Sveučilište u Zadru

Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja

Kolegij: Rad s djecom s poremećajima u ponašanju

RODITELJSKI SASTANAK

Nastavnica: prof. dr. sc. Smiljana Zrilić Studentice: Josipa Šimunac

Lucija Krmpotić

Zadar, travanj 2020.

Za uspješan razvoj svakog djeteta iznimno je važna suradnja s roditeljima, a jedan od oblika
suradnje je roditeljski sastanak. Stvaranje partnerstva učitelja i roditelja pretpostavlja
priznavanje iskustva roditelja i njihova znanja o sebi i vlastitoj djeci. Učitelj ne bi trebao
nastupati iz pozicije autoriteta koji zna pravilan način odgoja djeteta. Partnerstvo
podrazumijeva da su učitelji i roditelji na istoj razini- učitelji su stručnjaci za teorije o razvoju
djece i roditeljstvu, a roditelji su stručnjaci za svoju djecu i za sebe.

Roditeljski sastanak je najčešći oblik okupljanja i rada učitelja sa skupinom roditelja djece
koja su uključena u neki od institucionalnih programa. Roditeljski sastanci mogu imati
različite ciljeve i ciljevima odgovarajuće oblike rada, pa tako razlikujemo sastanke
predavačkog tipa, oglednog tipa, sastanci koji su organizirani radi druženja djece i odraslih, a
najčešći oblik je roditeljski sastanak komunikacijskog tipa.

Za uspješan roditeljski sastanak važna je dobra organizacija. Prvi korak u organizaciji je

promišljanje susreta:

 što ću raditi- odabir teme

 kako ću raditi- razrada, strukturiranje susreta
 kada, koliko- planiranje vremena

Također, treba pripremiti i roditelje, odnosno najaviti susret te im dati pozivnicu koja može
biti usmena ili pismena. Aktivnosti koje se odrađuju na dan održavanja susreta su uređenje
prostora, dočekivanje roditelja, održavanje sastanka, a nakon susreta iznose se neke opće
obavijesti te se dobiva povratna informacija o roditeljskom sastanku.

Roditeljske sastanke komunikacijskog tipa organiziramo kako bismo roditeljima omogućili

razmjenu misli, stavova i iskustva s drugim roditeljima, kako bismo ih potaknuli na
promišljanje o temama važnima za njihovo dijete i za roditeljstvo, te tako doprinijeli jačanju
njihove roditeljske kompetentnosti. Da bi se roditelji osjećali aktivnim, cijenjenim i
kompetentnim, na sastanku trebaju raspravljati o temama aktualnog razvoja svog djeteta, o
svojoj roditeljskoj ulozi, o ulozi škole u djetetovu razvoju, treba dobivati i davati zanimljive i
korisne informacije o svom djetetu, razmjenjivati iskustva o uspjesima i problemima s drugim
roditeljima te učiti nove pristupe odgoju djeteta i ulozi roditelja u tome.

Kada govorimo o roditeljskom sastanku s temom poremećaji u ponašanju, to obično znači da

je učiteljica u razredu primijetila veći broj učenika s određenim teškoćama te želi
komunicirati s roditeljima o tim problemima i kako ih riješiti. Cilj je na početku susreta
stvoriti ugodnu atmosferu, smanjiti prvu nelagodu. Sastanak treba započeti pozdravom i
dobrodošlicom, najavom trajanja i sadržaja susreta. Nakon kratkog uvodnog dijela slijedi
glavni dio susreta koji se može provoditi uz pomoć različitih tehnika: popis osobina/
ponašanja, rasprava u maloj skupini, za i protiv, „oluja ideja“, igranje uloga. S obzirom na to
da je tema susreta poremećaji u ponašanju, prikladni bi bili tehnika popisa osobina/ ponašanja
i tehnika igranje uloga.

Tehnika popisa osobina ili ponašanja vrlo je korisna za ovu temu. Učiteljica može roditeljima
iznijeti negativne oblike ponašanja koje je uočila u razredu te u komunikaciji s roditeljima
poticati ih da zajedno dođu do zaključka uz koju teškoću se određena ponašanja vežu i da
roditelji sami razmisle jesu li primijetili koji od tih oblika ponašanja kod vlastite djece.
Ukoliko roditelji imaju dodatnih pitanja vezanih za teškoću moguće je pokrenuti raspravu u
kojoj i drugi roditelji mogu dati neki savjet.

Pomoću tehnike igranja uloga, roditeljima se daje uvid u određene situacije s kojima se
učiteljica susretala. Na ovaj način učiteljica roditeljima treba dati konkretnu situaciju koja se
dogodila u razredu te podijeliti uloge, nakon čega roditelji trebaju odglumiti tu situaciju. Ova
tehnika se završava razgovorom u kojemu roditelji iznose vlastito mišljenje o tome koji oblik
ponašanja je bio negativan te na koji način bi se sa problemom moglo suočiti.

Susret se treba završiti najavom kraja sastanka te se treba pitati roditelje jesu li zadovoljni
onime što su radili, je li im bilo zanimljivo te imaju li još kakvih pitanja za kraj, nakon čega
sastanak može završiti.

Jedna aktivnost koja bi se mogla odraditi nakon sastanka je izrada plakata sa zaključcima do
kojih su učitelji došli zajedno s roditeljima, koji se može postaviti na oglasnu ploču. Na taj
način i roditelji koji nisu bili u mogućnosti doći na sastanak mogu vidjeti o čemu se radilo.

Ako teškoća u ponašanju djetetu predstavlja veći problem, tada učiteljica treba organizirati
sastanak roditelja tog djeteta sa stručnim suradnicima kao što su psiholog ili pedagog. Na tom
sastanku je bitno da su prisutni roditelji i stručni suradnici, no trebala bi biti prisutna i
učiteljica. Na kraju sastanka, u zajedničkom dogovoru, određuju se aktivnosti koje će svaki
sudionik ovog tipa susreta provoditi sa djetetom.
LITERATURA:

Pećnik, Ninoslava i Starc, Branka. Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška

roditeljima najmlađe djece. Unicef, Zagreb, 2010.

Milanović, Mirjana i sur. Pomozimo im rasti. Golden marketing- Tehnička knjiga, Zagreb,
2014.