Professional Documents
Culture Documents
Inna Moore - U Okovima Požude PDF
Inna Moore - U Okovima Požude PDF
U okovima požude
INNA MOORE U okovima požude
Prvo poglavlje
3
INNA MOORE U okovima požude
4
INNA MOORE U okovima požude
5
INNA MOORE U okovima požude
6
INNA MOORE U okovima požude
koji JOŠ nije bio njezin zaručnik. Odustala je od tog poriva. Ona se
nikad nije ponašala raskalašeno. Nije nikad bila spomenuta u trač
rubrikama dnevnih novina. Bila je ponos svog oca, ali sad dok je
hodala prema očevoj sobi, osjećala je da ovaj put neće izazvati ponos
svog oca, već suprotno.
Zanemarivši molbu svoje sluškinje Milly, lady Emily je krenula
prema sobi svojeg oca zgužvana i čupava kao da je pretrčala cijelo
imanje i valjala se u sijenu u štali. Ništa čudno da je osjetila poriv da
nešto slično tome i napravi.
Njezine cipelice lagano su lupkale uglancanim mramorom iako je
imala potrebu da trči do tamo, uleti i poviče na sav glas… Nešto, bilo
što, jer toliko toga je u njoj vapilo da izađe, a nije smjelo. Nije moglo.
Radi oca, prije svega.
Stoga je Emily mudro zadržala svoj dah i zahvalila Milly što nije
do kraja zatvorila očeva vrata kad ju je on poslao po Emily. Ovako,
prislonila je glavu uz procijep odustavši od ideje da uđe i pokaže se
gostu. Ovime je dobila priliku saznati o njemu nešto što bi joj možda
išlo u korist.
Da je znala kako će to prisluškivanje završiti, prva opcija ljutitog
ulijetanja u očevu sobu sigurno bi bila pametniji izbor. Bacila je pogled
na hodnik moleći Boga da ne naiđe nitko od njihove posluge. Potom
je naćulila uši i prstom obrisala tragove suza ispod očiju.
„Razumijem ja vas, lorde, ali ne razumijete vi mene”, dubok
muški glas je dopirao do Emilynih ušiju. Zvučao je prilično
razdražljivo, iako Emily nije znala zašto je to zaključila. Bio je
istodobno mukao i hrapav, jako muževan, no s jakom notom nervoze.
„Ne pričaj gluposti! Svaki muškarac se jednom mora oženiti! Otac
ti ovo ne bi tolerirao, već se okrenuo u grobu što si svu zemlju prodao
i uložio u…” Glas vojvode Novertona naglo je utišao jer ga je stranac
prekinuo.
7
INNA MOORE U okovima požude
8
INNA MOORE U okovima požude
9
INNA MOORE U okovima požude
10
INNA MOORE U okovima požude
11
INNA MOORE U okovima požude
12
INNA MOORE U okovima požude
Drugo poglavlje
13
INNA MOORE U okovima požude
14
INNA MOORE U okovima požude
15
INNA MOORE U okovima požude
16
INNA MOORE U okovima požude
17
INNA MOORE U okovima požude
18
INNA MOORE U okovima požude
19
INNA MOORE U okovima požude
20
INNA MOORE U okovima požude
Treće poglavlje
21
INNA MOORE U okovima požude
„Oče?”
„Molim?” Vojvoda je podignuo glavu s jastuka i umorno lice
usmjerio prema Emily. Pogled mu se promijenio kad je iza Emilynih
leđa ugledao baruna koji očito nije odustao od lova na miraz. Vojvoda
je, kao i svakog potencijalnog mladoženju, istražio i St. Johna. Znao
je da mu je situacija na granici mizerne, jer nije znao upravljati svojim
posjedima. Radije je posjećivao zabave i gizdao se u novim svečanim
odijelima po zadnjem kriku mode.
„Ne.” Vojvoda je odmah sasjekao Emilynu namjeru. Znao je
zašto je taj gizdavac tu.
„Oče, molim vas. Saslušajte baruna. Samo to tražim. Samo to.”
Vojvoda je promatrao molbu na licu svoje prelijepe kćeri i dozvolio da
ona otopi tu ledenu santu u njegovim prsima.
„U redu. Ostavi nas same, Emily.” Njezine oči su se raširile, ali je
pokorno izvršila očevu naredbu, veseleći se barem tome što je pristao
razgovarati s Quinnom. Pogledala je baruna dok je izlazila, ali na
njegovom licu je vidjela samo strogu odlučnost dok je koračao prema
krevetu njezinog oca da ga uvjeri u svoje ozbiljne namjere.
Pola sata kasnije, Emily je i dalje šetkala gore dolje ispred očeve
sobe, iščekujući dobre vijesti. Njezino srce se nije usudilo niti pomisliti
na loš ishod razgovora. Otac je bio tvrdokoran, ali Quinn je bio
elokventan i uvjerljiv sugovornik. Želudac joj je zakrulio što od
nervoze, što od gladi. Teška vrata su se konačno otvorila i na njima se
je pojavio barun St. John.
Emily je mogla zuriti u njega satima i čekati odgovor, ali iz izraza
njegova blijedog lica dobila je jasnu poruku.
Nije uspio.
„Ne prihvaća?” Ipak je upitala jer je nada nije napuštala. Quinn je
zatresao glavom gledajući u pod te prozborio u nevjerici.
„On ima prokletu oporuku.” Opsovao je, a Emily nije stigla niti
sablazniti se nad psovkom. Usredotočila se na zadnju riječ.
„Oporuku?”
22
INNA MOORE U okovima požude
23
INNA MOORE U okovima požude
24
INNA MOORE U okovima požude
25
INNA MOORE U okovima požude
26
INNA MOORE U okovima požude
ljutnju, zalupivši vratima i potom bacivši sa stola cijeli set čaša za viski.
Grlom mu se prolomio jeziv vrisak, da bi potom pao u stolicu i
doviknuo Downeyu.
„Osedlajte mi konja. Idem do Rafea, pa ćemo do tiskare, odnosno
do ostataka.”
Par minuta kasnije, na vratima Everettove kuće, neočekivano se
pojavio Rafe i ušao k Everettu, gazeći čizmama komadiće stakla na
debelom tepihu.
„Prokletstvo”, Rafe je rekao i sjeo pored Everetta.
„Netko je izgleda zaista proklet”, promrmljao je ne pogledavši
Rafea.
„Ni ne slutiš…” Rafe je odgovorio potiho, što ipak Everettu nije
promaklo.
„Što želiš reći?”
„Požar je izgleda podmetnut, ali ne vjerujem da će ikad naći
krivca.”
Everett je mogao samo nijemo zuriti u svoje ruke, dok ih je grčio
i stiskao do bola. Mozak mu je bio prazan da bi razmišljao o
počiniteljima, više se brinuo o ljudima koji bi trebali sutra doći raditi,
a neće imati gdje. Mogao je odmah zaboraviti na nova ulaganja.
„Što ćemo, novce preusmjeriti na obnovu tiskare? Kolika je
šteta?”
„Velika. Ne znam koliko ćemo biti u mogućnosti sve pokriti”,
Rafe je zvučao malodušno.
„Dobro.” Naglo je ustao od stola i vratio pribranost.
„Idemo vidjeti stanje, sabrati štetu i sračunati što se da spasiti i
napraviti.” Kimnuo je odlučno svom suradniku i prijatelju te pošao
van kuće.
Par sati kasnije, umoran, znojan i prekriven crnim pepelom,
Everett je sjedio beznadno na stolici u svojoj sobi i gledao kako mu
pripremaju vodu za kupanje. Nije imao volje ni za što, jedva se sa
zgarišta dovukao doma. Već su ga i pluća boljela od udisanja dima, ali
27
INNA MOORE U okovima požude
28
INNA MOORE U okovima požude
Četvrto poglavlje
29
INNA MOORE U okovima požude
30
INNA MOORE U okovima požude
31
INNA MOORE U okovima požude
32
INNA MOORE U okovima požude
33
INNA MOORE U okovima požude
34
INNA MOORE U okovima požude
35
INNA MOORE U okovima požude
bude htjela. Zapravo, dat ćeš mi svoju riječ samo za jednu, najbitniju
stvar.”
„Koju?” Everett je slušao i probavljao svaku vojvodinu riječ.
„Prisegnut ćeš mi da će biti sretna. Neka ti ona kaže što želi.
Zauzvrat, raspolagat ćeš svim novcima, mojom rezidencijom, svim
posjedima. Sve ćeš dobiti, ali njoj ostavljam ladanjsku kuću kao
osiguranje. I ona stvar oko ljubavnice. Pobrini se da ona za to ne čuje,
budi diskretan. I prije svega, ako ćeš plaćati druge žene i uzdržavati ih,
sjeti se u svakom trenu da ih plaćaš ženinim novcem.”
Everettu se čeljust stiskala, a mozak vikao da šuti, da ne odgovori
vojvodi na njegove uvjete, iako se zapravo mogao lako složiti sa svime.
Mrzio je da mu se govori što i kako mora raditi, mrzio je pritiske i
poželio je okrenuti se i reći da ne dolazi u obzir. Snagom tihe volje,
ostao je stajati na mjestu i probavljao je uvjete starog lisca. Vojvoda se
nečujno smijao pa nastavio.
„Što se mrgodiš, Payne? Dobit ćeš najljepšu i najbogatiju nevjestu
u Londonu, a držiš se kao da ženiš staru vješticu. Moja kćer vrijedi,
isto tako ne bih je dao tebi da ne znam da si sin svoga oca.”
Na spomen njegova oca, Everett se malo opustio i prišao bliže
vojvodi.
„Onda, rekao bih da je stvar riješena.” Požurio se staviti točku na
i, ali vojvoda je tek započeo s tom stvari.
U idućih sat i pol vremena ispričao mu je nešto tišim glasom
osnovne detalje o njegovih posjedima, upraviteljima, o samoj oporuci,
samo se nije doticao svoje kćeri.
Kad se Everett spremao oprostiti s vojvodom i otići doma,
eventualno negdje lupati glavom o zid, vojvoda mu je napomenuo
najvažniju stvar.
„Sutra dođi isprositi Emily. Vjenčanje će biti u nedjelju.”
„Molim? Za pet dana?” Everettu se koža naježila ispod debelog
sloja tkanine njegova kaputa u ionako, pretoploj sobi. Hladan znoj koji
ga je počeo oblijevati govorio je da mu je dan presude blizu. Očito
36
INNA MOORE U okovima požude
37
INNA MOORE U okovima požude
Peto poglavlje
„Lady, još jedan gost je bio kod vašeg oca. Winston mi je rekao
da se zadržao više nego svi prethodni prosci skupa. Čitava dva sata je
bio kod vašeg oca.”
