svjedok opisuje da su ga vratili u stan u
zgradama prosvjetnih radnika, gdje ga je vidio Kurtuma Dušan kome je on ispričao da su
ga tukli, polijevali vodom i gonili da pije so.233 Međutim, Kurtuma Dušan nije saslušan kao
svjedok tokom postupka.

453. Odgovarajući na pitanje da li je svjedok od ranije poznavao to lice za koje kaže da

se zove Nedžad Mešanović zvani „Šugo“, svjedok je odgovorio „Nijesam ga prije vid...,
samo sam ga viđ'o, viču ga Šugo. I onda kako mu je ime, kaže Nedžad neki,
Mešanović“234. Ovaj svjedok je u više navrata tokom svjedočenja ustvrdio da se radi o
Nedžadu Mešanoviću zvani „Šugo.“235

454. Imajući u vidu da je svjedok na glavnom pretresu, opisujući predmetni događaj,

govorio i o stavljanju flaše sa soli u usta, o čemu nije govorio u istrazi, tužilac mu je
predočio iskaz iz istrage dat pred Tužilaštvom - Zapisnik o saslušanju svjedoka Đokić
Radovan, Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od 18.01.2011.godine236 pitajući ga da
pojasni zašto o tome nije govorio u istrazi, nego je pominjao drugi događaj, u kome je
svjedok opisivao da su ga, nakon što su ga polili vodom iz šlaufa, uveli u kancelariju u
stanici policije gdje su ga gonili da pije rakiju, pa kada je on to odbio, jedan vojni policajac
mu je stavljao pištolj u usta, te mu je ugasio cigaretu na jeziku i gonio ga da proguta
opušak237. Navedene nedoslijednosti i razlike u iskazima svjedok je objasnio tvrdnjom da
se događaj sa cigaretom desio prije ovoga „kupanja“ vodom, a objašnjenje svjedoka zašto
nije ranije govorio o događajima sa sipanjem soli u usta je, da ga niko o tome nije ni pitao.
Iako niti jedna od navedenih radnji nije predmet ove tačke optužnice, niti svjedok pominje
optuženog u tom kontekstu, Vijeće je, cijeneći činjenicu da je sam tužilac ukazao na

232
Ibid., str. 29
233
Ibid., str. 28-32
234
Ibid., str. 27
235
Ibid., str. 102. i 130.
236
Dokaz T-4
237
Supra Note 228., str. 53-54

155

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

navedene okolnosti, navedene nedoslijednosti i nelogičnosti u iskazima imalo u vidu
prilikom cjelokupne ocjene iskaza ovoga svjedoka.

455. Imajući u vidu da je svjedok Radovan Đokić u više navrata na glavnom pretresu kao
osobu koja mu je nanijela navedene povrede, identifikovao osobu koju označava kao
Mešanović Nedžad zvani „Šugo, a ne optuženog Hodžića, te cijeneći činjenicu da je sam
svjedok potvrdio da ranije nije poznavao tu osobu, nego je čuo da ga drugi tako
oslovljavaju, to je zaključak Vijeća da je kredibilitet ovog svjedoka u pogledu dentifikacije
optuženog doveden u pitanje. Kada se navedeno dovede u vezu sa prethodnim
nelogičnostima i nedoslijednostima u iskazu svjedoka iz istrage, odnosno činjenicom da
svjedok u svakom iskazu uvodi druge okolnosti i na drugačiji način opisuje događaje, koji
su takvi da bi bilo prirodno očekivati da ih svjedok pamti, to Vijeće nije moglo, samo na
osnovu ovog iskaza, temeljiti osuđuju odluku.

456. Vijeće je, nadalje, uporedilo iskaza ovoga svjedoka sa drugim provedenim
dokazima, te je našlo da iskaz svjedoka Radovana Đokića nije potvrđen iskazima drugih
svjedoka, odnosno iskazom svjedoka Krste Andrića koji je, takođe, saslušan na okolnosti
događaja koji se stavljaju na teret optuženom Hodžiću.

457. Tako je svjedok optužbe Krsto Andrić svjedočeći o predmetnom događaju, u

pogledu odvođenja Đokić Radovana iz prostorija Mjesnog ureda, izjavio da je kroz prozor
sobe u kojoj se on nalazio, vidio kako Butković Ismet i Vejzović Kahro koje je poznavao od
ranije, odvode Đokić Radovana u podrum ispod Mjesnog ureda, nakon čega bi se
odvedene osobe vraćale isprebijane, dok u kontekst tih događaja uopšte ne dovodi
optuženog Hodžić Nedžada, niti ga ikako spominje.

458. Stoga, imajući u vidu nesigurne navode svjedoka Đokića po pitanju identiteta
optuženog Hodžić Nedžada, za koga je na pretresu naveo da ga od ranije nije ni
poznavao, niti je njegov iskaz potvrđen od strane svjedoka Krste Andrića, to je Vijeće, a
imajući u vidu već ranije pomenute standarde u pogledu kvalitete iskaza svjedoka koji
predstavlja jedini dokaz, iskaz oštećenog Radovana Đokića ocijenilo nedovoljnim i
nepotkrepljenim, zbog čega je, u nedostatku drugih dokaza, temeljem odredbi člana 284.
tačka c) u vezi sa članom 3. ZKP BiH, optuženog Hodžić Nedžada oslobodilo od optužbe
za radnje opisane u tački 2-D dispozitiva optužnice.

156

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 6. Tačka 2-F optužnice

459. Tačkom 2-F optužnice, optuženom Gogić Osmanu stavljeno je na teret da je, kao
pripadnik voda Vojne policije TO Kladanj, neutvrđenog dana u mjesecu junu 1992. godine,
u prostorijama SJB Kladanj, oštećenom Velimiru Čeliću nanosio snažnu tjelesnu i duševnu
bol, zadajući mu udarce palicom, čizmama i rukama, usljed čega je u predjelu jagodičnih i
potkoljeničnih kostiju zadobio oguljotine kože, a u predjelu lica modrine i otekline tolikog
inteziteta da ga šura Kurtuma Pero nije mogao prepoznati, čime bi počinio krivično djelo
Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom
180. stav 1. KZ BiH.

460. Na okolnosti ove tačke optužnice Tužilaštvo je provelo dokaze saslušanjem

svjedoka Velinke Martinović i Timotija Čelića, te svjedoka Gogić Mehmeda i Selimbašić
Džemala.

461. Prije svega, bitno je istaći da nije sporno da je optuženi Gogić, u vremenskom
okviru za koje ga Tužilaštvo tereti238, imao svojstvo vojnog policajca, koja okolnost
proizilazi kako iz iskaza svjedoka Gogić Mehmeda i Selimbašić Džemala, tako i iz drugih
provedenih dokaza239 , a koju okolnost ni odbrana tokom postupka nije osporavala.

462. Takođe, iz provedenih dokaza proizilazi da je oštećeni Velimir Čelić tokom boravka
u Stuparima pretrpio određene povrede, međutim, iz provedenih dokaza Tužilaštva, Vijeće
nije moglo, van razumne sumnje, utvrditi odgovornost optuženog Gogić Osmana za
navedene radnje.

463. Na okolnosti nanošenja povreda oštećenom Velimiru Čeliću, Tužilaštvo je provelo

dokaze saslušanjem dva svjedoka i to, Velinke Martinović i Timotija Čelića koji imaju
isključivo posredna saznanja o navedenom događaju, dok nije predložilo saslušanje
samog oštećenog koji trenutno živi u inostranstvu.

238
Tačke 2-Bd) i 2-F optužnice
239
T-161, Potvrda 301.Brdske brigade, Vojna policija Kladanj, broj: 18-9/02-260/65 od 09.04.1995. godine;
T-162 , Potvrda ARBiH, 301.Brdske brigade, Vojna policija Kladanj broj: 18-9/02-230/44 od 18.02.1993.
godine; T-174, Potvrda o privremeno oduzetim predmetima, ARBiH, 121.Brdska brigada, Vojna policija,
Kladanj, broj:10-9/02-260/94 od 06.07.1993. godine i O-VII-4, Knjiga dežurstva vojne policije od 20.06.1992.
godine.

157

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

464. Tako je svjedokinja Velinka Martinović, svjedočeći na glavnom pretresu, izjavila da
je ona boravila u zgradama prosvjetnih radnika u Stuparima, gdje je negdje u avgustu
mjesecu 1992. godine, došao njen brat Čelić Velimir, koji joj je tada pričao da je jedne
prilike krenuo kod druge setre u Kladanj, kada su ga „svratili u SUP“ gdje su ga tukli“ 240, te
navodi da joj je brat rekao da ga je te prilike udarao Osman Gogić i to pesnicama,
nogama, te „svim i svačim“, „do iznemoglosti“241. Potom je, po navodima svjedokinje, Pero
Kurtuma, otišao u SUP da provjeri šta je sa Velimirom, te joj je poslije pričao da je Velimir
bio tako izudaran po licu da ga nije mogao prepoznati, da mu je bila zguljena koža po
jagodicama i cjevanicama, a u očima mu je bilo „sve crveno kao krv“242, nakon čega je njen
brat Velimir Čelić i pušten, te odlazi kod sestre u Kladanj.

465. Takođe, ova svjedokinja je navela da joj je u avgustu mjesecu sestra potvrdila da je
kod nje u Kladnju bio njihov brat Velimir, te da je bio jako istučen kada je došao kod nje,
da je ležao dva mjeseca i da ga je ona njegovala. Međutim, svjedokinja Velinka Martinović,
nije navela da joj je sestra pričala da joj je Velimir rekao ko mu je nanio te povrede, niti da
joj je u bilo kom kontekstu pominjao optuženog Gogić Osmana.

466. Svjedok Timotija Čelić u pogledu predmetnih događaja je u svom iskazu na

glavnom pretresu izjavio da mu je Velimir Čelić pričao da ga je tuklo četiri do pet osoba,
među kojima je prepoznao jedino Gogić Osmana, dodavši da mu je Velimir pričao da je
tučen u mraku, ali da je Gogić Osmana prepoznao prije, dok je svjetlo bilo upaljeno.
Nadalje, ovaj svjedok je izjavio da je Velimir te prilike, kada ga je on vidio, imao povrede i
modrice svukuda po tijelu, ali da po glavi nije imao povreda.243

467. Prilikom unakrsnog ispitivanja ovog svjedoka od strane branioca sedmooptuženog,

istom je predočen njegov iskaz iz istrage 244, u kome je svjedok izjavio da mu je Čelić
pričao da ga je tukao “neki Gogić“, ne navodeći pri tome ime te osobe, pa je upitan da
pojasni zašto u svom ranijem iskazu nije naveo ime te osobe, ako mu je Čelić Vitomir to

240
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 24.01.2014. godine, str. 22-23
241
Ibid., str. 23
242
Ibid., str. 25-26
243
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 20.12.2013. godine, str. 92
244
O-VI-11, Zapisnik o saslušanju svjedoka Čelić Timotija, Tužilaštvo BiH broj: T20 0KTRZ 0003525 07 od
03.09.2012. godine

158

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

rekao, svjedok je naveo “ To.. ja ga ne poznajem ni ja dobro lično, a znaju ga ovi Srbi svi,
išli prije mene na istragu, znaju ga svi.“245

468. Dakle, za razliku od iskaza na glavnom pretresu gdje se svjedok decidno odredio
po pitanju identiteta osobe za koju navodi da ima posredna saznanja da je tukla oštećenog
Velimira, u svom prvom iskazu u kojem govori o događaju, o kojem takođe govori na
osnovu posrednih saznanja, svjedok spominje samo prezime osobe za koju mu je Velimir
rekao da ga je tukla, odnosno navodi „neki Gogić“, pri čemu je važno naglasiti da je u to
vrijeme bilo još vojnih policajaca prezimena Gogić što je naveo svjedok Gogić Mehmed.246

469. Nakon izvršene svestrane i detaljne analize iskaza svjedoka na čijim iskazima
optužba konstruiše optužbu za predmetne događaje, Vijeće je našlo da su isti u bitnom
manjkavi, nesaglasni i nekonzistentni. Tako je svjedokinja Velinka Martinović tvrdila da joj
je Pero Kurtuma pričao da je Velimir bio tako izudaran po licu da ga on nije mogao
prepoznati, dok je svjedok Timotija Čelić naveo da je vidio da je Velibor imao povrede i
modrice svukuda po tijelu, ali da po glavi nije imao bilo kakve povrede.

470. Nadalje, kao ključno pitanje nameće se pitanje identifikacije optuženog Gogić
Osmana od strane svjedokā koji imaju samo posredna saznanja o navedom događaju.
Vijeće ističe da sama činjenica da se radi o posrednim svjedocima ne znači da se isti
dokazi a priori trebaju smatrati nepouzdanim, obzirom da činjenice relevantne za primjenu
krivičnih normi mogu biti utvrđivane i na osnovu posrednih dokaza (indicija) i na osnovu
direktnih dokaza, ili kombinacijom jednih ili drugih, pri čemu je nužno imati u vidu da osnov
za osuđujuću presudu može predstavljati samo takav niz činjenica utvrđenih na osnovu
posrednih dokaza koje su nesumnjivo utvrđene i međusobno logički i čvrsto povezane,
tako da predstavljaju zatvoreni krug i sa punom sigurnošću upućuju na jedini mogući
zaključak – da je upravo optuženi počinio krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na
teret247.

471. Međutim, Vijeće nalazi da iskazi svjedoka saslušanih na okolnosti ove tačke
optužnice, nisu dokazi koji imaju takav kvalitet, odnosno ne radi se o dokazima koji u
svojoj ukupnosti i sadejstvu, daju pouzdan osnov za zaključak da je upravo optuženi Gogić

245
Supra Note 236., str. 86
246
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 05.09.2014. godine, str. 6-7
247
Supra Note 158. i 159.

159

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Osman počinio krivično pravne radnje koje su mu ovom tačkom optužnice stavljene na
teret.

472. Slijedom naprijed navedenog, Vijeće je optuženog Gogića, u nedostatku dokaza, te

uz primjenu načela “in dubio pro reo”, oslobodilo optužbi za događaje koji su mu ovom
tačkom optužnice stavljani na teret.

7. Tačka 2-G a) optužnice

473. Podtačkom a) tačke 2-G optužnice, a kako je to detaljno navedeno u dispozitivu ove
tačke optužnice, optuženi Busnov Selman, se tereti da je u svojstvu načelnika SJB
Kladanj, obavljajući tu dužnost najmanje od 01.06.1992. godine, u čijem sastavu je
organizaciono funkcionisala i Stanica policije čiji pripadnici su tokom mjeseca maja i juna
1992. godine, na širem području Stupara vršili protivzakonito lišenje slobode i zatvaranje
lica srpske nacionalnosti u zgrade prosvjetnih radnika i starog Mjesnog ureda u Stuparima,
pa znajući za ta nezakonita zatvaranja civila, nije iskoristio svoju pravnu i faktičku vlast da
donese odluku o njihovom puštanju na slobodu, niti je preuzeo aktivnosti da se prema
njima provedu postupci utvrđivanja krivične odgovornosti, pa je njegovo nepostupanje,
imalo za posljedicu da je civilnim licima za cijelo vrijeme njihovog nezakonitog zatočenja,
oduzeto pravo na pravično suđenje ili drugi zakoniti postupak, čime bi počinio krivično
djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) i e) u vezi sa
članom 180. stav 1. KZ BiH.

474. Dakle, ovom tačkom optužnice, optuženom Busnov Selmanu je stavljeno na teret
više krivičnopravnih radnji kvalifikovanih u okviru radnji iz člana 173. stav 1. tačke c) i e),
sve u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH (individualna odgovornost), odnosno da je kao
načelnik SJB Kladanj, znao da su u objektima u Stuparima nezakonito zatvoreni civili
srpske nacionalnosti, pri čemu nije donio odluku o njihovom puštanju, niti preuzeo
aktivnosti utvrđivanja njihove krivične odgovornosti, čime im je oduzeo i pravo na pravično
suđenje ili drugi zakoniti postupak.

475. Kada je riječ o statusu, odnosno dužnosti koju je optuženi Busnov Selman obavljao
u inkriminisanom periodu, Vijeće ističe da iz materijalnih dokaza i to Rješenja CJB Tuzla o
raspoređivanju Busnov Selmana kao starješina policije za vrijeme rata na ratnu dužnost
160

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

načelnika Stanice javne bezbjednosti Kladanj, kao i Uvjerenja Ministarstva unutrašnjih
poslova Tuzlanskog Kantona, proizilazi da je na dužnost načelnika SJB Kladanj, optuženi
248
Busnov Selman postavljen dana 30.10.1992. godine. Obzirom da se predmetnom
tačkom optužnice, optuženom Busnovu na teret stavlja izvršenje predmetnih krivičnih djela
u vremenskom periodu najmanje od 01.06.1992. godine, pa sve do 21.07.1993. godine,
Vijeće je ispitalo da li iz preostalih provedenih dokaza, proizilazi da je poslove načelnika
SJB, ovaj optuženi obavljao i prije navedenog perioda, odnosno datuma, kada je, prema
pomenutoj materijalnoj dokumentaciji, stupio na ovu funkciju.

476. U tom smislu, sam optuženi Busnov je u svom iskazu, kojeg je dao u svojstvu
svjedoka na glavnom pretresu, naveo da je na dužnost načelnika SJB Kladanj, zvanično
stupio dana 30.10.1992. godine, ali da je već od polovine mjeseca maja 1992. godine,
kada je tadašnji načelnik stanice, odnosno komandir Ljubomir Borovčanin, napustio ovu
funkciju, on kao zamjenik komandira, nastavio obavljati funkciju komandira, što je inače i
249
radio u njegovom odsustvu. Navedeni iskaz optuženog, potkrijepu je našao i u
materijalnoj dokumentaciji, odnosno depešama i drugim aktima koje je, u svojstvu
načelnika SJB Kladanj optuženi i potpisivao i u periodu do formalnog postavljanja na ovu
funkciju. 250

477. Nadalje, iako se tačkom 2G a) optužnice, optuženi Busnov Selman ne tereti po

principu komandne odgovornosti, Vijeće je iz svih provedenih dokaza, nespornim utvrdilo
da je, kako se to navodi u dispozitivu ove tačke, u okviru Stanice javne bezbjednosti
Kladanj, na čijem je čelu u inkriminisanom periodu bio optuženi Busnov Selman,
organizaciono funkcionisala Stanica policije Stupari, te da je optuženi Busnov, prema
hijerarhijskom ustrojstvu, bio direktno nadređen komandirima te stanice, odnosno
Mujčinović Safetu i Halilović Ramizu251, u periodima kako je to opisano u tačkama 1-A i 1-

248
T-110/O-II-32, Rješenje Centra Službi bezbjednosti Tuzla, broj 18/09-4-593/92 od 30.10.1992. godine; O-
II-33, Uvjerenje Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog Kantona, broj 08-02/2-34.1-2-1168/13 od
25.12.2013. godine
249
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 28.08.2015. godine, str. 22.
250
T-166, Akt Stanice javne bezbjednosti Kladanj, depeša br.371. od 14.06.1992. godine, upućen MUP
RBiH Sarajevo; O-II-50, Krivična prijava protiv Andrić Vitomira i dr. (36 lica), podnijeta Osnovnom javnom
Tužilaštvu Kladanj broj 18-9/02-230-53/92 od 15.06.1992. godine; T-186, Izvještaj o radu GZSK za
mjesec maj-juni 1992. godine, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla,
Opštinski sekretarijat z aunt.pos. Kladanj, broj: 18-9-/02-230 od 02.07.1992. godine, O-I-20, Zahtjev za
obezbjeđenje životnih namirnica za građane srpske nacionalnosti u Stuparima, RBiH, Ministarstvo za
unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/01-sl.
od 06.09.1992. godine
251
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 28.08.2015. godine, str. 22-23

161

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

B optužnice. Međutim, ono što Vijeće nije našlo dokazanim van razumne sumnje, a kako
je to ranije već utvrđeno u okviru tih tačaka optužnice, jeste odgovornost njemu
podređenih komandira SP Stupari, za radnje koje su im se tačkama 1., 1-A i 1-B optužnice
stavljale na teret, odnosno za pretrese, izvođenja iz kuća, protivzakonita lišenja slobode,
kao i za nezakonito zatvaranje oko 109 lica srpske nacionalnosti u zgradama prosvjetnih
radnika i starom Mjesnom uredu u Stuparima, a na koje okolnosti se Tužilaštvo poziva i u
okviru tačke 2-G a) optužnice.

