PRAPOVIJEST

Prapovijest je najduže razdoblje u prošlosti čovječanstva. Procjenjuje se ono traje od 1 800 000. godine p. K. pa sve do 4000.
godine p. K. Prapovijest se podijelila na dva velika razdoblja – kameno doba i metalno doba. Kameno doba dijeli se na starije
i mlađe kameno doba, a metalno doba na bakreno brončano i željezno doba. Paleolitik traje od 1 800 000. god. p. Krista pa do
oko 10000. godine p. K., neolitik traje do 4000. godine p. K. a metalno doba traje od 4000. godine p. K. pa se nastavlja i kroz
povijest. Međutim nije svuda u isto vrijeme završio paleolitik i počeo neolitik. Na nekim prostorima paleolitik je završio u 12
tisućljeću p. K., a na drugim prostorima je paleolitik završio tek u 4. tisućljeću p. K. Prvi uspravni čovjek naziva se Homo
Erectus, a prvi razumni čovjek naziva se Homo Sapiens. Najstariji ostaci Homo Sapiensa nađeni su u Australiji i stari su oko
70 000 godina.Prva čovjekova zadaća bila je sakupljanje jer je čovjek već tada radio po svojoj svrsi. Prvi alat čovjek je
dobivao tešući mekani kamen od kojeg je izrađivao ručne klinove ili oblutke. Čovjek živi u zajednicama od 50 do 60 članova.
Takve zajednice nastajale su kad se skupe ljudi radi ostavljanja potomstva i radi lakšeg preživljavanja. Takve zajednice su
bile kratkog vijeka svaki su se čas mogle raspasti.Čovjek je u tom dobu pronašao i vatru. Vatra je zasigurno najveći
pronalazak u povijesti. Čovjek ju je najvjerojatnije primijetio onda kad je grom negdje lupio i zapalio vatru. Čovjek je tu
vatru pokušavao zadržati što je dulje mogao jer je primijetio da ona daje toplinu. Po hladnijem vremenu kad bi se sklanjao u
pećine i spilje uvijek je sa sobom ponio i vatru. Život u pećinama nije bio stalan nego samo povremen radi zaštite od kiše i
hladnoće. Ostalo vrijeme ljudi su lutali i skupljali. Nakon ovoga javlja se i artikulirani govor, tj. pojavljuju se glasovi.

ZEMLJORADNJA I PRVE OBITELJSKE ZAJEDNICE

Čovjek je potom upotrebljavao tvrde vrste kamenja koje je glačao i brusio te tako dobivao savršeno izrađeno oruđe. Da bi
sačuvao hranu što dulje, čovjek je počeo kopati trapove u koje je zakapao hranu. To je bilo prije 12 000 godina. Nakon nekog
vremena sjemenke u trapovima su proklijale i izrasle iz zemlje. Tako je otkrivena zemljoradnja i to najprije u Mezopotamiji.
Prvo oruđe za zemljoradnju bila je kamena motika. Uz zemljoradnju ljudi su i dalje odlazili u lov i usavršavali luk i strijelu.
Prve pripitomljene biljke bile su žitarice, pa je prva zemljoradnja i bila motičarstvo.Za spremanje hrane trebale su i neke
posude pa je čovjek naučio praviti posude od keramike. Javljala se i tkalačka radnja jer se je morala izrađivati i odjeća. Pošto
je čovjek otkrio zemljoradnju morao je ostati živjeti na jednom mjestu pa je započeo sjedilački način života. Iz toga su se
razvijale krvne zajednice: rodovi, bratstva i plemena. Rodovi su se sastojali od 150 do 200 članova. Nastalo je i prvo selo –
Kalat Jarmo, pa i prvi grad – Jerihon.Zajednice vode žene i takve zajednice zovu se matrijarhati. Da bi se ostavljanje
potomstva i dalje razvijalo žena iz jedne zajednice ostavljala je potomstvo čiji je otac bio član druge zajednice. Rad u
zajednici je bio zajednički, no bio je podijeljen prema dobi i spolu. Žene su obrađivale zemlju, a muškarci su bili stočari,
lovci i ribolovci, a isto tako su i gradili naselja i branili ih od napada drugih zajednica. Ostarjele žene kuhaju, spremaju hranu,
predu i tkaju, dok ostarjeli muškarci popravljaju kuće, prave posuđe i razne alate. Jedina zadaća djece bila je učiti od
odraslih. Muškarci polako preuzimaju vodstvo zajednice i takve zajednice zovu se patrijarhati.

POJAVA OBRTA, TRGOVINE I DRŽAVE

Uslijedio je napredak znanja i iskustva, a javlja se i promjena načina rada. U metalnom dobu tehnika se znatno razvija. Od
zemljoradnje se odvaja obrt, a od obrta kasnije trgovina. Događa se društvena podjela rada po zajednicama. Svaka zajednica
do sada se bavila s raznim poslovima, a sada se svaka zajednica bavi svojim poslom. Ako neka zajednica ima mnogo
obradive zemlje posvetit će se zemljoradnji. Ako pak druga zajednica ima mnogo gline, posvetit će se lončarstvo. Temeljni je
rad fizički rad i njime se bave gotovo svi ljudi. Neke bogataške obitelji bave se samo umnim radom i za njih rade ratni
zarobljenici.Zbog okrenutosti zajednice k jednom poslu pojavljuje se višak proizvoda pa jača trgovina. Prva vrsta trgovine
bila je trampa s principom proizvod za proizvod. Nakon toga vrlo je tražena bakrena pločica pa je ona postala predmet
trgovine ili tadašnji novac. Zbog ove trgovine počinje nejednakost ljudi. To doba nazvano je doba bogataša i siromaha. Rat
postaje glavni izvor bogatstva, a ratno zarobljeništvo postaje roblje. Rodovi se raspadaju u patrijarhalne obitelji sa 20-50
članova. Zbog toga se javlja potreba za vezom sa drugim obiteljima zbog potomstva, obrane i razmjene.

Udruživanjem više patrijarhalnih obitelji nastaju seoske općine koje su nova vrsta zajednice. Starješina općine izabran je iz
ugledne i bogate i ugledne obitelji. Uz starješinu vlada i ratno vijeće. Društvo se dijeli na robovlasnike, robove i slobodne
siromašne seljake. Robovlasnici organiziraju vojsku i sudove te izdaju zakone. Također uvode i poreze da bi plaćali vojsku i
činovnike. Pojavljuje se država.Na mjestu razmjene među općinama nastaju gradovi. Gradovi postaju države na čijem je vrhu
knez. Počinje doba civilizacije. Kroz prapovijest broj robova sve više raste, a broj slobodnih seljaka je sve manji jer se seljaci
zadužuju kod bogatih da bi platili porez a kad ne mogu vratiti dug onda najčešće sami postaju robovi bogataša. Fizički rad
postaje sramota za slobodnog čovjeka. Robovi se smatraju oruđem koje govori.

KULTURA U PRAPOVIJESTI
U prapovijesno doba razvija se i kultura. Stručnjaci za kulturu prapovijesti su arheolozi. Prva se razvijaju vjerovanja. Kult
lubanje je štovanje ljudske glave. Arheolozi su pronašli na jednom mjestu uredno pokopane ljudske glave bez ostatka
tijela.Totemizam je obožavanje životinja. Ljudi su u to doba vjerovali da su njihove svete životinje praotac i pramajka
njihove horde. Dolazi do pojave osobnih imena. Svaka zajednica dobiva ime po svom totemu i svaki član zajednice zove se
kao i njihov totem. Tijekom vremena se javljaju obredi magije totemu, a jednom godišnje pračovjek ubija svog totema i
njime prehranjuje zajednicu i članovi zajednice tako se duhovno spajaju sa svojim totemom. Totemi su dotad bili samo
životinje no to kasnije postaju i biljke i neki predmeti.Nakon totemizma javlja se animizam ili vjerovanje u duhove.
Pračovjek je pridonosio žrtvu dobrim duhovima. No na kraju čovjek shvaća da je o najrazvijenije biće, pa svi duhovi
dobivaju ljudski oblik i izgled. Razvija se politeizam, a i monoteizam.Od umjetnosti najrazvijenije su likovna umjetnost i
kiparstvo. Najpoznatija spilja s likovnim crtežima je spilja Altamira u Španjolskoj. Izrađuju se i kipovi totema. Na nakit i alat
se rezbare totemi. Za religijske obrede i za istjerivanje zlih duhova koristi se šminkanje. Počinje i tetoviranje, ponajprije
tetovaže totema. Glazba se slabije razvijala a prvi instrument bio je bubanj. Književnost se razvija usmenom
predajom.Graditeljstvo je kasnije postalo vrlo razvijeno. Gradila su se prva naselja, kuće i svetišta. Sve građevine građene su
od ogromenskih kamenih blokova – to se naziva megalitsko graditeljstvo i razvijeno je u Europi i Africi. Najpoznatije takvo
svetište je Stonehenge u Engleskoj.

POJAVA ROBOVLASNIČKOG PORETKA

Robovlasništvo se javlja u metalnom dobu. Robovi su ratni zarobljenici i dužnici koji nisu vraćali dug. U paleolitiku je
vladao kanibalizam i zarobljenici su bili pojedeni. Ljudi su naučili kako doći do koštane srži u kosti – naučili su kalati kost po
dužini.Prvotno ropstvo bilo je patrijarhalno ropstvo. Robova ima malo i imaju ih samo najbogatije obitelji. U to vrijeme
robovi su bili samo pomoćna snaga. Uskoro su robovi postali članovi patrijarhalnih obitelji.U najstarijim državama javilo se
istočnjačko ropstvo. Tamo broj robova stalno raste, no oni su vlasništvo države. U tim državama robovi rade najteže fizičke
poslove. Uz robove rade i siromašni slobodni seljaci kojih u takvim državama ima najviše.Antičko ropstvo je svojstveno za
Grčku i Rim. Tu je velika većina ljudi pretvorena u roblje i samo robovi rade fizičke poslove pa su robovi jedini proizvođači.
Fizički rad postao je sramota za slobodnog čovjeka pa slobodnih seljaka ima vrlo malo. Robovlasnici robove ne smatraju
ljudskim bićima. Oni su za njih oruđe koje govori.

EGIPAT - DAR NILA

Egipat je dar Nila. Ovdje je najrazvijenija zemljoradnja uz pomoć natapanja. Nil donosi razne organske i mineralne tvari
koje tlo čine plodnim, pa je zemlja u dolini Nila vrlo plodna. Rodovsko-plemensko društvo se ovdje raspada u 5. tisućljeću
prije Krista i nastaju patrijarhalne obitelji. U 4 tisućljeću prije Krista patrijarhalne obitelji udružuju se u seoske općine ili
nome. U Egiptu je tad postojalo 42 noma. Starješina noma je nomarh i on je vrhovni svećenik, vrhovni sudac i vrhovni
vojskovođa općine. Nomarh organizira vojsku, činovništvo i poreze. Javlja se aristokracija i jedni nomi pokoravaju druge
nome.

    EGIPATSKA DRŽAVA

Oko 3500. godine p. K. Svi nomi udružuju se u dvije države – Gornji Egipat i Donji Egipat. Gornji Egipat nalazio se
uzvodno uz rijeku Nil, a Donji Egipat u delti Nila. Glavni grad gornjeg Egipta bila je Teba. U Donjem Egiptu glavni grad
bio je Sais. Vladar Gornjeg Egipta ujedinio je oba Egipta. Jedini izvor ovoga je jedna slika na kojoj je Menes prikazan sa
dvije krune na glavi. Glavni grad novog Egipta bio je Memfis.Vladar je imao neograničenu vlast koja je bila nasljedna.
Vladar Egipta bio je faraon. Faraona su smatrali sinom vrhovnog boga Raa. Faraon je bio glavni zakonodavac, vrhovni
svećenik, vrhovni sudac, i vrhovni vojskovođa. Takva se vlast nazivala despotskom vlašću ili despotijom. Tati je bio
faraonova osoba od povjerenja, najčešće njegov rođak, i dobivao je izravne naredbe od Faraona. Tati je naredbe prosljeđivao
dalje. Nomarh je sada bio biran od strane faraona i bio je njegov činovnik.

   EGIPATSKA RELIGIJA

U Egiptu je bio vrlo raširen totemizam. Njihovi totemi bili su mačke, ibisi i bikovi. Pronađene su i male grobnice pune
pokopanih mačaka. Nakon totemizma javlja se politeizam. Vrhovno je božanstvo bog sunca Raa. Bog prirode i dobra bio je
Oziris, on je i bio dijete Nila. Božica Izida bila je Ozirisova žena. Bog zla bio je Set. Kad je Set ubio Ozirisa i zavladao
počele su bolesti i gladi. Ozirisov sin Horus zbacio je Seta s vlasti i ponovno je zavladalo dobro. Tim su Egipćani pokušavali
objasniti godišnja doba. Faraon, njegova obitelj i druge bogate obitelji bile su mumificirane.

  EGIPATSKO PISMO, UMJETNOST I ZNANOST

U 4. tisućljeću prije Krista javlja se pismo. Prvo je bilježeno na pastirskom štapu – najstariji trag bilježenja. Prvo je pismo
bilo slikovno pismo gdje je jedna slika označavala jednu riječ. Pismo su izumili svećenici i u početku su se samo oni znali
njime koristiti. Egipatsko pismo bili su hijeroglifi što znači sveto uklesano pismo. Nakon toga javlja se slogovno pismo kad
jedna slika ili jedan znak označavaju jedan slog. Takvo je pismo bilo hijeratsko svećeničko pismo. Prvi papir bio je papirus.
Hijeroglifi su odgonetnuti tek u 19 stoljeću, a odgonetnuo ih je Champollion. Književnost je pisana vjerskim karakterom.
Najstariji književni zapis bile su obredne pjesme.U likovnoj umjetnosti slikarstvo je plošno, svi su likovi slični po izgledu i
svi su likovi smotani – glava je crtana sa strane, tijelo sprijeda, a noge opet sa strane. Građeni su i veliki kipovi faraona.
Razvijeno je i graditeljstvo. Hramovi imaju mnogo stupova koji su u promjeru široki i do 4 metra. Građene su i piramide u
Gizehu. Danas su sačuvane samo tri piramide i to Keopsova, Kefrenova i Mikerinina. Kameni blokovi od kojih su građene
piramide teški su i do 350 tona. Piramide su i prvo svjetsko čudo.Zbog potrebe se razvija znanost, posebice matematika,
astronomija i fizika. Prvi satovi javljaju se upravo u Egiptu. Prvi su se razvili pješčani, a zatim i vodeni i sunčevi. Godina je u
egipatskom kalendaru imala 365 dana, 12 mjeseci, 30 ili 31 dan i 2 djela dana – dan i noć. Upotrebljavao se dekadski
brojevni sustav. Svećenici razvijaju medicinu secirajući mumije. Vršile su se i operacije mozga. U Egiptu se vjerovalo u
zagrobni život.

MEZOPOTAMIJA

Mezopotamija se nalazi između rijeka Eufrat i Tigris. Mezopotamija znači međuriječje. Najstarije poznato stanovništvo su
Sumerani, Akađani i Asirci. Noa je ovdje preživio opći potop i njegovi sinovi Sem, Ham i Jafe su odlazili iz Mezopotamije i
ostavljali potomke. Semiti su živjeli na arapskom poluotoku, Hamiti na Maloj Aziji, a Indoeuropljani u središtu Azije.

   SUMERANI

Sumerske su države bile i prve države. To su bile male gradske državice i nalazile su se na prirodnim i umjetnim brdima
zbog poplava. Najpoznatije Sumerske državice su Ur, Uruk, Lagaš, Napur i Kiš. One su se razvile u 4. tisućljeću prije Krista.
Sumersko tlo obiluje glinom. Ovdje vlada robovlasnička aristokracija.

    AKAĐANI

Sjeverno od Sumerana žive Akađani čija je najpoznatija država Akad. Akadski kralj Sargon pokorio je sve akadske i
sumerske države. Oko 2750. godine Sargon je osnovao državu Starobabilonsko carstvo i podigao glavni grad Babilon.
Starobabilonsko carstvo širilo se prema Sredozemlju, a najsnažnije je bilo za vrijeme cara Hamurabija. U 2. tisućljeću p. K.
iza cara Hamurabija ostali su prvi pisani zakoni u povijesti čovječanstva. Hamurabijev zakonik čuva se u Louvreu, a pisan je
na stupu. Krvna osveta funkcionira umjesto zakona. Princip krvne osvete je ista mjera ili ''oko za oko, zub za zub''. U carstvu
vlada robovlasnički poredak. Za odbjeglog roba predviđene su teške fizičke kazne. Zabranjeno je i praštanje dugova. Imovina
najvišeg sloja stanovništva je zaštićena, a za svaku krađu predviđena je smrtna kazna. Svoje najbolje vojnike Hamurabije je
nagrađivao imovinom. Glavna dužnost vladara je da brine za kanale da budu uvijek prohodni, i da u njima bude vode. Nakon
cara Hamurabija Kasiti dolaze na konjima i ruše Starobabilonsko carstvo.

   ASIRCI

Nakon kojeg se uzdiže Asirsko carstvo. Asirci osvajaju cijelu Mezopotamiju. Krajem 2. tisućljeća Asirci dižu novu
prijestolnicu – Ninivu. Nakon toga Asirci zauzimaju od Perzije do Egipta – prostor plodnog polumjeseca. U 8. i 7. stoljeću p.
K. Asirsko carstvo za vrijeme cara Asurbanipala doživljava vrhunac moći. Asirci su inače bili stočari i žive u prostoru gdje
ima puno ruda pa su prvi počeli masovno proizvoditi željezo i prvi imaju željezno oružje. Asirska vojska sastojala se od
pješaštva, konjaništva i bojnih kola. Asirski su ratnici zapamćeni kao okrutni ratnici. U državi se povećavaju porezi. Prvi su
oružani napada na Asirce podigli Židovi, no Asirci ih pretvaraju u svoje ropstvo.

   MEDIJA I PERZIJA

U Perziji se razvijaju Medija i Perzija. Medijanci, Perzijanci i Kaldejci ruše Asirsko carstvo i osnivaju Novobabilonsko
carstvo. Najvažniji Novobabilonski car bio je Nabukodonosor. Židovi su se ponovno pobunili, no ovaj put protiv novih
vladara, pa ih Nabukodonosor pretvara u babilonsko ropstvo. Nabukodonosor se oženi sa perzijskom princezom
Semiramidom kojoj dade napraviti drugo svjetsko čudo – viseće vrtove sa mnogo biljaka i životinja. Medijanci i Perzijanci se
ujedinjuju  i zauzimaju Novobabilonsko carstvo.

   PISMO, UMJETNOST I ZNANOST

Razvija se pismo. Prvo je pismo bilo slikovno i ispisano na glinenim pločicama. Zatim se razvija klinasto pisma koje je bilo
slogovno i imalo je 500 znakova. Klinasto pismo bilo je najstarije diplomatsko pismo, a izumili su ga stari Sumerani. Prva
biblioteka na svijetu bila je Asurbanipalova biblioteka. Književnost se dobro razvija. Prva djela bila su obredne pjesme.
Najraširenije priče u Mezopotamiji bile su priče o postanku svijeta i o općem potop. Razvio se i jedan ep – Ep o Gilgamešu.
Ep o Gilgamešu najstariji je ep na kugli Zemaljskoj i okolici.Likovna umjetnost razvija se na glinenim pločicama koje
obično služe za uređenje prostorija. Kipovi su pravljeni od gline i najčešće su to životinje i ljudi s kovrčavim kosama i dugim
bradama. Izgrađuju se mnoge građevine od opeke. Tipične zgrade iz sumerskog vremena su kule Babilonske. Najveća kula
Babilonska bila je visoka oko 90 metara, a na najvišem katu nalaze se hram i zvjezdarnica.Od znanosti razvijaju se
matematika, aritmetika, astronomija i geometrija. Brojevni sustav koji se koristi je seksagezimalni – broj 6. Sumerani su prvi
podijelili krug na 360°. Astronomija je bila najvažnija znanost. Razvijaju se medicina i astrologija. Razvija se pojam strana
svijeta: asu je istok, a ever zapad.

FENIKIJA
Feničani su semiti. Bave se stočarstvom – uzgojem ovaca i koza, i uzgojem vinove loze i maslina. Maslinovo ulje u to je
vrijeme veoma traženo. Fenički gradovi-države su Tir, Sidon, Biblos i drugi. U državama vlada trgovačka aristokracija.
Nikada se nisu povezale sve feničke države.Gradovi države postoje od 4. tisućljeća  prije Krista, a svoj vrhunac doživljavaju i
1. tisućljeću prije Krista. Feničani su u to doba najpoznatiji obrtnici i trgovci. Najrazvijeniji obrti su tekstilna proizvodnja,
staklarstvo, metalni obrt, obrada drveta i brodogradnja. Feničani su prvi proizveli prozirno i bojano staklo. U obradi drveta
najčešće koriste cedar, a brodogradnja im je najrazvijenija u to doba. Feničani su bili i najstariji pomorski narod na svijetu.
Grci su ih nazivali Fehu što znači brodograditelji.Feničani su plovili do Britanije po kositar, a i prvi su oplovili Afriku. Bili
su i prvi osnivači kolonija na svijetu. Kolonije su bili novi gradovi-države. Feničani su proširili maslinu i vinovu lozu po
cijelom Sredozemlju. Prvi su pojednostavili pismo da jedan glas znači jedno slovo. Bilo je to prvo glasovno pismo i prva
abeceda, no ta abeceda nije imala znakove za samoglasnike pa su njih dodali kasnije Grci.

PALESTINA

Najstariji poznati stanovnici Palestine su Kanaanci. Prema Bibliji njihova zemlja je obećana zemlja. U 2. tisućljeću prije
Krista u Palestinu dolaze Semiti Hebrejci koje predvodi Abraham. Hebrejci su još u plemenima, a najpoznatija plemena su
Judejci i Izraelci. Dolazi do borbe između Kanaanaca i Hebrejaca te Hebrejci na kraju pokoravaju Kanaance i pretvaraju ih u
roblje.U 2. tisućljeću prije Krista već je došlo do početka raseljavanja Hebrejaca u Egipat. U 13. stoljeću prije Krista u
vrijeme faraona Ramzesa II, Hebrejci su podizali egipatske gradove i kanale za navodnjavanje. U 8. stoljeću prije Krista
Mojsije izvodi Hebrejce iz Egipta i vraća ih u Kanaan. Na putovanju do Kanaana Mojsije je na gori Sinaj dobio Deset
Zapovjedi Božjih i tako postao prvi židovski prorok.

   HEBREJSKA DRŽAVA

Nakon povratka u Palestinu Hebrejci su ondje zatekli Kanaance i novodoseljene Filistejce i počinju velike borbe protiv ta dva
naroda. U to vrijeme nastaje hebrejska država, a kralj postaje Saul. Saula je naslijedio David. On je pobijedio Filistejce i
njihovog vođu Golijata te zauzeo kanaansku tvrđavu Jeruzalem. David je isto tako ujedinio svih dvanaest plemena i zemlje
Judeju i Izrael u jednu državu čija prijestolnica postaje Jeruzalem.Davida na prijestolju nasljeđuje njegov sin Salomon.
Salomon je najmoćniji židovski vladar. On potiče razvoj trgovine i obrta, a dao je i izgraditi središnji židovski hram u čast
Bogu Jahve. Nakon Salomonove smrti palestina se raspala ponovno na Judeju i Izrael. Počele su dugogodišnje borbe između
Izraelaca i Judejaca. Glavni grad Izraela je Samaria, a Jeruzalem postaje glavni grad Judeje. U 8. stoljeću prije Krista u
Palestinu dolaze Asirci i pokoravaju Izraelce, a dvjesto godina poslije i Judejce.

   ŽIDOVSKA RELIGIJA

Židovi su prvi narod koji razvija monoteističku religiju. Oni vjeruju samo u jednoga boga – to je Bog Jahve. Salomon je za
svoje vladavine dao porušiti sve hramove i kipove drugih bogova i božanstava.Unutar židovske religije razvija se i
književnost. Sveta knjiga Židova je Biblija – knjiga nad knjigama. Izvorna Biblija pisana je na hebrejskom jeziku, a prvi ju je
na latinski preveo Sveti Jeronim. Taj prvi prijevod dobio je ime Vulgata jer je pisan tako da ga razumiju svi. danas je Biblija
najčitanija knjiga na svijetu.

PERZIJA

Najstarije poznato stanovništvo Perzije su Elamci i Kasiti. U 2. tisućljeću prije Krista u Perziju dolaze Indoeuropljani sa
visoravni na sjeveru – to su Medici i Perzici. U 1. tisućljeću prije Krista formiraju se kraljevine Medija i Perzija. Prvi su
Mediju i Perziju pokorili Asirci, no u 6. stoljeću prije Krista Medici i Perzici se oslobađaju. Perzijski car osvaja Mediju i
osniva centralističku državu. Perzijski car Kir osvojio je cijelu Malu Aziju, Fenikiju, Palestinu i Mezopotamiju sve do Inda.
Kirov nasljednik, car Kambiz osvojio je i Egipat.Na vrhuncu moći Perzija je u doba cara Darija I. Darije je osvojio i Libiju,
Trakiju i Makedoniju i dao je izgraditi prijestolnicu Perzijskog carstva – Perzepolis. Darije je perzijsku državu podijelio na
satrapije. Na čelu je satrap. On sudi, sakuplja poreze i predvodi vojsku. Često se znalo dogoditi da se Satrapima novac od
poreza zalijepi za ruku pa ne mogu dati sve Dariju. Darije je zatim dao sagraditi 'carsku cestu' od Efeza do Suze i uveo je
prvu obavještajnu tajnu službu na svijetu – Kraljeve oči i uši. Isto tako, uvodi i novac – darik na kojem je bio otisnut lik
vladara. Darik je kovani novac od zlata. Perzijanci su osnovali i prvu poštansku službu.Perzija je robovlasnička država. U
Perziji se razvila nova religija. Bog Mazda ol Ormuzda je bog dobra, a bog Ariman je bog zla. Perzijanci vjeruju da će bog
Mazda pobijediti Arimana jer ima pomagače – ljude. Sveta knjiga Perzijanaca zove se Avesta. Ona je nastala u 6. stoljeću
prije Krista. Sumnja se da je autor Aveste mislilac Zaratustra.512. godine prije Krista Perzija je počela ratovati protiv Skita.
Skiti su malobrojni, ali ratuju gerilski pa ih ne Darije ne može pobijediti. 331. godine Skiti su uspjeli poraziti Perzijance.
KRETA

Jedna od prvih civilizacija na tlu Europe javila se na otoku Kreti. Na Kreti živi kralj Minos. On ima labirint u kojem živi
minotaur – pola čovjek, pola konj. (u 20. stoljeću Arthur Evans počeo je istraživati Knosos – labirint iz 2. i 3. stoljeća prije
Krista) Prema legendi, Minotaura je pobijedio Tezej.Temeljni materijal za izradu alata i oružja na Kreti je bronca. Krećani su
imali najjaču mornaricu u svom dobu. Na Kreti su se razvile gradovi-države. Kretska kultura još se prema Minosu i
Minotauru naziva minojska kultura. Sveta životinja na Kreti je bik, a sveti predmer sjekira sa dvije oštrice. Na Kreti su se
razvijali kipići božice plodnosti. Razvijalo se i slikovno pismom, ali se nije razvilo u potpunosti.Minojska kultura nestala je
oko 1400. godine prije Krista. Neki znanstvenici smatraju da su Krećane uništili potresi.

TROJA I MIKENA

Heinrich Schliemann prvi je pronašao Troju i Mikenu. U Troji i Mikeni se razvijalo slikovno pismo. Troja se nalazila na
zapadnoj obali Male Azije, a Mikena u unutrašnjosti poluotoka Peloponeza. Mikenu opasuju zidovi široki 3 do 6 metara. Grci
su smatrali da su Mikenske zidine gradili Kiklopi.Za rat između Troje i Grčke razlog je kositar kojeg Troja ima.

RAZVOJ GRČKE CIVILIZACIJE

Prvo poznato stanovništvo Grčke su Pelazgi. Oko 1400. godine dolaze Ahejci, a oko 1200. godine dolaze Jonjani, pa Eoljani
i posljednji Dorani. Dorani donose u Grčku obradu željeza, a u Grčkoj se nalaze velika nalazišta metala. Grci su stočari i
nemaju žitarica. Vrlo brzo su Grci počeli proizvoditi porculan, a u 7. stoljeću pr. Kr. prvi su počeli koristiti kovani novac.