„Doista? Tko je on? Nije bio najavljen.” Emily je gledala kako joj
Milly raspliće kosu i četka laganim potezima, stvarajući čokoladne
slapove po njezinim ramenima.
„Nisam uspjela ništa previše saznati, znaš da je iz Winstona teško
bilo što iščupati.” Kao da je čuje, Winston je upravo pokucao na vrata
Emilyne sobe i sačekao da Milly otvori.
„Vojvoda zove lady u svojoj sobu da joj obznani odluku.” Emily
se naglo skočila sa stolca začuvši o čemu se radi. Nije imala
nedoumica. Radilo se o njezinom budućem suprugu. Odabrao je
jednog od udvarača. Utroba joj je zaigrala od nestrpljenja, pa je samo
hitro prošla pored Milly i zaputila se u očevu sobu.
„Tu sam, oče”, prozborila je glasnije kad je ušla u sobu. Teške
zavjese bile su napola navučene, dozvoljavajući tek pokojoj zraci sunca
da prodre u sobu. Vojvoda je malo zakunjao, a kad je otvorio oči, one
su odavale neki čudan mir i blagost.
„Priđi, Emily. Sjedni.” U ovom trenu ništa teže je nije mogao
zamoliti jer je svaka stanica u njezinom tijelu skakala od nervoze. Ipak,
stisnula je dlanove i sjela podno očeva kreveta.
„Sutra ćeš biti isprošena. Dogovoren ti je brak.”
„Dobro, oče.” Usta su joj se sušila, a mozak iščekivao da čuje
koga je otac odabrao da joj bude suprug. Možda onog mršavog
crnokosog baruna Hollbrooka, ili niskog, ali oku ugodnog vikonta
Radcliffa. Jedva je čekala da joj obznani odluku i razbije njezine
iluzije.
38
INNA MOORE U okovima požude
39
INNA MOORE U okovima požude
Zašto se vratio? Zašto je pristao, kad je jasno čula kako odbija oca?
Što je sve sadržano u toj oporuci koju je Quinn spomenuo?
Osjećala se kao neželjena prtljaga koja ide uz bogatstvo. To je
osjećaj koji je činio da se osjeća tako bezvrijedno, usprkos vrijednosti
njezinog miraza. Upravo to je htjela izbjeći nastojeći sklopiti brak s
osobom koju bi ona sebi izabrala. Taj brak bi bio s obje strane voljan i
dobrodošao.
Kao što je markiz Payne prihvatio svoju sudbinu, tako je i lady
Emily prihvatila svoju. Suza ionako nije imala da ih više isplače,
nestale su onaj dan kad je otkrila koliko se prevarila u Quinnu.
Preostalo joj je jedino usrećiti oca prije nego umre, a onda živjeti
nekako svoj život uz muškarca kojem mora biti poslušna žena, a koji
se njezinoj ljepoti otvoreno narugao. Možda je riječi ne bi toliko
zaboljele da njegov pogled nije bio tako pun neke gorke vatre. Ili je to
bila hladnoća, tama? Nikako nije mogla razlučiti što je to u tim očima
bilo tako čudno.
Ustala je nakon nekog vremena s poda i pozvonila svojoj sluškinji
koja joj se pridružila kroz par minuta.
„Poslat ću ujutro poruku lady Violet”, progovorila je tiho,
gledajući u svoje ruke. Te ruke će sutra morati dati onom groznom
čovjeku i zavjetovati mu se na vječnu odanost.
„Lady? Hoćete li mi otkriti što je vojvoda odlučio?” Milly je
znatiželjno pitala, ne vidjevši bolan izraz lica svoje gospodarice.
„Markiz Payne će biti moj…” Nije mogla niti dovršiti tu
sudbonosnu rečenicu, na što je Milly slegnula ramenima uvidjevši da
gospodarici nije do razgovora.
„Vojvoda je odabrao najboljeg. Vjerujte u njegov sud.” Milly je
govorila za utjehu svojoj gospodarici, ali Emily trenutno ništa nije
moglo utješiti. Sjela je za svoj stolić u sobi i napisala poruku lady Violet
te predala Milly da se uruči.
40
INNA MOORE U okovima požude
41
INNA MOORE U okovima požude
42
INNA MOORE U okovima požude
43
INNA MOORE U okovima požude
„Kćeri, vidim u tebi onaj isti strah koji sam ja osjećala kad sam se
udavala, kao i ti, za potpunog stranca. Dozvoli da ti kažem neke stvari
koje će ti možda rasvijetlili malo sve.”
„To sam vas upravo namjeravala zamoliti, samo nisam znala
kako da postavim to pitanje. A još toliko toga želim čuti od Vas, toliko
godina smo propustile.” Nježnim glasom Emily je prozborila i spustila
pogled.
„Nema srama, ne preda mnom. U redu je, ja sam zato tu, da ti
prenesem sve što trebaš znati. Nije vojvoda uzalud poslao po mene
kočiju.”
Emily je u ovom trenu zahvalila ocu na tom poklonu, potom se
nečeg sjetila i ustala naglo.
„Samo da nam Milly donese čaj i kekse pa da nastavimo razgovor,
ispričavam se što sam loša domaćica. I tome me, molim Vas,
podučite.”
„Ne brini ništa, kćeri, ti ćeš biti savršena supruga. Tako lijepa i
tako mila. Tvoj suprug će biti presretan s tobom.”
Nakon što im je Milly poslužila čaj i kekse, Blanche je svoju ulogu
shvatila ozbiljno i počela Emily izlagati osnove o tome koje su sve
njezine dužnosti kao supruge jednog markiza. Minute su bile dugačke
dok je Emily pamtila kako mora slati pozivnice, kojim redoslijedom
postavljati stol kad joj na ručak dođu uvaženi gosti, kako se ophoditi
prema suprugu u javnosti, te najzad, kad su stigle do one teme koja je
Emily najviše intrigirala, u salon je provirila Milly i najavila lady
Violet.
O dođavola, opsovala je u sebi Emily i potom se opomenula.
Violet je bila jednako neuka po tom pitanju i možda Blanche sad neće
nastaviti tu priču. Željela je saznati sve.
Plava kosa podignuta u visoku punđu, tijelo utegnuto u usku
haljinu od plavog muslina, izmamili su i kod Blanche i Emily uzdah
oduševljenja kad je Violet ušla u salon. O da, lady Violet bila je
ljepotica svjetske klase, išla je uz bok lady Emily.
44
INNA MOORE U okovima požude
45
INNA MOORE U okovima požude
Ovo nije nimalo utješilo Emily, jer je ona u svojoj glavi onog
magarca već stavila u kategoriju muškarca koji je otresit, bezobrazan i
koji mora napraviti po svome. Sumnjala je da on zna za nježnost i
poštovanje.
„Nadalje, on ima pravo zahtijevati od tebe da izvršiš dužnost u
postelji čim vas proglase vjenčanima. Naravno neće to odmah
napraviti, tek navečer kad legnete u isti krevet. Spavat ćete u
odvojenim sobama, ali on ti se može pridružiti u postelji kad želi. I
poslušaj sad što je meni moja majka rekla. Muškarac je možda
gospodar i žena je ta koja ga sluša, on naređuje, ona se pokorava, ali
mudra žena isto tako zna da pohota i strast upravljaju muškim umom
više od bilo čega drugoga. Više od ljubavi i ponosa. Zato budi mudra,
kad god bude zahtijevao od tebe da ga zadovoljiš, napravi to, bilo u
sred dana, bilo u sred noći, bilo da moraš ostaviti vez ili da te uhvati u
salonu. Zaludi ga i izludi, rekla mi je majka, i navest ćeš ga da vidi
samo tebe i tako do kraja života. Tako će ti lakše ispuniti čak i one želje
koje bi ti na prvu srezao u korijenu. Budi mudra i život će ti biti ljepši.”
„To zapravo znači da budem proračunata?” Emily je upitala, a
Violet je još više naćulila uši dok su joj oči blistale kako je upijala dobre
savjete.
„Možemo to i tako reći.” Blanche je kimnula.
„Ali ja ne znam kako se to radi.” I nije znala. Bila je naivna i
dobroćudna.
„Naučit ćeš. Lagani osmijeh u nekoj situaciji kad je ljut, nježan
dodir ili zavodljiv pogled. U početku će ga izludjeti tvoja stidljivost, ali
kasnije će voljeti nasladu. Uglavnom prešuti kad si ljutita jer je neke
riječi teško povući, a muškarci pamte. Smatra ih se pametnijima od
žena, ali ja se s time nikad ne bih složila. I ne samo to, ništa na svijetu
nije tako veliko kao muški ego.”
Emily je potom zavapila i rukom protrljala čelo, osjećajući
mučninu od svih tih podataka.
„Ne znam ja to, ne mogu ja to odglumiti.”
46
INNA MOORE U okovima požude
„Ne brini, naučit ćeš. Samo se sjeti što sam ti rekla. To je pravilo
preživljavanja u braku, već će ti se instinkti uključiti i naučit ćeš
reagirati i tako očuvati skladan odnos u braku.”
Blanche je blago pripovijedala, a Emily se uspjela malo primiriti,
sve dok Violet nije postavila ono grozno pitanje.
„A prve bračne večeri, boli li jako kao što kažu?”
„Tko kaže? S kim si ti pričala?” Emily je gotovo vrisnula na Violet,
a Blanche ju je umirila blagim stiskom ruke.
„Boljet će, ali će ta bol brzo proći. Ako muškarac ne bude sebičan,
to iskustvo će i ženi biti ugodno. Bit će malo krvi, nemoj se prepasti.
To će tvojeg supruga čak i oduševiti jer će znati nedvojbeno da si čista
i da pripadaš samo njemu. Dakle, pripremi se na bol, ali i na tjelesno
zadovoljstvo.”
„Ne mogu to zamisliti.” Emily je procijedila, a Blanche se
zahihotala, što je više bilo primjereno Violet nego starijoj dami.
„O ne brini, u nekom trenu ćeš uživati.” Emily je predosjećala da
neće jer kakvo to tjelesno zadovoljstvo je mogla dobiti od onog
čovjeka, kad ju je strašio samo jedan njegov pogled? Kad bi barem to
nekako mogla izbjeći, no bilo joj je jasno da će u nekom trenu morati
dopustiti svojem suprugu da napravi to što mora.
Anđeli i vragovi koji su u tom trenu vijećali iznad rezidencije
Noverton, upravo su bili donijeli odluku. Kad ona stupi na snagu,
Emily će se ta želja ispuniti, ali s druge strane, nanijeti joj još veću bol.
