elada8

1
elada8

Antonio Amurri

KAKO UBITI SUPRUGU I ZAŠTO

2
elada8

PRVI PREDGOVOR

Ne poznajem autora ove knjige jer živi četiri stoljeća poslije mene)
ali ne mogu ne diviti se i ne cijeniti njegovo djelo što popularizira
osnovno načelo moga života da nema sreće u braku ako se ne
oslobodimo supruge.
Na žalost, moj mi položaj nije dopuštao sličnu razonodu, osim na
službeni način i uz dužnu etiketu; a ni vrijeme u kojem sam živio, nije
pružalo široki izbor uklanjanja supruga: dva su, dakle, razloga zbog
kojih me, možda, možete smatrati nemaštovitim čovjekom koji nije
mogao smisliti drugo doli odrubljivanje glave kao sredstvo da se
oslobodi nekih svojih žena. Ako sam i griješio u načinu, priznat ćete da
sam zaslužio priznanje što se tiče broja ubijenih, odbačenih i
zatočenih supruga.
Ali, vratimo se ovoj knjizi koju sam pročitao u jednom dahu: neka su
smaknuća po mojem mišljenju izvrsna, neka dijabolična, druga opet
zabavna, a ima i paradoksalnih; istini za volju, sva su vrlo djelotvorna u
teoriji, ali su od male koristi u praksi. Pitam se naime: kad već moram
ubiti suprugu, zašto razmišljati o zlodjelu? Zašto se opterećivati i tako
smiriti pomamu besmislenim razlozima?
Suprugu treba povjeriti dobrom krvniku, odrubiti joj glavu i odmah
se pozabaviti slijedećom.
Henrik VIII

3
elada8

DRUGI PREDGOVOR

Moramo pošteno priznati da smo osjetili blagu zavist čitajući ovu

dragocjenu knjigu koju bismo željeli a možda i morali sami napisati. Pa
ipak, ma koliko uvjerljiva kad navodi razloge za ženoumorstvo,
zbunjuje nas opisom načina i vremena ubojstva. Iz nekih
izvještačenosti, nepraktičnih savjeta i blage podrugljivosti usputnih
zapažanja, zaključujemo da autor nije NIKADA ubio ni jednu suprugu.
Nije to moglo promaknuti našoj izoštrenoj osjetljivosti na tom
području.
Jasno, ne namjeravamo stati na katedru, ali budi nam dozvoljeno
ustvrditi da smo na djelu pokazali izuzetnu raznolikost i plodnost.
Gospodin Verdoux

4
elada8

TREĆI PREDGOVOR

Ugodan, simpatičan, zajedljiv, jasan, umirujuć. To su atributi što

nam padaju na um u vezi s ovim zaista neophodnim priručnikom.
Nama, profesionalnim suprugoubojicama, uvijek je ugodno otkriti
epigona u grijehu, nekoga tko — umjesto da djeluje — teoretizira o
staroj temi, ali to radi na tako dražestan i istovremeno podbadački
način, da njegove pouke moraju prihvatiti mnogi potlačeni supruzi
koji jedva čekaju izvor na kojem bi se napajali, i barjak kojim bi mahali.
Kako ubiti suprugu i zašto značit će muževima isto što i Marxov
Kapital radničkoj klasi.
Uzor, simbol, čvrsta točka vjerovanja.
Landru, Barbablu & C.

5
elada8

OBJAŠNJENJE

Nestrpljivi supruzi koji misle da će odmah naći načine, sheme i

korisne savjete za brzo i nepogrešivo uklanjanje supruga, bit će
sigurno razočarani.
Započeli bismo ovu dragocjenu knjigu uvodnim razgovorom o
suprugama uopće. Tek nakon ovog prvog dodira s neprijateljem,
potanko ćemo opisati razne vrste supruga koje možemo danas naći
na tržištu, navodeći za svaku najprikladniji i, što je najvažnije,
najzabavniji način smaknuća, jer je uvijek bolje spojiti korisno s
ugodnim.
Tek pošto utvrdi vrstu supruge kojom je pogođen, suprug može
pristupiti njezinom uklanjanju. I što je više uvjeren u stvarnu potrebu
zločina, utoliko će mu biti ugodnije počiniti ga. Na može se zanijekati
da je slast veća kada se ubija s razlogom. Nije lijepo ubiti suprugu tek
tako: napokon, i ona je ljudsko biće. Ali tamo gdje ima ozbiljnih
razloga da je se oslobodimo, kada je nemoguće dopustiti da i dalje
živi, nijedan sudac, naročito ako je oženjen, neće se usuditi izreći
strogu kaznu.
Široka tipologija kojom ćemo se pozabaviti bit će, dakle,
olakšavajuća okolnost u neizbježnom procesu nakon ubojstva vaše
supruge, što znači da ne namjeravamo kršiti zakon: navest ćemo vam
nekoliko simpatičnih načina uklanjanja, ali, naravno nakon izvršenog
zločina obavezno se morate prijaviti vlastima.
Uvjereni smo, međutim, da ako sucu pokažete poglavlje što se
odnosi na vašu ženu, njegovo razumijevanje neće izostati. I napokon,
što u dvije-tri godine zatvora (prava šala) u usporedbi sa
zadovoljstvom da ste s lica zemlje uklonili onu koja vas je uporno, dan
za danom, polagano zatirala dosudivši vam, kako se to danas kaže,
psihološku smrt koja je mnogo gora od fiziološke.
Osim uvodnog predavanja o supruzi kao stalnom obliku izazova,

6
elada8

osim široke kazuistike od koje je sačinjen glavni dio našeg traktata, te

napomena o načinu i vremenu i stilu uništenja, htjeli smo obogatiti
ovu knjigu općom, lako preglednom tablicom za one muževe koji
moraju ubrzati zločin i nemaju vremena potkrijepiti ga dokazima.
I na kraju želimo vam »dobar savjet« i, u slučaju potrebe »uspješno
ubojstvo«.

7
elada8

UVOD

Nije lako shvatiti šeike kada se hvale mnogobrojnim suprugama.

Radi li se to o razvijenom obliku sadomazohizma?
Zbunjeni smo osmijehom što obasja lice šeika kad izjavi da je
»prevalio preko glave« sto pedesetu suprugu. Uvelike nas tješi
pomisao da se time smanjuje svjetski prosjek udvarača. Naravno,
arapska žena bitno se razlikuje od supruga u ostalom svijetu;
činjenica, međutim, da je suprug često »odbacuje« navodi na pomisao
da se ni ona suviše ne razlikuje od obične supruge prema kojoj,
svjesno ili nesvjesno, svi gajimo osjećaj odbojnosti, da ne kažem
odvratnosti.
I zaista, ništa nije istinitije od stare izreke prema kojoj bigamija znači
imati ženu više, a monogamija znači to isto.
Supruga, u suštini, ne bi smjela postojati.
Dosadna supruga, doduše, pomalo nestaje, ali na žalost, tako
polagano da se još nitko ne može uistinu radovati. Pojavu polaganog
izumiranja nasilne supruge prati sve češća pojava »drage prijateljice« i
»srdačne drugarice« čijim se dragocjenim primjercima možemo diviti
na fotografijama svjetskih revija.
Iako blistavi svijet umjetnosti i teatra obiluje »srdačnim
prijateljicama« u sivom svijetu mass-medija one su, na žalost, rijetke.
Pripadnici mass-medija obično su oženjeni.
Kakva je to magična moć u riječi »da« koju izgovorimo pred
svjedocima pa nam se otvore oči tek nakon što smo je izgovorili?
Što očekujemo od prve bračne noći kad je to ionako trista dvadeset
deveta koju provodimo u krevetu s onom koja nam je sada najbliži
rod, iako u žilama nema ni kapi naše krvi?
Što očekujemo od kajgane što nam je pripremi supruga? Zar nije
jednaka onoj koju smo sami pripremali prije braka, ako ne i lošija?
Kakav je užitak prati i njezine tanjure?

8
elada8

Pitanjima nema kraja, ali se bojimo da ćemo izmoriti naše čitaoce te

će odustati od svake ozlojeđenosti prema tradicionalnom neprijatelju.
Ovo izlaganje, međutim, želi postići sasvim suprotno.
Namjeravamo vas nahuckati protiv vaše supruge.
Zar niste primijetili da nije sigurna koja joj se haljine ne sviđa dok je
ne kupi. Sjetite se na koji način traži od vas novac za haljinu koju neće
odjenuti? »Posudi mi sto tisuća lira da kupim novu haljinu, ali daj mi
samo pola svote, pa mi duguješ pedeset tisuća, a ja tebi pedeset i
tako smo kvit.«
Razmislite dobro, zar ne rade tako? Neizbježno umovanje čemu ih
uče njihovi časopisi, oni isti koji tvrde da će ih naučiti sve o vještini
odijevanja, a posljedica je da su, želeći biti različite, sve jednako
odjevene.
Zar nisu egoistične preko svake mjere? Koliko vam je samo puta
rekla gledajući vas uporno u oči: »Zakuni se da te volim!? ...«
Kada jadikuje: »Dragi, kako možeš tako sa mnom postupati nakon
što sam ti dala najbolje
godine svoga života?«, kako ne zaurlati: »Tako, dakle, to su bile
najbolje... ?«
Zbog slične rečenice neka je supruga optužila muža za duševnu
okrutnost, hineći da ne zna da je pravu okrutnost počinila ona onog
trenutka, kada ga je milo gledajući, prinudila da, na glupo pitanje
matičara, odgovori »da«.
Koliko nas tek napora stoji prisjetiti se što je rekla naša supruga,
kada smo je posljednji put zapitali koliko joj je godina. Ni u tome nisu
ozbiljne. Stalno ih prilagođuju potrebama. Kaže se da žena nikada ne
bi smjela zaboraviti svoje godine kad jednom konačno ustanovi koliko
ih ima.
Čitali smo da je nekoj milanskoj agenciji za pronalaženje čeljadi šest
tisuća supruga prijavilo nestanak muževa, dok su samo dva supruga
tražila nestale žene. Zar to nije sjajan podatak?
Ne vjerujte im kada se tuže da imaju suviše posla. Njihov se rad
9
elada8

sastoji u pritiskivanju dugmadi na kućanskim aparatima kojima su

doslovno opsjednute. Ako se tuže, to je zato što bi željele imati kućnu
pomoćnicu da to radi umjesto njih. U naše vrijeme sve se u kući
rješava pomoću dugmadi, osim kad su u pitanju naše košulje. Zašto
supruge misle da dugmad treba pritiskati a ne i prišivati?
S koliko li zlobnog zadovoljstva zamišljamo potištenost one
supruge koja je u džepu suprugova kaputa pronašla pismo koje mu je
dala da ga pošalje prije godinu dana. Dogodilo se da suprug u
očekivanju da ona odluči prišiti dugme, kaput nije više obukao!
A tek ujutro, kad se pojave nepočešljane, s uvijačima u kosi i
podbuhle od sna? (Jer one spavaju iako pričaju suprotno.) Zar ih ne
poželite zapitati kada će napokon otići kozmetičarki ?
Zašto im smeta što pepeljare prljamo pepelom? U stanju su i nakon
požara kukati zbog pepela po podu. Nikako ne smijemo zaboraviti da
će supruga, ako je u trenutku slabosti zapitamo kako je, govoriti o
tome dva sata.
Zar nas rijetki poljubac supružniku ne podsjeća na stisak ruke među
boksačima prije borbe?
Supruge su podmukle i sumnjičave.
Uz velika odricanja darovali ste joj dijamant?
Neće vam nikada reći da je »malen«. Reći će samo da sve njezine
prijateljice nemaju stopostotnu dioptriju.
Mora vam saopćiti da će vam doputovati majka iz Genove? Reći će
vam to bezbojnim glasom: »Telefonirala je tvoja majka. Stiže sutra na
metli u 22 sata...«
Ako su takve danas, kakve li će tek biti sutra? Ne možemo znati što
nam nosi budućnost kad je određuje supruga. U svakom slučaju tješi
nas da i budućnost dolazi dan po dan.
Ako se potužite da olako troše vaš novac, čude se kako to znate i
smatraju nedopustivim ponašanje banke koja umjesto da uništava,
čuva njihove čekove. Prava su financijska propast; po njima bi
knjigovodstvo trebalo imati samo stavku »izdatak«. Čini im se čak
10
elada8

prirodnim potrošiti više nego što muž zaradi, jer to znači da imaju
povjerenja u njega. Kako inače objasniti činjenicu da su najbogatiji
američki novčari oženjeni? Postali su pravi poslovni geniji jer su od
prvog dana braka bili primorani zarađivati novac brže nego što ga je
supruga mogla potrošiti.
Kao što djeca običavaju kihnuti punih usta, tako i supruge vole
govoriti u najnezgodnije vrijeme. To jest, uvijek. Neke su sposobne
govoriti, pola dana o bilo čemu, druge u tome uspijevaju ne govoreći
ni o čemu. Govore govore govore. I gle slučaja, one koje uvijek sve
zaboravljaju nikada ne zaborave udahnuti u pravi čas. Glupo je
optužiti nas da zijevamo dok govore, to mi otvaramo usta
pokušavajući doći do riječi, ali bez uspjeha.
A uostalom i zašto pokušavati? Naša supruga ionako ne čuje što
govorimo, osim ako se obraćamo nekoj drugoj ženi.
Složit ćete se barem s tim da niste doživjeli pravi emocionalni šok
ako niste vidjeli vlastitu suprugu kako u tek kupljenom automobilu
vozi u rikverc prema rubu provalije.
Ne sjećamo se više tko je rekao: »Moja supruga živi u sretnijem
braku nego ja!« ali, bio je to sigurno veliki mudrac.
Završimo rečenicom što će možda otvoriti oči onima koji su ih,
usprkos našim naporima, tek poluotvorili: »Moja supruga je najdivnija
žena na svijetu!« Ali, to je njezino mišljenje, ne naše.

11
elada8

SUPRUGA KOJA NA SVE NAVLAČI NAVLAKE

(Uxor diligens semperconsuens)*

Supruga što stalno šije pomalo iščezava, ali ono malo preostalih
primjeraka vrlo je opasno.
Opsjednutost šivanjem, podstavljanjem, presvlačenjem, iskaljuje se,
srećom, samo na kućnim predmetima, naročito na novim
naslonjačima.
Naslonjači se proizvode, zna se, da se na njima sjedi. Ali tako ne
misli supruga koja na sve navlake navlači. Suprugu je zabranjena
upotreba novih naslonjača dok im se dobrano ne izdive rodbina,
prijatelji i znanci. U redu. Svaka žena očekuje da pohvalimo njezine
nabavke. U svakom slučaju, kada prijatelji, stanari pa čak i pazikuća
izvrše pregled naslonjača i suprug pomisli da će se konačno moći na
njima opružiti i iskušati im »elastičnost«, supruga ispušta uobičajeni
krik: »Sjesti na nove naslonjače? Nikada!«
Sto tada radi suprug koji nastoji sačuvati poštovanje? Uplašeno pita:
»Zašto?«
Drugi krik: »I još pitaš? Zar ne znaš da je tkanina naslonjača vrlo
skupocjena?«
»Znam, četvorni centimetar tkanine stajao je deset tisuća lira.«
»I ti bi je uništio svojom odvratnom stražnjicom? Pričekaj barem da
naslonjače prekrijem običnom šarenom tkaninom!«
Nesreća je u tome što naslonjači prekriveni šarenom tkaninom
izgledaju još ljepši nego prije. Supruga navlakoljubiteljica odluči kupiti
tada još jeftinije navlake kako bi prekrila već postojeće. Ali i ove
navlake koje je navukla na navlake suviše su dragocjene da bi ugostile
vulgarnu stražnjicu i umorne suprugove udove, stoga je neophodno
pripremiti navlake za navlake kojima su presvučene navlake.
A suprug, čekajući da se pripreme navlake za navlake navlaka čita
svoje poslijepodnevne novine ispružen na drvenoj stolici.
*Uvijek marljiva supruga.
12
elada8

Što znači da uopće nije ispružen.

Uklanjanje supruge koja na sve navlači navlake
a) Živu je umotati u plastičnu vreću.
b) Smjestiti je u udobni cinčani sanduk podstavljen crvenim
brokatom.
c) Sve presvući hrastovim sandukom.
d) Hrastov sanduk prekriti grobnom mramornom pločom.
Ovaj način je nepogrešiv. Sasvim je sigurno da neće preživjeti.

13
elada8

SUPRUGA NOĆNA GNJAVATORKA

(Uxor nocturna sempermolesta)*

Supruga što strahuje od plina posvuda osjeća njegov smrad. Njezin

strah pojavljuje se prvenstveno noću, čim primijeti da je suprug
zadrijemao. Tihim glasom kao da se ispričava što ga mora probuditi,
govori mu: »Dragi... Srce ... Ljubavi...«
»Gh?« oglašava se suprug, spavajući.
»Oprosti, dragi, ali čini mi se da osjećam smrad plina ...«
»Grr ...« brunda suprug.
»Ne sjećam se jesam li zatvorila plin. Molim te, pođi pogledati...«
blago navaljuje supruga, drmajući ga manje blago.
»Grrr? Kako ...?« mumlja suprug, otvorivši jedno oko. Zatim,
shvativši o čemu se radi: »Ali naravno, zatvorila si ga! Uvijek ga
zatvoriš...«
»Srce, bi li htio provjeriti?« reče supruga i gurne ga nogom iz
kreveta.
Suprug odlazi. I vraća se. Bez riječi se sruši una krevet i odmah
utone u san. U tom trenutku ruka supruge ponovno se spušta na
njegovo rame kao kandža orlušine.
»Jesi li siguran da si okrenuo pipac na pravu stranu?«
»Ali, samo sam ga okrenuo ...«
»Onda si, znači, otvorio plin!«
»Ali, ako si ti ostavila plin otvoren, ja sam ga, okrenuvši pipac,
zatvorio...«, dreči suprug navlačeći pokrivače koje supruga zbaci s
njega razarajućom snagom.
»Rekla sam ti da se ne sjećam. Možda sam ga i zatvorila. Dakle, ako
si okrenuo pipac, otvorio si plin i sigurno ćemo se ugušiti!«
Suprug zijevajući razmisli. »Bolje tako«, reče navlačeći pokrivač
preko glave, »domoći ćemo se tako vječnog mira.«

* Supruga noćna, uvijek dosadna.

14
elada8

»Već vidim naslove u sutrašnjim novinama ...« cmizdri ona. »Obitelj

ugušena plinom.«
»Obitelj! Zar smo ti i ja obitelj...«
»Preklinjem te, pođi pogledati!«
Suprug izranja ispod pokrivača nastojeći laserskim pogledom spaliti
suprugu, ali su mu oči suviše pospane da bi u tome uspio. »Pa dobro!«
reče hladno. »Idem!«
Odlazi i začas se vraća. Kupi razbacane plahte i pokrivače govoreći:
»Eto, sada sam pipac ponovno okrenuo. Molim te, u ime ono malo
radosti koje sam ti pružio, pusti me da spavam.«
Zgodnije je prigovarati kada suprug ponovno zaspi. Počinje ga drmati,
najprije lagano, zatim sve odlučnije, na kraju snažno.
»Što je?!« poviče suprug razrogačenih očiju sjedajući na krevet.
»Što si me uplašio! Što tako vičeš usred noći, divljače!... Zar si
zaspao?«
»Čudit ćeš se, ali nisam uspio.«
Supruga je suviše preplašena da bi primijetila ironiju.
»A ako ga nisam zatvorila?« reče.
»Zatvorila? Koga?«
»Plin. Ako ga nisam zatvorila, ti si, okrenuvši pipac prvi put zatvorio
plin, a zatim si ga ponovno otvorio.«
Čovjek se počinje njihati umorno mrmljajući: »Ne ... Ne ...«
Čuvajte se onih što se pospano njišu na krevtu mrmljajući: »Ne ... ne
... ne ...« Fućka se njima za opstanak ljudskog roda.
»Ali, oprosti«, nastavlja supruga, »ustao si već dva puta, možeš joj
jednom, tako ćemo mirno spavati. Zar ne želiš mirno spavati?«
»Ništa na svijetu ne želim kao to ...«, zaurla, ustane i otetura u
kuhinju.
»Kad si već tamo, donesi mi čašu vode«, govori ona.
Malo kasnije čaša je u njezinim rukama. Ispije tek gutljaj. Zatim se
ukoči kao gromom ošinuta: »Dragi ...«, šapće.
* Supruga gnjavatorka uvijek nešto prigovara, ali ne odmah.
15
elada8

Suprug stoji pred krevetom u stavu mirno salutira i kaže:

»Na zapovijed, gospodine pukovniče!«
»Jesi li siguran da si dobro zatvorio vodu?«
Ugušiti se plinom, još nekako, ali utopiti se, kakav užas!«
On već kreće vojničkim korakom pomiren sa sudbinom nadglednika
pipa. Vraća se, staje pred krevet u stavu mirno i očekuje daljnja
naređenja. Pokušava udariti petama, ali se čuje samo »flap«.
»Je li voda bila zatvorena?« pita supruga
»Sve je zatvoreno, gospodine pukovniče. Ništa nije otvoreno u ovoj
kući. Sve je zatvoreno, zatvoreno, zatvoreno! Laku noć, gospodine
pukovniče!«
Trenutak kasnije već hrče u ritmu marša. Ona naravno, ponovno
pokazuje znake krajnje nervoze. Zatim će odlučno: »Dragi!«
Čovjek se naglo budi, na riječ »dragi« skoči kao lutak na oprugu.
»Dosta!« urla i začudo mu iz usta ne suklja plamen.
»Kako se to ponašaš!« viče preplašena supruga. »Spavaj, prostače!
Ništa nisam rekla. Divlji si i kad spavaš! Prokleta ja kad sam se udala za
takvog prostaka! Govorila mi je majka da se pod odjećom činovnika
krije Drakula!...«
»Molim te, preklinjem te ...«, počinje plakati suprug. »Poludjet ću
od pospanosti... Nemoj gnjaviti. ..«
»Ali, reci mi, napokon, je li pipac od plina u vodoravnom ili
okomitom položaju prema podu?«
»Plin je bio zatvoren! Rekao sam ti da je zatvoren! Sve je bilo
zatvoreno. U ovoj kući je sve zatvoreno! Sve je zatvoreno, zatvoreno,
zatvoreno ...«
Upravo u tom trenutku, čuju se koraci u hodniku.
»Slobodno?«
»Nebesa, tko je?« reče supruga.
»Ja sam, kućepazitelj. Oprostite, kućna vrata su bila otvorena ...«
Uklanjanje noćne gnjavatorke
Zadaviti je. Gumenom plinskom cijevi.
16
elada8

Tako neće više udisati zrak za koji tvrdoglavo vjeruje da je zagađen

smrtonosnim elementom.

SUPRUGA URLATORKA
(Uxor ululans tympanorum ruptrix)*

Kada shvatimo da kućna pomoćnica, uzevši u obzir nedjelje,

državne i crkvene blagdane, odmor, bolest i povećanje sindikalnih
doprinosa, stoji šest stotina lira, ne na sat, već na minutu, ne
preostaje nam drugo nego je se odreći. Supruga sklona urlanju nikada
se ne protivi toj odluci, jer zna da će, lišena posluge, moći dati maha
svom mračnom porivu probijanja bubnjića čemu će dodati obilan
obrok jadikovki uvijek umorne supruge.
Evo, snimka najvažnijih jutarnjih trenutaka supruge što urla i
bubnjiće probija.
»Tako dakle? Ostali ste kod kuće da biste spavali do podne?
Valentina, Franco, Roberta! Ustajte! Bilo bi bolje da ste otišli u školu.
Je li moguće da vas ni ova užasna buka isprašivača nije u stanju
probuditi? Već je čitav sat kako je tata ustao, zar ne, tata? Uvijek
odgovara mumljanjem, nespretnjaković! Valentina, što je previše,
previše je, skoro će devet, hoćeš li se prihvatiti usisavača ili ne?
Franco, umit ćeš se kasnije. Uzmi ljestve i pažljivo obriši police za
knjige! Roberta, ne vjerujem da baš sada moraš na WC, to je samo
izlika da se zatvoriš u kupaonicu. Smjesta operi suđe u kuhinji. Franco,
kakvo je to zavijanje? Zar zaista uživaš padati s ljestava. Valentina,
kaže da je pao, stavi mu flaster ako treba. Ako si završila usisavati,
možeš obrisati prašinu u mojoj sobi. Sjeti se prigrijati mlijeko za
Lorenza. Čim se probudi treba ga nahraniti. . . Tata, gdje si?
* Supruga što urla i bubnjiće probija.

17
elada8

Mrmljaj glasnije da te čujem... Hoćeš li obrisati prašinu i u dnevnoj

sobi? Ne razumijem ga ni kad urla... Valentina, što je rekao tata? Kakve
to prostote govoriš, Valentina? Franco, zar si opet pao? Moraš ljestve
pomicati, ako se budeš naginjao, past ćeš! Roberta, što radiš u
kupaonici? Ta djevojčica čim prošeta kućom završi u kupaonici. Hajde,
operi tanjure, poslije treba dobro iščetkati moket u blagovaonici.
Valentina, trči, Lorenzo se probudio! Kad ga odjeneš, ispraši sagove u
sobi Franco, dok brišeš tu prokletu biblioteku, mogao bi ponavljati
matematiku. Tamo su ti i knjige. Ako te sutra pitaju u školi, nemoj se
tužili i izigravati žrtvu. Tata! Mislila sam da bi bilo lijepo da opereš
prozore ... ’Kravo’, kako to misliš? ... Roberta, zaboga, svaki put kad
uđem u kupaonicu, ti si unutra. Metla je tu, zar je ne vidiš? Franco, kad
si već na ljestvama uzmi 'Staklosjaj’ i očisti staklo na sobnim vratima ...
Valentina, jesi li obukla Lorenza? Jesi li mu dala kašicu? Igraj se malo s
njim, operi usput njegove plastične igračke ... Tko će zaviriti u
pećnicu? Franco, pogledaj je li gotov ragu. Tata, može li se znati gdje
si? Što znači zagorio? Dodaj malo vode, to je i tako za vas! Lorenzino,
dođi poljubiti mamu ... Evo ti ova krpa pa briši prašinu, hoćeš li,
Lorenzino? Tko ga je naučio plaziti jezik? Sigurno ti, Franco. Treba
staviti rublje u stroj za pranje! Mogla bi to ti, Roberta. Nemoj reći da je
teško, stroj je, osim toga, u kupaonici! Tako možeš raditi dvije stvari
odjednom, jesi li zadovoljna? Valentina, isključi stroj za pranje posuđa.
Kada si već u kuhinji, izvadi ribu iz hladnjaka! Da, ribu. Ako ti se ne
sviđa, možeš otići u restoran. Tata? Može li se znati gdje je tata ...
Franco, telefon! Nitko ne diže slušalicu. Ne, ne mogu se maknuti! Zar
ne vidite da već dva sata listam recepte kako bih odlučila što
pripremiti sutra za večeru. Kao da me to veseli! Hajde, Valentina, ne
pravi se pametnom. Bolje pripremi juhu za Lorenza. Lorenzino, ne
govori mama tebi... Dosadno ti je, je li, srce? Uzmi metlicu pa čisti sag
... Netko zvoni. Sigurno su donijeli voće ... Franco, otvori... Roberta,
izađi iz kupaonice. Treba namjestiti krevete, Valentina, je li Lorenzo s
tobom? Franco, je li moguće da si opet pao? Operi špinat i stavi ga
18
elada8

kuhati. Roberta, je li Lorenzo s tobom? Zar je otac nestao? ... Lorenzo!

