1.

Poglavlje (Ders)

Poslanik a.s. je govorio: "Najgori medu ulemom je onaj koji posjećuje ljude
u državi i politici, a najbolji medu ljudima od vlasti je onaj koji posjećuje
ulemu." Najbolji emir je onaj koji dođe na vrata "fakira", (sufije), a najgori
"fa-kir" (sufija) je onaj koji dode na vrata emira (vladara, ministra).
Ljudi su prihvatili ovu tradiciju u njenom doslovnom smislu, tumačeći je
na sljedeći način: Ulemi ne bi odgovaralo da posjećuje vladara, jer bi ga
mogli smatrati najgorim alimom. Taj alim nije onaj kojeg su oni
pretpostavili: najgori medu ulemom jc onaj koji dobiva pomoć od prinčeva;
njegov renome i njegova situacija zavise od ovih posljednjih, posljedica su
strah koji im oni ulijevaju. Zar uče zato da bi ga prinčevi (vladajući)
darivali, poštivali i dodjeljivali mu počasti. Zar se zbog toga usavršavao;
njegovo neznanje je postalo nauka, iz straha od vladareve kazne, on je
uvijek ponizan, i trudi se da im se svidi. Ako vladar posjeti takvog
naučnika, vladar, je hodočasnik, a alim predmet hodočašća, tako isto je i
obratno.
Ako učenjak nije sticao znanje zbog vladara, nego zbog Boga, tada su
njegovi postupci za pohvalu, zato stoje njegova priroda takva, i zato što on
ne može drugačije postupati. Kao što riba ne može živjeti bez vode, isto
takav je i naučnik, voden razumom, njegovi savremenici osjećaju
strahopoštovanje pred njegovom veličinom. Svijet prima zračenje njegove
svjetlosti, svjesno ili nesvjesno. Kada takav naučnik posjećuje vladara, on je
samo naizgled njegov hodočasnik, dok je u stvari on predmet vladarevog
hodočašća. Jer, tada je vladar onaj koji prima znanje, dok je učenjak (alim)
sam sebi dovoljan, kao sunce koje zrači: On daje, bez razlike, pretvara
kamenje u karneole i rubine, brda prašine u rudnike bakra, zlata, srebra i
željeza, isušenu zemlju u svježe zelenilo, a stablima daje mnoge plodove.
On daruje, nudi, a ne prima.30 Arapi kažu: "Mi smo naučili davati, a ne
uzimati." Tako je, dakle, naučnik onaj koji je posjećen, a vladar onaj koji
posjećuje.31
Pada mi na um da protumačim jedan kuržanski ajet, mada mu ovdje nije
mjesto; on mi pada na um, pa ću ga objasniti. Uzvišeni Allah je rekao: "O
Poslanice! Reci svojim zarobljenicima koji su ti pali u ruke: "Kada bi Bog
vidio imalo dobra u vašim srcima, On bi vam dao više nego što vam je
oduzeto, i oprostio bi vam." Da, Bog oprašta, On je milosrdan." Evo zašto je
ovaj ajet objavljen Poslaniku. Poslanik a.s. je pobjeđivao. Ubijao je
nevjernike i uzimao plijen i zarobljenike. Medu njima se nalazio i Abbas,
njegov daidža. Oni su cijelu noć jecali i plakali u lancima, od nemoći i
poniženja. Bili su izgubili svaku nadu i očekivali su samo mač i smrt.
Poslanik a.s. ih je pogledao i počeo se smijati.
Oni počeše govoriti medu sobom: "Jeste li vidjeli, on još ima ljudskih
slabosti, i njegovo mišljenje da ih se oslobodio je bez osnova. Sada nas
gleda u ovim lancima i okovima, ovako zarobljene, i raduje se. Tako rade i
obični ljudi, kada pobijede svoje neprijatelje i vide ih savladane, zadovoljni
su i raduju se."