47
INNA MOORE U okovima požude
Šesto poglavlje
48
INNA MOORE U okovima požude
49
INNA MOORE U okovima požude
50
INNA MOORE U okovima požude
51
INNA MOORE U okovima požude
52
INNA MOORE U okovima požude
53
INNA MOORE U okovima požude
54
INNA MOORE U okovima požude
55
INNA MOORE U okovima požude
Sedmo poglavlje
56
INNA MOORE U okovima požude
57
INNA MOORE U okovima požude
58
INNA MOORE U okovima požude
Sad, sad je Everett stajao bez riječi i upijao pogledom svaku točku
na njezinom licu. Rukama je opet posegnuo prema njoj i stisnuo
njezine dlanove u svoje, primičući je k sebi.
K vragu, bila je… prelijepa.
Ljepša čak i od…
Misao je zamrla u njegovoj glavi i on se usredotočio samo na nju,
na boju njezinih usana i spušten pogled u kojem su njezine dugačke
trepavice ljubile obraze na način na koji je on htio da ih dira. O da,
osjećaj koji se nenadano pojavio u njemu, govorio je da će mu ova
ljepota uskoro pripasti i to zauvijek.
Kriomice, pogled mu je pao na kožu njezinog vrata i spustio se do
njezinih punih grudi, izazivajući u njemu silovitu želju. Nije znao reći
što mu se točno događalo u tom trenu, ali krv mu je stala brze kolati i
usta se natapati vodom.
Želio je svoju buduću ženu. Bilo je zapravo jasno kao dan.
Kad je pomno promotrio njezino lice, dok je svećenik počeo s
obredom, Everett je ispustio Emilyn dlan i podignuo ruku do njezinog
lica. Malo se začudio kad se blago trznula, no on nije odustao od svoje
namjere. Položio je prste na njezino lice i podignuo joj bradu natjeravši
je da ga pogleda u oči.
A tada, kad su se toplina i blagost sudarile s hladnoćom i
silovitošću, začulo se i u najudaljenijim kutovima rezidencije kako se
topi led, kako isparava strah i na njihovo mjesto dolazi neka nova
nada.
Everett je zurio u oči svoje žene i utapao se u njima. Dodir s
njezinom kožom pekao ga je, a u nos je ulazila aroma njezine kože
pomiješana s aromom cvijeta naranče. Uistinu, u njemu se nešto
otopilo dok mu je ona uzvraćala pogled.
Svećenik je i dalje govorio, ali i Emily i Everett bili su previše
usredotočeni jedno na drugo da bi bili u toku s ceremonijom. Oboje su
bili jednako željni otkriti jedno o drugome što više toga, sad kad su se
konačno našli sučelice.
59
INNA MOORE U okovima požude
60
INNA MOORE U okovima požude
61
INNA MOORE U okovima požude
62
INNA MOORE U okovima požude
63
INNA MOORE U okovima požude
Osmo poglavlje
64
INNA MOORE U okovima požude
65
INNA MOORE U okovima požude
ispratili sve do kočije u kojoj su bili sami, dok je druga kočija s njezinim
stvarima krenula ispred njih.
„Je li ti kočija premala?” Pitao je Everett Emily kad su se smjestili.
Sjedili su jedno naspram drugog, dok su im se koljena praktički
doticala. Znao je da je navikla na velike i puno luksuznije kočije, ali ga
je zanimalo kad će se požaliti na promjenu životnog stila, jer njegova
kuća nije bila ni blizu vojvodinoj rezidenciji, stoga ni njegova kočija.
„Nije premala”, ustvrdila je i pogledala vani na grad. Tama koja
je padala ubrzano na grad, nije joj donijela mir, dapače, podsjećala ju
je da je vrijeme da se uskoro preda svojem suprugu.
Kad on barem ne bi tako zurio u nju, kao da želi prodrijeti u njezin
mozak!
Odjednom njezina haljina je zašuštala pod Everettovim prstima,
dok se on odizao s klupice i postavio se na koljena pred njom. Dok je
još zbunjeno gledala što on radi, dok je uzimao njezine obraze u svoje
dlanove, gledajući njezine oči i milujući palčevima njezine jagodice,
Emily je prestala disati. Everett je palcem kliznuo do njenih usana i
potom se nagnuo do nje.
„Želim ovo napraviti kako dolikuje”, progovorio je nesvjesno
naglas svoje misli, tik do njezinih slatkih usana. Emily ni dalje nije
disala, samo je pratila njegove pokrete, i onaj čas kad je on uzeo
njezine usne, njezino tijelo se opustilo. Everettove usne spustile su se
na njezine i obrisale prvi poljubac. Ovo sad, bilo je nešto posve
drukčije. Ruke su joj poletjele prema njegovim ramenima, dok je on
klečao i dalje ispred njezinih nogu.
Nikad nije nijednom muškarcu dala takav poljubac, dapače i ono
lagano dodirivanje usnama na kraju ceremonije kad su proglašeni
vjenčanima, njoj je bila novost.
A ovo sad… bio je njezin prvi pravi poljubac. Dao joj ga je njezin
suprug. Njegove zahtjevne usne uvlačile su njezine, a njegov jezik
hrabro prodirao u njezina usta. Vrućina koja je kolala njezinim tijelom
nagovarala ju je da omota ruke oko njegova vrata i privuče ga bliže. I
66
INNA MOORE U okovima požude
67
INNA MOORE U okovima požude
68
INNA MOORE U okovima požude
69
INNA MOORE U okovima požude
70
INNA MOORE U okovima požude
71
INNA MOORE U okovima požude
72
INNA MOORE U okovima požude
73
INNA MOORE U okovima požude
74
INNA MOORE U okovima požude
Deveto poglavlje
75
INNA MOORE U okovima požude
76
INNA MOORE U okovima požude
77
INNA MOORE U okovima požude
78
INNA MOORE U okovima požude
79
INNA MOORE U okovima požude
80
INNA MOORE U okovima požude
pored vrata i promatrao svaki njezin pokret. Zašto je ovo volio kad je
ona bila u pitanju, nije znao objasniti. Skinula se do donjeg rublja i
potom, kad se pomislila okrenuti, začula je kako se vrata zatvaraju.
Ostala je sama.
Everett je već jurio niz stepenice i van kuće. Zašto ga je ta žena
toliko izluđivala? Zašto se ponašao tako oprečno svemu, ponajviše
sebi?
Nešto kasnije, nalazio se u kući svog najboljeg prijatelja, a Rafe
im je upravo točio alkohol u čaše.
„Nije dobro?” Znalački ga je upitao Rafe. Zašto je toliko uživao
vidjeti svog hladnog prijatelja punog vatre i nemira, nije znao reći, ali
bio je svjestan već sad da je Everettu bio stalo do njegove žene.
„Može li biti dobro to što gledam svoju ženu kako zuri u pod i
nosi sve te crne oprave, kao jedna od onih zlokobnih udovica? Ne
pristaje joj. Njenoj mladosti pristaju boje.” Ovo je i Rafeu zvučalo tako
čudo iz Everettovim usta.
„Može li biti dobro to po čemu će pamtiti dan vjenčanja? Po smrti
oca?”
„Slažem se. Isto tako pretpostavljam da joj ne olakšavaš. Utješiš
li je?”
„Na koji način bih je trebao utješiti?” Everett je zvučao kao
neiskusni muškarac, ali Rafe se tome nije načudio jer Everett nikad
nije udvarao ženama. Čak ni Clarissi, koja je zapravo njega zavodila
od trena kad su se upoznali.
„Nepopravljiv si.”
„Rafe, ostavim je samu da oplače oca. To je tražila. U prokletoj je
koroti.”
„To je tražila? Ja bih ti preporučio sljedeće, a ti odluči. Budi sa
ženom, pokloni joj nešto, pričaj s njom, odvuci joj misli s tuge. Ti je
ostaviš samu.”
Gotovo je zacoktao jezikom Rafe.
81
INNA MOORE U okovima požude
82
INNA MOORE U okovima požude
Deseto poglavlje
83
INNA MOORE U okovima požude
84
INNA MOORE U okovima požude
85
INNA MOORE U okovima požude
86
INNA MOORE U okovima požude
87
INNA MOORE U okovima požude
88
INNA MOORE U okovima požude
89
INNA MOORE U okovima požude
90
INNA MOORE U okovima požude
Jedanaesto poglavlje
91
INNA MOORE U okovima požude
92
INNA MOORE U okovima požude
93
INNA MOORE U okovima požude
Neće je boljeti, uživat će, kao što je on uživao vidjevši da ona nije
ustuknula niti ga odbila. Stoga je požurio, spustio usne na njezinu
bradavicu i zasisao je gladno.
Emily nije preostalo ništa doli zatvoriti oči pred navalom ovih
razornih osjećaja koji su prodirali u svaki njezin mišić i tresli njezino
tijelo, i onda kad je postala svjesna da se iz njezinog grla otimaju
strastveni uzdasi, stegnula je jače Everettove ramena, zabivši nokte u
njih.
Taj čas odvojio se od nje i opsovao glasno, a onda… samo se
okrenuo i žurno otišao. Još rumena, uznojena i zadihana, gledala je za
njim pitajući se koji je vrag njemu s tim naglim odlascima. Bježao je,
ali…
Nikad neće shvatiti tog čovjeka. Ima li svrhe da se uopće trudi?
Vratila se u normalu i ostala sjediti u naslonjaču, prekrivši na
brzinu svoje grudi. Opomenuvši se zbog nedoličnog ponašanja,
popravila je svoju haljinu i par raspuštenih pramenova.
„Dami ne priliči ovakvo ponašanje. Zaboga, bilo tko od posluge je mogao
ući!” Korila je samu sebe i odlučila da ovakvo što više neće napraviti.
Neko vrijeme joj je trebalo da prestane razmišljati o proteklim
minutama, a onda je odlučila poći ocu na grob.
Milly joj je pomogla presvući haljinu i u trenu kad se spustila u
prizemlje, Everett je stajao na vratima i pružao joj ruku.
„Idemo?”
„Kako znate gdje sam naumila?”
„Znam sve što me zanima.”
Njezini prsti omotali su se oko njegove podlaktice, dok mu je
prilazila blizu. On je možda znao sve što je htio saznati, ali ona još nije
znala kamo on pobjegne svaki put od nje.
Everett je kao i inače zurio u nju, toliko da je to graničilo sa svim
pravilima uljudnosti. Doduše bili su sami, bili su supružnici, ali za
razliku od prije, nije joj bilo tako neprijatno, dapače. Usudila se podići
pogled i zuriti nazad.