478. U odnosu na činjenične navode optužnice da optuženi Busnov Selman, u svojstvu

načelnika SJB Kladanj, nije iskoristio svoju pravnu i faktičku vlast da donese odluku o
puštanju ovih lica na slobodu, niti je preduzeo aktivnosti da se prema njima provedu
postupci utvrđivanja krivične odgovornosti, Vijeće je svestrano razmotrilo sve dokaze,
dovelo ih međusobnu vezu, te izvelo zaključak da iz istih ne proizilazi da je optuženi
Busnov, svojim radnjama, ostvario obilježja krivičnog djela koje mu se ovom tačkom
optužnice stavlja na teret. Drugim riječima, posmatrajući provedene dokaze u širem
kontekstu okolnosti inkriminisanih radnji, Vijeće nije našlo dokazanim da, je optuženi
Busnov, propustio donijeti odluku o puštanju na slobodu navedenih lica, kao ni da je
propustio poduzeti aktivnosti koje bi rezultirale provođenjem postupaka za utvrđivanje
njihove odgovornosti, čime ih je lišio prava na pravično suđenje ili drugi zakoniti postupak.

479. Prije svega, Vijeće nalazi da Tužilaštvo nije provelo dokaze iz kojih bi proizilazilo da
je optuženi Busnov bio nadležan i da je mogao donijeti odluku o puštanju na slobodu lica
srpske nacionalnosti iz zgrada prosvjetnih radnika u Stuparima. Naprotiv, iz provedenih
dokaza proizilazi da je optuženi Busnov, u okviru svojih ovlaštenja, poduzimao sve
raspoložive mjere i aktivnosti u pravcu rješavanja pitanja statusa tih lica.

480. Kada je riječ o aktivnostima koje je poduzimao optuženi Busnov Vijeće ističe da iz
materijalnih dokaza proizilazi da se isti, u više navrata obraćao nadležnim organima sa
zahtjevima za rješavanje statusa lica srpske nacionalnosti u Stuparima.

481. Tako se, dana 06.09.1992. godine, optuženi Busnov pismenim zahtjevom obratio
Izvršnom odboru SO Kladanj i Štabu Armije ARBiH Kladanj u pogledu obezbjeđenja
osnovnih životnih namirnica licima srpske nacionalnosti u Stuparima, u kojem se navodi da
se isti, prije navedenog zahtjeva, već obraćao neposredno i putem telefona nadležnim
organima. Ove navode u svom iskazu potvrdio je svjedok optužbe Muhamed Krekić, koji je
naveo da je, kao predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Kladanj i član Ratnog
162

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

predsjedništva, bio upoznat da su lica srpske nacionalnosti smještena u zgradama
prosvjetnih radnika u Stuparima, pri čemu su ovi organi, od Stanice javne bezbjednosti
Kladanj, povremeno dobijali određene usmene i pismene zahtjeve za rješavanje statusnih
pitanja lica srpske nacionalnosti, a o kojim zahtjevima je raspravljano na sastancima
252
Izvršnog odbora, kao i Ratnog predsjedništva Skupštine opštine Kladanj.

482. Sljedeća aktivnost koju je optuženi Busnov Selman poduzeo u pravcu rješavanja
pitanja statusa ovih civila, bilo je podnošenje Informacije, koja je naslovljena na Izvršni
odbor SO Kladanj, Koordinacioni odbor humanitarnih organizacija opštine Kladanj i
Opštinski štab TO Kladanj, a kojom se zahtijeva regulisanje snadbijevanja prehrambenim
atiklima lica srpske nacionalnosti koja se nalaze u Stuparima. U navedenoj Informaciji,
ponovo se konstatuje da se optuženi Busnov, prije slanja iste, više puta usmeno i putem
telefona, obraćao nadležnim opštinskim organima, te se u tom pravcu navodi: „dana
01.01.1993. godine, usmeno sam upoznao predsjednika opštine Kladanj, a 15.01.1993.
godine, u večernjim satima, putem telefona i predsjednika Koordinacionog odbora
humanitarnih organizacija, Prašo Muhameda, ali do sada ništa nije preduzeto, pa zbog
toga se obraćam pismenim putem.“ 253

483. Vijeće ističe da je svjedok Muhamed Prašo, u svom svjedočenju na glavnom

pretresu, naveo da je upravo 17.01.1993. godine, dakle nakon prijema zahtjeva optuženog
Busnova, održan sastanak u ugostiteljskom objektu „Rubin“ u Stuparima, a koji sastanak
je predvodio predsjednik Ratnog predsjedništva Čučak Osman, dok je zapisnik vodio
Prašo Muhamed. Navode ovog svjedoka, potvrdio je u svom iskazu sa glavnog pretresa i
optuženi Mujčinović. Iz Zapisnika o održanom sastanku, a koji je uložen u dokazni spis,
proizilazi da je pored navedenih lica, istom prisustvovala i delegacija Međunarodnog
komiteta Crvenog krsta, koja je predstavnicima srpskih civila obećala da će pokušati
pronaći rješenje za njihov smještaj, ukoliko to dozvole lokalne vlasti. Iz Zapisnika, također,
proizilazi da su pomenutom sastanku prisustvovali predstavnici lica srpske nacionalnosti i

252
O-V-29, Zahtjev za obezbjeđenje životnih namirnica za građane srpske nacionalnosti u Stuparima, RBiH,
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj,
broj: 18-9/01-sl. od 06.09. 1992. godine
253
T-35/O-V-33, Informacija oko lica srpske nacionalnosti u Stuparima, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje
poslove, Centar službi bezbjednostu Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9-29-3/93, od dana
16.01.1993. godine

163

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

to Ilija Jovičić, Drago Martinović, Blaško Martinović, Đorđo Marušić, Pero Marijanović i Milo
Dragić, dok optuženi Busnov nije prisustvovao istom. 254

484. Vijeće ističe da iz provedenih dokaza proizilazi da su aktivnosti optuženog Busnova

u pravcu rješavanja pitanja statusa ovih civila nastavljena i u narednom periodu, pa se
tako isti, dana 15.06.1993. godine, Zahtjevom za definisanje statusa građana srpske
nacionalnosti, ponovo obratio Ratnom predsjedništvu SO Kladanj, u kojem se decidno
navodi da je, otprilike prije godinu dana, došlo do oružanog sukoba između vojske
pripadnika Armije RBiH i agresorskih strana, pri čemu je jedan broj građana srpske
nacionalnosti, ostao na području opštine Kladanj. U aktu se dalje pojašnjava da je, zbog
samostalnih oružanih grupa koje se nisu pridržavale naredbi komande Armije, došlo do
smještanja građana srpske nacionalnosti u zgrade koje se nalaze u Stuparima, pri čemu je
smještaj izvršen po dogovoru sa Armijom, međutim pošto se radilo o civilnim licima,
obezbjeđenje zgrade vršeno je od strane pripadnika MUP-a. Također se navodi da su o
„kompletnom problemu, od početka, upoznati i šefovi iz SCB Tuzla, kao i drugi državni
organi.“ Dakle, predmetnim zahtjevom, koji je, kako je to navedeno, sačinjen i potpisan od
strane načelnika Stanice javne bezbjednosti Kladanj, Busnov Selmana, traži se rješavanje
statusa ovih lica, odnosno kako se to decidno navodi: „iz naprijed navedenog, proizilazi da
je neminovno da se donese odluka od strane Ratnog predsjedništva Skupštine opštine
Kladanj, kojom bi se definisano dalji status tih građana. 255

485. Pri donošenju zaključka da optuženi Busnov nije bio ovlašten i nije mogao
samostalno donijeti odluku o puštanju lica srpske nacionalnosti, Vijeće je imalo u vidu i sve
činjenice koje su utvrđene i detaljno obrazložene u okviru tačke 1-A i 1-B ove presude, te
se neće ponovo detaljno baviti analizom istih, nego će ponovo ukazati samo na neke
dokaze u tom smislu. Tako je Vijeće prilikom odlučivanja o navedenom pitanju imalo u
vidu i brojne sastanke koji su održani u vezi sa statusom civila srpske nacionalnosti, te je
cijenilo i iskaze svjedoka koji su svjedočili na te okolnosti, prije svega, lica koja su
prisustvovala navedenim sastancima, kao i uloženu materijalnu dokumentaciju, iz kojih
proizilazi da ni na jednom od tih sastanaka, nije bio prisutan optuženi Busnov, niti su
predstavnici civila srpske nacionalnosti svoje zahtjeve usmjerili prema optuženom Busnov

254
T-173, Pregled izdatih roba za lica srpske nacionalnosti u Stuparima sa zapisnikom o obavljenim
razgovorima sa licima srpske nacionalnosti dana 17.01.1993. godine
255
T-26, Zahtjev za definisanje statusa građana srpske nacionalnosti koji se nalaze u Stuparima, RBiH,
Ministarstvo unutrašnjih poslova, Opštinski sekretarijat za unutrašnje poslove, Kladanj, od 15.06.1993.
godine

164

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

Selmanu, niti prema policijskim strukturama uopšte, nego su uvijek zahtijevali ugovaranje
sastanaka sa predstavnicima drugih organa vlasti, za koje su smatrali da su nadležni za
rješavanje pitanja njihovog statusa, a kako je to detaljno obrazloženo u okviru tačke 1-A i
1-B optužnice.

486. Tako je svjedok Muhamed Prašo u svom iskazu naveo da je, dana 07.06.1992.
godine256, a kako je to već ranije navedeno, održan sastanak u Stuparima, pa nakon što
tada nije mogao riješiti zahtjeve tih lica, po povratku u Kladanj, o istom pitanju je
obavijestio Čučak Osmana, predsjednika Ratnog predsjedništva Skupštine opštine
Kladanj, budući da su predstavnici Srba Ilija Jovičić i Drago Martinović, zahtijevali
sastanak sa njim u Kladnju. Navedeno je potvrdio i svjedok Ilija Jovičić, koji je naveo da je
u vezi statusa lica srpske nacionalnosti, zahtijevao razgovor sa predstavnicima opštinskih
vlasti Kladnja, navodeći pri tome, da policija u Stuparima nije bila nadležna za rješavanje
pitanja njihovog statusa257.

487. Svjedok Prašo je, dalje, naveo da je sljedećeg dana, 08.06.1992. godine258, u
prostorijama Opštine Kladanj, predsjednik Ratnog predsjedništva Skupštine opštine
Kladanj, Osman Čučak, održao sastanak sa Ilijom Jovičićem i Dragom Martinovićem, a
kojem sastanku su, pored navedenih lica, prisustvovali i Meho Hodžić, predsjednik Mjesne
zajednice Stupari i Muhamed Prašo kao Predsjednik Opštinske organizacije Crvenog križa
opštine Kladanj. Održavanje ovog sastanka, te prisustvo navedenih lica, potvrdio je u
svom iskazu i svjedok Milo Dragić, koji je istakao da je tema ovog sastanka bilo rješavanje
pitanja statusa lica srpske nacionalnosti, koja su bila smještena u stanovima prosvjetnih
radnika u Stuparima.

488. Ovi navodi svjedoka Praše, potvrđeni su i dnevnikom259, koji je u inkriminisanom

periodu vodio Drago Martinović, a u kojem su, između ostalog, sadržane i bilješke sa
sastanka koji je održan 08.06.1992. godine u Stuparima. Iz Dnevnika proizilazi da je na
pomenutom sastanku, predsjednik Ratnog predsjedništva donio zaključke u vezi statusa
građana srpske nacionalnosti i to u pogledu obezbjeđenja ovih lica do njihovog prelaska u
Šekoviće, zabrane putovanja iz bezbjednostnih rizika. Opisujući sastanak, Drago
Martinović u svom dnevniku, na stranici pod naslovom „Kladanj – Stupari, 08.06.1992.

256
Supra Note 93.
257
Supra Note 91.
258
Supra Note 83.

165

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

godine“, navodi: „Prisutni nisu zadovoljni odlukom Predsjednika SO-e Kladanj, jer se ne
može realizovati zahtjev da se ide dalje van opštine. Bojo sam se odmazde...“ Da je na
pomenutom sastanku donesena odluka da srpski civili ostaju u Stuparima do daljnjeg, te
da ne mogu preći na područke Šekovića, potvrdio je također u svom iskazu i svjedok Rifet
Kadrić, kojem su navedenu informaciju prenijeli Ilija Jovičić i Drago Martinović, po povratku
u Stupare.

489. Saglasno navodima svjedoka Praše, na okolnosti ovog sastanka, u svom iskazu sa
glavnog pretresa u svojstvu svjedoka, govorio je i optuženi Busnov Selman 260, navodeći
da ga je Čučak Osman kao i druge članove Ratnog predsjedništva na sastanku održanom
09. ili 10.06.1992. godine, izvjestio o prethodnom sastanku koji je 08.06.1992. godine,
održan u Stuparima sa predstavnicima civila srpske nacionalnosti, među kojima su bili Ilija
Jovičić, Drago Martinović, predstavnik Crvenog križa znači ili koordinacionog odbora
humanitarne organizacija, Muhamed Prašo, kao i Hodžić Meho. Optuženi Busnov je u
daljem toku svog iskaza naveo da je Čučak Osman članove Ratnog predsjedništva
upoznao i da je na navedenom sastanku, uz prethodnu saglasnost, dogovor i konsultacije
sa Komandantom Štaba TO, Krekić Sifetom, dogovoreno da ova lica ne mogu preći na
teritorij opštine Šekovići, dok se ne steknu uslovi, te je naveo da je na tom sastanku,
predsjednik Ratnog predsjedništva, naložio Policijskoj stanici Stupari da vrši adekvatno
obezbjeđenje tih lica, a iz razloga novonastalog stanja i moguće odmazde, što je u svom
iskazu saglasno naveo i svjedok Prašo Muhamed.

490. Konačno, Vijeće je imalo u vidu i okolnosti pod kojima su civili srpske nacionalnosti
razmijenjeni, odnosno iskaze svjedoka koji su svjedočili na tu okolnost, pri čemu, ne
nalazeći potrebnim ponovo detaljno interpretirati navedene iskaze, na način kako je to
učinjeno u okviru obrazloženja tačke 1-B optužnice, Vijeće će samo ukazati na pojedine
dijelove tih iskaza.

491. Tako je svjedok Himzo Prašo261, koji je u inkriminisano vrijeme obavljao funkciju
člana Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika, naveo da je informaciju o boravku civila
srpske nacionalnosti u Stuparima dobio od predsjednika ratnog predsjedništva, pri čemu je
prva razmjena izvršena u junu 1992. godine. Svjedok je da dalja pitanja pojasnio uobičajni

259
O-V-82, Dnevnik Martinović Drage rukom pisan - u prilogu prekucan tekst relevantnih djelova
260
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 10.07.2015. godine, str. 6
261
Vidi: Paragraf 284.

166

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

način rada Komisije, kazavši da je Predsjednik Ratnog predsjedništva potencirao
obavljanje razmjena, a kada nije bila takva situacija, Komisija je informisala predsjednika o
potrebi obavljanja razmjene, pri čemu je predsjednik isključivo bio osoba koja je donosila
odluku o potrebi vršenja razmjene, dok nijedna druga osoba nije mogla donijeit odluku o
puštanju tih lica, bez Ratnog predsjedništva, odnosno Predsjednika Ratnog
predsjedništva. Svjedok je pojasnio i ulogu Stanice javne bezbjednosti Kladanj, vezanu za
obavljanje razmjena i puštanje ovih lica, navodeći da je po dobijanju spiska lica koja će se
razmijeniti od Predsjednika Ratnog predsjedništva, Komisija postupala nalazeći ta lica uz
prisustvo policije. Na pitanje: „Da li je Načelnik stanice policije, bilo Stupara, bilo Kladnja,
uopšte mogao uticati na puštanje nekoga iz Stupara“, svjedok je odgovorio: „Ne, nije
mogao uticati.. zato što nije ovlašten da donosi takvu odluku. To je ovlašteno samo ratno
predsjedništvo, odnosno i ... izvršni odbor, odnosno predsjednik Ratnog predsjedništva u
to vrijeme, Čučak Osman.“ Dodatno, odgovarajući na pitanje: „Molim Vas, da li je ona
mogla donijeti odluku da se razmijeni neko bez saglasnosti predsjednika ratnog
predsjedništva, ikada?, svjedok je odgovorio: ”Nije mogla donijeti.”

492. U tom smislu, Vijeće je, imalo u vidu i iskaz svjedoka optužbe Danisa Gojačića 262,
koji je potvrdio da mu je kao Sekretarijatu za narodbu odbranu Skupštine opštine Kladanj,
kao članu Izvršnog odbora opštine Kladanj i kao članu Ratnog predsjedništva Skupštine
opštine Kladanj, bilo poznato da se lica srpske nacionalnosti nalaze u zgradama
prosvjetnih radnika, pri čemu je ovaj svjedok, tokom unakrsnog ispitivanja, na pitanje
branioca: „Možete li se složiti sa mnom da, da Stanica javne bezbjednosti u Kladnju nije
mogla donijeti odluku o puštanju lica srpske nacionalnosti u Stuparima, da nije imala te
ovlasti?“, svjedok odgovorio: „Pa, mislim da nije mogla sama to uraditi. Mislim da nije
mogla takvu odluku donijeti.“ Na sljedeće pitanje branioca: „A bi li nam mogli imenovati
organ koji bi eventualno mogao to uraditi? Je li to skupština ili je to predsjedništvo ili je to
ko bi mogao o statusu?“, svjedok je pojasnio: „Pa, vjerovatno bi to mogla biti skupština ili u
saradnji sa nekim institucijama iz Tuzle koje su u to vrijeme funkcionisale, moguće je da je
takva odluka se mogla donijeti.“

493. Konačno, uz sve naprijed navedene dokaze, Vijeće je imalo u vidu i iskaz svjedoka
Izeta Gazdića263, koji je u junu 1993. godine, na funkciji predsjednika Ratnog
predsjedništva opštine Kladanj zamijenio Čučak Osmana, i koji je svjedočeći na glavnom

262
Vidi: Paragraf 285.

167

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

pretresu potvrdio da su održavani sastanci na kojima su razmatrani zahtjevi civila srpske
nacionalnosti za napuštanje Stupara i davanje odobrenja za njihov odlazak, pri čemu je
svjedok pojasnio da je Predsjedništvo odlučilo da ne dozvoli takav odlazak, iz razloga što
bi takvo postupanje ukazivalo na etničko čišćenja Kladnja. Također, potvrđujući navode
svjedoka Muhameda Praše, ovaj svjedok je naveo da razmjena lica koja su se nalazila u
Stuparima nije mogla biti izvršena, sve dok Predsjedništvo ne donese odluku da su se
stvorili uslovi za bezbjedan prelazak na drugu stranu, odnosno prelazak linije
razgraničenja, da bi, prema navodima svjedoka, nakon izvjesnog vremena, po pozivu
predsjednika okruga Tuzla i dobijanja informacije da nema zapreke za puštanje ovih lica,
Predsjedništvo donijelo drugi zaključak kojim je odlazak ovih lica na teritoriju pod
kontrolom srpskih snaga, dozvoljen, a što je konačno i realizovano odmah, odnosno u roku
od 24 sata od dobijanja saglasnosti Ratnog predsjedništva.

494. Dakle, iz provedenih dokaza proizilazi da su civili srpske nacionalnosti u Stuparima

razmjenjeni odmah nakon davanja saglasnosti Ratnog predsjedništva, pri čemu Tužilaštvo
nije dokazalo da je optuženi Busnov Selman, bio nadležan, odnosno da imao mogućnosti,
odnosno ovlasti, da ranije, samoinicijativno donese odluku o njihovom puštanju na slobodu
ili razmjeni.

495. Nadalje, kada je riječ o činjeničnim navodima da je optuženi Busnov propustio

preduzeti aktivnosti da se prema ovim licima provedu postupci utvrđivanja krivične
odgovornosti, u saradnji sa nadležnim tužilaštvom, Vijeće ističe da iz provedenih dokaza
proizilazi i da su o navedenom pitanju, odnosno boravku navedenih civila u pomenutim
objektima u Stuparima, bili upoznati svi nadležni organi i to Osnovno javno tužilaštvo u
Kladnju, Više tužilaštvo u Tuzli, Osnovni sud u Kladnju, Okružni sud u Tuzli, kao i, a kako
je to naprijed već navedeno, organi civilne vlasti u Kladnju.

496. Tako je svjedokinja Ifeta Hrnjić264, koja je u inkriminisano vrijeme obavljala dužnost
tužiteljice Osnovnog javnog tužilaštva u Kladnju, u svom iskazu sa glavnog pretresa
navela da se vratila sa porodiljskog odsustva i počela raditi negdje u junu 1992. godine, te
da joj je trebalo mjesec, dva, da ponovo uđe u posao, kada je iz neformalnih razgovora i
saznala o boravku civila srpske nacionalnosti u Stuparima.