Šara po zidu kemijskom olovkom. Tko ostavlja posvuda kemijske
olovke? Pa to je moja, zlatna .. Tko će mi skuhati malo čaja? Valentina,
hoćeš li se odlijepiti od tog telefona i pripremiti juhu za Lorenza.
Franco, uzmi ’Reflex’ i prebriši njime antikni namještaj. Ti, Roberta,
možeš usjajiti metalne dijelove namještaja. Lorenzo! Brzo, dječak pije
’Odol’. Netko zvoni. Sigurno su donijeli mineralnu vodu. Kakva je ovo
voda na podu? Franco, zar si pao s bocama? Valentina, pogledaj, kaže
da se porezao ... Lijepo, nema više flastera. Kao da ga jedete!
Lorenzo, gdje si? Je li vaš otac izašao? Tko će postaviti stol? Već šest
dana nitko nije zalio cvijeće! Telefon! Ne mogu odgovoriti jer
sastavljam jelovnik za sutra uvečer. Franco, ne pravi toliko buke oko
obične posjekotine, operi pod u kuhinji... Tko zna gdje je otac? Recite
da ćemo telefonirati kasnije. Roberta, je li Lorenzo s tobom? Još si u
kupaonici? Izlazi, nesretnice. Namaži laštilom pod u hodniku! Hoćete li
da umrem pred vašim očima? Jadna ja, jadna ja! Uza sav taj posao nije
ni čudo da sam uvečer mrtva umorna! Mrtva!«
Uklanjanje urlatorke
Ako imate prijatelja koji također boluje od supruge sklone urlanju,
pokušajte primijeniti bratoubilački rat, nešto poput borbe pijetlova.
Naime, dvije supruge što boluju od kroničnog pogubnog vikanja kada
se jednom nađu zajedno možda osjete borbenost i započnu borbu
kola bi ih obje mogla dokrajčiti. Ima samo jedna Opasnost: da se obje
udruže protiv vas i da urlaju dok vas ne unište.
Zato savjetujemo pojedinačno uklanjanje.
Danas se u trgovinama mogu nabaviti snažne sirene koje, doduše,
nisu u stanju neutralizirati glasovnu moć urlatorke, ali upotrijebljene u
vrčem broju, njih dvadesetak, recimo, mogle bi je ušutkati. Ušutkanoj
supruzi pustite zatim vrpcu sa snimkom njezinog dnevnog urlanja. Vi, i
vaša djeca, već navikli na torturu, preživjet ćete, ali će supruga
umrijeti. Sigurno.
To će, osim toga, nalikovati samoubojstvu te nećete biti sudski
19
elada8

gonjeni.

SUPRUGA ZAKLETA NEPRIJATELJICA SVEKRVE

(Uxor socrui ad versa)*

Ni jedna žena ne voli svekrvu i rijetko to uspijeva prikriti. Pa ipak,

neke su tako spretne da prirodnu odbojnost prema suprugovoj majci
skriju duboko u podsvijest, ukazujući joj stalno ljubav punu brižnosti;
time je njihova psihička ravnoteža ozbiljno poremećena te su
prinuđene zatražiti pomoć psihoanalitičara.
Velika većina supruga su borbene protivnice svekrva. A nema
svekrve koja nije ekstraparlamentarni protivnik nevjeste (što znači da
o njoj ne želi ni govoriti).
Supruga neprijateljica svekrve pripada velikoj porodici supruga
nasilnica. I zaista, nasilna je preko svake mjere.
Kada, na primjer, suprug dođe kući u četiri sata poslije podne, ona
ga ne pozdravlja već odmah prekorava.
»Hm?« otpuhne raskoračivši se i podbočivši se rukama poput prave
muškarače. »Može li se znati zašto nisi došao na objed? S kojom si
plavušom danas ručao? Priznaj, svinjo!«
Suprug odmah uključuje mučeničku aureolu.
»Smiri se«, kaže. »Griješiš. Nisam došao na ručak jer sam obećao
jednoj osobi da ću svratiti do nje. Tako sam i ručao s njom ...«
»Priznaješ, dakle? Tko je ta ženturača?«
»Moja majka«, reče suprug, a neonska aureola još jače blista.
Bljesak zadovoljstva i zloće na trenutak zasja u supruginim očima
što je, barem posredno, rekla za svekrvu da je »ženturača«.
»Tvoja majka? Ručao si kod majke?«
»Da, rekao sam ti.«
* Supruga neprijateljica svekrve.

20
elada8

»Zašto, u tvojoj kući se, znači, loše jede? Možda te trujem?«

»Ne uvijek ...«
»Zar ti je tako odvratno ono što ti ja pripremim, pa moraš jesti kod
majke?«
Majka ne izgovara kao majka već prezirno, ona tvoja.
Suprug odahne, glumeći strpljenje kojeg nema.
»Obišao sam majku. Nisam je vidio više od mjesec dana ...«
»Ali joj stalno telefoniraš!«
»Nikad joj ne telefoniram. Morao sam otići do nje!«
»Upravo danas kad sam ti pripremila artičoke.«
»Pa valjda mama vrijedi više od artičoka.«
»Molim te, ne govori stalno ’mama’!« reče neprijateljica svekrve,
prasnuvši u teatralni smijeh, dostojan Andreine Pagnani u njezinim
najboljim godinama. »Držiš se još uvijek majčinih skuta!« proročkim
glasom izgovori ona i poče dugim koracima koračati sobom. Takvu
rečenicu i treba izgovoriti proročkim glasom kako bi se naglasilo
njezino pravo značenje.
»Držim se? Skuta? Majke? Ja?« pita on, a svaka je riječ novo pitanje.
»Da, ti! A trebao bi se trgnuti i stati na vlastite noge!«
»Trgnuti? Stati? Na vlastite noge? Ja?« ponavlja suprug.
»Da, ti!« viče supruga. »Nesvjesno si još uvijek pod utjecajem
majke.«
Lako je zamisliti da kao izraziti antifeministi teško podnosimo da
suprug nasjedne ovako jeftinim smicalicama.
»Ali, jesmo li poludjeli? Ja da živim pod utjecajem majke? A već
trideset i tri godine živim odvojeno od nje. O kojim to skutima brbljaš?
Može li se znati o kakvim to skutima trabunjaš?«
»Metaforičnim skutima.«
»Skuti moje majke nisu metaforični!«
Primjedba je tako blesava da uspijeva na trenutak ušutkati suprugu.
Ali, samo na trenutak. Brzo se snalazi.
»Oženjen si, dragi moj. Već si dvadeset godina u braku! Moraš se
21
elada8

naviknuti biti bez majke! Za njezino dobro i tvoju moralnu ravnotežu.«

»Pa to i radim!«
»Ne čini mi se! Odlaziš k njoj na ručak svaki čas.«
»Svaka dva ili tri mjeseca! Tek svaka dva-tri mjeseca!«
»Misliš da ne primjećujem izraz tvog lica kad ručaš kod kuće: ’Ipak
su paprike moje majke ...!’«
»Mama je uvijek mrzila paprike ...«
»Ovdje si, ali si u mislima uvijek kod nje.«
»Mogao bih te ubiti zbog tih riječi ...«
»Da, onda bi mogao jesti kod majke svaki dan!«
»Ali...«
»Mamina mazo, mazo, mazo! Pa kako bi se i mogao takav tip
osloboditi mamokracije u ovoj zaostaloj naciji! Pravi si mamin sin.
Nikada nećeš ozdraviti.«
»I ne želim ozdraviti!« viče muž. »A sada dosta, jer ako nastaviš
odlazim k majci.«
»Naravno, razumije se«, supruga će promuklim glasom, spremna da
zaplače. »Ne bi ti propustio priliku da se vratiš svojoj mami! Vrati se! I
tako si u mislima uvijek tamo. Mamin sine, slinavče.«
»Reci još samo jednu riječ i vidjet ćeš!«
»Ne podnosim one koji uvijek trebaju mamu!« nastavlja supruga,
izgovorivši već deset riječi, a da ništa nije vidjela.
»Moraš se naviknuti biti bez mame, jesi li razumio? A ne stalno
mama, mama, mama, uvijek mama ...«
Brižne zatim u plač.
»Osjećam se frustriranom, uništit ćeš me ...«
Kroz suze uspijeva napipati telefon i okrenuti broj.
»Tvoja majka se umiješala u naš brak. Ne mogu više... Dosta! Ubij u
sebi svoju majku!... Halo! Jesi li ti, mama? Mama, molim te, dođi k
meni na spavanje ... Da, večeras. Trebam te, majčice ...«
Uklanjanje svekrvine zaklete neprijateljice
Osvekrvite je po glavi. Sve su svekrve tvrde i grube kao kvrgav štap.
22
elada8

Možda sretnim slučajem obje podlegnu.

SUPRUGA TABLETOMANKA
(Uxor medicamentosa pilularum largitrix)*

Tabletomanom se rađate. Kada neko dijete umjesto karamela više

voli »Vitergin«, a umjesto mliječne čokolade čokoladne pilule za
čišćenje, sigurno je da će u petnaestoj godini biti strastveni ljubitelj
pilula.
Pilulomanija je tipična bolest našeg vremena u kojem se i medicina
spustila na razinu dnevne štampe, a najugledniji liječnici umjesto da
populariziraju medicinu, brbljaju po novinama o bolestima jetre i
arteriosklerozi.
Danomice smo izloženi mnoštvu medicinskih obavještenja koja nas
upoznavaju s imenima najmodernijih lijekova, te je jasno da nam više
ne treba liječnik. Sami odlučujemo kako se liječiti, nakon što utvrdimo
od koje bolesti bolujemo. Tabletomanija je suvereno zavladala. Za
sada poznajemo samo jedan tip okorjelog tabletomana: suprugu.
Dvije su vrste tabletomanki: one što vlastito poznavanje lijekova
primjenjuju na sebi, i druge, nesebične i vrlo opasne, koje tvrdoglavo
savjetuju, nagovaraju i, naravno, primoravaju supruga da guta
najrazličitije vrste lijekova koji su po njihovom mišljenju, potrebni
jadnome čovjeku.
Nesebična tabletomanka je zdrava, snažna, aktivna i krepka jer
nikada u životu nije progutala ni jednu pilulu. Puca od zdravlja. Kljuka
supruga lijekovima već od prve bračne noći.
»Dragi, kako smo uzbuđeni! Znaš li što bismo mogli? Uzmi par
tableta Antitjeskobina ... Odlične su, da samo znaš koliko sam ih dala
svojoj majci!«
* Supruga ljekovita, lijekovima darežljiva.

23
elada8

I kada Antitjeskobin suviše otromi supruga i natjera ga na preranu i

nezgodnu pospanost, već su spremne četiri kuglice superstimulansa
na bazi muških hormona.
Od tog trenutka između supruga tabletofoba i supruge
tabletomanke, počinje bitka koja, na žalost, završava pobjedom
supruge. Uvijek je budna, ispituje lice supruga u potrazi za
simptomom koji će joj omogućiti da ga nakljuka lijekovima; on stoički
šuti, čak i s temperaturom od četrdeset stupnjeva, nastoji izgledati
zdrav, veseo, živahan, a rezultat je da ga u većini slučajeva supruga
znalački promatra izgovarajući: »U kakvom si to čudnom stanju
napetosti i dobrog raspoloženja? Da nisi možda bolestan?«
I daje mu čitavu bočicu Biogamaglobulina i šest pilula
Antiživahnina.
Šest mjeseci kasnije nesretni gutač pilula već je pravo pokretno
skladište pilula.
Sve brže jede svoje oskudne obroke gutajući ih prije i poslije
najvažnijih lijekova. Ljubazna pilularka koja vodi brigu o njegovom
zdravlju, hoda po kući s torbicom lijekova preko ramena, za slučaj
hitne intervencije.
»Danas nisi dobro!« uzvikuje primijetivši da suprug ima prištić na
čelu. »Moraš uzeti dvije pilule Protuprištolina. Taj lijek uzrokuje u
organizmu porast vitamina A, pa ćeš zato uzeti i jednu tabletu
Avitaminina.
Gutač pilula nakon nekog vremena više ne protuslovi, jer čim otvori
usta, ona iskoristi priliku i utrpa mu Glavobolin protiv glavobolje,
Nahladolin protiv kašlja, Proljevolin za čišćenje.
Zdrav čovjek se uz tolike lijekove pretvara u boležljivo i nesigurno
biće ovisno o tabletama. To je trijumf tabletomanke, koja sad već
mora zapisivati lijekove i voditi složenu satnicu kako bi mogla sve
pilule utrpati u suprugova usta.
U »špicama«, to jest za vrijeme obroka, nesretnik jedva uspije
pojesti pileći batak pošto se najeo Stomakolina, Probavolina,
24
elada8

Jetrolina, Čirostopina, Kakolina, Crijevolina.

Između dvoje supružnika moguć je jedino slijedeći razgovor:
»Sjećaš li se one sjajne terapije s Antireuminom prije tri godine? U to
vrijeme si mi davala i Tritartrit i Cortizonkemociclyn!«
»Odmah nakon toga, sjećaš se, otkrili smo onaj sirup ... Kako se ono
zvao? ...«
» Bronhirling!«
»Točno, Bronhirling. Popili smo dvanaest bočica u 1964. godini,
čuvena godina za panonske sirupe.«
»Bio je dobar ...«
»Reci, bi li i sada uzeo jednu čašicu?«
Napokon, jedne večeri supruga se pojavi noseći oko vrata šarenu i
zaista modernu i originalnu ogrlicu od pilula.
»Divne li ogrlice ...« uzvikuje tabletojed.
»Sviđa ti se? Načinjena je od svih pilula koje moraš popiti prije jela.
Učinilo mi se to najzgodnijim načinom ... Svaki dan progutat ćeš čitavu
ogrlicu i onda smo bez brige.« I prebirući zrno po zrno ogrlice kao
krunicu, supruga tumači pjevušeći. »Kemoterapik, antibiotik, digestiv,
sedativ, antireumatik, antineuralgik, antianalgetik, diuretik . . .«
»Amen«, dodaje skrušeno suprug.
Uklanjanje tabletomanke
Nakon godinu dana braka rijetko koji suprug ima snage ubiti takvu
suprugu. Ona, naime, sluteći opasnost, povećava dozu Antizločinina.
Osim toga, suprug je sada već toliki rob pilula da ih se teško može
odreći.
Sjetite se, dakle, da uklanjanju supruge ove vrste treba pristupiti
odmah i bez razmišljanja, čim primijetite da supruga češće zalazi u
apoteku nego u trgovinu s namirnicama. Izvršenje je vrlo lako.
Mitraljeski rafal tabletama strihnina i kurare.
Prije obroka.

25
elada8

SUPRUGA PISMOOTVARAČICA
(Uxor curiosa in mariti epistulis oculos inserens)*

Sve su supruge sklone ovom poroku. Teško odolijevaju napasti da

zavire u pismo upućeno suprugu.
Nekoć kada je suprug bio strah i trepet, ovaj mrski porok vršio se u
potpunoj tajnosti; supruge su pribjegavale starom načinu otvaranja
pisma — vodenoj pari. Nakon što bi pročitale sadržaj pisma uz mnoge
duševne boli, ali bez i trunka osjećaja krivnje, zalijepile bi ponovno
kovertu i pismo bi uručile suprugu, doduše, malo izgužvano, jer ga je
istom postupku podvrgla i kućepaziteljica.
Koja se žena danas boji muža?
Njegova pisma bivaju dakle:
a) otvorena bez oklijevanja
b) površno pročitana
c) nikad vraćena u kovertu
d) ostavljena bilo gdje u kući
e) najčešće zaboravljena
f) rijetko uručena primaocu.
Događa se često da suprug nestrpljivo očekuje pismo koje tjednima
leži zgužvano u kutiji za lijekove (supruga ga je pročitala dok je tražila
tabletu protiv glavobolje). Još češće se događa da stigne i treća
opomena za plaćanje duga, jer je supruga ostavila obavijest o isteku
roka plaćanja u kutiji s naftalinom (upravo je spremala zimsku
odjeću), prvu opomenu u kutiji za kupaće kostime (pripremala se za
odlazak na more), a drugu opomenu u nekom kovčegu (upravo su se
vratili s mora).
Događa se također da supruga pripada izvanrednoj vrsti
nekažnjivih. Naime, njima se takvo ponašanje čini normalnim.
Kada se suprug vrati s posla dočekuju ga i srdačno ljube, iako znaju
da su mu iz potaje zadale ubod nožem za otvaranje pisama.
* Radoznala supruga što zaviruje u suprugova pisma.
26
elada8

»Što ima novog?« pita muž u blaženom neznanju.

»Ništa, dragi...«, odgovara pismootvaračica. Zatim dodaje tihim
glasom nalik na nečitljive napise na poleđini ugovora o osiguranju:
»Osim neke pošte.«
»Da? Tko piše?«
»Ettore.«
»Ettore? Što piše? Gdje je pismo?«
Supruga za to vrijeme postavlja stol.
»Kaže da je unaprijeđen, da mu je žena ozdravila i da će možda za
mjesec dana doći u Rim.«
»Otvorila si pismo?« pita muž ne dajući naslutiti svoje blago
nezadovoljstvo.
»Zabunom. Mislila sam da je pismo uputio obitelji. Tek kad sam ga
otvorila, vidjela sam da je za tebe ... A kad sam ga već otvorila, onda
sam ga i pročitala. Oprosti, dragi. Znaš dobro da nemam običaj
otvarati tvoja pisma ...«, laže bezobraznica.
»Ali, ne smeta, ionako će Ettore doći za mjesec dana ...«
»Da, kada bude putovao za Los Angeles.«
»Los Angeles?«
»Da. Tamo su ga premjestili nakon unapređenja. U centralu. A na
njegovo mjesto u Milanu dolazi Antonio.«
»Antonio? Koji Antonio?«
»Rapisardi.«
»Ma nemoj! Rapisardi? Već godinama se ne javlja.«
»I on ti je pisao«, govori pismoderačica.
»Traži obavijesti o nečem čega se sada dobro ne sjećam, pita te
nešto što sam smetla s uma i predlaže posao kojeg ću se možda sjetiti
jer mi se učinio važnim ...«
Suprug zadršće.
»Otvorila si zabunom i Antonijevo pismo?« pita.
»Ne, ne zabunom. Rukopis mi se učinio poznatim pa sam rekla sama
sebi: kladim se da je od Maria. Pogledala sam, a bilo je od Antonija...
27
elada8

Dragi, znaš da ne volim otvarati pisma ako nisu upućena meni«,

zaključi pismoistraživačica i ostane živa.
»Znam ... znam ...«, dodaje sveti čovjek.
»U svakom slučaju, Mario je slomio nogu.«
»Ma što kažeš? Kako znaš?«
»Pisalo je u pismu.«
»U Antonijevom pismu?«
»Ma ne, Antonio i Mario se ne poznaju.«
»Znači u Marijevom pismu. Pisao je i Mario?«
»Ne, nije Mario. Pisala ti je njegova sestra.«
»Erminija?«
»Da, ona.«
»I ti si zabunom otvorila i njezino pismo?«
»Ne, već nepažnjom. Erminija ima isti rukopis kao moja rođaka
Luisa. Mislila sam da ti piše Luisa.«
»Luisa? Ali Luisa stanuje do nas.«
»Da.«
»Pa što bi mi onda pisala?«
»Što smeta! Meni je pisala sve do prije dva mjeseca.«
»Ali, prije dva mjeseca je još bila u Francuskoj! Logično je što ti je
pisala.«
»Znači piše se samo iz Francuske? Iz Italije ne? Ne budi smiješan,
dragi.. .«
»Što kaže Erminija o Mariju? Je li prijelom ozbiljan? Kako se to
dogodilo? U kojoj je bolnici?«
»Slušaj, primaš toliko pošte da nije čudo da se više ničega ne
sjećam.«
»Pa dobro, daj mi pismo.«
»Oprosti, dragi, mislim da sam ga izgubila. Ali budi miran, osim
slomljene Marijeve noge, nema u pismu ničeg zanimljivog«,
bezobrazno izjavljuje čitateljica ekspresnih pisama.
»Nadam se da mi nitko drugi nije pisao«, reče mučenik bez imalo
28
elada8

nervoze, mirom osobe koju upravo proglašavaju blaženom.

Pismoistraživačica na trenutak gubi dah, a zatim će brzo: »Tvoja
majka.«
»Mama? Mama je pisala?« uzvikuje blaženi kriještećim glasom.
»Kaže da si joj mogao odgovoriti u vezi s prodajom kuće.«
»Kuće? Prodala je kuću?«
»Pisala ti je o tome prošlog mjeseca.«
»Nisi mi rekla.«
»Nisi me ni pitao.«
»Za koliko ju je prodala?«
»Ne sjećam se točno da li za pedeset milijuna s pet stotina hvati
vinograda, ili za pet stotina milijuna s pedeset hvati vinograda ... U
svakom slučaju sve je utrošeno za nasljedne takse nakon smrti strica
Anacleta.«
»Umro je stric Anaclete? Kada?«
»Javili su ti prije dva mjeseca!«
»Do vraga, pa ništa mi nisi rekla!«
»Prokletstvo, smetnula sam s uma.«
I blaženi urlaju. Od bola ako ih bodu strijelama. Od muke ako ih
polijevaju vrelim uljem, od užasa ako im čitaju pisma. Suprug, dakle,
urla od očaja i bjesni.
»Kako se to ponašaš?« širi oči uništavateljica telegrama koje, usput
rečeno, nisu uopće umorne s obzirom na napore kojima su stalno
izvrgnute.
»Sveti bože«, usklikne. »Pravimo tragediju ni od čega. Uostalom,
evo ti ovog preporučenog ekspresnog pisma što je stiglo prije dva
tjedna.«
»Otvorila si i preporučeno pismo?«
»A kako da ga ne otvorim? Na koverti je pisalo URUČITI OSOBNO!«
zaključi pismootvaračica, napuštajući scenu.
Uklanjanje pismootvaračice
Pošaljite pismo na svoje ime. Preporučeno, osobno, hitno.
29
elada8

Žena će ga otvoriti istog trenutka kad ga primi. Trenutak kasnije

neće više biti znatiželjna.
Jer je to bilo supereksplozivno pismo s dvostrukim nabojem, sa dva
ugrađena fitilja brzog paljenja i trostrukim detonatorom rezervnim i
dodatnim.
U slučaju da pismo ne eksplodira, proizvođač eksploziva — čiji se
ugled može usporediti s ugledom rolls roycea koji iz Londona šalje
mehaničara tamo gdje se automobil te marke nađe u kvaru — šalje
plaćenog ubojicu u roku od dva sata.

SUPRUGA KOJA SVE MAŠNAMA UKRAŠAVA

(Uxor perfecta)*

Ništa nije nesavršenije od pretjerane savršenosti.

Svjetski pokret za borbu protiv supruge (SPBS) koji obično
izbjegava krajnje polemičke stavove, svrstava savršenu suprugu na
vrh »top of danger«.
Uresivačicom nazivamo onu suprugu koja sve urešava. Što? Rublje,
na primjer. Izglača plahte, složi ih, poveže odgovarajućom vrpcom i
mašnama, a zatim ih odloži u ormar u strogom redu: sobu po sobu,
krevet po krevet.
Ukrašava osim toga suprugovu košulju prije nego je odloži uz
mirisave soli u posebnu prozirnu ladicu koju je sama projektirala, kako
njezin čovjek ne bi gubio vrijeme otvarajući dvadeset ladica u potrazi
za košuljom koju želi, već odmah vidi kroz prozirni materijal, u kojoj se
ladici košulja nalazi.

* Savršena supruga.