94
INNA MOORE U okovima požude
95
INNA MOORE U okovima požude
96
INNA MOORE U okovima požude
samo kao izgovor da je dira. Tek što su odmaknuli koji korak, Emily
je zastala i naglo se okrenula, te požurila do očevog groba. Sagnula se
i šapnula da Everett ne čuje.
„Izgleda da ipak nisam sama. Hvala ti.”
Potom se nasmijala i pružila ruku svom suprugu. Ozračje u kočiji
na putu prema doma bilo je ispunjeno tihim zadovoljstvom s Emilyne
strane i prekoravanjem s Everettove. Njoj je zaista bilo potrebno malo
za smijeh i sreću, pa zašto mu je toliko dugo trebalo da se potrudi, kao
što je obećao? Nije ju želio gledati tužnu u crnini, već vedru u bojama.
Ona je postajala izbor njegove sreće i nade, poput onog sunca koje
grane nenadano hladne prosinačke zore. Bilo je potrebno samo da se
ona nasmiješi da bi se i on nasmijao.
„Gospodaru, mogu li upitati nešto?” Prozborila je ljupko se
smiješeći, držeći leđa uspravno, ruku ukrštenih u krilu.
„Naravno da možeš.” Everett joj je odgovorio zagledavši se opet
u njezine usne. Emily je svukla svoje rukavice jer su joj se dlanovi
počeli znojiti. Ovo je morala pitati jer je utjecalo na nju i previše.
„Zašto me uvijek tako promatrate?”
„Zato što želim”, izustio je i nagnuo se prema njoj.
„To nije odgovor.” Jedna obrva joj je zaigrala.
„Jeste. Istinit odgovor.” Ruke su mu počivale na koljenima dok
se naginjao prema Emily u stavu životinje spremne za napad. To nije
obeshrabrilo Emily da ispita još nešto o toj njegovoj napadnoj navici.
„A koji je razlog toj želji?”
„Žena si mi. Jednostavno te želim gledati.”
„Muževi tako ne gledaju žene.” Malo je odignula mali nosić i
uputila mu prkosan pogled.
„Ja svoju gledam.” Srce joj je brže zakucalo na ovoj riječi.
Utonula je nazad leđima spremna za uzmak, ali nije imala kud. Mali
cerek na njegovom licu odao je koliko ga veseli njezina reakcija, no
suzbio je nagone i ruku položio na njezino koljeno.
97
INNA MOORE U okovima požude
98
INNA MOORE U okovima požude
Dvanaesto poglavlje
99
INNA MOORE U okovima požude
Ono mrsko obećanje koje joj je dao u propaloj bračnoj večeri bilo
je na pola puta do svog kraja. Tri tjedna su lagano iscurila, ali njegovo
nestrpljenje se pojačavalo.
„Čuješ li ti mene, Payne? Opet si odlutao?” Rafe je lupio prstima
po stolu kako bi pridobio Everettovu pozornost. Njegova odsutnost, i
psihička i fizička, bila je zamjetna, ali Rafe se nije mogao ljutiti niti to
zamjerati svojem prijatelju jer to stanje je bilo ono koje se nije moglo
izbjeći. Jednog dana, znao je, ista stvar će zadesiti i njega, pa će i on
imati na licu taj teleći izraz.
„Čujem, ali kao da ne čujem. Mislim da mi je za danas dosta.”
„I ja mislim da ti je dosta, jer nemam nikakve koristi od tebe
takvog neusredotočenog.”
Everett je samo uzdahnuo i protrljao dlanove, a Rafe se
nadovezao.
„Rekao bih da ti pažnju odvlači tvoja žena?”
„Kako znaš?”
„Pa recimo da znam kako izgleda muškarac kad je u stanju poput
tvog”, znalački je rekao Rafe dok se Everett ustajao sa stolice i skupljao
papire na hrpu.
„Kakvom stanju? Ne libim se priznati da želim konačno svoju
ženu osjetiti, ali uvjeren sam da će me proći ovo ludilo čim je uzmem
prvi put. Jer osjećam se kao da je bacila čini na mene. Nije li to ludost?
Vidio sam svojim očima kako je izgledala prvi put, a onda od
vjenčanja… ona kao da je druga žena. I ne samo izgledom. Sve na njoj
me tako privlači.”
„Everett, ne mislim samo na to stanje, ali recimo da ti ne bi to ni
shvatio ni priznao, uzgred rečeno, nemoj misliti da te vrijeđam. Smije
ti se sviđati vlastita žena. Dapače. To je veoma poželjno. Brak će vam
biti skladan.”
„Ovo nije sviđanje, Rafe. Clarissa mi se sviđala. Moja žena me
opsjela. Razmišljam gdje je, s kim je, je li jela išta, je li se naspavala, je
li tužna. Totalne gluposti. Požurim doma jer se nadam da ću je uhvatiti
100
INNA MOORE U okovima požude
dok ulazi u kadu, ili se svlači, jer… samo je želim gledati, otkrivati o
njoj štošta.”
Tu je zastao i posegnuo za svojim sakoom. Rafe se nacerio i
upitao ga, uzevši Everettovu hrpu papira sebi.
„Ideš doma gledati u ženicu?”
„Ne, ne idem doma”, odgovorio je hladno i krenuo vani po svojeg
konja.
I ne, nije išao doma, ali išao je gledati svoju ženu.
Znao je da je sad vrijeme kad se ona dogovorila s tetom i Violet
nakon cijela tri tjedna konačno izaći u šetnju i na mali piknik u parku.
Dapače, on ju je potaknuo da izađe. Dan je bio savršeno topao, a opet
svjež za ugodno druženje. Emily se malo prekoravala jer se ipak
zaželjela druženja i šetnje usred razdoblja žalovanja. Doma unutar
četiri zida dok je njezin muž probijao njezinu kožu svojim pogledom,
nije bilo lagano za izdržati. Da ga ne izazove preko svake granice,
manje je i pričala i gledala ga u oči, trudila se obaviti kupanje kad njega
nema, jer u jednu ruku predosjećala je njegovu spremnost i glad, i
koliko god joj se njegovi poljupci sviđali, ona doza straha je bila
prisutna. Sad ne više samo od boli uslijed odnosa, nego i od njegove
siline. Taj čovjek je bio tako žestok i razoran, toliko omamljujući da bi
zbog te njegove moći ona zaboravljala na korotu, djelomice i na strah.
Teta Blanche i Violet su sjele na prostrtu dekicu i poslužile se
suhim kolačićima koje je Milly poslužila, dok je Emily bacala grančicu
Violetinom psiću. Toliko se zaigrala s njim da je ignorirala temu koju
su Violet i teta započele.
„Emily, pusti Dorothy i dođi k nama”, Violet joj je naložila, te
pokazala mjesto do sebe. Emily je uzela Dorothy u ruke i sjela na
dekicu te ponudila kujici koricu kruha.
„Tvoja teta mi predlaže da bacim oko na vikonta Malroya.
Kakvim se on tebi čini?” Violet ju je pokušala uvući u tu vruću temu,
jer godina je prolazila, a njoj nitko nije bio interesantan.
101
INNA MOORE U okovima požude
102
INNA MOORE U okovima požude
103
INNA MOORE U okovima požude
104
INNA MOORE U okovima požude
105
INNA MOORE U okovima požude
Trinaesto poglavlje
106
INNA MOORE U okovima požude
107
INNA MOORE U okovima požude
108
INNA MOORE U okovima požude
109
INNA MOORE U okovima požude
110
INNA MOORE U okovima požude
111
INNA MOORE U okovima požude
112
INNA MOORE U okovima požude
Četrnaesto poglavlje
113
INNA MOORE U okovima požude
114
INNA MOORE U okovima požude
očito. Imao je osjećaj da je non stop uzbuđen, i taj osjećaj bio je više
činjenica.
Nije si mogao pomoći. Njegova žena bila je nedirnuto blago
prirode u kojem će samo on moći uživati. Još koji tjedan u potpunosti,
a večeras… pa koliko mu dozvoli. Krenuo je na kat za njom nakon par
minuta i ušao u sobu upravo u trenu kad joj je Milly skidala korzet.
Trznula je glavom prema njemu i zadržala dah.
„Gospodaru?” Samo to je pitala dok su njegove čizme odzvanjale
po podu.
„Milly, slobodna si, ja ću pomoći mojoj ženi.” Na njegovu
naredbu Milly se nečujno nacerila i žurno izašla, zavideći svojoj
gospodarici jer gospodar Payne bio je ne muškarac, već muškarčina.
On nije jurio za drugim suknjama, niti je uopće gledao druge dame, ili
one koje se uopće nisu zvale damama. Sve je to Milly znala iz
pouzdanih izvora.
Čim su se njegovi prsti našli na njezinim ramenima, Emily se
izmaknula.
„Molim vas…”
„Što me moliš, Emily?” Everett nije mogao pojmiti da ga ona sad
odbija. Ta samo je htio da je skine i gleda. Glas mu je nosio notu
ljutnje, no Emily se nije dala pokolebati.
„Da sama ovo obavim.”
„Ne”, odlučno je izgovorio i potom spustio dlanove na njezine
kukove dok mu je i dalje bila leđima okrenuta.
„Molim vas.”
„Ne možeš mi to zabraniti. Želim te skinuti i gledati.” Glas mu je
u tom trenu bio čak bolan. Nije tražio puno, a ona mu je i to odbijala.
„Gospodaru, stvar je da… ovaj... ne priliči jer znate, radi se o
onom mjesečnom ciklusu.”
„O čemu?” Emily nije imala hrabrosti okrenuti se dok je
izgovarala iduću rečenicu.
„O krvarenju.”
115
INNA MOORE U okovima požude
116
INNA MOORE U okovima požude
117
INNA MOORE U okovima požude
118
INNA MOORE U okovima požude
119
INNA MOORE U okovima požude
120
INNA MOORE U okovima požude
Petnaesto poglavlje
121
INNA MOORE U okovima požude
„Ako nemaš ništa protiv, rado bih se osvježio pićem dok čekam
svoj termin kod krojača.”
„Nemam. Nipošto.” Slagao mu je Everett odjednom naglo
iznerviran jer nije očekivao da će imati društvo. Volio je Rafea kao
rođenog brata, ali sad je imao samo jednu stvar na umu. Svoju ženu
golu na krevetu i pod njegovim jezikom.
I njegova je žena imala društvo, što je značilo da će njegova sirova
želja morati pričekati koji sat vremena dok ih njihovi gosti ne ostave
nasamo. Ušavši u kuću s Rafeom, zatekao je Emily s lady Violet u
veselom razgovoru. Everett je svoju ženu pozdravio poljupcem ruke, a
Violet se naklonio, dok je Rafe, ne skrivajući zadivljenost plavokosom
lady, odmah ponizno poljubio njezin dlan i usredotočio se na nju.