263
Vidi: Paragraf 286.
264
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 Kri od 07.02.2014. godine, str. 8-9

168

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

497. Nadalje, svjedokinja je navela da je tužilaštvo u kome je ona radila bilo smješteno u
istoj zgradi sa policijskom upravom, iz kog razloga su imali svakodnevnu komunikaciju oko
raznih krivičnih djela i dokaza, te da je jedne prilike razgovarala sa načelnikom policijske
uprave Busnov Selmanom i šefom krim.službe Muhić Nusretom, između ostalog, i o
pitanju civila srpske nacionalnosti u Stuparima, kojim prilikom su joj oni rekli da ta lica nisu
lišena slobode nego ih policija štiti od domicilnog stanovništva i lica koja su izbjegla iz
Podrinja, ističući da o tome razgovoru nije sačinjen nikakav dokument jer se radilo o
neformalnom sastanku.265

498. Svjedokinja je potom navela da je o navedenim saznanjima obavijestila Više

tužilaštvo u Tuzli, nakon čega je zakazan kolegij tužilaštva, na kome je donesen zaključak
da ona inicira satanak na nivou Ratnog predsjedništva i svih struktura vlasti i da im se
predoči situacija i kako bi trebalo u tom slučaju postupati. Potom je ona pokušala da
zakaže te sastanak, te je neformalno razgovarala sa članovima Predsjedništva i
predstavnicima vojne vlasti, da bi, kako navodi, 1993. godine u zgradi opštine održan
sastanak na kome su bili predstavnici Ratnog predsjedništva, policijske uprave i vojne
vlasti, te je potvrdila da je na istom prisustvovao i Busnov Selman. Svjedokinja je dalje
navela da je na tom sastanku bilo govora o nezakonitom postupanju članova Ratnog
predsjedništva u vezi postupanja s napuštenim stanovima, te da je ona te prilike rekla da
ima određeni broj lica u Stuparima koji su lišeni slobode, a da tužilaštvo i sud nisu donijeli
nikakvu odluku u tom pravcu, i da je potrebno u što kraćem roku postupiti po zakonu i
riješiti taj problem, te je istakla da je generalni satav svih prisutnih bio da se ne radi o
licima lišenim slobode, nego da se tim licima pruža zaštita od eventualnih napada 266.

499. Nakon ovoga sastanka svjedokinja je, prema vlastitim navodima sačinila
Informaciju, koju je, proslijedila Skupštini opštine Kladanj i Višem tužilaštvu, na osnovu
koje je sjednica Skuštine, na koju je ona pozvana kao izvjestilac, te je, nakon održane
sjednice Skupštine, predložena njena smjena, te da je zatraženo održavanje sastanka sa
Ratnim predsjedništvom, da bi joj potom, član predsjedništva, Čučak Osman, saopštio da
joj oni ništa ne zamjeraju, ali da je posao koji obavlja težak i da će biti smijenjena
31.10.1993. godine.267

265
Ibid. str. 11
266
Ibid. str. 13, 15, 16, 17
267
Ibid. str. 19-21.

169

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

500. Ova svjedokinja je nadalje potvrdila da je su u ljeto 1992. godine dolazile krivične
prijave protiv lica za nedozvoljeno držanje oružja, na osnovu kojih je ona pisala optužne
268
prijedloge, te je potvrdila da se sjeća da je na jednoj prijavi bilo 36 lica, ali se nije mogla
sjetiti o kojim licima se radilo269.

501. Nadalje, odgovarajući na pitanje odbrane da li, imajući u vidu njenja saznanja,
svjedokinja smatra da Ratno predsjedništvo i štab TO nisu htjeli da riješe tu situaciju
vezano za civile, svjedokinja je odgovorila“ jednostavno nisu, prema mom tadašnjem
stavu, profesionalnom, mislim da ovaj nisu postupili u skladu sa zakonom.“270

502. Također, prilikom unakrsnog ispitivanja, ista je potvrdila da je, prema njenom
mišljenju, Ratno predsjedništvo bilo organ koji je donosio odluke i čije odluke su svi drugi
morali izvršavati, te je ista, na upit branioca: „Da li je komandir područnog odjeljenja SP
Stupari, mogao samostalno donijeti neku odluku bez znanja predsjedništva i eventualno
vojske“, odgovorila da po zakonu ne bi trebalo, jer je u takvim strukturama postojala
hijerarhija. 271

503. Dakle, iz navedenih dokaza prizilazi da su informaciju o civilima srpske

nacionalnosti u zgradama prosvjetnih radnika u Stuparima imali svi nadležni organi, kako
tužilaštva i sudovi, tako i Ratno predsjedništvo i civilni organi vlasti, te da su predstavnici
svih tih organa bili prisutni na sastancima kada se razgovaralo o statusu lica srpske
nacionalnosti u zgradama prosvjetnih radnika, pri čemu naprijed navedeni dokazi jasno
ukazuju da je optuženi Busnov, u više navrata poduzimao aktivnosti, odnosno obraćao se
nadležnim organima u ciju rješavanja statusa navedenih lica.

504. Imajući u vidu sve navedeno, Vijeće nije moglo, isključujući svaku razumnu sumnju
zaključiti da je optuženi Busnov Selman, u svojstvu komandira SJB Kladanj, civilima
srpske nacionalnosti u objektima u Stuparima, oduzeo pravo na pravično suđenje ili drugi
zakoniti postupak, na način kako mu se to ovom tačkom optužnice, između ostalog,
stavljalo na teret.

268
Ibid. str. 22-23.
269
Ibid. str. 42
270
Ibid. str. 34
271
Ibid., str. 35.

170

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 8. Tačka 2-G b)

505. Tačkom 2-G b) optuženom Busnov Selmanu je stavljeno na teret da je u istom

svojstvu i u isto vrijeme kao u prethodnoj tački, iako je znao ili mogao znati da se od strane
njemu podređenih lica, prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenih većeg broja civila,
prema njima vrše fizička i psihička zlostavljanja i nečovječna postupanja, pa za takve
radnje njemu podređenih, nije preduzeo mjere da se protiv njih pokrenu odgovarajući
postupci i da se isti kazne, te da je u drugoj polovini jula 1992. godine ispred SJB Kladanj,
vidio teško pretučenog Čelić Miloša sa jasno vidljivim oteklinama u predjelu glave, čime bi
počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c)
i e) u vezi sa članom 180. stav 2. KZ BiH.

506. Vijeće najprije konstatuje da se događaji iz tačke 2-G b) optuženom Busnov

Selmanu na teret stavljaju u skladu sa članom 180. stav 2. KZ BiH (komandna
odgovornost).

507. Komandna odgovornost, kako je to i naprijed u okviru tačke 2A-1 sadržajno

interpretirano, predstavlja oblik odgovornosti za radnje drugih, odnosno odgovornost
nadređenog lica koji nesprječava ili nekažnjava zločine podređenih.

508. Da bi nadređeni odgovarao za postupanje podređenih po komandnoj odgovornosti,

mora biti dokazana njegova vinost, što znači da mora biti dokazano da je on kao
nadređeni stvarno znao da su njemu podređena lica izvršila određeni zločin ili je imao
razlog da to zna. Znanje da je zločin počinjen, prema utvrđenoj sudskoj praksi MKSJ koju
prihvata i Sud BiH, može se utvrditi direktnim dokazima ili iz okolnosti272, pri čemu bi se
direktni dokazi sastojali u pisanim izvještajima o zločinu koje je optuženi primio; pisanim
izvještajima ili naređenjima koja je sastavio sam optuženi i iz kojih je vidljivo da je znao za
zločin; svjedočenjima o tome da su verbalni protesti ili žalbe u vezi sa zločinom bili
predočeni optuženom; svjedočenje o tome da je optuženi verbalno izrazio svoje znanje za
zločin, zapisnicima sa sastanaka na kojima je optuženi učestvovao i na kojima je govoreno
o počinjenim zločinima, te snimljenim telefonskim razgovorima u kojim su optuženom

272
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Blaškić (mart 2000. godine), parag.307; Presuda pretresnog vijeća
u predmetu Kordić i Čerkez (februar 2001. godine), parag. 427

171

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

predočene informacije o zločinima273. Faktori koji se mogu uzetu u obzir u slučaju
dokazivanja iz okolnosti su: formalni položaj optuženog kao nadređenog lica 274, vrsta i
obim protivzakonitih djela, vrijeme njihovog dešavanja, rasprostranjenost izvršenja zločina,
modus operandi sličnih protivzakonitih djela i dr275. Za dokazivanje na temelju okolnosti, uz
dokazivanje statusa optuženog odnosno utvrđivanje njegovog konkretnog položaja unutar
određenih struktura, potrebno je dokazivanje dodatnih okolnosnih odrednica događaja koje
podrazumijevaju prostornu i vremensku povezanost optuženog sa konkretnim događajima,
pa u situaciji kada je optuženi kao nadređeni fizički udaljeniji, to je potrebno dokazati više
dodatnih indicija kako bi se utrdilo da je znao za zločine, odnosno s druge strane ukoliko je
nadređeni bio u fizičkoj blizini mjesta gdje su se zločini dešavali, vjerovatnije je da je za
njih znao, naročito ukoliko su se ponavljali276.

509. Konkretizovanje standarda „mogao znati“ (odnosno prema haškoj praksi „imao
razloga da zna“), ne znači da je nadređeni morao i da bude upoznat sa informacijama koje
upozoravaju na rizik izvršenja zločina, dovoljno je da su naređenom relevantne informacije
bile dostavljene ili dostupne277. Informacije na osnovu kojih je nadređeni mogao znati
mogu biti informacije opšteg karaktera koje su u najmanju ruku mogle upozoriti
nadređenog na rizik izvršenja zločina, tako da su iziskivale dodatnu istragu kako bi se
utvrdilo da li su podređeni počinili zločine (kod nekažnjavanja), odnosno da li su se
spremali da ih počine (kod nesprječavanja)278. U takve vrste indicija spadaju znanje da
neki od podređenih ispoljavaju nasilničke ili nestabilne crte ličnosti ili da su se opijali prije
polaska na zadatak279; znanje da podređeni osjećaju mržnju prema pripadnicima grupe

273
Kirsten M.F.Keith, “The mens rea of superior responsability as developed by ICTY jurisprudence“, Leiden
Journal of International Law, tom 14 (2001), str. 620; Presuda pretresnog vijeća u predmetu Krajišnik
(septembar 2006. godine), parag. 891.
274
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Aleskovski, (juni 1999. godine), parag. 80; Presuda pretresnog
vijeća u predmetu Naletilići i Martinović (mart 2003. godine), parag. 71
275
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Čelebići (novembar 1998. godine), parag. 386; Presuda
pretresnog vijeća u predmetu Blaškić (mart 2000. godine), 307; Presuda pretresnog vijeća u predmetu
Kordić i Čerkez (februar 2001. godine), parag. 427; Presuda pretresnog vijeća u predmetu Halilović
(novembar 2005. godine), parag. 66
276
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Naletilići i Martinović (mart 2003. godine), parag. 72; Presuda
pretresnog vijeća u predmetu Halilović (novembar 2005. godine), parag. 66; Presuda pretresnog vijeća u
predmetu Stakić (juli 2003. godine), parag. 460; Presuda pretresnog vijeća u predmetu Aleskovski, (juni
1999. godine), parag. 80
277
Presuda žalbenog vijeća u predmetu Čelebići (februar 2001. godine), parag. 239
278
Presuda pretresnog vijeća u predmetu Čelebići (novembar 1998.godine, parag. 383 i 393; Presuda
žalbenog vijeća u predmetu Čelebići (februar 2001. godine), parag.223 i 241; ; Presuda pretresnog vijeća u
predmetu Halilović (novembar 2005. godine), parag. 65;
279
Presuda Žalbenog vijeća u predmetu Čelebići (februar 2001. godine), parag. 238

172

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

koja bi mogla biti ugrožena280, znanje o rasprostranjenosti premlaćivanja zatočenika,
znanje o pritužbama oštećenih281, i dr. Ukoliko nadređeni i pored posjedovanja ovakvih
informacija ne preuzne dodatnu istragu kako bi se utvrdilo da su podređeni počinili zločin,
smatra se da je odgovoran po doktrini komande odgovornosti na način da je mogao znati
da su određeni zločini počinjeni.

510. Međutim, tokom postupka, Tužilaštvo nije provelo dokaze na okolnost subjektivnog
elementa na strani optuženog po doktrini komandne odgovornosti, iz kojih bi Sud mogao
zaključiti da je optuženi Busnov znao ili da je mogao znati za opisano postupanje
podređenih (Mujčinović Safeta, Muhić Nusreta, Halilović Ramiza i Hodžić Nedžada),
odnosno na koji način bi on kao nadređeni znao ili mogao znati da njemu podređena
ovlaštena službena lica Grupe za sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta SJB Kladanj kao i
pripadnici SP Stupari, u postupku rasvjetljavanja krivičnih djela Nedozvoljeno držanje
oružja ili municije i otkrivanja njihovih izvršilaca, prilikom ispitivanja osumnjičenih civila,
koje je vršeno u SJB Kladanj i SP Stupari, prema njima vrše fizička i psihička zlostavljanja
i nečovječna postupanja, pa za takve radnje njemu podređenih, nije poduzeo mjere da se
protiv njih pokrenu odgovarajući postupci, i da se isti kazne.

511. Dovedeno u vezu sa standardima u vezi dokazivanja ovog oblika vinosti, Tužilaštvo
je propustilo dokazati na osnovu kojih direktnih dokaza odnosno okolnosnih odrednica
konkretnih događaja je optuženi znao da su vršena nezakonita isljeđivanja i mučenja
civila, odnosno, na osnovu kojih okolnosnih događaja je optuženi Busnov mogao znati za
nezakonita postupanja podređenih, u smislu da je propustilo dokazati da su optuženom
bile dostavljene ili dostupne informacije o izvršenim zločinima, i na koji način mu je to
uopšte moglo biti poznato. Takođe, Tužilaštvo nije izvodilo dokaze na okolnost ni gdje se
optuženi Busnov, dovedeno u vezu sa događajima u vezi postupanja prema Čelić Milošu,
Jovičić Dobrivoju i drugim civilima u momentu preduzimanja nezakonitih radnji prema
njima, uopšte i nalazio, a sve obzirom na svijest optuženog po doktrini komandne
odgovornosti.

512. Tužilaštvo je, naime, tokom postupka, subjektvini odnos optuženog spram
činjeničnih događaj konkretnog slučaja, dokazivalo isključivo na osnovu pozicije koju je

280
Presuda pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić (mart 2000. godine), parag. 331; Presuda
pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Halilović (novembar 2005. godine), parag. 68 (fusnota 164);

173

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

optuženi obnašao u inkriminirano vrijeme. Kako je naprijed i navedeno, shodno utvrđenoj
haškoj praksi282, te sudskoj praksi koju prihvata i ovo Vijeće, formalni položaj optuženog
kao nadređenog lica zaista jeste jedna od odlučnih odrednica putem koje se dokazuje
znanje optuženog po doktrini komandne odgovornosti, međutim, uz dokazivanje statusa
optuženog odnosno utvrđivanje njegovog konkretnog položaja unutar određenih struktura,
potrebno je dokazivanje dodatnih okolnosnih odrednica događaja koje podrazumijevaju
prostornu i vremensku povezanost optuženog sa konkretnim događajima, te postojanje
informacija koje su optuženom bile dostavljene ili koje su mu bile dostupne, a što je u
konkretnom izostalo. Stoga, izuzev statusnog položaj optuženog, uz izostanak dodatnih
dokaza i okolnosti za dokazivanje subjektivnog odnosa na strani optuženog Busnova,
Vijeće nije moglo, primjenjujući standard van svake razumne sumnje, utvrditi krivicu
optuženog za djela podređenih kako mu je to stavljeno na teret.

513. Stoga, obzirom da je Vijeće našlo, da nije dokazano, da su prema civilima koji su se
nalazili u zgradama prosvjetnih radnika i Starom mjesnom uredu Stupari, a koji su pred
sudom i svjedočili o predmetnim događajima, optuženi u ovom postupku, koji su bili
podređeni optuženom Busnovu, poduzimali radnje koje su im optužnicom stavljene na
teret, a dovedeno u vezu sa naprijed zaključenim, da Tužilaštvo nije provelo dokaze iz
kojih bi se mogao izvesti zaključak, da je optuženi znao, odnosno da je mogao znati, za
protivzakonita postupanja podređenih, to je zaključak Vijeća da se u skladu s tim ne može
ni uzeti dokazanim da je optuženi Busov bio u obavezi da poduzme mjere da ih kazni.

514. Stoga, kako Tužilaštvo uopšte nije dokazivalo svjest optuženog unutar predmetnih
događaja, niti je zaključak o svijesti optuženog kao nadređenog u pogledu konkretnih
događaja, proizilazio iz dokaza izvedenih u ovom predmetu, puko parafraziranje
zakonskog teksta da je optuženi znao ili mogao znati, nije bilo dostatno za osudu
optuženog po doktrini komandne odgovornosti, kako ga je Tužilaštvo i teretilo.

515. Referirajući se na činjenički opis ovog predmeta, vidljivo je da optužba optuženom

Busnovu na teret stavlja oblik komandne odgovornosti koji podrazumijeva kažnjavanje
podređenih za koje je znao ili mogao znati da vrše nezakonita postupanja prema civilima.

281
Supra Note 184.
282
Presuda pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Naletilići i Martinović (mart 2003. godine), parag. 71, i dr.

174

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

516. Imajući u vidu nužnost poštivanja redoslijeda rasporeda elemenata komandne
odgovornosti o čemu je bilo riječi i u okviru parag. 352, 353 i 365, prema kojem postojanje
subjektivnog elementa na strani optuženog mora biti ustanovljen prije razmatranja pitanja
propuštanja optuženog da djeluje po osnovu komandne odgovornosti (da spriječi ili da
kazni), to Vijeće nije našlo dokazanim da je optuženi znao, odnosno da je mogao znati, za
postupanja podređenih, te da u konkretnom slučaju, nije ni dokazana odgovornost njemu
podređenih optuženih Mujčinović Safeta, Muhić Nusreta, Halilović Ramiza i Hodžić
Nedžada za fizička i psihička zlostavljanja i nečovječna postupanja prema civilima, to
samim tim, optuženi Busnov ne može biti odgovoran za njihovo nekažnjavanje, a koji oblik
izvršenja u okviru komandne odgovornosti se optuženom i stavljao na teret.

517. Vezano za optužni navod koji se referira na događaj iz druge polovine jula 1992.
godine, u kome se navodi da je optuženi Busnov, ispred SJB Kladanj vidio teško
pretučenog Čelić Miloša sa jasno vidljivim oteklinama u predjelu glave, svjedočio je
oštećeni Čelić Miloša, koji je u svom iskazu naveo da je kritične prilike, kada se sa
inspektorom Muhićem i Softićem nalazio ispred MUP-a u Kladnju, u momentu kada su
krenuli da im on pokaže sakriveno oružje u Olovcima, pojavio nečelnik Busnov Selman,
kojeg je on poznavao od prije rata jer su skupa bili u rezervnom sastavu policije, te da se
isti pred stanicom policije zadržao 4-5 minuta. Svjedok je dalje naveo da on te prilike nije
imao lisice na rukama, te da se sjeća da je Busnov te prilike „savjetovao“ Muhiću da, zbog
sigurnosti, u Olovce idu preko Tuholja, umjesto preko Stanova.

518. Opisujući dalja dešavanja, svjedok navodi da su, po dolasku na lokalitet u

Olovcima, on pokazao lokalitet na kome su pronašli oružje i municiju u jednoj torbi, nakon
čega se ponovo vraćaju u stanicu policije u Kladanj, i inspektor Muhić ga vraća u istu ćeliju
u kojoj je prethodno boravio.

519. Izjašnjavajući se u pogledu povreda koje je zadobio u SJB Kladanj, prije opisanog
susreta sa optuženim Busnovom ispred stanice policije, svjedok ne pominje da je imao bilo
kakve, a naročito ne „vidljive otekline u predjelu glave“, kako je to navedeno u činjeničnim
navodima optužnice, nego navodi da je imao krvne podlive „po leđima, sa strane“.283

520. Takođe, svjedoci Jovičić Dobrivoje i Čelić Timotija, su se izjašnjavali u pogledu

izgleda Čelić Miloša po povratku iz Kladnja. Tako je svjedok Jovičić u svom iskazu naveo

283
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 06.09.2013. godine, str.113

175

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

da je vidio da su Miloševa leđa po povratku iz Kladnja bila crna, odnosno, da je imao krvne
podlive na leđima, u predjelu bubrega, te podlive po licu, a svjedok Čelić Timotija je rekao
da mu je Miloš prethodno pričao da je u Kladnju „dobio po leđima“, te da je to i vidio usljed
čega ga je svjedok, rekavši da su on i Miloš prvi rođaci, masirao rakijom, dodavši „čovjek
je bio sav izubivan, po leđima, svukuda“284.