RASPADANJE RODOVSKO-PLEMENSKIH ZAJEDNICA

U Grčkoj u početku vlada rodovsko-plemensko društvo. Na čelu zajednice se nalazi geront. Zajednica se dijeli na rod
odnosno genos, bratstvo odnosno fratriju i pleme odnosno filu. Rodom vlada agora – skupština. Oko 1200. godine pr. Kr.
započelo je raspadanje rodova i plemena i zavladala je aristokracija. Bogati stanovnici Grčke su eupatridi, a svi ostali su
slobodni seljaci i nazivaju se demos. Uskoro nastaju seoske općine – demi. U demima vlast drže eupatridi, a na čelu općine je
bazilej i uz njega vlada vijeće aristokracije koje se naziva bule.Uskoro su demi počeli zauzimati susjedne deme i kad se
poveže nekoliko dema, vrhovni ljudi na brdima dadu izgraditi utvrde ili akropole. U akropolama stalno živi vrhovna vlast sa
obitelji. Slobodni ljudi se naseljavaju oko akropola. Tako nastaju gradovi-države koji se u Grčkoj nazivaju polisi. Polisi
nastaju od 1000. do 700. godine prije Krista. Nastalo je preko 600 polisa. Posebni polisi bili su Atena i Sparta. (Iz pojma
polis razvio se pojam politika. Politika u najstarije vrijeme znači upravljanje državom.)Imovinsko raslojavanje povezano je sa
nastankom robovlasničkog poretka. Nastalo je patrijarhalno ropstvo i broj robova je stalno rastao. Eupatridi su uvodili visoke
poreze i slobodni seljaci su se zaduživali kod bogatih stanovnika. Ako poslije nisu mogli vratiti dug, a posjed im nije
vrijedan, seljaci su porobljeni sa cijelom svojom obitelji. Takvo ropstvo nazivalo se dužničko ropstvo.

    RASELJAVANJE GRKA

Dužničko ropstvo bilo je tako brzo da su slobodni Grci počeli bježati na sve strane iz Grčke. Tako je u 1. tisućljeću prije
Krista počela kolonizacija Grka. Grci su se raseljavali zbog dužničkog ropstva, ali i zbog nedostatka zemlje i radi razmjene.
Počeli su stvarati kolonije koje su, kao i feničke, bile novi gradovi-države. Prvi pravci raseljavanja bili su egejski otoci i Mala
Azija. Najvažniji novi polisi su Milet, Efez i Smirna. Skiti su vukli Grke prema Crnom moru i Grci su u 7. i 6. stoljeću pr. Kr.
osnovali bezbroj kolonija oko Crnog mora. Strateški najvažnija grčka kolonija je Bizant na Propontidi ili Bosporu.Krf je bio
odskočna daska da bi Grci masovno naselili i južni dio Apeninskog poluotoka i otok Siciliju. Taj prostor nazvali su Magna
Graetia. Naselili su cijelu južnu Italiju do Vezuva i tamo osnovali grad Nea Polis (današnji Napulj).U 6. i 5. stoljeću pr. Kr.
Grci su stigli i na Jadran. Najvažnija kolonija na Jadranu bila je u današnjoj albaniji i zove se Apolona. Kad su Grci ušli u
Jadransko more, prvo su vidjeli Vis i izgradili koloniju Issa. Poslije su naselili Hvar i Korčulu i Korčula je dobila ime
Korkyra kao i Krf. Zapravo je nazvana Melania Korkyra što znači Crni Krf. Na Korčuli se naselila kolonija Lumbarda.
Ploča iz Lumbarde je najstariji pisani spomenik pronađen na tlu Hrvatske. Grci se nisu zadovoljili nastanjivanjem otoka pa su
naselili i kopno. Na jadranskoj obali Grci su izgradili grad Epidaur (današnji Cavtat). U to vrijeme jedini ilirski grad na
jadranskoj obali je Salona. Malo sjevernije od Salone Grci su izgradili novu grad-državu – Tragurion (današnji Trogir).Grci
nikad nisu živjeli u jednoj državi nego u bezbroj gradova-država. ''Grci su posjedali oko Sredozemnog mora kao žabe oo
bare.'' Grci međusobno stalno trguju.U 7. stoljeću počinju se nazivati Heleni, a zemlju gdje se nalazi najviše polisa nazvali su
Helada. Grci su sve druge narode smatrali manje vrijednima i sve su ih nazivali barbarima. Sve Grke povezivali su jezik,
kultura, pismo i religija. Isto tako, svi Grci imaju pravo sudjelovati na Olimpijskim igrama, bez obzira odakle dolaze.

GRČKA RELIGIJA

Grci su dugo bili totemisti. No onda su se počela pojavljivati božanstva koja imaju ljudska tijela i životinjsku glavu. S
vremenom su svi bogovi dobili ljudski oblik. Razvijao se politeizam. Od mnoštva totema se pojavljuje mnoštvo bogova. Grci
su bili užasno maštoviti i znatiželjni i zato je nastao bezbroj priča i mitova o nastanku svijeta i ljudi. Tako Herod kaže da je
izvor svega pravoda ili ocean.Hesiod u svom dijelu Teogonia kaže da čovjek nije stvoren iz vode nego iz Kaosa, a iz Kaosa
se rodio Kozmos. Iz Kozmosa nastaju bogovi Uran i Gea. Oni su bili brat i sestra i istovremeno i muž i žena i imali su
bezbroj djece – kiklopi i titani. Uran je svoju djecu zatvorio u Tartar, no jedan od Titana – Kronos – uspio je poraziti Urana i
oženio se svojom sestrom Reom te su oni zavladali svijetom. Kronos je jeo svu svoju djecu, a Rea je uspjela spasiti svoje
zadnje dijete – Zeusa.

         VRHOVNA GRČKA BOŽANSTVA

Zeus je svom ocu priredio što je i on svojem ocu. Porazio je Kronosa i ovaj je morao povratiti svu svoju djecu koju je
progutao. Tako je Zeus postao vrhovni bog. Svoju braću koju je Kronos povratio Zeus je postavio za druga božanstva. Bog
podzemnog svijeta postao je Had. Bog voda je Posejdon, Hera je božica obitelji i braka, Atena je božica mudrosti i obrta.
Pan je bog šuma, Hefest je bog vatre i kovača, Apolon je bog svjetlosti, umjetnosti i muške ljepote, Ares je bog rata, Dioniz
je bog vina i veselja, Demetra je božica zemljoradnje, Artemida je božica lova, Afrodita je božica ljepote i ljubavi, Moira je
božica sudbine, a 9 muza su božice umjetnosti i znanosti.Zeus ima suprugu Heru, no varao ju je sa drugim božicama i s
običnim smrtnicama. Zato je Hera jednom udarila Zeusa u glavu i iz krvi koja je potekla iz Zeusove glave rodila se
Atena.Grčki bogovi žive na najvišem brdu u Grčkoj – na Olimpu. Na Olimpu bogovi imaju skupštinu i tamo se pije, tuče i
krade. Bogovi jedu posebnu hranu – ambroziju i piju nektar. Bogove poslužuje Ganimed i on je najpoznatiji konobar na
svijetu. Na Olimpu je strašno bučno, a Apolonu ne odgovara buka pa se seli na brdo Parnas. Apolon ne živi sam. Oko njega
je 9 muza. Muze daju Apolonu inspiraciju i nadahnuća.

   PROROČIŠTA

Ispod Parnasa se nalazi polis Delfi. Grci misle sa su njihovi bogovi svemogući i zato im grade hramove i u Delfima se nalazi
Apolonov hram, međutim, najpoznatiji hram je u polisu Olimpia na poluotoku Peloponezu – tu je bio hram posvećen bogu
Zeusu. Grci su u pojedinim hramovima razvili proročišta. To su mjesta u kojima se proriče sudbina, a proročanstva daju
svećenice pitije. Da bi pitije izrekle sudbinu potrebno im je dati darove.Najpoznatije proročište nalazi se u Delfima. U sredini
tog hrama nalazi se pukotina i iz te pukotine je sukljala para. Delfijsko proročište je bilo najpoznatije zato što pitije nikad
nije kiskala. Proročanstvo pitije iz delfijskog proročišta uvijek glasi: Ići ćeš vratiti se nikad nećeš u ratu poginuti.
Proročanstva su uvijek bila točna jer su dvosmislena.Na ulazu u Apolonov hram sa svake strane je bila po jedna mudra
rečenica i nitko nikad na kugli zemaljskoj nije napisao pametnije rečenice. Prva rečenica je glasila: Upoznaj samoga sebe., a
druga: Ničeg previše.

OLIMPIJSKE IGRE

U Grčkoj su se redovito održavali vjerski obredi u čast bogu Zeusu. Vrlo brzo su se iz vjerskih obreda počele razvijati igre i
na taj način su nastale Olimpijske igre prema polisu Olimpiji gdje se nalazio Zeusov hram.Najstarija igra u Olimpiji bila je
trčanje. Kasnije se razvio petoboj od pet disciplina: trčanje, skok u dalj, bacanje koplja, bacanje diska i hrvanje. Natjecatelji
u trčanju su bili pod punom bojnom spremom. Uskoro se pojavilo i natjecanje u govoru, recitiranju i pjesništvu.Svi su se Grci
htjeli natjecati na Olimpijskim igrama jer je bila strašna čast biti pobjednik. Zato kad su počinjale Olimpijske igre, Grci su
prekidali sve ratove koje su vodili i krenuli bi u Olimpiju i to vrijeme nazivalo se sveti mir. Nakon Olimpijskih igara Grci su
se vratili u svoje polise i mogli su se nastaviti kefati.Prije Olimpijskih igara svaki sudionik je morao položiti zakletvu, a
pobjednik je dobivao lovorov vijenac u obliku kruga ili maslinovu grančicu. Znalo se dogoditi da na više Olimpijskih igara
jedan te isti sudionik pobjedi u nekoj disciplini pa si onaj sudionik koji je najmanje tri puta pobijedio smije izgraditi hram
sebi u čast.Na Olimpijskim igrama smjeli su prisustvovati svi Grci iz svih polisa. Nije bilo važno odakle dolazi, iz Grčke, iz
Magne Gretiae, iz Dalmacije…, važno je bilo samo da je Grk. U vrijeme Aleksandra Velikog Makedonci su također dobili
pravo na sudjelovanje na Olimpijskim igrama. Rimski car Teodozije zabranio je Olimpijske igre jer su se održavale u čast
poganskom bogu i odonda do 19. stoljeća olimpijskih igara nije bilo.

SPARTA

Spartu su na Peloponezu osnovali Dorani donijevši željeznu kulturu. Oni su se naselili u nizinu Lakoniju jer su uvjeti za
život ondje bili vrlo pogodni. Kroz cijelu Lakoniju teče rijeka Eurota i na njoj se smjestila Sparta. Zapadno od Sparte se
nalazi gorje Tajget na kojem su bila velika nalazišta željeza.

  SPARTANSKO DRUŠTVO

Spartanci su vjerovali da je Spartu propisao svećenik Likurg. On je odredio društveno uređenje Sparte. Prema Likurugu
Spartanci su aristokrati i žive od zemljoradnje. Među njima nema privatnog vlasništva – sva zemlja je u rukama polisa.U
Lakoniji već žive Perijeci i Heloti. Spartanci su Perijecima ostavili slobodu i nisu dirali u njihovu imovinu jer nisu pružali
otpor. Perijeci su tako ostali siromašni seljaci, obrtnici i trgovci. Međutim, Heloti su se odupirali pa su im Spartanci oduzeli
slobodu i svu imovinu. Heloti su postali robovi. Bili su državno vlasništvo i nijedan rob nije mogao postati
slobodan.Spartanaca ima jako malo. U vrijeme kad je Sparta građena bilo je oko 150 000 Spartanaca i taj broj se smanjivao. s
druge strane Helota je bilo oko 350 000 i njihov broj se povećavao.

   UREĐENJE SPARTE

Likurg je propisao i državno uređenje Sparte. Spartanci su jedini vladajući sloj, a Sparta je aristokratska republika. Spartanci
svake dvije godine biraju dva kralja iz redova uglednih obitelji. Kraljeve ovlasti su u doba mira vrlo male. Kraljevi svoje
odluke tada donose sa geruzijom. Geruzija je vijeće staraca od 28 ljudi koji su svi stariji od 60 godina. Kraljevi
predsjedavaju geruzijom. U doba rata kraljevi imaju neograničenu vlast, no čim završi rat vlast opet ima geruzija.Spartanci
imaju i narodnu skupštinu koja se naziva apela. U apeli sudjeluju svi Spartanci stariji od 30 godina. Vrhovnu nadzornu vlast
u Sparti ima 5 efora. Oni čine vrhovni sud i nadziru ponašanje Spartanaca. 5 efora jednostavno kontroliraju sve.

  SPARTANSKA VOJSKA

Spartanci su razvili specifičnu vojsku i vojni duh. Od rođenja se Spartanci odgajaju kao vojnici. U Sparti se najviše cijenila
hrabrost i snaga. Odlazak u vojsku je bio svečanost i zato na čelu vojske ide glazba.Spartanska vojska je njegovala duh
zajednice. Zato se svake nedjelje Spartanci sastaju na ručku koji se zove sistija i ondje su jeli crnu juhu. To je spartansko jelo
od svinjskog mesa kuhanog u krvi. Juha je začinjan s samo malo češnjaka i malo soli.Spartanci uvijek idu u ritmu u rat i
nikad ne pokazuju nikakav strah. Kralj predvodi vojsku, a uz njega je Spartanac koji je pobjednik na Olimpijskim igrama.
Spartanci su se borili dok su se i neprijatelji borili, a ako je neprijatelj pobjegao, onda su se i Spartanci prestali boriti zato što
smatraju da je nečasno ubiti čovjeka koji bježi. Spartanci u rat idu zbog pobjede, a ne zbog ubijanja.

  SPARTANSKI ODGOJ

Spartanski odgoj je započinjao rođenjem djeteta. Svako spartansko dijete pregledavali su efori. Ako je dijete bilo zdravo
roditelji su ga mogli odvesti doma i odgajati ga. A ako dijete nije bilo zdravo ili je bilo defektno, bilo je odbačeno i odnijeli
su ga na Tajget.Djeca su od 7. godine išla u školu u gimnaziju. Riječ gimnazija je izvedena iz grčke riječi gymnos što znači
gol – u gimnazijama su djeca vježbala gola. U školama su djeca učila čitati, pisati pjevati i nešto malo računati. Isto tako su
učili i Likurgove zakone. Sve ostalo vrijeme djeca su provodila u fizičkim vježbama.U spartanskim gimnazijama govorilo se
škrto. Djeca nisu smjela govoriti dok ih netko stariji nije nešto upitao, a i tada su morali odgovoriti sažeto, kratko i jasno.
Jedan od najljepših primjera lakonskog odgovora je onaj jedne spartanske majke: Sa štitom ili na štitu. Može se prevesti na
više načina. 1. ili se vrati kao pobjednik ili pogini. 2. vrati se sa štitom ili na štitu, ali nikako bez štita.Djeca su odmalena u
školama dobivala samo jedan obrok dnevno. Krađa hrane u školama je bila strogo zabranjena, ali ako su djeca ukrala hranu,
nasitila se i ako ih nitko nije vidio, sve je OK i nikom ništa.Djeca su išla u kriptije – lov na helote. Ispiti su se u školama
svodili na bičevanje učenika pred kipom božice Artemide. Najvišu ocjenu dobila su djeca koja su najduže izdržala. Mladi
Spartanci od 18. do 21. godine bili su redarstvenici i čuvari mira. Sa 21. godinom postaju vojnici, a sa 30 godina imaju pravo
osnovati obitelj.

  PELOPONESKI SAVEZ

U 6. stoljeću prije Krista nastao je Peloponeski savez u kojem su bili svi polisi na poluotoku Peloponez. Sparta je u tom
savezu ostvarila hegemoniju ili prevlast.

NASTANAK RIMA

Na Apeninskom poluotoku nema ni jednog paleolitskog nalazišta. U sjeveroistočnom dijelu poluotoka žive Veneti i zapadno
od njih Gali. Južno od Gala ili Kelta žive Etruščani sve od rijeke Arno do rijeke Tiber. Etruščani su najrazvijeniji narod na
Apeninskom poluotoku. Rano su razvili gradove-države u kojima vlada aristokracija i patrijarhalno ropstvo. Etruščani su
izvrsni graditelji, gradili su sjajne gradove, a gradili su i mostove, ceste i kanalizaciju. Razvili su i novac i pismo koje još ni
danas nije dešifrirano. Kod Etruščana je razvijena politeistička religija. Najstariji etruščanski zapis čuva se u Zagrebu. Italci
žive kao divljaci u srednjoj Italiji. Još uvijek žive u rodovsko-plemenskom društvu. Neka italska plemena su Umbri, Latini,
Vošćani, Samničani… Na jugu Apeninskog poluotoka žive Grci. To je Magna Greatia. Latini su se razvili pod velikim
utjecajem Grka.

         LEGENDA O NASTANKU RIMA

Legenda o nastanku Rima govori da je trojanski vojskovođa Eneja nakon Trojanskog rata otišao iz Troje. Bog mu je
naredio da osnuje grad na Apeninskom poluotoku. Eneja je otišao tamo i sa svojim potomcima na rijeci Tiber osnovao
naselje Alba Longa. Naseljem je vladao Numitor kojeg poražava Amulije da bi zavladao. Numitorova kćer trudna s bogom
Marsom rodi blizance pa Amulije naređuje robu da ubije djecu. Rob je ostavio djecu u košari na rijeci i vučica je našla košaru
i hranila blizance. Pastir je pronašao djecu i othranio ih te im dao imena Romul i Rem.Kad su saznali za svoje podrijetlo,
Romul i Rem zbacili su Amulija sa prijestolja i ponovno je zavladao Numitor. 753. godine Romul i Rem su na brdu Palatinu
počeli podizati grad Rim. Onda su se posvađali i Rem je poginuo. Grad je dobio ime Roma, a Romul je bio prvi rimski
kralj. U 6. stoljeću prije Krista Rimom su zavladali Etruščani.

   RIMSKO KRALJEVSTVO

Rimljani u početku još uvijek žive u rodovima. 10 rodova čini kuriju, a 10 kurija ili bratstava čine pleme. Rimska plemena
čine tri tribusa: Ramni, Luceri i Ticii. U najstarije vrijeme Rim je kraljevina i njim vlada kralj i senat od 300 članova.
Narodna skupština naziva se Tributske komicije. Šefovi plemena zovu se patriciji i oni čine aristokraciju. U Rimu je na vlasti
bila aristokracija. Senat je obnašao vrhovnu vlast. Posljednji rimski kralj bio je Tarkvinije Oholi.

    NASTANAK RIMSKE REPUBLIKE

Stanje je u Rimu bilo sve gore dok nije 510. godine prije Krista dignut oružani ustanak. Nakon ustanka je ukinuta titula kralja
i patriciji su osnovali republiku. Rimljani biraju dva konzula svake godine. Konzuli predsjedaju senatom i odobreni su im
tjelesni čuvari ili liktori. U doba mira konzuli odlučuju zajedno sa senatom. Ali situacija se mijenja u ratu. Jedan od konzula
dobiva neograničenu vlast i dobiva titulu diktatora na 6. mjeseci.

  DRUŠTVENI SLOJEVI U RIMU

Temeljni društveni slojevi u Rimu su patriciji i plebejci. Među patricijima i plebejcima postoje tako velike razlike da među
njima ne postoji nikakva veza. Strogo su zabranjeni miješani brakovi. Ali patriciji bez plebejaca nisu mogli jer plebejci jedini
rade i plaćaju poreze. Rimska vojska se sastojala od patricija i plebejaca – patriciji su konjaništvo, a plebejci pješaštvo. U
Rimu svi Rimljani idu u rat.Među plebejcima je stanje postajalo sve gore i nisu imali nikakva prava pa idu u borbu protiv
patricija. Sukobljavali su se dvije godine dok plebejci nisu uspjeli. Dok su se patriciji i plebejci kretali u miru, zajedno su
surađivali, osvajali i proširili rimsku republiku po Apeninskom poluotoku. 494. godine nakon jednog rata plebejci su odlučili
da se više neće podređivati patricijima. Povukli su se iz Rima i odlučili osnovati vlastitu državu. Patriciji bez plebejaca nisu
mogli ništa pa su senatori odlazili plebejcima i nagovarali ih da se vrate u Rim. Plebejci nisu pristajali dok nije došao senator
Menenije Agripa. Odmah ih je uspio nagovoriti pričom o rukama i želucu. Priča je išla ovako: Ruke su se jednom pobunile
protiv želuca. Morale su raditi da bi gospodin želudac bio pun. Ruke su prestale raditi i želudac se smanjivao, a i ruke su
bile sve tanje.Plebejci su se vratili u Rim pod uvjetom da svake godine imaju pravo birati dva pučka tribuna koji će se
zalagati za prava plebejaca na sjednicama senata. Tribuni su sudjelovali u senatu i morali su biti u neprekidnom sukobu s
patricijima. Da bi tribuni mogli normalno raditi, narodna skupština dala im je dva posebna prava. Pravo zaštite ili imuniteta.
To je pravo da tribun ne može biti optužen, osuđen ni kažnjen dok je tribun. Ali to pravo ne vrijedi ako je tribun počinio
zločin ili krivično djelo. I drugo pravo je pravo veta ili zabrane. Tribun je mogao zabraniti neki zakon koji bi mogao
naškoditi plebejcima. Plebejci su se i dalje zaduživali kod patricija pa su tražili da s popišu zakoni. 450. godine prije Krista
Rimljani su dobili svoj prvi pisani zakon. Zakoni su napisani na 12 brončanih ploča i po tome su i dobili ime Zakoni 12
brončanih ploča. Zakoni su bili izloženi svima na uvid na glavnom gradskom forumu.445. godine ukinuta je zabrana
miješanih brakova. Plebejci su počeli borbu za glavnu vlast i od 376. do 366. godine prije Krista Licinije i Sekstije su
predlagali da jedan od konzula bude plebejac. Senat je na kraju popustio i prvi plebejski konzul postao je Sekstije. 287.
godine plebejci su se borili da odluke narodne skupštine postanu zakoni i to im je uspjelo. U narodnoj skupštini sjede samo
plebejci pa su se ti zakoni nazvali plebisciti. U Rimu je rastao novi najbogatiji sloj ljudi – nobili. Nobili su bili novi vladajući
sloj. Cjelokupna vrhovna vlast nazivala se magistrat, a najviše državne službe magistrature. Svim službenicima služba je
trajala godinu dana.Državni službenici u Rimu su 2 konzula, 2 pučka tribuna, 10 pretora ili sudaca, 5-6 kvestora ili
blagajnika, 5 edila zaduženih za javni red i mir te cenzori koji su procjenjivali imovinu i kontrolirali ponašanje. Rimljani su
strašno praktični i pedantni.

   ŠIRENJE RIMA

Od 5. do 3. stoljeća prije Krista Rim se širi po Apeninskom poluotoku. Najvažniji razlog zbog kojeg su Rimljani ratovali je
zemlja. Ona je najpoželjniji ratni plijen. Rim je prvo počeo ratovati protiv Etruščana u 6. i 5. stoljeću prije Krista. Ratovi s
Etruščanima trajali su dugo. U 4. stoljeću bore se protiv Gala. Glavni cilj galskih ratovanja bila je pljačka pa su tako 390.
godine pr. Kr. Gali opljačkali Rim i Rimljani su bili poraženi. Posljednji branitelji Rima su se sakrili na Kapitol i podigli
utvrdu. Gali su danju kretali u napad na utvrdu no Rimljani su odolijevali. Jedne noći Gali su krenuli u napad na utvrdu na
Kapitolu no guske su se probudile i probudile su Rimljane te su oni obranili utvrdu. Odatle je uzrečica: Guske su spasile Rim.
Gali su se napokon primirili i tražili otkupninu od Rimljana.Od 343. do 290. godine prije Krista Rimljani su triput ratovali
protiv Samnićana, a Samnićani su vrlo vješti ratnici. U drugom ratu Rimljani su posramljeni jer su ih Samnićani zarobili u
jednom prolazu i natjerali ih da odbace oružje i odjeću.280. godine pr. Kr. Počinju ratovi protiv Grka. A Grci su upomoć
pozvali epirskog kralja Pira. Kralj Pir je krenuo i pomoć Grcima s ogromnom vojskom i sa slonovima. Prvi rat protiv Pira
bio je težak poraz za Rimljane, ali i Pir je izgubio mnogo svojih vojnika. Pirova pobjeda je bila pobjeda uz strahovitu cijenu.
Pir je sišao na Siciliju sakupiti nove vojsku. 275. godine pr. Kr. je bio treći obračun između Pira i Rimljana u kojem su
Rimljani temeljito porazili Pira. Nakon Pirovog poraza Rimljani su postali gospodari južnog Apeninskog poluotoka.
 

         RIMSKA VOJSKA

Cijelo to vrijeme Rimljani su usavršavali svoje borilačke vještine. Rimljani su sjajni organizatori ratovanja. Rimska je
vojska fantastično opremljena. Vojnici imaju oružje za daljinu i oružje za blizinu. Oružje na daljinu je koplje, a na blizinu
je mač. Rimljani su prvi počeli praviti mačeve s dvije oštrice. Latinski se mač kaže gladius, a cvijeće gladiole imaju listove
kao rimski mačevi. Rimski vojnici su izvrsno zaštićeni od glave do pete. Imaju kacige, oklope i štitnike za ruke i noge.
Naravno uz mač ide i štit.U 3. stoljeću je rimska vojska bila pretežno pješačka. Temeljni materijal od kojeg se izrađuje oružje
je željezo. Najveća vojna jedinica u rimskoj vojsci je legija, a legija je sadržavala i do 10000 vojnika. Legije su bile označne
brojevima 1-25. imale su i svoj znak – srebrnog orla. Svaka legija imala je svog zapovjednika. Legija se dijelila na 10
manipula, a svaka manipula na dvije centurije.Ne samo da je rimska vojska bila dobro naoružana već i jako disciplinirana.
Disciplina se postizala sustavom nagrada i kazni. U vojsci su bile uobičajene fizičke kazne za neposluh, a najteža kazna je
bila decimiranje. Kad su postrojbe išle u rat zapovjednik bi naredio da se poslože u redove. I ako vojnici ne bi poslušali kad
im je zapovjednik naredio da napadnu, onda bi morao istupiti svaki deseti vojnik i bio bi na mjestu pogubljen. Onda bi se to
nastavilo dok god vojnici ne bi krenuli u napad jer su znali da će jednom i oni biti deseti. S druge strane bile su uobičajene i
nagrade. Ne samo ratni plijen nego i napredovanje. Najveća nagrada vojskovođama bila je trijumfna povorka. Znalo je biti
da je povorka prolazila kroz Rim i više dana. Pobjedničkim vojskama građeni su slavoluci pobjede, pa je Rim pun
slavoluka.Rimljani su bili jako oprezni kao ratnici. Nikad se nisu izdavali prvi put. Nikad nisu spavali na otvorenom prostoru
već je odmah nakon dolaska vojska počela graditi tabor u obliku pravokutnika. Unutar tabora bilo je četiri dijela odvojena
dvjema ukrštenim ulicama. Na krajevima tih ulica bio je izlaz iz tabora. Tamo gdje su se sjekle ulice bio je žrtvenik. I tamo se
okupljala vojska da čuje zapovjedi. Oko cijelog tabora bila je iskopana rupa i ako je neprijatelj htio napasti tabor morao je
prvo pasti u rupu. Kad su vojnici boravili dulje na istom mjestu, tabor bi dobivao opeku kojom bi cijeli bio opasan. Rimske
legije su stvarajući opeku na nju pisali broj svoje legije. Uz tabore i oko njih brzo nastaju gradovi. Vojnike prate trgovci koji
se naseljavaju oko tabora. Tako su od rimskih tabora nastali brojni europski gradovi pa i Virovitica. Bila je rimski tabor
legije 2.Rimljani su kao osnivači bili poprilično mudri i nikad nisu s osvojenim gradovima uspostavili iste odnose. Neki
gradovi su bili pod potpunom vlašću Rimljana, a neki su imali vlastitu upravu, ali su zavisili o Rimu. Plemena su postajala
pomoćna rimska vojska ili federati. Rimska politika bila je Divide et impera ili podijeli pa vladaj. Rimljani nisu stavljali
pokorene narode u istu poziciju, nego u različitu jer narodi onda nisu mogli ratovati za ista prava. Rimljani su imali taktiku
ratovanja da su mogli pokoriti bilo koju vojsku. Vojnici u legijama bili su podijeljeni u 3 reda. Tako da su u prvom redu
svrstani mladi vojnici ili juniori. U drugom redu su seniori ili vojnici u najboljoj životnoj dobi. I u trećem redu su najstariji
vojnici. Mi bismo ih danas zvali veteranima. Rimski vojnici gađaju neprijateljev štit kopljima jer onda neprijatelj mora baciti
štit i počinje borba prsa o prsa. Izvjesno vrijeme se bori prvi red, a ako nije dugo bilo rezultata u bitku ulazi srednji red, a prvi
se povlači. Srednji red je obično dobio bitku, a ako nije onda se povlače i u bitku ulazi zadnji red. I tako su Rimljani mogli
ratovati 0-24. Pobjednik bitke bila je vojska koja je ostala na bojnom polju, a poraženi su bježali s polja.