„Lady Violet je stigla prije par minuta, tako da će nam uskoro
poslužiti čaj. Želite li i vi?” Emily je gledala u svog muža pokušavajući
pročitati u njegovim očima nešto, bilo što. Imala je tu sreću da on nije
skrivao emocije, i sve bolje ga je čitala. Malim osmijehom mu je dala
do znanja da se strpi malo, samo malo. Morala je priznati sama sebi
da i ona jednako žudi za njim.
„Ja neću ništa”, Everett je odgovorio i sjeo naspram svoje žene,
dok je Rafe zauzeo mjesto do Everetta, kako bi mogao gledati u lady
Violet koja je sjedila sučelice njemu.
„Ja bih mogao jedan čaj”, Rafe se nadovezao kad je sluškinja ušla
u salon. Dva para su međusobno razmjenjivala poglede i tako nijemo
razgovarala dok je Milly lijevala čaj u šalice.
„Emily se ne može odlučiti kamo da pođete na medeni mjesec, a
ja joj predlažem francusku obalu.” Lady Violet je započela temu kako
bi razbila tišinu punu neizgovorenih želja.
„Rekao sam već da je vodim kamo god ona želi”, Everett je rekao
otvoreno, zureći u usne, a potom u dekolte svoje žene. Plava čipka na
rubu haljine dirala je njezinu kožu, baš onako kako je on jezikom htio
kliziti po njoj. Prsti su joj držali šalicu, ali zamijetio je njezin drhtaj i
laganu neugodu.
122
INNA MOORE U okovima požude
123
INNA MOORE U okovima požude
124
INNA MOORE U okovima požude
125
INNA MOORE U okovima požude
126
INNA MOORE U okovima požude
127
INNA MOORE U okovima požude
Šesnaesto poglavlje
128
INNA MOORE U okovima požude
129
INNA MOORE U okovima požude
130
INNA MOORE U okovima požude
131
INNA MOORE U okovima požude
132
INNA MOORE U okovima požude
133
INNA MOORE U okovima požude
134
INNA MOORE U okovima požude
135
INNA MOORE U okovima požude
136
INNA MOORE U okovima požude
Sedamnaesto poglavlje
Bila je rana zora kad je lady Emily otvorila oči. Cijelu noć
nemirno se okretala pored svojeg muža, iščekujući da će je on prigrliti
sebi, onako kako ju je znao svaku večer držati uza se, grijati i ljubiti po
vratu. No, ne i ovu noć. Razmišljala je o cijeloj toj budalastoj situaciji,
o njegovoj hladnoći i nepovjerenju i iskreno žalila jer joj nije niti dao
šansu da objasni. Radio je to i prečesto, povlačio bi se i odlazio.
Mrzila je to, trenutke kad bi je ostavljao samu, a da ne zna na
čemu je, zapravo znala je, na tankom ledu i u dubokoj boli. Gledala je
u njegova leđa jako dugo i potom pozvala Milly, iskovavši plan.
Morala je upaliti vatru u njemu, a kako drukčije doli onim što je on
volio najviše.
„Milly, molim te da mi pripremiš kupku.”
Emily je naložila svojoj sobarici, ne mareći što će time probuditi
Everetta. Milly je prvo upalila vatru u kaminu i počela u kadu ulijevati
vruću vodu. Kad je kupka bila spremna, Emily je namjerno zalupila
vratima sobe, samo da bi probudila svojeg supruga. Vidjela je kako se
meškolji i otvara oči, pa mu je okrenula leđa i svukla svoju spavaćicu
te mu pružila savršen pogled na svoju golotinju.
Ušla je u kadu i kad je legla, počela je rukama prelaziti po svojem
tijelu, utrljavajući mirisni sapun. Godilo joj je i previše, dok se nadala
da je on gleda, pa se odvažno protrljala po golim grudima, potom
kliznula niže niz trbuh i lagano se lecnula. Usudila se baciti kratki
pogled na Everetta i potom doživjela razočaranje. U nekom trenu se
očito okrenuo na drugu stranu. Nije ju htio niti gledati.
Na njezina prsa spustila se kugla koja joj nije dala udahnuti, a grlo
je dodatno stezalo more suza koje su samo čekale svoje trenutak plime.
137
INNA MOORE U okovima požude
Ustala se, obrisala i samo navukla na sebe ogrtač te sjela na rub svoje
strane postelje.
Everett se nakašljao i okrenuo se na leđa, stavivši ruke ispod glave.
Bio je budan i potpuno svjestan njezine golotinje dok se skidala i
kupala. Ipak, ignorirao ju je i to namjerno. Ustao je i umivao se,
gledajući u ogledalu njezina leđa.
I dok je ona gledala kroz prozor ratujući s tišinom koja ih je
opkolila, Everett se borio sâm sa sobom. Jedan dio njega htio je
posegnuti za njegovom ženom i taj dio nije ni najmanje bilo briga
koliko je slab čovjek koji je izgubio glavu za svojom ženom, no onaj
drugi hladni i osorni, prekoravao se zbog te slabosti.
„Prijeđi jednom, napravit će ti opet.”
Taj mu je govorio i branio mu da pogleda ili dirne predmet svoje
požude.
I prije nego je stigao poslušati onog prvog, Emily je progovorila
gledajući kroz prozor i time prekinula tišinu.
„Ne želim drugog muškarca. Nikad nisam nikog poželjela. Želim
samo Vas. Vi ste moj gospodar.”
Riječi su činile da Everett prestane disati dok mu se duša hranila
ovom slatkoćom.
„Abbot je moj rođak, Vi ste moj suprug. Imala prsten ili ne na
svojoj ruci, ja pripadam samo Vama.”
Bila su dovoljna samo tri pokreta da se on nađe pred njezinim
nogama, držeći ruke na njezinim koljenima. Zurio je u njezine oči,
želeći otjerati tugu, stoga je odlučio biti spontan, napraviti ono što mu
je u trenu došlo: spustio je dlan na njezina mala i mekana stopala i
krenuo ih ljubiti.
Tuga je polagano nestajala iz Emilynih očiju dok je poimala ovaj
nagli obrat situacije. Samo je bila iskrena, a njemu se to očito dopalo.
Što ga je natjeralo da joj danas povjeruje, a sinoć nije niti dozvolio da
objasni? Zaboravila je sva pitanja dok je on svojim usnama crtao
nevidljive tragove i utiskivao put sve do njezinih bedara.
138
INNA MOORE U okovima požude
139
INNA MOORE U okovima požude
140
INNA MOORE U okovima požude
141
INNA MOORE U okovima požude
142
INNA MOORE U okovima požude
143
INNA MOORE U okovima požude
144
INNA MOORE U okovima požude
„Nisam…”
„Čuo sam! Zašto nisi?” Glasnije je povikao ne mogavši shvatiti što
ona sad izvodi odjednom.
„Ne mogu… ne želim…” Izustila je plašljivo iako ju je srce boljelo
što ga je odbijala.
„Ne želiš? Ne želiš? Nakon šest tjedana, nakon što smo se tako
dobro upoznali, ti nisi od volje, ne možeš, ne želiš?” Ona je šutjela,
držeći mu leđa okrenuta, sklupčavši se pod prekrivačem. Iza njezinih
leđa, Everett je gnjevno i uzrujano navlačio svoju odjeću i progovarao
zlokobno.
„Imam pravo da te uzmem kad želim, moja si žena! A ako ti ne
želiš, ima tko želi.” S tim riječima zalupio je vrata i ostavio svoju ženu
samu u noći koja je trebala biti savršena.
Ostavši sama, Emily se sklupčala još više i potom zaplakala.
Jecala je sve jače dok ju je bol prožimala kroz svaku kost i mišić.
Rukom je prešla po njegovoj stani postelje i zaridala, a potom se
počupala za kosu.
„Što ja to radim? On želi mene, a ja ga guram drugoj u postelju?
Budalo!”
Psovala je samu sebe, sumanuto utiskujući poljupce, mokre od
suza u njegov jastuk. Udisala je njegov miris i potom obrisala sve
potočiće, naglo skočila iz kreveta i odlučila potražiti svojeg supruga.
Tko zna kamo je otišao kao inače kad bi bježao od nje, ali to je nije
pokolebalo. Naći će ga, pa čak ako je i otišao drugoj u postelju. Ta
pomisao boljela ju je fizički i slamala joj srce.
Reći će mu da ga želi i treba i da se kaje. Ne bi podnijela nikad da
on ode drugoj i dadne joj sve ono što je htio dati njoj. Navukla je ogrtač
i pošla u prizemlje probuditi batlera i Milly da pripreme kočiju i da
Milly ide s njom… a onda je zastala pored odškrinutih vrata salona i
unutra, pored kamina, u naslonjaču ugledala svojeg supruga.
Nije ju zamijetio dok je u jednoj ruci držao čašu, zureći u mali
plamen u kaminu.
145
INNA MOORE U okovima požude
146
INNA MOORE U okovima požude
Osamnaesto poglavlje
147
INNA MOORE U okovima požude
148
INNA MOORE U okovima požude
149
INNA MOORE U okovima požude
150
INNA MOORE U okovima požude
njoj, boljelo ju je, ali trpjela je. Suze su je škakljale od boli koja se širila
iz njezinih prepona i tog dijela trbuha, ali u isti mah, u njoj je raslo
nešto drugo, neka toplina koja je tjerala bol. Povukao se malo iz nje,
ali vratila ga je nazad usnama i rukama, osjetivši pomak u sebi na malo
drukčiji način, ovaj put boljelo je manje, i nije bilo tako strašno.
„Boli?” Upitao je između poljubaca, a kad je podignuo glavu i na
njezinom licu ugledao odsutnost onog grča boli, srce mu je bilo
ugrijano, jer ga je prihvatila, konačno mu je pripala. Odmahnula je
glavom, a potom mu šapnula.
„Ne bi li se sad trebao pomicati u meni?” Zadirkivala ga je, iako
mu sad nije do toga bilo, i dalje se suzdržavao, ali i uživao u vrelom
stisku njezine uske unutrašnjosti. Nije mu trebala ništa više reći, počeo
se pomicati u njoj polagano, po prvi put u životu imajući obzira prema
drugom biću na način da je sputao svoje strasti.
Njezini bolni jecaji prerastali su u zanesene nakon nekoliko
minuta, pa je pažljivo pojačavao prodore, dok se ovijala oko njega i
uvlačila ga u sebe. Šaputao joj je na usne predivne riječi, one koje je
samo ona mogla izmamiti iz takvog čovjeka.