521. Dakle, opisana situacija u kojoj svjedok Čelić Miloš susreće optuženog Busnova,
dešava se ispred SJB Kladanj u kojoj je optuženi Busnov i zaposlen, i to u prilici kada
krim.inspektori Muhić i Softić sprovode lice za koje postoje osnovi sumnje da nedozvoljeno
drži određeno oružje, do lokacije na kojem im to lice (svjedok Čelić Miloš) i govori da se
nalazi skriveno oružje, a koje na koncu i pronalaze. Dakle, radi se o uobičajenoj situaciji u
okviru službe, kada krim.inspektori pozivaju i uzimanje izjava od lica zbog nelegalnog
posjedovanja vatrenog oružja, na temelju kojih izjava je i podosio krivične prijave protiv tih
lica, a o čemu se optuženi Busnov u svom iskazu pred sudom očitovao. U konačnici, takvo
postupanje je u konkretnoj situaciji rezultiralo podnošenjem krivičnih prijava koje su u
ovom dokaznom postupku uložene kao dokazi Tužilaštva pod oznakama T-141 do T-
150285.

522. Kada su u pitanju povrede koje je Čelić Miloš imao te prilike, odnosno u trenutku
kada ga vidi optuženi Busnov, Vijeće nalazi da je svjedok Čelić Miloša kao oštećeni, u
najboljoj prilici da objektivno opiše u kakvom se stanju nalazio prilikom susreta sa

284
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 20.12.2013. godine, str.79
285
T-141, Krivična prijava protiv Marković Miroslav, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/01-230-88/93 od 09.03.1993. godine; T-
142, Krivična prijava protiv Čojić Blagoje, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/01-230-78/93 od 25.02.1993. godine; T-
143, Krivične prijave sa prilozima protiv Jovičić Tanasija, Čuturić Ljube, Dragić Mile, RBiH, Ministarstvo za
unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Policija Kladanj, br: 18-9/02-230-15/93; 18-9/02.230-
16/93; 18-9/02-230-17/93; T-144, Krivična prijava protiv Čelić Velimira, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje
poslove, Centar službi; bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/01-230-63/93 od
26.02.1993.g. i prilozi; T-145, Krivična prijava protiv Ilić Vitomira, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove,
Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/01-230-79/93 od
06.03.1993. godine i prilozi; T-146, Krivična prijava protiv Jovičić Stanimira, RBiH, Ministarstvo za
unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, br: 18-9/02-230-
74/93 od 04.03.1993. godine i prilozi; T-147, Krivična prijava protiv Andrić Predraga, RBiH, Ministarstvo za
unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, br.: 18-9/01-230-
76/93 od 24.03.1993. godine i prilozi; T-148, Krivična prijava protiv Stanišić Vitomira, RBiH, Ministarstvo za
unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, br: 18-9/01-230-
75/93 od 09.03.1993. godine i prilozi; T-149, Krivična prijava protiv Djokić Radovana, RBiH, Ministarstvo za
unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/02-
230-108/93 od 06.05.1993.godine sa prilozima; T-150, Krivična prijava protiv Djokić Luke, RBiH, Ministarstvo
za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/02-
230-107/93 od 06.05.1993. godine i prilozi.

176

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

optuženim Busnov Selmanom ispred policijske stanice, za koju situaciju svjedok navodi da
na rukama nije imao lisice, niti da je imao vidljive povrede u predjelu glave, nego navodi da
je imao povrede u predjelu leđa. Za razliku od iskaza samog oštećenog, svjedoci Čelić
Timotija i Jovičić Dobrivoje, su izjavili da su po povratku Čelića iz Kladnja na istom vidjeli
povrede “svukuda“ pa i po licu, međutim ovi svjedoci nisu imali saznanja kada i u kom
trenutku je isti zadobio te povrede. Takođe, na okolnosti izgleda Čelić Miloša u trenutku
kada ga vidi optuženi Busnov, svjedočio je i optuženi Muhić Nusret koji je potvrdio da je
navedenog dana iz SJB Kladanj vodio Čelić Miloša u selo Olovci da im pokaže mjesto gdje
je skriveno oružje, te da su te prilike naišli na Busnov Selmana ispred SJB, koji im je rekao
kojim putem da idu do Olovaca. Opisujući kako je Čelić Miloš izgledao kritične prilike,
svjedok optuženi je naveo da je vidio da je te prilike Čelić imao „malo crveni u predjelu
lica.“286

523. Imajući u vidu sve navedeno, zaključak Vijeća je da u susretu optuženog i Čelić
Miloša ispred SJB Kladanj, nema ničega što bi rezultiralo bilo kakvom odgovornošću
optuženog Busnova, niti su dokazani navodi iz optužnice, da je optuženi Busnov u
opisanoj situaciji vidio teško pretučenog Čelić Miloša sa jasno vidljivim oteklinama u
predjelu glave. Kada se navedeno dovede u vezu sa činjenicom da Tužilaštvo nije
dokazalo da su njemu podređeni optuženi Mujčinović Safet, Muhić Nusret, Halilović Ramiz
i Hodžić Nedžad odgovorni za fizička i psihička zlostavljanja i nečovječna postupanja
prema civilima, niti su provedeni dokazi iz kojih bi proizilazilo da je optuženi Busnov,
redovnim službenim putem, shodno pravilima službe, bio informisan odnosno obavješten
od dežurnog policajca, rukovodioca smjene ili bilo koga drugoga, o bilo kakvim
nedozvoljenim radnjama podređenih unutar SJB Kladanj, koji se tiču postupanja prema
oštećenom Čelić Milošu ili bilo kom drugom, niti ima dokaza da mu se sam oštećeni Čelić
požalio u vezi postupanja prema njemu u SJB Kladanj, zaključak je Vijeća, da optuženi
Busnov, nije znao, niti je mogao znati da se prema civilima vrše psihička i fizička
zlostavljanja, slijedom čega ne može ni biti odgovoran da nije kaznio počinioce istih.

524. Slijedom navedenog, Vijeća je u skladu sa odredbom člana 284. tačka c) ZKP BiH,
oslobodilo optuženog Busnov Selmana za radnje koje su mu ovom tačkom optužnice
stavljene na teret.

286
Transkript sa glavnog pretresa u predmetu broj: S1 1 K 012159 13 KrI od 04.09.2015. godine, str. 21

177

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 IV. ODLUKA O TROŠKOVIMA I IMOVINSKO PRAVNI ZAHTJEVI

525. Na osnovu odredbe iz člana 189. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i
Hercegovine, troškovi krivičnog postupka iz člana 185. stava 2. tačke a. do f. ZKP BiH, kao
i nužni izdaci optuženih i nužni izdaci i nagrada branilaca, padaju na teret budžetskih
sredstava.

526. Na osnovu odredbe iz člana 198. stav 3. ZKP BiH, oštećeni Miloš Čelić, Dobrivoje
Jovičić, Mirče Martinović, Radovan Đokić, Dragomir Jovanović, Danica Jovanović, Krsto
Andrić, Stanimir Trišić, Vitomir Milošević, Miroslav Marković, Timotija Čelić, Predrag
Andrić, Milomir Andrić, Milena Andrić, Velinka Martinović, Dosta Marjanović, Cvijeta
Čuturić, Miloš Stanišić, Vitomir Ilić, Pero Marjanović, Milo Dragić i Ilija Jovičić se sa
imovinsko pravnim zahtjevima upućuju na parnicu.

ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA

Pravni savjetnik SUDIJA

Sanida Vahida-Ramić Vesna Jesenković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke i branioci mogu izjaviti žalbu
vijeću Apelacionog odjeljenja Suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema
pismenog otpravka presude.

U skladu sa odredbom člana 293. stav 4. ZKP BiH oštećeni presudu mogu pobijati žalbom,
samo u dijelu koji se odnosi na odluku Suda o troškovima krivičnog postupka i odluku o
imovinsko pravnom zahtjevu.

*Žalba se podnosi Sudu u dovoljnom broju primjeraka.

178

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 ANEKS

V. DOKAZI

SPISAK DOKAZA TUŽILAŠTVA BIH

Zapisnik o saslušanju svjedoka Čelić Miloša,

Uveden dana 06.09.2013.
T-1 Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od dana
godine
08.02.2011. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovičić Dobrivoja,
Uveden dana 13.09.2013.
T-2 Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od dana
godine
10.02.2011. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Martinović
Uveden dana 20.09.2013.
T-3 Mirčeta, Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od
godine
27.01.2011.godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Đokić Radovan,
Uveden dana 27.09.2013.
T-4 Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od
godine
18.01.2011. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Milošević
Uveden dana 01.11.2013.
T-5 Vitomira, Tužilaštvo BiH, broj: T20 0
godine
KTRZ30003525 07 od 19.04.2012. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Milomira,
Uveden dana 17.01.2014.
T-6 Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od
godine
16.02.2011. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Čuturić Cvijeta,
Uveden dana 31.01.2014.
T-7 Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od
godine
25.01.2011.godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Hrnjić Ifete,
Uveden dana 07.02.2014.
T-8 Tužilaštvo BiH broj T20 0 KTRZ 0003525 07 od
godine
29.05.2012. godine

179

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Informacija o stanju i kretanju kriminaliteta od
dana proglašenja ratnog stanja u BiH, Osnovno Uveden dana 07.02.2014.
T-9
javno tužilaštvo Kladanj, broj A.18/93 od godine
06.05.1993. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Mešanović
Uveden dana 07.02.2014.
T-10 Enzeta, Tužilaštvo BiH broj T20 0 KTRZ 000
godine
3525 07 od 09.07.2012. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Hadžikić
Uveden dana 21.02.2014.
T-11 Mehmeda, Tužilaštvo BiH broj T20 0 KTRZ 000
godine
3525 07 od dana 13.06.2012. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Vejzović Habiba,
Uveden dana 21.02.2014.
T-12 Tužilaštvo BiH broj T20 0 KTRZ 000 3525 07 od
godine
dana 13.06.2012. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Aleksić Alekse,
Uveden dana 28.02.2014.
T-13 Tužilaštvo BiH broj KT-RZ- 168/07 od dana
godine
18.02.2011. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Stanišić Miloša,
Uveden dana 28.02.2014.
T-14 Tužilaštvo BiH broj KT-RZ-168/07 od dana
godine
15.04.2011. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilić Ljilja,
Uveden dana 25.04.2014.
T-15 Tužilaštvo BiH broj KT-RZ-168/07 od dana
godine
18.03.2011. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Karakašević
Uveden dana 25.04.2014.
T-16 Novk, Tužilaštvo BiH broj KT-RZ-168/07 od dana
godine
27.04.2011. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilić Vitomira,
Tužilaštvo BiH broj KT-RZ-168/07 od dana
Uveden dana 25.04.2014.
T-17 01.02.2011.godine i Zapisnik o saslušanju
godine
svjedoka Stanišić Miloša broj KT-RZ-168/07 od
dana 09.02.2011. godine (nastavak)

180

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Ilić Vitomira,
Repubika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih
Uveden dana 25.04.2014.
T-17 a) poslova, Centar javne bezbjednosti Bijeljina,
godine
Stanica javne bezbjednosti Zvornik broj:12-1/02-
2-230-223/05 od 09.03.2005.godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilić Vitomira,
Uveden dana 25.04.2014.
T-17 b) Osnovni Sud u Zvorniku, broj Kri-103/94 od
godine
19.10.1994. godine (nije orginal)
- Izvod iz matične knjige umrlih za lice Andrić Vitomir,
Opština Zvornik, Administrativna služba, Matična
služba Zvornik, broj 07/1-202.1-132/14, od Uveden dana 09.05.2014.
T-18 29.01.2014.godine
- Izvod iz matične knjige umrlih za lice Jovičić Vlado, godine
Opština Zvornik, Administrativna služba, Matična
služba Zvornik, broj 07/1-202.1-133/14, Zvornik od
29.01.2014.godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Vitomira,
Uveden dana 09.05.2014.
T-19 Tužilaštvo BiH, broj KT-RZ-168/07 od
godine
17.03.2011.godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovičić Rado, Uveden dana 09.05.2014.
Tužilaštvo BiH broj T20 O KTRZ0003525 07od godine
T-20
24.04.2012.godine

Zapisnik o saslušanju svjedoka Rifet Kadrić,

Uveden dana 25.07.2014.
Tužilaštvo BiH broj T20 O KTRZ0003525 07 od
T-21 godine
06.12.2012.godine

Zapisnik o saslušanju svjedoka Rifet Kadrić,

Uveden dana 25.07.2014.g
Tužilaštvo BiH broj T20 O KTRZ0003525 07 od
T-21a odine
06.03.2013.godine

Zapisnik o saslušanju svjedoka Pero Marjanović,

Uveden dana 25.07.2014.
Tužilaštvo BiH broj KT-RZ-168-07 od
T-22 godine
03.11.2011.godine

181

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Zapisnik o saslušanju svjedoka Milo Dragić,
Uveden dana 25.07.2014.
Tužilaštvo BiH broj T20 O KTRZ0003525 07 od
T-23 godine
20.04.2012.godine

Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilija Jovičić,

Uveden dana 25.07.2014.
Tužilaštvo BiH broj T20 O KTRZ0003525 07 od
T-24 godine
07.12.2012.godine

Zapisnik o saslušanju svjedoka Izet Gazdić,

Uveden dana 29.07.2014.
Tužilaštvo BiH broj T20 O KTRZ0003525 07 od
T-25 godine
23.10.2012.godine.

Zahtjev za definisanje statusa građana srpske

nacionalnosti koji se nalaze u Stuparima, R BiH Uveden dana 29.07.2014.
T-26 Miistarstvo unutrašnjih poslova, Opštinski godine
sekretarijat za unutrašnje poslove, Kladanj, od
15.06.1993. godine.
Dostava Zaključka, RBiH, Predsjedništvo
Uveden dana 29.07.2014.
skupštine opštine Kladanj, broj: 01-534-5/93 od
T-27 godine
17.06.1993.godine, u potpisu predsjednik prof.
Izet Gazdić
Saglasnost za napuštanje opštine, RBiH,
Uveden dana 29.07.2014.
Predsjedništvo skupštine opštine Kladanj, broj
T-28 godine
01-023-88/93 od 09.09.1993.godine, u potpisu
predsjednik prof. Izet Gazdić
Saglasnost za odlazak građana srpske
nacionalnosti, RBiH, Predsjedništvo skupštine Uveden dana 29.07.2014.
T-29 opštine Kladanj, broj: 01-023-99/93 od godine
29.10.1993.godine, u potpisu predsjednik prof.
Izet Gazdić
Zapisnik o saslušanju svjedoka Mehmed
Gogić,Tužilaštvo BiH broj T20 O KTRZ 0003525 Uveden dana 05.09.2014.
T-30
07 od 04.07.2012.godine godine

182

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Zapisnik o saslušanju svjedoka Gojačić Danis,
Uveden dana 19.09. 2014.
T-31 Tužilaštvo BiH broj T20 0 KTRZ 0003525 07 od
godine
10.10.2012. godine,
Godišnji izvještaj o radu Opštinske komisije za
razmjenu ratnih vojnih zarobljenika, RBiH, Uveden dana 19.09. 2014.
T-32
Opštinska komisija za razmjenu ratnih godine
zarobljenika, Kladanj, 09.03.1994. godine
Rješenje o obrazovanju opštinske komisije za
razmjenu ratnih zarobljenika od 14.05.1993. Uveden dana 19.09. 2014.
T-33
godine, u potpisu predsjednik izvršnog odbora, godine
dipl.ecc. Muhamed Krekić
Dostava zaključka, RBiH, Opština Kladanj,
Izvršni odbor broj: 01-2-1/93, od 29.01.1993. Uveden dana 19.09. 2014.
T-34
godine, u potpisu predsjednik izvršnog odbora, godine
dipl.ecc. Muhamed Krekić
Informacija oko lica srpske nacionalnosti u
Stuparima, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje
poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Uveden dana 19.09. 2014.
T-35
Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9- godine
29-3/93, od 16.01.1993. godine, u potpisu
načelnik Busnov Selman
Zapisnik o saslušanju svjedoka Prašo
Uveden dana 03.10.2014.
T-36 Muhameda, Tužilaštvo BiH broj T20 0 KTRZ
godine
0003525 07 od 18.03.2013. godine
Zapisnik o saslušanju svjedoka Avdibegović
Uveden dana 03.10.2014.
T-37 Šefika, Tužilaštvo BiH broj T20 0 KTRZ 0002525
godine
07 od 07.03.2013. godine
Izvještaj iz službe dežurstva, Stanica javne
Uveden dana 03.10.2014.
T-38 bezbjednosti, Kladanj, od 14.05.1992. godine, u
godine
potpisu Avdibegović Šefik
Zapisnik o saslušanju svjedoka Jusufović Amira,
Uveden dana 17.10.2014.
T-39 Tužilaštvo BiH broj: T20 0 KTRZ 000 3525 07 od
godine
09. 04.2013. godine

183

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Zapisnik o saslušanju svjedoka Gegić Enes,
Uveden dana 24.10.2014.
T-40 Tužilaštvo BiH broj: T20 0 KTRZ 000 3525 07 od
godine
21.03.2013. godine
Izvod iz matične knjige umrlih za Dragić Ladimira,
Uveden dana 31.10.2014.
T-41 Tuzlanski kanton, Općina Kladanj, broj: 04/7-13-
godine
3-87/12 od 25.12.2012. godine
Naredba Suda BiH broj: S1 1 K 005642 11 Krn Uveden dana 31.10.2014.
T-42
od 26 aprila 2011. godine godine
Fotodokumetacija, Ministarstvo
bezbjednosti/sigurnosti BiH, Državna agencija za
istrage i zaštitu, broj: S1 1 K 00 5642 11 Krn, KT- Uveden dana 31.10.2014.
T-43
RZ-168/07, predmet: Ekshumacija, mjesto: godine
Stupari, opština Kladanj, datum fotografisanja:
25.05.2011. godine, izradio: Milan Blažanović
Zapisnik o uviđaju lica mjesta sa ekshumacije,
Ministarstvo sigurnosti BiH, Državna agencija za Uveden dana 31.10.2014.
T-43a
istrage i zaštitu, broj: T16-04/2—3-04-2-131/09 godine
od 27.05.2011. godine
Fotodokumetacija, Ministarstvo
bezbjednosti/sigurnosti BiH, Državna agencija za
istrage i zaštitu, broj: T-16-11/1-7-04-2-131-/09
Uveden dana 31.10.2014.
T-44 od 13.06.2011.godine, predmet: Pregled i
godine
vještačenje posmrtnih ljudskih ostataka, mjesto:
Zavod za sudsku medicinu RS Banja Luka,
datum fotografisanja: 02.06.2011. godine
Fotodokumetacija (ekshumacija i forenzičko
antropološka analiza), Dragić Ladimir, Kladanj, Uveden dana 31.10.2014.
T-44a
J.U. Zavod za sudsku medicinu Republike godine
Srpske, Banja Luka
Zapisnik (ekshumacija i forenzičko antropološka
Uveden dana 31.10.2014.
T-45 analiza), Dragić Ladimir, Kladanj), J.U. Zavod za
godine
sudsku medicinu Republike Srpske, Banja Luka

184

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Nalaz vještačenja, DNK analiza (Utvrđivanje
identiteta nepoznatih skeletnh ostataka), Zavod Uveden dana 31.10.2014.
T-46
za sudsku medicine Republike Srpske, Banja godine
Luka, datum analize: 11.06.2011. godine
Zapisnik o uviđaju, Osnovni sud u Kladnju, broj: Uveden dana 31.10.2014.
T-47
Kri: 22/92, Kladanj, od 10.06.1992. godine godine
Zapisnik o vanjskom pregledu, nepotpisan od dr,
Uveden dana 31.10.2014.
T-48 Osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92, Kladanj,
godine
10.06.1992. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-49 od red cross) za Cvijeta Čuturić, Zagreb, od
godine
22.03.2000. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-50 od red cross) za Andrić Predrag, Zagreb, od
godine
30.06.1999. godine
Uveden dana 31.10.2014.
T-51 Lična karta Andrić Vitomir, kopija, broj: 308372
godine
Uveden dana 31.10.2014.
T-52 Lična karta Andrić Pelka, kopija, broj: 308370
godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Andrić Čedomir, Beograd, od Uveden dana 31.10.2014.
T-53
08.03.1995. godine i Lična karta Andrić Čedomir, godine
kopija, broj: 308352
Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Andrić Slavka, Beograd, Uveden dana 31.10.2014.
T-54
08.03.1995. godine, Lična karta Andrić Slavka, godine
kopija, broj: 308350
Članska karta Andrić Milomira, Udruženje
Uveden dana 31.10.2014.
T-55 logoraša 1991. iz bivših jugoslovenskih republika
godine
i njihovih potomaka i poštovalaca
Uveden dana 31.10.2014.
T-56 Lična karta Andrić Milena, kopija, broj: 308373
godine