Poslanik a.s. je razumio šta im je bilo u srcima, te reče: "O, ne, ne smijem se
ja zato što vidim svoje neprijatelje pobijeđene i nesretne. Ja sam veseo,32
smijem se zato što svojim unutrašnjim okom vidim grupu ljudi iščupanih
iz ognja, pakla i crnog dima, koje ja vučem za lance i okove prema
Džennetu i Vječnom Ružičnjaku. Ali oni ječe i uzvikuju: "Zašto nas vučeš sa
ovog opasnog mjesta prema tom ružičnjaku i na sigurno mjesto?" Eto zašto
se ja snujem. Vi nemate taj dar koji bi vam omogućio da to vidite. Uzvišeni
Allah mi naređuje: "Reci zarobljenicima: kao prvo, vi ste sakupili vojsku i
pokazali ogromnu silu, imali ste veliko povjerenje u svoju hrabrost i svoju
snagu; govorili ste među sobom: lahko ćemo mi sa Muslimanima:
uništićemo ih i pobijediti. Vi ne vidite da iznad vas postoji neko ko je
moćniji, t vi ne znate nikoga ko bi vam mogao oduzeti tu pobjedu. Ali, vaši
su se planovi okrenuli protiv vas. Ali, u ovom času kada ste u strahu, vi se
ne kajete za svoje greške. Vi ste očajni i vi ne vidite da iznad vas ima Neko
moćan. Kada ste snažni, vi Me morate vidjeti, shvatiti, da ste pobijeđeni od
Mene, da bi vam stvari bile olakšane, da u strahu ne biste očajavah zbog
Mene, jer ja sam u stanju da vas spasim od straha i da vam dam sigurnost.
Onaj koji može učiniti da iz bijele krave iziđe crna krava, može učiniti i da
iz crne krave iziđe bijela. On čini da noć iziđe iz dana, a dan iz noći. On čini
da iz mrtvog iziđe živi, a iz živog mrtvi. Sada kada ste u zarobljeništvu, ne
gubite nadu u Mene, da ću vas Ja uzeti za ruku, jer "samo nevjernici gube
nadu i smirenje koje im daje Bog"."
Tada, Uzvišeni Allah reče: "O zarobljeni, ako napustite vašu staru vjeru i
ako me vidite i u strahu kao i u nadi, i ako se u svim situacijama budete
smatrali podređenim Meni, Ja ću vas spasiti od straha, i sva dobra koja su
vam oduzeta i uništena, biće vam vraćena: vratiću vam ih dvostruko i više,
oprostiću vam, sjediniću za vas sreću ovog i onog svijeta."
Abbas reče: "Ja se kajem i odričem se onoga što sam bio ranije." Poslanik
a.s. mu odgovori: "Uzvišeni Allah traži da mu daš dokaz te svoje namjere."
"Lahko je tvrditi da voliš, ali treba pružiti dokaze."
Abbas odgovori: "U ime Allaha, kakav dokaz tražiš?" Poslanik a.s. reče:
"Od bogatstava koja ti ostaju daj poklon islamskim vojskama, da bi postale
moćne, ako si zaista musliman i ako želiš dobro Islamu."
On odgovori: "O, Božiji Poslanice, šta mi ostaje? Sve su mi uzeli, ni hasure
mi nisu ostavili."
Poslanik a.s. mu reče: "Vidiš, ti nisi iskren i nisi se odrekao onoga što si bio.
Zar ti ja moram reći kakva bogatstva posjeduješ, kome si ih povjerio, gdje
se nalaze i gdje su zakopana?" - "Bože sačuvaj." (Reče Abbas).
Poslanik reče: "Zar nisi povjerio svojoj majci toliko i toliko.33 Nisi li sve to
sakrio u onaj zid, i nisi li to sve detaljno zavještao, govoreći: Ako se vratim,
vratićeš mi to, a ako se ne vratim potrošićeš za tu i tu svrhu toliko, toliko
ćeš dati toj i toj osobi, a toliko ćeš zadržati za sebe."
Kada je Abbas čuo ovo, podigao je prst i preobratio se iskreno, te reče: "O,
Božiji Poslanice! Vjerovao sam da imaš milost nebesku (puku sreću), kao
tvoji prethodnici, kao vladari Haman, Šeddad (Nemrud) i drugi. Ali, sada
kad si to rekao, ja sam siguran da ta milost dolazi sa drugog svijeta, daje
božanska, daje od Rabba data."