Sa svakim nasrtajem postajala je sve mokrija, on sve uzbuđeniji,
dok su se njezini nokti utiskivali u njegova ramena, a znoj ostavljao
tragove na plahtama. I dok su im se uzdisaji miješali, dok su oboje
putovali prema oslobođenju, Emily je osjećala da je njezin muž na
dobrom putu da se zaljubi u nju.
Everett je u isto vrijeme spoznao samo jednu stvar.
Svoje žene se neće moći nikad zasititi.
Ponovno je poljubivši, ruke je podmetnuo pod njezinu stražnjicu,
i uz muklo stenjanje prepustio se vrhuncu. Emily je osjetila kako je
lagana bol prožima u nekom trenu i posve nagonski je zagrizla njegovu
usnu, da bi potom samo toplina zagrlila njezinu unutrašnjost. Everett
je spustio glavu na njezino rame, ne želeći se izvući iz nje, jer bio je to
raj, bila je to oaza sreće, bilo je to njegovo i samo njegovo blaženstvo.
151
INNA MOORE U okovima požude
Ono što ga je dokrajčilo, bio je trenutak kad je ona ovila svoje ruke
oko njegove glave i pomilovala njegovu kosu. U tom dodiru stajalo je
nešto više od požude i obaveze, stajala je sakrivena duboka emocija,
koje su se oboje bojali, ali od nje nisu mogli pobjeći. Osjećao se
istrošenim i psihički i fizički, samo zbog tog jednog čina, i kad je
konačno odignuo glavu i oblizao usnu, osjetio je metalan okus krvi.
„Ženo, krvarim zbog tebe.” Emily se nasmiješila i palcem
pomilovala njegovu raskrvarenu usnu te dodala sjetno.
„I ja zbog tebe, mužu.”
„Uvrnuto je reći, ali neopisivo sam sretan radi toga.” Dometnuo
je vragolasto, dok se Emily topila zbog ove vedre strane svojeg supruga
koju nije često viđala.
„ A znaš što ti mogu obećati nakon ovoga?”
„Što?”
„Svaki put će biti sve bolje i bolje, i svaki put ćeš uživati sve više.”
„Obećavaš?” Slatko je napućila usne dok se on dizao s nje,
ponovno pripravan za nastavak. Vidio je gdje počivaju njezine oči,
stoga ju je upozorio.
„Obećavam, ali za danas više ne. Nemam namjeru nanijeti ti više
bol danas, ne bi izdržala više od ovoga.” Posegnuo je za mokrim
ručnikom i obrisao pažljivo tragove prve bračne večeri.
„Možeš mi dati nešto drugo?” Pitala je gledajući kako klizi
ručnikom preko njezine kože, kao s obožavanjem.
„Što želiš, sve ću ti dati?” Srce joj je naraslo u prsima dok je
pružala ruke prema njemu.
„Ljubi me. Samo to.”
I ispunio joj je tu želju, a Emily je predano učila svaku njegovu
reakciju i kasnije te večeri natjerala ga da ipak prekrši dano obećanje.
Jer pored poljubaca, ponovno su u plahte utisnuli strast i požudu, samo
ovaj put crvenih tragova boli nije bilo.
No, pojavit će se kad-tad, jer ljubav nije crno bijela, nijansirana je
svim emocijama, posebno kad se spoje dvoje naizgled nespojivih.
152
INNA MOORE U okovima požude
Devetnaesto poglavlje
„Emily, vrijeme nam je poći. Zamaramo tvoju tetku već tri sata”,
Violet je opomenula Emily, dok su sjedili u dnevnom salonu lady
Blanche. Njezin pokojni muž, markiz Boudin kupio joj je prije smrti
kuću u Londonu, kako bi njegova voljena žena uvijek imala svoje
mjesto u rodnom kraju. Pogledavši prema teti, Emily je nevoljko
kimnula i uzdahnula duboko, a ova, primijetivši to, pružila je ruku
preko naslona i pomazila je.
„Što je bilo, kćeri? Postoji li neki razlog da ne želiš ići svome
domu?” Teta je pogodila u srž, dok je Emily nimalo damski počešala
svoje čelo i nakašljala se. Negdje u kutu, Everett je opet terorizirao
Dorothy. Žalila je kujicu i točno je znala kako joj je dok je bježala od
tog psića.
„Postoji. Moram priznati nerado da postoji”, izgovorila je na
brzinu, gledajući u tetu, dok se Violet naginjala prema njoj i brižno
upitala.
„Tvoj muž? Grozan je prema tebi?”
„Ponižava li te? Ponaša li se tiranski?” Teta je dometnula
zabrinuto. Emily se počela vrpoljiti, jer je morala priznati činjenično
stanje. Uistinu nije htjela ići doma, znajući da je Everett sigurno već
doma i spreman…
„O zaboga… da… Mislim ne”, izustila je živčano, povlačeći
nestašni pramen s lica.
„Da ili ne, Emily? Ne razumijem ništa.” Violet je bila nestrpljiva.
„Koliko znam, sve je među vama nakon korote u redu. Zar ne? Što se
promijenilo?”
„On… On je nezasitan”, Emily je izustila potišteno i spustila
glavu, dok je Violet gledala prvo u lady Blanche pa ponovno u Emily.
153
INNA MOORE U okovima požude
154
INNA MOORE U okovima požude
155
INNA MOORE U okovima požude
156
INNA MOORE U okovima požude
157
INNA MOORE U okovima požude
158
INNA MOORE U okovima požude
159
INNA MOORE U okovima požude
160
INNA MOORE U okovima požude
Dvadeseto poglavlje
161
INNA MOORE U okovima požude
162
INNA MOORE U okovima požude
163
INNA MOORE U okovima požude
164
INNA MOORE U okovima požude
165
INNA MOORE U okovima požude
166
INNA MOORE U okovima požude
167
INNA MOORE U okovima požude
168
INNA MOORE U okovima požude
169
INNA MOORE U okovima požude
170
INNA MOORE U okovima požude
171
INNA MOORE U okovima požude
172
INNA MOORE U okovima požude
173
INNA MOORE U okovima požude
174
INNA MOORE U okovima požude
175
INNA MOORE U okovima požude
176
INNA MOORE U okovima požude
177
INNA MOORE U okovima požude
178
INNA MOORE U okovima požude
179
INNA MOORE U okovima požude
180
INNA MOORE U okovima požude
Clarissa trudna?
Sad bi to već bilo dva i pol mjeseca, ali u svakom slučaju, dijete
možda ni nije njegovo.
„Prokletstvo!”
Promrmljao je i potisnuo poriv da se bijegom izvuče od vražje
situacije, te konačno otvorio vrata kočije. Njegova žena sjedila je
unutra, pipajući klupice i neutješno ridala. Pogled je maknula u stranu
kad je shvatila da više nije sama.
„Ženo…” Izustio je, prateći svaki njezin pokret. Njegov izraz lica
bio je nedefiniran, jer ni sâm nije znao kako će ona sad nastupiti, kako
će reagirati kad obriše suze.
„Ovo je… jednostavno…” Projecala je potiho kršeći ruke u krilu,
a potom podigla dlan i otrla suze. Nije ni gledala u njegovom smjeru.
„Ne volim vidjeti da plačeš.” Nastojao je prvo da je nekako utješi,
iako ničeg utješnog nije bilo u toj vražjoj situaciji.
„Kako da ne plačem? Ovo je tako glupo da ne znam kako
reagirati, kako ćeš se ti postaviti u ovome svemu?” Još je brisala
tragove suza nadajući se da se neće potpuno slomiti pred njim kad se
sazna potpuna istina.
„Ne znam, Emily. Dogodi se… slučajno. Ne znam.” Samo je
očajno izustio i prebacio se na sjedalo pored svoje žene. Još uvijek ga
nije htjela pogledati i samo taj znak lomio mu je srce.
„Da, slučajno, no ni dalje nije opravdanje za nemar, zar ne? A
nemar se kažnjava?” Zvučala je nekako kritički i sarkastično.
„Kako to misliš?” Zbunjeno je dodao i posegnuo rukom prema
njenom licu da konačno vidi njezine oči.
„Dosta mi je nezgodnih situacija, vikanja, ljubomore i ispada. Ne
mogu se s time nositi. Ne želim to proživljavati, time narušavati ovo
što imamo.”
„Ne razumijem Emily, što mi govoriš?”
„Reci mi to što imaš, da završimo s time.” Izustila je njegova žena
pokunjeno, podižući pogled po prvi put prema njemu.
181
INNA MOORE U okovima požude
182
INNA MOORE U okovima požude
183
INNA MOORE U okovima požude
184
INNA MOORE U okovima požude
185
INNA MOORE U okovima požude
186
INNA MOORE U okovima požude
187
INNA MOORE U okovima požude
188
INNA MOORE U okovima požude
189
INNA MOORE U okovima požude
190
INNA MOORE U okovima požude
191
INNA MOORE U okovima požude
vidjela prije petnaest minuta. Stara lady, vidjevši očaj na licu mlade
markize, samo je dodala utješno.
„Hodnik prema predvorju. Tamo su.”
Ne mareći za pozdrav ni kulturu, Emily je podignula lagano skute
svoje haljine i progurala se kroz gomilu. Još jedan pljesak dopratio ju
je do mjesta na kojem je stala ukopana i ugledala scenu koja ju je
zapekla.
Njezin suprug u jednom kutu stajao je nedopustivo blizu svojoj
ljubavnici.
Nije bila sposobna niti trepnuti niti skinuti pogleda dok se bol u
njezinom tijelu širila udovima i pekla je u prsima. Zbog pljeska koji je
trajao, nije čula što govore, samo je vidjela da pričaju intimno. Kad se
Clarissina ruka našla položena na prsa njezinog muža, Emily je
zavrištala u dubini duše od mučnine. Odjednom je nastupila tišina, a
ona je u trenu slabosti, obgrlila stup i naćulila uši.
„Everett, samo mi jedno reci, ono što želim čuti.” Slatki glas
njezine protivnice činio je da joj se želudac okrene.
„Pitaj i onda…” Everett nije dovršio rečenicu dok se Emily srce
stiskalo od boli pred nadasve prisnom scenom.
„Voliš li…” Njezine riječi prekinuo je još jedan snažan pljesak i
Emily je mogla samo suzdržavati suze dok je pratila kimanje glave
njezinog supruga i čitala riječi s njegovih usna, jer od buke nije mogla
čuti odgovor.
„Volim.”
U tom trenu osjetila je kako joj suze orošavaju obraze, kako joj
srce polagano gasne i udara slabije, a noge je odvode što dalje od te
poražavajuće scene. Posesivnost je izazivala čas ljutnju, čas tugu,
najzad i razočaranje. Našla se na samom izlazu iz rezidencije, i zurila
u prazno nemoćna smisliti nešto pametno.