185

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Stanišić Miloš, Zagreb, Uveden dana 31.10.2014.
T-57
29.09.1997. godine i Lična karta Stanišić Miloš, godine
kopija, broj: 308328
Potvrda CK crvenog križa (International
Uveden dana 31.10.2014.
T-58 Committee od red cross) za Celić Miloš, Zagreb,
godine
14.08.1996. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-59 od red cross) za Jovičić Dobrivoje, Zagreb,
godine
206.09.1999. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-60 od red cross) za Jovanović Dragomir, Zagreb,
godine
23.05.2001. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-61 od red cross) za Jovanović Danica, Zagreb,
godine
23.05.2001. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-62 od red cross) za Ristić Zdenko, Zagreb,
godine
15.09.1999. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Trišić Stanimir, Zagreb, Uveden dana 31.10.2014.
T-63
07.10.1999. godine i Lična karta Trišić Stanimir, godine
kopija, broj: 308333
Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Gavrić Radovan, Zagreb, Uveden dana 31.10.2014.
T-64
03.05.1996. godine i Lična karta Gavrić Radovan, godine
kopija, broj: 308325
Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Gavrić Branko, Zagreb, Uveden dana 31.10.2014.
T-65
06.09.1999. godine i Lična karta Gavrić Branko, godine
kopija, broj: 308322
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-66 od red cross) za Kurtuma Krunoslav, Zagreb,
godine
30.06.1999. godine

186

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Kurtuma Zorka, Zagreb
30.06.1999. godine; Lična karta Kurtuma Zorka,
Uveden dana 31.10.2014.
T-67 kopija, broj: 308332; Izvještaj o psihijatrijskom
godine
stanju Kurtum Zorke, dr. Zoran Ilić, psihijatar,
I.A.N. Centar za rehabilitaciju žrtava torture,
Beograd.
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-68 od red cross) za Martinović Velibor, Zagreb,
godine
30.06.1999. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-69 od red cross) za Martinović Mirče, Zagreb,
godine
30.06.1999. godine
Uveden dana 31.10.2014.
T-70 Lična karta Martinović Radinka, broj: 308330
godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Đokić Radovan, Zagreb, Uveden dana 31.10.2014.
T-71
06.09.1999. godine i Lična kata Đokić Radovan, godine
broj: 308390
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-72 od red cross) za Ristić Dragomir, Zagreb,
godine
09.12.1999. godine
Uveden dana 31.10.2014.
T-73 Lična karta Marjanović Pero, broj: 308377
godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Milošević Vitomir, Zagreb, Uveden dana 31.10.2014.
T-74
30.06.1999. godine, i Lična karta Milošević, godine
Vitomir, broj: 308361
Potvrda crvenog križa (International Committee
od red cross) za Jovičić Rado, Zagreb, Uveden dana 31.10.2014.
T-75
05.06.1996. godine, i Lična karta Jovičić Rado, godine
broj: 308321

187

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-76 od red cross) za Milošević Petar, Zagreb,
godine
30.06.1999. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-77 od red cross) za Milošević Dušanka, Zagreb,
godine
30.06.1999. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-78 od red cross) za Milošević Jelica, Zagreb,
godine
30.06.1999. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-79 od red cross) za Milošević Vitomir, Zagreb,
godine
30.061999. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-80 od red cross) za Ilić Ljilja, Sarajevo, 27.01.2012.
godine
godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-81 od red cross) za Martinović Blaško, Zagreb,
godine
30.12.1996. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-82 od red cross) za Martinović Blažo, Zagreb,
godine
14.04.1997. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-83 od red cross) za Martinović Velinka, Zagreb,
godine
14.04.1997. godine
Potvrda crvenog križa (International Committee
Uveden dana 31.10.2014.
T-84 od red cross) za Čuturić Milenko, Zagreb,
godine
22.03.2000. godine
Spisak razmijenjenih Srba, 21.07.1993. godine
Uveden dana 31.10.2014.
T-85 koji su se nalazili logorima – zatvorima Tuzlanske
godine
regije sa područja DK

188

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 Izvještaj sa saslušanja razmjenjenih srba,
Komanda 1.Birčanske pješadijske brigade,
Uveden dana 31.10.2014.
T-86 Odjeljenje za ob.bez.poslove, str.pov.br.07-6, od
godine
06.02.1993. godine, u potpisu načelnik OB,
Kosović Milan
T-87 Popis borbenih dejstava izvedenih u z/o 2. Uveden dana 31.10.2014.
Korpusa od 1992-95. godine godine
T-88 Potvrda o predaji pištolja na ime Aleksić Vitomir, Uveden dana 31.10.2014.
u potpisu načelnik SJB Busnov Selman godine
T-89 Potvrda o predaji pištolja Gavrić Velizar, u Uveden dana 31.10.2014.
potpisu načelnik SJB Busnov Selman godine
T-90 Potvrda o predaji ruskog automata Gavrić Uveden dana 31.10.2014.
Miladin, u potpisu načelnik SJB Busnov Selman godine
T-91 Potvrda o predaji šmajsera Marjanović Zarije, u Uveden dana 31.10.2014.
potpisu načelnik SJB Busnov Selman godine
T-92 Potvrda o predaji ruskog automata Gavrić Uveden dana 31.10.2014.
Radovan, u potpisu načelnik SJB Busnov Selman godine
T-93 Potvrda o predaji pištolja Jovičić Ilija, RBiH, Uveden dana 31.10.2014.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar službi godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti,
Kladanj, broj: 18-9/01- od 04.06.1992. godine
T-94 Potvrda o predaji pištolja Jovičić Drago, u potpisu Uveden dana 31.10.2014.
načelnik SJB Busnov Selman godine
T-95 Potvrda o predaji pištolja Martinović Tomo, u Uveden dana 31.10.2014.
potpisu načelnik SJB Busnov Selman godine
T-96 Potvrda o predaji pištolja Čelić Miloš, u potpisu Uveden dana 31.10.2014.
načelnik SJB Busnov Selman godine
T-97 Potvrda o predaji pištolja Čuturić Milenko, RBiH, Uveden dana 31.10.2014.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar službi godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti,
Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj: sl/92. od
11.06.1992. godine

189

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-98 Izvještaj o sprovedenim licem, Vitomir Ilić, Uveden dana 31.10.2014.
izvještaj podnose: Alispahić Džemal I Herić godine
Hazim
T-99 Izvještaj o pretresu terena od 29.05.1993. Uveden dana 31.10.2014.
godine, izvještaj sačilil ovlašteni radnici PS godine
Stupari: Habibović Hariz, Hodžić Damir, Vejzović
Hasib, Mešanović Enzet
T-100 Stanična službena knjiga SM Stupari Uveden dana 28 11 2014
T-101 Stanična službena knjiga SJB Kladanj Uveden dana 28 11 2014
T-102a Knjiga dnevnog rasporeda službe PS Stupari Uveden dana 28 11 2014
(plava), datum 16.07. 1992. godine
T-102b Knjiga dnevnog rasporeda službe PS Stupari Uveden dana 28 11 2014
(zelena)
T-103a Knjiga dnevnog rasporeda službe PS Stupari Uveden dana 28 11 2014
(plava), datum 01.01.1993. godine
T-103b Knjiga dnevnog rasporeda službe PS Stupari Uveden dana 28 11 2014
(crvena)
T-104 Službena zabilješka, RBiH, Ministarstvo Uveden dana 28 11 2014
unutrašnjih poslova, Centar službi bezbjednosti
Tuzla, Stanica javne bezbjednosti, Kladanj,
Policijska stanica Stupari, broj: 18-9/01- od
15.02.1993. godine, zabilješku sačinio Mujčinović
Safet i Izjava Jovanović Danice od 15.02.1993.
godine, Stupari.
T-105 Spisak lica srpske nacionalnosti koji se nalaze u Uveden dana 28 11 2014
Kladnju, RBiH, Ministarstvo unutrašnjh poslova,
Opštinski sekretarijat za unutrašnje poslove,
Kladanj od 13.08.1992. godine
T-106 Izvještaj SJB Kladanj od 16.06.1992. godine Uveden dana 28 11 2014
T-107 Izvještaj Halilović Nisima o izvršenoj službi Uveden dana 28 11 2014
dežurstva u SJB Kladanj
T-108 Izvještaj iz službe dežurstva, Stanica javne Uveden dana 28 11 2014
bezbjednosti Kladanj, dežurni: Avdibegović Šefik,
Kladanj od 15.06.1992. godine
190

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-109 Depeša broj: 85/92 Ministarstva za unutrašnje Uveden dana 28 11 2014
poslove, Centar službi bezbjedosti Tuzla, Policija
KLadanj, od 02.12.1992. godine
T-110 Rješenje načelnika SJB Kladanj Busnov Selmana Uveden dana 28 11 2014
od 30.10.1992. godine
T-111 Dokument Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog Uveden dana
kantona, broj: Kta.RZ-82 od 14.10.2010. godine, 05.12.2014.godine
skica i fotodokumentacija, OŠ Stupari od
08.11.2005.godine
T-112 Diploma o završenom studiju za sticanje visoke Uveden dana
spreme na fakultetu političkih nauka ‘Veljko 05.12.2014.godine
Vlahović’ u Sarajevu na ime Busnov Selman,
SFRJ, SR BiH, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet
političkih nauka ‘Veljko Vlahović’ u Sarajevu broj:
4164 od 01.03.1985. godine
T-113 Rješenje o postavljenju za zamjenika komandira Uveden dana
Stanice milicije u Kladnju, na ime Busnov Selman 05.12.2014.godine
Skupština opštine Kladanj, Izvršni odbor, broj:
01-111-2/88 88 od 20.04.1988.godine
T-114 Diploma o završenom studiju za sticanje više Uveden dana
spreme na višoj upravnoj školi u Sarajevu na ime 05.12.2014.godine
Muhić Nusre, SFRJ, SR Bosna I Hercegovina,
Univerzitet u Sarajevu, Viša upravna škola u
Sarajevu, broj: 8600 od 24.05.1986. godine
T-115 Rješenje o zasnivanju radnog odnosa na ime Uveden dana
Muhić Nusret, SFRJ, MUP Sarajevo broj: 09/4- 05.12.2014.godine
120-3/994 od 07.10.1991.godine
T-116 Rješenje kojim se Halilović Ramiz raspoređuje na Uveden dana
poslove miliocionera, SFRJ, Republički 05.12.2014.godine
sekretarijat za unutrašnje poslove, Sarajevo, broj:
09-120-90/12 od 29.05.1979. godine, u potpisu
Pomoćnik Republičkog Sekretara za unutrašnje
poslove Srećko Žulj.

191

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-117 Odluka o proglašenju ratnog stanja Uveden dana
Predsjedništva SR BiH (Sl.list RBiH broj 7/92 od 05.12.2014.godine
20.06.1992. godine)
T-118 Odluka Predsjedništva RBiH o ukidanju ratnog Uveden dana
stanja (Sl.list RBiH broj: 50/95 od 28.12.1995. 05.12.2014.godine
godine)

T-119 Uvjerenje Ministarstva odbrane BiH o platama na Uveden dana

ime Mujčinović Safet 05.12.2014.godine

Personalni karton na ime Mujčiniović Safet,

sastavni dio dokaza 119
T-120 Uvjerenje Ministarstva odbrane BiH na ime Uveden dana
Halilović Ramiz da je bio pripadnik OS (uvjerenje 05.12.2014.godine
o plati)
T-121 Uvjerenje Ministarstva odbrane BiH na ime Uveden dana
Hamzić Zijad, da je bio pripadnik OS (uvjerenje o 05.12.2014.godine
plati)

Personalni karton na ime Hamzić Zijad.

T-122 Uvjerenje Ministarstva odbrane BiH na ime Muhić Uveden dana
Nusreta da je bio pripadnik OS (uvjerenje o 05.12.2014.godine
plaćama)

Jedinični matični karton na ime Muhić Nusreta.

T-123 Uvjerenje Ministarstva odbrane BiH na ime Uveden dana
Hodžić Nedžada da je bio pripadnik OS 05.12.2014.godine

Jedinični karton na ime Hodžić Nedžada.

T-124 Dostavnica da je Muhić Nusret primio rješenje, Uveden dana
07.10.1991. godine, SFRJ, Ministarstvo za 05.12.2014.godine
unutrašnje poslove, Odjeljenje za kadrovske
poslove I zadatke, broj: 09/4-120-3/994

192

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-125 Prijava Muhić Nusreta PS Kladanj na raspisani Uveden dana
oglas za načelnika PU Kladanj od 29.10.1997. 05.12.2014.godine
godine
T-126 Svečana izjava Muhić Nusreta, SFRJ, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Sarajevo, 05.12.2014.godine
broj: 09/4-120-3, Sarajevo, 1991.godine
T-127 Obrazac „M“ iz kojeg se vidi od kada je Muhić bio Uveden dana
zaposlen u CJB Tuzla 13.11.2007.g. 05.12.2014.godine
T-128 Rješenje o postavljenju Busnov Selmana za Uveden dana
zamjenika komandira Stanice milicije u Kladnju, 05.12.2014.godine
Skupština opštine Kladanj, Izvršni odbor, broj:
01-111-2/88 od 20.04.1988. godine
T-129 Radna knjižica na ime Busnov Selmana, SFRJ, Uveden dana
Opština Stari grad, Sarajevo, reg.broj 1256/84. 05.12.2014.godine
T-130 Rješenje kojim se Mujčinović raspoređuje na Uveden dana
mjesto komandira, SFRJ, Opština Kladanj, 05.12.2014.godine
Opštinski sekretarijat za unutrašnje poslove,
Kladanj, broj: 01-127-3, datum: 09.05.1983.
godine

Rješenje o određivanju lica za rukovanje Planom

odbrane I Planom za vanredne prilike OSUP-a
Kladanj, SFRJ, Opština Kladanj, Opštinski
sekretarijat za unutrašnje poslove Kladanj broj:
01-46 od 24.02.1987. godine
T-131 Rješenje kojim se Muhić Nusret privremeno Uveden dana
raspoređuje na poslove i zadatke načelnika 05.12.2014.godine
odjeljenja kriminalističke policije u PU Kladanj,
MUP TPK-a, Ministarstvo unutrašnjih poslova
Tuzlansko-podrinjskog kantona, broj: 08-02/3-2-
120-375/98 od 14.04.1998. godine

193

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-132 Rješenje kojim se Halilović Ramiz raspoređuje na Uveden dana
radno mjesto milicionera u Stanično odjeljenje 05.12.2014.godine
milicije pri mjesnoj zajednici Stupari, SFRJ,
Skupština opštine Kladanj, Opštinski sekretarijat
za unutrašnje poslove Kladan, broj: 22-1959 od
07.08.1979. godine
T-133 Naredba Suda BiH za privremeno oduzimanje Uveden dana
predmeta broj: S1 1 K 005642 11 Krn, datum: 05.12.2014.godine
13.04.2011. godine

T-133A - sastavni dio prethodnog dokaza je

fotodokumentacija (Ministarstvo bezbjednosti
BiH, Državna agencija za istrage i zaštitu,
predmet: pretres, mjesto: PS Kladanj), od
26.04.2011.godine

T-133B – fotodokumentacija(Ministarstvo
bezbjednosti BiH, Državna agencija za istrage i
zaštitu, predmet: pretres, mjesto: PS Stupari), od
26.04.2011.godine
T-134 Naredba Suda BiH za privremeno oduzimanje Uveden dana
predmeta broj: S1 1 K 005642 11 Krn od 05.12.2014.godine
03.12.2012. godine
T-135 Pismo upućeno Marković Miroslavu Uveden dana
05.12.2014.godine
T-136 Spisak pripadnika rezervnog sastava PS Stupari, Uveden dana
Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska 05.12.2014.godine
stanica Stupari od 05.02.1993.godine
T-137 Spisak lica koja su bila zatočena u Stuparima i Uveden dana
navedeno je šta je ko imao od oružja 05.12.2014.godine
T-138 Spisak pripadnika rezervnog stastava PS Stupari Uveden dana
od 22 lica 05.12.2014.godine

194

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-139 Spisak radnika aktivnog rezervnog sastava u Uveden dana
OSUP-u Kladanj, RBiH, Ministarstvo za 05.12.2014.godine
unutrašnje poslove, Okružni SUP Tuzla,
Opštinski sekretarijat za unutrašnje poslove,
Kladanj, broj 18-9-29-34/92, od 18.07.1992.
godine
T-140 Spisak pripadnika rezervnog sastava milicije koji Uveden dana
su u mjesecu junu bili angažovani u Stanici 05.12.2014.godine
milicije Stupari, 43 lica, juni 1992. godine

T-140A Spisak radnika milicije koji su u mjestu

auustu 1992.g. radili u Stanici milicije Stupari,za
29lica, datum: 15.09.1992.g.

T-140B Spisak pripadnika rezervnog sastava

milicije koji su u mjesecu junu bili angažovani u
Stanici milicije Stupari, za 43 lica, juni
1992.godine.

T.140C Spisak ovlaštenih službenih lica MUP-a

RBiH zaposlenih u stanici javne
bezbjednostiKladanj, koji su dali svečanu izjavu
dana 28.08.1992.g, 30 lica.
T-141 Krivična prijava protiv Marković Miroslav, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, broj: 18-9/01-230-88/93 od 09.03.1993.
godine
T-142 Krivična prijava protiv Čojić Blagoje, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, broj: 18-9/01-230-78/93 od 25.02.1993.
godine

195

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-143 Krivične prijave sa prilozima protiv Jovičić Uveden dana
Tanasija, Čuturić Ljube, Dragić Mile, RBiH, 05.12.2014.godine
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi
bezbjednosti Tuzla, Policija Kladanj, br: 18-9/02-
230-15/93; 18-9/02.230-16/93; 18-9/02-230-
17/93
T-144 Krivična prijava protiv Čelić Velimira, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, broj: 18-9/01-230-63/93 od
26.02.1993.g. i prilozi
T-145 Krivična prijava protiv Ilić Vitomira, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, broj: 18-9/01-230-79/93 od 06.03.1993.
godine i prilozi
T-146 Krivična prijava protiv Jovičić Stanimira, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, br: 18-9/02-230-74/93 od 04.03.1993.
godine i prilozi
T-147 Krivična prijava protiv Andrić Predraga, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, br.: 18-9/01-230-76/93 od 24.03.1993.
godine i prilozi
T-148 Krivična prijava protiv Stanišić Vitomira, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, br: 18-9/01-230-75/93 od 09.03.1993.
godine i prilozi

196

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-149 Krivična prijava protiv Djokić Radovana, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, broj: 18-9/02-230-108/93 od
06.05.1993.godine sa prilozima
T-150 Krivična prijava protiv Djokić Luke, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, broj: 18-9/02-230-107/93 od 06.05.1993.
godine i prilozi
T-151 Akt Ministarstva za unutrašnje poslove, Centar Uveden dana
službi bezbjednosti Tuzla, Policija Kladanj, s 05.12.2014.godine
izvještajem – dopuna krivične prijave na ime
Martinović Blažo, broj 18-962-230-2/93, datum:
05.02.1993.godine
T-152 Potvrda Marković Miroslava, rukopis, sa žalbom Uveden dana
od 13.05.1993. godine upućenoj Višem sudu 05.12.2014.godine
Tuzla protiv presude Okružnog vojnog suda u
Tuzli broj: K-298/93 od 24.04.1993. godine,
T-153 Patrolni nalozi za januar 1993. Godine, SJB Uveden dana
Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj 24, 38, 05.12.2014.godine
46, 105 i 117.
T-154 Patrolni nalozi za februar 1993. godine, SJB Uveden dana
Kladanj, PS Stupari, broj: 132, 157 i 175 05.12.2014.godine
T-155 Patrolni nalozi za mart 1993. godine, SJB Uveden dana
Kladanj, PS Stupari, broj: 225 i 238. 05.12.2014.godine
T-156 Patrolni nalozi za april 1993. godine, CJB Tuzla, Uveden dana
SJB Kladanj, PS Stupari, broj 303 i 354 05.12.2014.godine
T-157 Patrolni nalozi za maj 1993. Godine, CJB Tuzla, Uveden dana
SJB Kladanj, PS Stupari, broj 364 i 410 05.12.2014.godine
T-158 Patrolni nalozi za juni1993. godine, CJB Tuzla, Uveden dana
SJB Kladanj, PS Stupari, broj 431, 453 i 472 05.12.2014.godine