30
elada8

Ukrašavanje se proteže i na prekrivače za odijela od laganog

smeđeg muslina prebačenih poput šalova i pričvršćenih za vješalicu
crvenom vrpcom koja tako dobro pristaje uz smeđe.
Ukrašavanje se nastavlja i na vrećicama od mekanog modrog platna
u koje se spremaju cipele, na prekrivačima za krevete, na
prekrivačima prekrivača, na sve što služi da bi prekrilo stvari koje se
mogu prekriti. To je kraljica navlaka, navlaka za čajnik, navlake
navlaka; i kao što se brine da prekrije stvari, isto se tako brine da
nešto stavi pod njih: tu su, dakle, podmetači za čaše, tanjure, ubruse,
jedaći pribor, boce, posude, cipele (krpe na kojima hodate ulaštenim
podom).
Stol koji prostire supruga sklona ukrašavanju pravo je slavlje
podmetača i prekrivača, trijumf srebra, šalica, soljenki, natpisa gdje
tko sjedi, čaša poredanih tri po tri kao na nekoj smotri Rosenthala,
španjolskih tanjura, jedaćeg pribora položenog na blistave staklene
držače, dok se usred stola koče vrčevi s vodom i vinom, cvijeće i
upaljene svijeće.
Kuhinja supruge sklone ukrašavanju nalik je na operacionu
dvoranu. Opremljena je posljednjim pronalascima tehnike. Tu je
miješalica, stroj za mljevenje mesa, stroj za prženje kruha, stroj za
prženje mesa, električni ribež za sir, neutronski nož, automatski rezač
kruha, tranzistorska ljuštilica za krumpir, atomska friteza, tještilica za
peršin, vadilica kocaka leda, rezač za luk s ugrađenim suzama.
Supruga se služi svim ovim instrumentima točno i bez nervoze
poput nekog programatora IBM-a, i naravno, kako je savršena nikada
ne pravi nered. Po završetku objeda, njezina kuhinja ne izgleda
opustošena ciklonom, prepuna prljavih tanjura i raznih ostataka jela,
kao što se događa u svakoj običnoj kuhinji, već je još čišća i blistavija
od kuhinje izložene u salonu »Namještaj dvije tisućite godine«.
Prašina strahuje od savršene supruge. Kada normalna supruga
obriše prašinu, rijetko to suprug primijeti, jer po njegovom povratku
kući, prašina se ponovno vratila na mjesta odakle je bila privremeno
31
elada8

otjerana. Ali u kući uresivačice niti zrnce prašine ne usuđuje se vratiti

na površinu tek oprašenog stolića; pritaji se ustrašeno u krpi,
očekujući da bude izbačeno kroz prozor i da mirno odleprša na policu
za knjige gospođe što stanuje kat niže.
Usprkos bilo kojem tipu laštila podovi običnih kuća nikada ne
blistaju. Oni, Njezinog savršenstva, zasljepljuju. Svjetlucaju poput
dijamanata. Zrače svjetlošću.
Nema kuće u kojoj od deset slika barem tri ne vise krivo. One s kojih
briše prašinu Njezino veličanstvo Vladarica mašni ne pomaknu se ni za
milimetar: stoje pripijene uza zid, preplašene, u strogom redu poput
vojnika u stavu mirno.
A sagovi? Koji se sag neće pomaknuti, nabrati, olinjati? Ne, sagovi
naše Gospođe ukrasa kao da su prilijepljeni za pod. Rese su im
ukočene od straha, ili su možda počešljane a zatim poprskane
najjačim učvršćivačem.
Zna se, lišće geranija lako požuti. Čini se čak da ta biljka proizvodi
više suhog lišća nego cvjetova. Ali, ne zaboravimo da se geranij koji
živi na balkonu savršene supruge, ponaša kao ficus sempervivens, i ne
zna za žutu boju, raste bujan poput grma, mesnatih listova i cvjetova
izazovnih boja.
Na prijemima koje gospođa savršenstvo obožava, toliko je
raznovrsnih i izvrsnih jela, kao da prijeme organizira sama FAO.
Gospođa je u stanju smjestiti za stol pedeset osoba, i poslužiti ih
bez pomoći konobara, ne posuđujući od susjeda tanjure i jedaći
pribor.
Nema tog broja gostiju koji je može prestrašiti. Čak ni u trenutku
kad se poslužuje kava.
Može neustrašivo odoljeti narudžbi za čitavu kasarnu, znajući da u
kuhinji ima bataljon posuda za jednu, dvije, četiri, osam, deset ili
dvanaest šalica kave, ukupno četrdeset i tri kave svakih petnaest
minuta.
Rijetko kada bez nervoze otvaramo bocu šampanjca. Savršena
32
elada8

supruga može otvoriti tri boce za samo sedamdeset jednu sekundu a

da ne prolije ni kapljicu tekućine i da ne stvori pjenu, a tri čepa, ostanu
joj čvrsto u ruci.
Otvara kutije s čokoladnim bombonima, čiji celofanski omotač
obično odolijeva svakom naporu, kao da ljušti bananu. Uvijek dođe
trenutak, za vrijeme nekog ručka, kada se obična supruga povuče u
kuhinju i plače nad brdom prljavog posuđa. Ona ne: leprša
nasmiješena među gostima i ostaje savršeno mirna ako nekom gostu
padne čaša sa sladoledom od čokolade na svijetli sag. Ona zna da
mrlje — u strahu od njezinih kemijskih preparata — vrše
samoubojstvo i nestaju same od sebe.
Kada uresivačica odlazi na odmor, nema predmeta u kući koji nije
prekriven posebnim bijelim platnom, s mašnom, naravno.
Sposobna je za dva sata pripremiti i složiti u posebnu košaru hranu
za izlet za dvadeset osoba. Naravno, služi se aluminijskom folijom u
neograničenim količinama. Ako organizira tri izleta mjesečno, akcije
proizvođača folije penju se do zvijezda. U slučaju da za prilog odabere
grah, bila bi u stanju umotati zrno po zrno, kad je u tome ne bi
spriječilo ono, čega je na prvi pogled lišena: osjećaj mjere.
Nije, dakle, moguće naći joj manu. Šije, krpa, glača, čisti, kuha,
plete, potkresuje, gnoji, peruša, preuređuje, ekonomizira, mijenja,
usjajuje, odijeva i naravno, ukrašava sa-vr-še-no.
Suprug se ne može potužiti. U dvadeset godina niti jednom nije
imao užitka reći: »Draga, imam rupu na čarapi.« Nikada mu nije bilo
omogućeno pobuniti se zbog neprišivenog dugmeta na okovratniku
košulje. Niti jedno jedino dugme u dvadeset godina!
Logično da u tom slučaju čovjek ne vidi izlaza doli onog
najdrastičnijeg.
Uklanjanje uresivačice
Pri izvršenju treba poštovati načine koji bi bili žrtvi po volji, tj. izvesti
urednu i savršenu smrt.
1) Ukrasiti bodež vrpcama.
33
elada8

2) Ubosti je među rebra i odmah spužvicom obrisati eventualne

mrlje krvi.
3) Prostrijeti podmetač na mjesto gdje pretpostavljate da će
pasti beživotno tijelo.
4) Prekriti tijelo prekrivačem od crnog baršuna ukrašenim
zlatnim vezom (komplet od šest komada nalazi se u ormaru u trećem
pretincu desno pod nazivom »crnina«).
5) Otići u kuhinju i napraviti rusvaj.

ZLOBNA SUPRUGA
(Uxor insinuans)*

Iako ne možemo zanijekati da živimo u vrijeme lišeno seksualnih

predrasuda, ipak se nadamo, suprotno onome što se obično misli, da
na tom području stvarnost ne nadmašuje maštu, naročito kad na njoj
gradi svoje sumnje tipična zlobnica.
Štampa stalno pothranjuje u nama nemir (prije čitanja večernje
štampe obično popijemo tabletu Antivjestolina), te smo skloni u
svemu vidjeti teško moralno rasulo, da teže već i ne može biti.
Djevojka ne krije sklonost prema suprotnom spolu? Besramnica.
Dječak popuši dvije kutije cigareta s malo marihuane? Narkoman.
Kakvog li pretjerivanja! Kada bismo malo više upotrebljavali self-
control i pokušali biti manje Talijani a više Englezi, kada bismo mogli
promatrati svari s više mira, koristilo bi to našem zdravlju, a i duhu.
Kada se ne bismo uzbuđivali i ljutili, ne bismo imali toliko adrenalina, a
opala bi i količina holesterola u krvi, što bi za' pedeset posto smanjilo
našu prirodnu sklonost infarktu.

* Sumnjičava supruga.

34
elada8

Na žalost, nikada nam to ne uspijeva. Kada se ljutimo rijetko

pomislimo: »Nebesa, a moj triglicerid!« Rijetko uzviknemo: »Jadni moj
adrenalin!« kada se zbog bilo čega grizemo.
Supruge bi, na primjer, trebale više misliti na svoje lipide. Potpuna
nebriga o lipemiji povećava njihov stalni nemir koji je i inače svojstven
njihovom ponašanju, naročito ako pripadaju vrsti zlobne supruge.
Karakteristični događaj
One večeri kada je naša sedmogodišnja kćerka Roberta odlučila da
njezin mali prijatelj Stefano (njezin vršnjak) ostane s nama na večeri,
nismo mogli ni pomisliti da će to izazvati neuobičajene promjene
adrenalina u našem cirkulatornom sustavu.
Sve je bilo dobro do jedanaest sati. Bio je prosinac, subota, i dvoje
djece je gutalo televizijski program, kao što je to već uobičajeno. Kada
je program završio, primijetili smo da pljušti kiša. Roberta je predložila
da Stefano prenoći kod nas.
»Da, ali gdje?« upitala je moja žena u stanju pripravnosti.
»Kako, gdje?« odgovori djevojčica. »Kada Francu dođe neki prijatelj
zar ne spava u njegovoj sobi? Zar Valentinine prijateljice ne spavaju s
njom? Dakle, Stefano će spavati u mojoj sobi, u krevetiću pokraj
moga!« zaključi ona.
Dozvola je izdana i tek sada mogu reći da je još do tada moja
supruga o svemu imala sasvim spartansku predodžbu. Kasnije, kada ih
je ugledala u krevetu, sa stripovima u rukama, mozgom joj sijevnu
pomisao u kojoj je vizija Sparte nestajala te se počeo nazirati djelić
Gomore. Učini joj se da Stefano u ruci ne drži strip već knjigu: »Kako
provesti prvu noć s djevojčicom svojih snova.« Rekla mi je to
sumnjičavim glasom. Zamolih je da ne prelazi standardnu granicu
svog kretenizma. Zatim otiđoh pozdraviti djecu.
»Nemojte dugo čitati, ugasite što prije svjetlo!« preporučih im.
»Dobra noć«, doda moja supruga zatvarajući maliciozno vrata sobe.
U hodniku se zaustavi.
»Nadajmo se da neće biti suviše dobra ...«, doda.
35
elada8

Nisam shvatio njezinu primjedbu.

»Možda je bolje da ih ne zatvorimo sasvim«, ponovno će ona.
»Koga?«
»Vrata sobe.«
»Misliš li da bi ih bilo strah?«
»Mislim upravo suprotno«, doda supruga još zlobnije. Vratio sam se
otvoriti vrata, osjećajući pravu napetost, s obzirom da mi je supruga
ovlaš natuknula kako bi ih već mogao zateći u nezgodnoj situaciji.
Naravno, pažljivo su čitali stripove.
»Djeco ...«, rekoh. »Možete čitati koliko hoćete, sutra je ionako
nedjelja. Ako želite, možete ostaviti upaljeno svjetlo ...«
Ono dvoje me odsutno pogledalo, sasvim zaokupljeni štivom.
»Ako vam zatreba, zovite ...«, doda moja supruga. »Ostavit ćemo
pritvorena vrata«, zaključi, otvorivši širom vrata.
Znajući da uz svjetlo čitaju stripove i da su vrata sobe otvorena,
malo se smiri. Ali ipak, nije odlazila na spavanje.
»Večeras mi se uopće ne spava«, reče oko ponoći, zijevajući bez
sustezanja.
»Misliš li da spavaju?« zapitah.
»Zašto ne bi pogledao? doda sumnjičavo.
Prođoh hodnikom na vrškovima prstiju. U sobi je vladala tišina.
Povirih: još su čitali, zaokupljeni pričom iz stripa i uopće nisu izgledali
pospani.
Iza ponoći legosmo. Na našim noćnim ormarićima bili su naslagani
mnogi stripovi koje i mi običavamo čitati prije spavanja. Samo što mi,
kada se odlučimo drugačije leći, odlažemo stripove a poslije ih
ponovno čitamo.
Od ove iznenadne misli nakostriješi mi se kosa na glavi. Vidio sam da
čitaju, ali zar to ne bi moglo biti i poslije.
»Naravno da je tako!« reče supruga kada sam joj saopćio svoju
misao.
»Daj, ne govorimo gluposti!« odgovorih. »Sasvim si me zbunila
36
elada8

svojom sklonošću da posvuda vidiš zlo.«

»Nije moguće da još nisi shvatio da Stefano voli Robertu?« doda
supruga.
»Voli?«
»Da, čini mi se da mu se Roberta neobično sviđa«, nastavi supruga
odlučivši da me sasvim uznemiri. »Osim toga, Roberta je već tako
seksi...«, sumnjičarila je dalje.
»Seksi? Roberta? ...«
»Stefano je razvijen za svoje godine, zar ne?« zaključi supruga
najsumnjičavijim glasom.
»Ne pretjeruj! Pa to su djeca ...«, pokušah je uvjeriti, ali sam već
vidio Robertu kako pjevuši »Lola-Lola« zajahavši stolicu poput »Plavog
anđelčića«.
»Misliš li uistinu da još uvijek čitaju?« reče supruga okrenuvši
stranicu i zlobno me pogledavši.
Nisam mogao izdržati. Ustadoh.
»Idem vidjeti!«
Prestali su čitati. Pričali su viceve.
»Nepristojne?« očajavala je supruga pošto sam joj podnio izvještaj.
»Slušaj, sada si zaista pretjerala. Smiri svoju bujnu i bolesnu maštu.
Djeca njihovih godina i ne znaju za nepristojne viceve?«
»Svi znaju nepristojne viceve«, reče supruga. »A od vica do ... samo
je korak, zar ne misliš?« nastavila je sumnjičavo.
»Nije istina, a kad bi i bilo tako, važi to samo za odrasle. Uostalom
nikada nisam čuo da bi nepristojni vic nekoga odveo u krevet. Molim
te, imaj na umu, djeci je sedam godina.«
Izgleda, da je to napokon shvatila.
Nešto kasnije moja supruga krikne. Grizla je plahtu u delirijumu
sumnjičavosti, pružajući mi stranicu koju je upravo pročitala. Bio je to
članak o seksualnom životu na Fidži otocima, koji se, bog zna kako,
našao među njezinim intelektualnim stripovima. Pogledah napis i
zapazih rečenicu koja kao da je bila ispisana fluorescentnim slovima:
37
elada8

»Seksualni život na Fidži otocima počinje u sedmoj godini...«

Trgnuh se i sjedoh na krevet.
»Vidiš da sam imala pravo!«
»Ali ovo dvoje nisu na Fidži otocima. ..«, pokušah se utješiti.
»Da, ali su u krevetu!« poviče moja supruga izgarajući od sumnje.
Otišao sam do njihove sobe u jedan sat, pa u jedan i dvadeset.
Napokon, nešto prije dva vidjeh da su ugasili svjetlo i učini mi se da
čujem tiho hrkanje.
»Hrču?« sumnjičavo će supruga iz svog kreveta muka.
Odlučih ući u sobu uz najveći mogući oprez. »Da ih ne probudim«,
lagao sam samom sebi. Uvjerih se da zaista spavaju. Sioux Indijanac
ne bi se bolje šuljao.
»Spavaju!« izvijestih na kraju obilaska.
»Nadam se svaki u svom krevetu!« reče supruga razdražujućim
nemirom.
»Dosta! Shvati da su to djeca i da ne misle na neke stvari!«
Zato je ona mislila na te stvari. Proživjeli smo najnemirniju noć u
životu. Nikada dječji san nije bio bolje čuvan.
Napokon svanu zora i obasja naš ponos pospanih roditelja. Da,
bijasmo pospani ali ponosni što smo bdjeli nad čašću naše kćerke.
Kada je Stefanov otac stigao oko podne da povede dječaka kući,
ovaj, ugledavši ga, poviče izdaleka usred vrta po kojem su šetali
stanari u nedjeljnoj besposlici: »Tata! Noćas sam spavao sa
Robertom!«
Začuh krik koji me uvjeri da je, osim stanara, Stefanov povik čula i
moja supruga. Ležala je na podu i jecala poput Medeje koja je ubila
vlastitu djecu, te očajem sicilijanske majke grcala: »Jadna moja kći! U
sedmoj godini pa već na zlu glasu!«
Uklanjanje zlobnice
Nije vrijedno truda, ponekad je čak i zabavno.
Ispitati dokle seže njena zloba.
Držati je za zabavu.
38
elada8

Ako pređe granice podnošljivog (tj. počne sumnjati u supruga jer ga

je zatekla kako promatra noge pisaćeg stola) s užitkom je uništiti, čak
nastojati da svi primijete taj užitak.

SUPRUGA PLETILJA
(Uxor flagitiosa)*

Supruga pletilja spada u jednu od mnogih podvrsta velike obitelji

supruga »zlatnih ruku«, najbrojnije u prošlom stoljeću. Imati zlatne
ruke znači znati uraditi sve, konzervirati rajčice, presti vunu, plesti
buransku čipku, izrađivati madrace, spremati patlidžane u ulje,
popravljati pipe.
Danas je moguće pronaći ženu zlatnih ruku samo u nekom
zabačenom mjestancu najudaljenije provincije.
Teško je, međutim, naći suprugu koja ne bi cijenila stari pojam
zlatnih ruku. Nema žene koja ne misli da je naročito spretna barem u
jednom od sedam stotina zanata po kojima je supruga devetnaestog
stoljeća bila profesionalna zlatoruka.
Jedna od tih aktivnosti je upravo pletenje. Promiču ga i časopisi za
žene koji posvećuju pletenju mnoge stranice tjedno.
U listopadu svaka supruga osjeti neodoljivu potrebu za pletenjem.
Jednog lijepog dana suprug je ugleda kako stiže kući s naramkom
vune svih boja i od tog trenutka bilo bi pravo čudo da suprug na svako
pitanje dobije drugi odgovor doli: »Šuti, brojim očice. Šezdeset pet,
šezdeset šest, šezdeset sedam ...«
Od listopada do ožujka pletilja je obuzeta orgijom brojenja očica.
Dodaje, oduzima, množi, dijeli. Marljivija djeca to koriste da ponove
matematiku.
* Mrska supruga.

39
elada8

»Dakle, imam sada osamdeset očica. Dobro. Ako oduzmem sa

svake strane sedam, ostat će ih šezdeset četiri. Pet završim u trećem
redu, ostane ih pedeset osam. Tada počinjem izrez. Da vidimo:
pedeset devet podijeljeno sa dva je dvadeset devet i pol. Pola očice u
pletenju ne postoji, ispustit ću jednu. Pedeset osam podijeljeno sa dva
je dvadeset devet, dvadeset devet, dvadeset devet... Telefonirat ću
gospođi Bellomo da čujem kako dalje oduzeti.«
Supruga to govori sama sa sobom isključivši supruga iz svog života.
Jedina njena veza sa svijetom je upravo gospođa Bellomo (na stotinu
normalnih supruga uvijek ima jedna gospođa Bellomo) koju se četiri
puta na dan pita koliko očica oduzeti. Ili o »izrezu«.
Problem »izreza« čini se najzamršenijim jer pletilje o tome
neprestano govore.
Za neke od njih mnogo je jednostavnije pozvati se na »izrez«, nego
se sjetiti nekog datuma.
»Da«, kažu, »jadni je Mario umro prije pet godina, dobro se sjećam,
te mi je godine izvanredno uspio ’izrez’ na Valentininom džemperu.«
Sve bi bilo dobro da pletilja ostane na jednom džemperu. Suprug
joj sigurno ne bi oduzeo zadovoljstvo da plete računajući. Ali njena
pomama za pletenjem je tolika da, povodeći se kao i obično za svojim
časopisima, ne može odoljeti napasti da danas započne plesti pulover
za Franca, sutra liseuse za Robertu, prekosutra kukičani jastuk, dan
kasnije čarape za Lorenza, iza toga vestu za supruga, slijedećeg
tjedna kapu za majku, i napokon, kaputić za psa.
Modni časopis donosi opis prekrasnog pokrivača naših baka.
Pletilja se baca na posao. Ugleda sliku prekrivača za krevet izrađenog
od ostataka vune. Naprijed, treba pronaći sve ostatke vune i započeti
prekrivač. Prava pletilja nikad ne završi započeti posao. Po tome su
sve iste. Nema kuće u kojoj nećete naći raznobojna klupka vune.
Nema divana iza čijih jastuka ne vire oštre pletače igle, kukice, igle za
pletenje čarapa. Razne vrste konca vuku se pod namještajem. Košare
s nikad završenim pletivom, stoje po kutovima soba. Povremeno se
40
elada8

pas zaplete u raznobojne vunene niti.

Jučer je, na primjer, naša supruga (također pletilja) konačno
završila vesticu za dvanaestogodišnju Robertu. Ali, kako je počela
plesti kada je Roberti bilo šest mjeseci, morat ćemo imati još jedno
dijete kako bi vesticu ipak netko nosio.
Uklanjanje pletilje
Pucati u nju dva pravo dva krivo, dva pravo dva krivo, dva pravo
dva krivo ... Bit će to ubojstvo s uzorkom. Kad dođemo do izreza,
oduzeti: jedan pravo drugi krivo, jedan pravo drugi krivo ...

SUPRUGA SVEZNADARKA
(Uxor stultitia plena)*

Na žalost, to je tip supruge što osjetno i zastrašujuće biva sve

brojniji. Ne bi to bilo takvo zlo da virus maštovitosti ne pogađa uvijek
potpuno nepripremljene osobe, bez trunka dobrog ukusa.
Supruga sveznadarka bjesni na bijedne malograđanske stavove, što
se uzalud upinju izgledati gospodski, a sama je do te mjere lišena
ukusa da sve pretvori u kič.
Uvjerena je, međutim, da se razumije u antikni namještaj što bi
trebali imati na savjesti izdavači »Braća Fabbri« koji su je zaplotnjački
obasuli malim priručnim izdanjima na tu temu, izazvavši opravdanu
zabunu između trumeaua, bureaua, comode, canapea, console,
servanta, chinoiserie i, što je još gore, između 15, 16, 17. i kasnog 18.
stoljeća, klasicizma te Louisa XV i Louisa XVI itd.
Do secesije stignu čak i one iz provincije koje vole imati ideja.
Listaju tjednike za žene s obaveznim dodatkom »Tvojdom«, ali
najzadovoljnije su kad same stvaraju.
* Supruga puna ludosti.

41
elada8

»Pogledaj ovu kolijevku iz devetnaestog stoljeća koju sam pronašla

u staretinara. Zar nije ludol«, govori supruga uz tipični pridjev »ludo«
kojim označava bilo što jer smatra da je to velegradska nastranost.
»Ali...«, odgovara prestrašeni suprug, »zar očekujemo bebu?«
»Ne govori gluposti, dragi! Preuredit ću je! Preuredit ću je u ludi
ljuljajući bar!«
»Ah!« uzvikuje suprug uz smiješak koji bi trebao značiti srdačno
odobravanje, a koji jedva prikriva sleđenu porugu.
»Stavit ćemo ga između stalka za ogledalo koji sam preuredila u
stolić za televiziju i one lude škropionice koju sam adaptirala u stalak
za časopise ...«, nastavlja supruga nabravši obrve poput profesionalca
koji zna da ne može pogriješiti.
Uostalom, zar je pogriješila kada je klasicističku komodu preuredila
u salonski hladnjak u kojemu uz koka-kole i oranž-sode stoji
»autentična« noćna posuda s kockicama leda?
Tu dosjetku cijeni više od drugih; svakom novom gostu, prilikom
obaveznog obilaska stana, najprije pokaže taj komo-hladnjak s
noćnom posudom on the rocks.
Svi se dive njezinoj genijalnosti, ali whisky piju bez leda.
Supruga sveznadarka, u neprestanom nastojanju da zadivljuje, ne
može shvatiti da komoda može služiti i kao komoda. Po njezinom
mišljenju komoda dobija na vrijednosti ako joj se dodaju ladice
valdostanske škrinjice ukrašene cvijećem, a isto je tako jasno da
komoda iz 18. stoljeća mora služiti kao stalak za cvijeće. U prvoj, tek
odškrinutoj ladici nalaze se najmanji lonci s cvijećem; u srednjoj
otvorenoj do polovice nešto veći; a u trećoj, potpuno otvorenoj,
mjesto je patuljastim hortenzijama.
A stari telefoni? U kući ove izumiteljice stari telefoni vrebaju iz
svakog kuta, preuređeni u stolnu lampu (»Zar nije luda zamisao dodati
sjenilo od šantunga ovom divnom telefonu od orahova drva?«), u
stalak za olovke (»Izbušila sam rupice gdje su bili brojevi i u svaku
42
elada8

stavila olovku. Zar nije ludo?«), u radio (»Podigneš slušalicu i čuješ

drugi program! Ludo, zar ne?«), u bombonijeru (»Dragi, čokoladni
bomboni su u telefonu ...«) i tako redom. Nagrada onome tko uspije
pronaći među tolikim telefonima onaj pravi.
Čovjek ojađen ovakvom suprugom gotovo je uvijek na putovanju.
Nesretnik nastoji živjeti što je moguće dulje u hotelu, gdje su telefoni
uvijek telefoni, gdje u komodama stoje košulje, a ne lonci s cvijećem.
U noćnom ormariću se možda i nalazi noćna posuda, ali svakako bez
leda, novine su odložene bilo gdje, a nisu utaknute u škropionice,
kreveti su normalni — uzglavlje im nije dio nekog ludog baroknog
oltara, stolice nisu klecala iz 18. stoljeća, a pisaći stolovi nisu načinjeni
od baldahina s tordiranim stupićima i kristalnom pločom.
Uklanjanje sveznadarke
Vratiti se kući s mrtvačkim nosilima.
»Kakva luda nosila iz 18. stoljeća, dragi!« zacvrkutat će supruga
diveći se nosilima, što su usput rečeno imitacija iz 19. stoljeća, iz
Cantua.*
»Kako ih upotrijebiti?« nastavlja supruga. »Kao stalak za
stereogramofon, ili krevetić za maloga? Možemo im dodati kotačiće iz
15. stoljeća i preurediti ih u pokretni bar? ...«
Odgovoriti: »Ne. Čudit ćeš se, draga, ali ih namjeravam upotrijebiti
upravo kao nosila.«
Nakon tih riječi ispaliti šest hitaca iz najbliže stolne lampe
(načinjene od stare ali još potpuno ispravne puške).

* Mjesto u Lombardiji.
43
elada8

ŠIK SUPRUGA
(Uxor elegans)*

Gotovo je uvijek plemenita porijekla. Ili bi to htjela biti, što je

gotovo isto. Obično je mršava, malo uvela, ali je to uvelost što brigom
znalca šminkera može postati i te kako zanimljivom.
Naravno, visoka je. U svakom slučaju nosit će potpetice da bude pet
centimetara viša.
Hod joj je lijep. Korača pločnikom kao da prelazi preko brvna. U kući
umjesto da hoda izvodi piruete.
Gotovo nikad nije tamnokosa, ako jest, ima plave oči.
Glas joj je dubok. Ili visok. Nikada normalan. Ne zna što je slovo »r«
osim kad govori francuski. Izgovara vokale prema posebnoj fonetici
otmjene čeljadi, tj. izgovara zatvoreno »o« kada ga treba izgovoriti
otvoreno, dok »e« izgovara uvijek kao »i«. Glas joj je nazalan i
zaobljen; od šest riječi dvije proguta (točnije preskoči); naglasak je
tako neobičan da se moramo zapitati tko ju je naučio govoriti.
Pažljivom analizom stranih naglasaka od kojih je sačinjen njezin
talijanski, doći ćemo do slijedećih rezultata: mnogo francuskog, nešto
engleskog i španjolskog, te pokoja njemačka riječ da se zna da je u
djetinjstvu imala schwester.
Ako ima nešto svog imetka, kupuje u Valentina čak i pregaču (ah,
obožava pripremati meko kuhana jaja); ako pak nema novaca, što je
češća pojava, odijeva se »originalno«.
Kada je u modi bila Indija, bacila se na lepršave svilene ogrtače po
osam tisuća lira metar, sa širokim pojasom što simpatično odudara od
boje haljine, a na glavi je nosila maramu, riješivši tako problem
odijevanja za čitave dvije sezone.