„Emily, dušo?” Začula je Abbotov glas te se trznula kad je stavio
svoje ruke na njezina ramena i taj čas brane su joj popustile i zajecala
je glasno.
192
INNA MOORE U okovima požude
„Kriste, Emily, što je bilo? Onaj idiot od tvog muža, zar ne?”
Očito ni Abbot nije preferirao Everetta, stoga je samo obgrlio svoju
rođakinju i sklonio je u stranu.
„Reci mi, kako ti mogu pomoći, da te odvedem doma?”
„NE! Neću doma, ne!” I znala je da mora otići što dalje od njega,
što dalje od slike koju je vidjela. Zašto je uopće razgovarao s
Clarissom, nije li joj Milly rekla da su prekinuli sve kontakte? I ono
najgore… rekao je Clarissi ono što je ona htjela čuti, za čim je patila i
žudjela svim srcem.
Samo je njegovu ljubav htjela. Ništa više, a od sebe je dala sve. U
ovom trenu više nije znala što želi, od momenta kad joj je stara lady
znalački dala upozorenje, više nije bilo logike i razuma, stoga je
stisnula Abbotu nadlaktice i samo šapnula.
„Idem sama. Tamo gdje nas neće naći.” Njezin rođak se
namrgodio, pogledavši u mrak, i potom je pozvao kočijaša.
„Dat ću ti moju kočiju, dušo. Idi gdje trebaš, ali se vrati kad se
smiriš.” Kočijaš je dovezao kočiju obitelji Langdon i Emily se pokislo
uvukla unutra. Odjednom joj je bilo hladno, ruke su joj drhtale no suze
su nekako ipak ostale zaključane pod kapcima. Možda nije činila pravu
stvar, možda se samo trebala ohladiti kako je Abbot rekao, ali svejedno
će ga ostaviti sad, kao što je on mnogo puta radio njoj, za kaznu svom
suprugu.
Što se u njoj probudilo, Everett u tom trenu nije znao, iako je
dovršio razgovor s Clarissom nešto kasnije, doznavši mnoge, njemu
bitne informacije. Još uvijek je bio u šoku, na neki način zadovoljan
spoznajama, kad je potražio u dvorani svoju suprugu.
„Lady Violet, ne vidim Emily.” Konačno je nakon par minuta
traženja pristupio Violet i obznanio joj svoju nelagodu. I sama Violet
je vidjela njegovo zajapureno lice i nemir u očima, no slegnula je
ramenima jer nije ni sama vidjela kamo je otišla iznenada prije dosta
vremena.
193
INNA MOORE U okovima požude
194
INNA MOORE U okovima požude
195
INNA MOORE U okovima požude
196
INNA MOORE U okovima požude
197
INNA MOORE U okovima požude
Odmaknula je tek nekoliko koraka kad je osjetila kako joj voda natapa
cipele, a kad se okrenula, kočija je već nestala u mraku nazad prema
Londonu.
„Proklet bio magarče! Proklet bio što zbog tebe radim besmislice!
Kaznit ću te jednom, ne brini… krepat ćeš od brige kad me ne vidiš
danima. Ili ćeš možda sretno useliti drugu na moje mjesto, proklet bio!
Da se mogu vratiti, ne bih se libila zalijepiti ćušku i tebi i njoj, prokletoj
zmijurini!”
Psovala je kroz mrak kao nikad u životu, žestoka i ljutita i na svog
muža i na sebe jer se nalazila tako daleko od topline doma. Noge su
joj već bile mokre kao i skuti haljine dok je hvatala drvenu ogradu da
prijeđe most. Bio je malen, ali širok, oči su joj se bile privikle na tamu,
ali mjesečina joj je osvijetlila put dovoljno da ne bude u strahu. Nakon
drugog koraka, drvo pod njom je zaškripalo i osjetila je kako joj noga
propada. U posljednji tren se uhvatila za ogradu da ne propadne u
nabujalu rijeku koja je već dobrano prelazila razinu mosta.
Zakoračivši dalje, gležnjevi su joj bili već duboko u vodi, a
potom… ograda se zaljuljala, Emily je vrisnula i potom odlučila izbjeći
tragediju i potrčati, jer bila je svjesna da će se most urušiti svaki čas.
Koji kilometar dalje, Everett je jahao svojeg konja bez milosti.
Procijenio je da bi uskoro mogao sustići kočiju koja je po blatnjavoj
cesti bila sigurno duplo sporija od njega. Kad je njegov konj zarzao,
Everett je na cesti ugledao kočiju koja mu se približavala i kad su se
zaustavili, prepoznao je da se radi o traženoj kočiji. Skočio je s konja i
povikao.
„Emily! Emily!” Nije stigao niti doći do kočije, kočijaš mu je ubio
nadu.
„Nije unutra. Ostavio sam je pola kilometra niže. Nije htjela
nazad, a preko mosta se ne može s kočijom.”
„Ostavio? Ostavio si moju ženu usred noći samu?!” Vrištao je
Everett na sirotog kočijaša, i već posezao za uzdama i pojurio niže
nadajući se da se nije usudila prijeći preko tog vražjeg mosta.
198
INNA MOORE U okovima požude
199
INNA MOORE U okovima požude
200
INNA MOORE U okovima požude
201
INNA MOORE U okovima požude
202
INNA MOORE U okovima požude
„Čula sam kad te pitala i rekao si da voliš.” Nije mogla vidjeti kako
se mršti, ali je osjetila kako mu se tijelo napelo.
„Nisam joj rekao da nju volim. Rekao sam da volim… tebe.”
Sad je Emily ostala bez daha gledajući u polumraku muževu
kratku bradicu i upijajući njegovu surovu muževnost.
„Pitala me volim li te. Rekao sam istinu.”
„Priznao si joj to. Meni nisi. Ja sam trebala čuti te riječi. Čekam
ih mjesecima.” Prozborila je pomalo borbeno iako je osjećala krivnju
zbog nesporazuma.
„Emily…”
„Ništa Emily. Zašto si me uopće ostavio tamo samu, zašto te to
pitala? Zašto si uopće razgovarao s njom?” Ponovno je bila ljutita
sjetivši se kako je Clarissa dirala ista prsa koja ona sad dira.
„Počeli smo razgovor iz drugog razloga. Rekla mi je tko je dao
zapaliti moju tiskaru prije pola godine.”
„Oh, jako obzirno od nje. Kako ona to zna?”
„Zna jer je bila u vezi s krivcem.”
Iako je bila ljuta i slušala pažljivo objašnjenje, mozak joj je radio
ubrzano i povezivao.
„Njezin ljubavnik je dao zapaliti tvoju tiskaru zbog…
suparništva?”
„Da.”
„Prije nego smo se oženili?”
„Da.” Odgovarao je kratko ne imajući namjeru išta lagati.
„Zato si me i oženio, zar ne? Jer ti je hitno trebala bogata
nevjesta.”
„Emily… kad tako kažeš, zvuči… plitko i ponižavajuće.” Everett
ju je pogledao i opomenuo, stegnuvši jače ruke ispod njezinih leđa i
nogu.
„Ali tako je. Izabrao si me jer si morao. Nisam ni ja tebe tada
voljela, dapače, mrzila sam te. Nisi mi ni trenutno najdraža osoba na
svijetu. Znači, da ti on nije zapalio tiskaru, ti bi još bio sretan s njom.”
203
INNA MOORE U okovima požude
204
INNA MOORE U okovima požude
boli… ali bilo je kasno, voda ih je odnijela. Zato sam prodao sva
imanja i uložio u industriju, i zato te ne želim vidjeti blizu vode. Nisam
ti mogao priznati svoju manu, svoj strah.”
Emily nije ništa rekla, samo je obgrlila svojeg supruga, no ipak je
na kraju podigla pogled i upitala plašljivo.
„Imaš strah od vode, a ipak si ušao u rijeku da dođeš do mene?”
„Da dođem do vas.” Ispravio ju je i potom zastao, da bi se Emily
uvjerila da su stigli pred nečiju kuću. Everett je nije ispuštao iz ruku
iako je osjećao da je na rubu snaga. Lupio je nogom po vratima par
puta, a vrata su se nakon minute otvorila. Manji zdepasti čovjek je
gledao pridošlice usred noći i procjenjivao situaciju.
„Upali smo u rijeku. Trebam zagrijati suprugu, trudna je. Samo
da se osušimo, i onda bismo vam zahvalili na gostoprimstvu.” Everett
je rekao, a čovjek mu je pokazao da uđe u kuću i predstavio se kao
James Mayfair.
„Idite do ognjišta. Moja žena će donijeti vašoj gospođi čistu
odjeću, a ja ću vama… pa ne znam što ću s vama. Idem do susjeda,
njegov sin je vaše veličine.” Čovjek je bio iznimno ljubazan i hitno je
probudio svoju ženu, dok je Everett polagao Emily na klupicu pored
ognjišta.
„Aaaaauuu…” Zajaukala je nenadano kad su joj križa dirnula
tvrdu površinu klupice.
„Emily, što je bilo?” Everett je upitao, držeći u grču njezinu ruku.
„Bole me leđa. Možda me ipak neka daska udarila dok je most
tonuo.” Slegnula je ramenima, lica u grču.
„Daj da vidim. Moram ti prvo skinuti sve ovo mokro.” Pažljivo
odvezujući i skidajući s nje svu tu prljavu i mokru odjeću, gledajući je
u oči, vrišteći u sebi od muke, jer joj je imao toliko toga reći, a nije
znao odakle bi krenuo. Ona nije skidala oči s njega, dok je trljao
njezina mrzla stopala i potom, kad je rukama krenuo prema bedrima,
kako bi skinuo njezine gaće, uskliknuo je zaprepašteno.
„TI krvariš…”
205
INNA MOORE U okovima požude
206
INNA MOORE U okovima požude
207
INNA MOORE U okovima požude
208
INNA MOORE U okovima požude
209
INNA MOORE U okovima požude
„Kao što sam rekao, beba je dobro, nema naznaka da se nešto njoj
dogodilo, a krv koja je prepala vašeg muža je od rane koju ste nekako
zadobili na bedru. Ništa strašno, malo zagrebeno, dezinficirano,
nadam se da neće zagnojiti.” Potvrdio je samouvjereno omotavajući
zavoj oko njezinog bedra. Potom joj je dodao široku pamučnu
spavaćicu Jamesove žene i pomogao da obuče pošto se još žalila na bol
u leđima.
„Možete li sad pozvati mog supruga da mu kažemo dobre vijesti?
Sigurno ludi vani.”
„Nažalost ne mogu.”
„Ne razumijem.”
„Prije nego sam ušao k vama, dao sam nalog Annie da pripravi
čaj i umiješa prah za smirenje i spavanje, te da ga dâ vašem suprugu.