197

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-159 Patrolni nalazi za juli 1993. godine, CJB Tuzla, Uveden dana
SJB Kladanj, PS Stupari,broj 483, 485, 490, 496, 05.12.2014.godine
500, 506, 512, 518, 520, 532, 534, 546, 555, 559
i 577.
T-160 Akt Kantonalnog suda Tuzla broj: 003-0-Su-12- Uveden dana
000 163 od 09.04.2012. godine 05.12.2014.godine
T-161 Potvrda 301.Brdske brigade, Vojna policija Uveden dana
Kladanj, broj: 18-9/02-260/65 od 09.04.1995. 05.12.2014.godine
godine
T-162 Potvrda ARBiH, 301.Brdske brigade, Vojna Uveden dana
policija Kladanj broj: 18-9/02-230/44 od 05.12.2014.godine
18.02.1993. godine
T-163 Spisak članova Ratnog predsjedništva i članova Uveden dana
obezbjeđenja, RBiH, Predsjedništvo skupštine 05.12.2014.godine
opštine, broj: 01-023-257/92 od 25.09.1992.
godine, 11 članova
T-164 Zahtjev za pregled dokumentacije, Tužilaštvo Uveden dana
BiH, broj: KT-RZ-168/od 22.02.2012. godine 05.12.2014.godine
T-165 Dnevna naredba Tužilaštva BiH, broj: KT-RZ Uveden dana
68/07 od 27.05.2011. godine 05.12.2014.godine
T-166 Akt SJB Kladanj, depeša br.371. od 14.06.1992. Uveden dana
godine upućen MUP RBiH Sarajevo 05.12.2014.godine
T-167 Spisak građana srpske nacionalnosti koji su Uveden dana
ostali u Stuparima, a koji su obezbjeđivani radi 05.12.2014.godine
njihove lične sigurnosti, RBiH, Ministarstvo za
unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti
Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj:
18-9/01-29-58/93 od 18.06.1993. godine, 39 lica.
T-168 Odgovor na zahtjev za pregled dokumentacije, Uveden dana
BiH, FBiH, Tuzlanski kanton, Općina Kladanj, 05.12.2014.godine
Općinski načelnik, broj: 02-07-376/12 od
09.02.2012. godine
T-169 Dopis Arhiva tuzlanskog kantona, broj: 02/3-133- Uveden dana
2/2012 od 06.03.2012. godine 05.12.2014.godine

198

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-170 Odluka Predsjedništva SO Kladanj, broj: 01-023- Uveden dana
114/92 od 06.05.1992. godine 05.12.2014.godine
T-171 Akt MInistarstva odbrane BiH, broj: 13-04-1-133- Uveden dana
9/09 od 07.03.2012. godine upućen TBiH sa 05.12.2014.godine
prilozima popisa ovjerenih kopija dokumenata i
spiskom straješina pozvanih na sastanak dana
05.07.1992.g.
T-172 Zahtjev za pregled dokumentacije, Tužilaštvo Uveden dana
BiH, broj: T20 0 KTRZ 000 3525 07 od 05.12.2014.godine
22.05.2012. godine upućen “Crvenom krstu”
Kladanj
T-173 Pregled izdatih roba za lica srpske nacionalnosti Uveden dana
u Stuparima sa zapisnikom o obavljenim 05.12.2014.godine
razgovorima sa licima srpske nacionalnosti dana
17.01.1993. godine
T-174 Potvrda o privremeno oduzetim predmetima, Uveden dana
ARBiH, 121.Brdska brigada, Vojna policija, 05.12.2014.godine
Kladanj, broj:10-9/02-260/94 od 06.07.1993.
godine
T-175 Akt Ministarstva odbrane BiH, broj: 13-04-1-133- Uveden dana
10/09 od 27.03.2012. godine upućen TBiH 05.12.2014.godine
T-176 Kopija dokumenata koja su ustupljena TBiH po Uveden dana
odobrenju br.13-04-1-133-7/09 od 23.02.2012. 05.12.2014.godine
godine
T-177 Informacija o obavljenim pregovorima I izvršenim Uveden dana
pripremama za razmjenu ratnih zarobljenika po 05.12.2014.godine
pricipu ‘Svi za sve’ na regiji Tuzla, RBiH,
Ministarstvo odrbane BiH, Okružni sekretarijat za
odbranu Tuzla, broj: 13-46-22/93 od 18.07.1993.
godine
T-178 Spisak lica predviđenih za razmjenu po program Uveden dana
“Svi za sve”, Tuzla, 18.07.1993. godine 05.12.2014.godine

199

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-179 Akt Ministarstva odbrane BiH, Okružni vojni Uveden dana
pritvor u Tuzli, str.pov.broj: 479/93 od 05.12.2014.godine
22.07.1993. godine sa izvještajem o realizaciji
razmjene
T-180 Zahtjev za pregled dokumentacije, Tužilaštvo Uveden dana
BiH, broj: KT-RZ-168/07 od 07.03.2012. Godine 05.12.2014.godine
upućen MUP Kantona Tuzla
T-181 Izvod iz sudskog registra za 1992. godinu Uveden dana
05.12.2014.godine
T-182 izvodi iz sudskog registra za 1993. godinu Uveden dana
05.12.2014.godine
T-183 Izvještaj: Jovičić Ilija, uručenje rješenja, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi 05.12.2014.godine
bezbjednosti Tuzla, Stanica javne bezbjednosti
Kladanj, Policijska stanica Stupari, broj: 18-9/09-
207-7/93 od 07.04.1993. godine, upućen
Osnovnom sudu Kladanj
T-184 Akt OSUP Kladanj, broj 200-2869/92 od Uveden dana
16.07.1992. godine 05.12.2014.godine
T-185 Depeša SJB Kladanj, broj: 358 od 05.06.1992. Uveden dana
godine 05.12.2014.godine
T-186 Izvještaj o radu GZSK za mjesec maj-juni 1992. Uveden dana
godine, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje 05.12.2014.godine
poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla,
Opštinski sekretarijat z aunt.pos. Kladanj, broj:
18-9-/02-230 od 02.07.1992. godine
T-187 Izvještaj o radu grupe za suzbijanje kriminaliteta Uveden dana
policije Kladanj za 1992.godinu, RBiH, 05.12.2014.godine
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi
bezbjednosti Tuzla, Policija Kladanj, broj18-9/02-
230 od 15.12.1992. godine

200

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-188 Zahtjev za pregled dokumentacije, Tužilaštvo BiH Uveden dana
broj T20 0 KTRZ 0006920 13 od 13.05.2013. 12.12.2014.godine
godine, s omotom spisa

T-188A, Odgovor Općinskog suda Živinice na

dopis TBiH, od 15.05.2013.godine
T-189 Dopis Tužilaštvo BiH, broj: T20 0 KTRZ003525 Uveden dana
07, datum: 25.02.2013. godine upućen 12.12.2014.godine
Ministarstvu unutrašnjih poslova Tuzlanskog
kantona, (sa omotom spisa)

T-189A Odgovor Ministarstva unutrašnjih poslova

Tuzlanskog kantona na dopis Tužilaštva BiH,
dostavljanje personalne dokumentacije, broj: 08-
02/1-34.3-353/12, datum: 28.02.2013.godine
T-190 Rješenj, SRBiH, Ministarstvo za unutrašnje Uveden dana
poslove, Sarajevo, broj: 09/4-120-1/306, datum: 12.12.2014.godine
19.02.1992. godine, o zasnivanju radnog odnosa
sa MUP-om, na ime Vejzović Kahro,

T-190A, Dostavnica Vejzović Kahro, Rješenje o

zasnivanju radnog odnosa, 09/4-120-1/306,
datum: 26.03.’92.godine
T-191 Rješenje, MUP-a Tuzla, broj: 08-02/3-126-32/98, Uveden dana
datum: 13.05.1998.godine, kojim Vejzović Kahri 12.12.2014.godine
prestaje radni odnos, u potpisu Ministar Mirza
Jusufović.

201

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

T-192 Dopis, MUP TK, Policijska uprava Lukavac, Uveden dana
upućen Tužilaštvu BiH, broj: 08-05/7-49-85/13, 12.12.2014.godine
datum: 13.03.2013.godine, dostava ovjerene
fotokopije dokumentacije, u potpisu načelnik
uprave, glavni inspector Mustafa Tokić.

T-192 A Kopija depeše SJB Lukavac broj: 18-11-

11od 05.06.1992. godine i 05.06.2011. godine,
spisak radnika Stanice javne bezbjednosti
Lukavac, koji se nisu javili na posao, 22 lica

T-192 B Dopis Tužilaštva BiH, broj: T20 0

KTRZ0003525 07 o 11.03.2013. godine upućen
Ministarstvu unutrašnjih poslova TK, PU
LUkavac, zahtjev za dostavljanje dokumentacije.

T-192 C Knjiga satnica za period od septembra

1992. do aprila 1993.godine, PU Lukavac

T-192 D Uvjerenje o platama pripadnika

Oružanih snaga RBiH, Ministarstvo odbrane
FBiH, broj: 492034204035, datum: 27.05.1996.
godine, Lukavac.

T-192 E Jedinični karton na ime Vejzović /Omera/

Kahro, kopija ovjerena dana 15.03.1989. godine

202

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 SVJEDOCI TUŽILAŠTVA BiH

1. Miloš Čelić - 30.08.2013. godine (direktno ispitivanje)

Miloš Čelić – 06.09.2013. godine (unakrsno ispitivanje)

2. Dobrivoje Jovičić – 13.09.2013. godine

3. Mirče Martinović - 20.09.2013. godine

4. Radovan Đokić – 27.09.2013. godine

5. Dragomir Jovanović - 11.10.2013.g odine

6. Danica Jovanović - 11.10.2013. godine

7. Krsto Andrić - 18.10.2013. godine

8. Stanimir Trišić – 01.11.2013. godine

9. Vitomir Milošević – 01.11.2013. godine

10. Mirosav Marković – 08.11.2013. godine

11. Timotija Čelić - 20.12.2013. godine

12. Predrag Andrić - 20.12.2013. godine

13. Milomir Andrić – 17.01.2014. godine

14. Milena Andrić – 17.01.2014. godine

15. Velinka Martinović - 24.01.2014. godine

16. Dosta Marjanović - 24.01.2014. godine

17. Cvijeta Čuturić - 31.01.2014. godine

18. Ifeta Hrnjić – 07.02.2014. godine

19. Enzet Mešanović – 07.02.2014. godine

20. Mehmed Hadžikić – 21.02.2014. godine

21. Habib Vejzović – 21.02.2014. godine

22. Mladen Mijatović – 21.02.2014. godine

23. Aleksa Aleksić – 28.02.2014. godine

24. Miloš Stanišić – 28.02.2014. godine

25. Ljilja Ilić – 28.03.2014. godine

203

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 26. Novka Karakašević – 28.03.2014. godine

27. Ilić Vitomir- 25.04.2014. godine

28. Džemal Selimbašić - 09.05.2014. godine

29. Rifet Kadrić – 23.05.2014. godine – direktno ispitivanje

Rifet Kadrić – 27.06.2014. godine – unakrsno ispitivanje

30. Pero Marjanović – 30.05.2014. godine

31. Milo Dragić – 04.07.2014. godine

32. Ilija Jovičić – 18.07.2014. godine

33. Izet Gazdić – 29.08.2014. godine

34. Mehmed Gogić – 05.09.2014. godine

35. Muhamed Krekić – 19.09.2014. godine

36. Danis Gojačić – 19.09.2014. godine

37. Muhamed Prašo – 03.10.2014. godine

38. Avdibegović Šefik – 03.10.2014 godine

39. Amir Jusufović- 17.10.2014. godine

40. Vehid Mešić - 17.10.2014. godine

41. Enes Gegić – 24.10.2014. godine

42. Vještak dr Željko Karan – 24.10.2014. godine

43. Ranko Martinović – 30.01.2015. godine (putem video linka)

44. Rado Andrić – 29.01.2016. godine

45. Vojka Andrić – 29.01.2016. godine

46. Čučak Osman – 01.04.2016. godine

Čitanje iskaza svjedoka (preminuli nakon podizanja optužnice)

1. Vitomir Andrić – 09.05.2014. godine

2. Rado Jovičić – 09.05.2014. godine

204

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 DOKAZI ODBRANE (I)

O-I-1 Zapisnik o saslušanju svjedoka Đokić Uveden dana

Radovana, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje 27.09.2013.godine
poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla,
Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska
stanica Stupari, broj: 18-9/01-230-108/93 od
09.03.1993.godine,
O-I-2 Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Jovanović Uveden dana
Dragomira, Republika Srspka, Ministarstvo 11.10.2013.godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, Stanica javne bezbjednosti Zvornik,
broj: 12-1/02-2-230-125/05 od
15.02.2005.godine,
O-I-3 Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovanović Uveden dana
Dragomira, Tužilaštvo BiH, broj: KT-RZ 11.10.2013.godine
168/07od 13.04.2011.godine
O-I-4 Potvrda, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Uveden dana
Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne 29.11.2013.godine
bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari,
broj 18-9/01-230-88-93 od 25.08.1992.godine
O-I-5 Zapisnik o ispitivanju okrivljenog Andrić Uveden dana
Predraga, Okružni vojni Sud u Tuzli, kl. 307/93, 17.01.2014.godine
od 24.04.1993 godine
O-I-6 Potvrda o oduzimanju predmeta, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar 17.01.2014.godine
službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari,
broj: 18-9/01 230-76/93 od 29.05.1992.godine
O-I-7 Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Uveden dana
Predraga, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje 17.01.2014.godine
poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla,
Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska
stanica Stupari, broj : 18-9/01-230-76/93 od
28.02.1993.godine
O-I-8 Izjava Hadžikić Mehmeda data u PS Stupari Uveden dana 21.02.2014.
dana 28.05.1993. godine godine
O-I-9 Ceduljica koju je svjedok Miloš Stanišić rukom Uveden dana 28.02.2014.
napisao tekst godine
O-I-10 Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Ilić Ljilja, Uveden dana
Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih 25.04.2014.godine
poslova, Centar javne bezbjednosti Bijeljina,
Stanica javne bezbjednosti Zvornik, broj: 12-
1/02-2-230-189/05 od 03.03.2005.godine
O-I-11 Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Andrić Uveden dana
Vitomira, Republika Srpska, Ministarstvo 09.05.2014.godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, Stanica javne bezbjednosti Zvornik,
PS Kozluk broj, broj: 12-1/01-2-290/05 od
05.07.2005. godine
205

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-I-12 Zapisnik o prikupljanju izjave od lica Jovičić Uveden dana
Rado, Republika Srpska, Ministarstvo 09.05.2014.godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, Stanica javne bezbjednosti Zvornik,
broj: 12-1/01-2-230-11/010 od 05.01.2010.
godine
O-I-13 Set fotografija: O-I-13/1, O-I-13/2, O-I-13/3, O-I- Uveden dana
13/6 naprijed navedene fotografije odnose se 25.07.2014.godine
na ljeto 1990. i 1997 godine i O-I-13/8.
O-I-14 Potvrda, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje Uveden dana
poslove, Centar službi bezbjednosti Tuzla, 25.07.2014.godine
Stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska
stanica Stupari, broj: sl/92 od 11.06.1992.
godine.
O-I-15 Izvod iz Zelene sveske, numerisano od 1 do 7. Uveden dana
25.07.2014.godine
O-I-16 Izvod iz Plave knjige – 3 lista Uveden dana
25.07.2014.godine
O-I-17 Odluka o ograničenju napuštanja područja Uveden dana
Opštine Kladanj, Predsjedništvo skupštine 25.07.2014.godine
opštine Kladanj, broj: 01-023-155/92. od
27.05.1992. godine
O-I-18 Upozorenje, RBiH, Opština Kladanj, Uveden dana
Sekretarijat za odbranu, broj: 03-85/92, od 06. 25.07.2014.godine
11. 1992. godine
O-I-19 Odluka o izvršenju opšte mobilizacije, Uveden dana
Predsjedništvo skupštine opštine Kladanj, broj: 25.07.2014.godine
01-023-161/92. od 27.05. 1992. godine
O-I-20 Zahtjev za obezbjeđenje životnih namirnica za Uveden dana
građane srpske nacionalnosti u Stuparima, 25.07.2014.godine
RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove,
Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/01-sl. od
06.09. 1992. godine
O-I-21 Naredba o ograničenju kretanja, Predsjedništvo Uveden dana 24.10.2014.
skupštine opštine Kladanj, broj: 01-211-1/92 od godine
08.12.1992. godine
O-I-22 Zahtjev za sprovođenje Odluke Skupštine Uveden dana 24.10.2014.
opštine Kladanj, RBiH, Predsjedništvo godine
skupštine opštine Kladanj, broj: 01-023-259/92
od 29.9.1992. godine
O-I-23 Odluka o ograničenju napuštanja područja Uveden dana 24.10.2014.
opštine Kladanj, Predsjedništvo skupštine godine
opštine Kladanj, broj: 01-023-155/92. od
27.05.1992. godine
O-I-24 Odluka o fizičkom obezbjeđenju objekata, Uveden dana 24.10.2014.
Predsjedništvo skupštine opštine Kladanj, broj: godine
01-023-123/92 od 12.05.1992. godine
O-I-25 Dozvola za Muminović Esada u potpisu Hamzić Uveden dana 24.10.2014.
Zijad od 06.08.1992. godine godine

206

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-I-26 Odluka o zabrani rada ugostiteljskih objekata, Uveden dana 24.10.2014.
Predsjedništvo skupštine opštine Kladanj, broj: godine
01-354-30/92. od 18.12.1992. godine
O-I-27 Naredba predsjednika Predsjedništva Uveden dana 24.10.2014.
Skupštine opštine Kladanj Čučak Osmana, od godine
28.10.1992. godine
O-I-28 Odluka o formiranju Stanice javne bezbjednosti Uveden dana 24.10.2014.
Srpske opštne Kladanj, Srpska Republika BiH, godine
Srpska opština Kladanj, Krizni štab, broj: 4. od
02.05.1992. godine
O-I-29 Zapisnici Komisije - Kotur Rajko, Jurošević Uveden dana 07.05.2015.
Ratko, Kujundžić Ratka, Todorović Zlatomir, godine
Krbović Danilo, Ćelić Velimir.
O-I-30 Zahtjev za obezbjeđenje životnih namirnica za Uveden dana 22.05.2015.
građane srpske nacionalnosti u Stuparima, godine
RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove,
Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, Stanica milicije Stupari,
broj 18-9/01- od 03.09.1992. godine;
O-I-31 Službena zabilješka Mujčinović Safeta, Uveden dana 22.05.2015.
Policijska stanica Stupari od 22.10.1992. godine
godine;
O-I-32 Službena zabilješka Mujčinović Safeta, RBiH, Uveden dana 22.05.2015.
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar godine
službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari,
broj 18-9/01- od 26.12.1992. godine (ovj.fco.);
O-I-33 Službena zabilješka, Mujčinović Safeta, RBiH, Uveden dana 22.05.2015.
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar godine
službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari,
broj: 18-9/01- od 28.01.1993. godine;
O-I-34 Službena zabilješka Mujčinović Safeta, RBiH, Uveden dana 22.05.2015.
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar godine
službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari,
broj: 18-9/0- od 04.02.1993. godine, s prilogom
15 (petnaest) izjava o dobrovoljnom prelasku
na teritoriju pod kontrolom srpskih snaga;
O-I-35 Službena zabilješka Mujčinović Safeta, RBiH, Uveden dana 22.05.2015.
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar godine
službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari,
broj: 18-9/01- od 15.02.1993. godine, s
prilogom 1 (jedna) izjava o dobrovoljnom
prelasku na teritoriju pod kontrolom srpskih
snaga;

207

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-I-36 Dopis Okružnog vojnog suda u Tuzli od Uveden dana 22.05.2015.
13.02.1993. godine – molba za uručenje godine
poziva; Izvještaj o postupanju po molbi
Okružnog vojnog suda, PS Stupari, broj 18-
9/02-230 od 17.02.1993. godine; Potvrda o
predaji, Okružni vojni pritvor Tuzla, broj SU
52/93 od 13.02.1993. godine;
O-I-37 Službena zabilješka Mujčinović Safeta, Stanice Uveden dana 22.05.2015.
javne bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica godine
Stupari od 19.02.1993. godine;
O-I-38 Zapisnik o saslušanju svjedoka Hadžikić Uveden dana 22.05.2015.
Rasima, sačinjen u advokatskoj kancelariji godine
advokata Emira Suljagića u Srebreniku, broj
01/14 od 16.01.2014. godine;
O-I-39 Original evidencija o predatom naoružanju koja Uveden dana 26 08 2016
je vođena od broja 1, gdje je prvi datum 07 06 godine
1992 i zavrsava na drugom listu sa brojem 23 i
datumski 24 12 1992 godine
O-I-40 Evidencija o municiji kalibra 7,9 mm, jedan list, Uveden dana 26 08 2016
gdje kreće od datuma 06 06 a završava sa godine
datumom 20 06.
O-I-41 Evidencija o municiji 7,62 koji počinje od Uveden dana 26 08 2016
datuma 07 06 a završava 19 06 1992 godine godine

DOKAZI ODBRANE (II)

O-II-1 Zapisnik o saslušanju svjedoka Hrnjić Ifete, Uveden dana 07.02.2014.

Kantonalni sud u Tuzli, broj KRI:32/01 od godine
11.12.2001. godine
O-II-2 Depeša MUP SR BiH broj 750 od Uveden dana
20.09.1991.godine 04.09.2015.godine
O-II-3 Depeša MUP SR BiH broj 753 od Uveden dana
20.09.1991.godine 04.09.2015.godine
O-II-4 Zaključak Predsjedništva Skupštine opštine Uveden dana
Kladanj broj 01-023-108/92 od 04.09.2015.godine
28.04.1992.godine
O-II-5 Odluka o izvršenju opšte mobilizacije, Uveden dana
Predsjedništva Skupštine opštine Kladanj broj 04.09.2015.godine
01-023-161/92 od 27.05.1992.godine
O-II-6 Depeša SJB Kladanj broj 18-9/01-294 od Uveden dana
11.04.1992. godine 04.09.2015.godine
O-II-7 Zahtjev Opštinske Organizacije Kladanj – Uveden dana
Štaba za prihvat izbjeglih lica Kladanj za 04.09.2015.godine
obezbjeđenje na objektima za prihvat broj :
službeno od 21.05.1992.godine
O-II-8 Službena zabilješka policajca Šerćić Adnana, Uveden dana
Stanica milicije Kladanj 04.09.2015.godine

208

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-II-9 Depeša SJB Kladanj broj 287 od Uveden dana
08.04.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-10 Naredba o ograničenju kretanja Predsjedništva Uveden dana
Skupštine opštine Kladanj broj 01-211-1/92 od 04.09.2015.godine
08.12.1992.godine
O-II-11 Naređenje Opštinskog štaba odbrane Kladanj Uveden dana
broj 734/92 od 11.10.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-12 Naređenje Operativne grupe 3 Kladanj str.pov. Uveden dana
broj 01/345 od 07.11.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-13 Odluka o ograničenju napuštanja područija Uveden dana
Opštine Kladanj, Predsjedništva Skupštine 04.09.2015.godine
opštine Kladanj broj 01-023-155/92 od
27.05.1992.godine
O-II-14 Naredba Predsjedništva Skupštine opštine Uveden dana
Kladanj broj 01-023-289/92 od 04.09.2015.godine
28.10.1992.godine
O-II-15 Naredba Predsjedništva Skupštine opštine Uveden dana
Kladanj broj 01-023-290/92 od 04.09.2015.godine
28.10.1992.godine
O-II-16 Akt Predsjedništva Skupštine opštine Kladanj Uveden dana
broj 01-023-302/92 od 16.12.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-17 Rješenje Predsjedništva Skupštine opštine Uveden dana
Kladanj o imenovanju komisije za pečaćenje I 04.09.2015.godine
ustupanje napuštenih stanova, broj 01-023-
143-92 od 21.05.1992.godine
O-II-18 Odluka Predsjedništva Skupštine opštine Uveden dana
Kladanj o preuzimanju stoke, prehambenih I 04.09.2015.godine
poljoprivrednih proizvoda koja se nalaze u
napuštenim domaćinstvima na područiju
opštine Kladanj, broj 01-023-158/92 od
02.06.1992.godine
O-II-19 Rješenje Predsjedništva Skupštine opštine Uveden dana
Kladanj o imenovanju Komisije za popis I 04.09.2015.godine
preuzimanje stoke, prehambrenih I
poljoprivrednih proizvoda MZ Stupari I MZ
Tarevo broj 01-023-159/92 od
02.06.1992.godine
O-II-20 Rješenje Predsjedništva Skupštine opštine Uveden dana
Kladanj o imenovanju Komisije za popis I 04.09.2015.godine
preuzimanje stoke, prehambenih I
poljoprivrednih proizvoda u MZ Kladanj I MZ
Starič I MZ Tuholj broj 01-023-159/92 od
02.06.1992.godine
O-II-21 Zaključak Predsjedništva Skupštine opštine Uveden dana
Kladanj o usvajanju Programa snadbijevanja 04.09.2015.godine
ogrevnim drvetom broj 01-023-281/92 od
15.07.1992.godine

209

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-II-22 Zaključak Predsjedništva Skupštine opštine Uveden dana
Kladanj broj 01-023-282/92 od 04.09.2015.godine
15.07.1992.godine o usvajanju: - Programa
okopavanja krompira, graha, koševine I kupnje
sijena na napuštenim površinama /Brdijelji,
Olovci I Vranovići; - Program koševine I kupnje
sijena napuštenih površina /Lupoglavo I
Matijević/
O-II-23 Depeša Policije Kladanj koja se odnosi na Uveden dana
izvještaj SJB Kladanj dostavljen MUP RBiH 04.09.2015.godine
Sarajevo broj 85/92 od 02.12.1992.godine
O-II-24 Krivična prijava SJB Kladanj broj 18-9/02-230- Uveden dana
55/93 od 23.02.1993.godine podnesena protiv 04.09.2015.godine
nepoznatog počinioca zbog diverzije u gradu
Kladanj
O-II-25 Molba branioca drugooptuženog za dostavu Uveden dana
dokumentacije – krivičnog upisnika SJB 04.09.2015.godine
Kladanj za 1992. I 1993. Godinu od
16.12.2014.godine
O-II-26 Krivični upisnici (Obr.1/85) SJB Kladanj za Uveden dana
1992.godinu i 1993.godinu 04.09.2015.godine
O-II-27 Pravilnik o načinu vršenja poslova službe javne Uveden dana
bezbjednosti Republičkog sekretarijata za 04.09.2015.godine
unutrašnje poslove SR BiH iz 1977.godine (Sl
list SR BiH broj 24/77 od 11.08.1977.godine)
O-II-28 Uredba sa zakonskom snagom o odbrani, Uveden dana
Službeni list RBiH, broj 4 od 20.05.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-29 Rješenje Izvršnog odbora SO Kladanj broj Uveden dana
01/111-2/88 od 20.04.1988.godine 04.09.2015.godine
O-II-30 Rješenje Republičkog sekretarijata za Uveden dana
unutrašnje poslove RBiH Sarajevo broj 10/2- 04.09.2015.godine
120/125 od 20.04.1990.godine
O-II-31 Rješenje Republičkog sekretarijata za Uveden dana
unutrašnje poslove RBiH Sarajevo broj 09/4- 04.09.2015.godine
120-1/521 od 23.09.1991.godine
O-II-32 Rješenje Centra Službi bezbjednosti Tuzla broj Uveden dana
18/09-4-593/92 od 30.10.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-33 Uvjerenje MUP TK broj 08-02/2-34.1-2-1168/13 Uveden dana
od 25.12.2013.godine 04.09.2015.godine
O-II-34 Odluka Srpske opštine Kladanj, Kriznog štaba Uveden dana
opštine Srpskog naroda o formiranju SJB 04.09.2015.godine
Srpske opštine Kladanj broj 4 od
02.05.1992.godine

210

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-II-35 Prijedlog SJB Stanice milicije Srpske opštine Uveden dana
Kladanj za popunu radnih mjesta u SJB Kladanj 04.09.2015.godine
broj 1/92 od 04.05.1992.godine; Sistematizacija
SJB Stanice milicije Srpske opštine Kladanj
koja se predlaže za SJB Kladanj; Spisak SJB
Stanice milicije Srpske opštine Kladanj –
kandidata za popunu radnih mjesta u SJB
Kladanj; Depeša SJB Kladanj broj 18-9/09-348
od 25.05.1992.godine
O-II-36 Krivična prijava Policije Kladanj broj 8-9/02- Uveden dana
230-104/92 od 21.12.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-37 Potvrda Okružnog vojnog suda Tuzla broj Uveden dana
K.205/93 od 22.04.1993.godine 04.09.2015.godine
O-II-38 Potvrda Okružnog vojnog suda Tuzla – Okružni Uveden dana
vojni pritvor u Tuzli broj IKS30/93 od 04.09.2015.godine
22.04.1993.godine
O-II-39 Potvrda Okružnog vojnog suda Tuzla – Okružni Uveden dana
vojni pritvor u Tuzli broj 285/93 od 04.09.2015.godine
10.05.1993.godine
O-II-40 Potvrda Okružnog vojnog suda Tuzla – Okružni Uveden dana
vojni pritvor u Tuzli broj 233/93 od 04.09.2015.godine
03.06.1993.godine
O-II-41 Izvještaj Halilović Nisima – dežurnog u SJB Uveden dana
Kladanj 04.09.2015.godine
O-II-42 Izvještaj o smrti Dragić Ladimira SJB Kladanj Uveden dana
broj 18-9/02-230-48/92 od 11.06.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-43 Zapisnik o uviđaju Osnovnog suda u Kladnju Uveden dana
broj 22/92 od 10.06.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-44 Zapisnik o vanjskom pregledu leša Dragić Uveden dana
Ladimira Osnovnog Suda u Kladnju broj Kri od 04.09.2015.godine
10.06.1992.godine
O-II-45 Molba odbrane drugooptuženog upućena Uveden dana
Kantonalnom tužilaštvu Tuzla od 04.09.2015.godine
23.12.2014.godine
O-II-46 Odgovor Kantonalnog Tužilaštva Tuzla broj A-I- Uveden dana
79/15-1 od 01.06.2015.godine 04.09.2015.godine
O-II-47 Krivične prijave (uložene kao dokazi T-145, T- Uveden dana
146 I T-148) 04.09.2015.godine
O-II-48 Potvrda Okružnog vojnog pritvora Tuzla od Uveden dana
17.02.1993.godine 04.09.2015.godine
O-II-49 Podnesak tužioca Hrnjić Ifeta – optužni Uveden dana
prijedlog od 20.8.1992.godine 04.09.2015.godine
O-II-50 Krivična prijava protiv Andrić Vitomira I dr (36 Uveden dana
lica) podnijeta Osnovnom javnom Tužilaštvu 04.09.2015.godine
Kladnj broj 18-9/02-230-53/92 od
15.06.1992.godine

211

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 DOKAZI ODBRANE (III)

O-III-1 Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Uveden dana

Milomira, Kantonalno tužilaštvo tuzlanskog 17.01.2014.godine
kantona, broj: Kta. 82/01, od 28.10.2005.
godine
O-III-2 Zapisnik o saslušanju svjedoka Pere Uveden dana
Marjanovića, Tužilaštvo BiH, broj KT-RZ- 25.07.2014.godine
168/07, od 03.11.2011. godine
O-III-3 Zapisnik o saslušanju svjedoka Milo Dragić, Uveden dana
Tužilaštvo BiH, broj T20 0 KTRZ0003525 07, 25.07.2014.godine
od 20.04.2012. godine
O-III-4 - Zapisnik – izjava Čelić Miloš, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, 11.09.2015.godine
Centar službi bezbjednosti Tuzla,
Stanica javne bezbjednosti, Kladanj, broj
18-9/02-230-75/92 od 25.06.1992.
godine
- Rjesenje Opštinskog Suda u Živinicama
broj 033-0-Su-15-000715 od 02 11 2015
godine.
- Potvrda o privremeno oduzetim
predmetima, Ministarstvo za unutrašnje
poslove, Centar službi bezbjednosti
Tuzla, Stanica javne bezbjednosti,
Kladanj, broj 18-9/02-230-75/92 od
25.06.1992. godine
- Presuda Okružnog vojnog suda u Tuzli
broj: K: 176/92 od 22.12.1992. godine
O-III-5 Izvještaj sa saslušanja razmjenjenih Srba, Uveden dana
Komanda 1. brčanske pješadijske brigade, 11.09.2015.godine
Odjeljenje za ob.bez.psolove, str.pov.br. 07-6
od 06.02.1993. godine
O-III-6 Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Republičkog Uveden dana
sekretarijata za unutrašnje posove, Federalno 11.09.2015.godine
ministarstvo unutrašnjih poslova, broj 11-22 od
29.01.1990. godine
O-III-7 Zapisnik o saslušanju svjedoka Hercegovac Uveden dana
Nail, Tužilaštvo BiH, broj T20 0 KTRZ 0006920 11.09.2015.godine
13 od 26.04.2013. godine
O-III-8- Dio, stranice dnevnika Martionovic, koji je vec Uveden dana 01 04 2016
d uveden kao O-V-82 godine

212

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 DOKAZI ODBRANE (IV)

O-IV-1 Ovjerena kopija bilježnice svjedoka K.Š. Uveden dana

02.10.2015.godine

O-IV-2 Ovjerena kopija bilježnice svjedoka V. Uveden dana

Z.16.06.1992. 4 stranice 02.10.2015.godine

O-IV-3 Službena zabilješka, Ministarstvo unutrašnjih Uveden dana

poslova tuzlanskog kantona, broj 08-02/3-1 od 16.10.2015.godine
17.02.2004. godine, službenu zabilješku
sačinio B. N.
O-IV-4 Naredba o prestanku profesionalne vojne Uveden dana 13.11.2015.
službe,Ministarstvo odbrane BiH, broj 10-34-6- godine
7-1530/10 od 16.12.2010. godine
O-IV-5 Obrazac izvještaja o ocjenjivanju OIOJUL09 za Uveden dana 13.11.2015.
Hamzić Zijada, datum 19.10.2010. godine godine
O-IV-6 Odluka o objedinjavanju svih naoružanih snaga Uveden dana 13.11.2015.
na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, godine
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine,
broj 01836711 od 09.04.1992. godine
O-IV-7 Uredba sa zakonskom snagom u oružanim Uveden dana 13.11.2015.
snagama Republike Bosne i Hercegovinem godine
Službeni list Armije RBiH, Y0048974 od
15.11.1992. godine.
O-IV-8 Zapisnik sa 128. Sjednice predsjednistva RBiH, Uveden dana 13.11.2015.
odrzane 24. Juna 1992. godine, broj 02- godine
0110431/92
O-IV-9 Rjesenje Ministarstva odbrane Republike Uveden dana 13.11.2015.
Srbije, Sektor za ljudske resurse broj 5561-6 od godine
29 maja 2008. godine
O-IV-10 Zapisnik o saslušanju svjedoka M. K., broj T20 Uveden dana 11.12.2015.
0 KTRZ 0003525 07 od 22.11.2012. godine. godine
O-IV-11 Fotografija Uveden dana 06.05.2016.
godine
O-IV-12 Zapisnik o ispitivanju Halilovic Ramiza, Uveden dana 26 08 2016
Tužilaštvo BoH, broj T20 0 KTRZ 0003525 07 godine
od 14 12 2014 godine
O-IV-13 Službena zabilješka razgovora sa Halilović Uveden dana 26 08 2016
Ramizom, Ministarstvo unutrašnjh poslova godine
tuzlanskog kantona, broj 08-02/3-1 od 11 02
2004 godine
O-IV-14 Zapisnik o saslušanju svjedoka Halilović Uveden dana 26 08 2016
Ramiza, Kantonalno tužilaštvo tuzlanskog godine
kantona, broj KT-82/01 od 17 10 2005 godine
O-IV-15 Izjava rukom pisana 29 05 1992 godine, Uveden dana 26 08 2016
Tarevo, potpisana od strane Hamzić Zijada godine
213

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-IV-16 Radna bilježnica V. Z. Uveden dana 26 08 2016
godine
O-IV-17 Naredba 01-261/92 Komandanta štaba TO Uveden dana 26 08 2016
opštine Kladanj od 19 07 1992 godine godine

DOKAZI ODBRANE (V)

O-V-1 Original karte i izvod iz Vojnogeografskog Uveden dana

instituta Jugoslavije. 06.09.2013.godine
O-V-2 Omot spisa za prvostepene predmete po Uveden dana
optužnici ili optužnom prijedlogu obrazac broj: 20.09.2013.godine
64/clan 68 Pravilnika, za lice Martinović Mirče,
Okružni vojni Sud u Tuzli (više dokumenata)
O-V-3 Krivična prijava protiv Đokić Radovana, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar 27.09.2013.godine
službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/02-230-108/93
od 06.05.1993.godine, KU:71
O-V-4 Spisak građana srpske nacionalnosti koje je Uveden dana
Okružna komisija za razmjenu iz Tuzle 27.09.2013.godine
preuzela od organa bezbjednosti i komisije za
razmjenu iz Stupara za potrebe razmjene dana
27.06.1999.godine, RBiH, Ministarstvo
odbrane, Okružni sekrekarijat za odbranu,
Tuzla, str. pov. 13-46-11/93 od 27.06.1993.
godine
O-V-5 Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Radovana Uveden dana
Đokića, Republika Srpska, Ministarstvo 27.09.2013.godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, Stanica javne bezbjednosti Zvornik,
broj 12-1/02-2-230-88/05 od 08.02.2005 godine
O-V-6 Spisak naoružanja S.T.O OLOVCI I BRDJELJI Uveden dana
17.01.2014. godine

214

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-V-7 Krivična prijava protiv Andrić Predraga, RBiH, Uveden dana
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar 17.01.2014. godine
službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/01-230-76/03
od 24.03.1993.godine sa prilozima
O-V 8 Omot spisa za lice Martinović Blaško, Okružni Uveden dana
vojni sud u Tuzli, broj 150/09 21.02.2014. godine
O-V-9 Službena zabilješka Svik.Drago Nikolić, Uveden dana
referent za ob poslove, koju će uložiti zajedno 21.02.2014.godine
sa ostalom dokumentacijom koju čekaju iz
Haga (ovjeren dostavljen 25.04.2014.).
O-V-10 Orginal pismo Karakašević Novke Uveden dana
25.04.2014.godine
O-V-11 Potvrda za lice Vitomir Ilić, RBiH, Okružni vojni Uveden dana
sud, Vojni pritvor u Tuzli broj: IKS 33/93 od 25.04.2014.godine
29.4.1993.godine,
O-V-12 Obavještenje za lice Vitomir Ilić, Okružni vojni Uveden dana
sud u Tuzli, Služba javne bezbjednosti Kladanj, 25.04.2014.godine
PS Stupar broj: k 269/93 od 28.04.1993.godine
O-V-13 Obavještenje za lice Vitomir Ilić, Okružni vojni Uveden dana
sud u Tuzli, broj K: 269/93 od 25.04.2014.godine
29.04.1993.godine
O-V-14 Omot spisa za lice Ilić Vitomir, Okružni vojni Uveden dana
sud u Tuzli, broj: K 269/95 25.04.2014.godine
O-V-15 Odluka o formiranju Stanice javne bezbjednosti Uveden dana
Kladanj, Srpska republika BiH, Srpska opština 25.07.2014.godine
Kladanj, Krizni štab, broj: 4 od 02.05.1992.
godine
O-V-16 Odluka o fizičkom obezbjeđenju objekata, Uveden dana
Predsjedništvo skuštine opštine Kladanj, broj: 25.07.2014.godine
01-023-123/92 od 12.05.1992. godine

215

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-V-17 Zahtjev za obezbjeđenje na objektima za Uveden dana
prihvat, Crveni krst RBiH, Opštinska 25.07.2014.godine
organizacija Kladanj, Štab za prihvat izbjeglih
lica Kladanj od 21.05.1992. godine
O-V-18 Službena zabilješka Karić Rifeta, PS Stupari, Uveden dana
od 25.06.1993. godine 25.07.2014.godine
O-V-19 Službena zabilješka Karić Rifeta PS Stupari, od Uveden dana
28.06.1993. godine 25.07.2014.godine
O-V-20 Registar, upozorenih lica iz oblasti bezbjednosti Uveden dana
saobraćaja, strana 50 od 08.06.1992. godine 25.07.2014.godine
O-V-21 Otpusna lista za Halilović Ramiza, Kliničko- Uveden dana
medicinski centar, dr Mustafa Mujbegović, 25.07.2014.godine
Tuzla, matični broj 211/2117, 12.10.1992.
godine
O-V-22 Zapisnik, R BiH MUP, CSB Tuzla, CJB Kladanj, Uveden dana
broj 18-9/02-230 od 16.08.1992.godine 25.07.2014.godine
O-V-23 Set dokaza: Izdata hranan (potpisi od Uveden dana
16.01.1993. godine), Izdatnica 4/93 od 25.07.2014.godine
16.01.1993. godine, Otpremnica broj 15510 od
09.05.1993.godine, Otpremnica broj 15510 (64-
93) od 09.05.1993.godine, Otpremnica broj
15510 (65-93) od 14.05.1993.godine, Izdatnica
broj 157/93 od 14.05.1993. godine, Otpremnica
broj 15517 (78-93) od 09.06.1993.godine,
Potvrda magacinu broj 81/93 od 16.06.1993.
godine, Otpremnica broj 83-93 od
02.07.1993.godine, Otpremnica broj 86-93 od
13.07.1993.godine, Otpremnica broj 87-93 od
13.07.1993.godine i Rekapitulacija popisa lica
za podjelu hrane (4 lista)

216

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-V-24 Zahtjev za definisanje statusa građana srpske Uveden dana
nacionalnosti koji se nalaze u Stuparima, RBiH 29.08.2014.godine
MUP, Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica
javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/02-230-
133 /93 od 15.06.1993. godine.
O-V-25 Zaključak, RBiH, Predsjedništvo Skupštine Uveden dana
opštine Kladanj, broj 01-534-5/93 od 29.08.2014.godine
17.06.2014. godine.
O-V-26 Spisak građana srpske nacionalnosti koji su Uveden dana
ostalu u Stuparima, a koji su obezbjeđivani radi 29.08.2014.godine
njihove lične sigurnosti, RBiH, Ministarstvo za
unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti
Tuzla, Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj:
18-9/01-29-58/93 od 18.06.1993. godine.
O-V-27 Informacija, RBiH, Ministarstvo odbrane, Uveden dana
Okružni sekreterijat za odbranu Tuzla, broj 13- 29.08.2014.godine
16-22/93 od 18.07.1993.godine
O-V-28 Dostava dokumentacje djelovanja 2. Korpusa Uveden dana
ABiH odnosno TO BiH, Ministarstvo odbrane 05.09.2014.godine
BiH, broj 13-04-1-133-9/09 od 07.03.2012.
godine
O-V-29 Zahtjev za obezbjeđenje životnih namirnica za Uveden dana 05.09. 2014.
građane srpske nacionalnosti u Stuparima, godine
RBiH, Ministarstvo za unutrašnje poslove,
Centar službi bezbjednosti Tuzla, Stanica javne
bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9/01-sl. od
06.09. 1992. godine
O-V-30 Zaključci sa sjednice Predsjedništva Skupštine Uveden dana 03.10.2014.
opštine Kladanj, RBiH, Predsjedništvo godine
skupštine opštine Kladanj broj: 01-023-265/92
od 8.10.1992. godine
O-V-31 Izvještaj iz službe dežurstva, Policijska stanica Uveden dana 03.10.2014.
Kladanj, dežurni: Avdibegović Šefik, dana: godine
30.07.1993. godine

217

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-V-32 Izvještaj iz službe dežurstva, Policijska stanica, Uveden dana 03.10.2014.
Kladanj, dežurni: Avdibegović Šefik, dana: godine
31.07.1993. godine
O-V-33 Informacija oko lica srpske nacionalnosti u Uveden dana 03.10.2014.
Stuparima, RBiH, Ministarstvo za unutrašnje godine
poslove, Centar službi bezbjednostu Tuzla,
Stanica javne bezbjednosti Kladanj, broj: 18-9-
29-3/93, od dana 16.01.1993. godine
O-V-34 Apel za pomoć, Republika Bosna i Uveden dana 03.10.2014.
Hercegovina, Koordinacioni odbor humanitarnih godine
organizacija opštine Kladanj, broj: 01-22/92,
10.10.1992. godine
O-V-35 Apel za pomoć, RBiH, Predsjedništvo Opštine Uveden dana 03.10.2014.
Kladanj, Koordinacioni odbor za humanitarne godine
pomoći, broj: 01-76/92, od 18.08.1992. godine
O-V-36 Dvije geografske karte korištene tokom Uveden dana 06.02.2015.
saslušanja i potpisane od strane svjedoka godine
Kovačević Džihada
O-V-37 Drinski list zvorničke pješadijske brigade iz Uveden dana 06.02.2015.
1994. godine godine
O-V-38 Govor Radovana Karadžića u novembru 1991. Uveden dana 06.02.2015.
godine tokom priprema tzv. “Plebiscita srpskog godine
naroda”, Biljeg vremena
O-V-39 Naredba – obezbjeđenje zarobljenika, Uveden dana 06.02.2015.
Komanda brigade “Birač”, od 31.05.1992. godine
godine, Šekovići, strogo pov. u potpisu major
Svetozar Andrić
O-V-40 Reagovanje SDA na odluku SDS-a: “Borićemo Uveden dana 06.02.2015.
se za mir”, od 13.01.1992. godine, broj 8198 godine
O-V-41 Dnevnik događaja Stanice Milicije Stupari Uveden dana 07.05.2015.
(kopija naslovnice i jedne stranice) godine
O-V-42 Karta Uveden dana 04.09.2015
.godine

218

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-V-43 Akt Suda Kladanj depeša od Uveden dana 04.09.2015.
09.04.1992.godine, u potpisu Čaušević godine
Muhamed
O-V-44 Akt SJB Kladanj, depeša broj 2980 od Uveden dana
09.09.1992.godine, u potpisu Busnov Selman 04.09.2015.godine
O-V-45 Dopis Okružnog Sup Tuzla broj 18-02-2-125/92 Uveden dana 04.09.2015.
od 02.07.1992. godine godine
O-V-46 Naredba Okružnog štaba od 10.10.1992.godine Uveden dana 04.09.2015.
godine
O-V-47 Dopis Opštinskog štaba odbrane Kladanj broj Uveden dana 04.09.2015.
618/92 od 27.09.1992. godine godine
O-V-48 Dio službenih evidencija iz stanične službene Uveden dana 04.09.2015.
knjige SM Stupari za 1992. godine godine
O-V-49 Izjava V. Z., Stupari, Kladanj Uveden dana 02.10.2015.
godine
O-V-50 Izvjestaj – Zapisnik o radu vojne policije TO Uveden dana 11.12.2015.
Stupari, godine
O-V-51 Naredba pisana rukom, od strane Zapovjednika Uveden dana 11.12.2015.
Hamzic Zijada godine
O-V-52 Fotografija na kojoj se vidi 11 lica u pozadini i Uveden dana 11.12.2015.
dvojica u prvom planu dok razgovaraju. godine
O-V-53 Izvještaj o radu jedinice vojne policije Stupari Uveden dana 11.12.2015.
za period od poslednjih šest mjeseci zaključno godine
sa 20 12 1992 godine, RBiH, ARBiH, Opštinski
štab odbrane Kladanj, Vojna policija Stpari od
20.12.1992. godine
O-V-54 Kladanj za vrijeme agresije 1992-1995. godine, Uveden dana 15.01.2016.
Mr. Hariz Šarić, Kladanj, 2000. godine. godine
O-V-55 Odluka o verifikaciji proglašenih autonomnih Uveden dana 15.01.2016.
oblasti u BiH Skupštine srpskog naroda u BiH, godine
broj 06704755 od 21.11.1991. godine

219

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-V-56 Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u Uveden dana 15.01.2016.
BiH, na sjednici Skupštine srpskog naroda u godine
BiH od 17.09.1993. godine, Službeni glasnik
Republike Srpske od 26.11.1993. godine
O-V-57 Preporuka o osnivanju Skupština Opština Uveden dana 15.01.2016.
srpskog naroda u BiH od 15 01 1992 godine godine
O-V-58 Ukaz o proglašenju zakona o unutrašnjim Uveden dana 15.01.2016.
poslovima i zakon o unutrašnjim poslovima od godine
23 03 1992 godine
O-V-59 Zabilješka sa sjednice Savjeta stranke, Srpske Uveden dana 15.01.2016.
demokratske stranke BiH održane 15 10 1991 godine
godine, i prepis rukopisa
O-V-60 Odluka o izboru predsjednika skupštine Uveden dana 15.01.2016.
srpskog naroda u BiH, Službeni glasnik godine
srpskog naroda u BIH od 15 01 1992 godine
O-V-61 Odluka o ostajanju srpskog naroda BiH u Uveden dana 15.01.2016.
zajedničkoj državi Jugoslaviji broj 06704747 godine
O-V-62 Odluka o teritorijama opština, mjesnih Uveden dana 15.01.2016.
zajednica i naseljenih mjesta u BIH od 21 11 godine
1991 godine
O-V-63 Odluka da se pristupi formiranju Republike Uveden dana 15.01.2016.
Srpske BiH od 21 12 1991 godine
O-V-64 Deklaracija o proglašenju Republike Srpskog Uveden dana 15.01.2016.
naroda BiH, Službeni glasnik srpskog naroda u godine
BIH od od 27 01 1992 godine
O-V-65 Preporuka o osnivanju skupština opština Uveden dana 15.01.2016.
srpskog naroda u BiH od 11 12 1991 godine godine
O-V-66 Dokument Srpske demokratske stranke od 23 Uveden dana 15.01.2016.
02 1991 godine – Postupanje opština u godine
uslovima prestanka funkcionisanja republičkih
organa vlasti
O-V-67 Uputstvo za formiranje jedinice TO na mjesnom Uveden dana 15.01.2016.
području SA02 3506 godine

220

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-V-68 Odluka o raspisivanju i provođenju plebiscita Uveden dana 15.01.2016.
srpskog naroda u BiH od 24 10 1991 godine godine
O-V-69 Dokument Srpske demokratske stranke, Glavni Uveden dana 15.01.2016.
odbor, Upustvo o organizovanju i djelovanju godine
srpskog naroda u vanrednim okolnostima od 19
12 1991 godine
O-V-70 Uredba sa zakonskom snagom o obrazovanju i Uveden dana 15.01.2016.
radu okruga, Službeni list BiH od 13 08 1992 godine
godine
O-V-71 Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju Uveden dana 15.01.2016.
zakona o oružanim snagama i njegovoj godine
primjeni u Republici BiH kao republičkog
zakona, Službeni list RBiH od 11 04 1992
godine
O-V-72 Uredba sa zakonskom snagom o oružanim Uveden dana 15.01.2016.
snagam Republike BiH, Službeni list Armije godine
RBiH od 15 11 1992 godine
O-V-73 Uredba o dopuni uredbe o oružanim snagama Uveden dana 15.01.2016.
RBiH, Službeni list RBiH od 20 05 1992 godine godine
O-V-74 Pravilo službe u armiji RBIH, Službeni list RBiH Uveden dana 15.01.2016.
od 01 08 1992 godine godine
O-V-75 Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju Uveden dana 15.01.2016.
zakona o Krivičnom postupku, Službeni list godine
RBiH od 11 04 1992 godine
O-V-76 Uredba sa zakoskom snagom o dopuni uredbe Uveden dana 15.01.2016.
sa zakonskom snagom o odbrani, Službeni list godine
RBiH od 12 07 1992 godine
O-V-77 Sluzbena zabilješka u potpisu Hamzic Zijad od Uveden dana 15.01.2016.
22 09 1992 godine godine
O-V-78 Naređenje, RBiH, Opštinski štab odbrane Uveden dana 15.01.2016.
Kladanj broj 572/92 od 16 09 1992 godine godine
O-V-79 Izjava očevidaca sa mjesta nesreće, ARBiH, Uveden dana 15.01.2016.
Komanda 121. Brdske brigade od 22 09 1992 godine
godine
221

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-V-80 Nalaz i mišljenje, Ljekarska komisija za pregled Uveden dana 15.01.2016.
lica obuhvaćenih zakonom o osnovnim pravima godine
vojnih invalida i porodica palih boraca u
prvostepenom postupku, broj: RVI 2705/98 od
13 10 1998 godine, Tuzla
O-V-81 Zapisnik o uviđaju, Osnovni Sud u Kladnju, Uveden dana 15.01.2016.
broj: 48/92.od 22 09 1992 godine godine
O-V-82 Dnevnik Martinović Drage rukom pisan - u Uveden dana 05.02.2016.
prilogu prekucan tekst relevantnih djelova. godine
O-V-83 Uredba sa zakonskom snagom o odbrani, Uveden dana 01.04.2016.
Predsjedništvo RBiH, Službeni list RBiH, 20 godine
maj 1992. godine
O-V-84 Akt predsjedništva Skupštine Opštine Kladanj Uveden dana 01.04.2016.
broj: 01-023-302/92. od 16.12.1992. godine, godine
upućen SJB Kladanj – Realizacija odluka
O-V-85 Potvrda o predatim predmetima, RBiH, Uveden dana 26.08.2016.
Ministarstvo za unutrašnje poslove, Stanica godine
javne bezbjednosti Kladanj, broj 18-9/02-230-
108/93 od 06.06.1992. godine
O-V-86 Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Hamzić Uveden dana 26.08.2016.
Zijada, Tužilaštvo BiH broj T20 0 KTRZ godine
0003525 07 od 19.12.2012. godine
O-V-87 Dokument Federalnog Ministarstva za pitanja Uveden dana 26.08.2016.
boraca i invalida odbrambenog rata broj 07/1- godine
03-641-2/16 od 10.06.2016. godine, uz dopis
Suda BIH od 20.06.2016. godine, u potpisu
Jesenkovic Vesna

DOKAZI ODBRANE (VI)

O-VI-1 Zapisnik o saslušanju svjedoka Martinović Uveden dana

Mirčeta, Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od 20.09.2013.godine
27.01.2011. godine

222

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

O-VI-2 Zapisnik o prikupljanju izjave od lica Martinović Uveden dana
Mirčeta, Republika Srpska, Ministarstvo 20.09.2013.godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, Policijska stanica Vlasenica, broj: 12-
1-9/02-230-388/04 od 14.12.2004. godine.-
Dokaz T-3
O-VI-3 Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Radovana Uveden dana
Đokića, Republika Srpska, Ministarstvo 27.09.2013.godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, Stanica javne bezbjednost Zvornik,
broj 12-1/02-2-230-88/05 od 08.02.2005 godine
O-VI-4 Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Jovanović Uveden dana
Danica, Republika Srpska, Ministarstvo 11.10.2013.godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, Stanica javne bezbjednost Zvornik,
broj: 12-1/02-2-230-126/05 O-I-2
O-VI-5 Zapsinik o saslušanju svjedoka Jovanović Uveden dana
Danica, Tužilaštvo BiH broj KT-RZ-168/07 od 11.10.2013.godine
13.04.2011. godine, broj : O-I-3
O-VI-6 Zapisnik o saslušanju svjedoka Krsto Andrić, Uveden dana
Tužilaštvo BiH broj: T20 0 KTP30003525 07 od 18.10.2013.godine
20.04.2012.godine.
O-VI-7 nije ulagan dokaz na ovaj broj /
O-VI-8 nije ulagan dokaz na ovaj broj /
O-VI-9 Zapisnik o saslušanju svjedoka Marković Uveden dana
Mirosav, Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od 29.11.2013. godine
19.01.2011. godine
O-VI-10 Zapisnik o saslušanju svjedoka Marković Uveden dana
Mirosav, Republika Srpska, Ministarstvo 29.11.2013. godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, broj: 12-02/4- od 24.02.2004. godine
O-VI-11 Zapisnik o saslušanju svjedoka Čelić Timotija, Uveden dana
Tužilaštvo BiH broj: T20 0KTRZ 0003525 07 od 17.01.2014.godine
03.09.2012. godine
O-VI-12 Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Milene, Uveden dana
Tužilaštvo BiH broj: KT-RZ-168/07 od 17.01.2014.godine
16.02.2011. godine (samo prvu i zadnju
stranicu).
O-VI-13 Zapisnik o prikupljanju izjave od lica Stanišić Uveden dana
Miloša, Republika Srpska, Ministarstvo 28.02.2014. godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, broj: 12-1/02-2-230-1241/09 od
08.12.2009. godine

223

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 DOKAZI ODBRANE (VII)

O-VII-1 Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Andrić Uveden dana

Vitomira, Republika Srpska, Ministarstvo 25.07.2014.godine
unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti
Bijeljina, Stanica javne bezbjednosti Zvornik,
Policijska stanica Kozluk, broj: 12-1/01-2-
290/05 od 05.07.2005. godine
O-VII-2 Knjiga rasporeda službe, iz juna 1992. godine, Uveden dana
ukupno šest strana. 25.07.2014.godine

O-VII-3 2 (dvije) fotografije sa potpisom Gogić Osman, Uveden dana

19.02.2016. godine 19.02.2016. godine
O-VII-4 Knjiga dežurstva Vojne policije Kladanj od Uveden dana
20.06.1992. godine 01 04 2016 godine
O-VII-5 Originalna akreditacija vojne policije TO Uveden dana
01 04 2016 godine
O-VII-6 - Uvjerenje za Gogić Osmana (da nema Uveden dana
imovine na sebi na teritoriji Kladnja), FBiH, 01 04 2016 godine
Tuzlanski kanton, Općinski sud Živinice,
Odjeljenje Kladanj, Zemljišnoknjižni ured,
broj 033-1-RZ-14-000 028 od 19 02 2014.
godine

- Uvjerenje za Gogić Vesnu, JU Služba za

zapošljavanje TK, Biro za zapošljavanje
Kladanj, broj: 542/14 od 18 02 2014
godine

- Izjava o zajedničkom domaćinstvu na ime

Gogić Vesna, Općina Kladanj, ov.broj:
1718/14 od 18.02.2014. godine

- Uvjerenje za Gogić Vesnu (da je supruga

Gogić Osmana nezaposlena), JU Služba
za zapošljavanje TK, Biro za zapošljavanje
Kladanj, broj: 542/14 od 18 02 2014 godine

DOKAZI ODBRANE (VIII)

O-VIII- 2 (dvije) fotografije potpisane 30.05.2014. Uveden dana

1( a i b) godine 25.07.2014.godine

224

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 SVJEDOCI ODBRANE (I)

06 03 2015 –Optuženi Mujčinović Safet

13 03 2015 –Optuženi Mujčinović Safet
03 04 2015 – Optuženi Mujčinović Safet
24 04 2015 – Optuženi Mujčinović Safet
08 05 2015 – Nijaz Musić
08 05 2015 – Mujaga Mešanović
22 05 2015 – Rasim Hadžikić
22 05 2015 – Sajma Čaušević
12 06 2015 – Razem Mešanović, Džemal Mešanović, Nedžad Kadrić

SVJEDOCI ODBRANE (II)

03 07 2015 – Selimbašić Izudin

03 07 2015 – Busnov Selman

10 07 2015 – Busnov Selman

28 08 2015- Busnov Selma (komentarisanje dokaza)

SVJEDOCI ODBRANE (III)

04 09 2015 – Muhić Nusret

11 09 2015 – Muhić Nusret (unakrsno ispitivanje) i Hercegovac Nail

SVJEDOCI ODBRANE (IV)

02 10 2015 – K. Š., V. Z., V. R.

16 10 2015 – H. N., H. M., M. M., B. N.
30 10 2015 – T. S., V. S.
13 11 2015 – M. K.
13 11 2015 – H. S.
06 05 2016 – I. B.

Dodatni:

08 07 2016 – V. E., V. Z.
26 08 2016 – V. Z.
225

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 SVJEDOCI ODBRANE (V)

06.02.2015. - Kovačević Džihad

06.02.2015. - Prašo Himzo

13 11 2015 – M. K.

13 11 2015 – H. S.

11 12 2015 – Maksimovic Vojin

11 12 2015 – Markovic Ratko

15 01 2016 – Markovic Mile

15 01 2016 – Jurosevic Slavko

10 06 2016, 08 07 2016 – Petooptuženi Halilović Ramiz

SVJEDOCI ODBRANE (VI)

1. Andrić Rado 29 01 2016 godine

2. Andrić Vojka 29 01 2016 godine
3. Martinović Zdravko 05 02 2016 godine
4. Herić Zijad 05 02 2016 godine

SVJEDOCI ODBRANE (VII)

1. Sedmooptuženi Gogić Osman 19.02.2016. godine

2. Čamdžić Fadil 19.02.2016. godine
3. Šarac Mujo 26.02.2016. godine
4. Redžepović Abedin 26.02.2016. godine
5. Halilović Senko 26.02.2016. godine
6. Kuluglić Rizah 26.02.2016. godine
7. Čamdžić Zijad 18.03.2016. godine
8. Gogić Suvad 18.03.2016. godine
9. Mazalović Džemal 18.03.2016. godine
10. Ćustović Asim 18.03.2016. godine
11. Hasić Nurdin 24.03.2016. godine
12. Čamdžić Sadik 24.03.2016. godine
13. Čamdžić Rašida 24.03.2016. godine
14. Čamdžić Ejub 01.04.2016. godine
226

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine

 ZAJEDNIČKI SVJEDOCI SVIH ODBRANA

1. Himzo Prašo – 06.02.2015. godine

2. Džihad Kovačević - 06.02.2015. godine

227

S1 1 K 012159 13 Kri 08.09.2017. godine