* Otmjena supruga.
44
elada8

Košulja i hlače njezina su omiljena odjeća, zna nositi sve. Za večer

voli crninu, a oko vrata objesi toliko ogrlica da vas iznenadi njezina
izdržljivost. Tu su teški lanci, medalje, pločice, praporci, te bi
vjerojatno izgubila ravnotežu pri najslabijem vjetriću. Mnoge su se
tako supruge pod težinom metalnih privjesaka, osjetljivih na silu teže,
složile na zemlju.
Šik supruga nikada »haljinu« ne naziva »haljinom«. Zove je »la robe«.
Kao što je sve što pije »drink« ili, »malo piće«.
»Mogu li vas ponuditi ’malim pićem’? Hoćete li votku, rakiju,
šampanjac . ..?«
Često zamjenjuje rodove pićima što ljupko ističe njezino neznanje
talijanskoga. Ako joj, međutim, zakrče prolaz kad je u svom
kabrioletu, psuje na čistom rimskom dijalektu. Svakome kaže »mila«
jer joj se »srce« čini suviše malograđanskim. Mnogo se ljubi.
»Mila moja, rijetko te vidim!« (poljubac). »Daj da te razgledam,
oprosti... (poljubac). Izgledaš tako mladoliko ... (poljubac). Hoćeš li
malo piće? Votku, mila?«
Vrsna je u međusobnom upoznavanju, što građanske žene nikada u
potpunosti ne savladaju. Leprša među uzvanicima vukući za ruku
jednog prestrašenog commonera, cvrkuće desno i lijevo ne
pogriješivši nikada ničije ime, sigurna, bez i trunka amnezije: »Grof
Raniero Ferretti di Castelbellino, doktor Rossi...«, »Markiza Pallavicini,
Giacomo Rossi...«, »Barun Franchetti, Gege Rossi...«, pokazujući tako
da kuća vrvi plemenitašima.
Suprug joj je sličan, ili ne primjećuje koga je doveo u kuću, ili se
prilagođava.
Ili odluči uraditi slijedeće.
Uklanjanje šik supruge
Nije teško. U svakom slučaju potrebno je biti na njezinoj razini.
Reći joj egzotičnim naglaskom »Mila, hoćeš li jedno malo piće?« I
udaviti je u kadi. Ah, pardon, u baignoiru.
45
elada8

SUPRUGA BOGATUNICA
(Uxor pecuniosa sed horrida et stolida)*

Samo je jedan tip supruge gori od bogatašice, a to je ružna i

siromašna. Treba odmah dodati da ružnu a siromašnu ženu može
oženiti samo sadomazohist u težnji za potpunim izopačenjem, dok je
suprug bogatunice gotovo uvijek normalan stvor, koji teži ostvarenju
vrhunske filozofske misli: »Sreća je u novcu.«
Do početka četrdesetih godina teško je bilo naći pravi primjerak
bogatunice, ali porastom ekonomskog blagostanja, dolazi do općeg
bogaćenja te je ovaj tip supruge sve brojniji u industrijski razvijenim
područjima.
Bogatunica je obično kćerka bogatunice i ružnog siromaha. Ali
nerijetko potječe iz braka ružne siromašice i ružnog siromaha koji su
se obogatili, što je dodatni jad njezinom već uvelike bijednom
položaju.
Obično je i glupa jer misli da je bogatstvo čini privlačnom u očima
supruga, a ne shvaća da je ovaj mrzi upravo zato što se nije uspio
svladati i poslati je do đavola prije ženidbe.
U svakom slučaju, do đavola je pošalje odmah nakon ženidbe. To je
najkičastija vrsta supruge. Nije lako opisati njezino ponašanje.
Pokušajmo ga dočarati slušajući je dok telefonira mamici.
Ti si, mamice?... Dobro. Ne, nema Giorgia. Zar ne znaš da već deset
dana ne spava kod kuće? Nisam ti rekla? . . . Majčice, nisam ti rekla jer
ga ne želim ponižavati! Da, jadnik! Prinuđen je spavati izvan kuće.
Zbog mene? Ne, sigurno ne, mama! On je tako odlučio ... Kako ne
razumiješ? Hoće po svaku cijenu dokazati da mi može odoljeti!. . . Ako
ostane u kući, svlada ga strast. .. Da, zato je otišao, srce moje! Ne, ne
u hotel, pa znaš kako je škrt. . . Spava kod sekretarice. Ali, saznala sam
da govori samo o meni . . . Tko mi je rekao? Njegov advokat. Kaže da
mu Giorgio stalno telefonira i govori o meni i rastavi .. .
* Imućna supruga ali užasna i glupa.
46
elada8

Naravno, o rastavi na koju je prinuđen živeći daleko od mene . . . Žao

mi ga je! Lud je za mnom, mama. Toliko je lud da nema dana da mu ne
telefoniram u kancelariju tri ili četiri puta. Zašto? Da bi me učinio
ljubomornom, kaže da ga nema! Reci, zar je itko naivniji od njega?
Toliko nastoji prikriti svoju ljubav da sam ga jednom čula kako viče
sekretarici: ’Reci toj gnjavatorki da sam umro!’ Zar nije sladak? Da, sa
sekretaricom je na ti. Znaš već kakva je drugarčina Giorgio .. .
Sekretarica? Pa, ništa posebnog. Raquel Welch, samo otmjenija .. .
Plava, dobro građena, s tako savršenim nogama da izgledaju gotovo
ružno . . . Naravno, zaposlio ju je da me učini ljubomornom. Stalno je
izvodi na večere ... I ne shvaća da se tako izvrgava ruglu. Želi pokazati
prijateljima da može i bez mene. A prijatelji na to nasjedaju i stalno mi
pričaju da su ga vidjeli s onom superluksuznom plavušom. Tako je
nazivaju! Zamisli kakve li sramote, jadni Giorgio!.. . Da, ponekad dođe
kući pod izlikom da je donio dva kovčega prljavog rublja a došao uzeti
čisto ... Ali ja znam da je došao vidjeti kako ću se ponašati.. . Ja?
Rugam mu se! Zamisli, počnem plakati i moliti ga da ostane, da me ne
ostavi... A on je tako dirnut mojim plačem, da me udari i zatvori se u
svoju sobu! Jučer smo se sreli u hodniku. Okrenuo je glavu i
promrmljao: ’Đavo te odnio!’ Reci mi ima li zaljubljenijeg čovjeka od
njega! Bio je bijesan što me je ponovo ugledao. To ga ljuti, razumiješ li,
mama? To su nagli ljudi, što možeš. Da, već deset dana ne spava kod
kuće. Od utorka, otkako je pucao. Nisam ti rekla? Iznenada mi je
stavio jabuku na glavu i rekao da se želi igrati Wilhelma Telia. Zatim je
ispalio hitac. Ali mi se učinilo da ne cilja jabuku. Jadnik, nije baš vješt.
Osim toga, jabuke mu se nikad nisu sviđale . .. Srećom, hitac me je
samo okrznuo. Da, pogriješio je: umjesto pištolja s gumenim mecima,
uzeo je pravog, što se obično nalazi u potkrovlju. Tko zna kako mu je
došao u ruke? Što kažeš, mamice? Doći ćeš sutra k meni? Joj, sutra
imam kozmetičarku ... Deset godina njege ... Uz razumnu cijenu, samo
pedeset milijuna. Mislim da me zove, oprosti. Giorgio se vratio. Idem
mu se pokazati... Jadnik. Žao mi ga je! Da, javit ću ti se kasnije ...
47
elada8

Zbogom, mamice.
Zamislimo sada scenu. Supruga ulazi u suprugovu sobu i zatekne ga
kako trpa odijela u tri velika kovčega.
Bogatunica: Odlaziš? Kamo?
Suprug (izbjegavajući da je pogleda, ne zato što bi mu bilo
neugodno, već se instinktivno nastoji zaštititi): Kamo mi padne na um!
Na Havaje!
Bogatunica: Odlaziš, dakle, tamo gdje smo proveli medeni mjesec...
Ali zašto tražiš sreću drugdje, kad sam ja ovdje?
Suprug (nastavlja pakirati): Upravo zbog toga.
Bogatunica (melodramatski, poput Rosselle Falk, ali s poraznim
ishodom, jer je na sceni ona a ne spomenuta glumica): Giorgio,
prestanimo! Znam da u dubini srca misliš samo na mene! Prije nego si
otišao promatrala sam te jedne noći. Stalno si u snu ponavljao moje
ime: Margherita, Margherita...
Suprug (kao netko kome se gadi i sama pomisao da se može sanjati
slična žena): Sanjao sam cvijeće!
Bogatunica (mazeći se): Giorgio, danas sam ti pisala! Sigurno želiš
vidjeti što sam ti napisala!
Suprug: Ni govora.
Bogatunica (i dalje mazno): Pa ipak sam sigurna da bi te veselilo
ono što sam napisala.
Suprug: Buncaš.
Bogatunica: Giorgio, napisala sam ti ček.
Suprug (naglo uzimajući ček koji mu pruža supruga): Daj mi ga!
Bogatunica (trijumfirajući u svoj svojoj gadosti) : Vidiš da ne znaš
skriti bolesnu strast koju osjećaš prema meni. S koliko li samo ljubavi
odlažeš u lisnicu ono što sam napisala! Sigurna sam da ćeš lisnicu
staviti u džep blizu srca...
Suprug (prkosno premješta lisnicu u stražnji džep hlača): Zbilja ...
Bogatunica (zaljubljeno): Giorgio, dugo sam razmišljala i želim ti
udovoljiti.
48
elada8

Suprug: Što čekaš? Prozor je otvoren. Skoči!

Bogatunica (hini da ne razumije, u stvari, zaista ne razumije): Želiš
da dođem s tobom, zar ne?
Suprug: Rekao sam da idem na Havaje, a ne u pakao.
Bogatunica (odvratno zaštitnički): Rekla sam, rekao si, rekli smo .. .
Koliko riječi! Dosta s riječima! U deset godina braka poljubio si me
samo jednom. Zašto si tako bojažljiv? Pokušaj, Giorgio! (maliciozno)
Možda i prihvatim tvoje udvaranje.
Suprug: Udvaranje?
Bogatunica (osmjehujući se polovinom usana, jer joj jedan dio zuba
nedostaje): Giorgio, tvoja ljubav zamara! Ako se umorim biti toliko
željena i zatražim sporazumni razvod, obećavši ti tri milijuna
mjesečno, vilu u Cap d’Antibesu i imanje na Rivijeri?
Suprug: Prihvatio bih.
Bogatunica: Znam, znam da bi to uradio da me usrećiš, da mi tvoja
ljubav ne bude teška! Ali znam da bi patio i zato ću se žrtvovati.
Ostajem uz tebe.
Suprug (očito ožalošćen): Ali ja to ne zaslužujem. Zašto bi se
žrtvovala za mene? Onaj orangutan u zoološkom vrtu ti je namigivao,
po-bjegni s njim i započni novi život u džungli!
Bogatunica: Kako si plemenit, Giorgio. Misliš samo na moju sreću ...
Kako mogu biti neosjetljiva na takvu plemenitost? Neću te napustiti,
Giorgio. Sve sam razumjela. Trošiš nemilice moj novac kako bi me
doveo do prosjačkog štapa i tako mi pokazao da me nisi uzeo zbog
mog bogatstva, već zbog mene same!...
Suprug: Prosjačkog štapa? Nije valjda gotovo s novcem!
Bogatunica: Anđele moj, ne, na žalost nije. Ali, zar je potrebno da mi
pokazuješ svoju ljubav trošeći moje milijune?
Suprug: Pusti da tako radim, polazi mi za rukom ...
Bogatunica: Kako hoćeš! Ti si u stvari romantik. Ali, ako me želiš
siromašnom, zašto čekati tolike godine da nestane mog imetka? Već
sutra ga mogu darovati dobrotvornim ustanovama.
49
elada8

Suprug: Sutra? Dobrotvornim ustanovama? Sve?

Bogatunica: Giorgio, zašto me tako gledaš ... Što će ti pištolj?
Giorgio, nemoj! Hoćeš se UBITI? Hoćeš dokrajčiti svoje ljubavne jade?
... Ali uperio si pištolj u mene ... Razumijem! Ne podnosiš pomisao da
me ostaviš samu ... Ne želiš da pripadam drugome! Toliko me dakle
voliš, Giorgio? (Iz pištolja odjekne šest hitaca) Pogodio si! Oh, kako
sam sretna! (tetura) A sada, Giorgio, pucaj u sebe ... Što radiš?
Odlažeš oružje? (hvata se grčevito za zavjesu) Ah, da, razumijem ...
Ubit ćeš se za godinu, dvije ... Želiš patiti! Kazniti samog sebe ...
polako patiti što nisam uza te ... Želiš se kazniti! Ne ... nisam ...
vjerovala ... da ... me ... toliko ... voliš ... (pada na pod).
Uklanjanje supruge bogatunice
Već obavljeno.

SUPRUGA BRBLJAVICA
(Uxor loquacis)*

Kako je se riješiti?
Pustiti je da govori do mile volje. Poticati je, podbadati je.
»Ispričaj mi...«, »Je li moguće?« .. . »Reci mi...«, »I onda?...«,
»Zašto...?« »Ali kada ...?«
Ne dopustiti joj da dođe do daha. Ni na trenutak. Na ovaj način je
neki liječnik iz Miamija uspio 1967. postići samoubojstvo supruge.
Pustio ju je govoriti, poticao je pitanjima te je jadnica zaboravila disati.
Izgovarajući: » ... upravo je on bio ljubavnikom šogorice svog nećaka
...« izdahnula je ugušena vlastitim riječima.

* Brbljava supruga.

50
elada8

U vrstu brbljavica spada i ona supruga koja govori nasumce, bilo u

kući bilo izvan nje, s rodbinom ili prijateljima, preko telefona ili
zvučnika...
Reći ćete: zašto i nju ubiti?
Evo kratkog odgovora: a zašto ne?
Ipak, nećemo se ograničiti samo na ovo »zašto ne?«.
Neka vam kao razlog posluži slijedeći
Prizor iz života
»Je li gotova večera?« pita on.
»Kako se usuđuješ to pitati?« odgovara ona.
»Usuđujem? Vraćam se s posla i gladan sam«, kaže on.
»A žedan?« ironizira ona.
»Žedan?« ponavlja on.
»Rekli su mi da se noću kasno vraćaš kući i da si uvijek pijan!« viče
ona.
»Pijan? Ali to je besmislica! Tko ti je to rekao?« vrišti on.
»Nije važno. Važno je da znam«, objašnjava ona.
»Ali što znaš? Jesi li ikada vidjela da se pijan vraćam kući?« pita on.
»Dobro to prikrivaš ...«, zlobno će ona.
»Dosta! Želim znati tko širi takvu glupu priču! Sigurno neka tvoja
prijateljica!« uzvikuje on.
»Ostavi na miru moje prijateljice!« buni se ona.
»Reci tko ti je ispričao tu budalaštinu!« urla on.
»Mirella«, priznaje ona.
»Telefoniraj joj!« naređuje on.
»Nikada!« viče ona.
»Rekao SAM NAZOVI JE!« dere se on.
»Halo, Mirella? Hvala ti što si mi otvorila oči što se tiče sumnjivog
ponašanja moga muža, ali možeš li mi reći tko ti je to rekao?« upita
ona.
»Maria Grazia«, odgovori Mirella.
»Maria Grazia ...«, izvještava supruga.
51
elada8

»Maria Grazia? Nazovi Mariju Graziju!« poviče on.

»Ali, dragi...« buni se ona.
»Telefoniraj toj prokletoj Mariji Graziji!«
»Halo, Maria Grazia? Mirella mi je rekla da si joj rekla da mi se muž
opija i da se kasno vraća kući. Tko ti je to rekao?« pita brbljavica.
»Giovanna«, odgovara Maria Grazia.
»Giovanna ...«, izvještava ona.
»Giovanna? To me zaista iznenađuje? Telefoniraj Giovanni!« kaže on.
»Naravno da ću joj telefonirati. Jedna od mojih najboljih prijateljica
ne bi trebala ogovarati moga MUŽA!« negoduje ona.
»Te TVOJE prijateljice!« podrugljivo će on.
»Halo, Giovanna? Mirella mi je rekla da joj je rekla Maria Grazia da si
joj ti rekla da mi se muž opija i da se kasno vraća kući. Tko ti je to
rekao?« pita ona.
»Eugenia!« odgovara Giovanna.
»EUGENIA!? urla ona.
»Eugenia!« ponavlja Giovanna.
»Eugenia!!« vrišti on.
»Eugenia! Moja najiskrenija prijateljica! Nevjerojatno!« rastuži se
ona.
»Nazovi je!« grmi on.
»Halo, Eugenia? Rekla mi je Mirella da joj je rekla Maria Grazia da je
rekla Giovanna da si joj TI rekla da se moj muž opija i da se kasno
vraća kući! Tko ti je to rekao?« ... ogorčeno će ona.
»Ti!« odgovara Eugenia.
»Kako?« pita ona.
»Prije mjesec dana si mi povjerila da sumnjaš da ti se muž opija i da
je jednom došao kasno kući...«, reče Eugenia.
»Jesi li sigurna?« pita ona.
»Zašto, zar nije istina?« pita Eugenia.
»Izgleda da nije ...«, šapće ona.
»Kakav nesporazum! Ne razumijem zašto uživaš širiti takve priče?
52
elada8

Što će sada misliti moje prijateljice o meni?« buni se Eugenia.

»Ja ...«, počinje ona.
»Ti! Stvarno bi mogla biti ozbiljnija! Sad moram svima reći da to nije
istina!« tuži se Eugenia.
»Onda?« pita on.
»Onda, što?« reče ona.
»Tko je rekao Eugeniji?« navaljuje on.
»Ne ... sjeća se«, izvlači se ona.
»Plašljivica«, poviče on.
»Dragi? ...« govori ona. »Tek je osam sati. Zašto malo ne izađeš?«
»Kuda? Pa tek sam došao ...«, reče on.
»Hajde, izađi... Vrati se koji put kasno kući!« kaže ona.
»Kasno?« pita on.
»U hladnjaku su tri boce vina ...«, govori ona.
»Popij malo, dragi, barem gutljaj...«, navaljuje ona.
»Opij se koji put...«, NAVALJUJE.
»Je li moguće da nikada nisi pijan?« RAZBJESNI SE, a potom se
PRODERE: »Kakav si ti čovjek?«
MAZNA SUPRUGA
(Uxor amplexosus semper-osculans)*

Faktor maženja neke supruge moguće je otkriti tek pošto neko

vrijeme provedete u braku. Potrebna su dva ili tri mjeseca da osjetite
da ste siti družice s kojom ste se, u svojoj gluposti, vezali do kraja
života; i upravo tada suprug, iscrpivši polet prvih tjedana braka,
primijeti da je oženio ženu s visokim količnikom umiljavanja, jer ona,
umjesto da se zadovolji povremenim stiskom ruke, srdačnim
tepanjem jednom mjesečno i zagrljajem svakih četrdeset dana, hini da
ne shvaća da je ljepota braka već prošla, te kani i dalje živjeti u
medenom mjesecu nakon dvije, a ponekad čak i tri godine braka.
* Supruga koja vazda ljubi i grli.

53
elada8

Imamo razloga vjerovati da je ova vrsta supruge ipak najgora, i na

žalost, vrlo rasprostranjena. Osim toga, ova maza nema uopće
osjećaja mjere. Ona se mazi i traži da bude mažena u najnezgodnije
vrijeme, tj. uvijek.
»Nećeš me cjelunuti?« djetinji od ranog jutra, kada se suprug poput
mjesečara pojavi na pragu spavaće sobe, žmirkajući, zaslijepljen
svjetlom, raščupane kose nalik na četku za pranje lonca, obrasao u
bradu, gorkih usta i prilično nervozan. Cvrkućući »Cjelovčić, molim«
staje pred supruga napućivši usne u očekivanju izljeva ljubavi, umjesto
čega slijedi jedno »Ah-hh ...«, tj. spontano zijevanje šest centimetara
od njezina nosa, toliko spontano da je nemoguće zaustaviti sve mirise
loše probave i dugo suzdržavano podrigivanje. Iako je, dakle, u
pitanju zijevanje gdje bi dobro došla plinska maska i koje bi ubilo bilo
koju vrstu kukca, mazna supruga se tek osloni o zid, hvata je, naime,
lagana nesvjestica; ali je toliko željna ljubavi da uspijeva preživjeti, te
ne obazirući se herojski na čulo mirisa, uporno nastavlja:
»Nećeš me poljubiti?«
Sretna zbog poljupca koji miriše na češnjak, briše munjevito
opržena usta i nastavlja brbljajući pripremati doručak.
Sat kasnije, nakon neizrecivih napora pred ogledalom u kupaonici,
a uz pomoć najsavršenije kozmetike Revlona, Rubinsteina, Ardena &
Co., suprug je spreman krenuti na posao.
Scena što se ponavlja svakog dana kad on otvori kućna vrata,
upravo je odvratna.
»Hoću li ti nedostajati?« pita mazna supruga trepćući očima, kao da
suprug umjesto na posao odlazi balonom na put oko svijeta. Čovjek se
uvijek trgne s odvratnošću što ona uvijek shvati kao osjećajnost. To joj
daje pravo da se objesi mužu oko vrata i značajno prošapće: »Mislit
ćeš na mene!...«
Jadnik se jedva izmigolji i umakne, a uzdah olakšanja što se
oslobodio priljepka, potresa stakla tog dijela grada.
54
elada8

Nekoliko sati kasnije, dok zadubljeno proučava neki složeni tehnički

izvještaj, zvoni telefon. Telefoni zvone na poseban način kada zovu
supruge, ali samo najvještije uši osjete tu tananu razliku između
poslovnog »driin« i supruginog »driiiiiiiiin«.
»Što radi moj mali miš?« govori tepajući mrski glas. »Misli li na svoju
malu djevojčicu?« nastavlja. »Reci koju lijepu riječ svojoj djevojčici«,
završi.
Jedna ružna riječ upravo širi glasne žice našeg junaka, ali je on tjera
u najudaljeniji kutak svoga srca. »Razgovarat ćemo kad dođem kući«,
reče strpljivo, a osjeća da bi radije krenuo balonom na put oko svijeta.
Po povratku, iako je spreman na najgore, obuzima ga osjećaj tužne
zbunjenosti kad ga supruga obavije smrtonosnim zagrljajem i
pomamno ga počne ljubiti slineći nježno: »Pomazi me malo, od jutros
me nisi poljubio ...«
»Gladan sam ...«, reče suprug.
»Mene?« pita ona, sa strastvenim podrhtavanjem u glasu.
»Rezanaca ...«, objašnjava hrabro suprug, odlijepivši ticala kojima
ga je čvrsto obuhvatila.
Supruga je neobično uvrijeđena i mršti se što je, po njezinom
mišljenju, čini još privlačnijom i izazovnijom, a u stvari, samo povećava
ružnoću već ionako prostih crta njenog lica.
Pola sata je namrgođena, nakon toga naša junakinja nije više u
stanju »kažnjavati« svog supružnika. Približi mu se u trenutku koji mu
je najmiliji u čitavom danu, tj. dok u naslonjaču čita novine; oduzima
mu novine, sjeda na koljena i ćurliče: »Hajde, klipančiću, znaš da te
volim! Šalila sam se! Zadovoljan? Poljubac Mačkici od Mišića.«
»Neka Mačkica smjesta vrati novine Mišiću«, grmi hladno suprug.
Žena se ne usuđuje protusloviti. Vraća novine pobješnjelom lavu, ali
traži zauzvrat poljubac. On je ljubi gdje bi je najradije ugrizao: u vrat.
Kada dođe trenutak da se vrati u kancelariju, suprug bi najradije
skočio kroz prozor samo da ne mora proći draganja supruge, koja ga
čeka na kućnim vratima.
55
elada8

Zove ga telefonom i pita kako je i da li je voli, obično dok traje

sastanak upravnog odbora, a na drugom telefonu ga čeka New York.
Povratak uvečer prava je tragedija. Mazna supruga odjevena u
prozirnu haljinu od crne čipke, s crvenom vrpcom u kosi, namirisana,
očekuje supruga oslonjena na dovratnik u dramatičnoj pozi Brigitte
Helm.
Očekuje od njega strasni poljubac, ali on protrči pokraj nje u pravcu
kupaonice, izgovarajući: »Moram požuriti... piški mi se'...«
Ali joj kasnije ne može umaći. Prije nego sjedne za stol mora priznati
da bez nje ne može živjeti, da je voli kao i prvog dana, i da će uskoro
krenuti na drugo svadbeno putovanje.
Kasnije, u krevetu, kad već uživa u božanskom trenutku sastanka s
njegovim veličanstvom Snom koji će mu zatvoriti oči, umorne od
gledanja te nezanimljive žene, njegove umorne uši začuju glas što
tepajući traži »poljupčić«, a hladna noga dodirne njegovu. »Mačkici je
hladno ... Zagrij noge Mačkici...«
U tom trenutku ubojstvo nije neugodna obveza već pravi užitak.
Kako je ukloniti
Zagrliti je iznenada i čvrsto, čvrsto stegnuti dok izbezumljena od
iznenađenja, nevjerice i
ljubavi, ne prošapće jedva čujnim glasom »Dragi, ne mogu disati...«
»Upravo to i želim«, odgovorite i nastavite je stezati sve jače, sve
jače, sve jače ...
Umrijet će sretna, zar ne?

56
elada8

SUPRUGA TVRDICA
(Uxor sordida)*

Rod supruga tvrdica izumire.

Ako bismo uz četrdeset i dvije službeno priznate suprugine mane
željeli dodati i četrdeset i treću, morali bismo je tražiti u pretjeranoj
rasipnosti i rastrošnosti. Danas se sve supruge lako upuštaju u
shoping.
Ipak, primijećeno je da suprugina škrtost NIKADA nije uperena
protiv nje.
»Opet nove cipele? Pa nove cipele si nabavio pred nepunih šest
godina!«
To je moto koji bi škrta supruga mogla odštampati na svojoj
posjetnici jer sadrži pravilo njezina života. Suprug bi, naime, morao
nositi kaput najmanje deset godina; nakon toga bi ga trebao nositi
najstariji sin; potom, prekrojenog, drugi sin i na kraju ponovno suprug,
kao kratki mladenački kaput za šetnju.
Braća Marzotto nikada nisu polagali nade u takvog potrošača.
Za škrtu suprugu već je i nabavka kravate prava financijska propast
za obitelj. Pristala bi na trošak samo ako je predviđen posebnim
projektom kao investicija u obrocima.
Škrta supruga ne stavlja u lonac četrdeset dkg špageta, već sto
špageta; broji jednog po jednog.
Zna se, nitko ne bi priznao da je škrt. To je najgora mana, rijetko se
tko njome ponosi. A pogotovo supruga. Stoga kad se ukaže potreba
neodgodiva troška, škrta supruga ne proturiječi, ali svim svojim bićem
nastoji spriječiti trošak. U pitanju je, na primjer, svadbeni dar. Svi smo
osjetili neograničenu potištenost kada nas zaskoče pozivom na
svadbu. Polagano otvaramo kovertu nadajući da iz nje neće ispasti
poziv na svečani objed. Ako nađemo poziv onda je to vjenčanje s
darovima.
* Lakoma supruga.
57
elada8

Zamislimo kad takav poziv dođe u ruke škrtoj supruzi.

Dobija napad. Najradije bi uništila kovertu ne otvorivši je kad je
suprug u tome ne bi spriječio na vrijeme.
»Udaje se kćerka Paolettijevih«, usklikne suprug. »Moramo joj
nešto darovati.«
Odmah nakon jela dok ona plete a on čita novine, počinje bitka.
»Onda? Jesi li odlučio što ćemo darovati Paolettijevima?« pita
supruga kao da joj je to tog trenutka palo na um, a u stvari, čitav dan i
ne misli o drugom.
»Mora to biti lijep dar. Vrlo lijep!« odgovori on. Ubod nožem ne bi
prouzročio veću bol već izranjenoj ženi.
»Vrlo lijep?« pita supruga jedva čujnim glasom.
»Paolettijevi to zaslužuju. Na njima ne smijemo štedjeti. Moramo
potrošiti i dati na znanje da smo potrošili.«
Riječ POTROŠITI urezuje se kao goruća šara u mozak jadnice.
»Ne čini mi se da su nam Paolettijevi darovali nešto posebno kad
smo se vjenčali...« napominje tobože nehajno.
»Kakve to ima veze! Ne darivamo kćerku da bismo se odužili
njezinim roditeljima... Kakva je to sitničavost, molim te! Uostalom, on
je moj veliki prijatelj, a ona tvoja prijateljica ...«
Stanka. Zatim, iako strahujući od odgovora, supruga riskira: »Što si
mislio pokloniti?«
»Hladnjak!«
Žena gotovo pada u nesvijest. Klone na naslon stolice osjećajući da
umire, a pred očima joj se nižu sve cijene hladnjaka koje je vidjela u
životu.
»Od tri stotine litara«, dodaje suprug.
»Tri stotine?« cvili supruga.
»Za mladence? Gdje da ga smjeste u današnje male kuhinje? ... Po
mojem mišljenju, bilo bi mnogo simpatičnije kupiti moderni mali
hladnjak od šezdeset litara ...«
58
elada8

»Ili televizor. Lijepi televizor u boji!«

Kompjutorski mozak žene daje munjeviti odgovor: hladnjak od tri
stotine litara stoji upola manje od televizora u boji.
»Ali to su mladenci! Neće uvečer gledati televiziju ... Osim toga
pokloniti im televizor u boji bilo bi isto što i reći im: eto, da vam ga mi
nismo darovali nikada ga sebi ne biste mogli priuštiti. Prostački,
oprosti!...«
»Možda imaš pravo«, složi se suprug. »Svadbeni dar mora biti nešto
posebno. Nešto lijepo i beskorisno. Skupo, ali beskorisno.«
»Možda i ne tako skupo ...« napominje ona.
»U redu! Servis za čaj od kineskog porculana za dvadeset četiri
osobe!«
»Dvadeset četiri osobe? .. Ali u njihov stanić ne može stati dvadeset
četiri osobe!«
»Onda za dvanaest osoba ...«
»I ne poznaju dvanaest osoba.«
»Možda za šest?«
»Za dvoje! Lijepi servis za čaj za dvije osobe. To je tako intimno.«
»Čini mi se malo ...«, primjećuje suprug.
Supruga nastoji popraviti stvar.
»Može biti od srebra ...«, pobjegne joj, ali se odmah snalazi:
»Posrebren ... ili od mjedi s ukrasima od srebra...«, ispravlja se. »Ili
možda od bakra ...«, dodaje. »Možda bi keramički bio još prikladniji?«
zaključuje.
»Ali, oprosti! Ne možemo se tako obrukati... Napokon, ona ti je
prijateljica!« buni se suprug.
»Ona? Meni prijateljica? Molim te, nemoj pretjeravati! Dobar dan,
dobra večer, površno poznanstvo ...«
»Pa ipak moramo im nešto darovati!«
»Možda imamo nešto u kući?« pokuša supruga, ogledavajući se oko
sebe.
»Darovala bi nešto već upotrijebljeno?«
59
elada8

»Zar smo ikada upotrijebili žlice od alpake koje su nam poklonili

Rossijevi?«
»Ali Rossijevi bi sigurno prepoznali svoj dar jer zalaze Paolettijevima
...«
Tvrdica više i ne krije svoju igru. Dobro nacilja, zatim izbacuje
otrovnu strijelu. »Znaš li što? Pošaljimo im svečani telegram!«
»Telegram?«
»Rekla sam svečani telegram. Telegram ljepši od svih drugih.«
»Hoćeš reći telegram-pismo što i nije nalik na telegram? Možda
imaš pravo, bilo bi to zanimljivo ... Stotinjak riječi!«
»Da, napišimo ga sada. Ali što da im kažemo.«
»I to je istina. Onda dvadeset lijepih osjećajnih originalno sročenih
riječi...«
»Ali oprosti, možda samo deset riječi, četiri stotine lira? Što misliš?«
»Čini mi se neumjesnim.«
»Imaš pravo, obično je. Znaš li što je u današnje vrijeme vrlo šik?
Telefonirati!« zaključuje supruga uz osmijeh zadovoljstva jer je upravo
to i željela. »Nazvati onako usputno«, nastavi. »Ispričati se što ne
možemo doći jer putujemo. Zar ti se to ne čini mnogo otmjenije?«
zaključi, okrećući broj.
»Halo? Je li to stan Paolettijevih? Giuliana? Ne? Tko je na aparatu?
Oprostite, pogriješila sam broj...«
»Hajde, pokušaj još jednom ...«, reče suprug.
»Još jednom. Još dvadeset pet lira? Ako baš žele da im čestitamo
neka sami nazovu!
Uklanjanje tvrdice
Otrovati je. Ali ne otrovom iz apoteke koji je obično dosta skup, već
otrovom za uništavanje gamadi što se u robnim kućama prodaje na
kilograme. Čim reče: »Dragi, ne osjećam se dobro. Kako je čaj imao
čudan okus ...«, odgovoriti joj: »Pa, naravno, bio je otrovan!«
»Otrovan?« povikat će umiruća.
»Točno«, reći će suprug i nastaviti čitati novine.
60
elada8

»Pozovi odmah hitnu pomoć!«

»Zar ti se to ne čini pretjeranim? Znaš i sama koliko stoji hitna
pomoć? Osim toga nije baš suviše otmjeno luđački juriti gradom uz
zavijanje sirena. ..«
»Ah, bože, zlo mi je . .. neka mi isperu crijeva ...«
»Ispiranje crijeva? Ma što misliš da smo Rotschildi te možemo
priuštiti sebi ispiranje crijeva?«
»Liječnika ... Zovi liječnika .. .!«
»Odmah ću mu telefonirati.«
Mirno okrenuti broj Paolettijevih. »Halo, doktor Brandi? Kako? Stan
Paoletti? Oprostite, pogriješio sam broj.«
»Prokletstvo! Požuri! Umirem!... Zovi ponovno!«
»Što? Još dvadeset pet lira? Ah, ne, nikako! Pričekajmo da se on
sam javi. .. Ponekad telefonira da nas pita kako smo ... Draga, nemoj
tako prevrtati očima! Ako ti iskoče morat ćemo zvati okulistu, a to je
skupo ... Tko je vidio tresnuti tako licem na zemlju? Da znaš, neću ti
plaćati plastičnu operaciju!... Draga? . .. Što si zanijemila?«
Pozvati kućnu pomoćnicu i reći joj:
»Telefonirajte pogrebnom zavodu i recite da je gospođa spremna.«

61
elada8

RASTRESENA SUPRUGA
(Uxor semperoccupata non audiens verba mariti)*

Već dulje vremena pridjev »zaposlena« pridijeva se riječi supruga

samo ako su u pitanju drugi, a ne kućanski poslovi. I zaista, sve su
rjeđe supruge što se trude oko kuće. Ako hine da su zaposlene, i
dramatiziraju svaki posao, rade to iz čiste ljubavi prema režiji. Brišu
prašinu po Stanislavskom, glačaju u stilu Actor’s Studija, kuhaju a la
Tatjana Pavlovna.
Rijedak je suprug koji frenetično ne aplaudira nakon uspjele scene
»Pospremanja kreveta« odigrane snagom i izražajnošću Sarah
Bernhardt. Pomoću ovih smjelih scenskih varki gotovo sve uspijevaju
opčiniti supruge te ih oni smatraju »vrijednim kućanicama«, što je
ujedno opravdanje za njihovu osnovnu manu: potpunu nepažnju
prema životnom drugu.
Pogledajmo što se događa kada se suprug, umoran, vrati kući.
Nalazi neradom prezaposlenu suprugu. Čim otvori vrata, otrči
blebećući: »Izgorjet će mi luk ...«, što je, uostalom, potpuno
nepotrebno objašnjenje jer toliko posvuda zaudara kao da se čitav
stan prži na luku.
»Što je novog, ljubavi?« viče supruga čim stigne u kuhinju.
»Mnogo toga ...«, odgovara suprug svlače-ći kaput. »Dali su mi
povišicu! Jutros se sastao Upravni odbor i ...«
»Oprosti, dragi«, prekida ga ljudski zvrk, projurivši pokraj njega i
krenuvši prema istoku.
»Zatvorit ću prozor u sobi, jer je propuh ... Pitala sam te ima li što
novoga .. .«
Suprug objesi kaput. »Već sam ti rekao da ima mnogo toga. Dobio
sam povišicu. Upravni odbor se sastao ...«
»Govori glasnije, ne čujem te ...«, viče supruga iz kupaonice.

* Uvijek zaposlena supruga koja ne sluša suprugove riječi.

62
elada8

»Rekao sam da se upravo jutros sastao Upravni odbor i da mi je

odobrena povišica ...«
Neopisiva buka vode nadjača njegove riječi. Odmah potom ljudska
munja bljesne u pravcu vrta. »Oprosti, štrcaljka u vrtu od jutros je
otvorena, idem je zatvoriti... Što si ono rekao u vezi s kancelarijom?
...«
Suprug rezignirano uzdahne. Uputi se prema vrtu. »Rekao sam«,
kaže, »da su mi povisili plaću ... Znaš koliko sam to želio ...«
»Ovdje sam, ljubavi!« javlja se supruga istovremeno s nekoliko
mjesta, ušavši u međuvremenu u kuću kroz kuhinjska vrata. »Rekao si
nešto?«
»Da!« urla suprug.
»Hodi ovamo, nemoj se vrtjeti po kući kao zvrk!« viče zvrk, izlazeći iz
kuhinje i uputivši se hitro u jedaću sobu.
Suprug ponovno uzdahnu i krene prema kuhinji u kojoj nema
supruge, ali zato sve zaudara po luku.
»Ali gdje si?«
»U kupaonici! Češljam se za tebe ...«, odgovara, vičući supruga.
»Onda, što si rekao, kakve su novosti?«
»Rekao sam da su mi povećali plaću! Osamdeset tisuća lira
mjesečno i zaostaci od dvije godine.«
»Evo, gotova sam!« reče električni vlak jureći brzinom od sto
dvadeset kilometara na sat u pravcu zapad-jug-zapad. »A sada mi
lijepo reci što se sve danas dogodilo u uredu?... Čini mi se da je luk
izgorio, idem pogledati...«
Suprugu ne preostaje nego da opet uzdahne. Neutješno sjeda na
stolicu u dnevnom boravku.
»Onda? Gdje si se skrio?« viče supruga iz kuhinje.
»Ovdje sam ...«, reče suprug siguran da ga nije čula.
»Ovdje, gdje?« viče supruga još uvijek u kuhinji.
»Hajde govori! Nemoj da svaku riječ izvlačim iz tebe ... Ima li novosti
ili ne?«
63
elada8

»Ima!« urla suprug.

»Pa reci mi ih onda! Je li moguće da mi nikad ništa ne govoriš?«
govori supruga ulazeći u sobu za dnevni boravak.
»Ali...«, pokušava se obraniti suprug. Zatim odustaje jer je raketa
već uzletjela bog zna u kojem pravcu. »Što si rekao?« dere se sa
sjevera.
»Rekao sam«, grmi živahno suprug, »da su mi dali povišicu od
osamdeset tisuća lira mjesečno.«
»A povišica?« urla žena. »Nikada je nećeš dobiti?«
Suprug udahne punim plućima i poviče: »Rekao sam ti da su mi je
dali! Osamdeset tisuća mjesečno! Peti put to ponavljam!«
Supruga bljesne dnevnim boravkom. »Što mi govoriš već peti put?«
»Stani, do đavola!« viče suprug.
»Luk«, objašnjava supruga nestajući u smjeru kuhinje. »Ti govori, ja
te odlično čujem.«
(Supruga hvata lagana nesvjestica.) Zatim se pribere. »Upravo sam
ti pričao da su mi.. .«
»Trenutak, moram skupiti rublje na terasi ...«
»Ne! Ne! Ostat ćeš ovdje i saslušati me. Stani ili pucam!« grmi muž a
plamen mu izbija iz ušiju.
»Divljače!« poviče supruga. »Kakve su to prostačke navade. Onda,
jesu li ti povisili plaću ili nisu?«
»Hajde k vragu!« urla čovjek a iz nosnica mu suklja dim.
»Hajde ti! Ma gledaj, molim te! Ništa ga ne smijem pitati! Ništa ne
smijem znati! Ako ga nešto zapitam, skače kao zvijer. A ja ovdje radim,
trčim, znojim se, i ne znam što moj suprug radi u kancelariji. Uvijek u
neznanju, uvijek ... Moram samo tegliti, tegliti... Znaš što ću ti reći?
Zadovoljna sam što ti nisu povećali plaću! Tako ćeš naučiti!«
Uklanjanje rastresene supruge
Kada dođete kući i kada vas supruga zapita »Onda, što ima novog?«
odgovorite ozbiljni i mirni »Stavio sam bombu u plinski štednjak. Ako
upališ plin, odletjet ćeš u zrak.«
64
elada8

»Oprosti, morala sam otići u sobu na trenutak ... Nešto si rekao?«

reći će vaša supruga trčeći sobama.
»Rekao sam da sam stavio bombu u plinski štednjak ...«
»Strpi se, nisam te čula! Govori glasnije ...«
»Rekao sam da sam stavio bombu u plinski štednjak... Ako upališ
plin, odletjet ćeš u zrak ...«
»Trenutak, odmah ću doći«, reći će projurivši. »Uostalom, reci,
slušam te . .. Rekao si?«
»Da sam stavio bombu . . .«
»Oprosti što te prekidam, ali te iz kuhinje ipak ne čujem ...«
»Rekao sam da sam stavio bombu u plinski štednjak ...«
»Zašto ne dođeš ovamo? Moram upaliti plinski štednjak da ...«
BUUUUUUUUUUM!

SUPRUGA ĆUDLJIVICA
(Uxor petulans vulgaris)*

Ćudljivica je neposredni potomak velike obitelji nesnosnih supruga,

ima sve uvjete da preotme Atili naziv »Bič božji«.
Sve su supruge pomalo umišljene, ali primjerku o kojem je riječ to je
glavno zanimanje, životno pravilo. To je čak najgora vrsta
umišljenosti, ona koja nastoji zanijekati i ono što je očigledno.
Pretpostavimo, na primjer, da je pasja vrućina. Čak i manje nesnošljiva
među nesnošljivim suprugama smrzava se kada je vruće. Dobro, ali
što mislite tko će obući pulover? Sin, naravno. A ako je pak njemu
hladno pa to i kaže svojoj mamici? Mamica neće obući vesticu, već će
s pijedestala svoje uobraženosti odgovoriti: »Ne govori gluposti,
Lorenzo! Nije hladno. Meni nije hladno!«
* Ćudljiva supruga.

65
elada8

Je li vam sada jasno o kakvoj se vrsti radi?

Pređimo sada u dnevni boravak nekog građanskog stana. Supruga
važno plete. Lice joj izražava bahatu povrijeđenost nekoga tko je
prinuđen plesti vestu, a zna da je sposoban rukovoditi tvornicom.
Dijete se igra. Ispod stola. Zna se kakva su djeca: vole se igrati pod
stolovima, osjećaju se zaštićenima. Jedina nezgoda što u igri zaborave
da su pod stolom, pa kada se usprave snažno udare glavom o stol, što
obično nalikuje na potres trećeg stupnja te od njih uz-drhte igle manje
udaljenih seizmografa. Što radi dijete kada snagom trećeg stupnja
udari o tvrdo orahovo drvo velikog stola iz devetnaestog stoljeća.
Urla, urla iz petnih žila. I tada se umiješa pletilja: »Lorenzo, što praviš
tragediju ni iz čega? Nisi se baš udario.«
Djeca, zna se, nisu zlopamtila.
Rijetko će, kad odrastu, zbog nesnosne majke ovisiti o psihijatru. Ali
će psihijatra sigurno trebati njihovi očevi, jer ćudljiva supruga na njima
iživljava svu svoju zlu i uznemirujuću moć.
Kakav je to muž koji se ni jednom nije udario čekićem po prstu dok
je stavljao sliku na zid? Normalna bi se supruga ovako ponašala:
»Jadni moj, boli te jako . .. Stavit ćemo malo leda! Ispruži se na
krevetu, dat ću ti nešto protiv bolova i zvat ću doktora Valdonija .. .«
Ćudljivica diže oči prema nebu i izgovara: »Kakvi su to sada krici?
NEĆEŠ TVRDITI da te boli!«
Kratki popis postupaka obične ćudljive supruge
1. U krevetu, kada se suprug tuži što je upalila svjetlo i čita: »Nije
moguće da si pospan!«
2. Također u krevetu kad suprug drži upaljeno svjetlo: »Nije moguće
da nisi pospan?«
3. Za stolom pred tanjurom juhe čiji bi postotak slanoće zastidio
čitavu solanu: »Što se mrštiš? Nećeš valjda reći da je juha slana?«
4. Uvečer kada suprug pripali drugu cigaretu toga dana: »Zar opet
pušiš?«
5. Za stolom ako muž jede s tekom: »Ne smiješ se tako prejedati.«
66
elada8

6. U kinu dok se prikazuje komični film: »Kako se možeš smijati

ovakvim gluparijama!«
7. Dok se kartaju: »Sve si mogao igrati samo ne tu kartu. Kako možeš
igrati tako loše!«
8. Pred muževim lešom: »Hajde, dragi, pa nisi valjda mrtav.«
Tješi nas pomisao da ćudljiva supruga ne djeluje samo u obiteljskom
krugu. Ona hara posvuda. Ne uzmiče ni pred vlastima. Policajcu kaže:
»Niste mogli vidjeti da sam prošla kroz crveno!« Slavnom
znanstveniku šapće: »Zar zaista vjerujete da vaše cjepivo djeluje? Ne
može se suzbiti prehlada!«; a njegovoj ekscelenciji Predsjedniku
Republike zlobno kaže: »Zar biste potpisali taj dekret?«
Uklanjanje ćudljivice
Kupiti dvije karte za Nairobi. Odmah po dolasku, kada vam reče:
»Ali, dragi, zar ti nije vruće?« predložiti romantični izlet na slapove
Viktorija jezera. Uz najbanalniju ekološku ispriku, navesti je da dođe
što bliže slapovima, i stajati iza nje. Pustiti da kaže: »Hajde, molim te,
pa moraš osjećati vlagu«, i tako je to posljednje što kaže. Gurnuti je
odlučno u pravcu slapova i pustiti da sila teža uradi ostalo. Ustrajati,
ako se opire. Prisustvovati njezinom letu s visine od osamdeset
metara. Prinijeti zatim ruke ustima i povikati što je moguće glasnije:
»Hajde molim te, pa NISI se valjda ozlijedila.«

67
elada8

SUPRUGA HRČAK
(Uxor dissipans patrimonium mariti)*

Moramo odmah umiriti uznemirene muževe što se s očajem pitaju:

»Postoje, dakle, i oprezne supruge?« i otkriti im da se radi o čistoj
ironiji koja u prvom trenutku može izgledati pohvalnom.
Ne postoje zaista oprezne supruge. Postoje samo supruge koje u
ime nekog tobožnjeg opreza čine nepredvidive gluposti. Smatraju da
pod parolom »nikad se ne zna« mogu raditi bilo što i zaista nikad se
ne zna gdje ih može odvesti nedostatak praktičnosti.
»Mrtav sam umoran!« kaže suprug, vrativši se kući, i upravo se
sprema sjesti na divan. Suprugin krik zaustavi ga na pola puta.
»Ne na divan, molim te. Zar ne vidiš da je zauzet?«
Suprug primijeti da je divan doista zatrpan paketima.
»To je tjestenina«, objašnjava supruga.
»Tjestenina?«
»Makaroni, špageti, krpice, pužići... Tjestenina!«
»Zar smo pozvali na večeru sedmi grenadir-ski puk?«
»Ne počinji s tvojom ironijom. Kupila sam samo nešto zaliha. Ne
zaboravi da ćemo uskoro imati dijete. Zar da živi u oskudici?«
»Podsjećam te da će se beba roditi za šest mjeseci!« buni se suprug.
»Ali je zato inflacija već tu. Stoga se bolje pripremiti. Oprosti, ali zar
nisi vidio tečaj dolara?«
»Vidio? Tečaj? Dolara?«
»Tri devalvacije u godinu dana! Nemojmo se šaliti. I mi ćemo
stradati. Ali mene Nixon neće prevariti!« uzvikuje supruga znalački
poput nekog burzovnog mešetara.
»Nixon te želi prevariti?« pita suprug zbunjeno.
»Sigurno si čitao da je cijena hiposulfatima ponovno porasla, a da
cigle i cement stoje dvostruko!«
»Znači, ako poskupi meso ti ćeš kupiti vagon modre galice?«
* Supruga koja rasipa mužev imetak.
68
elada8

»Samo se ti šali. Čim možeš bockati odmah si zadovoljan!«

»Kladim se da će se sada pojaviti kućna pomoćnica i zapitati:
’Gospodo, cement je uzavreo, hoću li staviti tjesteninu?’ Molim te
lijepo, kakve veze imaju cement i cigle s tjesteninom, tjestenina s
Nixonom, a Nixon opet s našom bebom?«
»Naravno da imaju veze. Padom vrijednosti lire, a poskupljenjem
cigli, poskupjet će i tjestenina! Ljudi koriste situaciju. Moramo biti
oprezni. Rekla mi je to i gospođa Carletti.«
»Tko je to?«
»Oprezna žena kao i ja. Kupite dosta tjestenine, rekla mi je. A
možete uzeti i nešto više parmezana.«
Suprug se ukoči. »Mir. Ostanimo mirni«, reče. Zatim se blago obrati
ženi: »Pogledaj me u oči: KOLIKO PAKETA PARMEZANA?«
»Deset.«
»Deset?«
»Deset.«
»DEESEEET!« iznenada povikne čovjek: »Toliko parmezana! Nahranit
ćemo sve miševe ovoga kraja!«
»Ali vjeruj mi, bio je to dobar posao. I parmezan će poskupjeti s
obzirom na oscilaciju marke. Ljudi koriste situaciju, rekla mi je
gospođa Carletti.«
»Ali zar gospođa Carletti nema drugog posla?«
»Naprotiv! Radi mnogo. Vrlo je ljubazna. S obzirom da fornita
također nije stabilna savjetovala mi je da kupim kocke.«
»Što?«
»Kocke.«
»Hoćeš prokockati tjesteninu i parmezan.«
»Hranjive kocke, one za juhu ...«
»Što i one poskupljuju?«
»Naravno da će poskupjeti. Poskupili su ...«
». . . i koloturnici, znam. Hajde, priznaj, koliko si kvintala kocaka
donijela kući?«
69
elada8

»Pretjeruješ«, smije se supruga. »Prava si šaljivčina! Ne govori

gluposti!«
»Tim bolje!«
»Dvije tisuće!«
»DVIJE TISUĆE KVINTALA?« provali urlik iz suprugovih grudi, nosa,
ušiju.
»Ali ne, dvije tisuće kocaka.«
»Riješili smo problem juhe za večeru. Dvije tisuće kocaka . ..! Jesi li
poludjela?«
»Samo sam oprezna! Funta sada može pasti koliko je volja, mene se
to ne tiče.«
»Zašto, jesu li to engleske kocke?«
»Kakve to ima veze. Sada su sve valute međusobno zavisne. Ako
nije stabilna jedna i druge gube na vrijednosti...«
»... i jasno, poskupljuju kocke.«
»Kad bi barem samo kocke poskupjele! Poskupljuju i tkanine,
pelene i puder za bebu.«
Suprug se ponovno ukoči. »Nisi valjda kupila dvije tisuće kvintala
pelena za bebu? Nećemo mu stavljati pelene do dvadesete godine?«
»Nisam se sjetila pelena. Ali čačkalica jesam.«
»Čačkalica?«
»Uzela sam tisuću kutija čačkalica.«
Suprug udara glavom o zid. »A što će nam tisuću kutija čačkalica?
Otvorit ćemo čačkaoni-cu? ’Dobar dan, gospodine. Gospodin želi?’
’Pročačkajte mi ovaj ovdje zub.’ ’Odmah, gospodine.’ Ili ćemo odlaziti
čačkati zube u kuću?«
»Oprosti, ali ti bjesniš ako nema čačkalica na stolu.«
»Ali tisuću kutija čačkalica! Razorio bih sve zube da ih toliko
čačkam«, viče suprug. »Ali, znam te ja. Nije to kraj! Reci mi sve.«
»Gospođa Carletti mi je rekla...«
»Koliko može govoriti ta gospođa Carletti!«
»... rekla je da će i igle poskupjeti.«
70
elada8

»Koliko sanduka?«
»Pola. Samo pola sanduka. Četiri tisuće paketića. Sto tisuća igala.«
»Sada ću uzeti svih sto tisuća igala i idem zašiti usta gospođi
Carletti. Tako će zauvijek ušutjeti.«
»Ali, oprosti, što imaš protiv gospođe Carletti? Savjetovala mi je za
moje dobro, kako bih uštedjela i spasila se špekulanata.«
»Nije ti savjetovala da kupiš dvije tisuće primjeraka najnovijeg
’Europea’ jer što ako poskupi?«
»Ne, to mi nije rekla. Sigurno je zaboravila. Ako hoćeš mogu ga
odmah naručiti.«
Suprug skače po kući.
»Bolje sada pođi. Čeka te.«
»Tko?«
»Gospođa Carletti.«
»Čeka? Mene?«
»Da, radi plaćanja.«
»Plaćanja. Kakvog plaćanja?«
»Moraš platiti sve ovo što mi je prodala... Ona je vlasnica dućana u
kojem sam kupila zalihe.«
Uklanjanje supruge hrčka
Prinuditi je da proguta dvije tisuće juha od kocke.
Ne može preživjeti. Na ovu juhu nemoguće se naviknuti. Odvratna
je i nakon dvijetisućitog obroka.
BILJEŠKA: Normalno ljudsko biće nikada ne stigne do tisućite juhe
od kocke. Dvije tisuće juha od kocaka najbolja je mjera za pomor
čitave ljetne kolonije, odgojnog zavoda ili zatvora za maloljetnike.

71
elada8

SUPRUGA MUŠKARAČA
(Uxor virago) *

Sve je dozvoljeno kad je u pitanju uklanjanje muškarače.

Svaki suprug postupit će onako kako mu se čini najbolje.
Glavno je zatrti je, a svatko će izabrati način koji mu se čini
najispravnijim.
Najviše se pouzdajete u stari i nezamjenjivi colt? Ispalite, dakle,
dobar hitac, može i dva, pa i tri i četiri, providnost nema granica.
Draža vam je metoda »tugh«, skloniji ste diskretnom stezanju
kratkog tankog konopca oko vrata? Stegnite ga oko vrata svoje
supruge. Borci protiv buke bit će na vašoj strani.
Možda se nekom suprugu više sviđa klasični ubod nožem u srce?
Zašto ne? U osamnaestom stoljeću ubijalo se samo tako.
Drugi su opet vičniji umjetnosti otrovnih napitaka? Neka se samo
zabavljaju retortama i epruvetama, ako ih to smiruje.
Muškarača može podnijeti svaku smrt. Treba joj je samo zadati. Nije
potrebno objašnjavati zašto. Nezamislivo je da bi jedna muškarača
zaslužila milost, bez obzira kojoj vrsti muškarače pripada.
Evo tipičnog slučaja za one koji uvijek kolebaju.
Kradljivčeva supruga
Ponoć. Kuća Filipponi. Zvoni telefon. Vrata kuće se otvaraju, ulazi
gospodin Filipponi i žuri prema telefonu.
Filipponi: Halo?
Supruga: Jesi li ti, Poldo?
Filipponi: Poldo? Bojim se da ste nazvali pogrešan broj, gospođo.
Ovdje nema nikakvog Polda.
Supruga: Kako nema Polda! Ne pravite se ludi, odmah pozovite
moga muža da dođe na telefon.
Filipponi: Gospođo, ovo je 9807867.
Supruga: Točno. Tamo bi morao biti Poldo. Zovite ga.
* Supruga muškarača.
72
elada8

Filipponi: Ali, na telefonu Filipponi.

Supruga: Čujte, moj suprug se sigurno negdje skriva.
Filipponi: Skriva? Zašto bi se skrivao u mojoj kući?
Supruga: Jer je došao krasti!
Filipponi: Krasti?
Supruga: Upravo tako. Zovite ga!
Filipponi: Čujte, ako se želite šaliti preko telefona u ovo doba noći
niste se namjerili na pravu osobu.
Supruga: Baš mi je do šale! Gubim vrijeme radi vas. Zovite mi odmah
Polda, moram mu nešto reći...
Filipponi: Dobro. Zvat ću vam Polda. Ali mi prije svega objasnite
zašto bi taj Poldo trebao krasti u mojoj kući.
Supruga: Jer je kradljivac! Koliko li pitanja!
Filipponi: Ali ja ... ali vi... ali mi... Kakve su to šale?
Supruga: Nikada nitko ne vjeruje! Čujte, pokušajte ga pozvati, tako
ćete se uvjeriti. Recite mu da ga zove supruga. Odmah će se pojaviti.
Filipponi: Sigurno sam poludio. Zar ne, šalite se? Poldo? Gospodin
Poldo, supruga vas treba na telefon . ..
Otvara se ormar. Poldo nevoljko izlazi. Filipponi ga promatra
otvorenih usta. Poldo prilazi telefonu i uzima slušalicu.
Poldo: Oprostite ...
Filipponi: Objasnite mi što radite u mojoj kući!
Poldo: Strpite se ... Halo, draga? Htjela si nešto, draga?
Supruga: Ah, napokon! Mogao si se odmah javiti. Kada čuješ da te
tražim izlazi i dođi da čuješ što želim.
Poldo: Ali znaš ... u tuđoj kući. ..
Supruga: Ne shvaćam te obzire! Posao je posao. Radije mi objasni
zašto nisi sam?
Poldo: Ali, draga, preko telefona, pred gospodinom Filipponi...
Filipponi: Što kaže vaša supruga? Zahtijevam da mi kažete.
Supruga: Što taj tamo blebeće? Reci mu da šuti. Već sam radi njega
izgubila suviše vremena! Onda, hoćeš li mi odgovoriti ili ne?
73
elada8

Poldo: Upravo sam lijepo krao kad začuh ključ u bravi ... U isto
vrijeme zazvonio je i telefon, gospodin Filipponi je ušao, a ja sam se
zavukao u ormar.
Filipponi:Znači krali ste! Priznajete! Kakav bezobraznik!
Supruga: Ušutkaj ga, Poldo! Reci mu da je neodgojen.
Poldo: Molim vas, gospodine Filipponi . . . Supruga mi želi nešto
reći.
Filipponi: Nećete me valjda zamoliti da odem u drugu sobu.
Poldo: Ne, zar ne, draga?
Supruga: Zar što?
Poldo: Gospodin može čuti naš razgovor?
Supruga: Naravno. Uostalom, to se i njega tiče. Mogao bi ti pomoći
u traženju. Tako si nespretan .. . Dakle, telefonirala sam ti da ti kažem
da ukradeš ako nađeš lijepi srebrni pribor za jelo za dvanaest osoba i
sve stolnjake. Sve, jesi li razumio? Nemoj kao i obično iz obzira ostaviti
jedan ili dva . ..
Poldo: Dobro, draga. Naravno, draga.
Filipponi: Što li mu to, do vraga, govori ta tamo?
Supruga: I ne dolazi kući ako nemaš barem dva vrijedna komada
nakita. Ah, zaboravila sam: pogledaj imaju li nekog impresionistu, ili
možda poentilistu .. . Ciao, Poldo!
Poldo: Zdravo, draga.
Poldo spusti slušalicu. Gleda zbunjeno Filipponija.
Filipponi: Po . .. poludjet ću! Ne samo što kradete u mojoj kući već i
obavljate telefonske razgovore sa suprugom. Nečuveno!
Poldo: Kad biste znali, gospodine Filipponi! Uvijek me ometa dok
kradem ... Pripadao sam poznatoj bandi Bonnot... Otpustili su me jer
me ona uvijek ometala za vrijeme rada! Traži telefonske brojeve
stanova koje namjeravam okrasti i nadzire me . ..
Filipponi: Što ste rekli?
Poldo: Zamislite samo bijednog lopova kojeg kinji užasna i
despotska supruga ...
74
elada8

Filipponi: Jadniče! Ali što ja to govorim? Vraga jadnik! Lopov ste i

zvat ću policiju!
Telefon ponovno zvoni. Filipponi odgovara.
Filipponi: Halo?
Supruga: Opet vi? Je li Poldo otišao? Je li završio? Kako je uspjela
krađa?
Filipponi: Ovo prelazi sve granice! Dosta, tlačiteljice!
Supruga: Pazite što govorite jer ću vas tužiti! Na sud ću s vama,
jeste li razumjeli?
Filipponi: Vi mene na sud, mene? Nemojte me nasmijavati. Koga
ovdje okradaju, mene ili vas?
Supruga: Mene! Kradete mi dragocjeno vrijeme! Poldo je sigurno
još tamo jer se na telefonu gdje će izvršiti slijedeću krađu nitko ne
javlja. Dajte mi ga na telefon.
Poldo: Izbjegavajmo svađu, gospodine Filipponi ...
Filipponi mu daje slušalicu.
Filipponi: Besmisleno!
Poldo: Halo, da?
Supruga: Slušaj, oklijevalo! Ako do zore ne obaviš barem tri krađe,
imat ćeš posla sa mnom. Besposličaru! Gubiš vrijeme brbljajući s
klijentima. Ukradi, pozdravi i izađi, jesi li razumio?
Poldo: Naravno, draga ... Zdravo, draga ...
Poldo odloži slušalicu. Sruši se na stolicu uhvativši se za glavu.
Filipponi: Što je opet htjela?
Poldo: Na kraju ću morati bušiti karticu pri početku i završetku
krađe ... Ne mogu više, gospodine Filipponi.
Filipponi: Hajde, nemojte plakati... Ionako je uzalud! Nećete me
ganuti.
Poldo: Uistinu. Nisam vas ganuo?
Filipponi: Sad ću zvati policiju i dat ću da vas uhapse.
Poldo: Kad biste barem uspjeli!
Filipponi: Dobit ćete barem godinu dana robije.
75
elada8

Poldo: Ah, ne, dvije. Ako primijenimo zakon onda dvije godine i šest
mjeseci.
Filipponi: Dobro, kako hoćete: dvije godine i šest mjeseci. Nije
moguće da vas to veseli?
Poldo pleše po sobi.
Poldo: Konačno odmor!
Filipponi: Odmor?
Poldo: Dvije godine i šest mjeseci robije, daleko od moje žene!
Hvala vam, gospodine Filipponi!
Poldo pada na koljena pred svojim dobrotvorom.
Filipponi: Ali što to radite?
Poldo: Kad bi svi bili tako zli i bez razumijevanja kao vi! Kada ne bi
imali obično blesavo dobro srce, bio bih već davno na robiji,
doživotnoj! Ali, ako uzmem lošeg advokata, dobit ću tri godine, a
možda i četiri... Divno! Idem na robiju ! Idem na robiju!. ..
Poldo se predaje neobuzdanoj radosti. Zatim zastane. Gleda
Filipponija razrogačenih očiju. Preplašen je.
Filipponi: Što vam je?
Poldo: Jeste li sigurni da u zatvorima nema telefona?...

76
elada8

SUPRUGA GUNĐALICA
(Uxor querula, lamentis lacrimisque dedita)
Krave spadaju u obitelj preživača. Supruge u obitelj prekoravača:
preživaju pogrde, prežvakavaju prijekore, žvaču optužbe, mrmljaju
prigovore, grgljaju prijetnje.
Ako ih suprug davi brižnošću, tuže se da ih davi; ako ih zanemaruje,
jauču da ih zanemaruje; ako nije nikada u kući, da nije nikada u kući;
ako je suviše u kući, da je suviše; ako im nikada ništa ne daruje, da im
nikada ništa ne daruje; ako troši novac na poklone, da troši novac na
poklone; ako hrče, što hrče; ako ih tuče, sposobne su čak reći da ih
tuče. Ukratko, nepresušna rijeka tužbalica.
Svaki čovjek reagira na svoj način i prema svom karakteru. Ima
muževa koji se pobune infarktom, drugi odgovaraju apoplektičnim
udarom, a neki opet trombozom. Ima ih koji ne uspijevaju podleći i
odlaze, da bi preživjeli, s nekom bujnom plavušom koja će također
postati aktivna gunđalica, ali tek nakon šest mjeseci zajedničkog
života. Najčešće, pak, suprug ubija. Naročito ako ga ometaju za
vrijeme poslijepodnevnog odmora, kada se ispruži i počne čitati neku
novu, tek kupljenu knjigu.
»Ah ...«, veseli se opipavajući mekane jastuke divana u dnevnom
boravku, a kada suprug misli Ah znači da upravo uživa. Sklupča se na
divanu i toliko je sretan da se čak sjeti skinuti i
cipele. Kada se smjesti, otvara knjigu na prvoj stranici. I prepusti se
neumjerenom čitanju.
»Bio je lijep sunčan dan, proljeće je mirisalo u zraku travanjskim
nagovještajem u procvalim granama mandule ...«, čita. Ali, upravo
kada je došao do grana mandule, stiže supruga iz kuhinje.

* Svadljiva supruga sklona kukanju i suzama.

77
elada8

»Lijepo!« prekida ga. »Gospodar se već ispružio na divanu! I PRASCI

se izvale čim pojedu! S PRLJAVIM CIPELAMA...!« Vidjevši cipele na
podu odmah se ispravi: »S PRLJAVIM NOGICAMA! Dok ja NESRETNICA
kao ZADNJA SLUŠKINJA trpam u kuhinji posuđe u stroj, stavljam
rublje na pranje, IZBEZUMLJUJEM SE proučavajući razne programe
pranja, MJERIM perborat, MJERIM prašak. Pritiskam SVU TU
dugmad!... Da znaš da uza svu tu dugmad ne mogu više izaći nakraj
samo s JEDNOM kućnom pomoćnicom. Ali baš tebe briga! Ja
govorim, govorim, a on ČITA! Čitaj, čitaj i obrazuj se! Čitaš i baš te
briga za sve drugo. Izigravaš GOSPODARA! Blažen ti kad NIŠTA NE
RAZUMIJEŠ! Ah, jadna ja, jadna ja, jadna ja ...«
Posljednje riječi se ne čuju jer se vraća u kuhinju. Od kuhinje do
dnevnog boravka izgovori jedanaest i pol »jadnih ja«.
Suprug se ponovno udobno smjesti, popravi jastuk i počinje čitati.
»Bio je lijep sunčan dan, proljeće je mirisalo u zraku travanjskim
nagovještajem u rascvalim granama mandule ...«
»Mogao bi mi...«, cmizdri supruga, vrativši se, »... reći koji put neku
LIJEPU RIJEČ! Mogao bi mi odgovoriti barem MRMLJANJEM, jer u
ovoj kući ja nisam SUPRUGA već SLUŠKINJA. Ali da, DIVLJAK ne
govori. Zatvara se u svoju ŠUTNJU, čak prevrće očima. Da, prevrćeš
očima .. . VIDIM te, vidim, dok listaš te tvoje PROKLETE KNJIGE.
Knjige! Ali, SPALIT ću ti knjige jednog lijepog dana! Napravit ću lijepu
vatricu! Vidjet ćeš! NE POZNAJEŠ ti mene! Još ti mene ne poznaješ,
dragi moj ... Ah, ali kome govorim! Isto kao da govorim ZIDU! Jadna ja,
jadna ja, jadna ja ...«
»Jadna ja« znak je daje sceni kraj. Vraća se odakle je došla. Suprug
odahne s olakšanjem. Jučer je prevrtanje očima spomenula u prvom
činu, danas u drugom. Jadnica nastoji izmijeniti scenarij kako bi bila
manje dosadna. Ali čemu gubiti vrijeme misleći o njoj? Knjiga, moja
obožavana knjiga . .. Počnimo iznova.
»Bijaše lijep sunčan dan, proljeće je mirisalo u zraku travanjskim
nagovještajem u procvalim granama mandule ...«
78
elada8

Vrata se ponovo otvaraju i počinje treći čin.

»Ne, ne očekujem LIJEPU riječ, jer ionako je od TEBE uzalud
očekivati tako nešto. Ali tražim da mi odgovoriš kada ti SE OBRAĆAM!
To je pitanje ODGOJA! UZAJAMNOG POŠTIVANJA! A ja zahtijevam
BAREM poštovanje od čovjeka koji ne cijeni moj TRUD oko ove kuće!
Znaš li da je danas OTPALO dugme s kaputa tvoga sina i da sam
morala tri puta telefonirati, kažem TRI PUTA, dok sam pronašla švelju
koja će ga prišiti. Na kraju sam bila SLOMLJENA! Kad bi samo
izračunao sve ŽRTVE koje činim čitav božji dan. Ti u kancelariji NIŠTA
ne radiš, a kad se vratiš kući zineš i JEDEŠ. A zatim, kada bi mogao
razmijeniti DVIJE RIJEČI sa SVOJOM ženom, ništa, IZVALIŠ SE na divan
i ČITAŠ. Dosta, bolje da prestanem jer će se ovo LOŠE završiti. KAŽEM
ti loše će se završiti. Ah jadna ja, jadna ja . ..«
Zatvara vrata. Kraj trećeg čina.
Suprug otpuhne. Uvaljuje se još dublje među mekane jastučiće
divana i počinje iznova čitati.
»Bio je lijep sunčan dan, proljeće je mirisalo u zraku travanjskim
nagovještajem u procvalim granama mandule .. .«
Čin četvrti. Supruga ulazi jadikujući.
»Ne razumijem kako možeš ostati MIRAN, slušajući kako ti žena
PLAČE! Da, plačem jer se osjećam PONIŽENOM, potlačenom od
takvog BJESOMUČNIKA kakav si ti. Što imaš umjesto srca, KAMEN? Pa
ipak neću ti priuštiti to zadovoljstvo. Evo, ne PLAČEM više. Ti me ne
tješiš? Ja ne plačem! Uostalom, uzalud je VIŠE razgovarati. Jasno je da
je naš BRAK promašen. Ostat ćemo zajedno radi djece! Ali kunem ti se
da smo ih imali samo ŠEST ILI SEDAM ne bih ni minutu oklijevala da te
NAPUSTIM. Pokušajmo se makar radi njih pristojno ponašati. Ne, ne
govori NIŠTA. Ionako je UZALUDNO. Ah, jadna ja, jadna ja ...«
»A tko govori!« htio je reći suprug. Ali zaključi da bi to bilo uzaludno
rasipanje energije. Četvrti čin je uvijek najbolji, pomisli. I svaki dan je
sve bolja. Ono »ostat ćemo zajedno radi djece«, izgovorila je izvrsno,
izrazito, zvučalo je iskreno. Zaslužila je pljesak. Tko zna hoće li danas
79
elada8

biti petog čina?

Ponovno čita: »Bio je lijep sunčan dan, proljeće je mirisalo u zraku
travanjskim nagovještajem u procvalim granama mandule ...«
Peti čin.
»Ali KONAČNO!« urla žena pobjesnjevši. »Kada ćeš shvatiti da me
tvoja šutnja dovodi do BJESNILA? Može li se znati što radiš ispružen
na divanu? Izađi! Udahni svježeg zraka. Odvedi u šetnju jedno dijete.
Zar ne vidiš DA JE LIJEP SUNČAN DAN, DA PROLJEĆE MIRIŠE U
ZRAKU TRAVANJSKIM NAGOVJEŠTAJEM U PROCVALIM GRANAMA
MANDULE .. .«
Kako se riješiti gunđalice
Uzeti rascvjetalu granu mandule i odalamiti je po glavi. Dok ne
pukne. Grana.

80
elada8

SUPRUGA OGOVARAČICA
(Uxor in aliorum factis nasum inserens) *

Scena predstavlja suprugu ogovaračicu.

Glas supruga (iz druge sobe): Draga?
Supruga: Da?
Glas supruga: Poznaješ li slučajno gospođu Marini?
Supruga: Koga, onu lijepu plavu gospođu što stanuje na broju
dvadeset šest Viale Romania kraj tetke Eleonore i koja je udata za
onog visokog zgodnog crnog čovjeka za koga se priča da je prijatelj
gospođe Peretti a čini se da ih je i njezin muž zatekao dok su se ljubili
iza paravana na proslavi koju su priredili Marescalchi a kojoj su
prisustvovali i Sinibaldijevi koji su prvi rođaci onog konte Paoluccija
koji je tri godine bio zaručen s onom gospođom Marini koja se kao
djevojka zvala Manoelli i nije bila baš na dobru glasu jer se voljela
zabavljati pa je tako nakon tri godine zaruka s konteom Paoluccijem
počela hodati s drugim sinom iz prvog braka Bottazzija ali ga je ubrzo
napustila jer majka kojoj je drag novac nije bila zadovoljna i zabila je
bila u glavu, da uda kćerku za jednog od Mar-covaldijevih ali joj nije
uspjelo jer Marcovaldi-jevi nisu pristali a onda je ona bacila oko na
onog Marinija koji je nećak Castelfranchijevih ali ne Castelfranchijevih
iz Castelfranca već Castelfranchijevih iz Casalmonferrata, otmjenih
ljudi ali za koje se govorilo da su propali i zaista nakon vjenčanja
doznalo se da nema ništa od svih tih velikih para i njezina majka koja
je očekivala bogzna što morala je uzeti zeta u kuću koji je osim toga
imao velike prohtjeve te je trošio i rasipao novac Manoellijevih dok
jednog dana punica nije zaprijetila da će ga nogom izbaciti iz kuće i
tada je našao posao i sada je direktor tvornice tjestenine jer kažu da
spava sa ženom vlasnika?
Glas supruga: Da, ta. Poznaješ li je?
Supruga: Ne.
* Supruga koja zabada nos u tuđe poslove.
81
elada8

Uklanjanje ogovaračice
Uperiti joj pušku repetirku u lice i prije nego uspije progovoriti: »Ali
što to radiš kao rođak Panzinijevih koji je pucao u suprugu jer je
vjerovao da ona održava veze sa šogorom sestre doktora Michelija a
to su bile puke brbljarije koje je proširila tetka Lalle Perotti jer je bila
zavidna što je Gertrudinu kćerku ostavio zaručnik malo prije vjenčanja
jer je upoznao neku Amerikanku u rodbinskoj vezi sa Nixonom tako
da je i Richard bio vrlo ljubazan s njim kada mu je otišao izraziti
poštovanje u Bijelu kuću upravo istog dana kada je tamo bio u
gostima engleski kraljevski par koji je otputovao dva tjedna kas nije i
vratio se u London upravo onoga dana ka da smo mi putovali za
Ladispoli?« pucati.
Repetirkom.

NEDJELJNA SUPRUGA
(Uxor tumultosa quae die domenico strepitum facit) *

Nedjeljna supruga potječe izravno iz velike obitelji neosjetljivih.

Riječ je o supruzi čije se domaćinske sklonosti pojavljuju isključivo
nedjeljom i blagdanom. Strojevi za pranje rublja, usisavači, isprašivači,
strojevi za pranje posuđa, sjajilice — znače joj nešto samo ako ih
može uključiti istodobno na 220 volta u zamišljeni utikač povezan s
krevetom supruga koji spava svoj blagdanski san:
Nedjeljna supruga koja ponedjeljkom ustaje u deset, o blagdanu je
na nogama već u šest, a u šest i trideset već je u hodniku pred
spavaćom sobom, rukujući svojim dragim usisavačem.

* Bučna supruga koja nedjeljom pravi lom.

82
elada8

Znamo kakvi su usisavači. Usisavaju. Zabavljaju se, izigravajući

superdžet koji upravo uzlijeće. Zaglušujuća buka budi supruga, on
gleda na sat s pritajenom nadom da kazaljke pokazuju barem devet.
Gotovo uvijek pokazuju četvrt do sedam. Nastoji se prisjetiti kad je
sinoć pošao na spavanje. Računa brzo .. . Rezultat je porazan: spavao
je četiri sata i deset minuta. Liježe ponovno s kratkotrajnom utješnom
vizijom usisavača koji poput rakete, zajedno sa suprugom leti prema
Mjesecu.
Poslije deset minuta iz hodnika se još jedan mlažnjak sprema na
polijetanje. Suprug omamljen bukom usisavača, budi se ponovno.
»Dosta!« urla.
Ali, znamo kakve su sjajilice. Usjajuju. I to istim žarom kojim
usisavači usisavaju.
Kako da supruga čuje suprugov glas kad se, rukujući istodobno
usisavačem i sjajilicom, nalazi u središtu, ili bolje rečeno u uhu
zvučnoga uragana? Suprug je prisiljen ustati.
Pojavljuje se na pragu srdit poput kakvoga grčkog božanstva i viče
ženi:
».............«
Izvikuje, dakle, neke neponovljive riječi, a supruga u zaglušnoj buci
čuje samo: ».............!« Uskličnik naslućuje po mračno-
me izgledu supruga koji se vraća u postelju, uvjeren da ga je čula i
razumjela.
Ubrzo zatim dotadašnjim se šumovima pridružuje i novi. Supruga,
spretna i brza, naizmjence upravlja usisavačem, sjajilicom i
isprašivačem, što su se razletjeli po kući u apokaliptič-noj tutnjavi.
Suprug se grči u postelji, pucaju mu bubnjići. I evo ga gdje već
probušenih bubnjića trči u smjeru nesretne tehnike urnebesa.
Navaljuje s leđa, zaustavlja je, izvlači tri utikača i urla u
međuplanetarnu tišinu koja je nastala:
»Nedjelja je, do vraga! Sedam je sati! Želim spavati do podne!«
»A tko ti brani?« odgovara ljubiteljica buke.
83
elada8

»Tko? TKO?« prolama se čovjeku urlik iz dubine prsnoga koša.

»Ali, oprosti«, objašnjava razularenica »Ako nedjeljom ne mogu
malčice urediti kuću, reci mi, kad onda mogu .. .«
»Ponedjeljkom! Utorkom! Srijedom, četvrtkompetkomsubotom!«
viče suprug, potrči prema postelji i uvali se u nju poput anđela.
Dakako, dvije sekunde poslije toga iz kuhinje se čuje
»roarrrraorrrraorrrr« stroja za pranje rublja i stroja za pranje posuđa,
čemu se pridružuje »frrrruuullll« miješalice i »zgzzzsgzzz«
automatskoga rezača kruha, te povremeni udarci pržilice za kruh.
Suprugu se čini da se pokrenula cijela industrijska zona grada. A tek
je sedam i trideset. Pojavljuje se, držeći u plemenitim rukama nevidljivi
ognjeni mač. Kreće prema kuhinji i čini se da snažni udarci u bubanj
prate njegov križarski pohod protiv nevjernika.
»Zar ne smijem ni doručkovati?« opravdava se supruga, hrskajući
prepečeni kruh.
Supruga spopada napadaj. Svega. Jetre, žuči, živaca, srca. Kleči i
moli za milost. Pokazuje svoje izranjene uši i preklinje: »Smiluj se,
barem njima...«
Deset minuta poslije opet je u postelji i sprema se zadrijemati u
odsutnosti svih šumova kućanskih aparata, kad ga trgne nekakvo
zavijanje.
Njegovim bubnjićima, naviklima na to da zatrepere na svaku vrstu
buke, njegovim slušnim kanalima koji znaju probrati i prepoznati
svaku vrstu šuma, odmah je jasno da je posrijedi pomicanje
pokućstva. Prvome se zavijanju pridružuje drugo, slijede prasak,
pucketanje, struganje. Zar ta prokleta žena ruši zidove dnevne sobe
da bi oprašila svaku opeku?
Oči supruga ubojite su strijele.
Premda isprana mozga, još je sposoban odlučiti: valja ustati.
I kad se, potpuno odjeven, uvrijeđen i razljućen pojavi na pragu
sobe za dnevni boravak, evo što čuje od toga ljudskog potresa: »Hm!
u osam već na nogama? U nedjelju? Molim te, samo nemoj ulaziti
84
elada8

ovamo . .. Zar ne vidiš da čistim?«

Soba je puna izvrnutih stolaca. I stolovi su okrenuti nogama prema
gore, tako i neki manje teški dijelovi pokućstva. Očito je prvo pravilo
čišćenja: okrenuti pokućstvo!
»I nemoj sjedati na otomane, jer sam ih upravo isprašila«, nastavlja
supruga.
»Znam«, reče suprug.
»Kamo ćeš, molim te? U radnu sobu? Ne, moram još usisati prašinu i
usjajiti pod ...«
»Znam!« opetuje suprug.
»Nećeš valjda u salon? Moram ga još isprašiti ... ne možeš ni u
jedaću sobu, jer je tafting još vlažan ... Uostalom, kamo ćeš sad?«
»Daleko odavde«, grmi suprug i izlazi iz kuće zalupivši vratima.
Supruga rezignirano uzdahne. Nastavlja čistiti, mrmljajući
neutješno: »Znala sam da će naći izliku kako bi izišao i u nedjelju. Kakvi
su egoisti ti muškarci!«
Praktični savjeti
— Vezati je i začepiti joj usta.
— Udariti je dobro nekoliko puta isprašiva čem.
— Usisati usisavačem.
— Namazati je zatim laštilom za pod. Za tim dobro usjajiti kako
bi se čistoći dodao sjaj.
— Ubaciti je u prtljažnik automobila.
— Izbaciti je u more.
Imat ćete tako ekološki mirnu savjest, jer znate da ste, doduše,
bacili u more otpadak, ali čist, isprašen, usjajen i raskužen. Možda bi
vas mogli optužiti za ženomorstvo ali, tako mi Boga, ne i za
zagađivanje!

85
elada8

BRIŽNA ŽENICA
(Uxor sollecita sed iniucunda) *

Brižna ženica postaje sve krvoločnija jer vrsta pomalo izumire.

Teško je danas naći brižnu suprugu koja potječe neposredno iz
obitelji pravih brižnih žena devetnaestog stoljeća, tog plemenitog
soja kojemu sigurno pripadaju gospođica Felicita, baka Speranza i
neke anđeoske otmjene figure koje je slikao Thomas Gainsbourgh,
Ingres, Millet, Constable, Segantini, Silvestro Lega.
Ako imate nesreću da nabasate na brižljivicu, radi se gotovo uvijek
o lažnoj brižljivici ništa manje opasnoj od drugih, što više, još je željnija
uništiti svojom brižnošću nesretnog supruga, još lakomija u svom
nestrpljenju, sve željnija udariti ga iz potaje neumjerenim staranjem.
Okrutnost brižne ženice počinje prije nego suprug otvori oči.
Njezina ruka drma ga blago ali odlučno; dok jadnik ne otvori jedno
oko i ispusti uobičajeno »Eh?« što dolazi iz pakla.
»U koji sat si mi rekao da te probudim, u sedam ili osam?« šapće
brižna ženica tihim, tihim glasom što jedva prodire u uši kao da netko
iglom kopka po Eustahijevim cijevima.
»U šest!« reče suprug skočivši. »Zašto, koliko je sati?«
»Devet.«
Isprika, posljedica tupe brižnosti, uvijek je ista.
»Tako si lijepo spavao. Bio bi grijeh probuditi te.«
Suprug probuđen tri sata kasnije sigurno nije raspoložen da otrpi
slijedeće postupke:
»Hoćeš li čajić? Ili kavicu? Stavit ću ti u nju dva prsta toplog, toplog
mljekeca.«
Ili:
»Hoćeš da ti istrljam leđa kremicom?«
Ili: »Pripremila sam ti kupkicu s mirisavim solima.. .«

* Brižna ali neugodna supruga.

86
elada8

Supruzi ujutro malo govore i mnogo gunđaju. A najviše im smeta

brižljivost. Naročito ako dolazi od supruge. Civilizirani suprug želio bi
da se ovako odvijaju događaji:
Supruga: Probudi se! Šest je sati!
Suprug: Grrr ...
Supruga: Hajde, ustani!
Suprug: Evo ... Samo još trenutak . .. Još minutu .. .
Supruga: Šest je sati i jedna minuta! Van iz kreveta!
Suprug (ustavši i zijevajući): Krhnombirdksote .. .
Supruga: Za pet minuta je kava na stolu. Marš! Operi se! Jedan, dva,
jedan, dva, jedan, dva .. . otvori pipu, jedan, dva!
Za vrijeme doručka ni jedan šum ne smije ometati blaženo
glogotanje tople kave što silazi u želudac.
Međutim, brižne ženice dok suprug prinosi ustima šalicu s kavom,
primijete, tiho kriknuvši da suprug na nosu ima crnu točku. Crne točke
su manija vrlo rasprostranjena među suprugama, ali kod brižljivica
dobile su patološke razmjere. Brižljivica se pandžama baca na crnu
točku, stiska je, čupa, bocka i cijedi dok je ne uspije izvaditi. Dok
suprug riče od bola ona mu ponosno gura pod nos crnu točku
govoreći:
»Gledaj kakvu si ružnu stvarčicu imao na nosu.«
Ova mužo-cjediteljica uvijek lovi crne točkice, prištiće, čireve,
ječmence; i kad se ne može iživiti na suprugu, jer mu je koža savršena,
nije rijedak slučaj da nađe ljubavnika s prištavim licem.
Pažnje ovakve supruge upravo su nepodnošljive za vrijeme ručka.
Nakon što je vidjela da je prinio ustima prvu žlicu juhe, ona ispituje
izraz suprugova lica očajnički tražeći odobravanje.
»Je li dobra? Prija li ti? Ne? Je li slana? Ili neslana? Suvše topla? Suviše
hladna?« kliče tjeskobno, toliko da poželiš zvjezdicama označiti točnu
kakvoću juhe.
»Normalna je«, odgovara pristojno suprug.
Brižljivica ponovno počinje. »Hoćeš li malo papra? Soli? Ulja?
87
elada8

Maslaca? Sira?« pita sustalim glasom.

»Ne«, odgovara suprug.
»Hoćeš li meso na žaru? Prženo? Na maslacu? Na pari? Mljeveno?
Pirjano? Sa špinatom? Tikvicama? Krumpirom? Mrkvom? Graškom?
Cvjetačom? Patlidžanima?«
»Kako hoćeš«, odgovara suprug.
»A vino? Kakvo je? Sviđa li ti se? Hoćeš li crno? Možda ružicu?
Laganije? Jače? Slađe? Toplo ...?«
»HAJDE U...........!« urla suprug.
A ona brižljivo: »Gdje? Cingoli? Pescasseroli? Meda? Numana? Sirolo?
Santamarinella? Portorecanati. ..?«
Neki je suprug ne misleći pohvalio bakalar kojeg mu je pripremila
supruga. Od tada je tri mjeseca svaki drugi dan dobijao za objed
bakalar.
Kada je izgubivši strpljenje eksplodirao da mu se bakalar gadi,
supruga mu je usrdno odgovorila: »Ali, rekao si mi da ti se jako sviđa ...
Ja sam se, ljubavi, žrtvovala i kuhala ti ga da budeš zadovoljan!«
Neki se opet suprug, ne misleći, potužio uoči Božića na lagani bol u
stomaku. Drugi dan tj. na blagdan, umjesto divnih jela — tijesta u juhi,
tijesta usuho, pečenog purana, patlidžana u siru, miješanog mesa na
žaru, kolača, voća, kave, whiskyja, kao što bi bilo razumno očekivati,
ugledao je pred sobom juhu od kocke, pileća prsa, kuhanu blitvu,
kuhano voće.
Pažnje brižne supruge doista su nepodnošljive kada ona čuva
vlastitoga supruga od djece i kada se digne u obranu njegove privacy.
Pretpostavimo da je suprug odlučio poći na spavanje rano, u sedam
uvečer.
»Jesi li siguran da nećeš baš ništa jesti?« pita ga brižljivo supruga. To
ga pita kada je već zadrijemao.
»Ne, hvala. Zatvori vrata, želim samo spavati ...«, reče suprug.
Okrene se na drugu stranu uživajući pri pomisli na dugi san do
sutrašnjeg jutra, ali ne zna da djeca, začuđena neuobičajenom
88
elada8

pojavom, već osluškuju iza vrata njegove sobe.

Dolazi okrepljujući san, dolazi čak vrlo brzo. Dvije minute kasnije
suprug hrče. Naravno, djeca i dalje osluškuju iza vrata, a brižljivica što
se došuljala na vrhovima prstiju da vidi da li
suprug spava ili viče »kruha . .. kruha«, odmah ustaje poput neosvojive
utvrde u obranu sup-ružnikova sna, i iz sve snage viče: Djeco, TIHO!
Ne GALAMITE! Tata SPAVA!
Urlik koji bi otjerao bilo koji Okrepljujući San, trgne supruga koji
skoči uhvativši se grčevito za luster. Ljuljanje lustera blago ga uspava i
trenutak kasnije on pada omamljen u krevet.
Okrepljujući San, uvelike ometen, ne želi se više zamarati, ali ga
Gospoda Snovi nagovore da ipak prione uz posao. I evo, suprug
spava. San je ponovno došao. Nezgoda je u tome što dolazi i supruga
. .. Otvara polagano vrata, i tiho, tiho se približi krevetu. Polagano se
nagne nad supruga istražujući i polagano, polagano ga probudi. Jer
nema ništa gore nego kad netko hoda tiho, tiho da drugoga ne
probudi: to nas mora probuditi.
Suprug otvara oči i promatra ženu pogledom u kojem bi teško bilo
pronaći tragove humanosti.
A supruga će odmah: Ah, budan si? Mislila sam da spavaš. Kako to
da ne spavaš? Je li ti loše?
»Nadam se, ako sam bolestan, da sam obolio od bolesti spavanja!«
viče suprug.
I upravo u tom trenutku sazrijeva u njemu pomisao na osvetu. Evo
te mogućnosti:
Uklanjanje brižne ženice
Vrlo je jednostavno.
Kupite kuću na selu.
Proživite tamo neko vrijeme sa svojom ženom glumeći sreću koju
uostalom možda i osjećate jer znate da se približava trenutak kad
ćete je se riješiti.
Zatim je pošaljite na more.
89
elada8

U njezinom odsustvu dajte iskopati rupu ispod bračnog kreveta:

vrlo duboku rupu i napunite je sumpornom kiselinom.
Ugradite u krevet mehanizam pomoću kojega se kada pritisnete
dugme krevet okreće za 360 stupnjeva tako da svatko tko je u njemu
propadne u jamu sa sumpornom kiselinom. Preostaje samo pričekati
da se tijelo rastvori.
Kada se žena vrati pričekajte jedne večeri da ode na spavanje prije
vas i da zaspi. Uđite potom u sobu, lagano je prodrmajte a kada otvori
oči brižno je zapitajte: »Spavala si?«
»Da, dragi. Upravo si me probudio . ..«, odgovorit će blaženo.
»Ne brini. Sada ćeš se naspavati zauvijek ...«
Pritisnite dugme.
Odmah prodajte kuću.
BILJEŠKA: Pazite da vam se ne dogodi kao onom suprugu koji je
završivši pripremne radove oko mehanizma i jame, ujutro pospan i još
ošamućen snom, umjesto dugmeta za svjetlo ... Supruga ga još uvijek
traži.

90
elada8

SUPRUGA ŠTO SE VRIJEĐA AKO JI STALNO NE OBOŽAVAŠ I AKO NE

PRIMJEĆUJEŠ SITNE NOVOSTI KOJIMA SE UKRAŠAVA ZA TEBE
(Uxor mentecapta) *

Heppening se odigrava svakog dana.

Evo tri tisuće pet stotina sedamdesete replike.
Zavjesa se diže, nalazimo se u dnevnom boravku nekog stana,
vašeg, na primjer.
Ona (dolazi kući i odmah se obraća suprugu koji čita novine): Ništa
ne primjećuješ na meni?
On (odlažući novine): Na tebi? Što bih morao primijetiti?
Ona (načini piruetu): Moju haljinu.
On: Haljinu? Ali tu si imala jučer, zar ne?
Ona (nezadovoljno): Da, ali danas imam bijelu maramu oko vrata, a
jučer sam imala smeđu. A ti nisi primijetio i ništa mi nisi rekao?!
On: A što bih ti trebao reći?
Ona: Čim si me ugledao trebao si reći: »Ljubavi, ta haljina za koju
sam pomislio da ti pristaje tako dobro sa smeđom maramom, pristaje
ti još bolje s bijelom maramom!« Tako si mi trebao reći!
On: Čitavu tu litaniju?
Ona: Sigurno! Ali ti nisi čak ništa ni primijetio. Znaš li što to znači?
Da me ne voliš. Jednom je to bilo drugačije. Primjećivao si čak i kad
bih promijenila boju kose.
On: Kako da ne!
Ona: A sada ne primjećuješ ni kad promijenim maramu . .. (Vadi
maramicu i pravi se da plače. Suprug vidi da se ona pravi da plače ali
se pravi da vjeruje da ona ozbiljno plače.)
On: Zar plačeš?
Ona (praveći se da jeca): Naravno da plačem. Primijetiti da suprug
ne haje više za tvoje marame, ranjava srdašce pažljive i osjetljive
supruge kao što sam ja . ..
* Hirovita supruga.
91
elada8

On: Hajde, ne plači... Znaš zašto nisam primijetio? Kada si ušla imao
sam zatvorene oči. Malo sam zadrijemao na naslonjaču. Kada sam
otvorio oči zaslijepila me tvoja blistava ljepota.
Ona: Vjerujem ti. .. (Kada im govoriš o ljepoti, uvijek su spremne
povjerovati.)
On: Primjećuješ li ti, zlato, nešto na meni?
Ona: Primjećujem da ti ništa na meni ne primjećuješ, eto to
primjećujem. Dakle, da čujemo: što je na meni novoga večeras?
On (mrmljajući: prokletstvo, sve počinje iznova): Vidjet ćeš da ću
pogoditi... Ci... ci... ne, cipele ne ... Onda ča ... ča ... ne, ni čarape, še ...
še ... ne, nije ni šešir, pa i nemaš ga ... Onda poja ... (svladava bijes i
pravi se tužnim) Predajem se! Ljubavi, ne znam ...
Ona (odmahujući očajno glavom): Znala sam ... Znala sam da nećeš
primijetiti narukvicu.
On: Narukvicu? Kakvu narukvicu? Ovu? Ali nju sam ti darovao prošle
godine!
Ona: Da, ali sam je uvijek nosila na lijevoj ruci. Večeras sam je stavila
na desnu ruku. Ali kako ja za tebe nisam važna, nisi ni primijetio!
On (mrmljajući u sebi najgore psovke): Ali kako bih, ljubavi, mogao
primijetiti takvu sitnicu?
Ona: A, tako? To su sitnice? (Uzima maramicu i pravi se da plače.)
On to zove sitnicama! Umjesto da skoči iz tog prokletog naslonjača da
mi potrči u susret kličući: »Ah, što to vidim? Znaš da ti narukvica
mnogo bolje pristaje na lijevoj ruci?« umjesto da uradi to što bi uradio
svaki suprug, on ništa, drijema zatvorenih očiju kao da me nema!
On (u sebi: Barem da te nema!): Oprosti, ali zar ti se ne čini da malo
pretjeruješ?
Ona: Nekada nisi bio takav... Sjećaš li se kada sam razbila kola i
vratila se zgnječenih branika i polomljenih farova? Odmah si
primijetio. A znaš li zašto? Jer si me onda volio!
On: Kažeš da je to zato jer sam te volio?
Ona: Naravno da si me volio! A kad sam izgubila novi krzneni kaput
92
elada8

koji si mi upravo bio poklonio? Sjećaš li se? Čim smo došli kući rekao si:
»A krzneni kaput?« Odmah si primijetio da nije na meni. A znaš li
zašto? Zato što si bio preko ušiju zaljubljen u mene.
On: Ne u kaput, već u tebe!
Ona: Naravno, u mene. Sada, međutim, kao da i ne postojim. A ja
budala i dalje premještam narukvice i mijenjam marame da bih ti se
svidjela, bila ti zanimljiva i da bi primijetio moju želju za novim . ..
On: Draga, slušaj...
Ona: Uzalud. Ne, zaista je uzaludno. Uvrijeđena sam, dotučena.
Nemam snage govoriti, kao da mi je čvor ovdje ... (Ponovno uzima
maramicu i počinje lažno jecati.)
On: Htio sam ti reći...
Ona: Ništa nemoj govoriti. Preostaje mi samo da shvatim da te više
ne zanimam . .. Kad se samo sjetim da uvijek primijetim i najmanju
promjenu na tebi! Prošlog mjeseca kada si prodao fiću a kupio
mercedes zar nisam odmah primijetila? Ne možeš zanijekati!
On: Ne, ali...
Ona: Kako sam nesretna! Teško se boriti protiv srca od kamena
kakvo je tvoje, naročito meni, osjetljivoj, brižnoj, uvijek prisutnoj, što
sve primjećuje, prati i opaža ... I nemoj me tako gledati, dragi! I molim
te skini te nožurine sa stolice! A što, molim te, radiš u bijelim hlačama
usred zime?
On: Upravo ti pokušavam reći... Nisu to bijele hlače. To je gips.
Slomio sam obje noge, dok si ti jurila od jutra po dućanima . .. Moram
ih držati na stolici...
Ona: A tko je ova žena? Sada je tek vidim ...!
On: Bolničarka, ljubavi...
Ona: Pokvarenjače! Što sve ne bi uradio samo da budu uza te lijepe
bolničarke, zar ne ...? (plače) I kad se samo sjetim da sam stavila
narukvicu na drugu ruku!...
Uklanjanje supruge što se vrijeđa ako je stalno ne obožavaš i ako ne
primjećuješ sitne novosti kojima se kiti za tebe
93
elada8

Scena se odigrava na rubu provalije. On i ona šetaju berući runolist.

Ona naravno predbacuje suprugu što nije primijetio da umjesto cipela
s čavlima nosi vrlo elegantne cipele za šetnju.
Ona: Da, ti nikada ništa ne primjećuješ! (Ne primjećuje da je
zakoračila u prazno, oklizne se i padne u provaliju.)
On: Ni ti.
Raskid prijateljstva.

SUPRUGA TRUDNICA
(Uxor pregrtans bi-rumpens) *
Kako je ukloniti
Trudnicu se ne dira ni nakon porođaja. Ako bi, međutim, tokom
vremena, prevladao u njoj drugi vid njezine ličnosti; ako se pretvori u
muškaraču, svadljivicu, urlatorku ili pak brižnu ženicu, te postane
nepodnošljiva, nema zapreka njezinom uklanjanju, te će biti izvršeno
na način razrađen u prethodnim poglavljima.
Iako uživa imunitet, trudnica ipak može probuditi naš uspavani
krvnički instinkt jer je gotovo uvijek dosadna, razdražujuća i
zamarajuća.
Povraća. Kad prestane istakne trbuh kao zastavu. Ne hoda, već
defilira pred nama. Svaka kila trbuha teška je tonu. Zašto ona ima
dijete a ne mi.
Čim se nakašljemo kaže: »Prehlađen si?«
»Prehlađen? Nadam se da nisam.«
»Opominjem te da kašalj smeta djetetu. Svaki put kad zakašlješ ono
se trgne.«
»Svaki put kad zakašljem?«
* Trudna supruga dvostruko nasilna.

94
elada8

»Naravno. I kad noću hrčeš. Ti hrčeš a on se jadnik budi.«

»I trza se?«
»Da, miče koljenima.«
»Živahan je, zar ne?«
Uzimamo novine i rušimo se u naslonjač. Upravo smo anđeoski
zadrijemali a supruga će đavolski.
»Dragi, oprosti... djetetu je hladno.«
»Što?«
»Hladno mu je.«
»A kako znaš?«
»Majka sam mu. Ako je hladno meni, hladno je i njemu.«
»Dobro, i što onda?«
»Pokrit ćemo ga, zar ne?«
Ustajemo i odlazimo u potragu za pokrivačem. Napokon ga
pronalazimo tamo gdje mu nije mjesto i nosimo ga djetetu. Stavljamo
ga presavijenog na trbuh supruge.
»Što radiš? Rekla sam ti da je djetetu hladno jer je meni hladno.
Rasprostri pokrivač po mojim nogama.«
»Reci onda da je tebi hladno.«
Kasnije, dok radimo u radnoj sobi trudnica ponovno zove.
»Dragi. Dijete je žedno.«
»Prestani me .. .« Zatim se sjetimo da se radi o našem djetetu i
suzdržimo se: »I što onda?«
»Budući da pije mojim ustima dodaj mi čašu vode! Zar želiš da ti
dijete bude žedno?«
»Možeš i sama uzeti vode! Bliže si kuhinji, nego ja ...«, vičemo.
»Ali dijete je umorno, ne smijemo ga zamarati hodanjem.«
Odlazimo po čašu vode. Pružamo je supruzi. »Daj vode žednome.«
A ona blažena, obraćajući se trbuhu: »Evo zlato mamino, pij vodice
...«, i ispije pohlepno čitavu čašu.
»Nije li to previše za njega koji je tako malen?« pitamo.
»Dala sam mu sve, a on neka uzme koliko mu treba«, odgovori.
95
elada8

»Dodaj mi naočale iz sobe.«

»Goniš me po kući kao zvrk. A što će ti naočale?«
»Zbog djeteta.«
»Nebesa, zar je slijepo!«
»Dosađuje se. Budući da gleda mojim očima, pročitat ću mu koji
strip.«
»Djetetu.«
»Naravno, djetetu. Zar misliš da bih inače čitala stripove. Hajde,
pođi kupiti dolje u kiosk neki strip.«
Može li otac odbiti da pođe po strip svom djetetu koje će se uskoro
roditi?
»A sada«, kaže supruga čim se vratimo, »napravi mi sendvič s
pršutom jer je dijete gladno!«
»Do vraga . ..!« urličemo u pravednom bijesu.
Supruga nas osine pogledom. I učini nam se da nas kroz periskop
promatra i osuđuje naše dijete.
»Prostače! Divljače!« sikće trudnica. »Kakve su to prostačke riječi?
Dijete čuje mojim ušima: lijepo ga učiš!«
»Dijete čuje tvojim ušima?« pitamo. »Jesi li sigurna?«
»Naravno da sam sigurna!«
Trenutak oklijevamo. Zatim se približimo uhu supruge i povičemo:
»Haj, mali! Nisi se još ni rodio a već gnjaviš.«

96
elada8

EPP SUPRUGA
(Uxor obtusa) *

EPP supruge se dijele na dvije velike skupine: one koje ne bi

odustale od Dasha ni za dvije kutije drugog praška, i one koje
ispuštaju Dash čim im u zamjenu ponude tri kutije drugog praška.
Supruga je reklamoman po prirodi. Rijetko razmišlja o reklamnim
dogmama. Za nju je istina da Rubel pere bijelo da bjelje ne može. Ne
sumnja uopće da bi mogao postojati neki stroj za pranje rublja za koji
se ne preporuča novi Ali. Stavila bi ruku u vatru da Cin s perboratom
uništava svaku prljavštinu. Po njezinom mišljenju nema boljeg
digestiva od Fernet-Branca. A Aperol joj se čini takvim aperitivom da
od njegove zloćudnosti porumeni.
Potpuno je opčinjena reklamom. Guta parole kao kompjutor, bilježi
ih u mozgu a kada otvori usta začudi nas da joj iz usta umjesto glasa
ne izlazi perforirana kartica.
Njezin omiljeni show je EPP, a njezini kulturni interesi sasvim su
zadovoljeni televizijskim Trenucima odmora. Uvijek je u toku
reklamnih novosti. Kupuje sapune koje su sinoć reklamirali, nove
deterdžente i najnovije paste za zube sa žuto-plavim kvadratićima. I
naravno, kupuje NE-krumpiriće.
Kućna ne-drama
On (grickajući nešto): Gdje si ovo pronašla? Nalik je na krumpiriće a
kad se bolje pogleda nisu krumpirići. Draga, što je ovo?
Ona (nosi posudu s juhom): Ne-krumpirići.
On: Ne-krumpirići? A što su to ne-krumpirići?
Ona: Posljednji reklamni krik za krumpiriće. Razumiješ?
On: Ne. Ali jedimo sada. Kakva je ovo juha?
Ona: Probaj .. .
On: (nakon prve žlice) Ovo nazivaš juhom?
Ona: U stvari, to i nije juha, već ne-juha.
*Tupa supruga.
97
elada8

On: Ne-juha?
Ona: Naravno, drugačija od obične.
On: Toliko različita da mi se ne sviđa. Što ima još za jelo?
Ona: Ne-odrezak.
On: Shvaćam, ako nije odrezak onda je riba.
Ona: Ne. To je ne-odrezak. Ne-riba je za večeru.
On: Oprosti, prešli smo na orijentalnu kuhinju?
Ona: Zašto?
On: Možda si pod utjecajem japanskih »NO«1 koje smo gledali na TV.
Ona:To je moderna kuhinja što ide u korak s reklamom. Točnije, ne-
kuhinja.
On: Primjećujem
Ona: Što želiš uz ne-odrezak? Ne-salatu ili ne-špinat?
On: Želio bih malo da-salate! A od voća da--naranču.
Ona: Šteta, jer sam već pripremila ne-grapefruit.
On: Nemoj mi reći da si kupila i ne-kolač!
Ona: Naravno da jesam!
On: Dosta, svako strpljenje ima granica!. Ne-podnosim! Gdje je
telefon?
Ona: Na svome mjestu, dragi.
On (nakon što je okrenuo neki broj): »Halo, kako si? Hoćeš li sa
mnom ručati? Odmah. Doći ću po tebe ...«
Ona: Kome si telefonirao?
On: Mojoj ne-sekretarici. Ciao!
Ona: Gdje ćeš, čekaj... Stani! (Mukli udarac.)
Njegov glas (sa dna stepeništa): Mogla si mi reći da su stavili ne-
dizalo.
Uklanjanje EPP supruge
Gađati u nju ne-pištoljem.
To jest, pogoditi je topovskim hicem.
* Igra riječi: »No« u talijanskom znači »ne«, a također je i naziv klasične
98
elada8

japanske lirske drame praćene pjesmom i plesom.

SUPRUGA CJEPIDLAKA
(Uxor rumpens interruptiones magistra)*

Ništa što dolazi od supruge nije bezopasno. Prije ili poslije pojave
se komplikacije: tko je uzme mora se boriti protiv nje svim svojim
antitijelima, naročito ako je zaražen cjepidlakom.
Ovaj tip supruge uzimaju obično slabi i popustljivi muškarci koji u
početku to i ne primjećuju jer je cjepidlaka pokorna, zna se pritajiti
mjesecima, ponekad i godinama prije nego se ukaže u svoj svojoj
toksičnosti.
Uzmimo slučaj supruga koji već tri godine boluje od supruge
cjepidlake. Njegov izgled je normalan, ali mu je glas nesiguran,
naročito kada supruga za vrijeme večere s prijateljima, kaže glasom
Nerona koji se obraća robovima, zamjenjujući lukavo imperativ
kondicionalom a us kličnik podmuklim upitnikom.
»Da li bi nam ispričao kako smo ono putovali u Vogheru?«
Suprugu je neugodno. Zna da se ženinim zapovijedima treba
bezuvjetno pokoriti ali se pravi hrabar.
»Tu smo priču čuli već više puta ...«, reče.
»O našem putovanju u Vogheru? NIKADA!« odgovori supruga. »Je li
da nitko od vas o tome ništa nije čuo??«
Prijatelji kažu da nisu.
»Vidiš da nisu?« nastavlja supruga obraćajući se suprugu. »Vidjet
ćete, vrlo je zabavno. Hajde, pričaj!«
Suprug uzdahnu.
»Ništa . ..«, počinje. »Glupost...«
* Nasilna supruga upadicama vješta.

99
elada8

»Ne bih rekla da je glupost«, prekida ga supruga. »Samo ako

DOBRO ispričaš«, zaključuje.
Suprug bi najradije pobjegao ...
»Dakle ... prije dvije godine ...«
»Prije dvije godine tri mjeseca i šest dana, dragi«, cjepidlači
cjepidlaka.
»Da, točno. Dvijegodinetrimjesecašestdana. Otputovali smo u
Vogheru posjetiti neke tetke.«
»Ne, ne tetke«, prekida cjepidlaka. »Ona je samo sestra strica tvoga
šogora ...«
»Uglavnom, neke rođake ...«
» .... i onda nismo otputovali u Vogheru već smo krenuli u Vercelli.
Tamo smo stigli vrlo rano, oko tri sata poslije podne ...«
»U tri i trideset sedam, dragi«, objašnjava prekinuvši ga cjepidlaka.
»Da, tri i trideset sedam, tri i trideset osam ...«
»Na mom satu je bilo točno tri i trideset sedam, sjećam se da sam
ga namjestila na znak točnog vremena, dakle, nije moguće da nije bio
točan«, prekida ga ponovno supruga.
Suprug nastavlja: »Kako je bilo, dakle, tek tri sata i trideset sedam
minuta, odlučismo proslijediti za Vogheru ...«
»Ne, kada smo odlučili otputovati u Vogheru nije više bilo tri i
trideset sedam, već tri i pedeset!« objašnjava cjepidlaka.
»Da, bilo je tri i pedeset kada smo rekli: s obzirom da je rano, zašto
ne bismo posjetili rođake u Vogheri?«
»Ne, dragi, nismo mi rekli već si ti rekao. Ja sam to predložila u tri i
četrdeset osam minuta.
I ponavljam, to je samo tetka strica tvog šogora .. .« prekida
cjepidlaka.
Suprug se počinje znojiti.
»Ja, rekao sam da pođemo posjetiti tetke ... rođake iz Voghere, u tri
i pedeset... A moja supruga reče: da rado ...«
»Nisam rekla rado, dragi. Niti sam rekla da. Kimnula sam glavom,
100
elada8

sjećaš li se?«, objasni cjepidlaka.

Suprugovo čelo orošeno je znojem.
»Došli smo u Vogheru i odsjeli u Hiltonu ...«, reče, već posve
izbezumljen.
»Hilton? Ali, dragi, hotel se zvao ’Padano’ na uglu Corso Garibaldi i
Piazza Mazzini ...«, umiješa se cjepidlaka.
Suprug je već potpuno mokar od znoja.
»Čim smo došli, pozvonili smo sobarici ...«
»Nismo pozvonili«, prekine ga cjepidlaka. »Zvonce nije radilo,
ljubavi. Morali smo sobaricu pozvati telefonom ...«
»Sobarica se pojavila i...«
»Ne, prije je pokucala. Ti si rekao naprijed i ona je ušla.«
»Da, i onda ...«
Suprug zašuti. Suza mu se pojavi u oku, skotrlja se niz obraz i
pomiješa sa znojem. Cjepidlaka ga očajnički promatra.
»Ljubavi, zašto se žalostiš ...«, reče, »Zar ne vidiš kako se naši
prijatelji dosađuju? Uzalud, zaista nemaš pripovjedačkog dara. Zatim
se radosno obrati ostalima: »A da odemo u kino«?
Odlaze svi osim supruga koji ostaje nepomično sjedeći da konačno
u miru smisli uspješno
Uklanjanje supruge cjepidlake
Nemoguće, osim uz pomoć killera, što je neprihvatljivo za ozbiljnog
supruga.
Pretpostavimo, pucate u nju. Naciljate, a ona kaže: »Oprosti što te
prekidam, dragi, ali jesi li siguran da nećeš imati problema s policijom?
Znaš da nemaš dozvolu za nošenje oružja!«
Pretpostavimo, upravo je bacate kroz prozor. Zgrabite je,
podignite i: »Stoj, učinilo mi se da čujem telefon ... Javi se, dragi,
možda je tvoja majka.«
I tako dalje.
Preostaje nam samo: ubiti je a da ne primijeti. Ali, kakav mi je to
užitak?
101
elada8

BOLEŽLJIVA SUPRUGA
(Uxor lamentationis perita)*

Supruge se dijele u dvije velike skupine: na one koje se ne bi nikada

trebale udavati i one koje nisu za brak.
Skupina onih koje nisu za brak dijeli se opet na dvije vrste: supruge
koje nisu trebale naći muža i supruge neprikladne za život u dvoje.
Veliki dio supruga što nisu za život u dvoje čine boležljivice, što
potječu iz velike obitelji uvijek bolesnih supruga.
Gubite vrijeme ako boležljivoj supruzi kažete: »Dobar dan, kako si?«
Bolje ju je zapitati: »Gore ti je?« jer će odgovoriti kratko: »Da.«
Boležljiva supruga se iz principa »osjeća gore«. Bolest je dio njezine
ličnosti. Za razliku od onih koji crkavaju od zdravlja, ona živi od
bolesti. Nikada ne stoji prekriženih ruku već prekrižena pulsa jer
stalno mjeri temperaturu. Ne vrijeđa se ako joj dodaju godine, ali
pobjesni ako kažu da ima nižu temperaturu. Ona kaže da ima trideset
osam i pol, ali uvijek doda po jednu liniju. Nikada ne boluje od
određene bolesti ali zato boluje od svih. Ako joj kažete da vas jako
boli glava, odgovorit će vam da nju boli jače. Što se tiče bolova nikada
nije druga. A tako je i kada su u pitanju virusi. Čini se da mikrobi čekaju
u redu pred njezinim nosom, takva je unutra gužva. Ako je netko
neoprezan pri upoznavanju zapita: »Kako ste?« odgovorit će mu u
najboljem slučaju: »Osjećam bol koji započinje u lijevoj sljepoočnici,
spušta se kroz vrat, prolazi kroz dušnik, probija leđa, zahvaća lijevu
ruku, spušta se među prepone, prenosi se na kuk sve do butine, javlja
se zatim u desnoj cjevanici, penje uz nogu, sijeva bokom, te kroz ruku,
leđa, vrat, obraz dopre do desne sljepoočnice.«
Neki poviču: »Pa to nije bol, to je okružnica!« Drugi pak kažu: »Zar
ne bi bilo brže da je stranputicom prešla iz lijeve u desnu
sljepoočnicu?« Ali većina odgovori: »Kako se liječite?« ne znajući da su
nadrljali jer ona tada bez milosti sve ispriča. Iscrpno.
* Supruga sklona kuknjavi.
102
elada8

Boležljiva supruga ipak isključivo usmjeruje svoj pritisak na

supruga.
Evo primjera njezina djelovanja.
Putovanje
Eksterijer, dan. Paluba broda. Boležljivica povraća preko ograde.
Suprug joj pridržava čelo.
Supruga: Što mi je zlo, što mi je zlo ...
Suprug: Nastoj pretrpjeti, draga. Od Napulja povraćaš.
Supruga: Morska bolest... Ne mogu više ... Ah, što mi je loše ...
Majko moja, kako mi je loše ...
Suprug: Dobro, dobro! Silazimo u slijedećoj luci i nastavljamo
vlakom. Samo nemoj kukati.
Supruga: Zlo mi je ... Majko moja, što mi se povraća...
Interijer. Noć. Klozet u vlaku. Supruga povraća. Suprug joj nevoljko
pridržava čelo.
Supruga: Što mi je zlo ... Majko moja, što mi je zlo ...
Suprug: Molim te! Od Genove povraćaš.
Supruga: Škodi mi vlak ... Ne mogu više izdržati ... tako mi je zlo, zlo
mi je ...
Suprug: Dobro! Na slijedećoj stanici izlazimo i nastavljamo avionom.
Supruga: Ah, taj vlak ... Kako mi je zlo ...
Interijer, dan. Klozet aviona. Supruga povraća. Suprug je promatra
prekriženih ruku.
Supruga: Škodi mi avion... Što mi je zlo ...
Suprug: Nije moguće! Od Pariza povraćaš!
Supruga: Zlo mi je ...
Suprug: Prokletstvo! Čim sletimo nastavit ćemo put automobilom.
Supruga: Ah, kako mi je zlo ...
Eksterijer, dan. Iznajmljeni automobil. Supruga povraća posvuda.
Suprug je za volanom i od vremena do vremena udara bijesno
čelom o volan.
103
elada8

Supruga: Ah, škodi mi auto ... Ah, kako mi je zlo ...

Suprug: Dosta! Pretrpi nešto! Još tri kilometra i stići ćemo u
Amsterdam!
Supruga: Zlo mi je, ah, zlo mi je!
Suprug: Kako hoćeš! Pobijedila si! Ostavit ćemo ovdje automobil i
nastaviti pješke, jesi li zadovoljna?
Eksterijer, sumrak. Auto-put. Supruga šepe-sa. Suprug ide za njom
vukući kovčege.
Supruga: Bole me noge ... Majko moja, što me bole noge.
Uklanjanje boležljivice
Čim izusti: »Majko moja, što me boli glava«, odsjeći joj glavu. Još od
vremena francuske revolucije to je najbolji lijek protiv glavobolje.

SUPRUGA DARIVATELJICA
(Uxor mariti muneri mittens)*

Takva supruga ne postoji. Glas o njezinom postojanju proširile su

supruge nad suprugama kako bi nas uvjerile da postoji oaza u pustinji
njihova egoizma.
Supruga darivateljica je opsjena.
Odmah ćemo vam to i pokazati.
»Sretan Božić, ljubavi!« ili »Sretan ti rođendan, anđele!« govori
darivateljica na Božić ili suprugov rođendan (jedine dvije prilike kada
mu mora nešto darovati).
»Pogodi kakav ti dar spremam?« nastavlja blistajući očima. Zatim
odmah dodaje: »Već mjesecima obilazim dućane tražeći dar za tebe.«
»Hvala«, odgovara zbunjeni suprug.
Zatim će uz koketni smiješak: »Znaš, odlučila sam pokloniti ti
čamac.«
* Supruga što dariva supruga.

104
elada8

Suprug se trza:
»Čamac?«
»Lijepi veliki brod. Osam kabina, tri mornara i kapetan.«
»Htjela si mi darovati i posadu?«
»Zgodni mornari... bila je dobra prilika. Ali sam se predomislila. Ipak,
jahta nije baš otmjen poklon.«
Suprug odahne s olakšanjem.
»Učinilo mi se pretjeranim«, nastavlja žena. »U darivanju prije svega
treba biti šik. Tako sam se odlučila za kuću.«
»Kuću?« viče suprug. Zatim će s nadom: »Montažnu?«
»Ne, ne, lijepu kuću s parkom. Čak su mi dali i popust. Ipak sam se
predomislila.«
»Dobro da si se predomislila!«
»I to mi se učinilo pretjeranim.«
»Ali naravno.«
»Onda sam se odlučila za sportska kola ...«
»Sportska kola? Ali, draga, zar to nije pretjerano?« primijeti suprug.
»Doista, kad sam već zaključila kupovinu učinilo mi se da sam
pretjerala. Onda sam pomislila na sliku.«
»Sliku? Lijepu.«
»Jedan Sironi, Ili Guttuso. Možda Grosz, toliko su traženi...«
»Grosz možda ...«
»Onda sam se ponovo predomislila.«
»Kladim se da ti se i to učinilo pretjeranim.«
»Kako znaš?«
»Nagađam.«
»Onda sam rekla sama sebi: možda lijepi kaput od kamelhara?«
Suprug upada: »To mi se čini pretjerano malo.«
»I predomislila sam se, kamelhar ne, to nikako«, nastavlja supruga.
»Tako mi je oko zapelo za lijepi pulover.«
»Od kašmira?«
»Od šetlanda... Ipak, nećeš vjerovati, dok sam ga ogledavala učinilo
105
elada8

mi se i to pretjeranim.«
»Vjerujem. Sada vjerujem.«
»Ukratko, dragi, mislila sam i premišljala, i znaš što sam odlučila?
Evo drži i mnogo sreće, zlato moje ...«
Supruga pruži desnu ruku suprugu i u prvom trenutku on pomisli
da je dar topli stisak ruke. Zatim pogleda bolje i vidi da mu supruga
pruža maleni paketić. Izbulji oči, gleda ga, uzme i otvori.
»Što je ovo?« zapita nakon što je pogledao u kutijicu.
»Dugmad za košulju!« reče supruga s osmijehom punim ljubavi.
»Ali tu je samo jedno dugme.«
»Dragi, činilo mi se pretjeranim kupiti dva.«
Uklanjanje darivateljice
Pucati u nju. Hicem iz pištolja. Samo jednim. Dva bi mogla izgledati
pretjerivanje.

TOBOŽNJA SVETICA
(Uxor adversa mulieribus nudiš)*

Tobožnja svetica razlikuje se od svetice po atributu tobožnja. Kad

bi postojala Mercalijeva skala moralnosti, takva bi supruga jedva stigla
do četvrtog stupnja, stupanj njezinog zanovijetanja, međutim, mnogo
je viši.
Pogledajmo najkarakterističniji slučaj.
Suprug lista ilustrirani časopis. Ona ga promatra lupkajući
moralistički nogom o pod. »Što radiš?« pita ga napokon glasom punim
prezirnog prijekora i prijekornog prezira. Suprug rastreseno podigne
glavu: »Kako?« pita.
»Što radiš?« pita tobožnja svetica.

* Žena protivnica ženske golotinje

106
elada8

»Zar ne vidiš? I zašto me pitaš ’Što radiš?’ iako dobro vidiš što radim
jer si manje od dva metra udaljena od mene i strijeljaš me svom
snagom svog sokolskog pogleda? Zašto?«
»Jesi li gotov?« nastavlja ona ne smanjivši ni za decibel ni prezir ni
prijekor. Sada već mnogo manje moralno lupka nogom po zemlji.
»Da, završio sam!«
»Onda odgovori: Što radiš?«
»Dobro, kako želiš. Neću se svađati. Odgovorit ću ti. Listam
ilustrirani časopis .. .«
»A, tako?« reče supruga oko čije glave se gomilaju tmasti oblaci.
»Da!«
»A koji časopis?« nastavlja supruga, a kroz oblake sijevaju munje.
»Ovaj: ilustrirani tjednik.«
»I ti to nazivaš listanjem«, odjekne tutanj groma, provali oluja.
»Zašto, što je?«
Oluja se pretvara u ciklon. Oči ciklona su smrknute dok grmi: »To ne
znači listati! Već pet minuta razrogačenih očiju promatraš naslovnu
stranu.«
»Pa šta onda?«
»Gledaš Liz Taylor obnaženih grudi!«
»Taylor? Da, imaš pravo to je Liz Taylor!«
»Da, Liz Taylor!«
»Nisam je ni prepoznao.«
»Jer joj nisi ni pogledao lice. Da si pogledao i lice vidio bi tko je.
Osim, ako već ne uspijevaš prepoznati žene po njihovim anatomskim
dijelovima. ..«
»Ali oprosti...«
»Ne znam što vi muškarci nalazite u toj Taylor! Za mene je najljepša
stvar u Taylorice, Burton.«
»Slušaj, uistinu je bijedno da prigovaraš zbog tako beznačajne stvari
kao što je fotografija! Molim te, ne pravi se tobožnjom sveticom.«
»Ja sam, dakle, tobožnja svetica?« grmi tobožnja svetica. »Ja sam,
107
elada8

znači, kriva što si ti erotoman?«

»Dosta, molim te«, reče suprug. »Evo, sad ću uistinu samo prolistati
reviju. Otvorit ću na bilo kojoj stranici...« i otvori reviju nasumce.
»Na bilo kojoj?« reče ona s neprikrivenom ironijom, dakle,
»ironično«. »Ma gledaj ti slučaja! Nije li to, oprosti, nečija stražnjica?«
»Stražnjica?« Promatra fotografiju preko čitave stranice. I zaista, na
fotografiji je stražnjica. »Da, izgleda stražnjica . . .«
»A čija?«
Suprug brzo čita. »Nije naznačeno. U tekstu se osuđuje poplava
opscenih slika ...«
»I zaista si slučajno otvorio upravo tu stražnjicu ...«
»Pokušajmo ponovno. Evo, gledaj, okrećem list! Jesi li zadovoljna?«
»A ovo?«
Suprug se zabezekne. »Majko moja!«
»Da, upravo kao od majke rođena! I nemoj me sada uvjeravati da
nisi seksualni psihopat!«
»Ja? Ali kako da te uvjerim da ja tome nisam kriv. Okrenut ću još
jednu stranicu .. .«
»I gle slučaja, Raquel Welch nude look! Jako gola i jako look jer je
proždireš očima!«
»Gledam iz radoznalosti. Pa dobro, zar bi htjela da pokrijem rukom
fotografiju nekog ženskog akta i da ne gledam. Bile bi mi potrebne
ruke čitavog regimenta.«
»U svakom slučaju sada daj meni tu reviju. Ustat ću je ja, jer nisam
kao ti. Ne bečim oči svaki put kad ugledam neku zanimljivu
fotografiju. Tako, listam ovlaš ... s nonchalanceom.. . Tek preletim
očima obojenu stranicu ... Evo ovako, vidiš li? Pogledam i dosta ...
druga stranica, virnem i dalje ...«
Odjednom će vrisnuvši: »Ti bokca!« A onda ponovi, ne više u
žargonu: »Pogledaj...« Progutavši slinu promuca: »Steve McQueen u
gaćicama!«
Ruke joj se ukoče. Oči joj zasvijetle kao reflektori, zatim ih
108
elada8

senzualno pogasi na pola svjetla. Kada bi suprug mogao čuti njezinu

misao čuo bi kako zadihana izgovara promuklim glasom: »Steve, kada
te vidim nagog poludim.«
Za tobožnju sveticu tisuću je prilika da pokaže svoju narav uvijek
nasilne supruge.
Izbor filma, na primjer.
Danas, tko ima djecu mlađu od osamnaest godina, i želi s njima
pogledati film, mora ga najprije sam pogledati. Čak su i crtići
pornografski i sve je teže naći glumice koje pristaju igrati odjevene.
Stražnjice ženskog, muškog i srednjeg roda koče se na plakatima iako
ponekad vlasti narede da se stave trake na najsramnije dijelove,
događa se da se traka nalijepi na lica ili noge uslikanih.
Supruga — tobožnja svetica, uživa. Kada suprug odluči otići u kino
priprema se na bitku s najvećim užitkom.
»Uzmi novine i izaberi što ćemo gledati«, cvrkuće suprugu koji i ne
sluti kakva ga stupica čeka.
»Da vidimo .. .«, kaže bezazleni čovjek. »U Suvremeniku daju Divlji
seks.
»Pa naravno!«
»Što?«
»Uza sve filmove što igraju ti si odmah izabrao ovaj gdje se radi o
seksu. Jer tebi više nije dovoljan normalni seks. Sada već tražiš divlji.«
»Ali to je prvi naslov koji sam primijetio«, protivi se mučenik.
»Naravno! Ti uvijek primijetiš seks. Molim te, potraži neki drugi
film.«
Suprug mehanički čita drugi naslov: »Priče o golim ženama
Canterburyja. Bit će zabavno.«
»Tebi, sigurno«, grmi supruga.
»Ali, oprosti...«
»Šuti, molim te. Imaj toliko ukusa i barem šuti. Kao da to namjerno
radiš. Pogledaj što se daje u Astoriji!«
»Sjajna Ubalda gola i topla«, čita suprug.
109
elada8

»Gle, molim te. Pa ti si prava svinja.«

»Pa ti si mi rekla da pogledam što igra u Astoriji!«
»Ne izmišljaj podle isprike!«
Suprug zatvara oči i nasumce upre prstom. »Evo, pročitaj ti sama
naslov pod mojim prstom.«
Supruga čita: »Zabranjene ljubavi u Tokiju.« Zatim ledenim glasom
nastavi: »Zaista si pokvarenjak! Praviš se da si zatvorio oči a odmah si
pronašao zabranjene ljubavi. Nisu ti dovoljne ovdašnje zabranjene
ljubavi, ne zadovoljavaju te više lokalni proizvodi. Moraš zabranjene
ljubavi tražiti u Tokiju! Kao da ne znamo za što su sve sposobni
Japanci.«
»Dosta, zbilja si pretjerala!« poviče suprug.
»Dosta, moram ja povikati, pretjerao si ti«, viče supruga.
»Ne možeš biti do te mjere uslovljen seksom!«
»Zar je moja krivnja što ne igra ništa drugo?«
»Nemoj tvrditi da u čitavom gradu ne igra pristojan film? Molim te,
pročitaj popis svih filmova.«
»Evo ih: Jedna na drugoj, Protuprirodne ljubavi, Žene u ljubavi,
Otok nemogućih ljubavi, Nage svećenice, Po toj kiši i tom vjetru što
raditi u krevetu, Djeva dugonoga časno obeščašćena, Blud...«
»Dosta! Prava si svinja!«
»Ja?«
»Starost djeluje na tebe.«
»Ali imam trideset osam godina.«
»Stidi se! Pokvarenjače!«
»Zašto da se stidim?«
»Znaš što mislim o čovjeku koji u tvojim godinama još misli na te
stvari?«
»Što?«
»Gadi mi se.«
»A, gadi ti se?«
»Da, gadi mi se. Dosta tog mučnog razgovora. Laku noć!«
110
elada8

Krenuvši prema vratima spavaće sobe obraća se suprugu teatralno,

mučenički, ozbiljno, ironično, podrugljivo: »I to su mi filmovi?«
A kada se kasnije suprug na vršcima prstiju došulja do kreveta nađe
je kako već spava držeći u rukama »Ljubavnika Lady Catterley«, a na
noćnom stoliću je Decameron s Vargasovim ilustracijama i integralni
tekst Satyricona.
Uklanjanje tobožnje svetice
1. Uputiti joj poštom pošiljku u kojoj je:
a) omotnica s markom na kojoj je adresa: Klub obožavateljica
Stevea McQueena, podružnica za Italiju, Corso Amendola, Rim.
b) Pismo sa slijedećim tekstom: »Draga prijateljice, šaljemo ti
izvanrednu ponudu. Ako nam pošalješ 1 dolar dostavit ćemo ti deset
fotografija Stevea McQueena nagog u svim položajima. Srdačno.«
2. Ostaviti negdje u kući dolar.
3. Sačekati, naravno neprimjetno, trenutak kada vaša supruga
stavi dolar u pismo i obliže ljepilo na omotnici.
4. Suspregnuti usklik radosti videći kako bez svijesti pada na pod.
Iako ste morali čekati, isplatilo se na rub koverte nanijeti obilnu dozu
posebnog cijankalija za pisma.
5. Sačekati da se istraga smiri, jer naravno u Corso Amendola
nema nikakve talijanske podružnice Kluba obožavaoca Stevea
McQueena.
6. Proslaviti događaj večerom u sjedištu Kluba obožavalaca
Ursule Andress.
7. Pozvavši na večeru Ursulu Andress.

111
elada8

SUPRUGA NAD SUPRUGAMA

(Uxor — uxor)*

Ova je najopasnija. Jer su u njoj sve supruge zajedno. I upravo u njoj

mi muževi prepoznajemo vlastitu suprugu.
Škrta je, ćudljiva, strahuje od plina, obožava navlačiti na sve
navlake, otvara suprugova pisma, mazi se, urla, brižna je ženica i
stalno je nešto boli...
U kino voli ići u društvu, iako zna da će se u kinu svi razići u potrazi
za mjestom, a kasnije otići kući ne razmijenivši ni riječi; ipak, ne
odustaje i ne odlazi ako nije obavila najmanje osamnaest telefonskih
razgovora s prijateljima kako bi pronašla film koji još nitko nije vidio.
Ima hladnu sposobnost kompjutora da drži na umu datume
godišnjica, rođendana, imendana, vjenčanja, smrti, prvih zuba,
diploma. »Danas je 28. ožujka«, kaže 28. ožujka svake godine.
»Moramo poslati telegram tetki Gemmi, danas joj je rođendan,
darovati nešto mojoj majci, danas je godišnjica njezinog prvog zuba
(ne posljednjegr! Bilješka autora), telefonirati u Pariz i čestitati
rođendan tvojoj rodici, dati deset tisuća lira portiru, danas slavi
godišnjicu braka, platili ratu za automobil, sutra ističe rok.« 29. ožujka
kaže: »Danas je 29. ožujka. Moramo kupiti dar za tvoju kćerku
Robertu jer je sv. Roberta, poslati razglednicu Mariji za rođendan,
telefonira ti Rossijevima, slave srebrni pir, a meni bi mogao darovati
barem ružu jer je danas dvije stotine ne sedamnaest mjeseci da smo
se upoznali!« I tako dalje. U čitavoj godini jedva da ima šest običnih
dana.
Supruga nad suprugama se boji lopova, i na svaki šum budi supruga
i šalje ga u obilazak stana. Kada jadnik iscrpljen zaspi, nakon što joj je
objasnio da lopovi nisu tako glupi da prave buku, ona ga iznova budi i
prestravljena mu kaže: »Ne čuje se ništa; nećeš i sada tvrditi da lopovi
nisu u kući!«
* Supruga — supruga.
112
elada8

Supruga nad suprugama mora se našminkati pred ogledalom u

kupaonici baš kada se suprug brije; nikada ne zatvara tubu paste za
zube, već čep ostavlja na umivaoniku da suprugu padne u otvor
umivaonika i da mu može predbaciti: »Opet ti je čep upao u otvor
umivaonika!«
Supruga nad suprugama uvijek pokušava upaliti automobil
ključevima od stana; kada napokon pronađe pravi ključ čudi se da su
kola nagnuta na jednu stranu i tek na prvom semaforu primijetiti da je
s dva kotača na pločniku, a s druga dva na kolniku (tako je, naime,
parkirala prethodne večeri).
Supruga nad suprugama se trudi da iscrpno i točno odgovori na
pitanja svoje djece.
»Mama, što su oblaci?«
»Oblaci su oblaci, ljubavi.«
»A vjetar?«
»Vjetar puše, zlato.«
»A zašto pada kiša?«
»Jer pada.«
Iscrpni razgovor bi trajao satima da se ne umiješa otac: »Hajde,
nemoj gnjaviti mamu stalnim pitanjima...« A ona će s mnogo razu-
mijevanja: »Pusti ga, dragi: djeca moraju pitati, tako uče!«
I razgovor ponovno počinje.
»Mama, čime se hrane vrapčići?«
»Crvićima, dragi.«
»A crvi, što oni jedu?«
»Mrtve vrapčiće, zlato.«
Supruga nad suprugama uništava supruga pitanjima poput ovoga:
»A da sam ružna bi li me volio?« izlaže se opasnosti da joj odgovori:
»Ali, ti i jesi ružna.« »Da sam malena«, navaljuje, »ili grbava, ili ćelava,
da li bi me jednako volio? A da imam krive noge? Ili ravna stopala?
Dugi nos? Da škiljim?« Suprug stalno ljubazno potvrđuje, a to, umjesto
113
elada8

da smiri, razdraži ženu koja počinje vikati: »Znala sam. SVE ti se

sviđaju.«
Supruga nad suprugama vrlo je uredna: nakon čišćenja nitko nije
vještiji da sve stvari stavi na krivo mjesto.
Kad izlazi kaže suprugu: »Izlazim na TRENUTAK. Promiješaj juhu
SVAKIH POLA SATA, a za DVA SATA ugasi pečenje. Za ČETIRI SATA
pođi po maloga u školu.«
Kada nešto kupuje, nakon što preokrene čitav dućan, kaže
prodavaču: »Konačno smo se razumjeli: ovaj uzorak je upravo
SUPROTNO od onoga što želim!«
Kada se suprug požali, jer ponekad se i savršen čovjek potuži na
nešto, odmah prelazi u napad: »UVIJEK se tužiš! Pa ni meni se ne sviđa
MOJA kuhinja: ali ja barem imam toliko DOBROG UKUSA te se ne
tužim!«
Kad govori o uzor-suprugu nikad ne misli na svoga muža već na
muža svoje najbolje prijateljice.
Sposobna je i tiho patiti, ali zato obično mnogo govori u drugom
poluvremenu.
Zna možda pripremiti za dvadeset minuta ručak koji se inače
priprema dva sata, ali se zato nakon toga češlja dva sata a izgleda
nepočešljana.
Ponekad je sposobna i kleknuti pred supruga, da mu reče: »Izađi
ispod kreveta, ako si hrabar!«
Mogli bismo tako nastaviti unedogled, ali mislimo da je vrijeme
prekinuti. Supruga napokon i nije tako važna da joj se posveti više od
trideset poglavlja.
Sada vam preostaje samo da pogledate vašu suprugu nad
suprugama i da razmislite. Uvjerit ćete se da se ona mnogo bolje
udala od vas. Uostalom, jasno je, jedini brak koji u našim očima ima
opravdanja je brak naših roditelja.
Završimo, dakle, rečenicom u kojoj je sadržano naše vjerovanje:
Danas, ako ne ubijemo vlastitu suprugu, ne možemo govoriti o
114
elada8

uspjelom braku.

115
elada8

116
elada8

117
elada8

118
elada8

119
elada8

120
elada8

121