James nije lagao kad je napomenuo da gospodin ludi i divlja.”
„Smirio se, dakle.”
„I ne samo to.” Benedict je pogledao na sat te dodao. „Vjerujem
da je sad već u dubokom snu.”
„Oh. Zar je to zaista bilo neophodno?” Upitala je brinući se za
Everetta. On bi se sad smirio kad bi čuo da je njihova beba dobro.
„Bojim se da jeste. Bio je na korak do sloma, a jedva mi je
dozvolio da Vas pregledam. Razumijem da Vas voli i štiti, ali razumno
je u ovom trenu gledati na Vašu dobrobit.”
„U redu, razumijem.” Složila se iako je sad osjećala
nezadovoljstvo. Znala je da Everett neće biti zahvalan doktoru zbog
ovog koraka, dapače, sigurno će reagirati burno i naprasno kad se
probudi za koji sat ili ujutro. Tu je ipak griješila, no nije joj preostalo
ništa drugo doli prihvatiti Annien prijedlog i smjestiti se u manju
praznu sobu te leći u široki drveni krevet. Tek što je njezina glava
dotaknula hladni jastuk, Annie je otvorila vrata i unutra su ušli James
i Benedict noseći Everetta koji je i dalje spavao, štoviše, izgledao kao
mrtvac opuštenih udova.
210
INNA MOORE U okovima požude
211
INNA MOORE U okovima požude
212
INNA MOORE U okovima požude
213
INNA MOORE U okovima požude
„Oprosti mi, mili moj. Volim te više nego sam mogla zamisliti.
Priznajem, očekivala sam pakao pored tebe, ali ovo je više od bajke.
Teško je bilo, naučili smo štošta jedno o drugome i mislim da
zaslužujemo sretan kraj. Molim te, ustani i daj mi sretan kraj, daj nam
još puno dana veselja i ljubavi. I naša beba te doziva. Volimo te.”
S tim zadnjim riječima, osjetila je lagani stisak njegovih prstiju
oko svojih i skoro ciknula od sreće.
„Čuješ me, zar ne? Čuješ, sigurna sam.” Stisak se ponovio i
potvrdio joj tvrdnju. Ovaj put je uistinu veselo vrisnula i glasno
pozvala svoje domaćine kako bi obavijestili Benedicta. Mladi doktor
se veselio jednako kao i Emily, zapisujući u svoje bilježnice čudno
stanje svojeg pacijenta. Bio je tek mrvicu zabrinut zbog tako dugačkog
vremena koje je Everett proveo u ovom stanju, ali osjećaj da će sve biti
dobro na kraju, nije ga izdao. Taj dan Emily je bila nesnosno sretna i
svaku minutu je provela pored muža, cvrkutajući mu na uho o svemu
i svačemu, kako će bebi biti ime ako bude djevojčica, kako će se
preseliti u rezidenciju kad rodi jer joj je to obećao, ali on se i dalje nije
budio.
Idući dan Emily se probudila živčana i počela vikati na njega.
„Probudi se, magarče! Ne kažnjavaj me više! Idemo doma skupa
i tamo viči na mene koliko želiš, možeš me i izlupati po dupetu, samo
se probudi!” Potom je pala na njegova prsa i zaplakala. Kad joj se
Benedict kasnije pridružio, požalila mu se otvoreno pošto se s njim
jako zbližila ovih dana.
„Benedict, ja mislim da on nema volju da se probudi. Čak ni zbog
bebe niti zbog toga što mu govorim. Znam da me čuje, ali to tvrdoglavo
magare...”
„Bojim se da su mi ruke vezane, nisam siguran što napraviti,
nikakvi mirisi niti alkohol ne pomaže da ga budimo, nisam se dosad
sreo s ovakvim nečim jer mu je tjelesno stanje odlično.” Emily se
zagledala u svojeg muža, dok su joj razne ideje prolazile glavom. Jedna
se posebno iskristalizirala, iako se pitala može li ona to sprovesti u
214
INNA MOORE U okovima požude
215
INNA MOORE U okovima požude
216
INNA MOORE U okovima požude
217
INNA MOORE U okovima požude
Gospode, dat ću sve, sve što imam da ona ne plače. Želim je vidjeti, držati
u rukama, maziti njezin trbuh. Skrušeno se molim i kajem za sve. Nakon
toliko vremena, Everett se obratio Svevišnjem, iako je do sada
uglavnom smatrao da mu On nije puno pomogao. Ali sad, ona ga je i
dalje voljela, priznala mu je to, njihova beba je bila zdrava, a on... pa
sad je bio svjestan svega iako zapravo poluživ.
Dugotrajni napor uslijed razmišljanja o mogućim ishodima
njegovog stanja, rezultirao je ponovnim snom. Nešto kasnije istog
dana, probudili su ga dodiri ruku njegove žene. Osjetio je i doktora,
kako svojim rukama podiže njegov trup, da bi mu Emily u usta nasula
nekakvu gustu juhu.
Nešto su razgovarali, ali Everett je od svega uspio razaznati samo
par riječi. Okrjepa toplom juhom kao da je pomogla da njegovo tijelo
reagira, tako da je desetak minuta kasnije, ponovno u ležećem
položaju, začuo jasno što njegova žena govori.
„Benedict, hvala ti puno na pomoći. Bojim se da sam izgubila
nadu da će se moj muž probuditi, mislim da ništa ni ne čuje jer je samo
jednom reagirao. Izgleda da je to bilo više refleksno."
Imaginarno je zakolutao očima začuvši kako prisno razgovara s
doktorom. Da je mogao duboko otpuhnuti i zarežati, učinio bi to bez
dvojbi. Ovako, mogao je samo krvariti ušima dok je slušao njihov
razgovor.
„Emily, nisam sreo ovakav slučaj, ali mislim da se ti trebaš
pobrinuti za dijete, za tvog muža se lako nađe sluškinja koja će ga
presvlačiti i njegovati.” Everett je pomno slušao pokušavajući shvatiti
u kojem smjeru ide ovaj razgovor u kojem je on bio pasivni slušač, ali
i glavni subjekt nemilosrdne situacije.
„Slažem se dragi Benedict, mislim da ću prihvatiti tvoju ponudu.
Ne sad, jer ne bi bilo primjereno, ali kad moj muž umre, rado ću postati
tvoja žena. Veoma mi je bitno da moje dijete ima oca, a ti si, koliko
sam te uspjela upoznati u ovo kratko vrijeme, divan, nježan, drag, sve
ono što ja u muškarcu tražim odavno.”
218
INNA MOORE U okovima požude
219
INNA MOORE U okovima požude
220
INNA MOORE U okovima požude
221
INNA MOORE U okovima požude
222
INNA MOORE U okovima požude
223
INNA MOORE U okovima požude
224
INNA MOORE U okovima požude
Jedno s drugim nije išlo, stoga je odlučila ljubiti istinu, makar ona
bila bolna. Radije to nego po tko zna koji put trpjeti u sebi. Ne, obećala
je sebi da nema više toga, sve što je do sada čuvala tako, grizlo ju je,
dovelo do nesporazuma i skoro velike nesreće.
Taj jedan razgovor i njegov ishod bili su jedina prepreka mirnoj
budućnosti koju je željela samo uz svojeg supruga. Znala je kakav je
njegov temperament, znala je kako plane za sitnicu i stoga se bojala da
ni on neće na miru pustiti sve kako je.
Prvu noć po povratku doma, zaspala je u njegovom zagrljaju, ali
ništa drugo osim poljupca u potiljak nije dobila. Nije bilo igrica, nije
bilo zadirkivanja i škakljanja. Nije bilo lascivnih riječi, zavodljivih
pogleda, čak niti vragolastih osmijeha, onih iz kojih je mogla pročitati
što je čeka kroz koji tren.
Bože, tako je voljela taj osmijeh, jer od početka braka, nije ga
sretala na njemu, dok u nekom trenu nije postala svjesna njegove
ljepote kad bi se smiješio. I on je sâm bio iznenađen zbog nagle
promjene kad bi se uhvatio u nekom trenutku sreće, a uzrok je bila
samo ona.
Posljednja dva dana, osmijeha nije bilo. Među supružnicama
tinjala je samo neka napetost, zajedno s iščekivanjem i bojazni, otkako
je najavila taj razgovor. Ona se bojala iznijeti sve svoje strahove i
uvjetovati mu što će činiti, a on se bojao nepoznatoga, toliko da nije
mogao ni pojmiti kakvu temu će nametnuti i stoga kad je taj odlučujući
dan ustao iz kreveta, obavio jutarnju rutinu i spremio se za suočavanje,
spustio se u salon gdje je njegova žena sjedila kao da samo njega čeka.
„Dobro jutro, ženo.”
„Zasad je dobro.” Neobičan ton prkosa izbijao je iz nje, dok je
mazila psića u svojem krilu, podignuvši nosić oholo i pogledavši ga
preko oka. Everett je zastao, pitajući se kakva se nagla promjena desila
na njoj, jer još je jučer bila melankolična, a sad... pa ljutita!
Ono što Everett nije znao, bila je činjenica da je Milly osluškivala,
po nalogu svoje gazdarice razgovor Everetta s Rafeom sinoć navečer,
225
INNA MOORE U okovima požude
226
INNA MOORE U okovima požude
227
INNA MOORE U okovima požude
228
INNA MOORE U okovima požude
229
INNA MOORE U okovima požude
230
INNA MOORE U okovima požude
231
INNA MOORE U okovima požude
„DAAA!”
I tako su naši supružnici shvatili da su putem požude i strasti,
fizičke privlačnosti ipak jedno u drugome našli dio sebe, dio koji je
oduvijek falio.
Par dana kasnije sjedili su na otmjenoj večeri u rezidenciji
pokojnog vojvode Novertona, jer Everett je obećao preseljenje kad se
beba rodi, ali i ubrzao tu stvar, samo da iznenadi svoju suprugu.
Njihovi brojni gosti svjedočili su nemjerljivoj ljubavi mlade lady i
naočitog markiza.
Nije više bilo dvojbi, nije bilo sumnji i nesporazuma, a ako ih i
bude, Everett Payne je naučio na kojem mjestu voditi pregovore, na
onom na kojem mu njegova žena nikad neće reći NE.
Nešto dalje za stolom, rađala se nova privrženost, nova požuda,
suzbijana i sputavana jer nije imala šanse da se ostvari. No, ipak rasla
je u muškarcu koji je trebao i htio sve ono što je imao njegov prijatelj.
Dok je žena, mada neiskusna, bila sve ono što Emily nije.
Njihova priča neće biti ni malo slična ovoj.
232
O autorici: