Dobriša Cesarić: Jedne noći

Te noći pisah sjedeć posve mirno,

Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,

Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.

A tad se sjetih da je više nema.
Stanislav Femenić : Čarolija Latice
Jednom, kad je jablan
Grlio dugu,
Mati je moja
Odagnala tugu
I ubrala cvijet
S latica pet...
Prvu je laticu
Vratila suncu-
Drugu laticu
Poklonila vjetru-
Treću dala zemlji,
A četvrtu pustila
Da po vodi brodi...

Posljednja latica
Pripala je meni-
Od njezine nježnosti i boje
Nastale su pjesme moje...!