  PUNSKI RATOVI I OSNIVANJE PROVINCIJA

U 3. stoljeću prije Krista kad su Rimljani istjerali kralja Pira koji je branio Grke, onda su postali zainteresirani za Siciliju.
Kartaga je tada bila gospodar Sredozemlja. Kartaga je vladala i Sicilijom. Tu se nalazilo puno gradova koje su osnovali
Kartažani. Kartaga je nakon Atene postala najveća pomorska sila, ali je imala jako slabu kopnenu vojsku. Kartažani su
unajmljivali vojnike-plaćenike, a plaćenici ratuju kako su plaćeni. Kod Rimljana je upravo suprotno. Oni imaju jaku kopnenu
vojsku, ali nemaju mornaricu.Od 264. do 241. godine trajao je Punski rat. Rat je započeo kad su Kartažani osvojili grčki
grad Mesanu pa su se Grci obratili Rimljanima za pomoć. Rimljani su istjerali Kartažane i počeli su osvajati sve gradove na
Siciliji, ali nisu mogli osvojiti zapadne gradove koje je branila jaka kartažanska mornarica. Rimljani su sagradili 120 brodova
po uzoru na kartažanske brodove, ali Rimljani nisu imali pojma o pomorskim bitkama. Zato su na svoje brodove
nadograđivali mostove kojima bi zakvačili neprijateljski brod i prešli na njega. Tako su Rimljani pomorsku bitku pretvorili u
kopnenu.241. godine Rimljani su pobijedili Kartažane kod Egatskih otoka. Veliku ulogu u ratu je odigrala mornarica.
Rimljani su tražili da Kartažani napuste Siciliju i plate ratnu odštetu. Sicilija je postala prva rimska provincija. Nad
provincijom vlada namjesnik koji ima neograničenu vlast. Rimljani su od stanovnika tražili visoke poreze i prirodna dobra.
Kad su Rimljanima trebali robovi, otišli su ih nahvatati na Siciliju. Namjesnici provincija su se brzo bogatili jer su im se često
novci od poreza lijepili za ruke.Kartaga je zbog velike ratne odštete ostala bez novca pa nije mogla platiti vojsku. U
kartažanskoj vojsci je došlo do pobune, a Rimljani su to dobro iskoristili i osnovali drugu provinciju – Sardiniju s Korzikom.

  SUKOB RIMLJANA I ILIRA

U 3. stoljeću ilirsko pleme Ardijejci uz donji tok Neretve osnovali su plemenski savez koji se prostirao od današnje Makarske
pa dolje na jugu do Albanije. Plemena su za kralja odabrala Agrona. On je vladao do 230. godine. a kad je umro, onda ga je
zamijenila njegova supruga kraljica Teuta. Iliri su bili u stalnim sukobima s Grcima koji su na Jadranu osnovali svoje
kolonije.Argon je osvojio sve grčke kolonije osim Isse. 229. godine Teutina vojska je počela opsadu Isse. Stanovnici Isse su
zatražili pomoć od Rima pa su Rimljani poslali poslanike Gaja i Lucija Korunkani kraljici Teuti da se povuku sa Isse, a s
druge strane da prestanu s gusarenjem. Teuta je obećala povući vojsku sa Isse, ali je rekla da ne može sprovesti zabranu za
gusarenje jer je to ilirski običaj. Lucije koji je imao dug jezik ubijen je k'o za vraga na putu do Rima i to je bio povod za rat
protiv Ilira. Nije se mogla usporediti Rimska vojska sa ilirskom vojskom. Iliri su bili poraženi. Rat je trajao do 228. godine i
kraljica Teuta morala je prepustiti Rimljanima cijeli južni Jadran do Boke Kotorske. Rimljani su zauzeli i sve grčke otoke u
Jadranu. Neposredno nakon toga je zauzeta i Cisalpinska Galija.

BORBA RIMLJANA I HANIBALA

Dok su Rimljani ratovali s Ilirima, Kartažani su se pripremali za novi rat s Rimom. Kartažani su shvatili da im je kopnena
borba slaba točka pa su poslali Hamilkara Barkasa u Hispaniju. Hamilkar je poveo i svoju obitelj – sinove Hazdrubala i
Hanibala. Stekli su visoko obrazovanje jer im je otac osigurao Grke za učitelje. Osim toga su Hanibala voljeli svi
vojnici.Hamilkar je uspio osvojiti južnu Hispaniju. Rimljani su također krenuli u Hispaniju i počeli su sukobi. Rimljani su
skovali plan da će napasti i Hamilkarovu vojsku i Kartagu. Hamilkar je umro i naslijedio ga je Hanibal. Hanibal je krenuo
prema Italiji i zaobišao je rimsku vojsku i počeo prelaziti Alpe. Hanibal je u svojoj vojsci imao 50 000 pješaka, 15 slonova i
konjanika. Alpe su tada bile pune snijega i Hanibal je doživio veliku katastrofu. Izgubio je sve slonove u Alpama, a
posmrzavalo se i pola vojske. Kad se spustio niz Alpe, Hanibal je mislio da će mu se Gali masovno pridružiti jer su bili pod
rimskom upravom, no nije bilo tako. Rimska vojska je krenula u napad na Hanibala. I 217. godine Hanibal je Rimljanima
postavio klopku na Trazimenskom jezeru. Hanibalu je sad bio otvoren put prema Rimu no nije krenuo tamo već je otišao
skupiti vojsku. Rimski vojskovođa nije htio izravno napadati Hanibala već ga je htio uništiti glađu jer je znao da Hanibal
dobiva hranu tamo gdje je.216. godine prije Krista rimski konzuli su s 80 000 vojnika krenuli na Hanibala. Hanibal je imao
40 000 vojnika. On nalazio na jugu u mjestu Cannae. Hanibal je i tamo dobio bitku. Svoju vojsku je postrojio u obliku
polumjeseca kako su to radili i drugi kartažanski vojskovođe no on je za razliku od njih najjače vojnike stavio na bokove, a u
vrh napada najslabije. Rimljani su svim snagama napali vrh i upali su u krug kojeg su Hanibalovi vojnici zatvorili sa svih
strana. Hanibal je Rimljane posramio više nego Samničani. Preživjelo je svega 10 000 Rimljana.Hanibal je poslije izgubio
potporu Kartage pa mu je brat Hazdrubal obećao pomoći. Rimljani su presreli kurire s poštom te su dočekali Hazdrubala i
porazili ga. Kartažani su pozvali Hanibala da dođe braniti Kartagu.

202. godine prije Krista u bitci kod Zame, Publije Kornelije Scipion pobijedio je Hanibala i vratio su u Rim. Kao pobjednik
dobio je nadimak Afrički. Hanibal je otišao u Siriju no i ondje ga je napadala rimska vojska i kad ga je okružila, Hanibal je
naredio svom robu da ga otruje.Poraženi Kartažani su morali Rimljanima dati Hispaniju i brodovlje. Morali su platiti i
ogromnu odštetu. Rimljani su u mirovnom sporazumu zabranili Kartagi ratovanja. Nisu smjeli ratovati po Sredozemlju, a ako
bi ratovali i u Africi, morali su tražiti dopuštenje Rima. U to doba u Rimu se povećavao sloj Rimljana koji su nagovarali
senat da konačno obračunaju s Kartažanima. Senator Marko Porcije Katon Stariji je bio poznat po tome što je u više od 20
godina puno govorio i svoje govore uvijek završavao vadeći afričku smokvu iz džepa tunike i govoreći: Uostalom, mislim da
Kartagu treba razoriti! Rimljani su sami izrežirali rat. Nagovorili su Numiđane da napadnu Kartagu i kad su Numiđani
napali, Kartažani su se morali braniti pa su ih Rimljani optužili za nepoštivanje mirovnog sporazuma. Rimljani su odmah s
vojskom krenuli u Afriku.146. godine prije Krista Publije Kornelije Scipion opkolio je grad i držao ga tako 6 mjeseci dok
Kartažani nisu počeli umirati od gladi. Scipion je naredio juriš i Rimljani su osvojili Kartagu i razrušili ju te ju preorali.
Scipon je doveo svećenike da izreknu kletvu da nitko više na ovom mjestu ne sagradi naselje. Rezultat 3. punskog rata je da
su Rimljani postali velesila.148. godine Rimljani su uspjeli zauzeti Makedoniju i pretvoriti ju u provinciju. 146. godine
Rimljani su osvojili i Grčku, a nakon Grčke osvojili su Afriku i Rim je postao gospodar Sredozemlja.

UČVRŠĆIVANJE ROPSTVA I USTANCI U RIMSKOJ DRŽAVI

U Rimu se poslije punskih ratova potpuno učvrstilo antičko ropstvo. Robova ima bezbroj. Robovi nisu imali imena nego su
ih zvali po Zemlji iz koje dolaze. Nitko više od slobodnih Rimljana ne radi, sve rade robovi. Velik broj robova je postao
privatno vlasništvo. Robovi su prodavani trgovcima. Na sebi su nosili tablu na kojoj je pisala dob roba i mjesto odakle dolazi.
Privatni robovi su najčešće radili na zemlji na veleposjedima. Vlasnici im nisu davali ništa osim hrane i malo odjeće. Bili su
pothranjeni i zato su brzo umirali. Prosječni životni vijek u Rimu bio je 32 godine. Znalo je biti kuća u kojima je bilo i tisuću
robova. Robovi su bili i liječnici i učitelji robovlasničkoj djeci. Najteži su život imali gladijatori. Radilo se o tome da su
nobili kupovali snažne robove koje su trenirali za borbu. Gospodari su iznajmljivali robove za borbu na život i smrt sa
zvijerima u igrama. Ako nije bilo zvijeri onda su se tukli i međusobno. Onaj koji je zadnji ostao, njegov je život ovisio o
publici. Ako je publika digla palac gore onda je to značilo da ga žele gledati još koji put i bio je pošteđen. Ako je publika
spustila palac dolje onda je rob bio pogubljen.Osim antičkog ropstva u Rimu se stvara jedan sloj superbogataša.
Superbogataši se zovu optimati. Optimati su iz reda nobila koji su se obogatili u ratovima. Bili su veleposjednici. Njihovi
posjedi su se obrađivali isključivo robovskom snagom. Takvi se posjedi nazivaju latifundije.Nakon ratova optimati su sjedili
u senatu i preuzeli su vlast u Rimu. Konzuli su nakon svoje službe postali namjesnici u provincijama i nazvani su
prokonzuli.Drugi društveni sloj su takozvani vitezovi. Oni su se razvili iz konjice. Vitezovi se bave bankarstvom i različitim
novčarskim poslovima. Oni su skupljali i carine i poreze.U Rimu nakon punskih ratova počinje naglo propadati slobodno
seljaštvo. Seljaci imaju male posjede koje obrađuju sami i ne mogu konkurirati latifundijama. Počeo je i uvoz jeftinog žita iz
Afrike. Rimsko seljaštvo je bilo glavno pješaštvo u rimskoj vojsci pa su seljaci počeli zarađivati ratovanjem i selili su se u
velike gradove su živjeli od milostinje ili su bili potplaćeni za navijanje u politici. Rimski optimati su im priređivali svako
malo puno zabave jer im je trebalo samo malo kruha i puno zabave. Takvi su ljudi nazvani proleteri jer nisu imali ništa smo
jako puno djece.Rimska republika počinje propadati jer joj je slabila vojska. Vojnici su se moral sami naoružati, a to nisu
mogli ako nisu imali ništa. Seljaci su bili najveći dio stanovništva koje je plaćalo poreze. To je zabrinulo jedan dio nobila pa
su osnovali stranku populara koja se brinula za nepropadanje države. Nasuprot im je stala stranka optimata koja se brinula
samo za svoje bogaćenje.133. godine Tiberije Grakho bio je izabran za pučkog tribuna. Tiberije je htio oduzeti optimatima
zemlju u zakupu da bi ju dao slobodnim seljacima. Optimati su zato poubijali Tiberija i njegove pristaše. Onda je točno deset
godina nakon tog njegov brat Gaj Grakho postao pučki tribun. Gaj je obećao da će raseliti seljake iz gradova po cijeloj
republici, zatim, da optimatima ne sude optimati nego vitezovi. Optimati su optužili Gaja za svetogrđe jer je htio i podići
koloniju na razrušenoj Kartagi. Gaja su okružili vojnici i on je zapovjedio svom robu da ga ubije.Kralj Jugurta iz Numidije
digao je ustanak. Konzuli su dugo išli u napade no uvijek su se vraćali punih džepova. Jugurta je skužio da Rimljane lagano
može potplatiti pa je to stalno i radio. Ustanak je ugušen tek kad je 105. godine prije Krista Gaj Marije postao konzul.U to
doba barbari su po prvi put napali Rim. Stizali su Limbri i Teutoni. Gaj Marije ih je sve porazio. On je to uspio jer je izvršio
vojnu reformu. Više se vojska nije raspadala nakon borbe nego je bila plaćena i stalna. Gaj Marije je bio jedini Rimljanin
koji je pet godina biran za konzula.Ulaskom u vojsku svaki Rimljanin se obvezuje da će služiti 16. godina. Država će mu
davati hranu i odjeću, a nakon 16. godina država će mu dati besplatni zemljoposjed. Gaj Marije je na taj način uredio vojsku.
Vojska je stalna i profesionalna.Zahvaljujući Gaju Mariju, Rimska vojska je jako ojačala, ali je istovremeno ta velika vojska
postala opasnost jer su vojnici plaću dobivali od zapovjednika, a on im ju je mogao smanjiti i uzeti sebi onaj dio. A ako se
državna blagajna ispraznila, zapovjednik iz svog džepa plaća vojnicima. Naravno vojska se tako mogla koristiti privatno.Nije
prošlo 10 godina a već su počeli oružani ustanci robova i Italaca. Italcima je bila dana sloboda, ali nisu je imali pa su krenuli
u borbu za slobodu. U međuvremenu su se digli ustanci na Siciliji i u Hispaniji.

GRAĐANSKI RAT I VOJNA DIKTATURA

Prvi građanski rat je počeo 88. godine prije Krista. Konzul Lucije Kornelije Sula koji je bio i vođa stranke optimata dobio
je za zadaću da uguši ustanak Italaca, a Gaj Marije koji je bio vođa marijevaca da ode u rat protiv Nitrida. Sula je zato
navalio na Rim i pobijedio marijevce i nagovorio senat da on ode u rat protiv Nitrida jer je znao da će se iz tog rata vratiti
bogati.83. godine Lucije Kornelije Sula se s vojskom vratio u Italiju. Nije odmah raspustio vojsku nego je krenuo u Rim jer je
doznao da su marijevci ponovno došli na vlast.Sula je tražio da se naprave popisi svih pristaša marijevaca. Te popise je zatim
dao postaviti na trgove i objavio je da se svakom tko se nalazi na popisu oduzimaju građanska prava.Sula se proskripcijama
riješio marijevaca s tim da su izvršeni stravični pokolji. Imovina marijevaca je polovicom pripala državi, a polovicom
ubojicama.Sula je rastjerao senat, zatvorio narodnu skupštinu i preuzeo vlast u Rimu. Proglasio se diktatorom na neodređeno
vrijeme. Uslijedila je prva vojna diktatura. 79. godine se Lucije Kornelije Sula povukao u mirovinu i obnovio se senat.70-
ih godina su isplivala dvojica koji su bili najbogatiji ljudi u Rimu. Gnes Pompej koji je riješio ustanak u Hispaniji, koji se
riješio gusara. I drugi najbogatiji čovjek je Marko Kras koji je rekao da je bogat čovjek koji može svojim kamatama platiti
vojsku.

   SPARTAKOV USTANAK

Marko Kras je 71. godine prije Krista srušio najveći ustanak robova ikada – Spartakov ustanak. Spartak je bio gladijator.
Bio je porijeklom iz Trakije, današnje Bugarske. Radio je u Kapui kao učitelj mačevanja, a istovremeno je radio u cirkusima.
Spartak je uspio pobjeći i došao je do Vezuva sa malom skupinom ljudi. Odmah je poslana vojska koja je opkolila Vezuv s tri
strane. Spartak se spustio niz četvrtu strmu stranu i napao vojsku s leđa i porazio ju. Spartak je skupljao slobodne seljake i
skupio je 200 000 vojnika. Htio je osloboditi sve robove i vratiti ih odakle su došli. I na kraju krajeva Spartak je otišao na jug.
Marko Kras je trebao napasti Spartaka s tehnički puno jačom vojskom.Kras je porazio Spartaka i dao podići 6000 križeva od
Kapue do Rima na koje su obješeni preživjeli Spartakovi pristaše.

RIMSKO CARSTVO

PRVI TRIJUMVIRAT

60. godine prije Krista Pompej, Kras i Gaj Julije Cezar sklopili su tajni savez o podjeli vlasti. Savez trojice je dobio naziv
trijumvirat. Gaj Julije Cezar je pomoću Krasa i Pompeja postao rimski konzul. On je inače bio vođa populara. Naslijedio je
Gaja Marija.Kras je bio najbogatiji čovjek u Rimu, a Pompej je veliki vojskovođa. Cezar nije imao ni novac ni vojsku. 59.
godine prije Krista postao je prokonzul u Galiji. Korak po korak, osvojio je cijelu Galiju. Cezar je u Galiji stvorio izuzetno
jaku vojsku i silno se obogatio.U međuvremenu je Marko Kras poginuo. Dok je Cezar osvajao Galiju, Kras je postao
namjesnik u Siriji, a Siriju napadaju Parti.Dolazi do saveza između Pompeja i senata.48. godine prije Krista senat vraća
Cezara u Rim. Cezar je krenuo prema Rimu sa svojom vojskom i nije znao što da radi. Razmišljao je do rijeke Rubicon. Tu je
rekao: ''Kocka je bačena'' i sa svojom vojskom je krenuo na Rim.Senat i Pompej nisu htjeli čekati Cezara u Rimu već su
otišli u Grčku. Cezar je brzo osvojio Rim jer je on bio vođa populara i imao je podršku naroda. Nakon toga krenuo je za
Pompejom i senatom. 48. godine u bitci kod Farsala između Cezara i senata, Pompej bježi u Egipat.Na taj način je počeo
drugi građanski rat. Cezar je krenuo u Egipat za Pompejom. Egipatski vladar je pogubio Pompeja jer nije želio rat protiv
Cezara. Cezar je u Egipat stigao kad su se za prijestolje borili brat i sestra. Cezaru se više svidjela sestra. Zvala se Kleopatra.
Cezar je pomogao Kleopatri uz to da Egipat mora plaćati poreze Rimu. Zbog toga je iste te godine dignut ustanak u
Aleksandriji protiv Rimljana. Te godine je izgorjela Aleksandrija kakvu ju je ostavio Aleksandar Veliki.

       
  CEZAR – 2. VOJNI DIKTATOR

Cezar se vratio u Rim. Poslije Sule Cezar je postao 2. vojni diktator u Rimu. Cezar nije ukinuo senat nego je u njega dodao
još 300 svojih pristaša. Cezar se proglasio kao doživotni diktator. Isto tako je pokupio i svu drugu vlast. Senat ga je svake
godine imenovao za konzula, vrhovnog suca, a narodna skupština ga je birala za pučkog tribuna. Cezar je dao svečano
pokopati Pompeja i dao mu je dići kip. Cezar je isto tako pokazao da je izvrstan državnik. Učvrstio je antičko ropstvo, ali je i
širio građansko pravo.Narod je dignuo ustanak i napao Cezara i ubio ga. Cezar je vlast ostavio posinku Oktavijanu.Osim što
je bio dobar državnik, Cezar je bio i dobar pisac. Napisao je djela ''De bello Gallico'' – o ratu s Galima i ''De bello civile'' – o
drugom građanskom ratu. Za uspomenu svijetu, Cezar je ostavio i julijanski kalendar. Naredio je da se izvrši reforma
kalendara – da se godina podjeli na 12 mjeseci. 7 mjesec je dobio ime po njemu – Jul. 1 dan u godini je nazvan Kalende po
čemu je kalendar dobio ime. Svaki 15. dan u mjesecu se zove Ide.

         DRUGI TRIJUMVIRAT

Na dan 15. ožujka, na Martovkse Ide, 44. godine prije Krista Cezar je ubijen i počeo je treći građanski rat koji je trajao do
31. godine prije Krista. Na jednoj strani su bili optimati, a na drugoj Cezarovi pristaše. Isto tako, borili su se međusobno za
vlast Marko Antonije koji je vodio konjicu, Lepid koji je vodio mornaricu i 19-godišnji Oktavijan, Cezarov posinak.U
Rimu je bilo kaotično stanje pa je narodna skupština prepustila neograničenu vlast toj trojici na 5. godina. Njih trojica su
sklopili 2. trijumvirat. Lepid je dobio naziv vrhovnog svećenika i dobio je Afriku. Oktavijan je dobio Italiju i sjeverne
provincije, a Marko Antonije je dobio istočne provincije. Iz igre je prvi ispao Lepid. Lepidu se dogodilo da je Pompejev sin u
Africi digao pobunu. Oktavijan je morao intervenirati i skršio je pobunu i oduzeo Lepidu svu vlast. Ostali su Oktavijan i
Marko Antonije. Oktavijan se počeo sve više približavati senatu. Marko Antonije je u Rimu bio oženjen Oktavijanovom
sestrom, a s istoka su dolazile vijesti da je Marko Antonije dijelio provincije Kleopatrinoj djeci. Senat i Oktavijan pozvali su
natrag Marka Antonija i objavili rat.

         OKTAVIJAN AUGUST – PRVI RIMSKI CAR

31. godine prije Krista u bitci kod rta Akcija su se sukobile mornarice Marka Antonija i Oktavijana. Kleopatra i Marko
Antonije su se vratili u Egipat, a za njima je išao Oktavijan. Oktavijan je zauzeo Egipat i Egipat je postao nova rimska
provincija. Oktavijan se zatim vraća u Rim i postaje prvi rimski imperator i dobio je ime August. Rim je 31. godine prije
Krista postao carstvo. August je učvrstio nasljednu vlast tako da je prva vladarska dinastija bila Julijevci. Kao i Cezar,
pokupio je svu vlast, ali da mu se ne bi dogodilo što i Cezaru nije se proglasio diktatorom. Poslije Lepidove smrti je postao i
vrhovni svećenik. Nazvali su ga prvim čovjekom senata ili princepsom. Nosio je titulu imperator ili zapovjednik, a zbog
količine vlasti su mu nadjenuli naziv Augustus što znači uzvišeni. Od 31. godine prije Krista on je bio jedan pučki tribun
svake godine. Poslije smrti su ga proglasili božanstvom.Augustova vladavina trajala je od 31. godine prije Krista do 14.
nakon Krista. Senat je u njegovo doba imao 1200 ljudi. Da bi smanjio nemire, August je povećao vojsku. Bilo je 25 legija.
August je uveo carsku gardu ili pretorijance. Njihova zadaća je bila čuvati cara 24 sata na dan. Pretorijanci su imali na čelu
prefekta. Pomoću takve vojske u Rimu je vladao čisti mir. To doba naziva se Pax Romana. Taj mir je pogodovao razvoju
gospodarstva, znanosti i kulture.Robovima više nije pasao rimski mir pa su ili bježali ili su ubijali svog vlasnika. August je
donio zakon da će svi robovi koji se nađu u kući kad je ubijen robovlasnik biti ubijeni. August se brinuo i za najsiromašnije
Rimljane. Svaka dva mjeseca car je dijelio proleterima žito i povremeno im je davao novac. Bile su im sve više organizirane
igre u arenama. August je jako povećao Rimsko carstvo.

         RIMSKI CAREVI NAKON OKTAVIJANA AUGUSTA

Od 6. do 9. godine nakon Krista 2 ilirska batona vodili su ustanak. Dezitijati su oslobađali ilirske prostore koji su pod
rimskom vlašću. Dezitijatima su se pridružili Breuci. Nakon što su Iliri poharali Solonu, u Rimu je zavladao veliki strah.
August je odmah djelovao. Naredio je sinu Tiberiju da sa 10 legija ode skršiti pobunu. Pridružilo mu se još 5 legija. Breuci su
onda odustali od ustanka. Provinciju Ilirik August je dao podijeliti na svije provincije – provinciju Panoniju i provinciju
Dalmaciju. Kako su ¾ rimske vojske gušile ustanak u Iliriku, u Germaniji su ostale samo 3 rimske legije i to su onda
iskoristili Germani. Arminije, germasnki vođa, je digao ustanak. Namamio je Rimljane u Teutoburšku šumu i tu su Germani
cjelovito porazili rimsku vojsku. Granica se vratila na Rajnu, a na mjestu gdje nema rijeka podiže se obrambeni zid.
Oktavijana Augusta naslijedio je Tiberije, a nakon njega Kaligula. Kaligula je u senat postavio i svog konja. U doba
četvrtog rimskog cara Klaudija osvojena je Britanija. Nakon njega na vlast je došao sin njegove druge žene – Neron. On je
bio umjetnik. Naredio je da se svi iz njegove obitelji i njegov učitelj Seneka otruju. Neron je dao poslije potpaliti Rim i onda
je recitirao Troju sa svoje terase. Za požar je okrivio Kršćane i počeo ih progoniti. Prije nego je počinio samoubojstvo Neron
je izrekao: ''Kakav umjetnik umire sa mnom!'' S Neronom je s vlasti sišla dinastija Julijevci, a naslijedila ju je dinastija
Flavijevci s Vespazijanom kao prvim carem. Vespazijana je naslijedio njegov sin Tit.Već na isteku 1. stoljeća Flavijevce je
zamijenila dinastija Antonini. Tada je car postao Marko Ulpije Trajan. Car Trajan vladao je od 98. do 117. godine nakon
Krista. On je osvojio Dačansko carstvo, a u njegovo doba najveća provincija je bila Mezopotamija. U Trajanovo doba carstvo
se prostiralo na tri kontinenta i zauzimalo 6 milijuna km 2 i imalo je 70 milijuna stanovnika. Trajana je naslijedio njegov rođak
Publije Elije Hadrijan. Rimljani nikad nisu uspjeli osvojiti Škotsku pa su podigli obrambene zidine na granici.Od sredine 2.
do sredine 5. stoljeća je doba vojnih careva. Hadrijana je naslijedio Marko Aurelije. Pretorijanci su bili na vlasti.
Istovremeno je rasla carska moć pa su Rimski carevi postajali Dominus ab Deus – gospodin i bog. Prvi car koji je dobio taj
naziv bio je Aurelijan. Nema više magistratura, a senat više nema nikakvu vlast. Kasno carstvo je bilo dominat. Postalo je
preveliko da bi njime vladao jedan čovjek pa bi vladar birao suvladara. Jedan bi vladao zapadnim, a drugi istočnim dijelom
carstva.  Car Dioklecijan vladao je od 284. do 306. godine. On je uveo tetrarhiju tj. četiri istovremena vladara. On si je
izabrao suvladara. Koji se kao i on nazivao august. Onda si je svaki od njih dvoje izabrao pomoćnika i pomoćnici su se
nazivali cezari. Dioklecijan se kasnije povukao s prijestolja i otišao u vikendicu na mjestu današnjeg Splita, a mjesto cara
preuzeo je Konstantin. Konstantin je dao sagraditi novi Rim na tjesnacu Bospor – to je bio grad Konstantinopolis.Car
Teodozije je 395. godine podijelio carstvo svojim sinovima Arkadiju i Honoriju. Arkadije je dobio istočno Rimsko carstvo s
prijestolnicom u Konstantinopolisu, a Honorije je dobio zapadno Rimsko carstvo. Teodozije je carstvo podijelio prema
jeziku i kulturi.

         NASTANAK KOLONATSKIH ODNOSA

Unutar Rimskog carstva počelo je raspadanje robovlasničkog društva. U državi još od Augustovog doba ponestaje robova.
Vlasnici latifundija moraju osigurati radnu snagu. Kad više nemaju dovoljno robova onda se osiguravaju davanjem zemlje u
zakup najsiromašnijim slobodnim seljacima, proleterima i oslobođenim robovima. Oni dolaze živjeti na latifundiju i zato se
zovu koloni ili naseljenici. Koloni plaćaju zakupninu. Zakupnina je velika – oni daju vlasniku najmanje ¼, a najviše ½
zarade na Zemlji. Usto moraju davati državi porez. A kad nemaju za porez, posuđuju od vlasnika. Koloni se polako, ali
sigurno zadužuju. Kad kolon više ne može vratiti dug, latifundist mu oduzima osobnu slobodu kretanja. Ako ne može vratiti
novcem, onda će vratiti besplatnim radom. Kolon više ne smije otići sa zemlje – to se zove vezanje kolona za zemlju. Kolon
je postao kmet onog trenutka kad mu je oduzeta sloboda kretanja. Tako se u Rimu razvija feudalno društvo. Kolonatski
odnosi su prijelazni stupanj između robovlasničkog poretka i feudalnog društva.

RIMSKA KULTURA

Rimljanima su u svemu uzor Grci. Rimljani su uzeli grčki alfabet i prilagodili ga i dobili pismo latinicu. U Rimu se
obrazovanim smatra samo onaj tko zna grčki jer samo takva osoba zna čitati što su pisali grčki književnici. Rimska kultura
je svoj vrhunac doživjela u Augustovo doba. U Rimu vlada mir, a to pogoduje razvoju znanosti i umjetnosti.

   KNJIŽEVNOST

Grčku književnost je bilo teško nadmašiti pa su rimski pisci samo imitirali ono što su Grci pisali. S vremenom su rimski pisci
i pjesnici počeli stvarati djela kakvih nije bilo u Grčkoj. Ti književnici su Katul, Vergilije, Ovidije, Horacije i Plaut.Rimski
umjetnici i književnici su bili iz svih mogućih društvenih slojeva, a bogati Rimljani su cijenili njihovo stvaralaštvo. Vergilije
i Ovidije su bili štićenici Augustovog prijatelja Mecenata. On im je dao posjede i robove. Od Mecenata je ostao naziv mecene
za donatore.