Poslanik a.s. odgovori: "Rekao si istinu ovog puta, osjetio sam kako je
prepukla nit sumnje34 u tvom srcu, jer ja irnamjeiuioaiho_sJjriyeno u dnu
duše. Svaki put kad neko prekine tu nit sumnje, idolatrije i nevjemištva, ja
to čujem. Tačno je, ti si postao iskren, ti imaš vjeru."
Učitelj35 je to objasnio: "Evo zašto sam ovo rekao emiru Pervani: Prije
svega, učinio si se vodom muslimana, rekavši: "Posvećujem se sav, svojim
razumom i svojim mislima, trajanju Islama i uvećavanju broja muslimana,
da Islam bude vječan." No, ti si se uzdao samo u vlastitu misao: ti nisi vidio
Boga, niti si znao da sve dolazi od Boga, i onda je Uzvišeni Allah
preobratio ta ista sredstva i te napore u uzroke slabljenja Islama. Sada,
okrećeš svoje lice Allahu.
Ovo je vrijeme straha. Daji milostinju, da bi te Bog spasio tog teškog stanja.
Ne gubi nadu u Boga, čak i ako te je oslobodio podložnosti grijehu; ti si
mislio da ta podložnost dolazi od tebe samog, i zato si pao u grijeh; sada, ni
u tom grijehu ne treba gubiti nadu: moli se Bogu, On može izmijeniti to
stanje grijeha u stanje pokornosti i darovati ti pokajanje. On je u stanju da ti
da sredstva da povećaš moć Islama, da i sam postaneš snaga Islama. Ne
očajavaj, jer "samo nevjernici gube nadu u smirenje od Boga dato"."
Želio sam da Emir Pervana shvati, da daje milostinju i moli se Bogu,
postoje iz visokog položaja pao u vrlo nisko stanje; i da se, čak i u tom
stanju, nada u Boga. Uzvišeni je Mudar, On pokazuje lijepe stvari; ali, pod
tim lijepim izgledom ima ružnih stvari, tako da čovjek postaje tašt i govori:
"Ja dobro mislim, ja dobro postupam, sve što mi se dešava je dobro."36 Daje
sve što se dešava onako kako to izgleda, Poslanik a.s., obdaren tako živom,
jasnom i blještavom vizijom, ne bi rekao: "O, Bože, pokaži mi stvari
onakvima kakve jesu." Ti pokazuješ ljepotu, a u stvari to je rugoba; ti
pokazuješ neke stvari kao ružne, a one su u stvari lijepe. Pokaži nam sve
onako kako jeste, da ne bismo upali u zamku i bili vječno izgubljeni. Vaš
sud, čak i ako je ispravan, neće biti bolji od Poslanikovog a.s. On je tako
govorio. Prema tome, ti se ne smiješ pouzdati u svoje ideje i svoje misli.
Moli Boga i boj Ga se.
To je bio moj cilj. A on (emir Pervana) je primijenio ovaj stil i ovo tumačenje
na vlastite planove, uz iskrenu želju, govoreći: "U ovom času, mi šaljemo
vojsku. Ne trebamo se pouzdavati u to, i ako smo pobijeđeni, čak i u strahu
i nemoći, ne treba gubiti nadu u Boga." On je proveo u život ove riječi u
ostvarenju svojih namjera. To je bio moj cilj.
30 On daje.
31 Uzvišeni Bog je rekao: "Ne oslanjajte se na vlastitu savjest, vlastitu snagu
i vlastitu moć. Znajte da sam Ja Onaj koji zna, koji je snažan i moćan, da vas
ja sprečavam da tražite pomoć od drugih, da tražite pomoć od emira i
sultana. Recite: "Mi Tebe obožavamo i od Tebe tražimo pomoć."" (Kuržan,
1,4)
32 Nisam veseo, ali se smijem...
33 Fazlova majka.
34 Širka (idolatrije).
35 Hz. Mevlana.
36 I neka izgovara ovu molitvu: "O moj Gospodaru, razrijeSi sve moje
tegobe - Skini rđu sa ogledala mog srca -Imaj milosti za mene i smilui mi se
Tvojom miloSću i plemenitomu - Pokaži mi stvari onakvima kakve jesu."