  LIKOVNA UMJETNOST

U Rimu se izuzetno razvija i likovna umjetnost. Rimljani se u odnosu na Grke više posvećuju slikarstvu. Rimljani su
usavršili oslikavanje zidova, a pojavljuju se i freske. Druga tehnika su mozaici. To su raznobojni kamenčići od kojih se stvara
slika. Što se tiče kiparstva, tu Rimljani nisu mogli nadmašiti Grke jer nisu toliko znali o anatomiji čovjeka kao Grci. Kod
Rimljana je naročito razvijen portret u obliku poprsja, a poprsje se zove bista, tako da ima kipova careva i konzula. Razvijali
su se i reljefi. To su poluvolumeni. Oni ukrašavaju od javnih zgrada pa sve do grobova.Graditeljstvo je umjetnost broj 1 u
Rimu. Temelji se na grčkom graditeljstvu i osnovni elementi su preuzeti od Grka. To su stupovi. Međutim Rimljani idu
dalje. Dodaju druge građevne elemente pa počinje povezivanje nasuprotnih stupova polukružnim lukom. Strop je svod pa
mora biti kupola. U rimskom graditeljstvu se razvio tip zgrade za javnu upotrebu koji je dobio ime bazilika. To je velika
zgrada u kojoj se događaju važni događaji i u koje stane mnogo ljudi. Bazilike su unutra razdijeljene na tri prostora pa se
istodobno može odvijati i više sastanaka. Kad su Kršćani izašli iz katakombi preuzeli su bazilike kao temelj za gradnju crkvi.

RIMSKA RELIGIJA I POJAVA KRŠĆANSTVA

Religija se kod Rimljana razvija polako. U najstarije doba Latini su bili totemisti, a totem je bila vučica. Negdje u 1.
tisućljeću prije Krista počinje animizam. Animizam se strahovito razvio kod Latina. Trajao je jako dugo. Kod Latina se
razvilo vjerovanje u duhove da su vjerovali da sve što se pomiče da to duhovi pomiču. Latini se s posebnom pažnjom odnose
prema duhovima predaka. Rimljani su ih zvali lari, mani i penati. Ognjište je bilo mjesto na kojem se odavala čast duhovima
predaka. Ako se obitelj dobro brine za duha, duh postaje dobar i zove se mani. Etruščani su prvi razvili politeizam –
antropomorfna božanstva.U Rimu ima toliko bogova koliko ima stvari i radnji. Za sve postoji bog. Božanstvo je pobjeda,
slava, sreća. Najviša božanstva su rezervirana za ista zbivanja kao i kod Grka.Jupiter je vrhovni bog i on ima hram na
Kapitolu. Junona je Jupiterova žena i božica obitelji. Neptun je bog voda, a Platon bog podzemnog svijeta. Bog rata je Ares.
Božica zemljoradnje je Cerera, a bog trgovine i putnika Merkur. Bog kovaća je Vulkan. Božica mudrosti je Minerva, a
prirode Bakhu. Božica ljepote je Venera, lova i punog mjeseca Dijana, a bog svakog početka je Jan i on ima dva lica.U Rimu
se formirao i sloj svećenstva. Svećenici su bili formirani u kolegije ili zborove i obavljali su i takozvane svjetovne obrede.
Tako su, na primjer, haruspici vračali po letu svetih ptica. flamini su bili specijalizirani za poslanike. Vestavke su bile
zadužene za čuvanje vatre.Najvažniju ulogu su imali Pontifici. Pontifici su vodili kalendar. Određivali su dane kada je nešto
povoljno raditi, a kada nije. Oni su nadgledali i sve ostale obrede. Na taj način su postigli najviši sloj u svećenstvu. Pontifex
maximus je postao s vremenom vrhovni svećenik u Rimu. Kasnije su taj naslov preuzeli rimski carevi.Ljudi su dužni moliti
se božanstvima, prinositi im žrtve, a bogovi su dužni uslišati molitve. Obavezivati se na latinski kaže religo. Tako su Rimljani
dalji ime religiji. Ako se u vršenju obreda dogodila i najmanja greškica, cijeli obred se morao ponavljati. Nisu Rimljani bili
toliki vjernici koliko su bili formalisti.

 KRŠĆANSTVO

U 30. godini vladanja cara Augusta rodio se Isus Krist i javilo se kršćanstvo. Domovina kršćanstva je Palestina. Palestina je
rimska provincija od 64. godine prije Krista kad ju je zauzeo Pompej.Bilo je dosta pobuna i dosta pokušaja da se Palestina
oslobodi, međutim nije uspijevalo. Pogotovo ne nakon što je Rim postao carstvo. U čitavom carstvu je vladalo stanje beznađa
– apatija. Tu apatiju su prekinuli proroci koji su nagoviještali dolazak mesije, a mesija je božji poslanik. Bogati Židovi su
smatrali da će mesija doći da stvori židovsko carstvo a siromašni Židovi su shvaćali da će mesija doći da stvori kraljevstvo
Božje na Zemlji. Isus se rodio u Betlehemu i odmalena je činio čuda. U 30. godini života je počeo naučavati i propovijedati
pa ga je slijedila hrpa ljudi. Židovi su mislili da Isus želi dignuti ustanak s toliko ljudi.Temelj kršćanstva je ljubav, a Isus
Krist propovijeda ljubav božju prema čovjeku. Bog je žrtvovao svog sina da spasi čovjeka jer Bog neizmjerno voli čovjeka, a
čovjek to treba uzvratiti tako da voli Boga svom dušom, svim srcem i svim umom svojim. Isus još propovijeda jednakost
svih ljudi pred Bogom, a rimsko ropstvo je daleko od jednakosti. To je privlačilo najsiromašnije. Pravda na ovom svijetu nije
dostižna, ali će zato biti ostvarena na drugom svijetu.Zbog svog učenja, Isus je bio uhapšen i doveden pred Poncija Pilata. On
ga je osudio na smrt.Isus Krist je vratio ljudima nadu. Sad je sve dobilo neki svoj smisao. Isus Krist je pokazao put kojim će
proći svaki čovjek.U Palestini je u 1. stoljeću buknuo veliki ustanak kojeg je ugušio Vespazijanov sin Tit. Tit je ušao u
Jeruzalem, osvojio ga i do temelja ga uništio. Tit je zabranio Židovima da žive u Palestini pa je počelo masovno raseljavanje
ili dijaspora.

Kršćanstvo je tajna vjera jer Rim ima službenu religiju Jupitera i kompaniju. Sljedbenici Isusa Krista osnivaju tajne
kršćanske općine. Općine su nastale zbog zajedničkih obreda i zbog zajedničkog jela. Onaj tko postane kršćanin mora
predati svu svoju imovinu općini. Kršćanske općine su brinule za sve svoje članove. Pomagale su bolesnima i sahranjivale su
preminule. Zapošljavale su svoje članove. Općine nisu smjele djelovati javno. Već u 2. stoljeću općine su se počele
povezivati i na taj način je nastala kršćanska Crkva. Svi Kristovi sljedbenici su članovi jedne jedine kršćanske Crkve.Od 2.
stoljeća su vrlo nesigurna vremena u Rimskom carstvu. Ta opća nesigurnost je utjecala da mnogi Rimljani postanu kršćani.
To su školovani ljudi. Takvi ljudi su bili izabrani za biskupa. Biskupi su čelni ljudi kršćanskih općina. Prezbiteri su bili stariji
kršćani, a drugi koji nisu bili bogati bili su đakoni ili poslužitelji, tako se stvaralo svećenstvo.Kršćani su monoteisti, imaju
jednoga Boga, a carevi od Nerona se smatraju živim bogovima. Kršćani nikome ne mogu davati božanske počasti, samo
Bogu. Kapica koju nose papa i biskupi zove se solo Dei što znači samo Bogu jer se skida samo u božjoj prisutnosti.Prvi
kršćani slijede nauk Isusa Krista i zato neće ni blizu oružju. Ne žele biti vojnici jer su oružje i kršćani nešto nespojivo. Čim
ima više kršćana, ima manje vojnika. To je razlog zbog čega je Neron dao zapaliti Rim i počeo protjerivati kršćane.Prvi
smaknuti kršćani bili su apostoli. Sveti Petar je smaknut na križu koji je stajao naopako, a Sveti Andrija na križu
postavljenom ukoso. Rimski carevi su htjeli smaknuti kršćane.Kad je Dioklecijan otišao u mirovinu u svoju palaču na mjestu
današnjeg Splita, a u susjednom gradu Saloni se nalazila kršćanska općina s biskupom Dujmom. Dioklecijan je dao uhapsiti
Dujma i članove općine i pobiti ih. Tako je Split dobio svog zaštitnika.Konstantin je napravio veliki korak za kršćanstvo i
dobio je nadimak Veliki. Bio je prvi car kršćanin. U njegovo su doba prestali progoni kršćana. 313. godine car Konstantin je
izdao zakon koji se zove Milanski edikt koji kaže da je kršćanska religija ravnopravna religija. Kršćani su tada počeli graditi
prve crkve i prve samostane.393. godine car Teodozije je zabranio je sve religije osim kršćanstva. Na taj način je u Rimu
kršćanstvo postala državna religija. Kako se Rimsko carstvo prostiralo preko tri kontinenta kršćanstvo je postalo svjetska
religija.

KELTI

U Antičko doba između današnje Francuske i Švicarske živi narod koji se naziva Kelti ili Gali. Ubrzo su Kelti naselili cijelu
Francusku i Britaniju te sjevernu Italiju. Keltska država na sjeveru Italije naziva se Cisalpijska Galija, a država na prostoru
Francuske je Transalpijska Galija. Najstarije keltsko pleme u Britaniji zove se Briti i prema njima su poluotok Bretanja i
otok Velika Britanija dobila ime.U 4. stoljeću prije Krista došlo je do masovnog preseljavanja Kelta. Stigli su sve do Male
Azije, ali su zastajali na svom putu. Na našem prostoru su također zastali i nastala su miješana plemena Ilira i Gala – Japodi i
Skordisci. Gali su ostavili svoj utjecaj na hrvatskim prostorima. Sve veće hrvatske rijeke i danas imaju keltska imena.
ILIRI

Na području Hrvatske u antičko vrijeme žive Iliri. Iliri su indoeuropski narod koji se na područje Hrvatske doselio u 1.
tisućljeću prije Krista. Iliri su stočari i nomadi. Dugo su živjeli u rodovsko-plemenskim zajednicama. Već u starijem
željeznom dobu počeli su upotrebljavati željezo i razvili su obrt.

  ILIRSKA PLEMENA

Najzapadnije ilirsko pleme su Veneti u sjevernoj Italiji. U Istri su živjeli Histri, a Kvarner su naseljavali Liburni. Liburni su
bili opasni gusari i izvrsni pomorci. Gradili su brze brodove. U središnjem dijelu naše obale žive su Dalmati, a južnije od
njih ispod Nerteve žive Ardijejci. Japodi žive istočno od Liburna, u Lici, Gorskom kotaru i zapadnoj Bosni. Oni su nam
ostavili svoje poznate crvene kape. U srednjoj Bosni žive Dezitijati. Oni su iza sebe ostavili jedno od najvažnijih nalazišta
starijeg željeznog doba – Glasinac (blizu Sarajeva). Uz Rijeku Kupu žive Kolopljani. Jasi žive u najsjevernijim dijelovima
Hrvatske, a Breuci u zapadnoj Slavoniji. Na području Srijema, sjevernog dijela Bosne i sjevernog dijela Srbije naselili su se
Skordisci. Oni su prvi počeli koristiti plugove.

   ILIRSKO GOSPODARSTVO

Rimljani su bili toliko oduševljeni ilirskim sirom da je on postao prvi izvozni artikl iz Hrvatske. Iliri su naveliko proizvodili
metale, prerađivali drvo, kožu, vunu, a proizvodili su i posuđe. Od Grka su preuzeli masline i vinovu lozu.Imovina je u Ilira u
1. tisućljeću prije krista još uvijek zajednička. Uskoro se počinju javljati ratni zarobljenici koji postaju robovi. Iliri ratuju
zbog nalazišta prirodnih sirovina. Zato su plemena počela graditi utvrde koje se zovu gradine (poput grčkih akropola).
Gradine su se gradile na mjestima koja je teško osvojiti, najčešće na ušćima rijeka ili na brežuljcima odakle se vidi na sve
strane. Utvrde su služile za zaštitu onih koji se nisu sposobni boriti.Kolapljani su na ušću Kupe u Savu osnovali gradinu koju
su nazvali Segestika. Kad su došli Rimljani, preimenovali su je u Siscia. Dalmati imaju gradinu Delminij iz kojeg se razvio
grad Duvno ili Tomislavgrad. Skordisci na ušću rijeke Save podižu gradinu Singidunum, današnji Beograd. Salona je jedini
ilirski grad na obali. Osim u grčkim kolonijama, mnogi Grci žive u Saloni.Postojala je vrlo važna razmjena među Grcima i
Ilirima. Grci su dolazili u unutrašnjost Hrvatske dolinama rijeka, a najviše rijekom Dunav. Tako je u blizini Vukovara
pronađeno skladište grčke robe. Vukovar je bio mjesto razmjene. Najvažnija stvar koja je utjecala na razvoj Ilira je trgovina
jer grci donose novac. Iliri su po uzoru na Grke počeli kovati svoj novac.Razvoj razmjene ubrzao je raspadanje rodovsko-
plemenskog društva kod Ilira.

BIZANT

Bizant je istočni dio Rimskog carstva. U Bizant su prodirali razni narodi. Prvo su stizali Germani pa Slaveni. Razlozi što se
to carstvo uspjelo održati je dobro zadržavanje vladarske moći, uprave i obrane. U istočnom dijelu Rimskog carstva nikad
nije došlo do pojave antičkog ropstva. Između robova i vladajućeg sloja ima puno slobodnih ljudi. Bizant ima najveća
trgovačka središta: Konstantinopol, Efez, Smirna, Antiohija… Ima puno radionica u kojima rade slobodni ljudi. Najvažnije je
što se u Bizantu sačuvao velik broj slobodnih seljaka. A to je koristilo carstvu jer kad nema seljaka nema tko plaćati poreze.
Bizant je država sa sjajnom kulturom.

Najmoćniji bizantski vladar je bio car Justinijan. One je vladao od 527. do 565. godine poslije Krista. Justinijan je krenuo u
ratove jer je htio obnoviti jedinstvo Rimskog carstva. Osvojio je Sjevernu Afriku i prostor današnje Italije sve do Ravene.
Justinijan je važan po tome što je naredio da se zapiše rimsko pravo. Naredio je da se svi zakoni iz rimske države sakupe u
jedan zakonik koji je dobio ime Justinijanov zakonik. Zakonik je zbirka knjiga zakona koja se na latinskom kaže kodeks –
Codex Iustinianum. Sadržavao je zakone, rasprave… To je zakonik koji štiti robovlasnički poredak. Posebne knjige se odnose
na građansko pravo, posebne na trgovačke zakone…

U 7. stoljeću se u Bizantu napušta latinski jezik i prelazi se na grčki. A isto tako malo po malo nestaje i robovlasnički
poredak. Justinijan je unaprjeđivao Carigrad. Od 610. do 671. godine na vlast je došao Heraklije. On je zbog opasnosti cijelu
državu podijelio na upravne jedinice ili teme. Na čelu svake teme je carev namjesnik – strateg. U Dalmaciji je osnovana
tema Dalmacija, a središte stratega je bilo u Zadru. Bizantskim je vladarima trebalo puno vojnika pa su im počeli davati
doživotne posjede – pronije. Darovanjem pronija počinje pokmećivanje, a kmetovi se u Bizantu zovu parici.

         BIZANTSKA KULTURA

U Bizantu su se od znanosti najviše razvijale društvene znanosti – govorništvo, pravo, a od prirodnih znanosti samo
medicina. Razvijena je i književnost koja je vezana uz kršćanstvo. Polako se razvija i svjetovna književnost. Javljaju se
hagiografije o svecima, biografije careva i patrijarha… Romani su puni različitih događaja. U svim je romanima samo jedna
glavna ličnost – Aleksandar Veliki.
Likovna umjetnost pomalo dobiva sve više utjecaja sa istoka, ali temelju su rimski. Nastavljaju se freske, mozaici i zidno
slikanje. Na bizantskim slikama se gubi treća dimenzija i javljaju se likovi jednakih lica. Bizantski su mozaici šareni i na
njima se najčešće prikazuju sveci i vladari. Svi mozaici imaju zlatnu podlogu. Javljaju se ikone. Bizantinci su bili pravi
majstori u obradi drveta i metala. Kiparstvo je oslabilo, ali je graditeljstvo ostalo razvijeno. Posebno je razvijena
visokogradnja. Crkve su ostale dokaz bizantske gradnje – najpoznatija je crkva Aja Sofia, a tu su i Crkva svetog Marka u
Veneciji i Eufrazijeva Bazilika u Poreču.

U 9. stoljeću došlo je do zastoja od gotovo 120 godina. Sukobile su se Crkva i dvor oFRANAČKA

U sjevernoj Galiji je tijekom 5. stoljeća bilo nekoliko kneževina. Jedna vojskovođa, iz dinastije Merovinga, uspio je pokoriti
sve ostale kneževine. Klodovik je postao kralj 481. godine. ona je postao i prvi pokršteni kršćanski kralj. Klodovik je zauzeo
cijelu Galiju osim Burbundije. Središte vlasti bio je kraljevski dvor, a uz kralja vlada i plemstvo. Plemstvo dobiva najveća
lena. Upravitelj kraljevskog posjeda ima titulu majordoma. Vrhovni konjušnik je marešal, senešal je peharnik i zadužen je za
dobro piće, voditelj dvorske kancelarije je svećenik i on je i kancelar. Rizničar i komornik su zaduženi za nabavljanje stvari
za dvor. Klodovik je imenovao i svoje namjesnike koji su vladali vojvodstvima. Vojvodstva su dijelovi države. Vojvode
upravljaju, sude, skupljaju poreze i predvode vojsku. Vojvodstva se dijele na grofovije. Grofovi imaju iste obaveze kao i
vojvode, samo na manjem području. Vladavina Merovinga trajala je od 5. do 8. stoljeća. Vladari iz dinastije Merovinga su
sve više slabili jer su samo sjedili na prijestolju i skupljali poreze. Zadnji vladari nazvani su lijeni kraljevi.

         DINASTIJA KAROLINGA

U međuvremenu su se uspinjali majordomi. 732. godine Karlo Martel pobijedio je Arape koji su napadali i zahvaljujući
njemu je titula majordoma postala nasljedna. I Italiji je za to vrijeme sve više rasla moć pape. Zato su papi u 8. stoljeću
zaprijetili Langobardi. Tadašnji papa je u pomoć pozvao franačkog majordoma Pipina Malog. Pipin je dvaput dolazio u
sjevernu Italiju i tukao se s Langobardima i dvaput pobijedio. Pipin je osvojio sjevernu Italiju i poklonio ju papi pa je tako
nastala papinska država. Pipin je uputio pitanje papi: Tko je pravi vladar u Franačkoj, onaj tko ima pravo na krunu ili onaj
tko zaista vlada? Papa je odgovorio: Onaj tko zaista vlada. I Pipin je svrgnuo posljednjeg lijenog kralja s franačkog
prijestolja. Umjesto Merovinga došla je dinastija Karolinga.

Pipin je vladao od 751. godine do 768. godine. Tad na prijestolje dolazi njegov sin Karlo Veliki koji je vladao od 768. do
814. godine. Karlo Veliki je osvojio sva germanska kraljevstva i srušio ih. Srušio je i državu koju su osnovali Avari i proširio
vlast do Srijema. Bio je prvi srednjovjekovni vladar koji je ujedinio cijeli prostor koji je pripadao Rimskom carstvu. Tako je
nastala ideja o obnavljanju Rimskog carstva. To je i papa podržao.

25. 12. 800. godine Franačka država postaje carstvo i papa je Karla Velikog okrunio za cara. Franačka država je u doba
Krala Velikog dosegla svoj maksimum. Opće jedinice unutar carstva su bile grofovije, a Karlovi namjesnici bili su grofovi.
Franačko carstvo bilo je ogromno, a najosjetljivija područja bile su granice. Uz granice su zato utvrđene mark-grofovije. Na
čelu su mark-grofovi. Oni su imali veću vlast od grofova. Mogli su krenuti u rat bez dopuštenja vladara. U državi Karla
Velikog su se našli razni narodi. On je htio izjednačiti upravu i sudstvo pa se u njegovo vrijeme javljaju pisani zakoni –
kapitulari.

Međutim, situacija se poslije Karla Velikog jako promijenila. Karlo je imao nasljednika – Ludovika Pobožnog, ali on nije
bio sposoban održavati red i mir. Feudalci su tako ojačali da su se počeli boriti za vlast. Javlja se feudalna anarhija, a
istovremeno se vode i borbe između trojice sinova Ludovika Pobožnog – Lotara, Karla Ćelavog i Ludovika. Pokušali su
svaki sam vladati, no kad nije išlo 843. godine u Verdenu su se odlučili o podijeli carstva. Karlo Ćelavi je dobio Galiju, Lotar
Italiju, a Ludovik sve istočno - istočno Franačko carstvo. Među unucima Karla Velikog prvi je umro Lotar bez potomaka pa
su njegova braća započela rat bez granica koji je trajao do 2. svjetskog rata. Tad su nastale male državice na granici – Belgija,
Nizozemska Luksemburg, Švicarska.

KULTURA FRANAKA

U Franačkoj se počinju u doba Karla Velikog pomalo razvijati pismenost, znanost i umjetnost. To se zove karolinška
renesansa. Karlo Veliki počeo je na svom dvoru okupljati najučenije ljude svog vremena. To su bili svećenici, a to društvo
učenih ljudi na dvoru se nazivalo akademija. I članovi akademije počinju opismenjivati. Na dvoru Karla Velikog je tako
formirano i jedno pismo. Na dvoru se čitaju stara djela, i čitaju se vlastita djela. Najvrjednije što je napisano u to oba je
povijest Langobarda koje je napisao Pavao đakon i životopis Karla velikog koji je napisao Einhard.
Razvija se i umjetnost, prije svega graditeljstvo. Isto tako se grade crkve i kipovi vezani uz Bibliju. Ta je umjetnost vrlo
skromna, vrlo primitivna. U usporedbi s Bizantom Franačka je bila daleko, daleko iza. Ali polako se Europa izvlači iz
srednjeg vijeka.

ARAPSKA DRŽAVA

Treća velika država iz doba Srednjeg vijeka je Arapska država. Arapi su narod semitskog podrijetla. Arapski poluotok je
prekriven raslinjem, jedini dio koji je pogodan je istočni dio. U 6. stoljeću Arapi još uvijek žive u rodovsko-plemenskom
društvu. Većina Arapa su stočari i nomadi. Izabrani vođa roda zove se šeik, a vođa plemena emir. Odnosi se među njima
rješavaju po talionskom pravu – oko za oko, zub za zub. Svako pleme, svaki narod je imao svoja božanstva, jedino što ih je
sve povezivalo bilo je hodočašćenje u Meku. U tom su dobu Meka i Medina bile središta za razmjenu. Meka je bila za sve
Arape mjesto hodočašća. Tamo je bio podignut hram u kojem se štovao crni kamen – ćaba ili kaba. Taj crni kamen bio je
zapravo meteorit. Crni kamen je jedina poveznica među Arapima.

         POJAVA ISLAMA

Inače se u 7. stoljeću među Arapima počinje razvijati rodovsko-plemenska aristokracija. Javlja se osiromašeni sloj
arapskih stočara – to su beduini. Polako se stvara i robovlasničko društvo. U toj fazi pojavljuje se Muhamed. On je bio član
jedne aristokratske ali siromašne obitelji iz Meke. Muhamed se bavio trgovinom i jako je puno putovao i to prema
Sredozemnom moru. Vrlo često je bio i u Siriji i u Libanonu i u Palestini i tu se upoznao s obje monoteističke religije – i s
kršćanstvom i s judaizmom. Obje religije su tako djelovale na njega da je i on počeo propovijedati jednoga Boga – Alaha.
Nazvao se posljednjim božjim prorokom. Tvrdio je da Bog određuje što će se kome dogoditi, a vjernici moraju pokazivati
potpunu predanost bogu. Potpuna predanost bogu zove se islam, a oni koji vrše potpunu predanost bogu zovu se muslimani.

Muhamed je svoje učenje ostavio u svetoj knjizi koja se zove Kuran. Muslimani vjeruju u zagrobni život, u pakao i raj, i u
neuništivost boga. U Kuranu su navedeni i zakoni o načinu prehrane, odijevanja, o ponašanju prema drugima, odredbe
pravnih, obiteljskih i trgovačkih propisa. Pravni propisi zovu se šerijatsko pravo. Svaki musliman mora pomagati siromašne,
bolesne i stare. Jednom u životu svaki musliman mora otići na hodočašće u Meku. Ta hodočašća u Meku bila su žarišta
epidemija. U Kuranu stoji da se svaki musliman mora boriti za širenje islama i to ne propagandnim programom nego
oružjem. Iz toga je nastao džihad – sveti rat. Onaj koji pogine u takvom ratu ide ravno bez ikakvih prepreka Alahu u ruke.

         NASTANAK ARAPSKE DRŽAVE

Muhamed je počeo okupljati Arape oko sebe pa je arapska država nastala kad i islam. 622. godine vladari Meke su protjerali
Muhameda iz Meke. Muhamed prelazi u Medinu i povezuje ljude kao najviši svećenik i ljudi ga priznaju kao najvećeg
svjetskog vođu. Medina je sad postala središte, a Meka je počela siromašiti pa su vlasti dopustile Muhamedu povratak u
Meku. Meka je postala prijestolnica no ne zadugo. Ubrzo je započeo džihad. Tada je prijestolnica prenesena u Damask.
Islam se proširio istočno od Arapske države, u Mezopotamiju.

U Arapskoj državi je zavladala dinastija Omejidi. Arapski vladari su se nazivali kalifi jer su oni vrhovni svjetovni vjerski
poglavari i zato se Arapska država zove i kalifat. Ubrzo se formirao feudalizam i aristokracija. Arapska država je poprilično
brzo dospjela u krizu. U Perziji je buknuo ustanak pod vodstvom perzijske dinastije Abasidi. 750. godine Abasidi su odlučili
preuzeti vlast. Riješili su se svih Omejida, samo je jedan princ uspio pobjeći i otišao je u Španjolsku i tamo osnovao
Kordobski kalifat. Perzijanci su osnovali Bagdadski kalifat na području Arapske države. Bagdadski kalifat nije dugo
izdržao. 1258. kad je stigla mongolska vojska, Bagdadski kalifat se raspao na manje država.  Kalifi su tad postali samo
vrhovni vjerski vladari, a zapovjednici kalifatske osobne straže preuzeli su svjetovnu vlast – sultani.

         ARAPSKA KULTURA

Od 5. do 8. stoljeća Arapi su najrazvijeniji narod na Zemlji. Najrazvijenija znanost i kultura su kod Arapa. Njihova država je
nastala na prostoru starih civilizacija i oni su puno toga naučili os starih civilizacija i sve su to prenosili u Europu. U arapskoj
državi se jako očuvala pismenost i školstvo. Donijeti su zakoni da se nitko nije mogao baviti obrtom i trgovinom ako nije bio
pismen. Kod Arapa je ostala vrlo razvijena znanost. Oni su nastavili proučavanja na području prirodnih znanosti. Arapima je
i dalje ostao najvažniji način istraživanja pokus.
Izuzetno se razvija matematika, geometrija i algebra. U matematici su Arapi preuzeli brojke od Indijaca i dodali su još nulu.
Tako su još proširili brojeve na Europu. Jako puno toga su otkrili i izračunali na području astronomije.

Arapi su utemeljili i kemiju. U 8. stoljeću su htjeli napraviti kamen mudrac. On bi imao dvije funkcije – izliječio bi sve
bolesti i imao bi funkciju goldfinger, pretvarao bi svaku stvar u zlato. Tako su Arapi počeli istraživati svojstva tvari – to je
bila alkemija. Zahvaljujući kemiji jako se razvijala i medicina. Arapu su znali su proizvoditi razne lijekove. Osnovali su
najstariju medicinsku školu na jugu Italije. U ranom srednjem vijeku su već svoje pacijente operirali pod narkozom.

Arapi su razvijali i društvene znanosti. Značajan doprinos dali su i zemljopisu i povijesti. Bili su izuzetni jezikoslovci. Arapi
su napisali prve gramatike. Među društvenim znanostima ipak je bila najrazvijenija filozofija jer su Arapi učili od Grka.
Pokušavali su prevesti sva djela grčkih filozofa. Arapi su jedini sačuvali djela grčkih filozofa. Od grana književnosti
najrazvijenije je pjesništvo.

Što se tiče likovne umjetnosti, tu je najrazvijenije graditeljstvo. Arapi puno toga preuzimaju od Grka i Rimljana, ali razvio
se čak i posebni graditeljski stil – maurski stil. Mauri ili Saraceni su Arapi iz Sjeverne Afrike. Maruski stil se ističe po
savršenoj obradi kamena. Najpoznatije građevine su džamije, ali isto tako i dvorci za kalife. Iz daljine izgleda a je cijeli
dvorac u zavjesama, a zapravo je sve to od kamena. Što se tiče kiparstva i slikarstva tu Arapi loše stoje zato što Kuran
zabranjuje crtanje ljudskog lika. Kiparstvo je svedena na reljefe, pa tako Arapi imaju razno ukrašene fasade. U slikarstvu su
se razvile posebne slike koje se zovu arabeske. Arabeske se sastoje od geometrijskih motiva koji su obojani živim bojama. I
najčešće je napisan jedan red iz Kurana.

ENGLESKA U SREDNJEM VIJEKU

Najstarije poznato stanovništvo u Engleskoj su Kelti. Kelti su se očuvali na području Škotske. Klete su u 1. stoljeću nakon
Krista osvojili Rimljani. Oni su zauzeli Englesku, ali nikad nisu Škotsku i Wales. Rimljani su vladali Engleskom sve do 5.
stoljeća. U 5. st. stiže malo Germana. Stigli su Angli, Sasi i Jiti i masovno naselili Britaniju. Tako je na prostoru Engleske
nastalo 7 malih kraljevina koje je ujedinio Alfred Veliki. Ubrzo stižu Normani iz Skandinavije. Onda su počele borbe
Anglosasa i Normana te borbe traju do 11. stoljeća.

U 11. stoljeću stižu Normani iz Normandije koje predvodi William Osvajač. Anglosaksonci su, naravno, pokušali zaustaviti
Normane i dolazi do bitke kod Hastingsa 1066. godine i tad William Osvajač postaje prvi nasljedni kralj u Engleskoj. S
vremenom su vladari oslabili, a ojačalo krupno plemstvo i dolazi do feudalne monarhije.

         POJAVA PARLAMENTA U ENGLESKOJ

Richard Lavljeg Srca bio je vladar u Engleskoj u 13. stoljeću. On je otišao u križarske ratove i postavio svog brata Ivana
Bez Zemlje na prijestolju. Ivan nije znao vladati i 1215. je izbio ustanak protiv kralja i kralj je poražen. Plemstvo ga je
prisililo da izda Veliku povelju slobode ili Magna charta libertatum kojom je kralj dopustio podjelu vlasti. Ako dođe do
sukoba mišljenja između vladara i naroda onda će se vladar podrediti mišljenju naroda, a ako se vladar ne bude podredio
narodu, onda narod ima pravo sazvati veliku skupštinu. Ivan je to prihvatio. Međutim 1265. godine narod je iskoristio svoje
pravo i sazvao svoju skupštinu koja se zove parlament.

U parlamentu su se našli predstavnici tri staleža. Staleži su skupine ljudi koji se razlikuju po svojim privilegijama. Stalež koji
moli je svećenstvo. Stalež koji ratuje je plemstvo. A treći stalež su svi oni koji ne spadaju u prva dva staleža. Prva dva staleža
ne plaćaju nikakve poreze državi. Porez plaća samo treći stalež. Zato je parlament staleško tijelo i od  1265. godine Engleska
je staleška monarhija. Vladar vlast dijeli s parlamentom. Vladar ne može samostalno vladati bez parlamenta.

U 14. stoljeću parlament je podijeljen u dva doma. Dom lordova i zastupnički dom. Dom lordova je gornji dom i u njega
ulazi najkrupnije svećenstvo i plemstvo po nasljednoj vlasti. Doma zastupnika je donji dom i u njega se ulazi temeljem
izbora. Prema izbornom pravu biraju se predstavnici nižeg plemstva po grofovijama a isto tako i zastupnici iz gradova. Tako
uređena država gdje vladar dijeli vlast s parlamentom zove se staleška monarhija i sve europske države od 13. do 15. stoljeća
postale su staleške monarhije.

POVIJEST SLAVENA

Pradomovina Slavena je prostor triju rijeka – središnja rijeka je Dnjepar, a oko nje su Dnjestar i Don. Iz tog doba nema
gotovo nikakvih povijesnih izvora, ali su zato arheološka nalazišta koja postoje veoma jaka. Pisanih izvora ima vrlo malo i
vrlo su rijetki. Prvi pisani zapis o Slavenima ostavio je otac povijesti – Herodot. U 5. stoljeću prije Krista Herodot je
proputovao cijeli tada poznati svijet. On je između ostalog bio i među Skitima, a išao je i sjevernije od Skita i stigao je u
čudnu zemlju u kojoj je glavna djelatnost zemljoradnja. Herodot je naišao na zemlju koju ljudi oru. Zbog toga je Herodot to
stanovništvo nazvao Skoloti što znači orači. Od toga potječe iz lat. Sklavi i iz grč. Sklavenoi. Herodot je pisao o kulturi i
uređenju Slavenske zajednice.

Kasniji opis ostavio je veliki rimski povjesničar Kornelije Tacit iz 1. i 2. stoljeća nakon Krista. On opisuje Slavene koji sad
žive kod Karpata. On ih dijeli na Slavene i Ante. Slaveni žive zapadno od Dnjepra, a Andi istočno od Dnjepra. Tacit se čudi
njihovom načinu života. Govori o tome da Slaveni još nemaju vlasti. To govori da je to još rodovsko-plemensko uređenje.
Govori i o gospodarstvu i zemljoradnji. I govori da se Slaveni stalno sele. Nalazimo ih na tri-četiri lokacije. Tacit ih ne ubraja
među nomade zato što grade kuće. Oni se sele, ali si svaki put naprave kuće. Tacita čudi što među Slavenima nema robova.
Slaveni najčešće za zarobljavanje traže otkupnine. Ako nakon nekog vremena ne dođe otkupnina, onda puste zarobljenike pa
mogu se vratiti u svoj narod ili ako im je dobro tu mogu ostati među Slavenima.

         ZEMLJORADNJA I OBRT

U 6. stoljeću kad su se Slaveni približili Bizantu onda su se bizantski pisci počeli zanimati za Slavene. U 10. stoljeću
Konstantin 7. Porfirogenet pisao je o Slavenima. Slaveni su živjeli na području gdje živi obilje životinja. Cijelo područje je
bogato ne samo šumama nego i podnim tlom. I zato je to područje nastanjeno već u paleolitiku. Slavenima je glavna
djelatnost zemljoradnja. Slaveni koriste ralu za oranje zemlje. Glavni materijal za izradu oruđa i oružja je željezo. Slaveni
siju žitarice, a najviše proso.

Slaveni poznaju sve domaće životinje, a u tom dijelu bili su poznati po jednoj vrsti stočarstva – pčelarstvo. Počeli su
namjenski proizvoditi med za kolače i za medovinu. Med je izuzetno vrijedna namirnica jer je posve prirodan proizvod. U
njegovu sastavu su prirodni šećeri i antibiotici.

Uz stočarstvo se, naravno, razvija i obrt. Slaveni su poznati po proizvodnji oružja i oruđa, a posebno su bili poznati po izradi
krzna. Proizvodili su kožuhe – kaputiće s dva lica. S jedne strane je krzno, a s druge glatka koža. Polako se razvijala i
razmjena i trgovina.

         SLAVENSKE NASTAMBE

Slaveni su dugo živjeli u rodovsko-plemenskom društvu. Birali su starješine rodova, starješina bratstava i starješine plemena.
Starješine nisu imali nasljednu vlast. Slaveni nisu živjeli na istim prostorima i ljeti i zimi. Stari Slaveni su se znali zaštititi od
zime. Gradili su kuće u zemlji – zemunice. Zemunice nema što ohladiti jer u zemlji nema vjetra. Cijelo naselje zemunica pod
zemljom bilo je povezano hodnicima. U zemunicama se živi dok je hladno, a čim zatopli onda se cijela zajednica seli u
vikendice – to su sojenice. Sojenice su se gradile od drveta, a iznutra su bile obložene glinom.

         SLAVENSKE SEOBE

Jedan od najvažnijih razloga zbog čega su se Slaveni selili je prodor Huna, a drugi važni razlog je potraga za obradivom
zemljom. Slaveni ne znaju gnojit zemlju. Slaveni se sele i na prostoru pradomovine. Treći važni razlog zbog čega su se selili
je jačanje rodovsko-plemenske aristokracije. Ne postoje nikakvi pisani zapisi no sigurno je da su jedni išli na zapad, jedni na
jug i jedni na sjever. Bizantski pisci opisuju jednu nizinu, Vlašku nizinu, oko ušća Dunava koja je prenaseljena Slavenima.
To je Sklavinija. Prodori Slavena u Bizant su bili tako strašni da je car Justinijan dao sagraditi utvrde, no ni to ih nije
zaustavilo. 550. i 551. godine Slaveni su prvi put prezimili u Bizantu. Nakon toga su se vratili preko Dunava.

         SLAVENSKA VOJSKA

Slavene Krokopije dijeli na Sklavene i Ante. Sklaveni su južno od Dnjestra, a Anti sjeverno. I Krokopije kaže da Slaveni već
žive u demokraciji. Priznaju samo jednog boga – boga munja – Peruna. Slaveni priznaju sudbinu, štuju nimfe i prinose im
žrtve. Stanuju u bijednim kolibama, udaljeni jako jedni od drugih. U rat idu pješke na neprijatelja i u velikom broju. Nemaju
oklope, samo štit i koplje. Neki nisu imali ni košulje nego samo gaće. Sklaveni i Anti se ne razlikuju, izgledaju kao pravi
barbari i pričaju barbarskim jezikom. Svi su riđi i prljavi. Nisu zlikovci nego po jednostavnosti su kao Huni. Poruka
Bizantincima kad idu u rat protiv Slavena je: Slaveni ne vole biti zarobljavani. Vole se boriti u gustišima. Služe se često
podvalama, preprekama i zamkama. U prelaženju rijeke vještiji su od ljudi. Odlično izdrže u vodi, imaju šuplju trsku i dišu s
njom i po nekoliko sati pod vodom. Svaki Slaven kad ide u rat ima dva koplja i luk s malim strelicama natopljenim otrovom.
Žive bez vlasti, u međusobnoj mržnji i bez reda. Ni kad idu u rat nema nekog poretka. Kad se i dogodi da izađu na bojno
polje zajedno snažno zaurlaju na neprijatelja i onda napadaju svom žestinom ako se neprijatelj uplaši, a ako se ne uplaši
onda bježe od njega. Nepouzdani su krše ugovore, ne slažu se. Borbeni poduhvati protiv Slavena trebaju biti u zimu kad
snijeg pokazuje njihove tragove. Kako je među njima mnogo vladara, može ih se potkupiti.

         DOLAZAK AVARA I SAVEZ SA SLAVENIMA

Avari su još jedan narod koji dolazi kroz vrata Europe. Oni su mongolski narod – stočari, nomadi. Bizant je sklopio savez s
Avarima i slao im darove, a tražio je da počnu napadati Slavene. Slaveni, ako se brane, ne mogu napadati. Od 550. do 565.
godine Avari su to i radili. Počeli su žestoko prodirati u prostor Slavena. Nakon smrti cara Justinijana, Bizant više nema
novaca za podmićivanje Avara. Postoji teza da su Avari pokorili Slavene. Ali Slaveni su zemljoradnici, a Avari stočari,
Slaveni imaju samo pješake za borbu, a Avari konjicu i onda su vjerojatno sklopili savez. Vlaška nizina postala je pretijesna
za Slavene i Avare, a bizantski car nije dopuštao Avarima da prijeđu Dunav i nasele se na prostoru Bizanta. Zato Slaveni i
Avari naseljavaju Panonsku nizinu.

U 7. stoljeću Bizant je opet bio u ratu. Bizantski car je povukao svu vojsku s Balkanskog dijela i granice su ostale nebranjene.
Tada su Slaveni i Avari naselili taj cijeli dio – jugoistočni dio Europe. 614. godine Slaveni i Avari su zajedno napali Salonu,
a Iliri iz salone su pobjegli malo južnije i sakrili se u Dioklecijanovoj palači. 626. godine pokorili su Epidaurus, a stanovnici
su pobjegli u obližnje Škoriće. Slaveni su naseljavali prostor od Bečke šume i rijeke Soče na sjeveru i preplavili su cijeli
Balkanski poluotok. Stigli su sve do današnje Grčke i zauzeli su prostor od Istre do Cetine, ali gradovi na obalama su ostali
pod bizantskom vlasti.

         SLAVENSKI NAPAD NA CARIGRAD

626. godina je važna i zbog toga što su te godine Avari i Slaveni u dogovoru s Perzijancima napali Carigrad. Perzijanci su
trebali stići no nisu stigli. Avari i Slaveni su opkolili Carigrad i držali ga tako nekoliko mjeseci, no nisu ga mogli osvojiti.
Bizantinci su ih ipak uspjeli pobijediti. Taj neuspjeh je doveo do raskida saveza između Slavena i Avara. Nakon poraza Avari
se povlače u Panonsku nizinu i tamo osnivaju svoju državu koju je srušio Karlo Veliki krajem 8. stoljeća.

30-ak godina kasnije u Panonsku nizinu stigli su Bugari i jako brzo su se poslavenili, ali su ostavili svoje ime. Jako često se
događalo da Slaveni preuzmu ime pokrajine koju su naselili. Makedonci, Dukljani, Dalmatinci… Oni Slaveni koji žive
između Drave i Save uzeli su ime Slavonci. Isto je i sa Slovencima. Zadržalo se opće slavensko ime.

         SLAVENSKA RELIGIJA

Najvrjednija stvar kod Slavena je religija. Slaveni su dugo bili animisti. I taj animizam doveo je do stvaranja dva vrhovna
božanstva. Formira se dualizam. Dva vrhovna božanstva su Dajbog ili Bjelobog – dobri bog i njegova suprotnost Zlibog ili
Črnobog – bog zla.

U vrijeme kad je počela seoba naroda, u 4. stoljeću, među Slavenima postoji politeizam. Vrhovni bog, bog neba i gospodar
munja je Perun i njemu se pale krjesovi. Bog Volos je bog stoke i zaštitnik stočara. Svarog je bog vatre, Vesna i Lada su
božice proljeća. Bog Radgost je bog gostiju. A božica zla, smrti i nevolja je Morana. Slaveni su svetkovine slavili pod
otvorenim nebom, nikad nisu gradili bogovima hramove.

SLAVENSKE DRŽAVE U SREDNJEM VIJEKU

Rodovi i plemena su se najprije raspali kod Slavena. Prva, najstarija slavenska država bila je takozvani Samov plemenski
savez. Došlo je u 7. stoljeću do ujedinjenja i povezivanja slavenskih kneževina od Jadrana do Baltika. Slaveni su bili između
dvije vatre. S jedne strane je Franačka država, a s druge Avari, divlji mongolski narod. Svi Slaveni bili su ugroženi i nije bilo
zgorega da se ujedine i da si pomažu, a okupio ih je češki knez Samo. Savez nije trajao dugo. Raspao se već u 7. stoljeću. I
slobodne države ostaju Karantanija (današnja Slovenija), Velika Moravska, Češka i Poljska.
 

         VELIKA MORAVSKA

Najznačajnija za Slavene je Velika Moravska koja je bila najbliže Franačkoj. Franački svećenici su dolazili među zapadne
Slavene i pokrštavali ih i vrlo često germanizirali. Slaveni su znali ubiti svećenike pa je kao zaštita počelo dolaziti i plemstvo.
Zato se slavenski kralj Rastislav obratio bizantskom vladaru da mu pošalje svećenike koji će držati misu na slavenskom.
Došla su braća Konstantin i Metodije.

Konstantin je napravio pismo koje se nazivalo glagoljica. Ona je poslužila da Konstantin i Metodije prevedu knjige na
slavenski. Konstantin je poslije dobio ime Ćiril. Ćiril i Metodije su u Velikoj Moravskoj nastavili svoj rad. Uglavnom su
prevodili misne knjige. Otvorili su i prve škole u kojima su odgajali svećenike koji će nastaviti njihov rad. Obojica su
propovijedali na slavenskom jeziku. Držali su na stavu na slavenskom jeziku. I to je Francima dosadilo pa su ih optužili da su
krivovjerci. U kršćanstvu su bila glavna tri jezika: hebrejski, grčki i latinski. Metodije i Ćiril su sve to radili bez znanja pape i
morali su ići u Rim braniti se i to uspješno. Ćiril je već bio bolestan i umro je u Rimu i sahranjen je u Rimu. Metodije je
imenovan za panonskog nadbiskupa sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici. Metodije se nakon toga vratio u Veliku Moravsku,
međutim Franci su ga proganjali  i zatvorili. Metodije je umro u zatvoru.

Učenici Ćirila i Metodija su morali pod Franačkom bježati na jug. I evo ih u Hrvatskoj. Zadržali su se u Hrvatskoj, Bosni i
Makedoniji. Dvojica svećenika u Makedoniji su izmislili još lakše pismo od glagoljice i nazvali ga ćirilica. To se pismo
raširilo svuda. U Hrvatskoj je pismo ostalo glagoljica.

         ČEŠKA

Češka je bila prva država među Slavenima koja je nastala nakon Samovog Plemenskog Saveza. U 7. stoljeću već je
kneževina. Na zapadu se razvija Franačka država. U 8. stoljeću Češka postaje dio Franačkog carstva, a 843. godine nakon
podjele Franačkog carstva Češka je pripala Istočnom Franačkom Carstvu pod vlasti Ludovika. Od 962. Istočno Franačko
Carstvo postaje Njemačko Carstvo, a car postaje Oton I. Jedna od kneževina je i Češka.

U 10. stoljeću češki kneževi postaju kraljevi. Češka postaje kraljevina, a češki kralj zajedno s još šest kraljeva bira
njemačkog cara. Češka se normalno razvija. Česi imaju svoju vladarsku obitelj – to su Pšemislovići. Najznačajniji je bio kralj
Otokar. Češkoj je zaprijetila opasnost izumiranja nakon Pšemislovića.

Od 10. do 13. stoljeća svećenstvo koje dolazi u Češku štiti plemstvo, a plemstvo želi feude. Plemstvo na feude dovodi
kmetove iz Njemačke, a oni ne znaju češki. Njemački obrtnici dolaze u češke gradove i polako njemački jezik zamjenjuje
češki. Češki se još govori na dvoru i u selima. Ali ubrzo dolazi njemačka dinastija Luksemburgovci na vlast. Ali Jan Hus u
14. i 15. stoljeću počinje bitku za češki jezik. Tako što prevodi Bibliju na češki. Husizam prihvaćaju mnogobrojni seljaci.
Osniva se Praško sveučilište. Javljaju se ljudi koji misle da treba oružano protjerati Germane iz Češke.

         POLJSKA

Poljska nastaje između rijeka Odre i Visle. Nakon doseljenja se raspalo rodovsko-plemensko društvo. U 7. stoljeću postoji
nekoliko kneževina. Knez Mješko je uspio okupiti sve kneževine oko sebe i u 10. stoljeću nastaje Kraljevina Poljska. Do
13. stoljeća ima domaću vladarsku dinastiju Pjastroviće. Najveći vladar iz te dinastije je Kazimir Veliki.

U Poljskoj se razvilo krupno plemstvo i Poljska je u 13. stoljeću postala staleška monarhija. Nestaje kraljevska loza i nakon
izumiranja Pjastrovića Poljska postaje izborna monarhija. To znači da postaji i parlament koji se u Poljskoj zove sejem.
Sejem bira kralja. Tako je Poljska postala uvoznica kraljeva i na kraju se raspala. Jer kad jedan kralj umre stvore se dvije-tri
grupice ljudi koji žele dovesti svoje ljude na prijestolje pa se bore oružjem. Uvozni kraljevi moraju slušati one koji su ih
postavili na prijestolje i tako vlast sve više dobiva plemstvo.

Poljsku su ubrzo počeli nazivati plemićka republika. Sejem je svakom plemiću dao neograničenu vlast, a ta vlast se sastoji
od veta. Ako jedan plemić predloži neki zakon, drugi može staviti zabranu na zakon ako mu ne paše. Poljsku je zato zahvatio
potpuni kaos i počela je nazadovati. A uz Poljsku su se počela dizati tri diva – ruska država, Habsburška Monarhija i Pruska.
Te su tri države u tri rata raskomadale su Poljsku. Od 1792. do 1795. godine Poljska nestaje sa karata Europe.
RUSIJA I MONGOLI

Rusija je slično nastajala kao i druge države. Tamo se nije tako brzo događalo raspadanje rodovsko-plemenskog društva kao
u zapadnoj Europi. Polako se razvija aristokracija i već u 8. stoljeću nastalo je puno kneževina. Kneževine su feudalne. Na
sjeveru je nastala Novogrodska kneževina, u središtu Rusije Smolenska, a na jugu Kijevska kneževina.

U 9 . stoljeću započela je seoba Varjaga. Sasvim slučajno Varjazi su utjecali na okupljanje kneževina. Rjurik je postao prvi
nasljedni novogorodski kralj. To znači da nakon njega  ostaju njegovi nasljednici Rjurikovići na prijestolju. Rjurikovići su
bili jako snažna dinastija.

         KIJEVSKA RUSIJA

U 10. stoljeću knez Oleg uspijeva ujediniti sve kneževine i preselio je prijestolnicu u Kijev. Velika Kijevska Rusija je
država koja vrlo brzo uspostavlja snažne veze sa Bizantom u Rusiju dolaze trgovci ali i svećenici. Tako je u 11. i 12. stoljeću
Rusija već pokrštena. Vrlo su često bile ženidbe između ruskih vladara i bizantskih princeza. Sa princezama je dolazio i
snažni kulturni utjecaj iz Bizanta pa je Kijev postao Carigrad u malom.

Rusija je inače doživjela svoj vrhunac u doba kneza Jaroslava u prvoj polovici 11. stoljeća. Gospodarski razvoj pratio je i
snažni kulturološki razvoj. U Rusiji se nakon Jaroslava događa rasulo i vladari stvaraju krupno plemstvo. To krupno plemstvo
u Rusiji se zove boljari. Pomoću njih vladar organizira skupljanje poreza.

U Rusiji se razvio drukčiji princip nasljeđivanja nego u zapadnoj Europi. U zapadnoj Europi sve može dobiti samo najstariji
sin, a ostali mogu ili otići u samostan ili izgraditi obitelj negdje drugdje. U Rusiji, međutim, dva djeca jednako nasljeđuju.
Vladar im ostavi razdijeljenu državu. I najedanput u 12. stoljeću u Rusiji postoji 60 kneževina. Krupno plemstvo pokušava
samostalno vladati.

         DOLAZAK MONGOLA

U 13. stoljeću velikim tulumom su započeli Mongoli i to pod Džingiskanom. Mongoli su krenuli u veliko osvajanje. Najprije
su zauzeli središnji dio Azije. Onda su krenuli u Kinu i Kinezi su dobili prvu mongolsku dinastiju pod Kublaj-kanom. Zatim
se Mongoli usmjeravaju prema zapadu. I 1237. godine evo ih na vratima Europe. Nasuprot njima su nesložne ruske
kneževine koje se nisu mogle oduprijeti nego su padale jedna za drugom. Mongoli su osvojili cijelu Rusiju. No tu nisu stali.
Jedan dio je protutnjao Karpatima pa su stigli u Poljsku pa u Panoniju i onda su se vratili u Rusiju, a drugi dio se vratio na
istok. Mongoli su srušili i Perziju i Arapski kalifat.

U 13. stoljeću imali su najveću državu na kugli zemaljskoj i okolici pa i nije čudo što se raspala na tri države. Kinezi su se
odcijepili i osnovali Kinesko carstvo. Središnji dio je postao Džagata. A u Europi je nastala Zlatna Horda sa prijestolnicom
u Saraju na Volgi.

Od 13. do 15. stoljeća Mongoli imaju prevlast nad Rusijom. Mongoli nisu dirali knezove ni vjerska pitanja, samo su nametali
velike poreze. Stalno su pljačkali, pa je Rusija doživjela zastoj od 200 godina. u doba te mongolske prevlasti polako se
počinje uzdizati Moskovska kneževina. Prvi put se u povijesti Rusije počinje spominjati 1147. godine. Moskovska je
kneževina postigla položaj glavne kneževine, a moskovski knez je bio veliki knez. Zadaća velikog kneza bila je sakupljanje
poreza. Drugi su knezovi donosili njemu poreze i on ih je davao Mongolima. Tako je veliki knez postajao sve bogatiji jer mu
se dio poreza lijepio za ruke. Zato je veliki knez počeo unajmljivati vojsku.

I u 15. stoljeću, oko 1480. godine, Zlatna Horda se raspada na četiri države koje su počele velike sukobe. I to je onda
iskoristio moskovski knez Ivan III. koji je krenuo u napad na Mongole. Okupio je svoju plaćeničku vojsku i druge knezove i
oslobodio se Mongola. U međuvremenu, 1453. godine Turci su zauzeli Carigrad i te godine nestaje Bizant. Ivan III. je
preuzeo carski naslov nakon pada Bizanta i Rusija je postala carstvo. Njegova je namjera postala treći Rim. Htio je nastaviti
tradiciju Bizanta. Rusko carstvo trajalo je do 1917. godine kad je počela revolucija i Rusija je postala republika. Ivan IV.
Grozni potpuno je srušio vlast krupnog plemstva u Rusiji.

TURSKA - SELDŽUŠKA DRŽAVA

U doba mongolskih osvajanja u Mongolskoj vojsci počelo je širenje Turaka. Već i ranije, prije nego što su ih potisnuli
Mongoli, Turci su s područja Turkmenstana kao nomadi, stočari, pod vodstvom svog vladara Seldžuka prodrli u prostor
Bizanta.

U 11. stoljeću Seldžuci su došli od Mramornog mora i osvojili Carigrad te tu podigli svoju državu. Ta prva turska država se
jako brzo proširila. Seldžuci su svoju državu proširili preko Sirije, preko Palestine sve do granice Bagdadskog kalifata. Na
tom prostoru gdje su živjeli Arapi, Seldžuci su prihvatili islam i naravno pismo, u određenoj mjeri i jezik i kulturu.

Budući da su Turci zauzeli za kršćane svete krajeve, u 11. stoljeću počeli su križarski ratovi. I zahvaljujući križarskim
ratovima Seldžuška se država raspala i ostalo je mnoštvo kneževina ili emirata.

         NASTANAK TURSKOG OSMANSKOG CARSTVA

Potkraj 13. stoljeća stiže s istoka novi val Turaka koji isto preko Perzije stižu u Malu Aziju. Ovaj puta je vojskovođa Osman.
I oni su došli do Mramornog mora kao i Seldžuci. Osman se jako brzo proglasio sultanom i stvorio veliku državu. Ujedinio je
sve emirate u Tursko Osmansko Carstvo. Početkom 14. stoljeća prva prijestolnica Turskog Osmanskog Carstva je grad
Bursa. Osman je osvojio velike dijelove Male Azije i počeo se širiti prema Europi.

Turci su osvojenu zemlju kao feude davali vojnicima. Feud se kod njih zove timar. Kmetovi kao društveni sloj zove se raja,
a plemstvo nosi naziv spahije. Turska je bila u usponu dok su se druge zemlje raspadale i s jedne strane je to omogućilo da se
obračunaju sa susjedima i osvoje ogromne prostore.

U 14. stoljeću Tursko carstvo se počelo širiti izvan Male Azije. Vrlo brzo su zauzeli poluotok Galipolje i to 1352. godine u
bitci kod Cimpe. Tada je započelo munjevito osvajanje Europe. Turci dolaze iz Azije pa pripadaju drugačijoj kulturi pa i
ratuju drugačije. Prije svega ne ratuju samo na bojnom polju. Služe s zamkama i prevarama, a za europske vitezove je to
nepojmljivo jer u Europi postoji pojam časti.

         TURSKA VOJSKA

Što se tiče vojske ona se sastoji od plemstva. Svaki plemić dužan je odazvati se na poziv vladara. Spahije su konjica, a
janjičari su plaćeničko, profesionalno, školovano pješaštvo. Janjičari su zarobljenici koje su Turci zarobili u ratovima. Onda
su ih vodili u prijestolnicu. Tamo su morali prihvatiti islam. Nakon toga su ih školovali za ratovanje. Osim vještina ratovanja
učio se još neki zanat koji je vezan uz ratovanje. Janjičari su doživotni vojnici. Žive u posebnim vojarnama. Ne smiju se
ženiti. Sjajno su plaćeni, a da bi bili stimulirani za ratovanje sultan im najčešće ostavlja ono što osvoje. Turci su u osvojenim
krajevima dolazili u sela i kupili mušku djecu te ih pretvarali u vojnike. Janjičari su postali elitna turska vojska.

U okviru turske vojske postoje i posebne jedinice koje su se nazivale akindžije. Mi bi ih dana zvali komandosi. Oni imaju
zadaću uništavati, razarati i pljačkati pogranična područja. Akindžije su znali godinama napadati i pljačkati iste prostore. Kad
zbog akindžija takvo područje ostane bez stanovnika to se područje više ne može obraniti. Na taj su način Turci brzo i
jednostavno osvajali. Turska je već u 15. stoljeću bila država koja se protezala na tri kontinenta.

KRIŽARSKI RATOVI

U 11. stoljeću Seldžuci su zauzeli Palestinu – Svetu zemlju. Automatski je prestalo hodočašćenje. Bizant je najviše trpio.
Zato je bizantski car molio papu da im pomogne osloboditi se Seldžuka. Papa je prihvatio i pozvao je sve svoje vazale u
oslobađanje Palestine.

Križarski ratovi trajali su od 1095. do 1291. godine. Zašto križarski? Papa je poklonio vitezovima bijele tkanine sa križevima.
Križarski ratovi dogodili su se kad se u Europi utvrdio feudalizam. Što se tiče građanstva, i ono je bilo zainteresirano za
križarske ratove, posebice trgovci kojima je falila roba koja je dolazila sa bliskog istoka. Papa je htio da se svi kršćani okupe.
Kmetovi su također bili zainteresirani za križarske ratove jer im je obećano oslobođenje od kmetstva nakon oslobađanja
Svete zemlje.
Križari su uspjeli 1099. godine protjerati Seldžuke iz Jeruzalema i tamo su postavili svoju vlast. Seldžuci su uspjeli ponovno
osvojiti Jeruzalem. U Europi je onda zavladalo mišljenje da Bog ne dopušta da odrasli idu u oslobađanje pa su počeli slati
djecu jer su mislili da su ona bez grijeha.

Križarski ratovi nisu vjerski nego osvajački jer su križari osvajali prostore. Bilo je ukupno 9 križarskih pohoda.

4. križarski rat bio je od 1202. do 1204. godine. Glavni problem bio je prijevoz. Mleci su se ponudili da će prevesti križare do
Palestine ako im križari zauzvrat osvoje Zadar. I križari su osvojili Zadar. Nakon toga Mleci su prevezli križare do Carigrada.
Križari su napali Carigrad i osvojili ga. Od 1204. do 1261. godine nema Bizanta.

POSLJEDICE KRIŽARSKIH RATOVA

Posljedice križarskih ratova bile su jako, jako važne. Potaknule su razvoj trgovine i jačanje robno-novčanog gospodarstva.
Druga važna stvar je činjenica da je Sredozemno more bilo more na kojem su dominirali Arapi. U arapskim rukama bila je
sva pomorska trgovina. Arapska prevlast je skršena odnosno ukinuta. Dvije najveće pomorske sile su postale Mletačka
Republika i Republika Genova. Svjetska trgovina prelazi u ruke Europljana. Italija postaje središte razmjene između tri
kontinenta. Sva roba dolazi u Italiju i iz Italije dalje. Italija postaje država koja najbrže napreduje.

Križarski ratovi nisu uspjeli, ali su imali vrlo važnu ulogu za poziciju crkve. Omogućili su papi da stvori vojsku. Križarski
ratovi su zahtijevali da se formiraju crkveno-viteški redovi. Tako se osnivaju novi redovi svećenstva: templari i ivanovci.
Templari su novčano pomagali križarima, a zadaća im je bila da vladaju u državama koje su križari osnivali. Zatim nastaju
ivanovci ili hospitalci. Ivanovci su pružali medicinsku pomoć križarima. Selili su se na Cipar, pa na Rodos i na kraju na
Maltu gdje i danas postoje i zovu se malteški vitezovi. U Njemačkoj su se razvili redovi teutonci. To su mačonoše.

Crkveno-viteški redovi su se razlikovali od ostalog svećenstva jer su se zavjetovali na borbu protiv nevjernika i oni su jedini
imali pravo nositi oružje među cijelim svećenstvom.

Nakon križarskih ratova ti se redovi ne raspuštaju. Oni su počeli borbu protiv nevjernika u Europi. Tako su njemački redovi u
13. stoljeću krenuli u pokrštavanje Prusa. Pruska je pripala pod vlast svećeničkog reda i postaje crkvena kneževina.
Istovremeno je počela germanizacija i do 14. stoljeća Prusi su potpuno germanizirani.

INKVIZICIJA
U kršćanskoj Europi Crkva je postala bogata institucija jer ima najviše posjeda. Mnogim se to feudalcima nije svidjelo i zato
su se počeli javljati različita vjerska gibanja protiv crkve i protiv vjerskih učenja. Kritizira se što se propovijeda skromnost i
siromaštvo, a svećenici su postajali sve bogatiji.

Učenja protiv crkvenih učenja crkva je nazivala krivovjerstva ili hereze. Hereze su se javljale u najrazvijenijim dijelovima
Europe. Jedna od najraširenijih hereza bili su valdenzi ili katari na jugu Francuske. Kod nas je bila hereza bogomili. Crkva je
pokušala sve te heretike zaustaviti. Zato su crkveno-viteški redovi imali puno posla jer su fizički istrjebljivali heretike.

Kasnije u 13. stoljeću je bio osnovan i poseban crkveni sud za otkrivanje i kažnjavanje heretika – inkvizicija. Inkvizicije su
bile osnivane u svim državama, a najzloglasnije su bile rimska i španjolska.

Onaj tko je bio optužen za heretika, morao je priznati herezu pod mukama, a jedina kazna bila je smrt. Za heretike je bila
predodređena smrt bez prolijevanja krvi jer su ljudi mislili da je krv sjeme. Zbog toga su heretike ili spaljivali ili gušili u
vodi. Lov na heretike je postao unosan posao. Osuđenom heretiku plijenila se imovina u ime države i ime crkve. Zato je bilo
puno zloupotreba. Crkve i države su se brzo bogatile. Kad se netko htio u politici riješiti suparnika, proglasio ga je heretikom.

FRANJEVCI I DOMINIKANCI

U 13. stoljeću su osnovana dva nova svećenička reda koja su se zavjetovala na siromaštvo. To su franjevci i dominikanci.
Franjevci su se brzo širili Europom. U njihovim su se samostanima pojavljivale i ljekarne. Franjevci su isto tako bili i izvrsni
učitelji. U njihovo se doba otvaraju škole, prije svega za dječake.

Dominikanci su drugi svećenički red čija je glavna zadaća bila propovijedanje, ali su isto tako bili i inkvizitori. Narod ih baš i
nije volio pa su često nazivani dominicanis što znači božji peseki.

EUROPLJANI NAKON KRIŽARSKIH RATOVA

Križarski ratovi su bili sudari triju civilizacija na Sredozemlju. To su Franci, Bizantinci i Arapi. Kad su franački plemići
dolazili u Bizant, bizantske princeze su padale u nesvijest jer se plemići nisu nikada kupali, puni su uši, jedu rukama, meso
režu oružjem koje koriste u borbi…
Poslije križarskih ratova počelo je zidanje dvoraca u Europi. Počelo je i školovanje plemstva. Plemiću su usvajali navike
higijene, učili su uglađeno se ponašati, počeli su nositi bolju odjeću od kmetova. Sa istoka je preuzet pribor za jelo. Europski
vitezovi počinju po uzoru na istočne vitezove nositi grbove pa onda i zastave s grbovima.

Plemstvo se u Bizantu od običnih ljudi razlikuje i po duhu, znali su više jezika, a to se u Europi događa tek nakon križarskih
ratova.

CRKVA U SREDNJEM VIJEKU

Od 10. do 14. stoljeća je najkarakterističnije to da se utvrdio feudalni poredak. I feudi su bili mini-državice. Ono što je
karakteristično za Europu je pripadnost jednoj vjeri - kršćanstvu. Isto tako da je cijela Europa latinska. Crkva je postala
najvažnija institucija. Crkveni posjedi su u svakoj državi najveći.

Sve više su se događali sukobi između Rima i Carigrada odnosno Konstantinopola. Najuglednija osoba u zapadnoj Europi je
rimski biskup ili papa. On je vrhovni svećenik. A s druge strane istu poziciju ima bizantski patrijarh.

Pape su jako povezani s franačkim vladarima, ali franačka država želi preko pape proširiti svoju vlast. A to isto radi i
bizantski car sa carigradskim patrijarhom. Bizant želi da carigradski patrijarh bude vrhovni crkveni poglavar. Bizant bi preko
njega mogao širiti svoj utjecaj. Ta napetost između Rima i Carigrada se sve više zaoštravala. Ako je pitanje bilo smiju li se
svećenici ženiti i papa je odgovorio ne smiju, onda je carigradski patrijarh odgovorio baš suprotno, da smiju.

         CRKVENI RASKOL

Carigradski patrijarh se koristi grčkim jezikom. S vremenom su nastale velike razlike i u bogoslužju. U 11. stoljeću je nastala
velika razlika između istočne i zapadne crkve. Papa je zato poslao u Carigrad misiju sa zahtjevom da carigradski patrijarh
prizna papu kao vrhovnog vjerskog poglavara. Patrijarh nije pristao i tako je onda 1054. godine došlo do crkvenog raskola.
Sukob između pape i carigradskog patrijarha toliko se zaoštrio da su se međusobno prokleli.

Nastala je rimokatolička ili zapadna crkva čiji je centar Rim, vrhovni svećenik papa i jezik latinski; i pravoslavna ili
istočna crkva  kojoj je centar Carigrad, vrhovni crkveni poglavar patrijarh i koja se služi grčkim jezikom.

Kasnije se pokazalo da je to bilo jako štetno. Velika mržnja i velika isključivost zavladala je između te dvije crkve da su
vjerske razlike postale povodi ratova. Granica je bila ista ona kao i između istočnog i zapadnog dijela Rimskog carstva. Prvo
je to bila jezična granica, nakon toga politička, a nakon toga i vjerska.

Pravoslavna crkva je jako kratko bila jedinstvena. Kako su nastajale nove države na istoku, tako su nastajale i brojne
samostalne crkve koje se samo zovu pravoslavne. Primjer: kad se Srbija odvojila od Bizanta, vrhovni svećenik u Srbiji
prozvao se patrijarhom i nastala je srpska pravoslavna crkva.

         BORBA ZA UNIVERZALNU VLAST

Započela je borba za univerzalnu vlast. Na zapadu su vrhovni vođe pape. Pape su nositelji najviše duhovne vlasti, a kraljevi i
carevi najviše svjetovne vlasti. Univerzalna vlast obuhvatila bi ivrhovnu svjetovnu i vrhovnu duhovnu vlast. Carevi su na
vlast dolazili pomoću papa, ali su pape ovisni o carevima. Papa ima vrhovnu duhovnu vlast, ali nema vojsku.

U 10. stoljeću pape su imale probleme sa feudalcima koji su im otimali kmetove i posjede. Njemački carevi su morali sve
više braniti crkvene posjede i pape. Pa ako ih mogu braniti, mogu ih i postavljati. Zato su donesene Cluny-jevske reforme:
1. papu ne može imenovati car, 2. car ne može smjenjivati i postavljati svećenike, 3. car se ne može koristiti crkvenim
dobrima.

I onda su svećenici u Clunyju izabrali novog papu – njemačkog svećenika Hildebranda koji si je uzeo crkveno ime Grgur
VII. Grgur VII je krenuo prema Rimu, a u isto vrijeme je krenuo i njemački car. U Rimu je bio papa kojeg je postavio car
Henrik IV. Papa Grgur VII 1077. godine nadmudrio je njemačkog cara u Canossi. Isključio je cara Henrika IV iz crkve. Zato
je Henrik odlučio da će se pomiriti s papom. Henrik je poljubio Grgurovu papučicu i time je prihvatio Grgura za univerzalnog
vladara.
Od 11. do 13. stoljeća nasljednici Grgura VII su nosioci univerzalne vlasti. U 11. stoljeću počinju križarski ratovi i tada pape
ima još veću vlast.

KAPITALIZAM

Kapitalizam se javlja unutar feudalnog sustava. Unutar feudalnog sustava postoje feudalci i kmetovi na feudima te obrtnici i
trgovci u gradovima. U počecima vlada neutralno gospodarstvo što znači da nema viškova ni razmjene. Pojavom robno-
novčanog gospodarstva gradovi postaju centri robne razmjene što dovodi do razvijanja kapitalizma.

Obrtnik proizvodi robu, onda ju zamijeni za novac kojim kupuje ono što mu je potrebno za život i proizvodnju. Trgovac ima
početni kapital kojim kupi robu, a onda ju prodaje kako bi dobio više novaca. Tako je najstariji kapital na svijetu trgovački
kapital.

         AKUMULACIJA KAPITALA

Svaki kapital nastaje akumulacijom ili nagomilavanjem. Prvobitna akumulacija kapitala nastaje u 15. stoljeću. Trgovci
trguju robom koju narod treba za život i robom iz egzotičnih dalekih zemalja. Jako je unosna bila i trgovina robljem pa su
trgovci jeftino nabavljali robove iz Afrike i vozili ih u Ameriku. To je samo još jedan dokaz da kapital nigdje nije nastao na
pošten način.

Prva masovna akumulacija kapitala dogodila se u Engleskoj. U 15. stoljeću Flandriji se počinje razvijati tekstilna proizvodnja
– proizvodnja vune. Engleski plemići su ubrzo otkrili da uzgajajući ovce mogu zaraditi više nego od kmetova. Zato su
plemići počeli tjerati kmetove sa svoje zemlje, pretvarali su zemlju u pašnjake koje su ograđivali i na njima uzgajali ovce.

Englesku je u 15. i 16. stoljeću preplavila gomila prosjaka jer kmetovi izbačeni sa feuda nemaju svoju imovinu. Uz
prosjačenje se pojavio i kriminal. Bivši kmetovi su krali da bi preživjeli. Čovjek bez igdje ičega može živjeti samo od prodaje
svoje radne snage.

         NASTANAK MANUFAKTURA

Trgovci u 15. stoljeću nemaju dovoljno robe. Robu proizvode obrtnici udruženi u cehove. Trgovci njih ne mogu natjerati da
proizvode više. Stoga trgovci postaju poduzetnici. Oni kupuju alat, sirovine, a radnu snagu nađu na selu. Tako se javlja
kućna radinost ili manufaktura u kojoj se prvi put susrećemo s pojavom najamnog rada. Najamni rad i privatno vlasništvo
jesu kapitalizam. Najamni radnici rade za nadnice pa se rađa novi način proizvodnje.

Poduzetnici osnivaju manufakture u različitim selima. Takva rasuta manufaktura bila je nespretna jer je poduzetnik stalno
na putu kako bi obilazio i snabdijevao radnike. Zato nastaje centralizirana manufaktura. Radnici dolaze poduzetniku i
proizvodi se na jednom mjestu. U početku jedan čovjek proizvodi čitav proizvod. U međuvremenu se posao pojednostavljuje
i javlja se lančana proizvodnja što znači da svi radnici u radionici proizvode isti proizvod. To je unutrašnja podjela rada.
Jedan radnik započne proizvodnju, drugi nastavi i doda nešto, treći opet tako sve dok proizvod nije gotov i spreman za
prodaju.

Unutrašnjom podjelom rada proizvodnja je ubrzana jer svaki radnik stalno radi svoj isti posao. Za radnika lančana
proizvodnja nije dobra zato što radnik više ne zna napraviti cijeli proizvod, nego samo onaj dio koji radi. Takvi radnici onda
su i manje plaćeni jer ih je lako zamijeniti.

U početku se radniku platilo za ono što je napravio. Međutim, kapitalizam je društvo nasilja i iskorištavanja. Dužina radnog
vremena bila je jako velika. Radilo se dokle je svjetlo dopuštalo – od jutra do mraka.

         KAPITAL I PROFIT

Radnik stvara novu vrijednost. Čovjek svojim radom povećava vrijednost materijala stvarajući novi proizvod. Ako radnik
stvori vrijednost od 100 kuna dobit će nadnicu od 50 kuna. To znači da je radnik plaćen samo za dio svog vremena i taj prvi
dio je potrebna vrijednost, a drugi neplaćeni dio je višak vrijednosti.
Svaka roba ima dvije vrijednosti. Jedna vrijednost je proizvodna cijena ili cijena koštanja, a druga vrijednost je prodajna
cijena. Poduzetnik uloži 1000 kuna za alat, radnu snagu, energiju i sirovine i izradi 10 pari cipela. Cijena jednog para cipela
je onda 100 kuna. Međutim, poduzetnik nikad neće prodati po proizvodnoj cijeni, nego po prodajnoj cijeni. Prodajna cijena
ovisi o ponudi i potražnji, dakle, o stanju na tržištu. Poduzetnik uspije prodati par cipela za 200 kuna i on je zaradio 100 kuna.
Tih 100 kuna je profit. Profit je razlika između prodajne cijene i proizvodne cijene.

Poduzetniku nije važno ni zagađivanje prirode, ni ekologija, ni sječa šuma. Njemu je važan samo profit. Preko profita
poduzetnik iskorištava radnika. Što je plaća radnik veća i materijal skuplji, profit je manji.

Kapital je vrijednost koja stvara novu vrijednost. Da bi neki novac bio kapital, kad se uloži u posao, mora se povećati. Na
početku proizvodnje poduzetnik ima početnu sumu koju uloži u radnu snagu, materijal, energiju i alat. Kad se prodajom
proizvoda početna suma poveća, onda je ona kapital.

         POJAVA BURŽOAZIJE

Manufakturama počinje kapitalizam, a rani kapitalizam je manufakturni kapitalizam. Pojavom kapitalizma su izazvane razne
društvene promjene. I dalje postaje feudalci i za njih rade kmetovi. No zahvaljujući tomu što sve više ljudi ulaže u
manufakturu, nastaje novi moćniji sloj građana koji se naziva buržoazija. Kasnije će od njih nastati kapitalisti. Njihova radna
snaga su najamni radnici čiji broj sve više raste. Radnici tvore drugi sloj građanstva koji se zove radništvo ili proletarijat.
Polako se smanjuje broj buržoazije, a povećava se broj radnika.

Polako počinje propadanje obrta i cehova zbog konkurencije. Proizvodi izrađeni u manufakturi su jeftiniji od proizvoda
obrtnika.

Feudalci počinju vršiti sve veći pritisak na kmetove i zato su u 15. i 16. stoljeću najveći ustanci kmetova i seljaka u čitavoj
Europi. Poduzetnici stvaraju veleposjede i sve su bliže plemstvu. To obogaćeno građanstvo sve češće kupuje plemićke titule.
Postoji veliki jaz među starim plemstvom – plemstvom mača i novim plemstvom – plemstvom plašta. Staro plemstvo želi
održati prednost pred novim plemstvom. Novo plemstvo se brzo bogati na sve moguće načine, a staro plemstvo to može
samo pritišćući feudalce, a feudalci onda djeluju na kmetove. Kmetovima je renta nezamislivo narasla.

RENESANSA I HUMANIZAM

Počinju promjene u ljudskom duhu. Javljaju se humanizam i renesansa.

U srednjem vijeku religija je bila temelj društva. U Europi je sve bilo prožeto religijom pa i čovjekov svakodnevni život.
Kršćanstvo govori da je ovaj svijet prolazan i usmjerava čovjeka zagrobnom životu. Srednjovjekovni ljudi neprestano mole,
poste, odlaze na hodočašća i ignoriraju materijalni svijet kako bi spasili dušu.

U 14. i 15. stoljeću se stvara jedan novi pogled na svijet, a sve se događa u Italiji. Iz Bizanta dolaze emigranti u Italiju
bježeći od Turaka, a sa sobom donose razne starine. Ljudi su u prošlim vremenima brinuli za tijelo i za duh. Zato su ljudi
htjeli vratiti antički duh. U srednjem vijeku vlada kršćanski pogled na svijet. U renesansi se događa preporod – novi pogled
na svijet.

Renesansnog čovjeka zanima sve. On želi sve proučiti, sve vidjeti. Centar svega je postao čovjek. Sve što postoji, postoji radi
čovjeka i sve što postoji treba služiti čovjeku. Taj novi svjetonazor naziva se humanizam.

Renesansa se događa na dvorovima građana i plemstva. Čovjek hoće uživati u svakodnevnom životu pa se počinju
organizirati zabave, maškarade… Ljudi se žele urediti, ali žele se o obrazovati. Zato se okupljaju umjetnici i čitaju antičke
knjige. Ta se društva po uzoru na Platona nazivaju akademije. Žeđ za znanjem dovodi do stvaranja gimnazije po uzoru na
Spartance. Javljaju se klasične gimnazije jer je bilo potrebno znanje iz klasičnih jezika – hebrejskog, grčkog i latinskog.

         KNJIŽEVNOST I UMJETNOST

Renesansa se počinje prvo odražavati u književnosti i umjetnosti. Književnost se odvaja od religije. U književnost ulazi
stvarni svijet, stvarni ljudi. Renesansni pisci ne pišu više na latinskom jeziku, već pišu na narodnim jezicima.
Strahovite promjene doživljava i likovna umjetnost jer čovjeka zanima svijet u kojem živi. Najveći predstavnici renesansne
umjetnosti i znanosti su Leonardo da Vinci i Michelangelo. Najvažniji je u renesansi portret. Renesansni slikari žele probiti u
čovjekovu duhovnost. Najbolji primjer je slika koja i danas zaokuplja pozornost – to je da Vincijeva Mona Liza. Na slikama
postoje motivi iz prirode, najčešće biljke, drveće.

I u tehničkom smislu slikarstvo napreduje jer se javlja perspektiva. Slikarski rad postaje jedno istraživanje. Istraživanje je
dovelo da je Leonardo da Vinci uočio lom svjetlosti i napravio prvu kameru. Renesansi slikari i kipari su veliki znanstvenici
jer su proučavali ljudsku anatomiju. Leonardo da Vinci je prvi primijetio i nacrtao velike razlike u razvoju fetusa i na taj
način je udario temelje embriologije.

Svi renesansni ljudi su svestrani. Bili su istovremeno i umjetnici i istraživači i znanstvenici. Svestranost je bila moguća jer je
fond znanja bio mali i stao je u glavu.

         ZNANOST

Osim umjetnosti naglo se počinje razvijati i znanost. Prije renesanse nema društvenih znanosti. Jedina znanost je filozofija.
Zanimanje za stvarni svijet je dovelo do velikog napretka u medicini. Otkriven je krvotok anatomija, embriologija, optika.
Pojavljuju se naočale i prvi mikroskop. Rudarstvo dovodi do razvoja geologije pa počinju proučavanja Zemljine kore. Isto
tako, nalaze se fosili životinja i biljaka pa se razvija paleontologija.

Fizika je doživjela nagli razvoj u 15. i 16. stoljeću. Nikola Kopernik je bio veliki poljski znanstvenik koji je odbacio
vjerovanje da je Zemlja u središtu svemira i da se Sunce i drugi planeti vrte oko nje i rekao je da se Zemlja i svi planeti vrte
oko Sunca po kružnicama. Galileo Galilei napravio je prvi teleskop i njime je počeo istraživati nebo. Johann Kepler otkrio je
da se planeti ne gibaju po kružnicama već po elipsama.

Svi ljudi koji su počeli istraživati svijet nosili su naziv humanisti. Humanisti su prije svega bili ljudi koji su prije svega bili
ljudi koji su imali kritičan duh. Oni ne vjeruju ništa što nisu ispitali, a glavna metoda istraživanja im je pokus. Zajedničko
svim humanistima je latinski jezik. Latinski postaje glavni jezik znanosti. Zato su stručni nazivi u znanostima većinom
latinski. Budući da se koriste latinskim jezikom učenjaci iz različitih zemalja su znali što su otkrili učenjaci iz drugih zemalja.
Humanisti su uzimali i latinska imena. Janus Janonius, Nikolaus Kopernikus.

Renesansni fizičari su otkrili da put Zemlje oko Sunca ne traje 365 dana, nego 365 dana i 6 sati. Zato su ustanovili da postoji
veliki raskorak između julijanskog kalendara i astronomskog vremena. 1582. godine Grgur XIII reformirao je kalendar i
nastaje gregorijanski kalendar. Otkriveno je da je razlika među kalendarima 10 dana. Danas je ta razlika 14 dana. Grgur XIII
je naredio da se svake 4 godine godini doda jedan dan koji pokriva prethodne 4 godine sa po 6 sati. to je 29. veljače.

         TISAK

Jedno od najvažnijih otkrića bio je pronalazak tiska. 1445. godine Johan Gutenberg iz Meinza izmislio je tisak. Prije su se
rezbarili su se mekani materijali i premazali bojama, a onda su se otisnuli. Gutenberg je izumio stroj koji je imao svako slovo
zasebno pa se nije za svaki tekst izrađivala nova otisna ploča već su se ta slova mogla upotrebljavati puno puta samo ih je
trebalo posložiti da tvore neku riječ.

Tiskare su se počele pojavljivati već potkraj 15. stoljeća. Pojavile su se tiskane knjige i te najstarije knjige su i najvrjednije i
nose posebni naziv – inkunabule. Gutenbergov izum omogućio je da se znanje brže širi.

         HUMANISTI

Na dvorovima se okupljaju ljudi koje zanima sve. Tako Henrik VIII ima savjetnika Thomasa Moorea. Thomas Moore je
canterburyjski nadbiskup i humanist. Njegovo glavno djelo zove se Utopija. To je izmišljena zemlja, otok. Naziv znači
nigdje. Glavni sadržaj Mooreove Utopije je idealno ljudsko društvo bez bogatih i siromašnih. Moore nije davao upute kako
da se stvori idealno ljudsko društvo. U Italiji se među humanistima javlja Tomas Campanella. Njegovo glavno djelo se zove
Civitas Solis u prijevodu Država sunca. I on sanjari o idealnom društvu. To su prvi pokušaji razmišljanja o ljudskom društvu.
Treći znameniti humanist je tajnik Lorenza Mediccia – Nicola Machiavelli. Njega muči problem nastanka jedinstvene države
na području Italije. Napisao je djelo Il prinzipe što znači vladar. On svojem vladaru dopušta sve. Može se koristiti svim
sredstvima da dođe do cilja.

REFORMACIJA

U renesansi je katolička crkva također doživjela promjenu. Crkva se okreće svijetu. U cijeloj Europi najviše kmetova imaju
samostani, biskupije. Crkva raspolaže ogromnim materijalnim bogatstvima.

U renesansi Crkva počinje ukrašavati slike, kipove, inventar. Unajmljuju se poznati umjetnici. Najviše svećenstvo živi
pravim renesansnim životom jer i oni priređuju slavlja na dvoru. Papa Aleksandar VI čak je ima o ženu i djecu. Crkva se
toliko izmaterijalizirala da je to počelo izazivati nezadovoljstvo čak i u crkvenim redovima.

Potkraj 15. stoljeća počela je izgradnja Bazilike sv. Petra u Rimu. Kako bi platila gradnju, Crkva je uvela prodaju oprosta za
grijehe. Oprosti za grijehe ili indulgencije su bili ceduljice na kojima piše da Crkva oprašta grijehe. Tako su se oprosti za
grijehe mogli kupiti za sebe, ali i za cijelu obitelj, za susjede, pa i za pretke.

         PROTESTANTIZAM

Humanisti žele da se crkva sredi. Najveći protivnik indulgencija bio je svećenik Martin Luter. Luter je uvidio što ne valja pa
je 31. X. 1517. godine na vrata svoje crkve objesio 95 teza. U njima se Luter protivi neograničenoj vlasti pape, zauzima se da
crkvom rukovodi kolektivno tijelo. Zatim je tražio da se odbaci sve osim Svetog pisma ili Evanđelja. Onda je tražio da se
ukinu sakramenti, samo da ostanu tri. Tražio je i da se crkva prestane bogatiti, da bude jednostavna i skromna kako je bila i
na početku. Isto tako je tražio da se ukine celibat i da se kao bogoslužni jezik počne upotrebljavati narodni jezik koji narod
razumije.

Papi se Luterove teze nisu svidjele i tražio je da Luter povuče svoje zahtjeve. Luter to nije učinio i papa ga je 1521. godine
isključio ili ekskomunicirao iz Crkve. Zato su počeli sukobi. Luter ima pristaše – građane kojima se sviđa jednostavna i
skromna Crkva. Kmetovi očekuju da će postati slobodni.

Luteru je nakon isključenja iz Crkve zaštitu pružio saski vojskovođa. Luter se nastanio u Wargurgu i tamo je utemeljio crkvu
koja ne priznaje papu za vrhovnog crkvenog vladara. Njegova crkva temeljila se na 95 teza. Luter se počeo baviti i
prevođenjem Biblije na njemački jezik. Tako je Martin Luter utemeljio njemački jezik.

U Njemačkoj se građanstvo dijeli na pristaše pape i pristaše Lutera. Njemački car Karlo V je pokušao pomiriti zavađeno
plemstvo pa je sazvao sabor 1529. godine. Na saboru su Luterovi pristaše odbili zahtjev da se vrate u katoličku crkvu i
demonstrirali su odlaskom sa sabora zbog čega su dobili naziv protestanti.

Borbe između pristaša pape i pristaša Lutera su se nastavile do 1555. godine kad je uveden vjerski mir u Augsburgu. Izbor
vjere ovisio je o vođi na nekom području i svi njegovi podanici morali su imati istu vjeru kao i on.

Francuska se u to vrijeme počela uzdizati prema najmoćnijoj državi u Europi. Francuski dvor stalno zahuktava vatru između
katolika i protestanata. Malo potpomažu katolike, malo protestante, ali važno je da se oni stalno sukobljavaju kako Nijemci
ne bi bili ujedinjeni.

Protestantizam se iz Njemačke proširio na Nizozemsku i skandinavske zemlje, a iz Nizozemske  u Sjevernu Ameriku.

         BAPTIZAM

Od Lutera se ubrzo odijelio Thomas Münzer. Thomas Münzer se razišao od Lutera jer nije imao ideju oslobođenja. Münzer
je želio da svi ljudi budu slobodni i da nema kmetova, a Luter se nije zalagao za to. Münzer je zato uveo tezu da se svaki
čovjek još jedanput krsti dok je odrastao i dok zna što želi. Ponovno krštenje je na latinskom anabaptizam. S vremenom se to
ana izgubilo i ostala je vjera baptizam.

Münzer je podigao 1524. i 1525. godine veliki ustanak seljaka. Baptisti su osvojili brojne gradove i osnovali gradske
republike na temelju jednakosti. Katolici i protestanti su se pobrinuli da se baptizam smiri što je odgovaralo feudalcima koji
su imali kmetove. Münzer je proglašen heretikom i spaljen je na lomači. Baptizam se kasnije proširio na Ameriku.
Reformacija je u Njemačkoj dovela do velike krize. Tamo gdje je prevladavao protestantizam, svjetovni vladar nosi i najvišu
crkvenu vlast. Feudalci koji su postali vrhovni nositelji crkvene vlasti, postali su neizmjerno moćni.

         KALVINIZAM

Izrazito snažna reformacija se dogodila i u Švicarsko u prvoj polovici 16. stoljeća. Jean Kalvin osnovao je kalvinizam.
Kalvinizam se temelji na učenju o predodređenju ili predestinaciji. Kalvin vjeruje da je Bog svakom čovjeku odredio
unaprijed životni put i spasenje u život vječni i to čovjek ne može promijeniti. Kalvin kaže ukoliko čovjek ima uspjeha u
radu, to znači da je predodređen za život vječni. Kalvin smatra i da se Boga može častiti samo radom, a lijenost je najveći
grijeh. Zato su kalvinisti spaljivali ljenivce na lomači.

Kalvin je propisao svojim sljedbenicima vrlo moralne propise života – moraju raditi i istovremeno moraju živjeti vrlo
skromno i jednostavno. Kalvinisti ne misiju nositi raznobojnu odjeću nego samo crnu. I kalvinisti se ne smiju zabavljati.
Kalvinisti su stalno radili, a nisu puno trošili što je uzrokovalo akumulaciju kapitala.

Kalvinizam se proširio iz Švicarske po Europi. 50 % ljudi u Francuskoj postali su kalvinisti i zovu se hugenoti. Zatim se jako
proširio u sjevernim dijelovima Nizozemske, u Škotskoj i u SAD-u. Kalvinizam se širio i prema srednjoj Europi. Tako je
zahvatio Češku, iz Češke Ugarsku, a iz Češke i Ugarske Poljsku.

         ANGLIKANIZAM

U 15. stoljeću u Engleskoj se vodi rat između crvene i bijele ruže. Radilo se o kruni. Borba se vodila između vojvoda od
Yorkshiera i Lancastera, a završila je 1485. godine vjenčanjem njihove djece. Nastaje dinastija Tudor koja vlada do 1603.
godine. Prvi vladar iz dinastije Tudor bio je Henrik VII. Nakon njega vlada Henrik VIII koji je između Lutera i Pape čvrsto
stajao na strani Pape. Henrik je bio u braku sa španjolskom princezom s kojom nije imao djece. A u to vrijeme Henrik je
šarao sa dvorskom damom koja je nosila njegovo dijete. Henrik je zato tražio od Pape rastavu. Papa nije mogao dati rastavu
pa je Henrik to sam napravio tako da je 1537. godine raskinuo s papom i tražio da ga parlament postavi za vrhovnog vjerskog
vođu u Engleskoj. Henrik je izdao zakon o supremaciji kojim je nastao anglikanizam.

Anglikanizam je bio vrlo sličan katoličanstvu. Dio Engleske nije se slagao s kraljem pa je počeo masovni progon katolika.
Međutim, anglikanizam se nije učvrstio. Nakon smrti Henrika VIII, na vlast je došla njegova kći Marija. Marija je odlučila
vratiti sve Engleze na katoličanstvo – Blody Mary. Nakon nje na vlast je došao njen brat Eduard koji je želio da svi Englezi
postanu kalvinisti pa su proganjani katolici i anglikanci. Situaciju je donekle umirila kraljica Elizabeta I koja je vratila
anglikanizam. Elizabeta je umrla 1603. godine.

PROTUREFORMACIJA

Reformacija je strašno smanjila Papinu vlast. Papa je izgubio univerzalnu vlast. Svagdje gdje je pobijedila reformacija papa
je prestao biti vrhovni vladar. Crkva je zato krenula u protuakciju i pokrenula katoličku reakciju ili protureformaciju.

Svi katolički poglavari su se sastali u Tridentu na koncilu od 1530. do 1545. godine na kojem su donesene odluke o redu i
disciplini unutar crkve. Donijeti su zakoni o izboru pape jer je u 15. stoljeću čak i jedna žena bila papa. Donijete su i nove
odluke koje su se ticale vjernika. Crkva se počela brinuti da se ne događa osipanje vjernika. Počela je svake godine raditi
indeks Librorum prohibitorum – popis zabranjenih knjiga koji se radio do 19. stoljeća.

Oživljena je i inkvizicija. Jedna od izrazito važnih odluka bila je evidencija koju mora provoditi župnik. U crkve se uvode
matične knjige o vjenčanima, krštenima. Takvi su podaci ostali sačuvani do danas.

         ISUSOVCI

1540. godine Ignatio de Loyola je ustanovio isusovce ili jezuite koji su se od početka razlikovali od svih svećeničkih i
redovničkih redova. Isusovci polažu četiri zavjeta za razliku od drugih redova koji polažu tri zavjeta. Četvrti zavjet je
bezuvjetna poslušnost papi.
U isusovce ulaze samo natprosječno pametan i natprosječno lijep dečko. Onda su ih podvrgnuli učenjima tako da su isusovci
postali najobrazovaniji svećenički red. Isusovci su kao takvi ubrzo preuzeli škole. Gdje god su se pojavili, niču gimnazije.
Isusovci su profesori u gimnazijama sve do polovine 19. stoljeća zatim su preuzeli cijela sveučilišta i na taj način u svoje ruke
preuzeli nadzor nad budućom inteligencijom.

Isusovci su postajali i tajnici i savjetnici na vladarskim dvorovima. Pomoću njih su se mnoge vladarske obitelji vratile na
katoličanstvo. Isusovci su došli na sve vladarske dvorove u Europi, a započeli su i misijski rad u novom svijetu. Crkva je
malo po malo dobivala sve više vjernika i zato je katoličanstvo danas rasprostranjeno na cijelom svijetu.

NASTANAK HABSBURŠKE MONARHIJE

U okviru protureformacije bila je jedna vladarska obitelj koja je čvrsto stajala uz Papu i u svim svojim državama iskorijenila
je protestantizam. Bili su to Habsburgovci. Najmoćniji habsburški vladar je Karlo V koji je kralj Austrije. Austrija se
proširila na Podunavlje i nastala je Habsburška Monarhija. Karlo je tkao postao njemački car. Karlo V uspio je steći
španjolsku krunu i nasljednu vlast u Španjolskoj. A Španjolska je u to vrijeme sudjelovala u zemljopisnim otkrićima i postala
je vladarica velikih prostora u novom svijetu. Karlo V je tako vladao ogromnim dijelom Europe, Španjolskom i njenim
kolonijama. Govorilo se da u državi Karla V sunce nikad ne zalazi zato jer dok na jednom kraju sunce zađe, na drugom je već
izašlo.

Nakon Karla V nitko u monarhiji nije bio dovoljno jak da vlada čitavom državom. Zato je španjolsku krunu naslijedio Karlov
sin Filip II, a Kralov brat Ferdinand preuzeo je Habsburšku Monarhiju i carsku krunu. Filip II je uz Španjolsku naslijedio i
Nizozemsku.

NASTANAK HABSBURŠKE MONARHIJE

U okviru protureformacije bila je jedna vladarska obitelj koja je čvrsto stajala uz Papu i u svim svojim državama iskorijenila
je protestantizam. Bili su to Habsburgovci. Najmoćniji habsburški vladar je Karlo V koji je kralj Austrije. Austrija se
proširila na Podunavlje i nastala je Habsburška Monarhija. Karlo je tkao postao njemački car. Karlo V uspio je steći
španjolsku krunu i nasljednu vlast u Španjolskoj. A Španjolska je u to vrijeme sudjelovala u zemljopisnim otkrićima i postala
je vladarica velikih prostora u novom svijetu. Karlo V je tako vladao ogromnim dijelom Europe, Španjolskom i njenim
kolonijama. Govorilo se da u državi Karla V sunce nikad ne zalazi zato jer dok na jednom kraju sunce zađe, na drugom je već
izašlo.

Nakon Karla V nitko u monarhiji nije bio dovoljno jak da vlada čitavom državom. Zato je španjolsku krunu naslijedio Karlov
sin Filip II, a Kralov brat Ferdinand preuzeo je Habsburšku Monarhiju i carsku krunu. Filip II je uz Španjolsku naslijedio i
Nizozemsku.

NIZOZEMSKA

Nizozemska se nalazi u centru svjetske trgovine. Do 16. stoljeća svi putovi su vodili u Rim, a od 16. stoljeća svi putovi vode
u Nizozemsku. Nizozemska ima dobre veze sa Skandinavijom odakle dolaze tkanine. Iz Nizozemske vode plovne rijeke, a
preko La Mancha se ide u Veliku Britaniju. Nizozemska je zemlja u kojoj se najbrže razvijaju manufakture, a s
manufakturama nastaju i gradovi. U gradovima živi sve bogatije stanovništvo kojemu smeta feudalizam. Nizozemska se
sastoji od 17 provincija, a na čelu je staleško tijelo – generalni stalež. Tako bogatu Nizozemsku iskorištavaju britanski
vladari.

U to vrijeme svi vladari se žele riješiti parlamenta i učvrstiti apsolutnu monarhiju. Isto to je učinio i Filip II u Španjolskoj da
bi se obračunao sa krupnim plemstvom. U Nizozemsku je zato Filip od 1563. do 1573. godine kao svog namjesnika poslao
vojvodu od Albe. Da bi se riješio plemstva vojvoda od Albe ih je masovno proglašavao hereticima nakon čega su oni
spaljivani. S druge strane, vojvoda od Albe je povećavao poreze, a to je najviše utjecalo na najsiromašnije. 1571. godine je
uveo i porez na trgovinu. Nizozemci zato dižu narodni ustanak protiv Španjolaca 1571. godine. Ustanici osnivaju ustaničku
vojsku. Španjolci ih nazivaju odrpancima ili gezima je nemaju odore. Gezi se bore i na moru i na kopnu. Filip kao i svaki
drugi vladar uvodi stalnu plaćenu vojsku pa je takvu vojsku poslao i u Nizozemsku. Da bi došli u Nizozemsku morali su
putovati brodovima pa su Nizozemci potapali te brodove. Ustanak se razvijao, no Filip nije imao na vrijeme plaćao vojsku, a
vojska je u međuvremenu morala od nečega živjeti pa je počela pljačkati Nizozemsku.

         OPĆENIZOZEMSKI SAVEZ

Nizozemska je 1579. godine oduzela vlast španjolskom kralju i svih 17 provincija se udružilo u Opće nizozemski savez -
savez 17 republika. Osnovali su i zajednički organ vlasti – državni savjet koji ima 18 članova. U državnom savjetu nema
svećenstva i plemstva nego samo slobodni građani. Nizozemska je prva zemlja u kojoj je ukinut feudalizam i u kojoj je narod
dobio vlast. Feudi su ukinuti, svi su kmetovi postali slobodni ljudi. Dobili su slobodu kretanja i nisu više nikome morali
davati rente.

Posljedice rata su se najviše iskazale na siromašnom stanovništvu. Glavna posljedica bila je glad. To je dovelo do seljačkog
ustanka. 7 sjevernih provincija, koje su bile kalvinističke i ujedno najbogatije, uspjelo je ugušiti ustanak.  Međutim, 10
južnih provincija, koje su bile katoličke i znatno siromašnije, nisu imale dovoljno novca i nisu mogle ugušiti ustanak pa su
potražile ponovno vlast od Španjolaca. Tako je tih 10 južnih provincija pripalo Španjolskoj. Tek 1830. godine se od njih
stvorila Belgija. 7 provincija osnovalo je 1609. godine uniju u Utrechtu – Ujedinjene provincije.

         TRIDESETOGODIŠNJI RAT

Od 1618. do 1648. godine trajao je Tridesetogodišnji rat u kojem su sudjelovalo gotove sve europske zemlje. Htjela se
dobiti prevlast nad tim prostorom. 1648. godine uveden je Vestfalski mir kojim je Ujedinjenim provincijama priznato
postojanje. Najrazvijenija od tih provincija bila je Holand pa su sve provincije zajedno nazvane Holandija.

Nizozemska je postala najjača i najrazvijenija svjetska sila. Nizozemci su svoju robu transportirali diljem svijeta. Često su se
trgovački brodovi morali zaštititi pa je Nizozemska imala i trgovačku i ratnu mornaricu. Vjeruje se da su Nizozemci
raspolagali sa 25 % svih brodova u svijetu.

         RAZVOJ BANKARSTVA

U Nizozemskoj se izuzetno razvijalo bankarstvo. Amsterdam je najznačajniji bankarski centar, trgovina ostaje glavna grana
gospodarstva. Nastaju trgovačke kompanije koje su često bile i ratne jer su Nizozemci putovali na prostorija koji su im bili
strateški privlačni i onda su te prostore podvrgavali svojoj vlasti i tako su utemeljili svoje kolonije.

U Nizozemskoj se okupljaju ljudi iz cijelog svijeta i prodaje se roba iz cijelog svijeta. Trgovina je postajala sve teža jer su
trgovci stalno morali kontaktirati. Onda je jedan stariji čovjek za kojeg je to bilo naporno izmislio praktičniji način trgovanja.
Van den Burz. On je imao veliko dvorište pa je onamo pozvao sve trgovce. Na jednu je stranu stavio one koji nešto prodaju, a
na drugu stranu one koji kupuju. Takav način trgovanja je dobio naziv burza. Prve burze bile su robne burze. Ubrzo su se
počeli prodavati vrijednosni papiri, dionice…

A javila se i novčana burza na kojoj se mogao kupiti i prodati novac. Trgovci su putovali i trgovali cijelim svijetom i zato su
im trebale različite valute. One su se mogle kupiti na novčanim burzama.

         POJAVA NOVINA

Burze su u Amsterdamu brzo dobile stalne goste. Sve jače zemlje su imale svoje agente na burzama. Isto tako su sve
vladarske kuće imale svoje agente koji su trgovali za svoje vladare. Ti su agenti obavještavali svoje poslodavce pismeno
kakav su posao napravili. Uz takve financijske izvještaje ubrzo su počeli dodavati i izvještaje o tome tko se nalazi na burzi,
gdje je, s kim je. Prvo su to bili rukom pisani izvještaji, a poslije su tiskani. Onda su agenti počeli te izvještaje slati
svakodnevno. Zahvaljujući tom su se javile novine.

PROMJENE U HABSBURŠKOJ MONARHIJI

Unutar Habsburške Monarhije Hrvatska i dalje ima svoju državnost. Takav položaj uživale su i druge države u Monarhiji.
Habsburgovci su u 16. stoljeću kao i drugi europski vladari polako počeli uvoditi apsolutizam.
U početku je Habsburška Monarhija personalna unija. Onda ona zahvaljujući razvoju gospodarstva postaje apsolutna
monarhija što znači da vladar dobiva sve više novca. Habsburška Monarhija ne može uživati u obrambenom smislu zato što
svaka država sakuplja porez na svom prostoru. Zato Habsburgovci žele centralizirati državu. Centralizmu se protivi plemstvo
koje onda najviše gubi. Habsburgovci su uspjeli učvrstiti centralizam i apsolutizam. U Pragu su Habsburgovci upali na
zasjedanje parlamenta i pobili češko plemstvo. Slično se dogodilo i s drugim državama.

Jedine države unutar Habsburške Monarhije koje su još imale plemstvo su Hrvatska i Ugarska zato što su na granici s
Turcima. Međutim, Habsburgovci su polako oduzimali prava koja su pripadala Hrvatskom saboru i hrvatskom banu. Od
sredine 17. stoljeća Habsburgovci zahtijevaju da ban za sazivanje Hrvatskog sabora mora pitati kralja. Isto tako je i sa
vojskom – vojska se ne smije sazvati bez pristanka kralja. Slične stvari događale su se i u Ugarskoj. To je dovelo do toga da
se nezadovoljno hrvatsko i ugarsko plemstvo počinje okupljati.

U Hrvatskoj su najmoćnije plemićke obitelji Zrinski i Frankopani. Zrinski imaju ogromne posjede u Međimurju, na području
Zagorja, dio Zagreba, Vrbovec, cijeli Gorski kotar, Bakar i Bakarac. Zrinski su i gospodarski moćni. Primaju velike prihode
od kmetova, međutim Zrinski ne žive samo od kmetova već imaju već imaju i ljude koji se bave trgovinom. Hrvatska je na
izuzetnom mjestu – ima izlazak na Jadransko more, a kroz nju teče i Dunav. Sav uvoz koji je dolazi u srednju Europu iz
kolonija, dolazio je preko Hrvatske i preko Zrinskih. U Bakru Zrinski imaju svoje trgovačke brodove i svoja brodogradilišta.
Zrinski su osnovali prvu manufakturu u kopnenoj Hrvatskoj u Čabru – topionicu željeza pa se bave i proizvodnjom metalnih
proizvoda. Zato nije čudo da su Zrinski glavni otpor apsolutizmu. Frankopani su druga snažna plemićka obitelj u Hrvatskoj.
Frankopani su imali većinu svojih posjeda z rijeku Kupu, sve do Ozlja. Između Frankopana i Zrinskih često su postojale
ženidbene veze.

Kap koja je prelila čašu bio je rat koji su Habsburgovci vodili protiv Turaka 1663. i 1664. godine. U rat se uključio i unuk
Nikole Šubića Zrinskog koji se isto zvao Nikola Šubić Zrinski i bio je hrvatski ban u to vrijeme. On i njegov brat Petar
okupili su vojsku i očistili prostor od Međimurja do Osijeka. Onda su od Osijeka nastavili Podravinom natrag. Nikola Šubić
Zrinski dao je porušiti most koji je Sulejman II dao sagraditi na Dravi.

1664. godine hrvatska vojska je stigla do Virovitice. Postoji legenda o Stanku Iliću iz Virovitice. Stanko Ilić je poznavao
stvari u turskoj tvrđavi pokraj Virovitice i uspio je ući u nju prerušen u Turčina. Onda je iznutra zapalio tvrđavu.

Car Leopold I nije tražio od Turaka da vrati osvojene prostore jer bi oni pripali Hrvatima i ugarima i to bi ojačalo njihovu
vlast i borbu protiv apsolutizma i centralizma. Hrvatsko i ugarsko plemstvo se pobunilo protiv Habsburgovaca i zahtijevalo je
da priznaju hrvatsku samoupravu.

1667. godine u lovu je poginuo Nikola Šubić Zrinski. Najvjerojatnije je bilo ubojstvo, ali ne može se dokazati. Borbu protiv
Habsburgovaca nastavili su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Hrvatska i Ugarska su bile preslabe da osiguraju
samostalnost pa su tražile pomoć od Francuza i Pape. Pomoć nije stizala i na kraju se Petar Zrinski okrenuo sultanu. 1670. je
na turski dvor poslao pregovarača – plemića Franju Bukovačkog. Hrvatska delegacija je od Turaka trebala izmoliti vojnu
pomoć da se Ugarska i Hrvatska oslobode Habsburgovaca. Zauzvrat bi Hrvatska i Ugarska priznale vlast Turaka i bile bi u
vazalnom odnosu prema Turskoj. Usto su tražili da sultan prizna nasljednu vlast obitelji Zrinski. Habsburgovci su jako brzo
saznali za pregovore sa Turcima.

Ustanak je planuo 1670. godine. U Hrvatsku nije stigla obavijest da je Turska pristala. Franjo Bukovački je pisao da je
ugodno primljen na turskom dvoru. Petar Zrinski je očekivao da će mu se pridružiti i Vojna krajina. Međutim, Habsburgovci
su to spriječili. Oružani ustanak protiv Habsburgovaca nije uspio jer su Habsburgovci znali i pripremili vojsku. Međutim,
vođe pobune su bili nagovoreni da odu u Beč. Čim su došli na područje Slovenije, uhićeni su zbog veleizdaje jer su digli
oružani ustanak protiv Vladara. Odvedeni su u Bečko Novo Mjesto. Tu su izgubili i glavu i imovinu. Petar Zrinski je osuđen
na smrt odsjecanjem desne ruke i glave, a Frankopan odsjecanjem glave. Netom prije izvršenja je stigla vijest da Leopold
naređuje da se ne odsječe ruka. Zrinski i Frankopan su pokopani na mjestima koja se nisu, no neki svećenici sačuvali su
njihove glave. Ostaci glava kasnije su preneseni u Zagreb i sahranjeni u zagrebačkoj katedrali.

Obje obitelji su izgubile imovinu i ubrzo su izumrle. Posljednji Šubić bio je Nikolin sin Adam. Tako su Habsburgovci postali
najmoćnija obitelj u Hrvatskoj. Šubići i Frankopani su branili opstanak Hrvatske kao države. To je bio prvi pokušaj da
Hrvatska postane samostalna.

VELIKI TURSKI RAT

Potkraj 17. stoljeća počelo je povlačenje Turaka iz Hrvatske. Turska država je sve više slabila i siromašila. Jedan turski sultan
1683. krenuo je na Beč uz Dunav. Ogromna turska vojska došla je do Beča i opkolila ga. Habsburgovci su bili na koljenima.
Velik dio civilnog stanovništva je evakuiran i ostale su samo obrambene snage. Turci su gotovo osvojili Beč, no u posljednji
čas je do Beča sa svojom vojskom stigao poljski kralj Jan Sobjeski. 1683. su Turci poraženi pod Bečem. Osnovan je
kršćanski savez kojim je počela protuofenziva na Turke. Trajala je do 1699. godine.

Kad se saznalo da je turska vojska poražena kod Beča, javili su se narodni ustanci protiv Turaka. Ustanke su uglavnom vodili
svećenici. U požeškom sanđeku se kao vođa ustanka javio franjevac fra Luka Ibrišimović. Njegovo tajno ime bilo je Sokol.
On je uspio osloboditi sve istočne gradove od turske vlasti. U Lici je ustanak vodio fra Marko Mesić, a u Ravnim kotarima
dva hajduka – Stjepan Janković i Ilija Smiljanić. Takvi su se ustanci dogodili i u Srbiji, sjevernoj Bosni i Makedoniji.

Tako je habsburška vojska mogla lako tjerati Turske koje su narodni ustanci oslabili. Habsburška vojska je zaposjela
oslobođene krajeve. Oslobođena je Ugarska, Hrvatska, Srbija, Veliki dio Rumunjske, cijela Vojvodina i ogroman dio
današnje Makedonije.

To širenje i jačanje Habsburške Monarhije nije odgovaralo Francuskoj jer bio ju mogla preteći. Zato je 1690. godine
Francuska objavila rat Habsburškoj Monarhiji. Francuzi su otvorili bojište u današnjoj Belgiji. Habsburgovci se nisu mogli
boriti i u Makedoniji i u Bosni i u Belgiji. Zato se Habsburška vojska brzo povukla iz Bosne i Srbije – povukla se preko Save
i Dunava.

Dolazi do promjene etničke slike Europe. Najprije su pobjegli Srbi sa područja Kosova. Turci su se tu vratili na prazno
područje i onda su se tu naselili oni i Albanci. Srbi su se naselili u Vojvodini gdje je srpsko stanovništvo postalo većinsko
stanovništvo. Središnji dio bosne je do 17. stoljeća većinski bio hrvatski. U 17. stoljeću Hrvati iz Bosne su se selili na
područje slavonije i Baranje. Bosna tek tada postaje većinski muslimanska zemlja. Svi Turci koji su se povlačili iz Ugarske,
Hrvatske i Rumunjske, povukli su se u Bosnu.

Habsburgovci su uspjeli poraziti Francuze i vratili su se borbi s Turcima. 1699. godine potpisan je mirovni sporazum u
Srijemskim Karlovcima. Tim sporazumom pomaknuta je granica i svi prostori između Une, Save, i dunava postali su dio
Habsburške Monarhije.
Kršćani iz Turske biježe u Habsburšku Monarhiju, a preostali Turci biježe iz Habsburške Monarhije u Bosnu. Kršćansko
stanovništvo se masovno iseljava iz Bosanske Posavine i naseljavaju se na području Slavonije i Baranje – nazivaju se Šokci.
Iz Hercegovine stanovništvo bježi u Banat – oni sebe nazivaju Bunjevci.

INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA

Krajem 18. i početkom 19. stoljeća događa se značajna promjena u proizvodnji. Broj stanovnika raste i treba sve više
proizvoditi. Postalo je izvjesno da manufakture nisu dovoljno brze. Ljudi su zato počeli smišljati tehnička pomagala koja će
zamijeniti njihov rad. Prvo su se počeli javljati tkalački stanovi i tokarski strojevi. Njihova brzina bila je takva da su mogli
zamijeniti do 20 ljudi. Međutim, javio se problem energije. Ljudska energija više nije dovoljna i počelo je traganje za novim
oblicima energije. Problem je riješio James Watt koji je 1763. godine patentirao parni stroj. Parni stroj je izvor energije. No
da bi se energija prenijela do mašine radilice, bio je potreban sustav za prijenos energije – remen. Parni strojevi su se počeli
brzo upotrebljavati u manufakturama. Manufakture su postale tvornice i javila se industrijska proizvodnja. Iz Velike Britanije
se parni stroj proširio po čitavoj Europi, a iz Europe u Ameriku.

Nastankom industrije počinje novo doba. Industrija je promijenila svijet jer je to način proizvodnje pomoću strojeva. Od
neolitika ljudi su proizvodili svojim rukama i svojom energijom, a sada ih je zamijenio stroj. U Britaniji su počeli nastajati
industrijski gradovi – Manchester, Liverpool… ljudi sa sela dolaze raditi u gradove. U gradovima se počinju odvajati dva
dijela – dio u kojem stanuju vlasnici i gdje su kulturna središta i dio gdje živi radništvo i gdje su smještene tvornice.

Strojevi su se prvo pojavili u industriji, onda u rudarstvu, a uskoro i u prometu. Promet je krvotok industrije – dovoz energije,
radne snage, transport robe… Parni stroj je inspirirao ljude da počnu tražiti način da taj stroj pokrene neko vozilo pa je 1807.
godine Robert Fulton upotrijebio parni stroj u New Yorku na brodu – tako je nastao parobrod. Od 1845. godine između
Engleske i SAD-a postoji prva stalna parobrodska linija.

1814. Stephenson je konstruirao prvu lokomotivu – nazvana je Raketa – na taj način izumljen je vlak. Između industrijskih
gradova se počinju širiti željeznice. Prva pruga izgrađena je 1825 i povezivala je Manchester i Liverpool.

INDUSTRIJSKO DRUŠTVO

Industrijska revolucija je strahovito utjecala na ljudsko društvo. Najprije se javljaju novi slojevi društva - industrijska
buržoazija i proletarijat. Industrijska buržoazija bili su vlasnici tvornica i poduzetnici. Oni žele potpunu slobodu u
gospodarstvu. Njoj smeta apsolutna monarhija i vlada koji kontrolira proizvodnju. Isto tako ne želi da itko određuje cijenu
proizvoda nego želi da proizvođači na tržištu slobodno konkuriraju. Cijene neka se određuju prema potražnji i proizvodnji
proizvoda. Njima treba radna snaga koja se može doseliti u grad i raditi u industriji. Industrijska buržoazija još se nazivala i
liberalna buržoazija jer je tražila građanske demokratske slobode. Na taj način bi kmetovi postali slobodni i mogli bi dolaziti
raditi u tvornice. Industrijska buržoazija je lokomotiva 19. stoljeća – dio društva koji vuče naprijed.

Industrijska revolucija je utjecala na masovno stvaranje siromaha u gradovima i na selu. Drugi sloj je radništvo ili
proletarijat. Manjina (vlasnici) su bogati, a većina osiromašuje. Proizvode se ogromne količine robe pa je ona strašno jeftina.
Industrijski proizvodi su najčešći jer je proizvodnja najbrža. Naglo propadaju manufakture i obrti. Na taj način se javio
proces proletarizacije. Obrtnici zatvaraju vlastite obrte i postaju radnici u industriji.
Strojeve su si mogli priuštiti veleposjednici, a obični zemljoradnici koji su imali hektar zemlje nisu mogli. Na veleposjedima
su se proizvodile iste kulture kao i na malim posjedima. Međutim, veleposjednici su mogli sniziti cijenu svojih proizvoda jer
imaju ogromne količine i sigurno će zaraditi, a seljaci ne smiju sniziti cijenu svojih proizvoda jer ne bi ništa zaradili. Seljaci
su se počeli zaduživati kod lihvara i onda nisu imali čime vratiti dug pa su lihvari prodavali svu seljakovu imovinu kako bi si
podmirili dug. Tim seljacima je preostalo samo to da postanu industrijski radnici. Industrija nije mogla zaposliti sve radnike i
zato su nadnice postale jako niske. Ponuda je ogromna, a potražnja za radnicima mala.

RADNIČKI POKRET

Zahvaljujući nastanku industrijskog radništva javlja se radnički pokret – organizacija radnika za bolje i pravednije društvo –
socijalizam. Počelo je kad su strojevi zamijenili radnike u manufakturama. Otpušteni radnici su se počeli buniti protiv
strojeva. Vođa pobunjenika bio je Ned Ludd pa je pokret nazvan ludizam. Parlament je zato donio odluku o smrtnoj kazni za
radnike koji se bune. Početkom 19. stoljeća ljudi su počeli osnivati sindikate – strukovna udruženja radnika. Sindikatima je
najvažnija borba za ekonomska prava i bolje uvjete rada.

U 19. stoljeću proces proletarizacije brži je od industrijalizacije. Ponuda radne snage je velika, a nadnice su male. Zato je
sindikat tražio povećanje nadnica i kraće radno vrijeme. To su mogli postići samo obustavama rada ili štrajkovima. Štrajk je
način borbe da se dođe do određenih ciljeva. Vrši se pritisak na poslodavca. Međutim, početkom 19. stoljeća štrajk nije
mogao uspjeti jer je bilo puno nezaposlenih pa je poslodavac otpustio one koji štrajkaju i zaposlio druge koji su pristajali na
njegove uvjete. Štrajkovi su znali prerasti i u oružane pobune pa je onda morala intervenirati policija ili vojska.

U drugoj polovici 19. stoljeća među radnicima se pojavila misao da se trebaju politički organizirati jer drugačije neće uspjeti.
Do sredine 19. st. nastale su sve građanske stranke. Vodeće su bile liberalne, a nasuprot njih su bile konzervativne. Nakon
sredine 19. st. nastaju političke stranke radnika. Njihov temeljni cilj je borba za vlast i za ulazak u parlament. Međutim, u
parlamentu su bile građanske stranke i da bi onamo ušle i radničke stranke trebalo je uvesti opće pravo glasa. Što se tiče rada,
ciljevi su da se zakonom osigura 8 sati rada, 8 sati odmora, zabave i rekreacije i 8 sati noćnog odmora. Prva radnička stranka
nastala je 1875. godine u Njemačkoj. To je Socijaldemokratska stranka.

NACIJE, JEZICI

Jedna od posljedica industrijske revolucije je stvaranje modernih nacija. Industrija počinje povezivati nacionalni prostor u
proizvodnom smislu. Početkom 19. stoljeća postoje narodi, ali su prostori na kojima su narodi živjeli bili nepovezani i ne
postoji nacionalna svijest. Postojala je samo svijest za ujedinjenjem naroda u određenim pokrajinama. Zbog feudalne
rascjepkanosti ne postoji ni zajednički književni jezik. Prije svega bio je potreban zajednički poslovni jezik.
Zato počinje doba narodnih preporoda. Počinje borba za stvaranje zajedničkog književnog jezika koji će istovremeno biti i
poslovni jezik. Bitka za jezik vodila se protiv stranih gospodara. Formira se moderna nacionalna svijest. Ljudi sve više ističu
pripadnost narodu, a ne više pokrajini. Nacionalni prostor postaje čvrsta gospodarska cjelina. Kad je postoji nacionalna
svijest u narodu, gospodarska povezanost i književni jezik, onda narod postaje nacija.

EKONOMSKA KRIZA

Još jedna posljedica industrijske revolucije je kriza hiperprodukcije ili ekonomska kriza. Kapitalizam ima dvije
karakteristike. Kapital se seli u one grane proizvodnje koje donose najveći profit. Zato se događa prevelika proizvodnja.
Druga karakteristika je što kapitalistička proizvodnja nije organizirana i onda se umjesto, na primjer jedne tvornice kozmetike
pojavi njih 200. Zbog toga su cijene niske i padaju i to dovodi do propasti poslodavca i njegova tvornica odlazi u stečaj ili
bankrot. U takvim krizama milijuni ljudi ostaju bez posla i to znači kraj egzistencije pa izbijaju pobune, nemiri, revolucije…

U prvoj polovici 19. stoljeća krize su se pojavljivale svakih 20-ak godina. U početku su krize imale lokalni karakter, a kad se
svijet počeo povezivati krize su zahvaćale sve veći prostor. Svijet se polako pretvara u jednu gospodarsku cjelinu i počinje
razvoj svjetskog tržišta pa kad kriza zahvati jednu zemlju onda se brzo proširi i na ostatak svijeta. U drugoj polovici 19.
stoljeća razmak između kriza je 10-ak godina.

OSTALE POSLJEDICE INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE

Industrijska revolucija imala je i pozitivne i negativne posljedice. Svjetsko tržište je omogućilo da se počnu održavati svjetski
znanstveni kongresi (književni susreti, sportski susreti…). Tako se u 19. stoljeću obnavljaju Olimpijske igre. Industrijska
revolucija je zahvaljujući masovnoj proizvodnji školskih potrepština omogućila i masovno školovanje.

Najnegativnije posljedice industrijske revolucije su zagađivanje Zemlje. Profit i zarada su na prvom mjestu, a priroda je
manje važna i uništava se. Zato su počele borbe da se zaustavi to uništavanje prirode.

Industrijski način proizvodnje utjecao je da se svijet izjednači. Prije su ljudi na različitim kontinentima nosili različitu odjeću,
a danas se cijeli svijet oblači jednako.

NASTANAK SAD-a

Sjedinjene Američke Države nastale su zahvaljujući velikim zemljopisnim otkrićima. Na istočnoj obali Amerike od
Labradora do Floride postojalo je više kolonizatora: Francuzi, Englezi, Nizozemci, a na jugu su Španjolci. U 17. stoljeću
istočnom obalom Amerike zavladala je Velika Britanija i osnovala 13 kolonija. Prva je 1607. osnovana Virginia koja je
dobila ime po kraljici Elizabeti I. tijekom 17. stoljeća nastalo je još 12 kolonija. U Velikoj Britaniji je u 17. stoljeću jako
burno jer još ima vjerskih sukoba i Englezi bježe u Ameriku u kolonije. Tako onamo stiže siromašno stanovništvo. U
kolonijama vlada britanska uprava. Kralj vlada, a zakone propisuje parlament.

Kolonije su nastajale na mjestima pogodnim za život. Postojali su i dobri uvjeti za razvoj gospodarstva. Na jugu su se
razvijale plantaže na kojima se proizvodila kava, indigo, sve dok nije prevladao pamuk. Te kolonije nisu bile međusobno
povezane. Povezivao ih je samo britanski kralj.

Odnosi između metropole – Velike Britanije - i kolonija počeli su se zaoštravati u 17. stoljeću. Engleska treba kolonije za
prodaju svojih proizvoda. Zato je parlament zabranio da se u Americi proizvodi išta od tkanina i od metala. Tim zabranama
postigli su sa se ne razvije gospodarstvo koje bi moglo konkurirati Britaniji. Isto tako postigli su da u Americi vlada potražnja
za tkaninama pa rastu cijene. Britanci ne dopuštaju da u kolonije pristaju ničiji brodovi, samo engleski. Tako se javlja
monopol na trgovinu.

Sredinom 18. stoljeća građani kolonija postali su svjesni da ih Britanci iskorištavaju. U 60-im godinama 18. stoljeća državna
blagajna Velike Britanije je bila ispražnjena. Zato je parlament donio odluku da će se državna blagajna upotpuniti porezom
koji će platiti kolonije. Uveli su porez na sve što se iz Britanije uveze u kolonije. Amerikanci se pitaju s kojim pravom
britanski parlament ima pravo donositi odluke o ljudima koji žive u kolonijama. Ubrzo su Britanci bili prisiljeni povući sve
poreze, ostavili su samo porez na čaj.

RAT ZA AMERIČKU NEOVISNOST

1773. godine u bostonsku luku su uplovila tri broda natovarena samo čajem. Stanovnici Bostona odlučili su bojkotirati čaj.
Ponašat će se kao da čaja nema. Ali ipak nisu mogli izdržati i onda su se jedne noći obukli u Indijance i bacili sav čaj u more.
To je bila Bostonska čajanka. Britanci su proglasili krizu. U Bostonu i doveli su svoju vojsku.

Time je započeo rat za američku neovisnost koji je završio tek 1783. godine. Tada se 13 kolonija počinje udruživati. 1774.
godine okupili su se predstavnici svih 13 država i proglasili I kongres na kojem su donijeli odluku o zajedničkoj borbi za
oslobođenje od Britanaca. Osnovali su i zajedničku vojsku. George Washington postao je prvi zapovjednik zajedničke
vojske. Tako su počeli nastajati prvi zajendički organi vlasti. Vojska je uspješno rasla. S druge strane, Britanci nemaju
kopnenu vojsku pa kupuju vojnike po Europi. U međuvremenu, kolonije su počele dobivati saveze i pomoć. Francuzi su se
prvi pridružili kolonijama, a onda i Nizozemci, Španjolci i indirektno Rusi. Željeli su trgovati s kolonijama.

4. VII 1776. godine okupio se II kongres na kojem su predstavnici 13 država prihvatili dokument koji je izradio Thomas
Jefferson. Prihvaćena je Deklaracija neovisnosti. Deklaracija je važan dokument i za Amerikance i za druge narode jer se prvi
put javljaju ideje o slobodi svih ljudi i jednakosti u pravima i zakonima. Ističe se i drugo važno načelo da vlast proizlazi iz
naroda. Feudalci su smatrali da oni imaju vlast jer im ju je dao bog. Sad nitko ne može biti na vlasti ako ga ne izabere narod.
Narod ima pravo zbaciti vlast koja mu ne odgovara.Sjedinjene Države više ne priznaju vlast britanskog kralja i parlamenta i
postaju republike. Odmah su ih priznale njihove saveznice. Britanska vojska nije bila dorasla američkoj vojsci i doživjela je
strašan gubitak. 1783. godine sve članice rata našle su se u Parizu na mirovnom sporazumu na kojem su Britanci morali
priznati neovisnost SAD-a. međutim Britanci su postavili uvjet da će priznati SAD, ali Francuzi, Nizozemci i Španjolci im
moraju predati čitavu Indiju. Tako su SAD postale nezavisna država.
 USTAV SAD

1777. godine SAD su dobile svoj prvi ustav. I ustav SAD je prvi ustav na Zemlji. Ustav je temeljni zakon jedne zemlje s
kojim moraju biti u skladu svi zakoni. Ustav donosi tri sustava: sustav organa vlasti koji određuje kako se vlada državom.
Drugi dio ustava se odnosi na imovinsko-pravne odnose. I treći dio ustava se odnosi na prava i dužnosti građana. Ukinuto je
feudalno vlasništvo i uvedeno privatno vlasništvo.

Sjedinjene Američke Države bile su slabo povezane savezne države. Imale su samo zajednički kongres. Ali kongres nije
zakonodavno tijelo nego predstavničko – nije organ vlasti. U njemu se i dalje sastaju predstavnici država. Svaka državica ima
svoj parlament, svoju upravu i svaka država donosi soje zakone. Takva zajednica država naziva se konfederacija republika.

1787. godine Sjedinjene Američke Države dobile su novi ustav koji važi još i danas. To je II ustav SAD. Prema II ustavu
SAD sjedinjene države povezale su se u federaciju u kojoj sve države imaju svoju vlast, ali i zajedničku vlast. Kongres
postaje vrhovni organ vlastu – jedino tijelo koje donosi zakone. Kongres SAD sastoji se od dva doma. U gornjem je senat, a
donji dom je zastupnički dom. U senatu svaka država ima sva zastupnika, a u zastupničkom domu broj zastupnika određuje
broj stanovnika države iz koje zastupnici dolaze.

Izvršnu vlast prema ustavu SAD nosi predsjednik republike. Prvi predsjednik Sjedinjenih američkih Država je George
Washington. Predsjednik republike nakon izbora izabere ministre koji će činiti vladu SAD ili State department. Predsjednik
Sjedinjenih Država bira se na izborima svake četiri godine. Izbori su dvostupanjski. Prvo glasači izabiru predsjednika i biraju
elektore - izbornike. Kad se zbroje glasovi, onda elektori određuju tko će biti predsjednik bez obzira na broj glasova. Elektori
se mogu složiti s glasačima, ali ne moraju.

Treće zajedničko tijelo je vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država. Na njega dolaze najteži pravni slučajevi. Vrhovnog
suca bira kongres i mandat mu je doživotan. Vrhovni sud ima važnu zadaću – čuvanje ustava. Vrhovni sud kontrolira kongres
i može poništiti svaki zakon ako nije u skladu s ustavom. Na taj način vrhovni sud čuva određeni poredak u Sjedinjenim
američkim Državama.

RACIONALIZAM ILI PROSVJETITELJSTVO

Već u 17. stoljeću u Francuskoj se rađa racionalizam ili prosvjetiteljstvo. To je ideologija koja ruši feudalizam. Racionalizam
dolazi od riječi racio što znači razum. Racionalizam nastaje zahvaljujući strahovitom napretku znanosti. Utemeljuju se kemija
i zakonitosti u radu prirode. Racionalisti misle da se pomoću ljudskog razuma može sve. Prosvjetitelji su prije svega pisci.
Oni ruše feudalni sustav i kritiziraju apsolutizam jer se to protivi ljudskom razumu. Kako jedna osoba može trošiti koliko
hoće i odlučivati kako želi, a svi ostali građani moraju se podrediti kralju.

U Francuskoj je na treći stalež otpadalo 98 % stanovnika. Jedino treći stalež radi i plaća porez. Prosvjetitelji su shvatili da je
priroda cjelina i ljudsko društvo su držali djelom prirode. Proučavajući prirodu otkrili su da vlada zakon jednakosti. U prirodi
su sva živa bića slobodna i unutar iste vrste postoji solidarnost ili bratstvo. Prosvjetitelji žele bratstvo svih ljudi. Jednakost,
sloboda i solidarnost su prirodna prava svih živih bića pa i čovjeka.Prosvjetitelji su se bavili kritikom apsolutizma i
feudalizma u Francuskoj. Često se nazivaju i ideolozima građanske revolucije. Prosvjetitelji su skupljali znanja i 1751.
godine izdali su prvu enciklopediju na svijetu.Veliki protivnik apsolutizma bio je Charles Montesquer. On smatra da treba
stvoriti tijelo koje će biti zakonodavna vlast i da treba formirati izvršno tijelo. Njemu je idol Velika Britanija. Montesquer je
vjerovao da se apsolutizam može srušiti mirnim putem.

Drugi veliki prosvjetitelj bio Francois Voltaire. On je živio na dvorovima vladara i dopisivao se s pruskim kraljem i ruskom
caricom. Bio je veliki borac za slobodu i tražio je ukidanje kmetstva. Želio je ukinuti staleže jer se ljudi ne smiju razlikovati
po privilegijama i moraju biti jednaki pred zakonom. U feudalnom poretku svaki stalež ima svoj sud. Isto tako želio je da svi
ljudi plaćaju jednake poreze – i seljaci i plemstvo i svećenstvo. Voltaire je začetnik borbe za građanske slobode (sloboda
govora, sloboda udruživanja, sloboda vjeroispovijesti…).Treći predstavnik prosvjetiteljstva bio je Jean-Jacques Rousseau. On
misli da je za sve nepravde u društvu krivo privatno vlasništvo i misli da se privatno vlasništvo treba svesti na osobno
vlasništvo (ono što čovjek napravi sam). Roussot je zagovornik oružane borbe – revolucije. Imao je sljedbenike u narodu.

FRANCUSKA - APSOLUTNA MONARHIJA

Francuska je krajem 18. stoljeća država u kojoj se dogodila građanska revolucija. Francuska je uzor svim apsolutnim
monarhijama. U 16. stoljeću na prijestolje je došla dinastija Burboni. Oni su polako u 18. stoljeću učvrstili apsolutnu
monarhiju. Francuski apsolutisti su od Luja XIII do Luja XV. Luj XIII posljednji je francuski monarh koji je sazvao
parlament. Raspustio ga je i više ga nikad nije sazvao. Francuska je sudjelovala u velikim zemljopisnim otkrićima. Nakon
otkrića se razvijaju gradovi i manufakture, a razvija se i prekomorska trgovina.Francuski kraljevi su jedini zakonodavci. Ono
što kralj naredi je zakon. Kralj osim toga ima i vrhovnu upravnu vlast – on organizira državu uz pomoć činovnika.
Činovnički aparat je u potpunosti ovisan o kralju. Francuski vladari su i vrhovni suci. Na taj način su postali gospodari života
svih svojih podanika.Bilo je i protivnika apsolutizma. Međutim, kralj je to brzo rješavao. Naredio je da se svi protivnici
zatvore. Dovoljno je bilo da kralj izda usmenu naredbu ministru da uhapsi nekoga bez ikakvog dokaza o krivnji. Zatvor
Bastilla postao je simbol kraljevske moći. Ljudi koji su zatvarani nikad nisu doznali zašto su uhapšeni.Luj XIV sebe je
nazivao bog sunce, a govorio je: ''Država – to sam ja.''. Francuski kralj je i vrhovi vojni zapovjednik. On imenuje sve časnike.
Francuski kraljevi upravljaju i francuskom državnom blagajnom. Isto tako rukovode i gospodarskom politikom u Francuskoj.
Nitko ne može osnovati ni manufakturu bez dozvole kralja.Francuska je u 18. stoljeću još uvijek potpuno feudalna država.
Stanovnici se dijele na staleže: svećenstvo, plemstvo i treći stalež. Ti staleži su iznutra jako raslojeni. Najmoćniji stalež je
plemstvo. Oni su povlašteni društveni sloj i dijele se na dva sloja – dvorsko plemstvo i sitno plemstvo.Dvorsko plemstvo je
najmoćniji sloj u Francuskoj. To je 300 obitelji koje žive na dvoru francuskog kralja u Versaillesu. U 18. stoljeću sve
vladarske rezidencije u Europi su imitacije versajskog dvora. U Versaillesu se događaju predstave i kartanja te dinamičan
ljubavni život. Dvorsko plemstvo ima svoje feudalne posjede s kojih dobiva novce, no stalno se natječe i troši pa se zadužuje.
Onda im francuski kralj izmisli službu. Primjerice, nekog plemića postavi za veleposlanika u Egiptu, a ovaj nikad nije ni
vidio Egipat niti će ikad otići onamo. Plemići tu izmišljenu službu ili sinekuru ne obavljaju, ali dobiju plaću iz državne
blagajne. U ceremonijalu buđenja francuskog kralja sudjelovalo je 150 plemića. Svaki onda može nešto napraviti. Jedan
može primiti kvaku, drugi može otvoriti vrata, treći može razmaknuti zavjese na prozoru… (Onda oni dobiju titulu viteza od
kvake ili markiza od zavjese…)Versailles je bio najsvjetlija rezidencija, a Francuska je bila najsnažnija država u Europi. U
18. stoljeću francuski jezik zamjenjuje latinski i postaje jezik plemstva u cijeloj Europi. Francuski jezik je čak potisnuo
latinski iz diplomacije. Francuski dvor je centar svjetske mode. Ono što se nosi u Versaillesu, to se nosi u cijeloj Europi. To
su stilovi odijevanja, ali i umjetnosti.Veći dio francuskog plemstva je siromašno sitno plemstvo. Oni mrze dvorsko plemstvo i
kritički gledaju na stanje u Francuskoj. Svećenstvo je jako povezano sa krupnim plemstvom. Biskupi i kmetovi su od plemića
dobivali ogromne posjede i kmetove. Crkva je spadala među najmoćnije feudalce. Jedna petina obradive zemlje u Francuskoj
pripada Crkvi. Velika većina svećenstva se ne bavi duhovnim problemima nego materijalnim životom.U treći stalež spada
građanstvo, najamni radnici, slobodni seljaci i kmetovi. U Francuskoj već ima jako bogatog građanstva – bankari i visoki
poduzetnici. Bogato građanstvo živi udobno, ali žele ukinuti apsolutnu monarhiju. Njima kralj ne smeta, ali žele sudjelovati u
vlasti odnosno žele parlament. Srednje i sitno građanstvo kreće u borbu protiv feudalnog sustava. Oni se ne mogu razvijat i
traže potpunu slobodu u gospodarstvu. Drugi veliki problem je taj što oni nemaju dovoljno radne snage i zato žele ukinuti
kmetstvo. Kmetovi bi postali najamni radnici i povećala bi se radna snaga. Slobodni seljaci nemaju ništa. Sve što zarade daju
državi i često puta nemaju ni za kruh. Zato je Marija Antoaneta, dok su seljaci rekli da nemaju kruha, rekla: ''Neka jedu
kolače.''.Francuska kraljica Marija Antoaneta je izmislila pastirski stil. Dala si je izgraditi malo selo. Svi plemići su se
odijevali u pastire i dolazili su se onamo igrati. Marija Antoaneta je bila poznata po visokim frizurama. Krovovi kočija su se
morali rezati kako vi njena kosa stala unutra. Frizure su bile tako visoke da su ih paževi morali pridržavati.U Versaillesu ima
puno soba, ali nema nijedne kupaonice i nijednog WC-a. Plemići se nikad nisu kupali, ali su se uvijek parfimirali i šminkali.

FRANCUSKA REVOLUCIJA

Krajem 18. stoljeća na francuskom prijestolju je Louis XVI. U to vrijeme Francuska pomaže Sjedinjenim Američkim
Državama u ratu protiv Velike Britanije i Versailles guta novce. Francuska se našla pred bankrotom i kralj je bio prisiljen
sazvati francuski parlament – Generalni stalež u svibnju 1789. godine. Parlament se sastao u Versaillesu. Tu su se našli
predstavnici svih staleža. U Generalnom staležu svaki stalež ima po jedan glas. Svećenstvo i plemstvo su na jednoj strani, a
narod na drugoj strani. U glasovanju je onda rezultat uvijek 2:1. Treći stalež je zato želio da svaki član parlamenta glasa
pojedinačno. Oni traže oporezivanje svećenstva i plemstva. Dogovor nije bio moguć pa se treći stalež potkraj svibnja 1789.
odvojio iz dvorane parlamenta i zatvorio se u drugu dvoranu – manjez – dvorana za vježbanje jahanja. Tamo su se proglasili
narodnom skupštinom.Narodna skupština je na taj način poručila kralju da više nema vlast. Ubrzo nakon toga narodna
skupština je donijela odluku da se ne razilaze dok ne donesu ustav. Tako su postali ustavotvorna skupština. Kralj je zbog toga
sazvao vojsku. Namjera je bila da se ustavotvorna skupština rastjera. Kad su ljudi vidjeli da se vojska okuplja oko Versaillesa
napali su arsenale i oboružali se i nakon toga su napali Bastillu. 14. VII 1789. godine Bastilla je srušena do temelja. Zato se
taj datum smatra datumom kad je utemeljena Francuska kao moderna država. Seljaci i kmetovi su počeli napadati plemiće
koji su se razbježali na sve strane iz Francuske. Revolucija se jako velikom brzinom proširila po cijeloj Francuskoj. Vlast u
Francuskoj preuzela je krupna buržoazija.

DEKLARACIJA O PRAVIMA ČOVJEKA

Krajem VII mjeseca narodna skupština prihvatila je Deklaraciju o pravima građanina i čovjeka. Ta je deklaracija bila slična
američkoj deklaraciji jer također govori da svi ljudi imaju ista prirodna prava, da vrhovna vlast pripada narodu i da narod ima
pravo maknuti vlast koja narušava njegove interese. Francuska deklaracija se tajnim putovima proširila u sve zemlje u Europi
koje su još uvijek bile apsolutne monarhije. U drugim zemljama javili su se framasoni koji žele srušiti feudalni poredak.
Počeli su se udruživati u framasonske lože – tajne organizacije. Današnja tajna udruženja nazivaju se masonerije.

4. VIII 1789. godine u Francuskoj je ukinuto kmetstvo i svi su kmetovi postali osobno slobodni ljudi. Narodna skupština
proglasila je jednakost svih ljudi pred zakonom i uvela oporezivanje svećenstva i plemstva. Isto tako je odlučeno da se Crkvi
oduzme zemlja i proda se na dražbi.

I USTAV

1791. godine Francuska je dobila I ustav. Prema tom ustavu vrhovni organ vlasti u Francuskoj je parlament, zakonodavno
tijelo postaje narodna skupština, a kralj ima izvršnu vlast. Kralj je i dalje ostao vrhovni vojni zapovjednik, a dobio je pravo
veta i mogao je zabraniti donošenje zakona koji bi njemu naštetio. I ustavom Francuska je postala ustavna monarhija.
Podijeljena je na manje jedinice ili departmane.Međutim, ustav nije uveo jednakost. Svi građani su podijeljeni u dvije
skupine: aktivni i pasivni. Aktivni su svi stariji od 25 godina koji posjeduju nepokretnu imovinu (manufakture, nekretnine,
zemlje) i koji plaćaju visoke poreze. Oni mogu birati i biti birani. Pasivni su oni koji nemaju nekretnine nego samo pokretnu
imovinu (krave, ovce, svinje) pa ne plaćaju visok porez. Oni ne mogu birati i ne mogu biti birani. Aktivnih građana u
Francuskoj je 20 %, a pasivnih 80 %. Ustav je ukinuo cehove jer je u cehovima zabranjena promjena alata i koristi se alat koji
se koristio u vrijeme osnivanja cehova. Zato su cehovi postali kočnica za razvoj gospodarstva i ukinuti su.

JAKOBINCI I ŽIRODINCI

Poslije donošenja ustava nitko nije bio zadovoljan – ni kralj ni seljaci – jedino je buržoazija bila zadovoljna. Stoga se javljaju
dvije struje – bogati odn. žirodinci i siromašni odn. jakobinci. Za žirodince je revolucija gotova jer su dobili što su htjeli. Ali
jakobinci žele sve promijeniti. Oni nisu zadovoljni postojećim stanjem u Francuskoj. Vođa jakobinaca je Maksimilian
Robespierre.Francuski kralj Louis XVI počeo je dogovore s vladarima Austrije i Pruske tražeći vojnu pomoć kako bi sve
vratio na staro. U parlamentu se saznalo da kralj želi rat pa je kralj pobjegao, no uhvaćen je 1792. godine. U međuvremenu je
započeo rat koji se vodio sve do 1815. godine. Počele su Austrija i Pruska, a poslije su se uključile i druge zemlje – bio je to
rat protiv revolucije.U Francuskoj tada pada postojeći poredak. 1792. se vrše izbori na temelju općeg prava glasa. Svi
francuski stanovnici birali su i mogli su biti birani. Tada je nastao novi parlament – konvent. U njemu je prema glasovima
bilo više jakobinaca nego žirodinaca. 20. IX konvent je Francusku proglasio republikom. Konvent je donio odluku da se
kralju sudi jer je pokrenuo rat protiv vlastite zemlje. Kralj je osuđen na smrt. 16. I kralj je smaknut na giljotini. Nekoliko
mjeseci kasnije i kraljica Antoaneta je smaknuta, a njihov sin je trebao odrasti ne znajući ništa o svom podrijetlu, no kasnije
je ubijen.U rat se nakon smaknuća francuskog kralja uključio veći broj europskih država – Italija, Španjolska, Engleska,
Nizozemska. Jakobinci su pozvali dobrovoljce da dođu braniti Pariz. Dok su vojnici iz Marseillea ulazili u Pariz pjevali su
pjesmu Marseljezu koja je kasnije postala francuska himna. Žirodinci su nastojali potisnuti jakobince – počeli su krvavi
obračuni – žirodinci su u Lionu poubijali nekoliko stotina Jakobinaca. Zato su u lipnju 1793. žirodinci izbačeni iz konventa.
Vrijeme od lipnja 1793. do lipnja 1794. naziva se doba jakobinske diktature.Zbog ratnog stanja vlast je morala biti
organizirana diktatorski. Konvent je stoga izabrao jedno manje tijelo – komitet javnog spasa. Na čelo komiteta postavio je
Maksimiliana Robespierra. Sva vlast u pripala je komitetu.Jakobinci su u međuvremenu donijeli odluku o ukidanju feudalnih
posjeda. Zemlju koja je pripadala napuštenim feudima Jakobinci su podijelili seljacima koji nisu imali imovine. Ta zemlja
postala je njihovo privatno vlasništvo. Na taj su način jakobinci dobili jako mnogo pristaša. Francuska je do tada još uvijek
imala vojnike iz feudalnog poretka. Jakobinci su zapovjednička mjesta oduzeli plemićima i donijeli su odluku da svaki
francuski vojnik može napredovati od najnižeg do najvišeg čina u vojsci. Francuska vojska je na taj način postala građanska.

II USTAV
Kako bi oslabili Francusku, Britanci su napali francusku luku Tulon. Međutim vojska pod zapovjedništvom mladog časnika s
Korzike – Napoleon Bonaparte – uspio je obraniti Tulon i odbiti britanski napad. Jakobinci su počeli postizati pobjede nad
napadačima.Jakobinci su tijekom rata pripremili II ustav. Francuska bi prema tom ustavu postala država potpune građanske
jednakosti. Ustav je štitio privatno vlasništvo i sadržavao je sve slobode. Jakobinci su ga željeli uvesti nakon rata.1794.
godine Francuska je oslobođena. Među jakobincima počeli su se javljati desni koje je vodio Danton. Oni su željeli da se
uvede ponovno parlament. Jakobinci su to odbili jer su smatrali da još nije vrijeme za to i sve pobunjenike su po kratkom
postupku smaknuli na giljotini. Tada su počeli gubiti potporu naroda. Seljaci su počeli tražiti imovinsku jednakost, no to bi
ukinulo privatno vlasništvo. Jakobinci su se i njih rješavali giljotinom. Nakon toga su ostali sami. Buržoazija je ušla u
konvent i uhapsila komitet javnog spasa na čelu s Maksimilianom Robespierrom. Svi iz komiteta su završili na giljotini.