KOSTI I ZGLOBOVI (1 pitanje)

1. Kralješnica u cjelini. Fiziološke zakrivljenosti kralješnice. Kralješnica u anteroposteriornom te

lateralnom smjeru- glavne karakteristike.
Kralježnica predstavlja šuplji stup, čini osnovicu tijela. Sastoji se od 33-34 kralješka: cervikalni,
torakalni, lumbalni, sakralni i kokcigealni – 7, 12, 5, 5, 4-5. Sakralni i kokcigealni kralješci srasli –
vertebrae spuriae. Ostali kralješci slobodni – vertebrae verae. Prema gore uzglobljena s zatiljnom
kosti, prema dolje preko sakralne kosti uzglobljena s zdjeličnim kostima. Kralježnica prirodno
zakrivljena prema naprijed i prema natrag. Lordoza je zakrivljenost prema naprijed, a kifoza
zakrivljenost prema natrag. Vratna kralježnica pokazuje lordozu, prsna kifozu, slabinska lordozu i
križna kifozu. Prsna i križna zakrivljenost su primarne zakrivljenosti (curvaturae primae) – pojavljuju se
u fetalnom razdoblju, a vratna i slabinska su sekundarne (curvaturae secundariae); vratna se
pojavljuje pri uspravljanju glave, a slabinska pri hodanju. Vratni dio kralježnice pokazuje varijabilnosti;
prava lordoza vrlo rijetka, u muškaraca češdi oblik dvostruke lordoze tj. lordozni prijevoj, a u žena
ravna forma. Lateralne zakrivljenosti kralježnice nazivaju se skolioze, a mogu nastati zbog različi tog
razvoja dvije strane kralježnice – miopatska (zbog slabosti mišida na jednoj strani), hemivertebra
(slabiji rast jedne strane kralježnice). Idiopatske skolioze su one kojima je nepoznat uzrok. Češde je
lateralno zakrivljenje u desnu stranu.
2. Navedite glavne karakteristike i razlike između vratnih kralješaka
Vratni kralješci imaju tijelo corpus vertebrae na koji se nastavlja arcus vertebrae podijeljen na korijen
pediculus arcus vertebrae i lamina arcus vertebrae. Trup i luk zatvaraju trokutasti foramen vertebrale.
Sa svake strane na prijelazu pediculus u laminu uzdižu se proc. articulares superiores ije su facies
articulares usmjerene prema natrag i procc. articulares inferiores čije su facies articulares usmjerene
prema naprijed. Između corpusa i proc. art. nalaze se manja incisura vertebralis superior i veda
incisura vertebralis inferior. Lukovi kralježaka završavaju straga kao proc. spinosus koji je uglavnom
rascijepljen (osim 1. i 7. vratni kralježak (+2)). Lateralno sa svake strane smješten je proc. transversus
s otvorom foramen proc. transversii (foramen transversarium) koji je rascijepljen na tuberculum
anterisu i tuberculum posterius između kojih se nalazi sulcus nervi spinalis. Proc. transversus služe
kao poluge dubokim mišidima leđa.
Posebne su građe prvi i drugi vratni kralježak.
Prvi vratni kralježak zove se atlas. Atlas nema tijelo ved samo manji arcus anterior i vedi arcus
posterior. Na arcus anterior nalazi se fovea dentis sa zglobnom površinom, a u medijanoj ravnini
nalaze se tuberculum anterius na koji se hvata lig. longitudinale anterius i tuberculum posterius na
koji se hvala m. rectus capitis posterior minor. Sa svake strane na arcusima nalaze se massae laterales
na kojima se nalaze facies articulares superiores et posteriores. Između massa laterales razapet je lig.
transversum atlantis (otvor podijeljen u 2 dijela). Na proc. transversus nalazi se otvor foramen
transversarium (proc. nije rascijepljen!), a prema straga nalazi se sulcus a. vertebralis.
Drugi vratni kralježak je axis koji na trupu ima nastavak (trup atlasa) dens axis koji završava tupim
vrhom apex dentis. Na densu nalaze se facies articularis anterior (atlas) i facies articularis posterior
(lig. transversum atlantis). Proc. trasversus je slabo naglašen i nije rascijepljen. Proc. spinosus je vrlo
masivan i rascijepljen.
Sedmi vratni kralježak sličan je prsnim kralješcima. Ima veliki proc. transversus koji se može napipati
pa se kralježak zove vertebra prominens. Kroz foramen transversarium prolazi samo akcesorna
vertebralna vena.
3. Navedite glavne karakteristike i razlike između prsnih kralješaka
Prsni kralješci na trupu imaju fovea costalis kojom se uzglobljuju s glavom rebra. 2 su foveae costalis,
fovea costalis superior na koju se veže istobrojno rebro i fovea costalis inferior na koju se veže niže
rebro. Od pravila odstupaju 1. , 10., 11. i 12. kralježak. Prvi kralježak ima gornju cijelu plohu za prvo
rebro i polovinu donje za drugo rebro, 10. ima samo polovinu gornje plohe, a 11. i 12. imaju jednu
cijelu. Trup prsnih kralježaka je trokutast, a vertebralni otvor okrugao. Na proc. transversus 1.-10-
prsnog kralješka također se nalaze foveae costales transversales kojima se uzglobljuju s facies
 articularis na tuberculum costae. Spinalni nastavci 1. do 9. kralješka su usmjereni prema dolje i njihovi
vrhovi sežu na rebro niže, dok su posljednja tri spinalna nastavka usmjerena gotovo horizontalno. 12.
prsni kralježak sliči lumbalnim kralješcima – njegove su facies articulares inferiores okrenute
lateralno, poprečni nastavci zakržljali u obliku dviju kvržica, proc. accessorius i proc. mamillaris.
4. Navedite glavne karakteristike i razlike između slabinskih kralješaka
Lumbalni su kralješci najmasivniji. Vertebralni otvor im je trokutast (manji od vratnih), a spinalni
nastavci postavljeni vodoravno. Proc. transversalis je zakržljao i javlja se u obliku proc. accesoriusa i
proc. mamillarisa iza proc. costalis, na proc. articularis superior. Proc. costalis je lateralni rebreni
nastavak nastao sraštanjem rebara s kralješcima. Facies articulares superiores su okrenute medijalno,
a facies articulares inferiores su okrenute lateralno. Unutar foramen vertebrale nalazi se otvor kroz
koji iz kralješka izlazi vena.
Peti lumbalni kralježak je najvedi pokretni kralježak i njegovo se tijelo snizuje sprijeda prema straga i s
križnom kosti oblikuje promontorium. Šiljasti nastavak petog lumbalnog kralješka je zakržljao, a donje
zglobne plohe su mu okrenute ravno u poprečnoj ravnini.
5. Objasniti kako nastaju grebeni i otvori križne kosti
Križna kost na svojoj dorzalno strani ima crista sacralis mediana koja je nastala srastanjem proc.
spinosusa; crista sacralis medialis koja je nastala srastanjem proc. articularisa; crista sacralis lateralis
koja je nastala srastanjem proc. transversusa. Otvori foramina sacralia anteriora i posteriora nastaju
srastanjem dijelova križnih rebara, kralježaka i ligg. costotransversaria superiora.
Incisurae vertebrales oblikuju otvore u križnom kanalu od kojih na prednju i stražnju stranu prolaze
foramina sacralia anteriora et posteriora.
6. Navedite razlike između ženske i muške križne kosti
Muška zdjelica je duža i zavijenija dok je ženska krada, šira i manje zavijena što pridonosi širem obliku
ženske zdjelice (važno za porod).
7. Objasniti glavne dijelove i karakteristike rebara te osobitosti povezivanja uz prsnu kost i uz kralješnicu.
Glavne karakteristike rebrenog grebena.
Rebra su plosnate kosti koje zajedno sa sternumom i kralješcima tvore prsnu stijenku. Svako se rebro
sastoji od kosti i hrskavice (os costale i cartilago costalis). Prvih 7 rebara veže se direktno na prsnu
kost preko hrskavice i nazivaju se pravim rebrima, costae verae. 8.-.10. rebro vežu se preko hrskavice
7. rebra, tj. posredno na prsnu kost i nazivaju se costae spuriae. 11. i 12. rebro strše slobodno u
trbušnu šupljinu i nazivaju se costae fluctuantes. Tipična su rebra 3.-9. Imaju caput costae, collum
costae i corpus costa. Collum costa od corpusa odjeljuje tuberculum costae. Caput costae i
tuberculum costae nose zglobne površine (facies articularis capitis costae i facies articularis tuberculi
costae) koje se uzglabljaju se kralješcima. Zglobna površina na caput uzglobljuje se s zglobdnom
površinom na trupu kralješka, a ona na tuberculumu uzglobljuje se s fovea costalis transversalis.
Facies articularis capitis costae ima crista capitis costae kojom je podijeljeno na dva dijela sukladno
zglobnim površinama na kralješcima. Gornja površina uzglobljuje se donjom površinom višeg
kralješka, a donja s gornjom površinom istobrojnog kralješka, a crista se veže na discus
intervertebralis. Prema naprijed, ispred tuberculuma nalazi se pregib angulus costae koji je u gornjih
rebara bliže tuberculumu nego u srednjih rebara. Rebra (osim 1., 11. i 12.) imaju na donjem rubu
sulcus costae u kojem se nalaze vena, arterija i živac. U gornjih je rebara rub zaobljen, a u donjih se na
gornjom strani vrata nalazi crista colli costae.
Prvo rebro je nakrade rebro i vrlo je zavijeno. Tuberculum costa i angulus costae nalaze se na istom
mjestu. Na gornjoj površini ima tuberculum m. scaleni anterioris koji dijeli dvije brazde: sulcus v.
sublaviae (ispred) i sulcus a. subclaviae (iza) iznad koje se nalazi brahijalni splet. Nema sulcus costae.
Drugo rebro na gornjom površini ima tuberositas m. serrati anterioris.
Jedanaesto i dvanaesto rebro su kratki i zavinuti oko osi, a nemaju tuberculum niti sulcus costae.
Dvanaesto je rebro krade od jedanaestog i nema rebreni kut.
 Rebrena hrskavica građena je od hijaline hrskavice, deblja je i okruglija od rebra. Arcus costalis
nastaje spajanjem hrskavica 8., 9. i 10. rebra na hrskavicu prethodnog rebra. Hrskavice 11. i 12. rebra
su šiljate i završavaju među mišidjem prednje trbušne stijenke.
8. Navedite osobitosti u građi pojedinih skupina rebara te glavne razlike u njihovom izgledu: razlike u
zakrivljenostima i u dužini rebara.
Tri su zakrivljenosti rebara: zakrivljenost po polumjeru, zakrivljenost po rubu i zakrivljenost po osi.
Zakrivljenost po polumjeru je manje na prednjem dijelu rebra, a veda na stražnjem dijelu rebra i
povedava se prema donjim rebrima.
Zakrivljenost po rubu je svijenost rebra prema vodoravnoj ravnini. Izražena je u srednjih rebara
kojima je prednji kraj rebra postavljen niže od stražnjeg kraja.
Zakrivljenost po osi (torzija) je svijenost rebra oko uzdužne osi tj. unutrašnja plo ha rebrenog trupa je
straga usmjerena prema gore, a sprijeda prema dolje. Osobito je izražena u donjih rebara.
Gornja su rebra kratka i zakrivljena po malom polumjeru.
Srednja su rebra duga i zakrivljena po vedem polumjeru, a imaju izraženu zakrivljenost p o rubu.
Donja su rebra kratka i zakrivljena po velikom polumjeru i imaju izraženu zakrivljenost oko osi.
9. Sveze lopatice
Vlastite sveze lopatice su lig. coracoacromiale, lig. transversum scapulae superius i lig. scapulae
inferius.
Lig. coracoacromiale zajedno s kostima kojima je učvršden čini fornix humeri, osteofibrozni luk koji
sprječava pomicanje humerusa prema gore pri ispruženoj ruci.
Lig. transversum scapulae superius je sveza iznad incisurae scapulae koja može okoštati. Ispo d nje
polaze nervus i vena supraclavicularis, a iznad nje a. supraclavicularis.
Lig. scapulae inferius nije stalan. Polazi od stražnje površine cavitas glenoidalis i seže do baze spine
scapulae; premošduje i fiksira žilno živčani supraskapularni snop.
10. Nabrojati kosti pešda, ossa carpi prema njihovom smještaju te navesti glavne osobitosti u poveznici sa
karpalnim kanalom
Kosti pešda tvore korijen šake, carpus, i raspoređene su u dva reda, proksimalni i distalni. U
proksimalnom reda od lateralno prema medijalno nalaze se os scaphoideum, os lunatum, os
triquetrum i os pisiforme, au distalnom redu od lateralno prema medijalno nalaze se os trapezium, os
trapezoideum, os capitatum i os hamatum. Kosti proksimalno čine konveksno, a distalno konkavno
zglobno tijelo. Prema dlanu također tvore konkavnu površinu koja je nadsvođena retinaculum m.
flexorum čime nastaje osteofibrozni kanal, canalis carpi.
Retinaculum m. flexorum razapet je između dvije izbočine. Radijalnu (lateralnu) izbočinu tvore
tuberculum ossis scaphoidei i tuberculum ossis trapezii – eminentia carpi lateralis (radialis), a ulnarnu
(medijalnu) izbočinu tvore hamulus ossis hamati i os pisiforme – eminentia carpi medialis (ulnaris).
11. Sveze kostiju zdjelice ta glavne razlike i karakteristike muške i ženske zdjelice
Zdjelične kosti spojene su simfizom (symphysis pubica) vezivnom hrskavicom s hijalinim prijelazom
(discus interpubicus). Taj spoj s gornje strane pojačava lig. pubicum superius, a s donje strane lig.
arcuatum pubis. Nakon 10. godine života nastaje pukotina cavitas symphysialis.
Articulatio sacroiliaca je sveza između facies auricularis ossi ilii i križne kosti. Učvršdena je s ligg.
sacroiliaca ventralia, interossea i dorsalia, lig. iliolumbalis, lig. sacrotuberale i lig. sacrospinale. Ligg.
sacroiliaca anteriora et interossea zajedno s lig. iliolumbalis omoguduju prenošenje težine s trupa na
zdjelični obruč.
Membrana obturatoria zatvara foramen obturarium i ostaje samo malo otvor canalis obturatoris kroz
koji prolaze istoimene krvne žile i živci.
Lig. sacrospinale i lig. sacrotuberale zatvaraju incisuru ischiadicu major i incisuru ischiadicu minor u
foramen ischiadicum majus i foramen ischiadicum minus.
Lig. transversum acetabuli zatvara urez acetabula i nadopunjuje zglobnu plohu za glavu bedrene k osti.
Lig. inguinale seže od spine iliace anterior superior do tuberculum pubicum, a donji je dio aponeuroze
m. obliquus abdominis externus. Kod tuberculum pubicum nalazi se lig. lacunare. Između lig.
 inguinale i prednje strane zdjelice nalaze se lacuna musculorum i lacuna vasorum koje odvaja arcus
iliopectineus.
Pelvis major je područje iznad lineae terminalis, a pelvis minor dio ispod lineae terminalis. Linea
terminalis označava ulaz u malu zdjelicu (linija koja spaja gornji dio simfize, pecten ossis pubi s,
eminentiu iliopubicu, lineu arcuatu i promontorij).
Muška je zdjelica teža i deblja od ženske zbog jače muskulature zbog čega su i jače naglašena
polazišta mišida. Ženska je zdjelica lakša i tanja. Pelvis major i minor u muškarca su duboke, pelvis
minor je uska; apertura pelvis superior je srcolikog oblika, a apertura pelvis inferior je uska. Ispod
simfize nalazi se arcus subpubicus, a inclinatio pelvis (kut pod kojim je zdjelica nagnuta u odnosu na
vodoravnu ravninu) je manji nego u žena. Žene imaju pli tku i široku pelvis minor i plitku pelvis major s
velikom aperturom pelvis inferior i okruglom ili jajolikom aperturom pelvis superior.
12. Objasniti pojam simfize (symphysis) na primjeru
Simfiza je hrskavični spoj između kostiju građen uglavnom od vezivne ( fibrozne) hrskavice.
Djelomično je pokretan zbog prisutnosti velikih količina kolagena. U spoju mogu nastati pukotine zbog
kojih isti postaje još više pomičan pa se smatra prijelazom između pokretnih i nepokretnih zglobova.
Primjeri su disci intervertebrales i symphysis pubica. Symphisis pubica je spoj između dviju zdjeličnih
kostiju os coxae u kojem se nakon 10. godine života pojavljuje pukotina i omoguduje vedu pokretnost
zgloba.
13. Objasniti pojam coxa valga i coxa vara
Promijenjen kut izmedu collum i corpus femoris tj kolo-dijafizarni kut(kul collum-corpus). Normalan
iznosi 150stupnjeva u novorodenceta, 145 u 3g djeteta, 126-128 odrasli i 120starci. Kut je bitan za
stabilnost, manji kut = opasnost od prijeloma vrata femura. Coxa vara = premali kut, dolazi s genum
valgum (X noge, opterecenje kroz lat.kondile i glavu fibule, nategnut lig collaterale tibiale, noge se
doticu u koljenima, gleznjevi razmaknuti, izrazita zavrsna rotacija). Coxa valga neprirodno velik kut,
dolazi s genum varum (O noge, opterecenje kroz medijalne kondile, lig collaterale fibulare nategnut,
+ostecenje medijalnog meniska, noge se ne doticu u koljenima, max ekstenzija nije moguca, a ni
zavrsna rotacjska kretnja)
14. Nabrojati kosti stopala koje sudjeluju u formiranju svodova stopala te njiho ve glavne karakteristike
Uzdužni svod stopala viši je na medijalnoj strani nego na latelarnoj. Medijalno seže od tuber calcanei
preko talusa na os naviculare, ossa cuneiformia na glavu I.-III. metatarzalne kosti. Lateralno seže od
tuber calcanei preko os cuboideum do glava IV. i V. metatarzalne kosti. Uzdužni svod stopala
osiguravaju tetiva m. tibialis posterior, lig. calcaneonaviculare plantare, lig. plantare longum i
plantarna aponeuroza te kratki mišidi stopala.
Poprečni svod stopala određuju sve kosti korijena stopala (calcanes, talus, os naviculare, ossa
cuneiformia, os cuboideum). Učvršduju ga tetiva m. tibialis posterior (srednju i lateralnu os
cuneiforme) i tetiva m. fibularis longus (os cuboideum, os metatarsale I.).
Sveze imaju vedu snagu i značenje nego mišidi u održavanju svoda stopala.
Pes varus – niži položaj uzdužnog svoga; pes valgus – viši položaj uzdužnog svoda.
15. Navesti što čini koštano vezivnu osnovu tarzalnog kanala
Tarzalni kanal je prolaz krvnih žila i živaca iz stražnjeg dijela potkoljenice na plantarnu stranu stopala,
a ograničen je talusom i calcaneusom te retinaculumom mm. flexorum. Retinaculum mm. flexorum je
zadebljanje fascie cruris iza medijalnog gležnja.
16. Navedite glavne karakteristike sinovijalnog ili pravog zgloba, juncturae synoviales
Sinovijalni ili pravi zglob je pokretan zglob i sastoji se od zglobnih tijela sa zglobnim površinama,
zglobne ovojnice (capsula articularis) i zglobne šupljine (cavum articulare). Jedno od zglobnih tijela je
pomično, a drugo je u relativnom mirovanju. Kut ekskurzije zgloba je kut između početnog i konačnog
položaja zgloba. Stabilni položaj zgloba je položaj u kojem su svi segmenti zgloba podjednako
zategnuti, tj. opušteni.
Zglobna hrskavica tvori zglobnu površinu facies articularis i nema svoji h krvnih žila nego se
prehranjuje tvarima iz sinovijalne tekudine u koju tvari dolaze kapilarama kroz sinovijalnu ovojnicu.
 Capsula articularis ili zglobna ovojnica obavija zglob i veže se uglavnom na krajeve zglobnih tijela.
Izgrađuju ju dva sloja: membrana fibrosa i membrana synovialis. Membrana fibrosa je vanjski sloj
ovojnice građen od gustog vezivnog tkiva. Veže se uglavnom za pokosnicu zglobnih tijela. Njezina
napetost određuje opseg kretanja zgloba. Njezina kolagena vlakna raspoređena su u dva sloja; u
površinskom sloju ona idu u smjeru djelovanja vlaka, a u unutarnjem slogu u suprotnom smjeru.
Membrana synovialis je razapeta na unutrašnjoj strani membrane fibroze i građena je od rijetkog
vezivnog tkiva, a pokriva dijelove kosti koji nisu pokriveni zglobnom hrskavicom. Sinovijalna je
ovojnica široka pa oblikuje plicae synoviales i ville synoviales koji popunjavaju zglobnu šupljinu, a
ispunjeni su krvnim žilama i živcima. Na unutarnjoj površini sinovijalne ovojnice nalazi se posebni
epitel koji izlučuje prozirnu tekudinu, sličnu bjelanjku, synoviu, koja hrani hrskavicu i smanjuje trenje
među zglobnim tijelima.
Na konkavnom zglobnom tijelu sinovijalna i fibrozna ovojnica vežu se uglavnom na istom mjestu uz
rub zglobne plohe.
Na konveksnom zglobnom tijelu fibrozna se ovojnica veže dalje od zglobne plohe, a sinovijalna
ovojnica oblaže fibroznu s unutarnje strane, prelazi na dio zglobnog tijela unutar fibrozne ovojnice i
veže se na rub zglobne površine.
Cavum articulare ili zglobna šupljina je kapilarni prostor unutar zglobne ovojnice koji ne komunicira s
vanjskih prostorom zbog čega je u njoj smanjen tlak što uzrokuje priljubljenost zglobnih površina.
Pomodni dijelovi zgloba su ligamenti, masni jastučidi, zglobni mišidi, diskusi, menisci i zglobne usne
(rubna hrskavica).
Ligamenti su snopovi vezivnog tkiva koji prema ulozi dijelimo na one koji ojačavaju zglobnu ovojnicu,
one koji omoguduju kretanje zgloba i one koji ograničavaju kretnje zgloba. Prema njihovom položaju
dijelimo ih na ekstrakapsularne (odvojeni od ovojnice), kapsularne (utkani u ovojnicu) i
intrakapsularne (unutar zglobne ovojnice).
Masni jastučidi se utiskuju u udubine između kostiju i sprječavaju uklještenje sinovijalne ovojnice.
Zglobni mišidi (lakatni i koljeni zglob) su niti zglobu susjednih mišida koji povlače zglobnu ovojnicu
izvan udubina između zglobnih tijela (sprječavaju uklještenje).
Discusi, menisci i labrumi su dijelovi zgloba koji pomažu sukladnosti zglobnih tijela.
Kongruentni ili pravilni zglob je zglob kod kojih su zglobna tijela priljubljena ili utisnuta jedno u drugo
pri čemu između njih nema praznih prpostora. Sadrže jednu konkavnu zglobnu plohu (fossa
articularis) i konveksnu zglobnu plohu (caput articulare).
Diskongruentni ili nepravilni zglob je onaj u kojem zglobna tijela ne priliježu jedno uz drugo. U takvim
zglobovima pojavljuju se discusi, menisci i labrumi koji upotpunjuju sukladnost zglobnih tijela.
Discus articularis ili zglobni kolut je vezivnohrskavična pločica koja je svojim širokim rubom uglavnom
srasla s zglobnom ovojnicom (fibroznoim dijelom) i dijeli zglobnu površinu na dva dijela. Npr. u
kralježnici u symphysis intervertebralis, između tijela kralježaka gdje uglavnom služe prijenosu težine.
Meniscus articularis ili zglobni menisk je srpasta vezivnohrskavična pliča pri čemu je vanjska strana
(viša strana – trokutasti presjek) pričvršdena za fibroznu membranu zglobne ovojnice, vrh usmjeren
prema sredini globne šupljine. Površine su mu glatke pa omoguduju gibanje u zglobu. Zglobna se tijela
djelomično dodiruju jer ih menisk je odvaja potpuno. Npr. u koljenom zglobu kondili femura su
bikonveksni i priliježu na gotovo ravne i malo prema natrag nagnute kondile tibije. Nekongruenciju
izjednačuju menisci.
Labrum articulare ili rubna hrskavica je gusto vezivno tkivo s hrskavičnim stanicama koje se nalazi na
rubovima konkavnog zglobnog tijela, a njezin vanjski rub povezan je s fibroznom membranom
zglobne ovojnice. Npr. u ramenom zglobu i zdjeličnom zglobu.
17. Navesti što pomaže da jedan diskongruentan zglob postane kongruenta n (objasniti na primjeru)
rubne hrskavice(labrum glenoidale et acetabulare) –poboljsavaju udubljenost zglobnog tijela
disci &menisci (moguca je njihova regeneracija)
18. Glavne karakteristike i funkcija zglobnih meniskusa (objasniti na primjeru)
zglobni kolut – discus articularis – vezivnohrskavicna ploca okrugla oblika izmedu zglobnih ploha,
 rukovima srasla uz fibroznu ovojnicu, dijeli zglob u 2 dijela
zglobni menisk – vezivnohrskavicni nepotpuni prstenasti isjecak, sire periferije i stanjen prema
sredistu (tu omogucuje neposredan odnos zg ploha –razika!
pr. Menisk – art genus; diskus – sternoklavikularni, temporomandibularni
19. Mehanika i podjela pokretnih zglobova, juncturae synoviales
Sinovijalni zglobovi mogu se podijeliti s obzirom na broj kostiju koji sudjeluje u formiranju zgloba na
articulatio simplex, jednostavni zglob koji čine dvije kosti i articulatio composita, složeni zglob koji
čine tri ili više kostiju. Mogu se podijeliti i s obzirom na oblik zglobnih površina i na stupnjeve slobode,
tj. pokretima koje omogudu na zglobove s jednom, dvije ili tri osi.
Zglobovi s jednom osi su ravni zglobovi (aticulationes planae) i valjkasti zglobovi (aticulationes
cylindricae).
Ravni zglobovi imaju ravne zglobne površine i kod njih su mogude male kretnje klizanja.
Valjkasti zglobovi imaju konveksno zglobno tijelo u obliku valjka. Valjkasti se zglobovi dijele na
ginglymus (valjkasti zglob u užem smislu) i articulatio trochoidea (obrtni zglob). Ginglymus je zglob u
kojem je os konveksnog zglobnog tijela postavljena pod kutom na sredušnju os kosti pri čemu su kosti
sa strane učvršdene jakim kolateralnim vezama. U ginglymusu je mogude kutno gibanje; u sagitalnoj
ravnini to su fleksija i ekstenzija. Articulatio trochoidea je zglob u kojem je os konveksnog tijela
postavljena niz uzdužnu os kosti. U takvom je zglobu moguda rotacija (gibanje kosti oko svoje uzdužne
osi) pri čemu razlikujemo vanjsku i unutarnju rotaciju). Na podlaktici u art. trochoidea mogudi su
pokreti supinacije i pronacije. Supinacija je osnovni anatomski položaj ruke u kojem je palac usmjeren
prema lateralno i podlaktične su kosi paralelne, a pronacija je kretnja pri kojoj palac prelazi na
medijalnu stranu i radijus se zakrede oko ulne.
Zglobovi s dvije osi su articulatio ellipsoidea ili jajoliki zglob i articulatio sellaris ili sedlasti zglob.
Articulatio ellipsoidea je zglob u kojem su konkavno i konveksno tijelo elipsoidnog oblika tako da
konkveksno sjeda u konkavno. Kretanja se odvijaju u osima okomitim jedna na drugu. Kretanja su
antefleksija, retrofleksija te adukcija i abdukcija. Oko obje osi može se vršiti kruženje, circumdictio pri
čemu se pomični kraj kosti giba oko središta zgloba opisujudi stožac.
Aticulatio sellaris kojemu su oba tijela u obliku sedla opet sjedaju jedno u drugo, a osi kretanja
postavljene su okomito jedna na drugu pa su mogudi pokreti u objema ravninama i cirkumdukcija.
Osim toga u karpometakarpalnom zglobu palca (jedini sedlasti zglob u tijelu) mogude su kretnje
opozicija i repozicije.
Zglobovi s tri osi su articulatio spheroidea (enarthrosis) pri čemu konveksno zglobno tijelo ima oblik
kugle, a konkavno zglobno tijelo je dio šupljine kugle. U zglobu su mogudi svi pokreti, a pokretljivost je
veda što je vede konveksno zglobno tijelo, a manje konkavno.
Posebna vrsta kuglastog zgloba je zdjeličasti zglob (articulatio cotylica) u kojem je konkavno zglobno
tijelo vede od konveksnog pa je opseg gibanja mogud u svim smjerovima, ali vrlo ograničen.
20. Gornji zglob glave, mehanika zgloba i osnovni dijelovi
Gornji zglob glave je articulatio atlantooccipitalis u kojem se uzglobljuju condyli occipitales i facies
articularis superior atlantis. Zglobna ovojnica je široka, a sinovijalna je učvršdena za vezivnu ovojnicu.
Stalan kontakt zglobnih tijela omoguduju membrana atlantooccipitalis anterior i posterior.
Membrana atlantooccipitalis anterior polazi od prednjeg ruba foramen magnum; lateralnim se
rubovima hvata za vezivnu opnu zglobne ovojnice. Središnji dio membrane učvršden je snopom koji
polazi s tuberculum pharyngeum i tuberculum anterius atlantis, a ispred njega nalazi se lig.
longitudinale anterius.
Membrana atlantooccipitalis posterior je razapeta između stražnjeg ruba foramen magnum i
stražnjeg luka atlasa. (Odgovara ligg. flava.) Membrana atlantooccipitalis posterior ima otvore kroz
koje prolaze živci i krvne žile, najveda je a. vertebralis.
Gornji zglob glave je elipsoidni zglob i pokreti u njemu izvode se u dvjema osima: antefleksija
(ograničena membranom atlantooccipitalis posterior) i retrofleksija (ograničena membranom
atlantooccipitalis anterior). Oko sagitalne osi moguda je laterofleksija koju ograničuju ligg. alaria.
21. Donji zglob glave, mehanika zgloba i osnovni dijelovi
Donji zglob glave čine articulationes atlantoaxiales koje tvore articulatio atlantoaxialis mediana i
articulatio atlantoaxialis lateralis.
Articulatio atlantoaxialis mediana čine facies articularis anterior i posterior dentis axis te fovea dentis
na stražnjem dijelu prednjeg luka atlasa i lig. transversum atlantis. Zglob ima dvije ovojnice: prednju i
stražnju (tanju) pri čemu sinovijalne ovojnice međusobno komuniciraju.
Zglob je učvršden s 4 sveze koje povezuju okcipitalnu kost i axis.
Ligg. alaria su čvrste sveze koje polaze sa lateralnih dijelova densa axisa i hvataju se na medijalni dio
kondila okcipitalne kosti.
Lig. apicis dentis polazi od vrha dens axis i hvata se na prednji rub otvora foramen magnum. Tanka je i
okrugla sveza.
Lig. cruciforme atlantis kojeg čine lig. transversum atlantis i fasciculi longitudinales koji učvršduju atlas
s klivusom okcipitalne kosti odnosno stražnjom plohom trupa axisa.
Membrana tectoria je produžetak lig. longitudinale posterius i seže od stražnje površine tijela axisa
(iza lig. cruciforme atlantis) do klivusa okcipitalne kosti.
Articulatios atlantoaxialis mediana je obrtni zglob (art. trochoidea) i u njemu je omogudena rotacija
glave (do 30°). Laterofleksiju ograničavaju ligg. alaria, srednji snopovi membrane tectoriae i okomiti
snopovi lig. cruciforme atlantis, a rotaciju ograničavaju postranični snopovi membrane tectoriae.
Articulatio atlantoaxialis lateralis tvore facies articulares inferiores atlasa i procc. articulares
superiores axis pri čemu je nesukladnost zglobnih površina ublažena meniscima. Vezivna membrana
ovojnice veže se medijalno uz rub zglobnih ploha, a lateralno malo dalje; sinovijalna membrana
oblaže vezivnu iznutra i komunicira s sinovijalnom ovojnicom art. atlantoaxialis mediana.
Zglob učvršduju prednja i stražnja opna koje odgovaraju membrani atlantooccipitalis anterior et
posterior. Prednjja je razapeta između prednjeg luka atlasa i trupa aksisa, a stražnja između lukova
obaju kralježaka.
Kretnje u zglobu su udružene s rotacijom .
22. Disci intervertebrales, intervertebralne ploče. Glavne karakteristike i funkcija
Discus intervertebralis je vezivno-hrskavična pločica umetnuta između tijela kralježaka, a sastoji se od
perifernog vezivnog prstena (anulus fibrosus) i središnjeg dijela nucleus pulposus.
Anulus fibrosus čine snopovi vezivnog tkiva i kolagena poredani koncentrično i napeti zbog djelovanja
nucleus pulposus.
Nucleus pulposus je vrlo elastičan i ispunjen je vodom. Tijekom dana zbog uspravnog stava na nucleus
puplosus djeluje sila zbog koje on ispušta vodu, a tijekom odmora (horizontalni položaj bez tlaka)
ponovno navlači vodu – visina ujutro veda nego uvečer. Nucleus pulposus nema vlastitih krvnih žila pa
se prehranjuje difuzijom iz anulusa i koštanih površina kralježaka.
Debljina intervertebralnih ploča povedava se prema nižim dijelovima kralježnice te u ni žim dijelovima
omoguduju prijenos težine.
Intervertebralne ploče između križnih i trtičnih kralježaka okoštavaju u odrasloj dobi. Intervertebralna
ploča između L5 i križne kosti deblja je sprijeda nego straga pa nastaje izbočenje – promontorij.
U području vratne i slabinske kralježnice discusi su viši sprijeda nego straga (nastaje lordoza).
Diskusi zajedno s 2 susjedna kralješka tvore nepomični hrskavični spoj synchrondrosu (symphysu).
23. Uzdužne sveze kralješnice, glavne karakteristike i funkcija
Uzdužne sveze kralježnice protežu se ispred i iza tijela kralježaka i učvršduju kralježnicu.
Lig. longitudinale anterius proteže se prednjim dijelom tijela kralježaka i pričvršdena je za tijela
kralježaka, a zadebljala ispred diskusa. Polazi od tuberculum pharyngeum i tuberculum anterius
antlantis, a dopire do S2. Natanja je u vratnom dijelu, a najdeblja u donjem prsnom i slabinskom
dijelu zbog priključivanja vlakana centrum tendineum diaphragmae.
Lig. longitudinale posterius koji se proteže stražnjim dijelom trupova kralježaka tj. nalazi se u
vertebralnom kanalu, a vezana je za intervertebralne diskove. Uža je od prednje sveze.
 Površinski sloj stražnje sveze polazi od membrane tectoriae, a dubinski od lig. cruciforme atlantis.
Površinski sloj seže do L3, a dubinski do canalis sacralis.
24. Ligamentum nuche
Tanka sveza koja polazi od protuberantia occipitalis externa i seže do proc. spinosus vratnih
kralježaka; postavljena je sagitalno i nastavlja se u ligg. interspinalia i supraspinalia, a služi kao
polazište vratnih mišida.
25. Mehanika kralješnice u cjelini
Opseg pokretljivosti u kralježnici ograničavaju napetost mišida i svezakralježnice, fleksibilnost
intervertebralnih diskova i napetost zglobnih ovojnica zigapofizijalnih zglobova.
Najpokretljivi dijelovi kralježnice su vratni i slabinski dio. U vratnom je dijelu najveda antefleksija, a u
slabinskom retrofleksija i laterofleksija. Rotacija je najveda u prsnom dijelu jer je mogude najvede
pomicanje između zglobnih površina kralježaka. U zigapofizijalnim zglobovima odvijaju se ljuljanje,
klizanje i rotacija.
Kretnje u kralježnici zbivaju se segmentalno. Pomaci između kralježaka su vrlo malo, ali njihov
sveukupni doprinos omoguduje značajne kretnje. Regije pokreta funkcionalno dijelimo: zglobovi glave
do C3; C3 do T1/T2; T1/T2 do T12; T12 do križne kosti.
26. Mehanika gibanja rebara i prsne kosti
Rebra i prsna kost zajedno s prsnih kralješcima čine prsni koš. Pokreti prsnog koša predstavljaju zbroj
pokreta, a ograničeni su dvjema položajima: maksimalnim ekspirijem i maksimalnim inspirijem.
Pri udisaju prsni se koš proširuje u anteroposteriornom i bilateralnom smjeru što je omogudeno
pokretima u zglobovima rebara i kralježaka i neznatnim povedanjem kifoze prsne kralježnice.
Pri izdisaju se rebra spuštaju i prsni se koš sužava u anteroposteriornom i bilateralnom smjeru, a
smanjuje se i kifoza prsne kralježnice.
Pokreti prsnog koša otežani su okoštavanjem rebrenih hrskavica.
Pri disanju pomiče se manubriosternalna simfiza.
Pri podizanju rebara u art. costotransversaria tuberculum se spušta, a pri spuštanju rebara se podiže.
(Art. capitis costae et art. costotransversaria djeluju kao ginglymus. Rebrene se hrskavice pri
podizanju rebara sviju oko uzdužne osi – donji rub se okrede prema van čime se udaljuju od prsne
kosti i povedava se subkostalni kut. Donji dio rebara više se pomiče u poprečnom smjeru, a gornji dio
u sagitalnom smjeru.)
27. Rameni zglob
Rameni zglob ili articulatio humeri čine caput humeri i cavitas glenoidalis. Bududi da je konkavno
zglobno tijelo plitko, na rubu se nalazi labrum glenoidale. Zglobna ovojnica je tanka i široka pa
dopušta širok opseg pokreta zgloba. Pri opuštenoj ruci stvara recessus axillaris. Na konkavnom
zglobnom tijelu ovojnica se veže na vanjski rub zglobne hrskavice (labrum glenoidale je unutar
zglobne ovojnice), a na konveksnom tijelu veže se dalje pa je collum anatomicum humerusa također
unutar zglobne ovojnice. Donja je strana ovojnica jedina strana na kojima ovojnica niije učvršdena; s
ostalih ju strana učvršduju sveze i mišidi. Lig. coracohumerale koji polazi od korijena zgloba učvršduje
ju s gornje strane i osigurava stalni dodir zglobnih površina. Ligg. glenohumeralia mogu nedostajati, a
ako postoje učvršduju zglobnu čahuru s prednje strane; oni su zapravo zadebljanja zglobne ovojnice.
Lig. transversum humeri je široka traka poprečnih niti između malog i velikog tuberkula te zatvara
sulcus intertubercularis u canalis intertubercularis u kojem se nalazi caput longum m. bicipitis brachii.
S gornje strane zglob je učvršden s fornix humeri (korakoakromijalni luk) te m. supraspinatus koji
prolazi ispod njega. Mišidi koji sudjeluju u učvršdivanju zgloba napinju zglobnu čahuru. Sprijeda su to
m. subscapularis, m. teres major i m. pectoralis major; medijalno tetiva m. coracobrachiali; gore
tetiva m. supraspinatus. (M. supraspinatus, m. infraspinatus, m. teres minor i m. subscapularis čine
rotatornu manšetu i drže glavu humerusa u cavum glenoidale.
Zbog nerazmjera veličine konkavnog i konveksnog zglobnog tijela mogudi su pokreti u 3 glavne
ravnine: u sagitalnoj ravnini abdukcija i adukcija; fleksija i ekstenzija oko poprečne osi i vanjska i
unutarnja rotacija ruke oko uzdužne osi.
 Abdukcija moguda do vodoravnog položaja, dalje ju onemoguduje pritisak tuberkula na krov ramenog
zgloba. Podizanjem lopatice i ključne kosti moguda je daljnja abdukcija. Retroverzija je moguda samo
do 35°, a daljnja se retroverzija može ostvariti istodobnom rotacijom prema unutar.
Cirkumdukcija je složena kretnja, a sastoji se od abdukcije, anteverzije, retroverzije i adukcije.
28. Nabrojati sve kuglaste zglobove u tijelu i navesti njihove osnovne karakteristike
Articulatio humeri. Articulatio humeroradialis. Articulatior incudostapedis.
-> po Jalsovcu: art. Sternoclavicularis i art humeri
po Sobotti:
1. ar. Sternoclavicularis, art acromioclavicularis (prema funkciji)
a) art irregularis, po funkciji kuglasti, ima diskus
rotacija oko sagitalne osi – kod podizanja ramena, oko uzduzne kod pomicanja ramena
naprijed nazad, oko uzduzne osi kljucne kosti – kod njihanja rukom)
b) art plana, po funkciji kuglasti, promijenjiv nepotpuni diskus
rotacija oko sagitalne – podizanje ramena, oko poprecne – njihanje ruke, oko uzduzne –
pomicanje ramena naprijed natrag
2. art humeri – rameni, kuglasti
anteverzja, retroverzija, abdukcija, adukcija, unutarnja rotacija, vanjska rot i cirkumdukcija,
elevacija
3. art humeroradialis (funkcijski ogranicen)
ekstenzija, rotacija
4. art metacarpophalangeae (funkcijski ogranicen)
fleksija, ekstenzija, abdukcija i adukcija (s obzirom na srednji prst)
5. art coxae (prema J to je art cotylica)
fleksija, ekstenzija, adukcija, adbukcija, rotacija unutra,van
6. art talocalcaneonavicularis
supinacija (podizanje lateralnog stopalnog ruba), pronacija (medijalnog)
7. art. Metatarsophalangea (funkcijski ogranicen)
fleksija, ekstenzija, abdukcija, adukcija
29. Objasniti srednji položaj ramenog zgloba, glavne karakteristike .
Srednji položaj ramenog zgloba je položaj u kojem su jednako mlohavi svi djelovi zglobne ovojnice.
Takvo se stanje ostvaruje djelomičnom antefleksijom, abdukcijom i vanjskom rotacijom.
30. Lakatni zglob i međukoštana opna podlaktice
Lakatni zglob sastavljen je od tri zgloba: articulatio humeroulnaris, articulatio humeroradialis i
articulatio radioulnaris proximalis.
Articulatio humeroulnaris tvore incisura trochlearis ulnae i trochlea humeri. Trochela na sebi ima
brazdu vodilju koja odgovara uzdužnom grebenu na incisuri trochlearis. Iznad trochleae humeri nalazi
se fossa coronoidea u koju ulazi proc. coronoideus ulnae tijekom fleksije. Na stražnjoj strani
humerusa je fossa olecrani u koju tijekom ekstenzije ulazi olecranon ulnae.
Articulatio humeroradialis tvore caput radii s udubinom u koju liježe capitulum humeri. Tijekom
fleksije caput radii ulazi u fossu radialis humeri.
Articulatio radioulnaris proximalis tvore incisura radialis ulnae i caput radii. Incisura radialis je vrlo
plitka pa ju nadopunjuje lig. anulare radii koji obuhvada vrat radijusa (nije srastao!).
Jedna zglobna ovojnica obavija sva tri zgloba. Hvata se iznad fosse radialis i fosse coronoidee
humerusa, ali ispod epikondila s prednje strane, a sa stražnje strane iznad fosse olecrani. Na ulni se
hvata ispod incisure trochlearis i incisure radialis, a na radijusu na collum i lig. anulare radii.
Između sinovijalne i vezivne opne nalaze se tri masna jastučida koja tijekom fleksije i ekstenzije ulaze
u udubine humerusa i sprječavaju uklještenje sinovijalne ovojnice.
M. brachialis i m. tricepsa brachii djeluju kao zglobni mišidi i izvlače ovojnicu iz udubina.
Zglob opskrbljuju arterije rete articulare cubiti kojeg čine kolateralne grane a. brachialis i rekurentne
grane a. ulnaris i a. radialis. Živčane niti dolaze od n. musculocutaneus i n. radialis i n. medianus.
 Zglob učvršduju sveze: lig. collaterale ulnare, lig. collaterale radiale, lig. anulare radii, i lig. quadratum.
Lig. collaterale ulnare priječi pomicanje ulnae na radijalnu stranu podlaktice.
Lig. collaterale radiale priječi pomicanje radijusa na ulnarnu stranu i osigurava stabilnost glave
palčane kosti pri pokretima pronacije i supinacije.
Lig. quadratum napinje se u krajnjim položajima pronacije i supinacije podlaktice.
31. Radiokarpalni zglob
Radiokarpalni zglob (proksimalni zglob šake) je elipsoidan zglob koji tvore radius, discus articularis i
proksimalne kosti pešda. Zglobna čahura je mlohava i dorzalno pojačana različitim svezama. Zglobna
šupljina često zadržava plicae synoviales.
Proksimalni zglob šake često je u doticaju s distalnim zglobom šake komunikacijama između karpalnih
kostiju.
32. Mehanika interkarpalnog, karpometakarpalnog, metakarpofalanegalnog i interfalangealnog zgloba
Interkarpalni zglob, articulatior mediacarpea oblikuju proksimalni i distalni red kostiju, a zglobna im je
šupljina nalik na slovo S. Kosti pešde su međusobno is s kostima zapešda povezana čvrstim svezama.
Među kostima proksimalnog reda kostiju moguda su međusobna gibanja. U kostima distalnog
redanema pokreta.
Karpometakarpalni zglob palca je sedlasti zglob i u njemu su mogude kretnje abdukcije, adukcije,
opozicije, repozicije i cirkumdukcija.
Karpometakarpalni zglobovi ostalih prstiju su amfiartroze, učvršdene svezama ligg. carpometacarpea
palmaria i dorsalis.
Metakarpofalangealni zglobovi su kuglasti zglobovi mlohave zglobne čahure koje pojačavaju ligg.
palmaria. Uzglabljaju se glave metakarpalnih kostiju baze proksimalnihi članaka prstiju. Kretnje su
ograničene ligg. collateralis. Ligg. collateralia onemoguduju abdukciju pri fleksiji.
Interfalangealni zglobovi su zglobovi među člancima prstiju i kutni su zglobovi. Mogude su kretnje
fleksije i esktenzije, a učvršduju ih ligg. collateralis i ligg. palmaria.
33. Zglob kuka
U zglobu kuka uzglabljaju se facies lunata acetabuli i caput femoris. Facies lunata proši reno je s
labrum acetabuli. Kuglasti je zglob (cotylica).
Bududi da je konkavno zglobno tijelo manje od konveksnog nadopunjeno je i s lig. transversum
acetabuli.
Iz fossa acetabuli polazi lig. capitis femoris i veže se na caput femoris. Kroz lig. capitis femoris prolazi
a. capitis femori, r. acetalis a. obturatiriae s ograncima a. circumflexae femoris medialis i lateralis za
opskrbu glave femura.
Zglobna se čahura veže oko labrum acetabulare tako da on ostaje unutar zglobnog prostora i na
njemu se zglobna čahura kružno veže na jednakoj udaljenosti od hrskavičnog ruba. Ekstraartikularni
dio vrata femura je manji na prednjoj nego nas tražnjoj strani (sprijeda se čahura veže u razini linea
intertrochanterica, a na stražnjoj dalje od crista intertrochanterica).
Lig. iliofemorale najčvršda je veza čovjekova tijela.
Ekstrakapsularne sveze su zona orbicularis, lig. iliofemorale, lig. ischiofemorale i lig. pubofemorale i
one pojačavaju zglobnu čahuru te ograničavaju opseg kretnji u zglobu kuka. Zona orbicularis u z
labrum acetabulare i negativan tlak zraka osigurava stalan doticaj glave bedrene kosti i konkavnog
zglobnog tijela.
Intrakapsularno nalazi se lig. capitis femoris.
U koljenskom zglobu mogude su kretnje anteverzije, retroverzije, abdukcije, adukcije, cirkumdukcije i
rotacije.
34. Mehanika i glavne karakteristike koljenskog zgloba
Zglob koljena po mehanici je trochoginglymus, a uzglabljaju se condily femoris i condily tibiae.
Nesklad zglobnih površina usklađuju menisci. Zglobna je čahura mlohava i širaka pojačana svezama. U
prednju stijenku čahure uložena je patella.
 Lig. patellae je nastvak tetive kvadricepsa, a vlakna vastusa medijalis oblikuju retunaculum patellae
mediale, a vlakna m. vastus lateralis i rectus femoris retunaculum patellae laterale.
Lig. collaterale tibiale je trokutasta veza ugarđena u zglobnu čahuru i srasla s medijalnim meniskom.
Lig. collaterale fibulare je okrugla sveza i NIJE sraštena ni s čahurom ni s meniskom.
Lig. popliteum obliquum je lateralni izdanak tetive semimembranosusa.
Lig. popliteum arcuatum se priključuje u zglobnu čahuru.
Ligg. cruciata (lig. cruciatum anterius i posterius) leže intrakapsularno, ali ekstraartikularno i
održavaju stalan doticaj zglobnih ploha pri rotaciji.
Meniscus medialis je polumjesečast i vezan s lig. collaterale tibiale i straga je širi nego sprijeda. Bududi
da je srastao s ligametom i pričvrsna su mu mjesta udaljena manje je gibljiv nego lateralni menisk. Pri
vanjskoj rotaciji je vrlo optereden.
Meniscus lateralis je okruglast i podjednako širok, a pričvrsna mjesta su vrlo blizu. NIJE srastao s
ligamentom pa je pokretljiviji i manje optereden. Od njegovog stražnjeg roga polazi lig.
meniscofemorale anterius i lig. meniscfemorale posterius. Sprijeda ih povezuje lig. transversum
genus.
Listovi membrane synovialis odvojeni su umetcima masnog tkiva, a menisci su ugrađeni u sinovijalnu
memrabnu.
U koljenom su zglobu mogude kretnje fleksije, ekstenzije i rotacije.
Pri ispruženom koljenu napinju se kolateralni ligamenti i prednji dio lig. cruciatum ant. Pri završetku
ekstenzije slijedi završna rotacija oko 5° zbog napetosti prednjeg ukriženog ligamenta, oblikom
medijalnog kondila bedrene kosti i djelovanjem iliotibijalnog traktusa.
Pri flektiranom koljenu gotovo su sve sveze mlohave i mogudi su pokreti rotacije . Ukrižene sveze
ograničavaju rotacoju prema unutra.
U rotacijskom pokretu se femur i menisci kredu po tibiji, a pri fleksiji i ekstenziji femur klizi po
meniscima.
35. Objasniti pojam intrakapsularno i ekstrasinovijalno
Intraartikularno su sve strukture koje oplakuje sinovijalna tekudina. Intrakapsularno
(ekstraartikularno) su strukture izvan sinovijalne, a unutar fibrozne opne. Ekstrakapsularno su
elementi povezani sa zglobom koji su izgubili kontakt s ovojnicom, a funkcionalno s dio zgloba.
Periartikularno su pomodne zglobne strukture.
36. Gornji i donji nožni zglob
Gornji nožni zglob je articulatio talocruralis u kutni je zglob. Zglobne su plohe maleolarne rašlje i
trochlea tali s facies superior i facies malleolaris medialis i lateralis. Najčvršda sveza je lig. collaterale
mediale (lig. deltoideum), a osim nje nalaze se tu lig. talofibulare anterius i lig. talofibulare posterius
te lig. calcaneofibulare. U gornjem nožnom zglobu mogude su plantarna i dorzalna fleksija, a iz
položaja abdukciju i adukciju stopala.
Donji nožno zglob je articulatior subtalaris (stražnji dio) i talocalcaneonavicularis (prednji dio).
Articulatio subtalaris tvore talus i calcaneus, zglobnu čahuru pojačavaju ligg. talocalcanea mediale i
laterale.
Articulatio talocalcaneonavularis oblikuju talus, kalkaneus ni os naviculare i hrskavciom obloženo
zglobno tijelo lig. calcaneonaviculare plantare koji oblikuje konkavno zglobno tijelo za glavu talusa.
Lig. talocalcaneum interosseum nalazi u sinus tarsi i dijeli prednji od stražnjeg dijela don jeg zgloba
stopala. U donjem zglobu stopala mogude su rotacijske kretnje. Lig. bifurcatum učvršduje zglobnu
čahuur donjeg nožnog zgloba.
Udružene kretnje nožnih zglobova ponašaju se kao trochogynglimus.
37. Chopartov zglob ili articulatio tarsi transversa
Articulatio tarsi transversa ili Chopartov zglob čini zglobnu prugu za amputaciju stopala. Prolazi
između talusa i kalkaneusa, os naviculare i os cuboideum. Lig. bifurcatum ima ključnog značenje i
njegovo je presijecanje preduvjet otvaranje Chopartove zglobne pruge.
38. Dinamička i statička funkcija stopala
 Statička funkcija povezana je uz prijenos težine cijelog tijela na stopalo gdje je svako stopalo potpora
polovice težine tijela, a dinamička funkcija povezana je prilagođavanju podlozi i ublažavanju udaraca
stopala prilikom stajanja i pokretanja
Statička funkcija
U ovoj funkciji učestvuju pasivne veze i ligamenti. U kontakt sa podlogom stopalo stupa preko tri
osnovne tačke: Kvržica petne kosti (tuberositas calcanei), glavice prve i pete metatarzalne kosti (caput
ossis metatarsalis I et V).
Dinamička funkcija
Ovom funkcijom stopalo obavlja pokretljivost tokom raznih kretnji i aktivnosti (pokreti u otvorenom
kinetičkom lancu). Dinamičke tačke oslonca stopala nalaze se u predelu perifernih pripoja tri mišida:
M. Tibialis anterior
M. Triceps surae
M. Peroneus tertius
Ove tri tačke predstavljaju kritične zone za održavanje dinamičke uloge stopala. Između ove tri
navedene tačke nalaze se dva tabanska svoda, poprečni i uzdužni, čija se visina održava aktivnom
funkcijom mišida. Normalno stopalo pri vedem intenzitetu opteredenje ne menja svoj oblik, ved dolazi
do prilagođavanja njegovih svodova koji se izraženije spuštaju. Po prestanku delovanja sile, svodovi
stopala se vradaju u normalu.
39. Svodovi stopala (str 228 Platz)
tocke dodira – proximalno – tuber kalkaneus (peta), anteromedijalno – caput prve metatarzalne kosti,
anterolateralno – caput pete metatarzalne
kad se spoje te tocke dobivamo svodove stopala:
uzduzni medijalni niz – talus, naviculare, ossa cuneiformia (3), 3medijalne metatarzalne +
pripadajuciclanci prstiju
vanjski (lateralni) niz –calcaneus, cuboideum, 2 lat metatarzalne s pripadajucim clancima prstiju
poprecni luk?
- svodovi se pocnu formirati kada dijete prohoda, a konacno se formiraju u 3.god ziv ota
- karakteristike pravilno oblikovanog svoda: kruskolik oblik pete, spojnica izmedu prednje dijela
stopala i pete, uocljiv ugao na prijelazu u prednji dio stopala, jasni otisci svih 5 prstiju
sile tlaka stalno izravnavaju stopalo i tome se opiru sveze i misici tabana
sveze(veca uloga nego misici, jaci su i misici se brzo zamaraju): aponeurosis plantaris(najpovrsnija, od
vrha petne kosti doplant plohe prstiju), lig. Plantare longum, lig. Calcaneonaviculare plantare i kratke
plantarne sveze
plantarno misicje obuhvaca kratke misice stopala(izmedu tarzalnih i metatarzalnih kostiju, a sezu do
clanaka prstiju; natezu svod stopala i podizu metatarzalne kosti, omogucuju gibanje prstiju prema
metatarzalnimi tarz kostima, rasterecuju tetive dugih misica) i tetive dugih misica noge
40. Hallux valgus - glavne anatomske karakteristike
deformitet opterecenjem s lateralnim prelamanjem noznog palga u metatarzofalangealnog zglobu
41. Mehanika tarzometatarzalnih, metatarzofalangealnih i interfalangealnig zglobova
Tarzometatarzalni zgloboi su zglobovi između korijena stopala i metatarzalnih kostiju.
Metatarzofalangealni zglobovi su zglobovi između kostiju zastopalja i proksimalnih članaka prstiju.
Kuglasti su, ali su njihove kretnje ograničene kolateralnim svezama.
Interfalangealni zglobovi su zglobovi između članaka prstiju kutni su zglobovi i u njima su mogude su
kretnje fleksije i ekstenzije.

SUSTAVNA ANATOMIJA RUKE I NOGE (1 pitanje)

1. Mišidi ramenog obruča i nadlaktice.

2. Mišidi podlaktice.
3. Mišidi šake.
4. Arterijska opskrba ramenog obruča i aksilarne regije.
Rameni obruč i aksilarna regija opskrbljuju se putem a. axillaris. A.axillaris u svom prvom dijelu (od
prvog rebra do gornjeg ruba m. pectoralis minor) daje ogranak a. thoracicu superior koja između dva
pektoralna mišida daje ogranke za prva dva međurebrena prostora i gornji dio m. serratus anterior.
U drugom dijelu (ispod m. pectoralis minor) a. axillaris daje a. thoracoacromialis i a. thoracicu
lateralis. A. thoracoacromialis se iznad gornjeg ruba m. pectoralis minor grana na r. acromialis, r.
deltoideus, r. clavicularis i rr. pectorales. R. clavicularis inervira m. subclavius. Rr. pectorale inerviraju
m. serratus anterior, m. subclavius i pripadajude dijelove kože. A. thoracica lateralis odvaja se na
donjem rubu m. pectoralis minor i po m. serratus anterior putuje do 5. međurebrenog prostora.
Ipskrbljuje m. subscapularis, m. serratus anterior, mm. pectorales i da je ogranke rr. mammarii
laterales.
Tredi dio a. axillaris proteže se od donjeg ruba m. pectoralis minor do gornjeg ruba m. teres major i
daje ogranke a. subscapularis, a. circumflexa humeri anterior i posterior. A. subscapularis odvaja se
na donjem rubu m. subscapularis i najvedi je ogranak a. axillaris. Daje ogranke za m. subscapularis, a.
thoracodorsalis i a. circumflexu scapulae. A. thoracodorsalis po lateralnoj prsnoj stijenci dolazi do
mišida m. latissimus dorsi. A. circumflexa scapulae kroz foramen triangulare prolazi u fossa
infraspinata. A. circumflexa humeri anterior odvaja se na gornjm rubu m. teres major i po collum
chirurgicum dolazi do sulcus intertubercularis gdje se dijeli na anastomotsku granu za a. circuflexu
humeri posterior i ogranak za ovojnicu art. humeri. A. circumflexa humeri posterior odvaja se na
istom mjestu gdje i anterior i duža je od nje. Prolazi s n. axillaris kroz foramen triangulare, po zavija
oko collum chirurgicum po stražnjoj strani i anastomozira s a. circumflexa humeri anterior.
5. Arterijska opskrba nadlaktice i podlaktice.
A. brachialis nastavak je a. axillaris. Počinje ispod donjeg ruba m. pectoralis minor; leži u žlijebu sulcus
m. bicipitis brachii medialis pa prolazi ispod lacertus fibrosus i dolazi u srednji dio lakatne jame.
Prekrivaju ju m. coracobrachialis i m. biceps brachii lateralno te fascia brachialis i koža medijalno. S
njom teku dvije vene pratilice i n. medianus koji ju križa u proksimalnom dijelu nadlaktice od
lateralno prema medijalno.
U fossi cubitalis nalazi se ispod lacertus fibrosus i na m. brachialis.
Ogranci su a. profunda brachii, a. collateralis ulnaris superior i a. collateralis ulnaris inferior. Krajnji
ogranci su a. ulnaris i a. radialis.
A. profunda brachii odvaja se odmah (kod donjeg ruba m. teres major) i prolazi kroz sulcus n. radialis
s n. radialis na stražnju stranu i teče između medijalne i lateralne glave m. triceps brachii te završava
kao a. collateralis radialis. Osim toga daje aa. nutriciae humeri, a. collateralis mediu i r. deltoideus. A.
collateralis media anastomozira s a. collateralis ulnaris inferior i a. interossea recurrens (rete
articulare cubiti). A. collateralis radialis izlazi iz žlijeba i prolazi između m. brachialis i m.
coracobrachialis te anastomozira s a. recurrens radialis te sudjeluje u stvaranju mreže rete articulare
cubiti.
A. collateralis ulnaris superior probija septum intermusculare mediale zajedno s radijalnim živcem leži
na caput mediale tricepsa. Anastomozira s a. reccurens ulnaris posterior.
A. collateralis ulnaris inferior odvaja se iznad lakta. Njezin prednji ogranak anastomozira s a.
recurrens ulnaris, a stražnji s a. collateralis mediom.
A. radialis se proteže od lakatnog zgloba do šake gdje obliku arcus palmaris profundus. Leži u sulcus
antebrachii lateralis iznad m. pronator teres, m. flexor digitorum superficialis, m. flexor pollicis longus
i m. pronator quadratus. Daje a. reccurens radialis i r. carpalis palmaris. A. reccurens radialis
anastomozira s a. collateralis radialis a. brachialis i sudjeluje u tvorbi rete articulare cubiti. R. carpalis
palmaris odvaja se kod m. pronator quadratus i anastomozira s r. carpalis palmaris a. ulnaris, s
ograncima a. interossea anterior i arcusa palmarisa profundusa.
A. ulnaris proteže se od art. cubiti do dlana gdje tvori arcus palmaris superficialis. Veda je od a.
radialis. Spušta se po medijalnoj strani podlaktice ispod m. pronator teres, između glava m. flexor
digitorum superficialis i dolazi na m. flexor digitorum profundus ispred n. medianusa. Distalno leži
lateralno od n. ulnarisa i s njim prolazi u canalis n. ulnaris ispred retinaculum mm. flexorum. Daje a.
 reccurens ulnaris, a. nutriciau ulnae, a. interosseu communis. A. recurrens ulnaris ima r. anterior i r.
posterior. R. anterior ide između m. brachialis i m. pronator teres i anastomozira s prednjim
ogrankom a. collateralis ulnaris inferior. R. posterior na stražnjoj strani medijalnog epikondila
anastomozira s a. collateralis ulnaris superior i tvori rete articulare cubiti. A interossea communis
dijeli se na a. interosseu anterior i a. interosseu posterior. A. interossea anterior usmjerena je s
prednje strane na membrana interossea. Ispod m. pronator teres probija membranu interosseu i
dolazi do rete carpale dorsale. A. interossea posterior prolazi na dorzalnu stranu membrane
interosseae gdje teče između slojeva ekstenzora i dolazi u rete carpale dorsale. Daje rr. perforantes
koji probijaju membranu interosseu i anastomoziraju s a. interosseom anterior.
6. Arterijska opskrba šake.
Ispod proc. styloideus radii a. radialis zavija na dorzalnu stranu šake ispod tetive m. abductor pollicis
longus i m. extensor pollicis brevis te dolazi u anatomsku jamicu (na skafoidnu i trapezoidnu kost).
Ispod tetive m. extensor pollicis longus probija prvi međukoštani prostore i dijeli se na a. princeps
pollicis i arcus palmaris profundus. A. radialis na šaki dan r. palmaris superficialis, r. carpalis dorsalis i
svoje završine ogranke.
R. palmaris superificialis se odvaja kod proc. styloideus radii i spaja s završetkom a. ulnaris u r.
palmaris superficialis. R. carpalis dorsalis anastomozira s r. carpalis dorsalis a. ulanir i ogranica a.
interosseae anterior i posterior. Sve zajedno tvore rete carpale dorsale od kojih se odvajaju aa.
metacarpalis dorsales za 2.-4. međukoštani prostor i aa. digitales dorsales. A. princeps pollicis
opskrbljuje susjedne površine prvog i drugog prsta te daje ogranak za radijalnu stranu prvog prsta.
Arcus palmaris profundus dopunjuje r. palmaris profundus a. ulnaris, a leži na metakarpalnim kostima
i mm. interossei palmares; pokrivaju ga tetive m. flexor digitorum profundus. Daje aa. metacarpales
palmares za 2.-4. međukoštani prostor za opskrbu mm. interossei i mm. lumbricales. Rr. perforantes
probijaju međukoštane prostore i anastomoziraju s aa. metacarpales dorsales.
A. ulnaris daje r. carpalis dorsalis koja ide ispod tetive m. flexor carpi ulnaris i dolazi na dorzalnu
stranu art. radiocarpalis gdje anastomozira s r. carpalis dorsalis a. radialis i daje rete carpale dorsale.
Daje i r. carpalis palmaris koji anastomozira s istoimenim ogrankom a. radialis. Arcus palmaris
superficialis završni je ogranak i s r. palmaris superficialis a. radialis leži na tetivama fleksora i pokriva
ga palmarna aponeuroza, a ispod nega prolaze živci. Arcus daje aa. digitales palmares communes u
međukoštanim prostorima i one primaju rr. perforantes te daju aa. digitales palmares pripriae za
dodirne strane prstiju.
7. Venska odvodnja ruke.
Površinske odnosno kožne veze gornjeg uda započinju ihz vv. digitales palmares koje se ulijevaju u vv.
intercapitulares i arcus venosus palmaris profundus na palmarnoj strani i iz vena prstoju koje se
ulijevaju u vv. metacarplaes dorsales. Vv intercapitulares i vv. metacarpales dorsales anastomoziraju i
tvore rete venosum dorsale manus iz kojeg izlazi v. cephalica. Ona s dorzalne strane dlana dolazi na
lateralni rub podlaktice i dolazi u žlijeb sulcus m. bicipitis brachii lateralis pa u sulcus
delotideopectoralis i u trigonum deltoideopectorale probija fasciju i ulijeva se u v. subclavia. U laktu
v. cephalica daje v. mediana cubiti i prima v. thoracoacromialis prije ulijevanja.
V. basilica s dorzalne strame dlana putuje prema gore i u laktu prima v.mediana cubiti te ulazi u
sulcus m. bicipitis brachii medijalis. Na polovici nadlaktice probija fasciju i ulijeva se u v. brachialis ili
v. axillaris. V. mediana antebrachii polazi s arcus venosus palmaris superficialis i ulijeva se u v. basilicu
ili tvori v. medianu cubiti.
Dubinske vene ruke su uglavnom vene pratilice. Iz arcus venosus palmaris profundus nastaju vv.
ulnares i vv. radiales te vv. interosseae anteriores i posteriores, a one se sve ulijevaju u vv. brachiales
koje se spajaju u jednu venu i ulijevaju u v. axillaris koja se ulijeva v. subclaviu.
8. Limfa i limfni čvorovi ruke i aksilarne regije.
Razlikujemo površinsku i dubinsku mrežu limfnih žila. Obje se ulijevaju u nly. axillares koji se dijele u 5
skupina: nly. apicales, nly. humerales, nly. subscapulares, nly. pectorales i nly. centrales. Na nadlaktici
se nly. brachiales nalaze uz krvne žila u sulcus m. bicipitis brachii medialis. U laktu se nalaze nly.
cubitales superficiales i profundi te nly. supratrochleares pri čemu se površinski nalaze iznad, a
 dubinski ispod fascije. Nly. infraclaviculares nalaze se između claviculae, m. pectoralis major i m.
deltoideus, a nastavak su nly. axillares. Zajedno s nly. axillares tvore truncus subclavius koji se ulije va
u ductus thoracicus na lijevoj strani ili u venski kut na desnoj strani.
9. Inervacija mišida ramenog obruča i nadlaktice.
10. Inervacija mišida podlaktice i šake.
11. Inervacija kože ramenog obruča i nadlaktice.
Rameni obruč inerviraju nn. supraclaviculares iz plexus brachialis, rr. cutanei anteriores pectorales i
rr. cutanei laterales pectorales iz nn. intercostales.
Lateralni dio nadlaktice inerviraju n. cutaneus brachii lateralis superior n. axillarisa i n. cu taneus
brachii lateralis inferior n. radialisa.
Medijalni dio nadlaktice inerviraju nn. intercostobrachiales.
Stražnji dio nadlaktice inervira n. cutaneus brachii posterior n. radialisa.
12. Inervacija kože podlaktice i šake.
Lateralni dio podlaktice inervira n. cutaneus antebrachii lateralis n. musculocutaneusa.
Medijalni dio podlaktice inervira n. cutaneus antebrachii medialis iz plexus brachialisa.
Stražnji dio podlaktice inervira n. cutaneus antebrachii posterior iz n. radialisa.
Na palmarnom dijelu šake: r. superficialis n. radialisa medijalni dio s polovicom prvog prsta; n.
medianus dio dlana s prva dva i pol prsta (r. palmaris, nn. digitales palmares communes, nn. digitales
palmares proprii); n ulnaris zadnja dva i pol prsta.
Na dorzalnom dijelu šake: n. medianus srednje i distalne falange prva tri i pol prsta; n. radialis dio
dlana prva dva i pol prsta; n. ulnaris druga dva i pol prsta + srednje i distalne falange zadnjih jedan i
pol.
13. Mišidi glutealne regije.
14. Mišidi natkoljenice.
15. Mišidi potkoljenice.
16. Mišidi stopala.

17. Arterijska opskrba glutealne i ingvinalne regije, te natkoljenice.

Glutealna regija inervirana je iz a. pundende interne, a. gluteae superior i a. gluteae inferior a. iliacae
internae. (A. pudenda interna odvaja se od glavnog ogranka iliacae internae samostalno ili s a.
gluteom inferior. Izlazi iz zdjelice kroz foramen infrapiriforme i kroz foramen ischiadicum minus dolazi
do fossae ischioanalis. Blizu urogenitalne pregrade napušta fossu i dijeli se u završne ogranke a.
profunda, a. dorsalis penis i a. perinealis.) A. glutea superior je parijetalni ogranak a. iliacae internae.
Izlazi iz zdjelice kroz foramen suprapiriforme i u glutealnom se području grana na r. superficialis i r.
profundus. R. superficialis teče između m. gluteus medius i minimus gdje se grana, a zatim kod spine
iliacae anterior superior daje ogranke za m. tensor fasciae latae i anastomozira s a. circuflexa femoris
lateralis i aa. circumflexae ilium. R. profundus opskrbljuje m. gluteus medius i zglob kuka te
anastomozira s a. circumflexom femoris lateralis i a. gluteom inferior. A. glutea inferior daje i ogranke
za m. piriformis, m. obturatorius internus, m. levator ani, plexus sacralis i os ilium.
A. glutea inferior spušta se ispred plexus sacralis i m. piriformis te izlazi iz zdjelice kroz foramen
infrapiriforme lateralno od a. pudendae internae. Dalje je pokrivena s m. gluteus maximus.
Opskrbljuje m gluteus maximus, m. quadratus femoris, mm. gemelli, m. adductor magnus.
A. epigastrica inferior i a. circumflexa ilium profunda, ogranci a. iliacae externae, opskrbljuju
ingvinalnu regiju. A. epigastrica inferior polazi iznad preponske sveze, teče ispod sjemenovoda pa
prolazi prema gore po stražnjoj strani m. rectus abdominis probija njegovu ovojnicu i ulazi u njega te
anastomozira s a. epigastrigom superior. Daje ogranke r. pubicus, a. cremastericu/a. lig. teretis uteri.
A. circumflexa ilium profunda usmjerena je prema spina iliaca anterior superior gdje daje r.
ascendens. Opskrbljuje trbušne mišide.
Nogu opskrbljuje a. femoralis, nastavak a. iliacae externae. Seže od lig. inguinale do preponskog
kanala pri čemu prolazi kroz lacunu vasorum između vene i živca te kroz femoralni trokut u kojem je
 smještena između m. pectineus i m. iliopsoas te na m. adductor longus. Daje a. epigastricu
superficialis koja probija fasciju ispod preponske sveze i dolazi pod kožu te je usmjerena prema
pupku. Daje ogranke za kožu trbuha i m. obliquus externus. Anastomozira s aa. epigastricama i a.
circumflexom ilium profundom. Sljededi je ogranak a. circumflexa ilium superficialis koja teče s
preponskom svezom i anastomozira s profundom; daje ogranke za kožu, okolne mišide i limfne
čvorove. A. pudenda externa superficialis i profunda ogranci su a. femoralis kao i a. descendens
genus koja polazi od nje pri ulazu u aduktorni kanal i sa n. saphenusom probija membranu
vastoadductoriu i grana se na rr. articulares za koljenski zglob i r. saphenus za medijalni dio gornjeg
dijela potkoljenice.
A. profunda femoris daje a. circumflexu femoris medialis i lateralis.
18. Arterijska opskrba područja koljena, potkoljenice i stopala.
A. poplitea leži u dubini fossae poplitae i dijeli se na a. tibialis anterior i a.tibialis posterior.
A. poplitea daje a. superior lateralis genus i a. superior medialis genus koje teku prema rete articulare
genus s prednje strane koljenog zgloba, a. media genus teže do ukriženih sveza; aa. surales su grane
za opskrbu mišida stražnje strane potkoljenice. A. inferior lateralis genus i a. inferior medialis genus i
prolaze ispod lateralnog i medijalnog polazišta mišida m. gastrocnemius prema naprijed do rete
articulare genus.
A. tibialis anterior izlazi na donjem rubu m. popliteus i kroz membrana interossea prelazi na prednju
stranu potkoljenice gdje među mišidima ispružačima dolazi na hrbat stopala. Daje a. recurrens tibialis
anterior koja teče prema rete articulare genus, a. malleolaris anterior medialis i lateralis za rete
malleolare laterale i mediale.
A. dorsalis pedis je nastavak a. tibialis anterior na hrptu stopala i leži površinski i zmeđu tetiva m.
extensor hallucis longus i m. extensor digg. longus. Daje a. tarsallis lateralis i aa. tarsales mediales za
opsrbu korijena stopala. A. tarsalis profunda teže u dubini tabana i tvori arcus plantaris profundus. Iz
arcusa izlaze aa. metatarsales dorsales koje se distalno dijele na aa. digitales dorsales.
A. tibialis posterior nastavlja tok a. popliteae ispod m. soleus dolazi ispod skupine fleksora. Djae
r.circumflexus fibularis koja teče oko lisne kosti u rete articulare genus. Distalno se nal azi iza
medijalnog gležnja. Iza gležnja teče ispod m. abductor hallucis na a. plantaris medialis i a. plantaris
lateralis. A.plantaris medialis teče između m. abductor hallucis i m. flexor digg. brevis i dijeli se na r.
superficialis koji ide do palca i r. profundus koji se spaja s arcus plantaris profundus. A. plantaris
lateralis je jača grana i teče između m. flexor digg. brevis i m. quadratus plantaei iznad kostiju sredine
stopala tvori arcus plantaris profundus.
A. fibularis teče ispod m. flexor hallucis longus preko lateralnog gležnja do petne kosti. Daje r.
perforans za hrbat stopala, r. communicans za spoj s a. tibialis posterior, rr. malleolares laterales za
lateralni gležanj.
19. Venska odvodnja noge, uključujudi glutealnu i ingvinalnu regiju.
Krv donjeg uda uglavnom skuplja v. femoralis koja se prema proksimalno nastavlja u v. iliacu externu.
Iz medijalnog dijela krv se odvodi preko vv. obturatoriae, a iiz stražnjeg dijela preko v. gluteae
inferior.
Vene donjeg uda dijele se na površinske i dubinske koje međusobno anastomoziraju preko vv.
perforantes i ujedinjuju se u fossi poplitei.
Krv potkožnog tkiva vode v. saphena magna i v. saphena parva.
Na plantranoj strani stopala od svakog prsta polaze vv. digitales plantares i spajaju se u vv.
metatarsales plantares koje s euejdinjuju u arcus venosus plantaris. Sve vene čine rete venosum
plantare.
Na dorzalnojstrani stopala nalazi se rete venosum dorsale pedis koju čine vv. digitales dorsales koje
se ulijevaju u vv. metatarsales dorsales, a one se pak ulijevaju u arcus venosus dorsalis pedis.
Arcus venosus dorsalis skuplja krv iz dorzalnog dijela stopala i od njega odlaze v. saphena parva i v.
saphena magna.
 V. saphena parva polazi s lateralno dijela luka i usmjerena je lateralnom stranom stopala prema gore
iza lateralno gležnja i dalje s n. suralis. Na gornjoj polovici probija fasciju i ulazi u fossa poplitea
između glava gastrocnemiusa gdje se ulijeva u v. poplitea. Svojim tokom anastomozira s dubokim
venama.
V. saphena magna polazi s medijalnog dijela arcusa ispod medijalnog gležnja teče prema gore po
medijalnoj strani koljena i natkoljenice primajudi okolne potkožne veze, anatomozira s v. saphena
parva i dubokim venama. Na gornjem medijalno dijelu ulazi u fossa iliopectinea gdje prima vv.
pudendae externae, vv. dorsales superficiales penis/clitoridis, v. epigastricu superficialis i v.
circumflexu ilium superficialis. Ulazi u fossu ovalis i ulijeva se u v. femoralis.
Dubinske vene odgovaraju arterijama, s time da svaki arteriju prate dvije vene – do fossae poplitae.
Poplitealna je vena jednostruka, iako su njezini pritoci dvostruke vene.
Dubinske vene započinju kao arcus venosus plantaris od kojeg polaze vv. tibiales posteriores.
Iz rete venosum dorsales odlaze v. arcuata i v. dorsalis pedis koje se spajaju i tvore vv. tibiales
anteriores.
Obje vv. tibiales tvore v. poplitea koja leži u fossa popliatea i prima v. sapheun parva te se nakon
prolaska kroz hiatus canalis addcutorii nastavlja kao v. femoralis.
V. femoralis prati istoimenu arteriju i u femoralnom trokutu prima v. saphena magna i zatim prolazi
kroz lacunu vasorum i nastavlja se kao v. iliaca externa. Protic su v. perforantes, v. profunda femoris,
vv. circumflexae femoris mediales i laterales.
20. Limfa i limfni čvorovi noge i inguinalne regije.
Limfni čvorovi noge nalaze se u ingvinalnom i poplitealnom području.
Nly. inguinales dijele se na nly. inguinales superficiales i nly. inguinales profundi.
Nly. inguinales superficiales nalaze se uz preponsku svezu i u fossi ovals uz venu saphenu magnu.
Gornji čvorovi primaju površinske limfne žile trbušne stijenke, vanjske spolne organe i lateralnog
dijela natkoljenice. Donji čvorovi primaju limfu međica i cijele noge.
Limfne žile površinskih čvorova odlaze u dubinske čvorove, adijelom izravno u zdjelične limfne
čvorove.
Nly. poplitei leže u masnom tkivu i dijele se na površinske i dubinske. Primaju limfu potkoljenice, a
njihove ulaze u nly inguinales.
21. Inervacija mišida glutealne regije i natkoljenice.
22. Inervacija mišida potkoljenice i stopala.
23. Inervacija kože glutealne i inguinalne regije, te natkoljenice.
Lateralni gornji dio glutealne regije interviraju r. cutaneus lateralis n. iliohypogastricusa, središnji dio
nn. clunium superiores, a medijalni dio nn. clunium medii.
lateralni dio ingvinalne regije i natkoljenice inervira n. cutaneus femoris lateralis., središnji dio r.
femoralis n. genitofemoralis, a medijalni r. cutaneus anterior n. iliohypogastricusa.
Prednji dio natkoljenice uglavnom inerviraju rr. cutanei anteriores n. femoralisa.
Medijalni prednji i stražnji dio inervira r. cutaneus n. obturatoriusa.
Središnji i gornji medijalni dio stražnjeg dijela natkoljenice inervira n. cutaneus femoris posterior.
24. Inervacija kože potkoljenice i stopala.
Lateralni dio potkoljenice inervira n. cutaneus surae lateralis i n. fibularis communis, a medijalni dior.
infrapattelaris i rr. cutanei cruris mediales n. saphenusa.
Stražnji dio potkoljenice inervira n. suralis.
Lateralni dio stopala inervira n. suralis, središnji dio dorzuma inervira n. cutaneus dorsalis
intermedius i medialis n. fibularisa superficialisa.
Medijalni dio stopa ainervira n. saphenus.

TOPOGRAFSKA ANATOMIJA RUKE (1 pitanje)

1. Granice i strukture regije deltoideopektoralnog trokuta

 Deltoideopektoralni trokut omeđuju m. deltoideus lateralno, m. pectoralis major i clavicula. Prostor
je prekriven fascijom clavipectoralis koju probijaju v. cephalica, a. thoracoacromialis i nn. pectorales.
Ispod fascije nalaze na v. i a. axillaris te plexus brachialis. Deltoideopektoralni trokut nastavlja se u
sulcus deltoideopectorale u kojem se nalaze v. axillaris i r. dorsalis a. thoracodorsalis. Preko m.
pectoralis minor prelaze v. cephalica, r. deltoideus i r. acromialis a. thoracodorsalis te nn. pectorales.
2. Granice i strukture foramen axillare laterale seu quadrangulare
Foramen axillare laterale je omeđuju m. teres major dolje, m. teres minor dolje i caput longum m.
tricipitis brachii medijalno i humerus lateralno. Kroz foramen axillare laterale prolaze a. circumflexa
humeri posterior i n. axillaris.
3. Granice i strukture foramen axillare mediale seu traingulare
Foramen axillare mediale omeđuju m. teres minor gore, m. teres major dolje i caput longum m.
tricipitis brachii lateralno. Kroz nju prolaze a. circumflexa scapulae s pratedim venama.
4. Mišidne lože nadlaktice, te razlikovnosti odjeljivanja prostora nadlaktice medijalnim i lateralnim
intermuskularnim septumom
5. Strukutre koje probijaju medialni i lateralni intermuskularni septum nadlaktice u distalnom dijelu
Septum intermusculare mediale probijaju n. ulnaris, a. collateralis ulnaris superior i r.posterior a.
collateralis ulnaris.
Septum intermusculare laterale probijaju n. radialis, n. cutaneus antebrachii posterior i a. collateralis
radialis.
6. Strukture medijalne brazde nadlaktice
U sulcus bicipitalis medijalis subkutano se nalazi v. basilica, n. cutaneus antebrachii medialis i
površinske limfne žile, a duboke n. medianus, a. brachialis i njezine pratede vene.
7. Strukture lateralne brazde nadlaktice
U sulcus bicipitalis lateralis subkutano se nalaze v. cephalica i n. cutaneus antebrachii lateralis.
8. Granice i strukture lakatne jame
Granice: vodoravna linija koja spaja epikondile humerusa, m. pronator teres i m. brachioradialis. Dno
lakatne jame čine m. supinator i m. brachialis. Krov laktne jame čine fascia antebrachii i lacertus
fibrosus.
U njoj se nalaze a. i v. brachialis koja prelazi u a. radialis i a. ulnaris.; n medianus i n. radialis; tetiva
bicepsa. duboki limfni čvorovi lakta.
9. Granice i strukture karpalnog kanala
Canalis carpi tvore kosti pešda koje čine konkavnu površinu nadsvođenu retinaculum m. flexorum
čime nastaje osteofibrozni kanal, canalis carpi.
Retinaculum m. flexorum razapet je između dvije izbočine. Radijalnu (lateralnu) izbočinu tvore
tuberculum ossis scaphoidei i tuberculum ossis trapezii – eminentia carpi lateralis (radialis), a ulnarnu
(medijalnu) izbočinu tvore hamulus ossis hamati i os pisiforme – eminentia carpi medialis (ulnaris).
Kroz središnji dio karpalnog kanala prolaze tetive dugih mišida fleksora (m.flexor digitorum
superficialis, m.flexor digitorum profundus i m. flexor pollicis longus) s ovojnicama i n. mediaus koji
ide najpovršije.
Kroz krajnji radijalni dio karpalnog kanala prolazi tetiva m. flexor carpi radialis s ovojnicom.
10. Granice i strukture ulnarnog kanala
Dno ulnarnog ili Guyonovog kanala čini retinaculum flexorum, krov lig. carpi palmare i lateralnu
granicu tetiva m. flexor capri ulnaris.
Kroz ulnarni kanal prolazi ulnarni put živaca. N. ulnaris ulazi podijeljen na r. superficialis i r.
profundus.; a. ulnaris nalazi se lateralnije i iznad živca dijeli se unutar lože na r.palmaris superficialis i
r.palmaris profundus zajedno s venama pratilicama.
Kanal je distalno uži, a polazište je za m. abductor digiti minimi.

11. Koštano-vezivni kanali dorzuma korijena šake i strukture koje njima prolaze
 Tetive mišida smještene su u 6 koštano-vezivnih kanala koji su omeđeni s retinaculum extensorum i
pregradama koji tvore 6 karpalnih kanala.
U prvom karpalnom kanalu nalaze se m. abductor pollicis longus i m. extensor pollicis brevis. U
drugom karpalnom kanalu nalazi se m. extensor carpi radialis brevis i longus. U tredem karpalnom
kanalu nalazi se m. extensor pollicis longus. U četvrtom karpalnom kanalu nalaze se m. extensor
indicis i m. extensor digitorum. U petom karpalnom kanalu nalazi se m. extensor digiti minimi, a u
šestom m. extensor carpi ulnaris.
12. Granice i strukture medijalnog (ulnarnog) žilno-živčanog snopa prednje strane podlaktice
Ulnarni put živca ide u ulnarnoj brazdi koju omeđuju m. flexor carpi ulnaris i m. flexor digg.
superficialis, a u njoj se nalaze n. i a. ulnaris s pratedim venama.
13. Granice i strukture lateralnog (radijalnog) žilno-živčanog snopa prednje strane podlaktice
Radijalni snop ide u radijalnoj brazdi koju omeđuju m. flexor carpi radialis i m. brachioradialis, a u njoj
se nalaze r. superficialis n. radialis i a. radialis s pratedim venama.
Te se strukture nalaze u proksimalne 2/3 i na njihovoj granici n. radialis napušta brazdu i dolazi na
dorzum podlaktice u distalno dijelu pa se na palmarnoj strani nalaze samo arterije s venama.
14. Granice i strukture središnjeg površinskog žilno-živčanog snopa prednje strane podlaktice
Površinski središnji površinski snop pmeđuje m. flexor digg. superficialis, a dubinski m. flexor digg.
profundus. Središnji žilno-živčani snop čine n. medianus i a. mediana s pratedim venama.
15. Granice i strukture središnjeg dubokog žilno-živčanog snopa prednje strane podlaktice
Duboki središnji žilno-živčani sno nalazi se ispod m. flexor digg. profundus i m. flexor pollicis longus
proksimalno te ispod m. pronator quadratus distalno. Dno dubokog žilno-živčanog snopa čini
membrana interossea antebrachii. Njega čine n. interroseus antebrachii anterior i a. interossea
antebrachii anterior s pratedim venama.
16. Granice i strukture foveole radialis
Foveolu radialis omeđuju m. extensor pollicis longus i m. extensor pollicis brevis, a proksimalno se
nalazi retinaculum extensorum.
U foveoli se nalaze a. radialis s pratedim venma i tetive extensor carpi radialis longus i brevis.
17. Vezivne ovojnice dorzuma šake, te strukture koje prekrivaju
Fascia dorsalis manus dijeli na površinsku i duboku.
Fascia dorsalis manus superficialis je nastavak vezivne ovojnice podlaktice (retinaculum extensorum)i
prelazi u dorzalnu aponeurozu prstiju, a nalazi se površnije od tetiva ekstenzora.
Fascia dorsalis manus profunda prekriva mm. interossei i nalazi u razini kostiju pešda i zapešda ispod
tetiva ekstenzora.
18. Vezivne ovojnice palmarne strane šake, te strukture koje prekrivaju
Vezivne ovojnice palmarne strane šake dijele se na površinsku, aponeurosis palmaris i duboku, fascia
palmaris profunda.
Aponeurosis palmaris neposredni je nastavak ovojnice podlaktice i nalazi se površije od tetiva
fleksora prstiju. Proksimalno su uzdužna vlakna u spoju s tetivom m. palmaris longus, a distalno su
povezana s fasciculi transversi.
Od palmarne aponeuroze polaze pregrade koje odjeljuju mišidne lože palmarne strane šake i vežu se
za tredu i petu metakarpalnu kost te odjeluju tri lože palmarne strane šake (tenar, hipotenar, srednji
dio); pregrade koje odjeljuju prostore za prolazak tetiva površinskog i dubokog fleksora prstoju te
pripadajudim mm. lumbricalespolaze s unutarnje strane distalnog dijela aponeuroze i hvataju se na
palmarnu stranu duboke vezivne ovojnice.
Od duboke strane aponeuroze odvajaju se ovojnice koje obavijaju mišide tenara i hipotenara.
Fascia palmaris profunda prekriva mm. interossei i m. adductor pollicis, a nalazi se dublje od tetiva
mišida m. flexor digg. profundus.

19. Granice i strukture prostora tenara

 Prostor tenara omeđuju palmarna aponeuroza i fascia palmaris profunda (površinski-dubinski),
vezivna pregrada na prvoj metakarpalnoj kosti i ovojnica mišida tenara (ulnarno-radijalno) te
retinaculum flexorum i hvatišta tetiva na proksimalni članak palca (proksimalno-distalno).
U prostoru tenara nalazi se tenarna muskulatura (osim aduktora), a. radialis koja daje r. palmaris
superficialis i a. princeps pollicis. N. medianus daje rr. thenares koji ulaze distalno od retinaculum
flexorum i rr. cutanei koju idu iznad kratkog fleksora. Nn. digitales palmares proprii.
20. Granice i strukture prostora hipotenara
Prostor hipotenara omeđuju palmarna aponeuroza i fascia palmaris profunda (povšinski-dubinski),
ovojnica mišida hipotenara i vezivna pregrada na tredu metakarpalnu kost (ulnarno-radijalno) te
retinaculum flexorum i hvatišta tetiva za proksimalni članak petog prsta (proksimalno-distalno).
U prostoru hipotenara nalaze se hipotenarna muskulatura, a. ulnaris s r. superficialisi profundus n.
ulnarisa. N. ulnaris dijeli se na n. digitalis palmaris communis.
21. Granice i strukture središnjeg trokutastog prostora dlana
Središnji trokutasti prostor dlana omeđuju palmarna aponeuroza i fascia palmaris profunda
(površinski-dubinski), vezivne pregrade na tredoj i prvoj metakarpalnoj kosti (ulnarno-radijalno),
karpalni kanal i proksimalni dijelovi 2.-5. prsta (proksimalno-distalno).
U njemu se nalaze tetive fleksora prstiju, mm. lumbricales, nn. digitales communes medianusa i
ulnarisa, arcus palmaris superficialis s pratedim venama i krvne žile za prste.
Vezivne pregrade između površinske i duboke ovojnice dlana dijele ga u 8 prostora. U 4 su tetive
mišida fleksora pstiju, a s njihovim radijalnih strana nalaze se 4 lumbrikalna mišida.
22. Granice i strukture introsealno-aduktornog prostora šake
Interoselano-aduktorni prostor omeđuju fascia palmaris profunda i fascia dorsalis manus profunda
(sprijeda-straga), polazišta i hvatišta interosealnih mišida (proksimalno-distalno), prva do peta
metakarpalna kost (radijalno-ulnarno).
U njemu se nalaze 2.-4. metakarpalna kost, m. adductor pollicis, mm. interossei, r. profundus
ulnarisa, arcus palmaris profundus i njegove pratede vene.
Retroaduktorni prostor je prostor između interosealnih mišida 1. i 2. intermetakarpalnih prostora i m.
adductora pollicisa.

TOPOGRAFSKA ANATOMIJA NOGE (1 pitanje)

1. Granice i strukture regije femoralnog trokuta, te proksimalna i distalna komunikacija femoralnog

trokuta
Femoralni trokut omeđuju lig. inguinale, m. adductor longus i m. sartorius. Proksimalno komunicira s
reoperitonealnom prostorom ingvinalne regije i male zdjelice preko lacune vasorum i musculorum,
canalis femoralis i canalis obturatorius, a distalno s fossom popliteom preko canalis adductorius.
U njemu se nalaze površinski i duboki ingvinalni limfni čvorovi, v., a. i n. femoralis te r. femoralis n
genitofemoralis.
2. Granice, komunikacije i strukture lakune vazorum
Lacunu vasorum omeđuju lig. inguinale i lig. pectineale (površinski-dubinski), arcus iliopectineus i lig.
lacunare (lateralno-medijalno).
Kroz lacunu vasorum prolaze površinski i duboki ingvinalni limfni čvorovi, a. i v. femoralis, r. femoralis
n. genitofemoralis i Rosenmullerov limfni čvor.
3. Granice, komunikacije i strukture lakune muskulorum
 Lacunu musculorum omeđuju lig. inguinale i os coxae (površinski-dubinski), arcus iliopectineus
medijalno.
Kroz lacunu musculorum prolaze n. femoralis, m. iliopsoas i n. cutaneus femoris lateralis.
4. Granice, komunikacije i strukture canalis femoralis
Canalis femoralis je komunikacija izvanperitonealnog prostora ingvinalne regije abdomena i
medijalnom dijela femoralnog trokuta pri čemu je proksimalni otvor anullus femoralis, a distalni
otvor hiatus saphenus.
Anulus femoralis omeđuju lig. lacunare i v. femoralis (medijalno-lateralno) te lig. inguinale i funiculus
spermaticus (sprijeda) te lig. pectineale (straga).
U njemu se nalazi nly. inguinales profundi i limfne žile koje vode limfu iz dubokih ingvinalnih čv orova
u limfne čvorove vanjskih ilijačnih žila.
5. Granice, komunikacije i strukture canalis obturatorius
Canalis obturatorius je otvor između membrane obturatorie i acetabuluma, a predstavlja
komunikaciju izvanperitonealnog prostora lateralne stijenke male zdjelice i medijalne skupine mišida
natkoljenice. Kroz njega prolaze a., v. i n. obturatorius.
6. Granice, komunikacije i strukture canalis adductorius
Preko canalis adductorius komuniciraju vaskularne strukture femoralnog trokuta sa strukturama
poplitealne jame. Omeđuje ga membrana vastoadductoria i m. adductor longus (površinski-dubinski)
te m. addcutor magnus i m. vastus medialis (medijalno-lateralno).
Kroz njega cijelom dužinom prolaze a. i v. femoralis i r. posterior n. obturatorii.
Vastoaduktornu membranu probijaju r. saphenus a. genus descendes i n saphenus.
A. genu descendens, n saphenus i r. muscularis n. femoralis nalaze se samo u proksimalnom dijelu
kanala.
7. Granice, komunikacije i strukture foramen ischiadicum majus (foramen suprapiriforme i forame n
infrapiriforme)
Foramen suprapiriforme i infrapiriforme omeđuju incisura ischiadica major, lig, sacrospinale i os
sacrum te m. piriformis.
Predstavljaju komunikaciju glutealne regije i izvanperitonealnog prostora male zdjelice.
Kroz foramen suprapiriforme prolaze a. i v. glutea superior i n.gluteus superior.
Kroz foramen infrapiriforme prolaze a. i v. glutea inferior, n. gluteus inferior, n. ischiadicus i n.
cutaneus femoris posterior u lateralno dijelu te a. i v. pundenda interna, n. pudendus u medijalnom
dijelu.
8. Granice, komunikacije i strukture fose poplitee
Fossu popliteu omeđuju m. semimembranosus i m. biceps femoris proksimalno; glave
gastrocnemiusa (distalno); dno čini facies poplitealis femoris, lig. popliteum obliquum i m. popliteus,
a krov čini fascia lata.
U njoj se nalaze m. plantaris, n. tibialis, n. fibularis communis, n. cutaneus surae medialis, r. posteror
n. obturatorii, a. i v. poplitea i v. saphena parva te poplitealni limfni čvorovi.
Predstavlja komunikaciju žilno-živčanih puteva natkoljenice i potkoljenice.
Komunikacija koljene jame prema proksimalno je canalis adductorius, a prema distalno canalis
popliteus.
9. Granice, komunikacije i strukture canalis popliteus
Canalis popliteus omeđuju arcus tendineus m. solei i m. popliteus, a kroz njega prolaze n. tibialis, a. i
v. poplitea te limfne žile. Canalis popliteus povezuje poplitealnu jamu s proksimalnim dijelom stražnje
strane potkoljenice.
10. Granice prednjeg koštano-vezivnog prostora potkoljenice
Prednji koštano- vezivni prostor potkoljenice omeđuju fascia cruris i membrana interossea cruris
(površinski-dubinski) te tibia i septum intermusculare anterius cruris (medijalno-lateralno).
U njoj se nalazi mišidi prednje skupine potkoljenice.
11. Granice lateralnog koštano-vezivnog prostora potkoljenice
 Lateralni prostor potkoljenice omeđuju septum intermusculare anterius i posterius cruris (sprijeda-
straga) te fascia cruris i fibula (lateralno-medijalno). U njemu se nalaze mišidi lateralne skupine
potkoljenice.
12. Granice i podjela stražnjeg koštano-vezivnog prostora potkoljenice
Stražnji prostor potkoljenice omeđuju tibia, membrana interossea cruris, fibula i septum
intermusculare posterius sprijeda, a straga fascia cruris.
Granicu između površinske i dubinske skupine mišida čini vezivna pregrada između stražnjeg ruba
fibule i medijalnog ruba tibije.
13. Granice i strukture sulcus cruris medialis
Sulcus cruris medialis nalazi se na prednjoj strani potkoljenice između m. tibialis anterior, m. extensor
digitorum longus i m. extensor hallucis longus, a u njoj se nalaze n. peroneus profundus, a. tibialis
anterior i njezine popratne vene.
Sulcus cruris lateralis omeđuju m. extensor hallucis longus i m. extensor digitorum longus i u njoj
nema nikakvih struktura.
14. Komunikacije stražnje lože potkoljenice (prema proksimalno, distalno i naprijed)
Komunikacije stražnje lože potkoljenice su canalis popliteus (proksimalno), otvor umembrani
interossei cruris (između prednje i stražnje lože potkoljenice) te canalis tarsalis (prema planta pedis).
Kroz otvor u proksimalnom dijelu membrane interosseae prolazi a. tibialis anterior s pratedim
venama.
15. Granice i komunikacija tarzalnog kanala
Tarzalni kanal omeđuju retinaculum mm. flexorum i m. abductor hallucis (medijalno) te calcaneus i
talus (lateralno). Njegov se prostor dijeli na lacunu vasonervorum i lacunu tendinum.
16. Granice, komunikacija i strukutre lakune vazonervorum tarzalnog kanala
Lacuna vasonervorum omeđuju stratum superficiale retinaculi mm. flexorum i m. abductor hallucis te
stratum profundum retinaculi mm. flexorum.
Vezivnom je pregradom podijeljena na gornji (medijalni) kanal i donji (lateralni) kanal pri čemu gornji
kanal predstavlja komunikaciju s medijalnim prostorom planta pedis, a donji sa središnjim prostorom
planta pedis.
Kroz gornji kanal prolaze a. i n. plantaris medialis te popratne arterijine vene, a kroz donji kanal a. i n.
plantaris lateralis s popratnim arterijinim venama.
17. Granice, komunikacija i strukutre lakune tendinee tarzalnog kanala
Lacuna tendinum omeđena je sa stratum profundum retinakuluma i m. abductor halluscis te
calcaneusom i talusom.
Kroz nju prolaze tetive m. tibialis posterior, m. flexor hallucis longi, m. flexor digitorum longi.
18. Prostori i strukture između vezivnih ovojnica dorzuma stopala
Površinski prostor dorzuma stopala nalazi se između površinskog i srednjeg lista vezivne ovojnice i u
njemu se nalaze tetive m. tibialis anterior, m. extensor hallucis longus, m. extensor digg. longus.
Duboki prostor dorzuma stopala nalazi se između srednjeg i dubokog lista ovojnice dorzuma i u
njemu se nalaze m. extensor hallucis brevis, m. extensor digg. brevis, n. fibularis profundus, a.
dorsalis pedis i njezine pratede vene.
19. Vezivne ovojnice plante stopala, te slojevi mišida plante stopala
Fascia plantaris sastoji se od dva lista: aponeurosis plantaris, površinski list i lamina profunda, duboki
list.
Plantarna aponeuroza ima središnji dio koji je deblji te lateralni i medijalni dio. Središnji dio polazi s
tuber calcanei i pruža se to metatarzofalangealnihi zglobova. U distalnom se dijelu nalaze zadebljanja
lig. metatarseum trasversum superficiale, a proksimalnije u razini metatarzalnih kostiju fasciculi
transversi. Medijalni dio pokriva medijalnu skupinu mišida plante pedis, alateralni prektiva lateralnu
skupinu mišida.
Lamina profunda prekriva plantarnu stranu plantarnih i dorzalnih interosealnih mišida i veže uz donju
stranu metatarzalnih kostiju.
 Septum intermusculare mediale polazi od medijalnog dijela aponeuroze do plantarne strane os
naviculare, os cuneriforme mediale i os metatarsale I.
Septum intermusculare laterale polazi od lateralnog dijela plantarne aponeuroze na petu
metatarzalnu kost.
Mišidi plante stopala od površine:
1. sloj: m. abductor hallucis, m. flexor digg. brevis, m. abductor digiti minimi
2. sloj: m quadratus plantae, tetiva m. flexor hallucis longi i tetiva m. flexor digg. longi, mm.
lumbricales
3. sloj: m. flexor hallucis brevis, m. addcutor hallucis, m. flexor digiti minimi brevis
4. sloj: mm. interossei, tetiva m. tibialis posterior i tetiva m. fibularis longus
20. Granice i strukture medijalnog prostora plante stopala
Medijalni prostor plante stopala omeđuju os naviculare, cuneiforme 1 i metatarsale 1, plantarna
aponeuroza (površno i medijalno kod hvatišta na kosti tarzusa i metatarzusa) te septum
intermusculare mediale. U njemu se nalaue m. abductor hallucis, m flexor hallucis brevis, tetiva m
flexor hallucis longus, n. plantaris medijalis, n. dig. plantaris proprius za prvi prst te a. plantaris
medijalis s popratnim venama.
21. Granice i strukture središnjeg prostora plante stopala
Središnji prostor stopala nalazi se između lamine profundae fascie plantaris i aponeuroze te
medijalnog i lateralnog intermuscularnog septuma, a u njemu se nalaze m. quadratus planta, mm.
lumbricales, m. adductor hallucis, tetiva m. flexor digg. longi, a. i n. plantarlis lateralis i n. plantaris
medialis.
22. Granice i strukture lateralnog prostora plante stopala
Lateralni prostor plante stopala omeđuju os calcaneum i os cuboideum, os metatarsale V i
aponeuroza (dubinski-površinski) te septum intermusculare laterale i aponeuroza koja se veže na lig.
plantare longum i V. metatarzalnu kost. U njemu se nalaze m. abductor digiti minimi, m. flexor digiti
minimi brevis, a. i n. dig. plantaris proprius za peti prst.
23. Granice i strukture intermetatarzalnog prostora plante stopala
Intermetatarzalni prostor plante omeđuju lamina profunda fascie dorsalia i lamina profunda fascie
plantaris,a u njemu se nalaze mm. interossei i tetive m. tibialis posterior i m. fibularis longus.
24. Topografski odnosi priležedih živčanih struktura uz tijek vene safene magne i parve

GLAVA I VRAT (3 pitanja)

1. Inervacija kože glave i vrata

koža parotideomaseterične regije: n auriculotemporalis(V3) I n auricularis magnus(plexus cervicalis,
c2, rr cutanei od plexusa,rr ventalis nn spinales)
koža lica - V1, V2, V3
 nos:
korijen - n supra I n infratrochlearis(n ophthalmicus)
hrbat - r nasalis externus n ethmoidalis ant (V1)
nosnih krila - rr nasales externi n infraorfitalis (V2)
predvorja nosa - rr nasales interni n infraorbitalis (V2)
vjeđe(i spojnica isto):
lat dio gornje - rr palpebrales n lacrimalis (V1)
središnji dio gornje - rr palpebrales r lat n supraorbitlis(V1)
med dio gornje - rr palpebrales od n sura I infratrochlearis (V1)
mmed I središnji donje - rr palpebrales inferiores n infraorbitalis (V2)
lat - n zygomaticofacialis (V2)
koža temporalne:
n zygomaticotemporale (V2) I n auriculotemporalis (V3)
koža submandibularnog trokuta:
n transversus colli (plex cerv) n auricularis magnus(plex cerv)
gornja usna - n infraorbitalis(V2)
donja usna - n mentalis (V3)
obrazi - n buccalis (n masticatorius od V3) I infraorbitalis(V2)
koža trigonum caroticus - n transversus colli (plex cervic)
regio colli lat - n occipitalis minor I nn supraclaviculares (plexus cervic) I stražnje grane C3-C4
koža nuhalne regije - n occipitalis major(r dors C2), occipitalis tertius(r dors c3), nn cervicales 4-5?, n
occipitalis minor(plexus cerv)
plexus = ventralne grane
n. Ophtalmicus - nos, gornje vjeđa, čelo I tjeme do lamboidnog šava
n maxillaris - donja vjeđa, obrazi?, gornja usna, prednja str sljepoočne regije
n mandibularis -donja usna, brada, lat str lica(oko mandibule) I sljepoočna regija
grane plexus cervicalis(rr ventrales): n occipitalis minor, n auricularis magnus, n transversus colli, nn
supraclaviculares - prednje I lat područje vrata, uška I iza I gore od nje
rr dorsales vratnih spinalnih – n occipitalis major i n.occipitalis tertius + izravni ogranci C7 iC8 - od
lamb šava dolje stražnja str glave I vrata - n occipitalis major?
2. Vaskularizacija kože i potkožnih struktura glave i vrata
A carotis externa – a facialis (a labialis inferior i superior i a angularis), a occipitalis(r mastoideus, r
auricularis), a auricularis posterior (r auricularis), a temporalis superficialis (a transversa faciei, rr
auriculares anteriores, a zygomaticoorbitalis, r frontalis, r parietalis), a maxillaris (a infraorbitalis)
a carotis interna – a opthalmica (a supratrochlearis, a supraorbitalis,a dorsalis nasi)
Waldy
skalp:
A - od a carotis externe I interne, brojne anastomoze. Sprijeda a supraorbitalis(a car int), lat a temp
superficialis(završna a car ext), straga a occipitalis I a auricularis post(externa)
V - vene tvore mrežu koja otječe u v jug internu I externu. Putem vv emissariae one su povezane s vv
diploicae I sa sinusima dure. V supraorbitalis preko v ophth sup s sinus cavernosus, vv temporales
superfic putem v retromandibularis s plex pterygoideus
lice:
a facialis -> a angularis <-> a dorsalis nasi iz a opthalmica
anastomozira?tko? S a transversa faciei(a temp superficialis)
ostali ogranci:
a opthalmica(a car int)- za čelo, vjeđe I vanjsku str nosa
a infraorbitalis(a mixillaris) -koža obraza I donje vjeđe
a mentalis (a maxillaris) - brada
a temp superfic(car ext)
V- v facialis u v jug internu (bitna anastomoza v facialis I v opthalmica sup -. Sinus cavernosus)
3. Vaskularizacija i inervacija srednjeg uha i slušne tube
Srednje uho(auris media/cavitas tympani) obuhvada prostor bubnjišta i unutar njega smještene
slušne košdice. Srednjem su uhu pridružene mastoidne cellule I slušna tuba(tuba auditiva)?
Vaskularizacija bubnjišta: a tympanica anterior (a maxillaris; s chrdom tympani kroz fissura
petrotympanica), a tympanica posterior (a stylomastoidea; apertura tympanica canaliculi chorde
tympani s chorom tymp), a tympanica superior (a meningea media; canalis n petrosi minoris s n
petrosus minor), a tympanica inferior ( a pharyngea ascendens; ccl tympanicus s n tympanicus), rr
caroticotympanici (a carotis interna; ccl caroticotympanici s nn caroticotympanici)
venska: plexus venosus pterygoideus(v jug interna), sinus petrosus superior(sinus sigmoideus; v jug
interna), sinus petrosus inf(v jugularis interna)
Inervacija:
n stapedius (VII) + n tensor tympani (V) = motorno za m stapedius I m tensor tympani
n tympanicus (IX; ccl tympanicus) odjetna inervacija sluznice bubnjišta
nn caroticotympanici (plexus car internus, ggl cervicale sup; ccl caroticotympanici)–
simpatikus(vazokonstriktorna)
parasimp(dolazi u plexus putem n tympanicus I od njega se odvajaju kao n petrosus minor) , simp I
osjetna inervacija oblikuju plexus tympanicus
mastoidni antrum
a tympanica post(a stylomast), v emissaria mast(sinus sigmoideus), v auricularis post(v jug externa),
sins sigmoideus(v jug int)
r meningeus n mandibulars osjetno inervira sluznicu mast antruma I celula
tuba auditiva
vask – a pharyngea ascendens (a carotis ext); a meningea media (a maxillaris) + plexus venosus
pharyngeus
inerv – najvedi dio osjetno inervira r meningeus ganglii pterygopalatini(nV; sutura petrosquamosa) ;
a bubnjišni kraj inervira plexus tympanicus( IX.)
4. Komunikacije i strukture srednjeg uha
fissura petrotympanica - fossa infratemporalis I bubnjište
- chorda tympani I a tympanica anterior
apertura tympanica canaliculi chordae tympani - canalis n facialis I bubnjište
-chorda tympani I a tymp post
canalis n petrosi minoris - izvanduralni prostor srednje jame I bubnjište
- n petrosus minor I a tympanica sup
canaliculus tympanicus - petrozna koštana udubina u krovu parafaringealnog prostora I bubnjište
- n tympanicus I a tympanica inf
canaliculi caroticotympanici - canalis caroticus I bubnjište
- nn caroticotympanici I rr caroticotympanici a car internae
fissura tympanoscuamosa - fossa infratemp I bubnjište
- spojne vene bubnjišta I ptp plexusa
sutura petrosquamosa - infratemp udubine I mast celula I antruma
- r meningeus n mandibularis

Membrana tympanica(granica vanjskog I srednjeg uha); baza stremenai membrana tympanica

secundaria (na granici srednjeg I unutranjeg uha)
prema straga – cellulae mastoideae (od recessusa epitympacicusa)
prema naprijed i dolje:(od hypotympanuma) tuba auditiva(tuba pharyngotympanica) – nasopharynx
stijenke:
prednja - pares caroticus - tanka košt pregrada koja odjeljuje bubnjište od c caroticusa, tu se otvara
canalis musculotubarius koji je septumom podijeljen na gorji manji dio, semicanalis m tensoris
tympani I donji vedi, semicanalis tubae pharyngotympanicae, posterolat kraj septuma je proc
cochleariformis, tu je I ccl caroticotympanici -simp vlakna
 stražnja - paries mastoideus - u središnjem dijelu je eminentia pyramidalis s otvorom za prolaz tetive
m stapediusa na vrhu, gredica iz smjera ovalnog otvora -ponticulus, a ispod gredice I piramide sinus
tympani, iznad razine piramide te iza I iznad ovalno otvora je prominentia canalis facialis I iznad nje
eminentia canalis semicircularis lateralis, iza I lat od piramide sinus posterir I iznad njega fossa
incudis, posteroinf od piramide otvara se apertura tympanica ccli chordae tympani
gornja - paries tegmentalis koju tvori krajnji lat dio prednje str piramide sljepoočne kosti
donja - paries jugularis - tu je prominentia styloidea, a odvaja bubnjište od bulbusa superior v
jugularis
lat - paries membranaceus - tvori ugl membrana tympani u žlijebu sulcus tympanicus, iznad
membrane squama ossis temporalis
med - paries labyrinthicus - najvedi dio koštano izbočenje bazalnog zavoja pužnice - promontorium,
na njemu je sulcus promontorii u kojem je n tympanicus, više I iza njega je ovalni otvor fenestra
ovalis/vestibuli(u njemu je baza stremena) u jamici fossula fenestrae vestibuli. Ispred ovalnog je onaj
proc cochleariformis, a iza I iznad na granici sa stražnjom stijenkom prominentia canalis facialis.
Ispod I iza promontoria okrugli otvor u kojem je membrana secundaria Scarpeae, fenestra
rotunda/cochleae u fossuli fenestre cochlee
ossicula auditiva?
epitympanum, mesotympanum, hypotympanum - podjela bubnjišta s obzirom na to gdje je u razini
bubnjida
nabori sluznice bubnjišta: plica mallearis ant I post, plica chordae tympani, plica incudis , plica
stapedis
recessus membranae tympanicae ant, post I sup
tuba auditiva - ostium tympanicus u prednjem donjem dijelu bubnjišta, ostium pharyngeum na lat
stijenci nazoharynxa, iznad m constrictor pharyngeus sup, 1/3 lat pars ossea do isthmusa pa 2/3 m ed
pars cartilaginea(dolje I dolje medijalno nema hrskavice ved membrana pharyngobasilaris?) + m
tensor(n tensor vp nV) I m levator veli palatini(n vagus) šire lumen pars cartilaginea
5. Građa, inervacija i vaskularizacija vanjskog uha i bubnjida
Vanjsko uho građeno je od auricule i meatus acusticus externus. Auricula je građena od elastične
hrskavice cartilago auricularis(koža prirasla uz nju) i dijela bez hrskavice, ušne resice, lobulus
auriculae(podvostručenje kože). Na uški nalazimo helix(crus I cauda, spina helicis), antihelix(crura
antihelicis I između njih fossa triangularis-medinentia ft na med stran uške), tragus i antitragus,
scaphu(udubina između helixa I antihelixa; eminentia scarphe medijalno) ,conchu auriculris(unutar
konkaviteta antiheliksa,cymba I cavum conchae, incisura anterior, incisura intertragica), sulcus
auriculae post, porus acusticus externus.
Ušku opskrbljuju a. auricularis posterior iz a. carotis externe i rr. auriculares anteriores iz a.
temporalis superficialis. Krv odvode v. auricularis posterior i v. temporalis superficialis koje se
ulijevaju v. retromandibularis pa u v. jugularis externu.
Ušku inerviraju motorno rr. Temporales(m prednje str) i n. auricularis posterior(stražnja str)od n.
Facialisa(rudimentarne mišide), a osjetno n. auriculotemporalis n. Mandibularisa(prednji dio), n.
auricularis magnus i n. occipitalis minor iz plexus cervicalis(donji I stražnji dio).
Meatus acusticus externus je kanal oblika slova S dug oko 3,5cm čija je lateralna tredina građena od
hrskavice, a medijalne 2/3 građene od sljepoočne kosti. Usmjeren je od natrag i gore prema naprijed
i dolje. Hrskavični dio vanjskog zvukovoda obložen je kožom s dlačicama I lojnim žlijezdama
glandulae ceruminosae. Na medijalnom kraju je sulcus tympanicus u kojem je membrana tymp.
Vanjski zvukovod opskrbljuju a. auricularis posterior i a. temporalis superficialis iz a. carotis externae
i a. auricularis profunda iz a. maxillaris. Krv odvode v. auricularis posterior i v. temporalis superficialis
koje se ulijevaju u v. retromandibularis pa u v. jugularis externu.
Vanjski zvukovod osjetno inervira n. Auriculotemporalis(nV), a donji dio stijenke r. auricularis n. vagi.
Bubnjid,membrana tympanica nalazi se učvršden u sulcus tympanicus anulus tympanicus osseus, a
kožni je nabor s 3 sloja(koža, vezivna ovojnica=stratum proprium s vanjskim radijalnim slojem I
unutarnjim kružnim, sluznica) na granici vanjskog i srednjeg uha. U sredini se nalazi umbo membrane
 tympani(odgovaara pripoju vrška drška čekida) od kojeg se proteže superoanteriorno stria mallearis
koju čini manubrium mallei utkan u bubnjid I koja završava s prominentia mallearis(proc lat čekida)
Lateralno je bubnjid prekriven kožom, a medijalno sluznicom između kojih je vezivna osnovica
građena od stratum radiale, vanjskog sloja i stratum circulare, unutarnjeg sloja. Bubnjid ima pars
flacida anterosuperiorni dio iznad nabora plica malleolaris anterior i posterior.
Bubnjid opskrbljuju a. auricularis posterior/profunda? a. carotis externae i a. stylomastoidea a.
auricularis posterior. Krv odvode v. Retromandibularis(v jug ext) i plexus venosus pterygoideus(v jug
int). Vanjsku stranu bubnjida osjetno inervira r. auricularis n. Vagi (središnji dio vanjske str) i n.
Auriculotemporalis(tj njegova grana n meatus acustici externi/r membr tymp;nV), a unutarnju stranu
plexus tympanicus(vlakna putem n tymp od n IX).
6. Membranski i koštani labirint unutarnjeg uha i komunikacije koštanog labirinta, n.
vestibulocochlearis
Koštani labirint je „kalup“ za membranski labirint i izgleda poput njegovog odlijeva, a nalazi se u
petroznom dijelu sljepoočne kosti, između med stijenke bubnjišta I dna unutarnjeg slušnog
hodnika?. Sastoji se od vestibuluma, šupljine u kojoj se nalaze sacculus i utriculus i canales
semicirculares ossei koji na jednom kraju imaju prošireni krak crus ampullare s ampullom dok na
drugom kraju završavaju bez proširenja. Koštana cochlea sastoji se od basis cochaleae i cupulae
cochleae (vrh). Osovina cochleae je modiolus. Canaliculus cochleae počinje kod okruglog otvora.
Membranozni labirint sastoji se od utriculusa, saculusa, tri membranozna ductusa semicircularesa i
ductus cochearisa. Ductusi semicircularisi su povezani s utriculusom na jednoj strani (anterior i
posterior se spajaju), a polaze svaki uz svoje ampullae. Iz sacculusa polazi ductus saccularis, a iz
utriculusa ductus utricularis koji se spajaju u ductus utriculosaccularis koji kao ductus
endolymphaticus te završava u saccus endolymphaticus i probija piramidu kroz aqueductus
endolymphaticus. Sacculus je preko ductus reuniensa povezan s ductusom cochlearisom.
Sacculus i utriculus imaju macule, zadebljala osjetna polja iz kojih polaze n. utricularis tj. n.
saccularis.
N. utricularis i n. saccularis zajedno s n. ampullaris posterior čine pars vestibularis n.
vestibulocochlearisa. Pars cochlearis živca prolazi kroz koštane otvore unutarnjeg slušnog hodnika –
tractus spiralis foraminosus.
N. vestibulocochlearis polazi iz jezgara nuclei vestibulares i nuclei cochleares te izlazi u
pontocerebelarnog kutu te tvori ganglion cochleare i ganglion vestibulare.
7. Inervacija tvrde moždane ovojnice (kao I koža)
Moždanu ovojnicu endokranija osjetno interviraju r. tentorii n. ophtalmici (lateralna stijenka
kavernoznog sinusa, gornja strana tentoriuma cerebelli, parijetookcipitalni dio dure, stražnji dio falxa
cerebelli), r. meningeus n. maxillarisa (srednja i prednja lubanjska jama, ide uz a meningea med I
njenu r frontalis), r. meningeus n. mandibularisa (srednja lubanjska jama-srednji I stražnji dio), r.
meningeus n. vagi (donja strana tentorium cerebelli, ovojnica uz transverzalni i okcipitalni sinus), rr
dorsales nn. Cervicales c2-3 (dno stražnje lubanjske jame oko foramen magnum kroz canalis n
hypoglossi).
Simpatička (vazomotorna) inervacija za infratentorijalno područje dolazi od ganglio cervicale
inferius(uz tijek a vertebralis), a za supratentorijalno iz ggl cervic superior(uz tijek a car interna ugl ali
I eksterna).
Tvrdu moždanu ovojnicu kralježnične moždine inerviraju rr. meningei nn. Spinalium(idu povratno
kroz foramen intervertebrale u epiduralni prostor gdje se podijele na r ascendens I r descendens,
imaju I vazomotorna simpatička vlakna)
8. Vaskularizacija tvrde moždane ovojnice
Supratentorijalni dio dure vaskularizira a. meningea anterior a. ethmoidalis anterior, a. meningea
media a. maxillaris i r. meningeus a. lacrimalis (a. ophtalmicae).
Infratentorijalni dio vaskuraliziraju a, meningea posterior a. pharyngeae ascendens(a car ext), r.
meningeus a. Occipitalis(a car ext), r. meningeus a. vertebralis (a. subclaviae).
 Duru kralježnične moždine rr. spinales a. vertebralis, rr. spinales aa. intercostalum posteriorum iz
aorte thoracicae, rr. spinale aa. Lumbalum(aorta abd) i rr. spinales aa. sacralum lateralum a. iliacae
internae.
Venska vaskularizacija dure
endokranija- vv meningeae (anastomoziraju s diploičnim; plex venosus pterygoideus)-sinus venosus
durae materis(v jugularis) ?
Kralježnične moždine - plexus venosi vertebralis interni ( koji se ulijevaju u v lumbalis ascendens, v
azygos, v hemyazygos, v hemyaz accessoira, v intercostalis superior, v vertebralis)
epidurali spletovi unutar (kralježničnog kanala):
-plexus venosus vertebralis internus ant(pritoci vv basivertebrales-komunikacija s plex ext ant, vv
spinales) I post(pritoci vv spinales). Internus ant I post anastomoziraju međusobno I tako čine prsten
oko kralj moždine.
izvan kanala:
-plexus venosus vertebr externus ant I post(anastomotskim venama kroz ligg flava anastomozira s
inteernus post)
odvodnja krvi iz tih 4 plexusa- putem vv intervertebrales u vv vertebrales, vv intercost post, vv
lumbales, vv sacrales lat.
9. Prostori između moždanih ovojnica i izdanci dure
ovojnice izvana prema unutra:
pachymeninx: dura mater(stratum periostale I stratum meningeale)
leptomeninx: arachnoidea I pia mater
Spatium epidurale je prostor između periostalnog lista dure i unutarnje strane kosti neurokranija.
Spatium subdurale je prostor između meningealnog lista dure i arahnoideje.
Spatium subarachoidale je prostor između arahnoideae i pie mater.
U spatium epidurale nalaze se aa. meningeae i rr. Meningei (u epiduralnom medullae spinalis- rr
meningei nn spinalum-osjetna inervacija dure, plexus venosus vertebralis internus I masno tkivo) , u
spatium subdurale nalaze se površinske vene mozga-neposredno prije utoka u sinuse dure, a u
spatium subarachoidale nalaze se nn. craniales, arterije mozga i površinske vene mozga/arterije I
vene km I u subarahnoidalnom prostoru je likvor (i proširenja, cisterne, nastale zbog
nekongruentnosti mozak-kost)
Meningealni list dure mater tvori podvostručenje u vodoravnoj ravnini tentorium
cerebelli(nepotpuni krov stražnje lubanjske jame, odjeljuje zatiljni režanj velikog mozga od malog
mozga) i diaphargmu sellae(krov udubine turskog sedla), a u mediosagitalnoj ravnini falx
cerebri(pruža se u fissura longitudinalis cerebri I odjeljuje polutke velikog mozga) i falx
cerebelli(odjeljuje polutke malog mozga). Podvostručenja susjeluju u tvorbi venskih sinusa dure-
sinus petrosus sup, transversus, confluens->tentorium cerebelli, sinus sagittalis sup I inf, rectus I
confluens sinuum->falx cerebri, confluens sinuum, sinus occipitalis, rectus->falx cerebelli
Waldy kaže da je epiduralni prostor kralj moždine zapravo periduralni jer se dura tu dijeli na 2 lista I
između njih je masno tkivo I blablbla??
Granulationes arachnoidae izdanci su arachnoidee koji idu krz duru u venske sinuse, posebno sinus
sagittalis superior, likvorom su ispunjeni I važni su za reasorpciju likvora. Kada ti izdanci idu do vv
diploe zovu se Pacchionijeve granulacije.
Dura tvori invaginacije oko spinalnih ganglija I korijena u kralježničnom kanalu?
10. Kosti i komunikacije prednje lubanjske jame
Prednju lubanjsku jamu tvore os frontale, os ethmoidale i ala minora ossis sphenoidalis.
11. Kosti i komunikacije srednje lubanjske jame
Srednju lubanjsku jamu tvore ala majora i procc. pterygoidei ossis sphenoidalis te pyramis i pars
tympanica ossis temporalis.
12. Kosti i komunikacije stražnje lubanjske jame
Stražnju lubanjsku jamu tvore pars mastoidea i pyramis ossis temporalis, os parietale i os occipitale.
 Kosti lubanje – podjela prema smještaju:

KOSTI
KOSTI VISCEROKRANIJA OSTALE KOSTI
NEUROKRANIJA
 os occipitale  os ethmoidale  ossicula auditus:
 os sphenoidale  ossa nasalia o malleus
 os frontale  ossa lacrimalia o incus
 ossa parietalia  conchae nasales o stapes
 ossa temporalia inferiores  os hyoideum
 ossa suturalia  vomer
 ossa zygomatica
 ossa palatina
 maxillae
 mandibula

Kosti lubanje – podjela prema razvoju:

KOSTI
KOSTI DEZMOKRANIJA OSTALE KOSTI
HONDROKRANIJA
(svod lubanje + viscerokranij) (enhondralno okoštavanje)
(baza lubanje)
 os occipitale  os frontale  ossicula auditus:
Meckel
(osim skvame)  ossa parietalia ova o malleus
hrska
 os sphenoidale  squama ossis occipitalis vica o incus
Reicher
(osim lamina med.  pars squamosa ossis tova o stapes
hrska
proc. pterygoidei) temporalis vica
 pars petrosa ossis  pars tympanica ossis  os hyoideum
temporalis temporalis
 lamina cribrosa ossis  kosti viscerokranija
ethmoidalis

Glavne suture:
 sutura sagittalis – okoštava u dobi 20 – 30 god.
 sutura coronalis – okoštava u dobi 30 – 40 god.
 sutura lambdoidea – okoštava u dobi 40 – 50 god.
Fontanele:
 fonticulus anterior – zatvara se do 36. mjeseca
 fonticulus posterior – zatvara se u 3. mjesecu
 fonticulus anterolateralis – zatvara se u 6. mjesecu
 fonticulus posterolateralis – zatvara se u 18. mjesecu
Pojedinačne kosti lubanje

Os frontale Os palatinum
 squama frontalis  lamina perpendicularis
 partes orbitales  lamina horizontalis
 pars nasalis
Maxilla
Os occipitale  corpus maxillae
 pars basilaris  processus frontalis
 partes laterales  processus zygomaticus
 squama ossis occipitalis  processus palatinus
 processus alveolaris
Os sphenoidale
 corpus Mandibula
 alae majores  corpus mandibulae
 alae minores  angulus mandibulae
 processus pterygoidei  ramus mandibulae:
o processus condylaris:
Os temporale  caput mandibulae
 pars squamosa  collum mandibulae
 pars petrosa o processus coronoideus
 pars tympanica
Os hyoideum
Os ethmoidale  corpus ossis hyoidei
 lamina perpendicularis  cornua majora
 lamina horizontalis  cornua minora
 partes laterales

Os zygomaticum
 processus temporalis
 processus maxillaris
processus frontalis
Kanali i otvori lubanje

Os occipitale:
 foramen magnum:
o medulla oblongata
o a. spinalis anterior et posterior, vv. spinales o a. vertebralis
o radices spinales n. accessorii
 canalis n. hypoglossi: o n. hypoglossus
o plexus venosus canalis n. hypoglossi
o ogranci rr. dorsales C2 – C3 (za inervaciju stražnje lubanjske jame)
 canalis condylaris:
o v. emissaria condylaris (iz sinus sigmoideus) Os frontale:
 foramen/incisura frontalis: o a. supratrochlearis
o r. medialis n. supraorbitalis
 foramen/incisura supraorbitalis: o a. supraorbitalis
o r. lateralis n. supraorbitalis
Os sphenoidale:
 canalis opticus: o n. opticus
o a. ophthalmica (sa simpatičkim spletom) o a. et v. centralis retinae
 fissura orbitalis superior:
 o n. oculomotorius, n. trochlearis, n. abducens
o n. nasociliaris, n. lacrimalis, n. frontalis (sve ogranci n. ophthalmicus)
o r. meningeus a. lacrimalis
o v. ophthalmica superior
 foramen rotundum:
o n. maxillaris
 foramen ovale:
o n. mandibularis
o plexus venosus foraminis ovalis
 foramen spinosum:
o r. meningeus n. mandibularis
o a. et v. menigea media
 canalis pterygoideus Vidii:
o n. petrosus major, n. petrosus profundus
o a. et v. canalis pterygoidei
Os ethmoidale:
 lamina cribrosa:
o fila olfactoria
o a. et v. ethmoidalis anterior
Os temporale:
 canalis caroticus:
o a. carotis interna
o plexus venosus caroticus
o plexus sympaticus caroticus
 canaliculi caroticotympanici:
o nn. caroticotympanici (simpatički splet)
o rr. caroticotympanici a. carotis internae
 foramen mastoideum:
o v. emissaria mastoidea (spaja sinus sigmoideus i v. occipitalis)
 canaliculus mastoideus:
o r. auricularis n. vagi (ulazi u lubanju)
 canaliculus tympanicus:
o n. tympanicus
o a. tympanica inferior
 canalis n. facialis (otvara se na foramen stylomastoideum): o n. facialis
o a. stylomastoidea
 canalis n. petrosi majoris (otvara se na hiatus n. petrosi majoris seu hiatus facialis): o n. petrosus major
o r. petrosus a. meningeae mediae
 canalis n. petrosi minoris (otvara se na hiatus n. petrosi minoris):
o n. petrosus minor
o a. tympanica superior
 canalis chordae tympani:
o chorda tympani
o a. tympanica posterior
 fissura petrotympanica Glaseri:
o chorda tympani
o a. tympanica anterior
 fissura tympanomastoidea:
o r. auricularis n. vagi (izlazi iz lubanje)
 fissura tympanosquamosa:
o komunikantne vene između bubnjišta i plexus pterygoideus
 sutura petrosquamosa:
o sinus petrosquamosus (emisarna vena koja je rijetko prisutna u odraslih)
 meatus acusticus internus:
 o n. facialis, n. vestibulocochlearis (ulaze u temporalnu kost)
o a. et v. labyrinthi
 canaliculus cochleae (otvara se na apertura externa canaliculi cochleae):
o ductus perilymphaticus
o v. canaliculi cochleae
 apertura externa aquaeductus vestibuli:
o ductus endolymphaticus
o v. aquaeductus vestibuli
Os zygomaticum:
 foramen zygomaticoorbitale: n. zygomaticus (ulazi u koštani kanal zigomatične kosti)
 foramen zygomaticofaciale: r. zygomaticofacialis (izlazi iz zigomatične kosti)
 foramen zygomaticotemporale: r. zygomaticotemporalis (izlazi iz zigomatične kosti)
Os palatinum:
 canalis palatinus minor (canales palatini minores ako ih je vi še): o aa., vv. et nn.
palatini minores
Maxilla:
 canalis infraorbitalis:
o a., v. et n. infraorbitalis
 canalis incisivus:
o a. et n. nasopalatinus
 canales alveolares anteriores et posteriores:
o aa., vv. et nn. alveolares anteriores et posteriores
Mandibula:
 canalis mandibulae:
o a., v. et n. alveolaris inferior
 foramen mentale:
o a., v. et n. mentalis

Otvori koje čine više kostiju:

 foramen jugulare:
o kosti: incisura jugularis ossis occipitalis proc. jugularis ossis
occipitalis incisura jugularis ossis temporalis
o strukture:

n. glossopharyngeus, n. vagus, n. accessorius

a. meningea posterior

v. jugularis interna (sinus petrosus inferior)
 foramen lacerum (u živog čovjeka ga većim dijelom zatvara fibrocartilago basillaris):
o kosti: os sphenoidale, os temporale
o strukture:

n. petrosus major (izlazi iz lubanje)
 fissura sphenopetrosa:
o kosti: os sphenoidale, pars petrosa ossis temporalis
o strukture:

n. petrosus minor (izlazi iz lubanje)
 foramen ethmoidale anterius et posterius:
o kosti: os frontale, os ethmoidale
o strukture:

a., v. et n. ethmoidalis anterior et posterior
p fissura orbitalis inferior:
kosti: os sphenoidale, os palatinum, os zygomaticum, maxilla
o strukture:

a., v. et n. infraorbitalis, v. ophthalmica inferior (komunikantna vena)

n. zygomaticus
 rr. orbitales ggl. Pterygopalatini

 canalis nasolacrimalis:
 o kosti: maxilla (sulcus lacrimalis), os lacrimale
o strukture:

ductus nasolacrimalis
 foramen sphenopalatinum:
o kosti: os palatinum, os sphenoideum
o strukture:

a., v. et n. nasopalatinus

rr. nasales n. maxillaris
 canalis palatovaginalis (canalis pharyngeus):
o kosti: proc. vaginalis ossis sphenoidalis proc. sphenoidalis ossis palatini
o strukture:

r. pharyngeus ggl. pterygopalatini

r. pharyngeus a. maxillaris
 canalis palatinus major (canalis pterygopalatinus):
o kosti: sulcus palatinus major maxillae sulcus palatinus major ossis palatini
o strukture:

a., v. et n. palatinus major

Basis cranii (baza lubanje)

Basis cranii externa:

a) prednji dio:
 proc. palatinus maxillae
 lamina horizontalis ossis palatini
b) srednji dio:
 ossa temporalia:
o facies inferior ossis temporalis
o proc. styloideus et proc. mastoideus ossis temporalis
o fossa mandibularis ossis temporalis
 os sphenoidale:
o corpus ossis sphenoidalis
o alae majores
o proc. pterygoidei
c) stražnji dio:
 os occipitalis

Basis cranii interna:

a) fossa cranii anterior:
 pars orbitalis ossis frontalis
 corpus et alae minores ossis sphenoidalis
 lamina cribrosa ossis ethmoidalis
b) fossa cranii media:
 alae majores et corpus ossis sphenoidalis
 pars petrosa ossis temporalis (prednja strana piramide)
c) fossa cranii posterior:
 os occipitale
 pars petrosa ossis temporalis (stražnja strana piramide)
 corpus ossis sphenoidalis
Granica prednje i srednje lubanjske jame:
 crista alaris
 jugum sphenoidale
Granica srednje i stražnje lubanjske jame:
 piramida temporalne kosti
KOMUNIKACIJE KOŠTANIH REGIJA GLAVE

Komunikacije orbite
 canalis opticus – komunikacija sa srednjom lubanjskom jamom o n. opticus
o a. ophthalmica (s plexus symphaticus ophthalmicus) o a. et v. centralis
retinae
 foramen ethmoidale anterius – komunikacija s prednjom lubanjskom jamom (canalis orbitocranialis kroz
koji prolazi a. meningea anterior)
o a., v. et n. ethmoidalis anterior
 foramen ethmoidale posterius – komunikacija sa stražnjim etmoidnim celulama i sfenoidnim sinusom
o a., v. et n. ethmoidalis posterior
 fissura orbitalis superior – komunikacija sa srednjom lubanjskom jamom
a) kroz Zinnijev prsten (medijalni dio fisure):
o n. nasociliaris
o n. occulomotorius o n. abducens
b) lateralno od Zinnijeva prstena (lateralni dio fisure): o n. lacrimalis, n.
frontalis
o n. trochlearis
o r. meningeus a. lacrimalis (vraća se u lubanju) o v. ophthalmica
superior
 fissura orbitalis inferior – komunikacija s infratemporalnom i pterigopalatinskom udubinom
o a., v. et n. infraorbitalis o n. zygomaticus
o rr. orbitales ggl. pterygopalatini
o komunikantna vena v. opthalmica inferior – plexus pterygoideus
 canalis nasolacrimalis – komunikacija s donjim nosnim hodnikom
o ductus nasolacrimalis
 foramen zygomaticoorbitale –> zygomaticotemporale et zygomaticofaciale – komunikacija s temporalnom
udubinom i jagodičnim dijelom lica
o r. zygomaticotemporalis n. zygomatici
o r. zygomaticofacialis n. zygomatici
 canalis infraorbitalis – komunikacija s gornjom čeljusti
o a., v. et n. infraorbitalis

Komunikacije temporalne udubine

 foramen zygomaticotemporale et foramen zygomaticoorbitale – komunikacija s orbitom

Komunikacije infratemporalne udubine

 foramen ovale – komunikacija s endokranijem o n. mandibularis
o plexus venosus foraminis ovalis
 foramen spinosum – komunikacija s endokranijem o r. meningeus n.
mandibularis
o a. et v. meningea media
 fissura orbitalis inferior – komunikacija s orbitom
 fissura petrotympanica Glasseri – komunikacija s bubnjištem o a. tympanica
anterior
o chorda tympani
 canales alveolares posteriores – komunikacija s alveolama molara i premolara gornje
čeljusti
o aa., vv. et nn. alveolares posteriores
 canalis mandibulae – komunikacija s područjem brade
o a., v. et n. alveolaris inferior Komunikacije
pterigopalatinske udubine
 foramen rotundum – komunikacija s endokranijem srednje lubanjske jame o n. maxillaris
 canalis pterygoideus Vidii – komunikacija s područjem foramen lacerum vanjske strane baze lubanje
 o n. petrosus major (seu n. petrosus superficialis), n. petrosus profundus o a. et v. canalis
pterygoidei
 canalis palatovaginalis – komunikacija s nazofarinksom
o r. pharyngeus ggl. pterygopalatini
o r. pharyngeus a. maxillaris
 foramen sphenopalatinum – komunikacija s nosnom šupljinom
o n. nasopalatinus
o rr. nasales n. maxillaris
o a. et vv. sphenopalatinae
 canalis palatinus major – komunikacija s tvrdim nepcem
o a., v. et n. palatinus major
 canales palatini minores – komunikacija s tvrdim nepcem
o aa., vv. et nn. palatini minores

13. Topografski odnosi vratnih kralježaka

14. Arterijski prsten mozga i vaskularizacija moždanog debla
Arterijski ili Willisov prsten nalazi se na bazi mozga i omoguduje opskrbu mozga u slučaju prekida krvotoka
u jednom dijelu.
Mozak opskrbljuju 4velike arterije - 2 aa carotis interne I 2 aa vertebrales.
Aa vertebrales prolaze kroz foramen magnum I dolze u lubanju. Teku krtko po ventralnoj?str medulle oblongate
I prije ponsa se spoje L I D u a basilaris. A basilaris uzlazi po ventralnoj str mosta I na njegovom go rnjem rubu se
podijeli na 2aa cerebri posteriores koje aa comunicantes posterior povezuje s a carotis internom. A prednje
ogranke a carotis interne-aa cerebri anteriores sprijeda spaja a communicans anterior I tako na osnovici mozga
nastaje zatvoren arterijski prsten. Arterijske anastomoze su obično vrlo tanke pa nema značajne izmjene krvi
između ta 2 sustava pri normalnim uvjetila. Pri normalnom intrakranijalnom tlaku svaku polutku opskrbljuju
istostrane a carotis interna I a cerebri posterior.
A. carotis interna
tijek: prolazi lateralno od stijenke ždrijela (pars cervicalis) i ulazi u canalis caroticus partis petrosi ossis
temporalis (pars petrosa), zavija u obliku slova S u sinus cavernosus (pars cavernosa, karotidni sifon) te
ulazi u subarahnoidalni prostor (pars cerebralis)
ogranci:
o pars cervicalis – nema ogranaka!
pars
o petrosa
 aa. caroticotympanicae
 a. canalis pterygoidei
o cavernosa
pars
 r. meningeus
 r. sinus cavernosi
 a. hypophysialis inferior
 rr. ganglionares trigeminales
pars
o cerebralis
 a. ophthalmica
 a. hypophysialis superior
 a. choroidea anterior
 a. communicans posterior
 a. cerebri media terminalni ogranci
 a. cerebri anterior

A. ophthalmica
 tijek: odvaja se iz zadnjeg konveksong zavoja a. carotis interna prema naprijed, ulazi u canalis opticus ispod
n. opticus te dolazi u orbitu gdje se nalazi prvo lateralno od živca, a potom preko njega dolazi na medijalnu
stranu orbite gdje teče uz m. obliquus superior prema naprijed i u blizini trohleje se terminalno grana
ogranci:
o a. centralis retinae
a. lacrimalis – pruža se prema lat. kutu oka uz gornji rub m. rectus lat., daje ogranke:
 aa. palpebrales laterales
 r. meningeus
o aa. ciliares posteriores breves
o aa. ciliares posteriores longae
o rr. musculares – za mišiće oka
a. ethmoidalis posterior – kroz foramen
ethmoidale posterius do stražnjih etmoidnih celula
a. supraorbitalis - kroz incisura frontalis lat., grana se na čelu u r. medialis i r. lateralis (napomena:
grananje može započeti i prije prolaska kroz incizuru pa r. med. prolazi kroz med. incizuru, a r. lat.
kroz lat. incizuru)
a. ethmoidalis anterior – kroz foramen ethmoidale anterius do prednjih etmoidnih celula
o aa. palpebrales mediales
terminalni ogranci:
a. supratrochlearis
a. dorsalis nasi
Ogranci a. subclavia koji sudjeluju u opskrbi glave i vrata:
a. vertebralis
truncus thyreocervicalis

A. vertebralis tijek:
o pars praevertebralis – između m. scalenus anterior i m. longus colli
o pars transversaria – kroz foramina transversaria C6 – C1
o pars atlantica – iznad atlasa u sulcus a. vertebralis, probija membrana atlantooccipitalis
posterior i dura mater
o pars intracranialis – prolazi kroz foramen magnum u lubanju te se spajaju L i D a. vertebralis u a.
basilaris
ogranci na vratu:
o rr. musculares – za prevertebralne mišiće
o rr. spinales
o r. meningeus – za stražnju lubanjsku jamu ogranci unutar
lubanje:
o a. spinalis posterior – neparna
o a. spinalis anterior – parna
o a. cerebelli inferior posterior

15. Vaskularizacija kralježnične moždine

Opskrba kralježnične moždine dolazi iz aa. vertebrales koje svaka daju granu koje se spajaju u a. spinalis
anterior koja teče u fissura mediana anterior. Također dolazi iz aa. Intercostales post koji daju rr. spinales
koji ulaze u foramina intervertebralia i dijele se na ventralnu i dorzalnu granu. A. radicularis magna dolazi
preko drugog lumbalnog kralješka do lumbalnog dijela moždine iz aa. lumbales abdominalne aorte i dijeli
se na uzlaznu i silaznu granu te tvori a. spinalis anterior kao anastomoza između a. vertebralis i a.
radicularis magna.
A. spinalis posterior odvaja se od a. vertebralis nakon ulaska u lubanju i izlazi kroz foramen magnum.
16. Venski sustav mozga i kralježnične moždine
Vene mozga ulijevaju se u sinuse dure, a dijele se na površinske i dubinske.
Površinske vene ulijevaju se uglavnom u sinus sagittalis superior. Vv. cerebri superiores skupljaju krv iz
gornjem dijela hemisfera i ulijevaju se u sinus sagittalis superior. Vena sulcusa sagittalisa spaja se s v.
 cerebri media superficialis koja se ulijeva u sinus cavernosus pa se naziva v. anastomotica superior. V.
cerebri media superficialis leži površinski u sulcusu lateralis cerebri i ulijeva se u kavernozni sinus. Vv.
cerebri inferiores odvode krv s donje plohe hemisfera u sinuse donje skupine. Jedna od njih je v.
anastomotica inferior koja preko v. cerebri media superficialis povezuje sinus sagittalis superior s sinus
transversus. V. basalis skuplja vensku krv donje i medijalne plohe hemisfera i ulijeva se u v. cerebri magnu.
Dubinske vene mozga dolaze iz unutrašnjosti i ulijevaju se preko v. cerebri magnae u sinus rectus. Vv.
cerebri internae su dvije i odvode krv iz dubinskih dijelova hemisfera i na kraju se ujedinjuju te tvo re v.
cerebri magnu. V. cerebri magna kratko je završno deblo svih dubinskih moždanih vena i ulijeva se u sinus
rectus.
Vene moždine također se dijele u površinsku i dubinsku skupinu. Vv spinalis externae anteriores i vv.
spinales externae posteriores prate istoimene arterije i ulijevaju se u plexus venosus vertebralis internus
između dure i periosta.
Dubinske vene, vv. spinales internae prolaze duž centralnog kanala i poprečnim su anastomozama
povezane s površinskim venama.
17. Omeđenja i strukture parotideomaseterične regije i retromandibularne udubine
Regio parotideomasseterica regija je na lat strani lica, površnije od retromandibularne fosse. Nju omeđuju
okomita ravnina u razini polovice udaljenosti prednjeg ruba ušle i kuta usana te m. sternocleidomastoideus
s proc. mastoideus (sprijeda-straga) i arcus zygomaticus i donji rub mandibulae (gore-dolje).
Fossu retromandibularis omeđuju stražnji rub ramusa mandibulae i stražnji rub m. massetericus i m.
pterygoideus medialis & proc. mastoideus i m. sternocleidomastoideus (sprijeda&straga); vanjski zvukovog
i čahura art. temporomandibularis (gore) i venter posterior m. digastrici i m. stilohyioideus (medijalno).
U njima se nalaze glandula parotis, n. facialis, n, auriculotemporalis, n. auricularis magnus, a. carotis
externa, a. temporalis superficialis, v retromandibularis I nly parotidei.
18. Građa parotidne žlijezde
Glandula parotidea najveda je žlijezda slinovnica. Smještena je u parotideomaseteričnoj regiji I fossi
retromandibularis. Seže do arcusa zygomaticusa, do meatusa acusticusa externusa, ruba mandibule, a
sprijeda preko stražnjeg dijal vanjske str massetera. Ima svoju vezivnu ovojnicu, fascia perotidea koja je
nastavak površinskog lista fascie colli koji se raslojava u dva lista između angulusa mandibule I vrha proc
mastoideus. Površinski list se hvata na: proc mastoideus, hrskavični dio vanjskog slušnog hodnika do donjeg
ruba pro zygo. A duboki: vrh mastoidng, donja str piramide sljepoočne kosti lateralno od otvora canalis
caroticus, naprijed do spina ossis sphenoidalis. Duboki list srastao s fasciom massetera, pterygoideusa med,
venter post m digastrii, m stylohyoideus I m sternocleidomasteoideusa. Oblaže unutarnju str parotide I
granica je između parafaringealnog prostora(koji je med od nje)I retromandib udubine(koja je lat)
Žlijezda se može podijeliti u površinski i duboki dio koje odvaja grananje n. facialisa unutar žlijezde. Ductus
parotideus je odvodni kanal žlijezde, ide kroz corpus addiposum buccae I probija m buccinator. Ulijeva se u
papillu parotideu u razini drugog gornjeg kutnjaka. Može postojati I glandula parotis accessoria s gornje str
duktusa čiji izvodni kanali se u nj ulijevaju.
19. Inervacija i vaskularizacija parotidne žlijezde
Parasimpatička inervacija parotidne žlijezde dolazi od n. glossopharyngeusa (nucl. salivatorius inferior) čija
vlakna prelaze na n. Tympanicus(clc tymp), n. petrosus minor(fs sphenopetrosa) dolaze u ganglion
oticum(?) i preko r. comm. cum n. Auriculotemporalis preko n. Auriculotemporalisa(V3) s r. comm. cum n.
facialis na n. facialis koji konačno dolazi u žlijezdu.
Simpatička inervacija dolazi od nn. carotici externi iz ganglion cervicale superius(periart splet a temp
superficialis I a meningea media).
Parasimp I simp reguliraju izlučivanje sline?
Osjetna inervacija tkiva dolazi iz rr. parotidei n. Auriculotemporalis(V3), a parotidne fascije od n auricularisa
magnusa iz plexusa cervicalisa).
Žlijezdu opskrbljuju a. temporalis superficialis od a. carotis externae i a. transversa faciei(od a temp
superficialis).
 Krv odvode v. temporalis superficialis, v. facialis, v. retromandibularis, v. jugularis externa i plexus venosus
pterygoideus.
20. Vaskularizacija nosa i nosne šupljine
Vanjski nos opskrbljuju a dorsalis nasi(a ophthalmica, a carotis int), a infraorbitalis(a maxillaris, a carotis
ext), a labialis superior(a facialis, a carotis ext)a. facialis (nosna krila), a. infraorbitalis (hrbat) i a. dorsalis
nasi, a krv odvodi v. Facialis( u v jug internu, ili u v ang prema orbiti pa u v ophth sup u sinus cavernosus) .
Nosnu šupljinu oprskrbljuju ogranci a opthalmicae(aa ethmoidales ant-gornji prednji dio septuma I lat
stijenke I prednji dio krova te post gornji stražnji dio septuma, lat stijenke I stražnji dio krova. Ogranci a
maxilaris opskrbljuju ostale dijelove(donji prednji dio septuma , prednji dio dna - a nasopalatina, donji
stražnji dio septuma aa nasales posteriores septi, stražnji dio lat stijenke, stražnji dio krova I dna - aa
nasales posteriores laterales) a pomični dio septuma opskrbljuje a labialis sup od a faciali s(u središnjem
dijelu septuma art mreža svih art osim a lab sup)
Venska krv gornjeg dijela nosne šupljine u plexus venosus cavernosus(vv etmoidales ant I post, v opth sup),
donjeg prednjeg dijela šupljine(v facialis), središnjeg dijela lat stijenke -plex vensus pterygoideus, stražnjeg
dijela šupljine u plex venosus pharyngeus.
21. Inervacija nosa i nosne šupljine
Rr. buccales n. facialis motorno inervira vanjski nos, a osjetno grane opthalmicusa(n supratrochlearis I
infratrochlearis nosni korijen I r nasalis externus n ethmdalis ant hrpt) I grane n maxillarisa(krila- rr nasales
externi n infraorbitalis I predvorje - rr nasales inerni n infraorbitalis).
Opdenita podjela art vask I inervacije nosne šupljina može se podijeliti na gornji prednji dio(n opthalmicus I
a opthalmica) I donje stražnje(n maxillaris I a maxillaris)!
Septum:
gornji I gornji prednji dio- rr nasales interni med - n ethm ant(V1)
gornji srednji I srtažnji - rr nasales post sup med - (V2)
donji dio - n nasopalatinus - V2
donji prednji - r nasales rr alveolares sup ant - V1
Lat stijenka:
prednji dio stijenke I prednja 1/3 školjki - rr nasales lat interni n ethm ant - V1
stražnje 2/3 gornje I srednje školjke I gornjeg nosnog hodnika - rr nasales post sup lat V2
stražnje 2/3 donje školjke I srednjeg I donjeg hodnika -rr nasales post inf - V2
Krov:
n ethm ant - V1 I rr nasales post sup lat - V2
Dno:
n nasopalatinus I rr nasales post inf V2
Specijalna osjetna njušna inervacija - n olfactorius N1
Parasimpatička - od ggl ptp koja su tamo došla od n petrosus major a potiču od nucleusa
lacrimomuconasalisa od n intermediusa (n7) -. Za inervaciju sluznice nosne šupljine
simpatička - ggl ptp a potiču od ggl cerv sup I dolaze preko plexusa caroticusa internusa preko n petrosus
profundus u ggl ptp.
22. Omeđenja i komunikacije nosne šupljine
u gornji nosni hodnik otvaraju se - cellulae etmoidales mediales I post (etm sinusa) I u recesus sphenoidalis
sinus sfenoidalis( apertura sinus sphenoidalis, foramen sphenopalatinum?)
u srednji hodnik - sinus frontalis (u prednji dio), cellulae ethmoidales ant, sinus maxillaris (u srednji dio)
u donji hodnik - ductus nasolacrimlis (u prednji dio) -> apertura ductus nl Hasnerov zalistak
(po W, u gornji cellule post, a u srednji cellule ant I media; u infundibulum ethmoidale - sinus maxillaris,
frontalis I cellule ant, ne I med)
Lateralna stijenka, nosna pregrada, gornja i donja stijenka tj krov i dno nosne supljine
lateralna stijenka:
prednji dio: os nasale, proc. Frontalis maxille, os lacrimale
srednji dio: (conche strše s lat stijenke prema med u šupljinu) os etmoidalis s concha nasalis superior i
 media (obje od os etmoidale), concha nasalis inferior(zasebna kost), facies nasalis maxille
straznji dio: lamina perpendicularis ossis palatini, lamina medialis processus pterygoidei
nosna pregrada: crista i rostrum ossis sphenoidalis, lamina perpendiculariis ossis ethmoidalis, vomer i
cartilago septi nasi (prednji hrskavicni i straznji kostani dio), crista nasalis maxille i crista nasalis ossis
palatini(dolje ono od nepca kao), crus mediale cartilaginis alaris major
krov: os nasale, pars nasalis ossis frontalis(iznad je sinus front), lamina cribrosa ossis ethmoidalis, corpus
ossis sphenoidalis
dno: proc. Palatinus maxille, lamina horizontalis ossis palatini
komunikacije (i sa sinusima??)
foramina cribrosa s fossa crani anterior
recessus sphenoethmoidalis u apertura sinus sphenoidalis
fossa incisiva s canales incisivi –usna supljina
meatus nasi communis preko meatus nasopharyngeus i hoana otvara u nasopharynx
foramen sphenopalatinum s fossa pterygopalatina, foramen etmoidale anterius i foramen etmoidale
posterius = orbita, foramen palatinum major et minus s nepcem
23. Paranazani sinusi
Sinus maxillaris nalazi se u tijelu maxillae. Najvedi je paranazalni sinus, konačno se razvije do 12. godine
života. Otvara se u infundibulum ethmoidale u meatus nasi medius.
Sinus frontalis ima varijabilan oblik pa i veličinu (oblik mitre, piramide lista ili zrna), a počinje se razvijati
oko 2. godine. Otvara se preko infundibulum ethmoidale? u meatus nasi medius.
Sinus sphenoidalis nalazi se u trupu sfenoidne kosti i počinje se razvijati oko 6. godine života, a podijeljen je
na dva dijela. Otvara se kroz aperturu sinus sphenoidalis u recessus sphenoethmoidale(u stražnjem dijelu
gornjeg nosnog hodnika).
Cellulae ethmoidales čini 16 šupljina koje se dijele na prednje, srednje i stražnje. Počinju se razvijati u
šestom mjesecu života, a konačan oblik dobiju u 12. godini života. Prednje cellulae otvaraju se preko
infundibulum ethmoidale u meatus nasi medius. Srednje celule otvaraju se izravno u meatus nasi medius.
Stražnje celule se otvaraju u sinus? nasi superius.
24. Kosti viscerokranija
U kosti viscerokranija ubrajaju se os ethmoidale, conchae nasales inferiores, osa nasalia, ossa lacrimalia,
vomer, maxillae, ossa zygomatica, ossa palatina i mandibula. (vidi 10.pit)
25. Lakrimomukonazalni dio parasimpatičke komponente facijalisa
Lakrimomukonazalni dio predstavlja n. intermedius koji se priključuje n. facialisu u canalis facialis unutar
piramide sljepoočne kosti. U kanalu je usmjeren prema lateralno i zatim zakrede prema straga formirajudi
geniculum n. facialis i oblikuje koljeno s ganglion geniculi nakon čega izlazi kroz foramen stylomastoideum.
U ganglion geniculi nalaze se pseudounipolarne stanice koje sudjeluju u prijenosu okusa prednje 2/3 jezika i
osjeta dijela kože iza uške. Neuroni za prijenos okusa ulaze u sastav chorda tympani, a oni za prijenos
osjeta teku u sastavu n. facialis tj. n. auricularis posterior.
Unutar koštanog kanala odvaja se n. petrosus minor koji se odvaja od ganglion geniculi i nosi
parasimpatička sekretorna vlakna za suznu žlijezdu i žlijezde nosne i nepčane sluznice. Ulazi u canalis n.
petrosi majoris unutar piramide i izlazi kroz hitatus canalis nervi petrosi majoris u sulcus nervi petrosi
majoris te prolazi kroz foramen lacerum i dolazi na vanjsku stranu baze lubanje gdje ulazi u canalis
pterygoideus i pristupa na ganglion pterygopalatinum gdje se parasimpatička vlakna prekapčaju i granama
n. maxillarisa dolaze do žlijezda koje inerviraju.
Chorda tympani odvaja se od silaznog dijela ispod odvajanja n. stapedius, a nosi parasimpatička sekretorna
vlakna za glandulu submandibularis i sublingualis i okusna vlakna za prednje 2/3 jezika. Izlazi iz kanala
apertura tympanica canaliculi chordae tympani i ulazi u bubnjište i nalazi se između drška čekida i dugog
kraka nakovnja. Izlazi kroz fissura petrotympanica i dolazi u infratemporalnu udubinu i ispod m.
pterygoideus lateralis priključuje se n. lingualisu od kojeg se sekretorna vlakna odvajaju u fossi
submandibularis i prekapčaju se na ganglion submandibulare nakon čega vlakna za inervaciju glandulae
 submandibularis prelaze u žlijezdu, a vlakna za glandulu sublingualis se vradaju na n. lingualis i s njim dolaze
do glandule.
26. Funkcionalna organizacija chorde tympani
Corda tympani ima parasimpatička vlakna za submandibularnu I sublingualnu žlijezdu(prekapčanje u ggl
submandib) I okusna vlakna za prednje 2/3jezika. Izlazi iz lubanje kroz fissura petrotympanica u infratemp
jamu. Prije priključenja n. lingualisu chorda prima r. comm. cum chorda tympani iz ganglion oticum iz kojeg
prima osjetna vlakna. Sva vlakna chorda tympani predaje n lingualisu u fossi infratemporalis. Parasimp
vlakna se u trigonumu submandibulare odvajaju, idu u ggl submandib gdje se prekapčaju I dio ide dalje u gl
submandibularis a dio se vrača n lingualisu I s njime dolazi u gl sublingualis.
27. Funkcionalna organizacija mimičnih mišida
Mimični mišidi dijele se na skupine: mimični usna I obraza, nosa, vjeđa, vanjskog uha I lubanjskog svoda.
Mišidi oko regije orbite su m. orbicularis oculi, m. depressor supercilii i m. corrugator supercilii.
M. orbicularis oculi ima pars palpebralis koji omoguduje treptanje i pokretanje suzne tekudine i pars
orbitalis koji omoguduje zatvaranje očnog procjepa.
M. depressor supercilii spušta obrvu prema medijalno, a m. corrugator supercilii povlači obrvu ptrms
medijalno.
Mišidi regije nosa su m. procerus, m. depressor septi i m. nasalis.
M. procerus vuče kožu glabele dolje.
M. nasalis ima pars transversa koji suzuje nosnice i pars alaris koji širi nosnice.
M. depressor septi spušta vrh nosa.
Mišidi uške su m. auricularis anterior, superior i posterior i oni su rudimentarni.
Mišidi lubanjskog svoda su m. occipitofrontalis i m. temporoparietalis.
M. occipitofrontalis ima venter occipitalis i venter frontalis. Venter occipitalis zateže čeone nabore i vuče
galeu aponeuroticu, a venter frontalis nabire čelo, otvara oči i vuče galeu aponeuroticu naprijed i dolje.
M. temporoparietalis ima pars frontalis, pars temporalis i pars occipitalis. Mišid podiže ušku.
Cirkularni oralni mišidi su m. orbicularis oris i m. buccinator.
M. orbicularis oris ima pars labialis i pars marginalis. Pars labialis zatvara usni otvor i izvrde rubove usana, a
pars marginalis zatvara usni otvor i uvrde rubove usana.
M. buccinator zatvara vestibulum oris, vuče kut usana lateralno i straga te napinje bukalnu sluznicu (ugrizi
pri žvakanju) i omoguduje puhanje.
Radijalni oralni mišidi su m. levator labii superioris aleque nasi, m. levator labii superio ris, m. depressor labii
inferioris, m. zygomaticus major, m. zygomaticus minor, m. levator anguli oris, m. depressor anguli oris, m
risorius, m. transversus menti, m. mentalis i platysma.
M. levator labii superioris aleque nasi podiže nosna krila i gornju usnu.
M. levator labii superioris podiže gornju usnu, a m. depressor labii inferioris vuče donju usnu prema dolje.
M. zygomaticus major i m. zygomaticus minor vuku kut usana gore i lateralno.
M. levator anguli oris podiže kut usana, a m. depressor anguli oris vuče kut usana prema dolje.
M. risorius širi usni otvor (vuče kut usana straga, gore i lateralno.
M. transversus menti vuče kut usana dolje i medijalno.
M. mentalis vuče kožu brade prema gore; pomaže izvrtanje usne prema van.
Platysma nabire kožu vrata i vuče mandibulu prema dolje.
Topografija ovih koji se hvataju na gornju usnu/kut s gornje str:
u površinskom sloju(od med prema lat): levator labii alaeque nasi, levator labi sup, zygo min I maj
u dubokom: levator anguli oris, m buccinator
Topografija ovih što pristupaju na donju usnu/kut usana s donje str:
u površinskom: transversus menti, depressor anguli oris, risorius
u srednjem: m epressor labii inf
najdublje: mentalis
28. Građa, inervacija i vaskularizacija žvačnih mišida
 Žvačni se mišidi dijele u površinske i dubinske. Površinski žvačni mišidi su m. masseter i m. temporalis, a
duboki m. pterygoideus medialis i m. pterygoideus lateralis.
Sve žvačne mišide intervira n. mandibularis.
M. masseter ima pars superficialis i pars profunda, inervira ga n. massetericus, a opskrbljuje a. masseterica.
Mišid podiže donju čeljust, površinski sloj još vuče naprijed, a duboki natrag.
M. temporalis inerviraju nn. temporales profundi, a opskrbljuju aa. temporales profundae anterior i
posterior. Mišid omoguduju podizanje donje čeljusti I zatvaranje usta.
M. pterygoideus lateralis prolazi gotovo horizontalno, inervira ga n. pterygoideus lateralis, a opskrbljuju rr.
pterygoidei a. maxillaris. Mišid omoguduje mediotruziju, protruziju(naprijed) i abdukciju.
M. pterygoideus medialis inervira n. petrygoideus medialis, a opskrbljuju rr. pterygoidei a. maxillaris. Mišid
omoguduje adukciju, zatvara usta? i mediotruziju.
29. Funkcionalna anatomija mimičnih mišida
30. Komunikacije i topografija retromandibularne vene
V. retromandibularis nastaje u tkivu glandulae parotideae spajanjem v. temporalis superficialis i v.
maxillaris. Usmjerena je dolje iza ramus mandibulae medijalno od n. facialis. U razini donjeg ruba donje
čeljusti dijeli se na r. anterior i r. posterior koje se spuštaju iznad venter posterior m. digastrici.
Prednja grana spaja se s v. facialis i nastaje v. facialis communis.
Stražnja grana spaja se s v. auricularis posterior i nastaje v. juguralis externa.
31. Topografski odnosi, vaskularizacija i inervacije vanjskog zvukovoda, uške i graničnih područja
USKA
rr auriculares anterires od a tempralis superficialis
a auricularis posterior od a carotis externa
- n auricularis magnus –lexus cervicalis
- n auriculotemporalis V3
- n occipitalis minor
VANJSKI ZVUKOVOD
A auricularis posterior
a aurcularis profunda (iz a maxillaris pars mandibularis)
r auriculares a temporalis superficialis
- r auricularis n auriculotemporalis V3
-n auricularis posterior VII.
- r auricularis n vagi X.
32. Omeđenja i komunikacije srednjeg uha
Paries caroticus – prednja stijenka (canalis caroticus)
paries mastoideus – straznja stijenka (prod mastoideus)
paries tegmentalis – gornja stijenka ( fossa crani media)
paries jugularis – dolje(fossa jugularis)
paries labyrinthicus – medijalna (unutrasnje uho)
paries membranacea – lateralno
1. Fissura petrotympanica – infratemporalna (chorda tympani, a tympanica anterior)
2. Apertura tympanica canaliculi chordae tympani – s kanalom facijalnog zivca (chorda tympani, a
tympanica posterior-od a auricularis posterior)
3. Izvanduralnog prostora fosse crani media i bubnjista (n petrosus minor, a tympaniica superior)
4. Canaliculus tympanicus – n tympanicus, a tympanicainferior)
5. Canaliculi caroticotympanici – kanal a. Carotis interne i bubnjista (nn carotycotympanici, rr
caroticotympanici od a carotis interne)
6. Sutura petrosquamosa – fosse infratemporalis te mastoidnih celula i antruma ( r meningeus n
mandibularis)
33. Simpatička inervacija žlijezda glave
 Suzna žlijezda: N. petrosus profundus, plexus caroticus internus. Nakon prekapčanja u go rnjem vratnom
gangliju priključuju se periarterijskom spletu a.carotis internae i od njega se odvajaju kao n. petrosus
profundus koji se u canalis pterygoideus priključuje n. petrosusu majoru i nastaje n. canalis pterygoidei te
kao takav pristupa na ganglion pterygopalatinum. Simpatička vlakna samo prolaze kroz ganglij i s vlaknima
parasimpatikusa pristupaju suznoj žlijezdi.
Podušna žlijezda: Iz ganglion cervicale superius nn. carotici externi dolaze periarterijskim spletom preko a.
temporalis superficialis i a. meningeae mediae do žlijezde.
Glandula submandibularis: Iz ganglion cervicale superius dolaze nn. carotici externi periarterijskim spletom
oko a. facialis do žlijezde.
Glandula sublingualis: Iz ganglion cervicale superius nn. carotici externi periarterijskim spletom oko a.
facialis dolaze do žlijezde.
34. Parasimpatička inervacija žlijezda glave
Suzna žlijezda: Parasimpatička inervacija suzne žlijezde dolazi preko n. intermedius (nucleus lacrimalis) i
kao n. petrosus major doalzi u ganglion pterygopalatinum. Iz njega preko n. zygomaticus komunicira (r.
comm. cum n. lacrimali) s n. lacrimalisom kojom vlakna dolaze do glandulae lacrimalis.
Podušna žlijezda: Parasimpatička invervacija doalzi iz nucl. salivatorisu inferior preko n. glossopharyngeus
koji preko n. tympanicusa predaje vlakna n. petrosusu minoru koji dolazi u ganglion oticum. Iz ganglija
preko r. comm. cum n. auriculotemporalis vlakna dolaze na n. auriculotemporalis i preko r. comm. cum
nervo facialis na n. facialis kojim konačno dolazi do žlijezde.
Glandula submandibularis: Parasimpatička inervacija dolazi iz nucl. salivatorius superior preko n.
intermediusa koji preko chordae tympani koja predaje vlakna n. lingualisu dolazi u ganglion
submandibulare u kojem se prekapčaju i kao rr. glandulares dolaze na žlijezdu.
Glandula sublingualis: Parastimpatička inervacija dolazi iz nucl. salivatorius superior preko n intermedius
koji preko chordae tympani predaje vlakna n. lingualisu koji dolazi u ganglion submandibulare. Iz njega se
vlakna vradaju n. lingualisu kojim vlakna preko n. sublingualisa konačno dolaze do žlijezde.

35. Načini prijenosa proporioceptivnih informacija iz mišida glave

Propriocepcija ili duboki osjet je osjet stanja vlastitog tijela, a čine ga živčani završeci koji su izvori podat aka
o položaju dijelova tijela, položaju zglobova ili napetosti mišida i tetiva.
Aferentne projekcije iz područja llica dolaze do mozga u potrio major n. trigemini.
U epikritičkom putu 1. pseudounipolarni neuron nalazi se u ganglion trigeminale i njegovi aksoni odlaze do
nucl. pontinus nervi trigemini gdje su smješteni 2. neuroni osjetnog puta koji se uglavnom križaju i dolaze
do 3. neurona u talamusu. N. V.1. tjeme-rub vjeđa; N. V.2. rub vjeđa i rub usana; N V.3. između ruba usana
do ispod donje čeljusti.
U protopatskom putu 1. neuroni su u ganglion trigeminale i od njega se pružaju kao vlakna tractus spinalis
do nucl. spinalis n. trigemini gdje se prekapčaju na 2. neuron koji u se u produljenoj moždini križaju i kao
osetni put završavaju na 3. neuronu u talamusu.
Proprioceptivni aferentni neuroni žvačnih mišida su osjetne aferentne stanice koje se ne nalaze u gangliju
nego u nucl. mesencephalicus n. trigemini i preko prekapčanja u nucl. motorius n. trigemini odgovorne su
za refleks masetera.
36. Načini prijenosa okusnih informacija
Nu solitarius SVA
n facialis preko chorde tympani prednje 2/3jezika
n glossopharyngeus – rr tonsilares, rr linguales – (papile valate i folijate i korijen jezika)
n vagus – mali dio korijena jezika u blizini epiglotisa, n laryngeus superior
37. N. facialis
38. N. glossopharyngeus
39. Građa, inervacija i vaskularizacija obraza
 Obrazi omeđuju usta sa obje strane. Osnovu im čini m. buccinator, a između njega i kože nalazi se corpus
adiposum buccae koje pomaže da obrazi ne upadnu između čeljusti. Između bukcinatora u sluznice usne
šupljine nalaze se glandulae buccales. Na sluznici se u razini drugog gornjeg kutnjaka otvara ductus
parotideus u papilli parotidei. Oko papillae parotideae se nalaze glandulae molares
Obraz motorno inervira n. facialis, a osjetno n. buccalis i n. infraorbitalis.
Krvožilni sustav obraza čine a. i v. buccalis, a. i v. facialis i a. transversa faciei te v. temporalis superficialis.
40. Građa, invervacija i vaskularizacija vjeđa
Vjeđe su građene slojevito; izvana prema unutra vjeđu čine koža, parsw palpebralis m. orbicularis oculi,
septum orbitale i tarsus te conjuctiva palpebrae.
Razlikujemo gornju i donju vjeđu između kojih se nalazi rima palpebrarum. Na granici gornje vjeđe prema
koži glave nalazi se sulcus palpebralis superior, a na granici donje vjeđe prema koži lice ja sulcus palpebralis
inferior. Lateralno i medijalno vjeđe se približavaju i tvore angulus oculi lateralis i medijalis.
Rub vjeđa prema pukotini oka je margo palpebralis na kojem se razlikuju limbus palpebralis cutaneus i
limbus palpebralis conjuctivalis. Na kožnom rubu nalaze se trepavice (ciliae) s priključenim žlijezdama
lojnicama, glandulae sebaceae i apokrinim žlijezdama glandulae ciliares. Medijalni dio kožnog ruba je bez
trepavica. Konjuktivalni rub sadrži otvore glandula tarsales, žlijezda lojnica.
Na medijalnom rubu vjeđa nalaze se na objema vjeđama izdanak sluznice, papilla lacrimalis koja završava
malim otvorom punctum lacrimale – mjesto odvodnje suza iz suznog jezera.
Gornju vjeđu inerviraju rr. palpebrales n. lacrimalis (lateralno), rr. palpebrales r. lateralis n. supraorbitalisa
(sredina) i rr. palpebrales n. supratrochlearisa (medijalno).
Donju vjeđu inerviraju n. zygomaticofacialis (lateralno) i rr. palpebrales inferiores n. infraorbitalisa (sredina
i medijalno).
Lateralni dio vjeđa opskrbljuju aa. palpebrales laterales a. lacrimalis.
Medijalni dio vjeđa opksrbljuju a. palpebralis medialis a. ophtalmicae.
Venska vaskularizacija potječe od v. ophtalmicae superior i inferior, v. temporalis superficialis, v.
infraorbitalis, v. facialis.
41. Smještaj, funkcija, vaskularizacija i inervacija suzne žlijezde
Suzna žlijezda nalazi se u gornjem lateralnom dijelu orbite u fossi glandulae lacrimalis – koštana udubina
pars orbitalis ossis frontalis.
Glandula lacrimalis sastoji se od parsorbitalis i pars palpebralis. Pars orbitalis je učvršden za kost, a pars
palpebralis tvori režnjide koji leže ispod tetive m. levator palpebrae, a koji su skupljeni oko izvodnih cjevčica
gornjeg orbitalnog dijela žlijezde. Izvodni kanali (ductuli excretorii) slijevaju se u lateralni dio forniy
conjuctivae superior. Tekudina se raspoređuje po oku treptanjem.
Suznu žlijezdu vaskulariziraju a. i v. lacrimalis (a. ophtalmica, v. ophtalmica superior).
Žlijezdu osjetno inervira n. lacrimalis (n. ophtalmicus).
42. Funkcionalna anatomija mišida pokretača očne jabučice
M. rectus medialis omoguduje adukciju očne jabučice. (N. oculomotorius)
M. rectus lateralis omoguduje abdukciju očne jabučice. (N. abducens)
M. rectus inferior omoguduje depresiju, adukciju i lateralnu rotaciju. (N. oculomotorius)
M. rectus superior omoguduje elevaciju, adukciju i medijalnu rotaciju. (N. oculomotorius)
M. obliquus superior omoguduje depresiju, abdukciju i medijalnu rotaciju. (N. trochlearis)
M. obliquus inferior omoguduje elevaciju, abdukciju i lateralnu rotaciju. (N. oculomotorius)
Svi mišidi osim m. obliquus inferior polaze s anulus tendineus communis.
43. Zjenični, akomodacijski i palpebralni refleks
Zjenični ili pupilarni refleks javlja se kod promjene stupnja osvjetljenosti mrežnice. Pri jačoj osvjetljenosti
zjenica se sužava, a pri slabijoj osvjetljenosti zjenica se širi. Zjeničnim se refleksom regulira količina
svjetlosti koja ulazi u oko. Aferentni kratk pupilarnog refleksa: retina, n. opticus, chiasma opticum, tractus
opticus do colliculi superiores. Od njih odlazi u areau praetectalis i od nje u eferentni krak do oka: nucl.
oculomotorii Edinger Westphal, n. oculomotorius, ganglion ciliare, nn. ciliares breves, m. sphincter
pupillae.
Akomodacijski refleks omoguden je kontrakcijom m. ciliarisa koje inerviran parasimpatičkom
komponentom n. oculomotoriusa. Relaksacijom mišiča popušta zategnutost lede i ona se zaobli (deblja). Pri
gledanju u daljinu on se opušta i leda se ponovno zaobli.
Palpebralni refleks

44. Autonomna inervacija oka i vjeđa

45. Put suza
Tekudina se iz glandulae lacrimalis izlučuje fornix conjunctivae superior, a po oku se raspoređuje
treptanjem. Raspodjelu suza pomaže i m. orbicularis oculi i m. levator palpebrae superioris koji
kontrakcijama guraju suze od lateralno prema medijalno. (Čišdenje nečistoda u oku!) Tekudina (i nečistode)
dolaze u medijalni očni kut gdje se nalazi lacus lacrimalis iz kojeg se suze odlijevaju prema nosnoj šupljini. U
punctum lacrimale na papilli lacrimalis kroz koju putem canaliculi lacrimales suze odlaze u saccus lacrimalis
koji se nastavlja u ductus nasolacrimalis koji ulazi u nosnu šupljinu i otvara se ispod concha nasalis inferior.
Plica lacrimalis na kraju ductus nasolacrimalis sprječava prolaz zraka iz nosa u suznu vredu.
46. Arterije i vene orbite
U orbiti se nalaze a. ophtalmica te v. ophtalmica superior i inferior.
A. ophtalmica odvaja se iz a. carotis internae i ulazi u canalis opticus ispod n. opticus. U orbiti križa živac od
lateralno prema medijalno i teče uz m. obliquus superior. Terminalno se grana kod trochleae.
Daje a. centralis retinae koja ulazi u središnji dio živca i grana se na r. superior i r. inferior i vidnim živcem
dolazi na mrežnicu.
A. lacriamlis pruža se prema lateralnom kutu oka uz gornji rub m. rectus lateralis .
Aa ciliares posteriores breves u longae međusobno anastomoziraju.
A. supraorbitalis izlazi kroz incisuru frontalis lateralis i grana se na čelu.
Aa. palpebrales mediales su arterije za vjeđu.
47. Živci orbite
N. opticus.
N. ophtalmicus.
N. oculomotorius.
N. trochlearis.
N. abducens.
Ganglion ciliare.
48. Omeđenja, komunikacije i strukture orbite
Krov orbite čine facies orbitalis ossis frontalis i ala minor ossis sphenoidalis. Medijalni zid orbite ččine proc.
frontalis maxillae, os lacrimale, lamina ossis ethmoidalis i corpus ossis sphenoidalis. Dno orbite čine facies
orbitalis maxillae, proc. orbitalis ossis palatini, facies orbitalis ossis zygomatici. Lateralni zid orbite čine
facies orbitalis ossis zygomatici i ala major ossis sphenoidalis i to je najjači i najdeblji dio orbite.
Komunikacije su canalis opticus (n. opticus, a. ophtalmica, a. i v. centralis retinae), foramen ethmoidale
anterius (a., v. i n. ethmoidalis anterior), foramen ethmoidale (a., v. i n. ethmoidalis posterior), fissura
orbitalis superior (n. oculomotorius, n. trochlearis, n. abducens, n. nasociliaris, n. lacrimalis, n. frontalis, r.
meningeus a. lacrimalis, v. ophtalmica superior), fissura orbitalis inferior (n. infraorbitalis, n. zygomaticus,
rr. orbitales ganglii pterygopalatini, a. i v. infraorbitalis), canalis nasolacrimalis (ductus nasolacrimalis),
canalis infraorbitalis (a., v. i n. infraorbitalis).
49. Omeđenja, komunikacije i strukture temoporalne i infratemporalne udubine
Fossu temporalis omeđuju proc. zygomaticus ossis frontalis i facies temporalis ossis zygomatici (sprijeda),
facies temporalis ossis frontalis, ala majoris ossis sphenoidalis, squama ossis temporalis, dio lat strane ossis
parietale(medijalno), arcus zygomaticus (lateralno), crista supramastoidea-kao nastavak arcusa
zygomaticusa nazad I gore ide (straga, dolje), crista infratemporalis od ala major (dolje I medijalno).
Strukture fosse temporalis su m. temporalis, aa., vv. et nn. temporales profundi(na unutarnjoj plohi
mišida?, r ant I r post; od V3).
Fossa temporalis komunicira prema dolje s fossom infratemporalis od koje ju odjeljuje crista
infratemporalis.
Fossa infratemporalis omeđena je s facies infratemporalis maxille(sprijeda), lat stranom lamine lat proc
pterygoideus ossis sphenoidalis(medijalno), med strana ramus mandibulae i doni dio facies temporalis ossis
zygomatici(lateralno), tuberculum articulare ossis temporalis(straga), vanjska strana početka ala majoris,
donji prednji dio squame ossi temporalis(gore), crista infratemporalis od ala majoris(gore I lat)
Strukture fosse infratemporalis su m. Pterygoideus lat I med , a. i v. maxillaris, plexus venosus
pterygoideus, n. mandibularis, chorda tympani, ganglion oticum. Prema gore komunicira s f temporalis a
prema med s f ptp.
Fossa infratemporalis komunicira s endokranijem kroz foramen ovale i foramen spinosum (n.
mandibularis), (r. meningeus n. mandibularis, a. v. meningea media), s orbitom preko fissure orbitalis
inferior, s bubnjištem preko fissure petrotympanicae (a. tympanica anterior i chorda tympani), s canalis
alveolaris superior posterior (aa., vv. i nn. alveolares superiores posteriores), s unutarnjom stranom
mandibulae preko canalis mandibulae (a., v. n. alveolaris inferior).
50. Omeđenja, komunikacija i strukture pterigopalatinske udubine
Fossu pterygopalatinu omeđuje facies infratemporalis maxille(sprijeda), proc pterygoideus ossis
sphenoidalis(straga), lamina perpendicularis(okomita ploča) ossis palatini (medijalno). Fissura
pterygomaxillaris (procjep između fascies infratemp maxille I lamina lat prox ptp,lateralno) - dijeli od fosse
infratemporalis.
U fossi pterygopalatini nalaze se n. maxillaris, ganglion pterygopalatinum, n. petrosus major, n. petrosus
profundus, pars pterygopalatina a. maxillaris.
Komunicira s endokranijem preko foramen rotundum (n. maxillaris), s foramen lacerum preko canalis
pterygoideus (n. petrosus major, n. petrosus profundus, a. i v. canalis pterygoidei), s nazofarinksom preko
canalis pterygopalatinus (r. pharyngeus ganglii pterygopalatini, r. pharyngeus a. maxillaris) , s nosnom
šupljinom preko foramen sphenopalatinum (n. nasopaltinus, rr. nasales posteriores superiores laterales i
 mediales n. maxillarisa, rr. nasales posteriores inferiores n. maxillarisa, a. sphenopalatina), s stražnjim
dijelom tvrdog nepca preko canales palatinus major i canales palatini minores (a. vv. i n. palatinus major),
(aa. vv. i nn. palatini minores). Kak dolazi a maxillaris?
51. Funkcionalna anatomija žvačnih mišida
1. Zatvaranje – m. Masseter i m temporalis (izvana), m pterygoideus medius (iznutra)
2. Otvaranje m pterygoideus lateralis(jedini abduktor) + misici dna usne supljine: m mylohyoideus, venter
anterior digastrici, m geniohyoideus
ali tek nakon sto os hyoideum pricvrste donji jezicni misici
prema dolje: m sternohyoideus, m thyrohyoideus, m omohyoideus
prema straga: m stlyohyoideus, venter posterior m digastrici
3. Guranje donje celjusti prema naprijed- mm pterygoidei laterales, m masseter, m pterygoideus medialis
4. Jednostrano guranje/laterotruzija – m pterygoideus lateralis – brada u drugu stranu
5. Povlacenje unatrag/retruzija – m temporalis
52. A. i v. maxillaris
A. maxillaris odvaja se u tkivu parotidne žlijezde i dolazi na medijalnu stranu vrata donje čeljusti. Kroz
fissuru pterygomaxillaris ulazi u fossu pterygopalatinu i završava kao a. sphenopalatina koja kroz foramen
sphenopalatinum ulazi u nosnu šupljinu. Ima 3 dijela: pars mandibularis, pars pterygoidea, pars
pterygopalatina. Grane mandibularnog i pterigoidnog dijela opskrbljuju područje n. maxillaris, a grane
pterigopalatinskog dijela područje n. mandibularis. Grane pteri goidnog dijela pristupaju na mišide.
Pars mandibularis:
A. auricularis profunda (priključuje se n. auriculotemporalisu).
A. tympanica anterior ulazi u bubnjište kroz fissura petrotympanica s chordom tympani.
A. alveolaris inferior ulazi u canalis mandibulae i kroz foramen mentale izlazi kao a. mentalis.
A. meningea media ulazi u endokranij kroz foramen spinosum, svi se ogranci nalaze izvan dure mater. Daje
i a. tympanicu anterior koja prolazi kroz canalis n. petrosi minoris u dolazi u bubnjište.
Pars pterigoidea:
A. masseterica prolazi kroz incisura mandibulae s n. massetericus.
Rr. pterygoidei za mm. pterygoidei.
Aa. temporales profundae za m. temporalis.
A. buccalis priključuje se n. buccalisu.
Pars pterygopalatina:
A. alveolaris superior posterior teče s istoimenim živcem.
A. palatina descendens kroz fossu pterygopalatinu prolazi dolje i dijeli se na a. palatinu major i aa. palatinae
minores.
A. infraorbitalis teče s istoimenim živcem.
A. canalis pteryoidei prolazi kroz canalis pterygoideus i sudjeluje u opskrbi dijela nazofarinksa.
R. pharyngeus s istoimenim ogrankom prolazi u canalis pterygopalatinus na krov nasofarinksa.
A sphenopalatina kroz foramen sphenopalatinum ulazi u gornji stražnji dio nosne šupljine i daje aa. nasales
posteriores laterales, aa. nasales posteriores septi i a. nasopalatinu.
V. maxillaris se unutar podušne žlijezde spaja s v. temporalis superficialis i nastaje v. retromandibularis.
Inače prikuplja krv vaskularizacijskog područja a. maxillaris.
53. N. maxillaris i ganglion pterygopalatinum
-samo OSA,OVE vlakna dobiva od n facialisa za zlijezde nosa, nepcane sluznice, suznu zlijezdu
- kroz lateralnu stijnku sinus cavernosus izlazi iz lubanje kroz foramen rotundum- fossa pterygopalatina-
fissura orbitalis inferior- canalis infraorbitalis – n.infraorbitalis
1. ogranci u lubanjskoj supljini – r meningeus
2. u fossa pterygopalatina r ganglionares od ganglion pterygopalatinum OSA korijen, n zygomaticus, rr
alveolares superiores posteriores
3. u canalis infraorbitalis: r alveolaris superior medius, rr alveolares superiores anteriores
 4. na licu: n infraorbitalis(rr palpebrales inferiores, rr nasales externi et interni, rr labiales superiores)
Ganglion pterygopalatinum
- najveci periferni parasimpaticki ganglij, u fossa pterygopalatina, odmah ispod V2
- parasimpaticki: n intermedius (n facialis)- n petrosus major OVE prekapcaju se te se pridruzuju ograncima
n.maxillaris, preko n zygomaticus – glandula lacrimalis
radix sympatica – ganglion cervicale superius- n petrosus profundus iz spleta oko a.carotis interna
radix sensoria: rr ganglionares od ganglion pterygopalatinum? od n maxillarisa
* n petrosus major + n petrosus profundus = n canalis pterygoidei Vidii
izlazna vlakna(od ggl ptp)
- rr orbitales,, rr nasales posteriores superiores laterales, rr nasales posteriores superiores mediales, n
pharyngeus – canalis palatovaginalis, n nasopalatinus, n palatinus major – rr nasales posteriores inferiores,
nn palatinus minores – rr tonsilares
*n. Zygomaticus – r zygomaticotemporalis( -daje r communicans cum n lacrimale OVE, -foramen
zygomaticoorbitale – os zygomaticus – foramen zygomaticotemporale – fossa temporalis – sljepoocna
regija); r zygomaticofacialis-kroz foramen zygmaticofaciale
rr alveolares superiores posteriores
*plexus dentalis superior: rr alveolares superiores posteriores, rr alveolaris superior medius, rr alveolares
superiores anteriores = rr dentales superiores, rr gingiviales superiores
*n infraorbitalis – terminalna grana, u canalis infraorbitalis – foramen infraorbitale-fossa canina: rr
palpebrales inferiores, rr nasales externi et interni, rr labiales superiores
54. N. mandibularis i ganglion oticum
V3 – pridruzuje mu se radix motoria
Preko ganglion oticum dobiva OVE za glandulu parotis,- preko submandibularnog i sublingvalnog gangliona
prenosi OVE vlakna n facialisa
-radix motoria nakon izlaska iz foramen ovale
-fossa crani media-foramen ovale-fossa infratemporalis izmedu m.tensor veli palatini i m pterigoideus
lateralis
-na dva debla se dijeli, ali prije podjele daje- r.meningeus (kroz foramen spinosum s a meningea media), n
pterigoideus medialis (n musculi tensor veli palatini, n musculi tensor tympani), r ganglionares ad ganglion
oticum – OSA – radix sensoria
- Prednje deblo (1 osjetna, 3 motoricka – n bucalis OSA, n pterygoideus lateralis+nn temporales profundi
+ n massetericus = SVE
- Straznje deblo
- n auricotemoralis(2korijena oko a meningeae mediae) – n. Meatus acusticus externus, r membranae
tympani, nn auriculares anteriores, rr temporales superficiales, rr parotidei, rr communicantes cum
n.faciale
-n lingualis(izmedu m tensor veli palatini i m pterygoideus lat), pridruzuje mu se chorda tympani SVA i
OVE, kriza izvodni kanal ductus submandibularis s lateralne i donje strane – rr isthmi faucium, n
sublingualis, rr linguales, rr ganglionares ad ganglion submandibulare(radix sensoria), rr ganglionares
ad ganglion sublinguale (radix sensoria)
- n alveolaris inferior –medijalno od m pterygoideus medialis ulazi u canalis mandibule kroz foramen
mandibule, zavrsava kao n mentalis (rr mentales, rr labiales, rr gingivales), plexus dentalis inferiore: rr
gingivales et dentales inferiores, n mylohyoideus (motoricki ogranak za m mylohyoideus i venter ant m
digastrici)
GANGLION OTICUM –uz medijalnu stranu n mandibularisa ispod foramen ovale
radix parasympatica- n petrorus minor (d n tympanicus IX)OVE
radix sympatica – ganglion cervicale superior oko a meningea media
Radix sensoria- n mandibularis
Jacobsova anastomoza = r communicans cum n. Auriculotemporale – n auriculotemporalis – r communicans
cum n facialis – n facialis - parotida
55. N. ophtalmicus i ganglion ciliare
Samo OSA
u lateralnoj stijenci sinuscavernosus- fissura orbitalis superior
- r meningeus reccurens, n nasociliaris, n frontalis, n lacrimalis
1. n lacrimalis –rr palpebrales, rr conjuctivales, dobiva OVE od n.zygomaticusa(n facialis) za suznu zlij.
2. n frontalis – n supratrochlearis, n supraorbitalis(r lateralis i r medialis)
3. n nasociliaris – n infratrochlearis(zavrsna grana), r communicans cum ganglio cilliare, n etmoidalis
posterior, n ethmoidalis anterior(rr nasales interni, rr nasales laterales, rr nasales mediales, r nasalis
externus
GANGLION CILLIARE
uz lat stranu n.opticusa, parasimpaticki ganglij u ojem se prekapcaju OVE vlakna iz nucleus accessorius
oculomotorius
radix parasympatica: r ad ganglion cilliare III.
radix sensoria: r communicans n nasociliaris cum ganglio ciliari V1
radix sympatica: ganglion cervicale superior oko a carotis interna ? krvne zile ocne jabucice i m dilatator
pupille
- nn ciliares breves?
56. Inervacija i vaskularizacija gornje čeljusti
Gornju čeljust s vanjske strane inerviraju rr. alveolares superiores anteriores (oko sjekutida i očnjaka), r.
alveolaris superior medius (oko pretkutnjaka) i rr. alveolares superiores posteriores (oko kutnjaka).
Gornju čeljust s unutarnje strane inerviraju n. nasopalatinus (oko sjekutida), n. palatinus major (oko
očnjaka, pretkunjaka i kutnjaka).
Gornju čeljust vaskulariziraju aa. alveolares superiores posteriores i anteriores te a. nasopalatina (a.
palatina major).
57. Inervacija i vaskularizacija donje čeljusti
Donju čeljust s vanjske strane inervira n. mentalis (oko sjekutida i očnjaka) i n. buccalis (oko pretkutnjaka i
kutnjaka).
Donju čeljust s unutarnje strane inerviraju n. sublingualis.
Donju čeljust vaskularizira a. alveolaris inferior.
58. Inervacija sluznice usne šupljine
jezik:
n. Lingualis prednje 2/3, n glossopharyngeus straznja 1/3, n vagus – korijen jezika
dno usne supljine:
n sublingualis
nepce:
n palatinus major, nn palatini monores, n nasopalatinus (rr tonsillares IX.)
- plexus dentalis superior: rr gingivales i rr dentales
- plexus dentalis inferior –II-
n mentalis, n buccalis
n glossopharyngeus: rr tonsillares, rr linguales
n.alveolaris superior & inferior
59. Građa tvrdog i mekog nepca, mišidi pridruženi mekom nepcu
Tvrdo nepce tvore lamina horizontalis ossis palatini i proc. palatinus maxillae.
U mediosagitalnoj ravnini tvrdo nepce ima crtu spojnicu, raphe, na kojoj se sprijeda nalazi papilla incisiva.
Poprečno se po tvrdom nepcu pružaju plicae palatinae transversae.
Meko nepce tvori aponeurosis palatina razapeta između lamina medialis proc. pterygoidei. U stražnjem
dijelu nalazi se uvula palatina od koje se pružaju arcus palatoglossus (prednji luk) i arcus palatopharyngeus
(stražnji luk), a između kojih se nalazi sinus tonsillaris u kojem se nalazi tonsilla palatina.
Mišidi mekog nepca:
M. palatoglossus koji zatvara isthmus faucium i spušta meko nepce.
 M. palatopharyngeus koji vuče nepce prema dolje, a ždrijelo i grkljan prema gore.
M. uvulae skraduje uvulu.
M. levator veli palatini napinje i diže nepce i otvara tubu auditivu.
M. tensor veli palatini napinje meko nepce i otvara tubu auditivu te pomaže.
60. Mišidi jezika i dna usne šupljine
Vanjski mišidi jezika su m. genioglossus, m. styloglossus, m. hyoglossus i m. palatoglossus. Oni polaze s
kostiju.
Unutarnji mišidi jezika su m. longitudinalis superior, m. longitudinalis inferior, m. trasversus linguae, m.
verticalis linguae. Oni polaze isključivo unutar jezika.
Mišidi dna usne šupljine su m. geniohyoideus i m. mylohyoideus. Mm. mylohyoidei tvore diaphragmu oris,
mišidnu ploču koja predstavlja dno usne šupljine.
M. genioglossus spušta hrbat jezika i vuče jezik prema naprijed. Polazi sa spine mentalis mandibulae.
M. styloglossus vuče jezik prema natrag. Polazi s proc. styloideus.
M. hyoglossus vuče jezik prema natrag i ravna stražnji dio jezika. Polazi s tijela jezične kosti.
M. palatoglossus zatvara isthmus faucium i spušta meko nepce. Polazi s nepčane aponeuroze.
M. longitudinalis superior nalazi se ispod aponeuroze jezika, a proteže se od korijena do vrha jezika.
M. longitudinalis inferior nalazi se na donjoj plohi jezika. Mm. longitudinales skraduju jezik u savijaju ga
konkavno i konveksno.
M. transversus linguae polazi od ruba septuma linguae do ruba jezika i približava rubove jezika.
M. verticalis linguae polazi gotovo okomito s donje strane aponeuroze i ravna jezik.
M. geniohyoideus polazi sa spine mentalis i širi se prema jezičnoj kosti.
M. mylohyoideus polazi s linea mylohyoidea i širi se prema jezičnoj kosti do raphe na dnu usne šupljine.
61. Vaskularizacija, inervacija i limfa jezika
Jezik opskrbljuju a. i v. lingualis i v. comitans n. hypoglossi.
Jezik motorno inervira n. hypoglossus.
Prednje 2/3 jezika osjetno inerviira n. lingualis, stražnju 1/3 n. glossopharyngeus, a korijen n. vagus.
Okusno prednje 2/3 inervira chorda tympani, stražnju 1/3 n. glossipharyngeus, a korijen n. vagus.
Limfa vrha jezika ulijevaju se između niti m. mylohyoideusa u nly. submentales iz kojih limfa utječe u
duboke čvorove jugularnog lanca.
Limfa lateralnih strana jezika prednje 2/3 u nly. submandibulares iz kojih dalje odlazi u duboke vratne
čvorove jugularnog lanca.
Limfa lateralnih strana stražnjeg dijela jezika u limfne čvorove uz a. lingualis i utječu u duboke vratne
čvorove jugularnog lanca.
Limfa srednjeg dijela u donje duboke vratne čvorove jugularnog lanca između genioglosalnih mišida.
Limfa korijena jezika teče lateralno limfnim žilama kroz ždrijelnu stijenku do nly. cervicales profundi
jugularnog lanca.
Limfna mreža započinje bogatim limfnim spletom žila ispod sluznice.
62. Žlijezde dna usne šupljine
Glandula submandibularis, glandula sublingualis.
Glandula submandibularis ovijena je čahurom i leži ispod m. mylohyoideus. Njezin izvodni vod ductus
submandibularis (Whartonov hodnik) dolazi do stražnjeg ruba mylohyoideusa i izlijeva se u caruncula
sublingualis. Vaskulariziraju ju a. i v. facialis. Parasimpatička i simpatička inervacija*
Glandula sublingualis leži između m. genioglossus i mandibulae, a iznad m. mylohyoideus. Njezini izvodni
kanali ductuli sublinguales minores izlijevaju se duž plicae submandibularis, a ductus sublingualis major
(Bartholinov hodnik) ulijeva se na caruncula sublingualis.
63. V. retromandibularis, v. jugularis interna et externa
V. retromandibularis*
V. jugularis interna je izvanlubanjski nastavak sinusa sigmoideusa i izlazi kroz foramen jugulare. Njezin je
početni dio proširen u bulbus superior. Ulazi u krov parafaringealnog prostora iza a. carotis internae, a
 zatim dolazi na njezinu lateralnu stranu dok se između njih nalaze n. IX., X., XI. i XII. Zatim dolazi lateralno
od a. carotis communis i prolazi kroz prednji skalenski otvor te se iza sternoklavikularnog zgloba spaja s v.
subclaviom u tvori v. brachiocephalicu.
V. jugularis externa nastaje u razini ramus mandibulae spajanjem r. posterior v. retromandibularis i v.
auricularis posterior i spušta se ispred m. sternocleidomastoideus površnije od fascije vrata. Iza STCM
probija ovojnicu vrata, a ispod omohyoideusa i srednju ovojnicu. Dolazi na prednju stranu m. scalenus
anterior i ulijeva se u v. subclaviu.
64. Omeđenja i strukture submandibularnog trokuta
Trigonum submandibulare kranijalni je nastavak trigonum caroticum. omeđuju ga: donji rub corpusa
mandibulae(gore?) i m. digastricus (dolje naprijed I med?venter anterior, dolje straga venter posterior).
Njegovo dno čine m. Mylohyoideus(prednji dio dna) i m. Hyoglossus I m constrictor pharyngis
medius(stražnji).
Slojevi površnje od struktura od površnije: koža, platysma, lamina superfic fasciae colli.
U njemu se nalaze glandula submandibularis, m. mylohyoideus i m. hyoglossus, n. lingualis, ganglion
submandibulare, n. mylohyoideus, n. hypoglossus, r. marginalis mandibulae i r. Colli od n fascialis, a. i v.
facialis, a. i v. submentalis, a. lingualis, v commitans n. Hypoglossi I nly submandibulares.
65. Inervacija suprahioidnih i infrahioidnih mišida
Suprahioidni mišidi su m. digastricus, m. geniohyoideus, m. mylohyoideus i m. stylohyoideus.
Venter anterior m. digastrici inervira m. mylohyoideus, a venter posterior n. facialis.
M. geniohyoideus inervira plexus cervicalis.
M. mylohyoideus inervira n. mylohyoideus.
M. stylohyoideus inervira n. facialis.
Infrahioidni mišidi su m. sternohyoideus, m. sternothyroideus, m. thyrohyoideus i m. omohyoideus.
Sve ih inervira ansa cervicalis osim m. thyrohyoideusa koji inervira n. thyrohyoideus n. hypoglossusa.
66. Funcionalna anatomija supra- i infrahioidnih mišida
Suprahioidni mišidi vuku jezičnu kost prema gore i spuštaju mandibulu.
Infrahiodni mišidi vuku jezičnu kost prema dolje ili vuku glandulu thyroideu prema dolje (sternothyroideus).

67. Jezična kost i lingvalni trokuti

Jezična je kost mala neparna kost; sezamska kost uložena među mišide. Sastoji se od corpus i 2 roga, cornu
majus usmjeren prema straga i gore i cornu minus usmjeren prema gore i povezan s procc. styloidei ossis
temporalis preko lig. Stylohyoideum.
Po Jalši jedini:
trigonum arteriae lingualis omeđuju stražnji rub mylohyloideusa(sprijeda), n hypoglossus (gore) I venter
anterior m digastrici(dolje), a dno čini m hyoglossus. Strukture trigonuma su a lingualis-ispod m hyoglossus
usporedno s n hypoglos I v comitans n hypoglossi- med I usporedno od njega.
Prednji lingvalni trokut nalazi se između središnje linije vrata, donjeg ruba mandibule i m. STCM, a u nje mu
se nalaze submandibularna žlijezda, suprahiodni i infrahioidni mišidi, a. carotis communis, vv. jugulares i n.
accesorius.
Stražnji lingvalni trokut nalazi se između m. STCM, m trapezius i claviculae. U njemu se nalaze n. accesorius,
plexus brachialis, n. phrenicus, a. subclavia i v. jugularis externa.
68. Kolateralne grane vanjske karotidne arterije
A. carotis externa prolazi kroz trigonum caroticum ispod prednjeg trbuha digastricusa i m. stylohyoideusa i
iza ramus mandibulae ulazi u podušnu žlijezdu i kod collum mandibulae se terminalno grana.
Njezini prednji ogranci su a. thyroidea superior, a. lingualis i a. facialis.
Medijalni ogranak je a. pharyngea ascendens.
Stražnji ogranci su a. sternocleidomastoidea, a. occipitalis i a. auricularis posterior.
Terminalni su ogranci a. temporalis superficialis i a. maxillaris.
69. Topografski odnosi karotidnih arterija
 A. carotis communis dextra odvaja se od truncus brachiocephalicus, a a. carotis communis sinistra odvaja
se od luka aorte.
U prsnoj se šupljini nalazi iza v. brachiocephalicae sinistrae. Medijalno od nje su dušnik, truncus
brachiocephalicus i jednjak. Lateralno od nje su a. subclavia sinistra, lijevo pludno krilo i lijevi n. vagus, a iza
nje je ductus thoracicus.
U vratu se medijalno od nje nalaze dušnik, jednjak i štitasta žlijezda, a kasnije grkljan i ždrijelo. Lateralno od
nje su v. jugularis interna i n. vagus, a iza nje gascia coli.
A. carotis externa odvaja se u trigonum caroticum i prekrivena je laminom superficialis fascie colli. Isprva se
nalazi uz ždrijelo, a kasnije na njezino mjesto dolazi a. carotis interna. Potom ulazi u parotidnu žlijezdu i
terminalno se grana kod collum mandibulae.
A. carotis interna se odvaja u trigonum caroticum u razini štitaste hrskavice i penje se parafaringelanim
prostorom pri čemu križa externu i dolazi na lateralnu stijenku ždrijela. Između karotida nalaze se m.
styoglossus, stylopharyngeus, n. glossopharyngeus i rr. pharyngei n. vagi. Kroz canalis caroticus dolazi na
dno srednje lubanjske jame i teče izvan dure mater. Intrakranijalno teče uz trup os sphenoidale i tvori
koljeno pri čemu prolazi kroz medijalnu stijenku kavernoznog sinusa u kojoj ju križa n. abducens. Probija
duru mater kod prednjih klinoidnih nastavaka.
70. N. hypoglossus
71. Vratni spinalni živci, plexus cervicalis i plexus brachialis
n. spinalis
– radix anterior – motoricna eferentna – miotomi (skupina misica koju inerviraju)
- radix posterior – aferentna vlakna, osjetna, tijela su u ganglion sensorium n spinalis , dermatomi(dio koze
koji inerviraju?), C1 Nema dermatom
- radix anterior + radix posterior = trunci n spinalis: nn cervicales C1-C8, nn thoracici Th1-Th12,nn lumbales
L1-L5, nn sacrales S1-S5, n coccygeus Co1
svaki zivac sadrzi i motoricne i osjetne aksone, samo C1 i Co1 imaju samo prednje korijenove – miotomi
n spinalis – radix ant(motoricni) + radix post(osjetni) = trunci spinalis(cervikalni, torakalni,lumbalni..) _ rami
anteriores(ventrales), rami posteriores (dorsales), r meningeus
rami posteriores – straznji dio dermatoma
rami anteriores – prema naprijed, toraklni dio – nn intercostales, n subcostalis, slabinski dio – n
iliohypogastricus, n ilioinguinalis
- r cutaneus lateralis (u srednjoj aksilarnoj) – to su divisiones posteriores (brahijalnog i lumbosakralnog), r
cutaneus anterior (divisiones anteriores)???
*rr communicantes – r communicans albus – spinalni zivac i truncus sympaticus
- r communicans griseus – simpaticki lanac i spinalni zivac sa svim razinama
kraljeznice??
rr. Posteriores nn cervicalium
- ima ih 8
1. izlazi kroz otvor a vertebralis i kroz njezin zlijeb na straznjem luku atlasa, r anterior + r posterior(n
suboccipitalis – sve subokcip misice inervira, motoricki)
2. izmedu atlasa i aksisa kroz foramen intervertebrale, r ant + r post (r medialis – n occipitalis major-osjetni
+ r lateralis)
3.-8. r medialis (mijesani)-plexus cervicalis post + r lateralis (motoricki)
rr posteriores nn thoracalium – izmedu proc transversi – r medialis + r lateralis
rr posteriores nn lumbalium – r medialis + r lateralis,( L1-L3 – r lateralis osjetni – nn clunium superiores)
rr posteriores sacralium et coccygeum – S1-S4 kroz foramina sacralia dorsalia; r medialis + r lateralis (S1-S3
nn clunium medii – osjetni)
rami anteriores(ventrales) nn spinalium
plexus cervicalis, plexus brachialis, plexus lumbosacralis
plexus cervicalis
C1-C4 – ispred poprjecnih nastavaka, C1-C3 izmedu P? Mm scaleni
 anast – truncus sympaticus, plexus brachialis, n hypoglossus, n vagus
osjetni i motoricki zivci
osjetni: u trigonum colli posterius, iza straznjeg ruba n sternocleidomasteoideus
n occipitalis minor_ c2, koza uske; n auricularis magnus C2-C3, ramus anterior i post oko uske; n
transversus colliC2 i C3, izmedu platizme i vratne fascije; nn supraclaviculares C3 i C4- nn supraclaviculares
mediales, intermediales i laterales
motoricki: n phrenicus – C4 + rr ventrales C3 i C5 (C3, C4 i C5), motoricka i osjetna vlakna, silazi lateralno od
zilno-zivcanog puta vrata po m scalenus anterior, prolazi kroz prednji skalenski otvor u zlijeb izmedu pleure
i perikarda, desni – lateralno od v brachiocephalicae i vcave superior i ispred hilusa pluca, lijevi – izmedu v
brachiocephalice i a subclavia i ispred pulmonalnog hilusa
rr phrenicoabdominales – zavrsne grane
?
plexus brachialis (rr ventrales C5- C8 + Th1
C5 i C6 = truncus superior, C7 = truncus medius, C8i Th1 = truncus inferior
svaki truncus – r ventr i r dorsalis
3 fascikula: fasciculus lateralis: r ventralis truncus superior, truncus medius( r ventr?)
fasciculus medialis- r ventralis truncus inferior
fasciculus posterior – r dorsales iz sva 3 trunkusa
fasciculus lateralis: n musculocutaneus, radix lat n medianus
fasc medialis: radix med n medianus, n cutaneus antebrachii medialis, n cutaneus brachii medialis, n ulnaris
fasc posterior: n radialis i n axillaris
-splet izmedu m scalenus anterior i medius
par supraclavicularis(prije fasciculusa), pars infraclavicularis
pars supraclavicularis
2 ventralne grane: n subclavius, nn pectorales medialis i lateralis
5 dorzalnih grana – n dorsalis scapulae, n suprascapularis, n thoracicus longus, n subscapularis, n
thoracodorsalis
72. Topografska anatomija mišida ždrijela, fascia pharyngobasilaris et buccopharyngea
Mišidi ždrijela dijele se na mišidi konstriktore ždrijela i unutarnje mišide ždrijela.
M. constrictor pharyngis superior ima 4 dijela: pars pterygopharyngea, pars buccopharyngea, pars
mylopharyngea i pars glossopharyngea.
M. constrictor pharyngis medius ima 2 dijela: pars chondropharyngea (cornu majus) i pars ceratopharyngea
(cornu minus).
M. constrictor pharyngis inferius ima 2 dijela: oars thyropharyngea i pars cricropharyngea.
Svi se hvataju na raphe pharyngis.
Unutarnji mišidi ždrijela su m. stylopharyngeus, m. palatopharyngeus i m. salpingopharyngeus.
Fascia pharyngobasilaris hvata se za tuberculum pharyngeum, pars basilaris ossis occipitalis, piramide
temporalne kosti, donju stranu tubae auditive i laminu medijalis proc. pterygoidei. Prekriva unutarnju
stranu konstriktora ždrijela.
Fascia buccopharyngea nastavlja se na ovojnicu buccinatora i na granici prijelaza nalazi se raphe
pterygomandibularis između hamulus proc. pterygoidei i mandibule. Oblaže vanjsku stranu ždrijelnog
mišida.
Između faringobazilarne fascije i gornjeg konstriktora prolaze tuba auditiva, m. levator veli palatini i a.
palatina ascendens..
Između gornjeg i srednjeg konstriktora prolaze m. stylopharyngeus i n. glossopharyngeus.
Između srednjeg i donjeg konstriktora prolaze r. internus n. laryngei superioris i a. laryngea superior.
Između donjeg konstriktora i gornjeg kraja jednjaka prilaze n. laryngeus reccurens i a. laryngea inferior.
73. Inervacija i vaskularizacija ždrijela
Nasopharynx opskrbljuju a. pharyngea ascendens, a. palatina ascendens, a. canalis pterygoidei, r.
pharyngeus a. maxillaris, a invervira ga plexus pharyngeus.
 Oropharynx opskrbljuju r. tonsillaris a. facialis, a. pharyngea ascendes, a. palaina ascendens, rr. dorsales
linguae a. lingualis, aa. palatinae minores, a inerviraju rr. tonsillares i rr. pharyngei n. glossopharyngeusa,
rr. pharyngei n. vagi, rr. isthmi faucium n. lingualisa i nn. palatini minores.
Laryngopharynx opskrbljuju a. thyroidea superior, rr. pharyngei a. thyroideae inferior, a inerviraju rr.
pharyngei plexusa pharyngeusa.
Plexus pharyngeus čine motorička vlakna vagusa, osjetna vlakna IX. i X., parasimpatička vlakna vagusa i
simpatička vlakna iz ggl. cervicale superius.
74. Fascije i mišidi vrata
FASCIA CERVICALIS 3 lista – lmina superficialis, lamina media/praetrochlearis, lamina profunda/
praevertebralis
1. lamina superficialis(ispod koze i platizme) – linea nuchealis superiore, potom je usmjerena vanjskom
stranom mastoidnog nastavka, te donjim rubom mandibule
- dolje: acromion, clavicula, manubrium sterni
- odvostrucenja- glandula submandibularis, m sternocleidomasteoideus, m trapezius
- gornji nastavak – fascia parotidea i fascia masseterica
- donji- fascia pectoralis
2. lamina media /praetrochlearis – nije jedinstvena, rascjepkana u vise dijelova, nalazi se samo izmedu m
omohyoidei
- gore: os hyoideum i linea obliqua
dolje – straznja strana manubrium sterni do unutrasnje stranje slavicule i pruza se u sredoprsje do osrcja
2 lista: prednji-m omohyoideus i m sternoyoideus, m sternothyroideus i thyhohyoideus,
straznji. Glandula thyroidea – capsula fibrosa glandulae, prelazi u vaginu caroticu
prema gore su listovi spojeni i prirasli uz os hyoideum, prema dolje se razdajaju: spatium praetrochleale,
spatium praviscerale
vagina carotica – a carotis communis, interna, externa, n vagus + n glosopharyngeus, XI. I XII. Do razine
stilohioidnog i venter posterior m digastrici
3. lamina profunda/praevertebralis – na lateralnoj i prednjoj strani, prekriva duboke vratne misice (m
longus colli, m longus capitis, m levator scapulae, mm scaleni i plexus cervicalis, plexus brachialis
gore-na vanjsku stranu lubanje iza jugularnog otvora
dolje C3 i prelazi u ligamentum longitudinale anterius (naprijed) i fascia axillaris (lateralno)
ima podvostrucenje za truncus sympaticus
cini strazno omedenje retrofaringealnog i parafaringealnog prostora
spatium praevertebrale
VRATNI MISICI – povrsinski vratni, srednji misicni sloj( gornji i donji misici jezicne kosti) duboki misicni
sloj(skalenski i praevertebralni
1. povrsinski: platysma –ramus colli n facialis; m sternocleidomasteoideus – n accesorius, plexus cervicalis
2. srednji: mm infehyoidei: m sternohyoideus, m omohyoideus, m sternothyroideus, m thyrohyoideus +
mm suprahyoidei. M stylohyoideus, m digastricus, m mylohyoideus, m geniohyoideus
3. dubinski – iza lamina praevertebralis;
skalenska skupina( rr ventrales C1-C6): m scalenius anterior, medius, posterior
preavertebralni: u zlijebu izmedu trupova i poprecnih nastavaka kraljezaka: m longus colli, m longus capitis,
m rectus capitis anterior
75. Topografija i strukture parafaringealnog prostora
Parafaringealni prostor nalazi se između fascie buccopharyngeae i septum sagittale (medijalno) i m.
pterygoideus medialis lamina profunda fasciae parotiae, m. STCM i m. longissimus capitis (lateralno) i
lamine profunde fascie colli (straga). Sve strukture parafaringealnog prostora nalaze se u njegovom
stražnjem dijelu.
Strukture parafaringelanog prostora su n. mandibularis, n. glossopharyngeus, n. vagus, n. accessorius, n.
hypoglossus, ganglion cervicale superius, a. carotis interne i externa, a. i v. maxill aris, v. jugularis interna.
76. Parasimpatička komponenta n. vagusa
77. Opdenito o n. vagusu i grananje u vratu
78. Funkcionalna anatomija nazofarinksa
Nazofarinks je prostor ždrijela između m. levator veli palatini i m. tensor veli palatini, m. constrictor
pharyngis superior i fascia pharyngobasilaris te choanae sprijeda. Njegov najviši dio je fornix pharyngis, a
na lateralnoj stijenci nalazi se ostium pharyngeum tubae auditivae (torus tubarius). Ispod torus tubarius
nalazi se izbočenje mišida m. levator veli palatini, torus levatorius. Lateralno od torus tubarius nalazi se
recessus pharyngeus.
79. Funkcionalna anatomija orofarinksa
Orofarinks je dio ždrijela između mekog nepca i faringoepiglotičnih nabora. Sprijeda ga omeđuje isthmus
faucium. U njemu se nalazi tonsilla palatina u fossi tonsilaris iznad koje se proteže fossa supratonsilaris u
koju se tonsilla pharyngea premješta kad je natečena.
80. Funkcionalna anatomija laringofarinksa
Laringofarinx pruža se od faringoepiglotičnih nabora do donjeg ruba prstenaste hrskavice, a sprijeda ga
omeđuju aditus laryngis i larynx. Aditus laryngis omeđuju epiglotis, incisura interarytenoidea i plica
aryepiglottica.
81. A. i v. Subclavia
Iz arcus aorte- truncus brahiocephalicus, a carotis communis sinistra,a suclavia sinistra
1. truncus brachiocephalicus – a carotis communis dextra i a subclavia dextra(usmjerena gore i lateralno
preko 1.rebra u slucus a subclaviae u straznjem skalenskom, na polovini claviculae -> a axillaris, izmedu art i
vene prolaze: a thoraica interna, n phrenicus, prednji dio truncus symp i X., n laryngeus reccurens prolazi
iza a subclavia)
2. a carois communis sinistra
3. a subclavia sinistra – ima i rsni di koji je smjesten lateralno od dusnika i jednjaka, sprijeda a carotis comm
sin i ductus thoracicus
a subclavia daje 4 velike grane: 1. a vertebralis, 2. a thoracica interna, 3. truncus thyrocervicalis 4. truncus
costocervicalis, nastavlja se u a axillaris
u odnosu na m scalenus anterius dijeli se na 3 dijela 1. preskalenski medijalno od misica, 2. skalenski – iza,
3. postskalenski – lateralno
na desnoj – od preskalenskog dijela – a vertebralis, a thoracica interna, truncus thyrocervicalis od
skalenskog truuncus costocervicalis
na lijevod svi od preskalenskog
v. Subclavia – odgovara a subclavia, ispred arterije i proteze se od clavicule do sternoklaikularnog zgloba, s
v jugularisinterna tvri angulus venosus, lezi ispred m scalenus anterior u sulcus v subclaviae na 1. rebru
- vv pectorales, v scapularis dorsalis, v cephalica; v axillaris se nastavlja u nju
82. Mišidi larinksa
Mišidi grkljana su m. cricothyroideus, m. cricoarytenoideus posterior i lateralis, m. arytaenoideus obliquus i
transversus, m. thyroarytenoideus.
M. crocithyroideus polazi s arcusa krikoidne hrskavice i ima pars recta koji se hvata na donji ru b tiroidne
hrskavice i pars obliqua koji se hvata na cornu inferius tiroidne hrskavice. On približava luk prstenaste
khrskavice i tiroidnu hrskavicu i time povedava napetost glasnica.
M. cricoaryteoideus posterior polazi s lamine krikoidne hrskavice, a m. cricoarytenoideus lateralis s arcusa
krikoidne hrskavice i hvataju se na proc. muscularis arytenoidne hrskavice. Posterior vuče proc. muscularis
dolje i natrag i otvara vokalni procjep, a lateralis zatvara pars intermembranacea vokalnog procjepa
(šaptanje).
M. arytenoideus obliquus polazi s arytenoidne hrskavice jedne i hvata se na apex arytenoidne hrskavice
druge strane i sudjeluje u zatvaranju vokalnog procjepa.
M. arytonoideus transversus polazi sa stražnje površine jedne i hvata se na stražnju površinu
kontralateralne hrskavice.
M. thyroarytenoideus polazi s unutarnje površine tiroidne hrskavice i hvata se na goveu oblongu
aritenoidne hrskavice i zatvara vokalni procjep.
 M. vocalis polazi sa stražnje površine toridne hrskavice i hvata se na proc. vocalis aritenoidne hrskavice i
regulira napetost glasnica, a dio he tiroaritenoidnog mišida.
M. cricothyroideus i m. vocalis napinju glasnice.
M. cricoarytenoideus potpuno otvara vokalni procjep, a m. arytenoideusi transversus i obliquus potpuno
zatvaraju vokalni procjep.
M. cricoarytenoideus lateralis i m. thyroarytenoideus otvaraju pars intercartilaginea, a zatvaraju pars
intermembranacea.
83. Topografski odnosi larinksa
Ispred grkljana nalaze se m. sternohyoideus, m. sternothyroideus i thyrohyoideus i glandula thyroidea.
Iza grkljana nalazi se hypopharynx, a lateralno se nalaze lobusi glandulae thyroideae i a. carotis communis.
84. Inervacija, vaskularizacija i limfna odvodnja larinksa
R. externus n. laryngei superioris i n. laryngeus reccurens motorički inerviraju grkljan.
Sluznicu supraglotičnog prostora inervira r. internus n. laryngei superioris, a sluznicu infraglotičnog
prostora inervira n. laryngeus recurrens.
Simpatička inervacija dolazi iz ganglion cervicale superius preko r. internus n. laryngei superioris i iz
ganglion cervicale inferius preko n. larygeus recurrens i plexus thyroideus.
Arterijska opskrba dolazi iz a. laryngeae superior, r. crocothytoideus a. thyroideae superior i a. laryngeae
inferior.
Venska odvodnja ide iz v. laryngeae superior u v. thyroideu superior i ulijeva se u v. jugularis internu, a iz v.
laryngeae inferior u plexus thyroideus impar koji se ulijeva u v. thyroideu inferior i v. brachiocephalicu
sinistru.
85. Funkcionalna anatomija larinksa i anatomski mehanizmi zatvaranja otvora larinksa
Ulaz u grkljan zatvara se tijekom gutanje djelovanjem mišida koji spuštaju epiglotis (m. aryepiglotticus, m.
thyroepiglotticus), mišida koji suzuju ulaz u grkljan (m. aryepiglotticus) i mišida koji podižu grkljan prema
epiglotisu (thyrohyoideus, m. stylopharyngeus, m. palatopharyngeus).
86. Štitna i doštitne žlijezde
Štitna žlijezda građena je od lobus dexter i lobus sinister te isthmusa, središnjeg suženja koje povezuje
režnjeve. Lobus pyramidalis je izdanak koji polazi od isthmusa ili jednog od reženjva i pričvšden je vezivom
za os hyoideum.
Žlijezda ima vanjsku ovojnicu koja ju obavija s prednje i lateralne strane i veže se za dušnik i g rkljan, a
zapravo je izdanak srednje vratne fascije. Unutarnja vlastita ovojnice žlijezde je tanja i obavija žlijezdu sa
svih strana te šalje vezivne pregrade u tkivo. Prostor između ovojnica sadrži krvne žile i paratiroidne
žlijezde.
Štitnjaču opskrbljuju aa. thyroideae superiores, aa. thyroideae inferiores.
Glandulae parathyroideae smještenu su na prijelazu ždrijela u jednjak (superiores) i u razini dinjih polova
štitnjače (inferiores).

87. Regio nuchae, omeđenja i strukture vertebralnog trokuta

Nuhalni trokut omeđuju m. rectus capitis posterior major, m obliwuus capitis superior i m. obliquus capitis
inferior. U njemu se nalaze n. suboccipitalis, a. vertebralis i plexus venosus suboccipitalis, te površnije n.
occipitalis major.
Slojevi nuhalne regije su koža pa potkožno masno tkivo, n. occipitalis major i minor, lamina superficialis
fascije colli, m. trapezius, m. splenius cervicis, m. levator scapulae, m. splenius capitis, m. longissimus
capitis, m. semispinalis capitis i mm. suboccipitales.
88. Trigonum caroticum
Trigonum caroticum omeđuju lateralni rub omohyoideusa, medijalni rub STCM, a gore prelazi u
submandibularni trokut.
Slojevi: koža, platysma, v. jugularis anterior, ansa cervicalis superficialis (n. auricularis magnus i n.
transversus colli), lamina superficialis fascieae colli ansa n. hypoglossi.
 U trigonum caroticum nalaze se n. vagus, n. accessorius, ansa nervi hypoglossi, truncus sympathicus,
a.carotis communis, a. carotis externa i interna, v. jugularis interna i duboki limfni čvorovi vrata.
89. Regio colli ventro-lateralis, m. sternocleidomastoideus, m. trapezius, n accesorius
Postranični trokut vrata omeđuju m. STCM, m. trapezius i clavicula. Slojevi su koža, platysma, potkožni
ogranci plexus cervicalis, v. jugularis externa, lamina superficialis fasciae colli.
Strukture su n. accessorius, plexus cervicalis, plexus brachialis, a. i v. subclavia i supraklavikularni limfni
čvorovi.
90. Regio colli anterior, fossa jugularis, glandula thyroidea
Središnji dio vrata omeđuju jezična kost, prednji trbuh omohyoideusa, m. STCM i incisura jugularis
sternuma.
U njemu se nalaze infrahiodni mišidi, tiroidna žlijezda, larynx, trachea, jednjak, n. laryngeus recurrens, n.
laryngeus superior, n. transversus colli, tiroidne arterije, laringealne arterije, v jugularis ante rior.
91. Skalenski mišidi i strukture skalenskih otvora, truncus thyreocervicalis, truncus costocervicalis
M. scalenus anterior polazi s tuberculum ant. proc. transversi C3-C6 i hvata se na prvo rebro (tuberculum m.
scaleni ant.). Inervacija C4-C6.
M. scalenus medius polazi s tuberculum posterius proc. transversi C2-C7 i hvata se na prvo rebro. Inervacija
C2-C8.
M. scalenus posterior polazi s tuberculum posterius proc. transversi C7-C8 i hvata se na drugo rebro.
Inervacija C7-C8.
Pregibaju vrat na svoju stranu i rotiraju na suprotnu, a pomodni su inspiratori.
Foramen scalenus anterius nalazi se između m. STCM i m. scalenus anterior i kroz njega prolaze n.
phrenicus, a. suprascapularis, v. subclavia, v. jugularis externa i ductus thoracicus (lijevo).
Foramen scalenus posterius nalazi se između m. scalenus anterior i medius i prvog rebra i kroz njega prolaze
plexus brachialis, a. subclavia i a. transversa colli.
92. Simpatikus vrata
- Ispred proc transversi C1-C8 i m longus colli i m longus capitis, misice obavija prevertebralni list vratne
fascije tako da se simpaticki lanac nalazi ispred
ganglion cervicale superius
- u razini atlasa i aksisa
postganglijska vlakna: n caroticus internus (oko a carotis int), nn carotici externi, n cardiacuscervicalis
Ganglion cervicale medius – ispred a thyroidea inferior C6, n cardiacus cervicalis medius
ganglion cervicale inferius – udruzuje se s prvim (ponekad i 2.) torakalnim ganglijem = ganglion
cerviicothoracicum stellatum, ispred C7, n cardiacus cervicalis inferior
? unutar podvostrucenja vratne fascije –dubokog lista
nucleus intermediolateralis medulle spinalis(th1-th2) –ganglia thoracica (th1-th2) –nema sinapse – ganglion
cervicale superior, medius, inferior –sinapsa – ciljani organ
93. Tonsilla palatina, limfni čvorovi i glavni putovi odvodnje limfe glave i vrata
Lezi u fossa tonsillaris, sprijeda: arcus palatoglossus, straga: arcus palatopharyngeus, gore: plica semilunaris,
medijalno: plica triangularis, lateralno: fascia pharyngobasillaris, m constrictor pharyngis superior, fascia
buccopharyngea
- capsula tonsille
- medijalno tonzila cini lateralnu stijenku orofarinksa
iznad i vise straga fossa supratonsilaris
fossulae tonsillares( na slobodnoj medijalnoj plohi) u koje se otvaraju cryptae tonsillares sto se pruzaju u
dubini tonzile limfaticnih folikula
r tonsillaris od : a facialis, a palatina ascendens, a palatina descendens, a lingualis, a pharyngea ascendens
IX., X.
GLAVA
nly occipitales- do nly cervicales profundi
nly mastoidei – do nly cervicales rofundi
 nly parotidei superficiales – iz lateralnog dijela vjeda, spojnice vanjskog slusnog hodnika, korijena nosa,
prednjeg dijela nosne sluznice, parotide, preaurikularnih limfnih cvorova do nly cervicales profundi
nly parotidei profundi – u dubini podusne zlijezde a) nodi preauriculares, b) nodiinfraauriculares, c) nodi
intraglandulares
nly submandibulares – uz glandulu submandibularis, ispod mandibule, primaju limfu najveceg dijela lica i to
iz usana, vanjskog nosa, obraza, medijalnog dijela vjeda i spojnice, koze cela, zubi i zubnog mesa, jezika i
dna usne supljine – do nly cervicales superficialesi profunci
nly submentales – u sredisnjoj crti izmedu venter anterior D i L digastrikus, limfa brade, donje usne,
prednjeg dijela desni i vrha jezika do nly submandibulares – nly cervicales superfic i profunci
nly faciales – nodus buccinator, nodus nasolabialis, nodus malaris, nodus mandibularis – nly cervicales
profundi
VRAT
nly cervicales anteriores – nodi jugulares superficiales, nodi jugulares profundi (: nodi infrahyoidei, nodi
thyroidei, nodi pretracheales, nodi paratrachleares, nodi retropharyngei)
nly cervicales laterales – nly superficiles, nly profundi( -superiores –iz gornjih dubinskih dijelova vrata:
nodus jugulodigastricus, nodus lateralis, nodus anterior; - inferiores: nodus juguloomohyoideus, nodus
lateralis, nodus nterior)
nodus supraclaviculares
gornja i donja skupina dubinskih limfnih cv vrata medusobno komuniciraju – odvodne zile formiraju truncus
jugularis
truncus jugularis -. Ductus thoracicus (lijevo)
truncus jugularis + truncus subclavius + truncus bronchomediastini -. Ductus lymph dexter
nly cervicales superficiales oko v carotis externa – profundi
nly cervicales profundi oko v carotis interna – truncus jugularis
94. Omeđenja, strukture i komunikacije parafaringealnog, retrofaringealnog prostora i ždrijela (prijelaz prema
jednjaku)
retrofaringealni: sprijeda: fascia buccopharyngea, straga: lamina profunda fasciae colli, bocno: septum
sagittale
strukture: plexus venosus pharyngeus, nly retropharyngei
komunikacije: s parafaringealnim i s mediastinumom
KOMUNIKACIJE PARAFARINGEALNOG I ZDRIJELA
izmedu:
1. m constrictor superius i fascia buccopharyngea: tuba auditiva, m leveator palatini, a palatina ascendens
2. m constrictor superius i medius: m stylopharyngeus i n glossopharyngeus
3. m constrictor medius i inferior – n laryngeus superior, a laaryngea superior
4. ispod m contsrictor inferior: n laryngeus reccurens i a laryngea inferior
95. Građa, vaskularizacija i inervacija dušnika
Dušnik je dio respiratorne cijevi i započinje na donjem rubu prstenaste hrskavice i završava pri račvanju na
dušnice u razini Th4. U vratu se nalazi u medijanoj ravnini, a u prsima je pomaknut udesno. Prednja mu je
stijenka zaobljena, a stražnja ravna. Izgrađen je od cartilagines tracheales koje su odostraga nepotpuno
zatvorene tj. zatvaraju ih ligg. anularia i tvore opu paries membranaceus. U unutrašnjosti se na račvištu
nalazi carina tracheae. Ispod tunice mucose (respiratorni epitel i glandula tracheales kojoe izlučuju sekret)
nalazi se mišidni sloj.
Dušnik vaskularizira a. thyroidea inferior, a. thoracica interna, a. bronchialis dextra, vv.thoracicae internae i
vv. tracheales.
Osjetna inervacije potječe od n. laryngeus reccurens, a simpatička od plexus thyroideus iz ganglion cervicale
inferius i medius.

PRSNI KOŠ (1 pitanje)

1. Površinski prsni mišidi, te fascia pectoralis i fascia clavipectoralis

 Površinski prsni mišidi su m. pectoralis major, m. pectoralis minor, m.serratus anterior i m. Subclavius.
M. Pectoralis major -
P pars abdominalis- vagina m.recti abdominis (gornji dio, sprijeda)
pars sternocostalis - sternum (prednja strana), cartilago costae 2-7 (vanjska strana)
Pars clavicularis - clavicula (medijalne 2/3 prednje strane)
H crista tuberculi majoris humeri
I nn.thoracales anteriores
F aducira I rotira nadlakticu prema unutra, anteflektira nadlakticu, pomodni inspiratorni mišid (kad
nadlaktica miruje, podiže rebra)
M. Pectoralis minor
P - costa 3-5 (središnji prednji dio)
H - processus coracoideus
I - nn. Thoracales anteriores
F - vuče korakoidni nastavak I rame prema dolje, pomodni inspiratorni m. ( kad rame miruje, podiže rebra)
M. Serratus anterior
P - costae 1-9 (lateralna valjska strana)
H - margo medialis et angulus inferior scapulae
I - n. Thoracicus longus
F - vuče lopaticu naprijed, lateralno I dolje / gore?
Donji dio m. Vuče donji kut lopatice lateralno I gore?
Fascia pectoralis je zajednički naziv za duboku I pvršinsku fasciju pektoralne regije, fascia pectoralis
superficialis I fascia pectoralis profunda. Prsna vezivna ovojnica veže se gore za ključnu kost, a medijalno za
prsnu kost. Facia pectoralis superficialis ima dva svoja lista, lamina sperficialis i lamina profunda. Između tih
dvaju listova jest dojčano tkivo. Fascia pectoralis profunda prekriva m pectoralis major s njegove vanjske
strane. Između fascie pectoralis profundae i lamine profundae fascie pectoralis superficialis nalazi se
spatium retromammaria u kojem se nalaze mnogobroje anastomoze dojčanih limfnih žila. Prema gore,
vezivna je ovojnica u kontinuitetu s površinskim listom vratne fascie, lateralno s fasciom axillaris, a pema
dolje s površinskom vezivnom ovojnicom trbušne stijenke (lat naziv?)
Fascia clavipectoralis uglavnom se nalazi ispod m pectoralis major. Ide od klavikule do donjeg ruba m
pectoralis minor. Lateralno do proc. Coracoideus, a med se stapa s membranom intercostalis prva 2
intercostalna prostora. Dio fasciae koji nije prekriven m pectoralis majorom, nalaz se unutar trigonuma
deltoideopectorale. Stvara podvostručenja(tj inače se sastoji od površinskog I dubinskog lista, al tu su ta dva
lista odvojena I oblažu mišid) za m. subclavius i m. pectoralis minor. Nakon podostručenja za m. pectoralis
minor nastavlja se u fasciu axillaris. Fascia je jedinstvena u trigonumu deltoideopectorale. Fasciju probijaju
u trigonumu deltoideopectorale: n. pectoralis lateralis, a. Thoracoacromialis, v. Cephalica I vasa lymphatica.
2. Duboki prsni mišidi
Duboki prsni mišidi su mm. intercostales externi, mm. intercostales interni, mm. intercostales intimi, mm.
subcostales, m. transversus thoracis.
Mm. Intercostales externi
P - costa (donji rub gornjeg rebra)
H - costa (gornji rub prednje strane susjednog nižeg rebra)
-> na prednjoj strani idu od gore I lateralno prema dolje I medijalno, na stražnjoj strani gore medijalno
prema dolje lateralno
-> u stražnje 3/4 intercostalnih prostora. U prednjoj 1/4 membrana intercostalis externa
I - nn intercostales (Th1 - Th11)
F - udisači
Mm. Intercostales interni
P - costa (unutarnja strana uz donji rub žlijeba rebra, dublje od polazišta mm externi)
H - costa (gornji rub susjednog nižeg rebra, dublje od hvatišta mm externi)
 -> naprijed od gore I medijalno prema dolje I lateralno, straga gore I lateralno prema dolje I medijalno
-> u prednje 3/4 prostora, u stražnjoj 1/4 membrana intercostalis interna
I - nn intercostales Th1-Th11
F - izdisači
Mm. Intercostales intimi
P - costa (unutarnja strana uz gornji rub žlijeba rebra)
H costa (gornji rub susjednog nižeg rebra, dublje od hvatišta mm interni)
-> u području angulus costae(više vani od membrane internae) I dijela rebra za lateranu stijenku
thoraxa(više vani od mm interni)
I - nn intercostales Th1-11
F - izdisači
Mm subcostales
P - costa (unutarnja strana stražnje dijela rebra)
H - costa (vanjska strana vrata rebra)
-. Od gore lateralno prema dolje medijalno, preskaču 1/2 rebra
I - nn intercostales Th1-11
F - izdisači
M. Transversus thoracis
P - sternum (unutarnja strana corpusa I proc xyph.)
H - cartilago costae 2-6
I - nn intercostales Th2-6
F -pomodni izdisač
3. Mišidi stražnje i lateralne stijenke prsnog koša
Ne pripadaju prsnim mišidima, ali sudjeluju u tvorbi stražnje/lat str prsnog koša.
Površinska skupina leđa I stražnje str vrata
1. Sloj: m. Trapezius I m. Latissimus dorsi
2. Sloj: m levator scapulae, m. Rhomboideus minor, m rhomboideus major, m serratus posterior inferior
3. Sloj: m serratus posterior superior
Duboki sloj
m erector spinae: (I - iliocostalis I longissimus: stražnje grane nn cervicales c2-8, nn thoracicales th1-12, nn
lumbales l1-l5,
m spinalis stražnje grane nn cervicales c2-8 nn thoracales th1-th8
- m iliocostalis lumborum/thoracis/cervicis
- m longissimus thoracis/ cervicis/ capitis
- m spinalis thoracis/cervicis/capitis

m trapezius
P - protuberantia occipitalis externa, linea nuchae superior et suprema, lig. Nuchae, processus spinosus c7-
Th12, lig supraspinale
h - lateralni dio claviculae, acromion, spina scapulae
I - n. Accessiorius, plexus cervicalis c3-c4
F polazište miruje - lopaticu vuče medijalno I straga
hvatište miruje - ekstendira glavu, naginje je na istu stranu I rotira na suprotnu
silazni dio vlakana - vuče lopaticu I rameni obruč gore I medijalno, vodoravni dio prema medijalno, a uzlazn i
dio dolje I medijalno
m latissimus dorsi
P - processus spinosus Th7-L5, lig supraspinale, fascia thoracolumbalis, labium externum cristae
iliacae(stražnji dio), facies posterior sacri
H - crista tuberculi minoris humeri
I - n thoracodorsalis
 f- aducira I rotira ruku prema unutra, ruku I rame vuče dolje I natrag
m levator scapulae(ispod trapeziusa)
p - tuberculum posterius proc.transversi c1-c4
h - angulus superior scapulae?
I - dorsalis scapulae
F - polazište miruje - vuče lopaticu gore I medijalno
hvatište miruje - pregiba vratnu kralježnicu na svoju stranu I unatrag
m rhomboideus minor (ispod trapeziusa)
P - proc transversus c6-7, lig nuchae
h - margo medialis scapulae (gornji dio, neposredno ispod hvatista m levator scapulae)
I - n dorsalis scapulae
F - veče lopaticu gore I medijalno
m rhomboideus major (ispod trapeziusa distalnije od minora)
p - proc transversus th1-4, lig supraspinale
h - margo medialis scapulae(središnji I donji dio, ispod hvatšta minora)
I - n dorsalis scapulae
F - vuče lopaticu gore I medijalno
m serratus posterior inferior (ispod latissimusa dorsija)
p- processus spinosus th11-L2, lig supraspinale
h - angulus costae 9-12(vanjska str)
I - nn intercostales 9-12 nn lumbales l1-2
F - vuče ta rebra dolje (= pomodni izdisač)
m serratus posterior superior (ispod rhomboideusa)
p - processus spinosus c6-th2, lig nuchae et lig supraspinale
h - angulus costae 2-5(vanjska str)
I - nn cervicales c6-8 I nn intercostales 1-4
F - vuče ta rebra gore (pomočni udisač)

4. Građa dojke i limfna odvodnja iz dojke

Dojka je parni organ smješten između parasternalne i srednje pazušne linije, od 2 do 6 rebra te između
listova(površinskog I dubinskog) fascie pectoralis superficialis.
Građena je od radix mammae(gornje zadebljanje dojke oko 2 rebra), corpus mammae, sulcus
submammilaris(kožna brazda), areola mammae(pojačano pigmentiran središnji dio dojke), papilla mammae
(bradavica)i glandulae areolares(apokrine žlijezde na areoli).
Na bradavici dojke otvaraju se ductusi lactiferi(glavni izvodni vod režnja ductus lactiferus nastaje spajanjem
malih vodova režnjida ductulusa, a vodovi pojedinih režnjeva ne anastomiziraju s drugima) . Svaki od lobusa
glandulae mammariae(mliječne žlijezde) ima ductus lactiferus koji se ispod bradavice proširuju u sinus
lactiferi. Lobus je građen od lobulusa čiju osnovu čini ductus terminalis(početni dio izvodnog kanalida),
nakupine žlijezdanih stanica I intralobularno vezivno tkivo. Ovu osnovu okružuje ekstralobularno vezivno
tkivo pa masno tkivo.
Ligg suspensoria (Cooperi) su osnova potporno-vezivnog tkiva. Ti vezivni tračci pružaju se od kože I
površinskog lista fasciae superfic do njenog dubokog lista, između režnjida mliječne žlijezde.
Limfa lateralnog dijela dojke odlazi u nly. interpectorales, nly. infraclaviculares, nly. supraclavi culares i nl.
axillares.
Limfa medijalnog dijela dojke odlazi u nly. parasternales, nly infraclaviculares i nly. supraclaviculares.
Limfa dubokih dijelova dojke odlazi u nly. Intercostales. Limfne žile medijalnog dijela mogu anastomozirati
sa suprotnom stranom!
Limfa dubokih dijelova može otjecati putem interkostalni limfnih žila u interkostalne l.čvorove.
Vedina limfnih vodova dojke konvergiraju prema areoli gdje tvore limfni splet iz koje limfa otječe nly.
pectorales.
 Veliki limfni čvorovi teku uspatum retromammilare i tamo bogato anastomoziraju.
Cjelokupna limfa dojke utječe preko nly. infraclaviculares u nly. supraclaviculares ili direktno u nly.
Supraclaviculares.
(Rottorovi limfni čvorovi između m pecoralis minor I major)
5. Vaskularizacija i inervacija dojke
Arterijska vaskularizacija - rr mammarii mediales a. Thoracicae internae(a subclavia), rr mammarii laterales
a thoracicae laterales (a axillaris), rr pectorales a thoracoacromialis(a axillaris), rr mammarii a intercostalis
posterior 2-4 (aorta thoracica)
Venska - vv thoracicae internae (v brachiocephalica), v thoracoepigastriga (v axillaris), vv intercostales
posteriores 3-7(v azygos, hemyazygos acc.), v thoracica lateralis ( v axillaris)
(površinske vene - anastomoze ispod areole, plexus venosus areolaris, ulijevaju se u unutarnje prsne,
duboke lijede tok arterija. Intercostalne stražnje anastomoziraju s venama krlježnice)
Inervacija - osjetna nn intercostales 2-6
6. Podjela šupljine prsnog koša
thorax NIJE cavitas thoracis
granice thoraxa:
gore - aperura thoracis superior (incisura jugularis sterni, clavicula, vertebra c7)
dolje - apertura thracis inferior (processus xyphoideus sterni, arcus costarum, costa 12, vertebra th12
sprijeda - sternum costae
lat - costae
straga, costae, vertebrae thoracicae
Cavitas thoracis je prostor unutar fasciae endothoracicae. Dospijeva u donji dio vrata, a donja granica mu je
ošit. (neki toraksalni organi I u vratu, dio abdominalnih u prsnom kosu ali ne I unutar prsne supljine)
Šupljina prsnog koša dijeli se na cavum pleurale dex I sin i mediastinum.
Cavum pleurale je prostor unutar parijetalne pleure i čini postranične dijelove šupljine prsnog koša.
Mediastum je središnji dio šupljine i nalazi se između lijevog i desnog pleuralnog prostora.
Mediastinum se proteže od aperture thoracis superior do diaphragme, između pleura mediastinales te
između sternuma i vertebrae thoracicae.
Može se podijeliti na prednji i stražnji pri čemu granicu čini trachea i bifurcatio tracheae.
Može se podijeliti na gornji i donji pri čemu granicu čine ravnina kroz angulus sterni(baza srca). Pri tomu se
donji može dodatno podijeliti na prednji, srednji i stražnji pri čemu granicu čini perikard.
7. Fascia endothoracica i pleura parietalis
Facia endothoracica oblaže membranu intercostalis internu, mm. intercostales intimi i m. subcostalis s
unutarnje strane i oblaže gornju stranu ošita(taj dio je fascia phrenicopleuralis). Fascia je u neposrednom
odnosu s parijetalnom pleurom (svim dijelovima osim medijastinalne pleure parietalis) te omogudava
pomicanje pleure parietalis prema unutarnjoj stijenci prsišta.
Na prednjoj strani kralježnice prelazi na lig. longitudinale anterious, a na sternumu na pokosnicu. Prema
unutra na tim područjima prelazi u vezivo mediastunima. Membrana suprapleularis(Sibson) je zadebljanje
fascije u području svoda parijetalne pleure koje pokriva kupolu pleure i skalenske mišide. Razapeta je
između unutarnjeg ruba prvog rebra I proc.transversus C7.
Lig costopleurale - vrat prvog rebra, prednja str prvog rebra - stapaju se s vlaknima kupole.
Lig pleurovertebrale - vlaka duboke fascije vrata izmedu 6.vratnog I 1.prsnog kralješka, prelaze na stražnju
str kupole.
Unutar fascije endothoracicae nalaze se aa. i vv. intercostales posteriores i nn. intercostales (straga), a
sprijeda a. i v. thoracica interna.
Pleura parietalis vanjski list serozne pleuralne ovojnice, koji s unutarnje strane obavija fasciju endotoracicu.
(osim pars medistinalis). Ima tri dijela pars costalis, pars mediastinalis i pars diaphragmatica(+cupola).
Pars costalis oblaže unutarnju površinu rebara, međurebrenih prostora i dio prsne kosti.
Pars mediastinalis proteže se između prednje stijenke prsne šupljine i kralježnice i tvori lateralnu stijenku
medijastinuma te pokriva organe unutar njega. Na hilus pulmonalis napušta stijenku medijastinuma i prelazi
 u pleuru visceralis. Medijastinalna pleura je u odnosu s: osrčjem, jednjakom, istostranom v.
Brachiocephalicom, v intercostalis suprema(superior?), n phrenicus, n vagus(obostrano). S dušnikom, v cava
superior, v azygos (desno). S arcus aortae, pars descendens aortae, a carotis comm sin, a subclavia
sin(lijevo).
Pars diaphragmatica pokriva lateralne dijelove ošita koje ne pokriva perikard.
Cupola pleurae je dio parijetalne pleure koji se izdiže iznad prvog rebra, a ispunjava ga apex pulmonis, sa
stražnje dodiruje a. subclaviu i m. scalenus minimus.
8. Nn intercostales (seu rr ventrales)
To su ventralne mješovite grane prsnih spinalnih živaca. Priključena su im, kao I stražnjim korijenovima)
postsinaptička simpatička vl(rr communicantes grisei) za žlijezde znojnice, arektorne m dlaka, glatko mišidje
stijenka malih k.ž. na periferiji. Ta vlakna im se priključuju nakon što, po izlasku iz intervertebravnih otvora,
križaju simpatički lanac. Dalje idu u interkostalnom prostoru kao najdoljnja struktura (VAN)
N intercostalis 1 se nakon izlaska kroz foramen intervertebrale podijeli u 2 grane, veda se priključuje plexusu
brachialisu, a manja(interkostalni živac u užem smislu) ide normalno, motorno inervira interkostalne m
1.međurebr prostora, osjetno priležedu parijetalnu pleuru. Ne inervira kožu!
- Nn intercostales 2-6 cijelim tijekom teku unutar stijenke prsnog koša.
Prvo teku između membrane intercostalis interne(dublje od) I fasciae endothoracica(površnije od...+i pleure
par). Između angulusa costae do medioklavikularne linije teku između mm intercostalis interni I intimi, a
medijalno od medioklavikularne teku između mm intercostalis interni I fasciae endothoracicae.
A) Kod angulusa odvaja se r muscularis za mm intercostalis externi(probija membranu internu I dolazi
između unutarnjih I vanjskih međurebr mišida)U medioaksilarnoj ravnini odvaja se r cutaneus lateralis koji
probija mm intercostales interni, externi I serratus anterior, dolazi pod kožu I grana se na r anterior(osjetno
inervira kožu odg dermatoma između medioaksilarne I medioklavikularne linije) I r posterior(koža između
medioaksilarne I stražnje aksilarne).
B) R. Cutaneus lateralis n.intercostalis 2-3 dođu pod kožu(ne dijele se!) I tvore nn. Intercostobrachiales I na
gornjem medijalnom dijelu anastomoziraju s n cutaneus brachii medialis. Oni inerviraju kožu pazušne jame I
gornjeg med dijela nadlaktice.
C) Dalje nn intercostales 2-6 krajno završavaju kao n cutaneus anterior, uz lat rub prsne kosti s prednje str
križaju a.i v. thoracicu internu, probijaju mm intercostales interni, membranu intercostalis externu I
pectoralis major. Dolaze pod kožu prsnog koša koju inerviraju medijalno od medioklavikularne linije.
- NN intercostales 7-11 početno u stijenci prsnog koša pa u trbušnoj.
Teku istovjetno kao I gornji do prednjeg kraja mm intercostalis interni, gdje zakredu prema dolje, prolaze
kroz pars costalis diaphragmae te idu između m obliquus externur I m transversus abdominis. Posteriolat
pristupaju na vaginu, probijaju stražnju stijenku m rectus abd I prednju stijenku te dolaze pod kožu kao rr
cutanei anteriores(abdominales). Te grane inerviraju kožu oko mediosagitalne linije.
Mm. Cutanei lat(abdominales) idu isto, samo što na kraju ne probijaju serratus ant nego obliquus abd
externus. Dijele se isto na dvije grane...
N intercostalis 12(n subcostalis) cijelim tijekom u trbušnoj. Predaje dio vlakana plexusu lumbalisu.
Prvo uz donji rub 12.rebra(prekriva ga lig arcuatum laterale) pa po prednjoj str m quadratus lumbr(prekriva
ga fascia transversalis). Spušta se lat između m transversus abd I fasciae transversalis, probija m transversus
abd, dolazi između njega I obliquus abd internus gdje teče do stražnje lat vagine rectusa u krajnjem donjem
dijelu. Tu probija stražnju stijenku, rectus abd, pyramidalis, prednju stijenku I dolazi pod kožu suprapubične
regije.
N subcostalis u medioaksilarnoj liniji daje r cutaneus lat koji probija obliquus med I lat I dolazi pod kožu, ne
dijeli se ved okomito dolje ide do iznad cristae iliacae I gornjeg prednjeg dijela glutealne regije.

Nn. intercostales 2-6 motorno inerviraju mm. Intercostales intimi/interni/externi, mm subcostales, mm.
serrati posteriores superior , obliquus abdominis externus i m. transversus thoracis I m erector spinae.
Osjetno kostalnu pleuru, rebrene hrskavice, kožu ispred srednje aksilarne, dojku, kožu gore med nadlaktice.
Nn. intercostales Th7-11 motorno inerviraju mm intercostales intimi/interni/ext, mm subcostales, m
 transversus abdominalis, m obliquus abdominis internus/externus, m rectus abdominis, serratus posterior
inferior, m erector spinae. Osjetno kostalnu pleuru, ošit, parijetalni peritonej, kožu istobrojnog torakalnog
dermtoma I kožu prednje I lat str trbuha.
N. Subcostalis motorno inervira m transversus abdominis, obliquus abd internus/externus, rectus abd, m
pyramidalis. Osjetno parijetalni peritonej, kožu lat dijela kriste ilijake I gornjeg prednjeg dijela glutealne
regije.
Nn. Intercstales 2-11(12) daju I r collateralis koja teče ispod I usporedo I motorno inervira mi šide
istobrojnog intercostalnog prostora, a osjetno dio parijetalne pleure I periosta rebara.
9. Arterijska i venska vaskularizacija stijenke prsnog koša
Arterijska vaskularizacija:
a thoracica interna(a subclavia), a intercostalis suprema(truncus costocervicais; a subclavia), a
suprascapularis (a subclavia), a thoracoacromialis(a axillaris), a thoracica suprema ( a axillaris), a thoracica
lateralis (a axillaris), a thoracodorsalis(a subscapularis; a axillaris), a circumflexa scapulae (a subscapularis, a
axillaris), aa intercostales posteriores (aorta thoracica)
Venska:
vv thoriacica internae(v brachicephalica), vv intercostales anteriores (v thoracica interna), v intercostalis
suprema(v brachiocephalica), vv pectorales(slijede tijek rr pectorales a thoracoacromialis,v subclavia), v
dorsalis scapulae ( teče usporedo s a transversa cervic profunda, krv iz mm rhomboideusa, v subclavia), v
thoracoacromialis(v subclavia), v thoracica lateralis(v axillaris), v subscapularis(v axillaris) vv intercostales
posteriores ( v brachiocephalica sin, v azygos, v hemyazygos, v hemyaz acc), vv thoracoepigasticae(potkzne
vene prednje str prsnog kosa, sakljupljaju vensku krv iznad razine pupka, (ne odg tijeku istoimene art -
nema?) v axillaris)

10. Funkcionalna anatomija i građa ošita

Ošit je mišidno-vezivna tvorba između prsne i trbušne šupljine izbočen prema prsnoj šupljini (zato su neki
trbušni org dijelom u prsnom košu), obložena s gornje strane fasciom endothoracicom poviše koje je
lateralno parijetalna pleura I u središnjem dijelu perikard. Dolje ju oblaže fascia transversalis(pa parijetalni
peritonej?). U torakalnom dijelu, ošit oblaže samo fascia endoth iza sternuma, a ispred
perikarda(postranično su recc costomediastinalis dex I sin) I ispred kraježnice,a iza perikarda (lateralno je
pleura mediastinalis) te uz pristup lig pulmonale(između 2listova, odmah lat od perikarda). A u
abdominalnom dijelu, samo fascia transversalis između dvaju listova lig coronarium hepatis(jetra bez
serozne ovojnice prirasla uz ošit(pars psterior faciei diacpragmaticae hepatis).
Kupola je u središnjem dijelu više vodoravna, a lijevo(6.rebro) I desno(5.rebro) se izdiže iznad središnje
razine(u medioklavikularnoj razini).
Tvore ga 2dijela - središnji tetivni dio centrum tendineum I periferni mišidni dio koji čine pars lumbalis, pars
costalis I pars sternalis.
Centrum tendineum oblika vodoravnog V s vrhom prema naprijed.
Pars lumbalis čine mišidni krakovi crus mediale, crus intermediale, crus laterale.
Crus mediale I intermediale
P - desno -corpus vertebrle L1-L4, discus intervertebralis L1/2-L3/4
- lijevo - corpus vertebrale L1-L3, discus L1/2 - L2/3
(crus med s prednje str corpusa, a intemed s lat strana)
-> mišidne niti lijeve I desne str se križaju uz rubove otovra za aortu I jednjak
H - centrum tendineum
Crus mediale je na medijalnom rubu vezivni. U razini Th12 ti se vezivni dijelovi spajaju I tvore lig arcuatum
medianum I ta sveza čini prednje omeđenje hiatusa aorticusa.
Crus laterale
P - lig arcuatum mediale(između trupa I rebrenog nastavka L1 sveza presvođuje prednji dio m psoas major s
prednje strane), lig arcuatum laterale(između proc costalis L1 I 12rebra sveza presvođuje prednji prox dio m
quadratus lumborum.
 H - stražnji lat dio centrum tendineum
Pars costalis diaphragmae
P - costae 7-12(unutarnja str rebara I rebr hrskavica)
H - centrum tendineum(stražnji lat, lat I prednji lat dio
Trigonum lumbocostale (Bochdalek) - trokutasto područje između lumbalnog I kostalnog dijela ošita.
Prekriva ga samo fascia endoth+pleura parietale I fascia transversalis I parijetalni peritonej.
Pars sternalis
P-sternum(unutarnja str corpusa + proc xypho)
H - centrum tendineum (središnji prednji dio)
Funkcija ošita - spušta centrum tendineum čime povedava volumen I apsolutni iznos neg tlaka u prsištu.
Glavni je udisač.
Smanjuje volumen trbušne šupnjine I tako povedava tlak te djeluje kao mišid trbušne preše.
11. Vaskularizacija i inervacija ošita
Ošit vaskularizira a. Pericardiophrenica8a thoracica interna), a. Musculophrenica(a thoracica interna), aa.
intercostales posteriores 7-11(aorta thoracica), aa. phrenicae superiores(aorta thoracica), aa. phrenicae
inferiores(arta abdominalis).
Venska odvodnja putem vv pericardiacophrenicae(v brachiocephalica), vv musculophrenicae(vv thoracicae
internae), vv intercostales posteriores(v azygos, hemyaz), vv phrenicae superiores(v azygos, hemyaz), vv
phrenicae inferiores(v cava inferior).
Ošit osjetno inerviraju n. Phrenicus(središnji dio), nn. intercostales 7-11(lat dio), a motorno n. phrenicus.
12. Otvori i topografski odnosi ošita
Na torakalnoj strani ošit je u odnosu ss parijetalnom pleurom, pleuralnim zatonima, pludima, perikardom I
srcem.
Na abdominalnoj strani je u odnosu s fundusom želudca, slezenom, bubrezima, nadbubrežnim žlijezdama,
vv.hepaticama, celijačnim živčanim spletom(plexus coeliacus).
Morgagnijev otvor(desno)/Lareyjev otvor(lijevo)
smještaj - između pars sternalis I pars costalis
komunikacija - prednje torakalne stijenke I prednje abdominalne stijenke(prostora unutar vagine rektusa)
a epigastica superior, vv epigasticae superiores, vasa lymphatica
Hiatus esophageus
smještaj - u razini th10, između medijalnih krakova(mišidni dio -> prilikom kontrakcije ošita kompresija
struktura)
komunikacija - stražnji medijastinum s peritonealnom šupljinom I retroperitonealnim(što ide tu?)
prostorom
jednjak, n(truncus) vagus dex et sin, n phrenicus sin, a et v gastica sin
Hiatus aorticus
smještaj -u razini th12-L1, između vezivnih(-> ne dolazi do kompresije) dijelova crus medialis sin I
dex(lateraln omeđenje), lig arcuatum medianum (sprijeda) I vertebrae Th12-L1(straga)
komunikacija- stražnji medijastinum I retroperitoneum
strukture - aorta, plexus aorticus(sympaticus), ductus thoracicus)
Hiatus venae cavae inferior
smještaj - u razini Th8-9, u centrum tendineum(paramedijalno desno straga)
komunikacija - prednji? medijastinum I retroperitoneum
v cava inferior, vv hepaticae?, n phrenicus dex
Otvor između crus mediale I crus intermediale
u razini L1
komunikacija - stražnji medijastinum I retroperitonej
v azygos(desno), v hemyazygos(lijevo), n splanchnicus major et minor I vasa lymphatica
Otvor između crus intermediale I crus laterale
 komunikacija stražnji medijastinum I retroperitonej
truncus sympathicus, n splanchnicus imus, vasa lymphatica
13. Grananje bronha i redovi bronha, građa bronha i bronhiola
Trachea se dijeli na bronchus principalis dexter i bronchus principalis sinister u razini Th4. Bronchus
principalis dexter kradi je i širi te nastavlja put tracheae gotovo ravno(tu završavaju udahnute stvari ugl),
dok bronchus principalis sinister zakrede pod kutem i teče gotovo vodoravno (70°). Bronchus principalisi
završavaju u hilus pulmonalis.
Nakon ulaska u hilus pulmonalis od bronchusa principalisa dex se odmah lateralno odvoji brochus lobaris
superior(za gornji režanj), pa se distalnije nastavlja kao bronchus intermedijus koji se ubrzo dijeli s prednje
strane u brochus lobaris medius dex I bronh za 6.segment donjeg režnja (bronchus segmentalis apicalis).
Distalnije se intermedijus možemo gledati kao bronchus inferior dex od kojeg se odvijaju seg mentne grane
za preostale segmente donjeg režnja. Bronchus lobaris superior dex(segmentalis apicalis, posterior,
anterior), medius dex(segmentalis lateralis, medialis), inferior dex(segmentalis apicalis, medialis, anterior,
lateralis, 10posterior) Od bronchusa principalisa sin- odmah anterolateralno odvaja se bronh za gornji
režanj bronchus lobaris superior dex koji se podijeli na segmentalne grane(1-2bronchus segmentalis
apicoposterius, bronchus segmentalis anterior) I zajedničko stablo za lingularne segmentalne bronhe(4br
segm lingualis superior I 5inferior). Distalno od odvajanja gornjeg bronha, nastavlja se bronh za donji režanj.
Ubrzo se sa stražnje strane odvoji bronh za 6. Segment(bronchus segmentalis apicalis), distalno se pruža
zajedničko stablo za ostale segmente koji se ubzo podijele(7-8 b segm anteromedijalis, lateralis,
posterior).Dakle, bronchusi lobarisi dijele na bronchus segmentalis, 10 sa svake strane pri čemu je na lijevoj
strani 7. srašten s 8.? Bronchus segmentalis(bronh 2.reda, tercijarni bronh) dijele se unutar segmenta na
bronchus subsegmentalis(3.reda) koji se zatim dijele na bronchiole(unutar sekundarnih lobula) koji više
nemaju hrskavica niti žlijezda. Bronchioli se unutar primarnih lobula(pludnih acinusa) dijele na bronchioli
terminales i oni su zadnji segment koji samo vodi zrak. Dalje se dijele na bronchioli respiratorii koji vode
zrak i izmjenjuju plinovi, a oni se dijele na ductuli alveolares(stijenke skroz prekrivene alveolama) u kojima
se odvija samo izmjena plinova. Ductuli alveolares završavaju kao sacculi alveolares.
Podjela bronha
bronhi 1. Reda(hijalna hrskavica) - bronchus principalis(primarni)
bronchi 2. Reda(hijalna +malo elastične) - bronchus lobaris(sekundarni) + bronchus segmentalis(tercijarni)
bronchi 3. Reda (ugl elastična; razvijeni venski spletovi između fibroznokartilaginoznog I mišidnog sloja)
bronchus subsegmentalis
podjela bronhiola
bronchioli
bronchioli alveolares/respiratorii -1. do 3. Reda(ovisi o redu grananja I gustodi alveola u stijenci bronchiola)
ductuli alveolares
gradivni dio pluda - pripadajudi zračni vod
pulmo - bronchus principalis
lobus - bronchus lobaris
segmentum - bronchus segmentalis
lobus(sekundarni) - bronchiolus
lobus (primarni) - bronchus terminalis
bronchopulmonalni segment - dio koji prozračje bronchus segmentalis, a vaskularizira segmentalna pludna
arterija I vena. Ima oblik piramide s bazom prema periferiji I vrhom prema hilusu
14. Pludni acinus
pulmo - lobus - segmentum - lobulus - acinus(anatomskofunkcionalne jedinice)
Pludni acinus je osnovna jedinica pluda i sadrži elemente koji nastaju diobom terminalnog bronhiola
(respiratorni bronhiol, ductus alveolares i sacculi alveolares).
Svaki lobulus sastoji se od 12-18 acinusa
15. Nutritivni krvotok pluda
 Nutritivni krvotok pluda čine aa. Bronchiales(1desno, dvije lijevo) koje lijevo dolaze od aorte thoracicae(s
unutarnje strane konkaviteta, prema silaznoj aorti;prema dolje uz lijevi rub ezofagusa a se priključuje uz
stražnju stranu bronchus principalis sin), a a. bronchialis dex od aa. intercostales posteriores 3. I
4.(usmjerena prema desno, sa stražnje strane križa ductus thoracicus I ezofagus I pristupa uz stražnju stranu
brochus principalis dex) Ili aortae thoracicae(prijelaz luka u silaznu) i rr. bronchiales a. thoracicae
internae(odvajaju se sa stražnje strane, opskrbljuju donji dio dušnika I principalnih bronha). Art teku
stražnjom str bronha I prate grananje do razine respiratornih bronhiola. U razini segmentalnih bronha daju
ogranke koji idu usporedo s pludnim venama kroz interlobularne ve zivne pregrade preko kojih dospijevaju
do viscelarne pleure koju opskrbljuju. Arterije teku peribronhalnim vezivom i opskrbljuju bronhe(do razine
respiratornih bronhiola), limfne čvorove pluda I hilusa,, stijenke pludnih arterija I vena, vezivno tkivo
interlobularnih septuma.
Vv. bronchiales odvore vensku krv dijelova koje art bronchiales opskrbljuju. Perifernie vv bronchiales(nalaze
se perifernije od razine segmentalnih bronha) utječu u ogranke vv.pulmonales. Središnje(od razine
segmentalnih prema vedima) ulijevaju se u završni dio v. Azygos(desne) i v. Hemiazygos
accessoria/v.itercostalis superior sin.(lijeve).
Vv bronchiales imaju zalistke, vv pulmonalis nemaju(art krv)!
16. Funkcionalni krvotok pluda i fetalni krvotok
Krv siromašna kisikom iz tjelesnog optoka dolazi u desnu pretklijetku I zatim u desnu klijetku pa preko
truncusa pulmonalisa pa aa pulmonalis dolazi u pluda. Arterije se granaju sukladno grananju bronha sve do
kapilara koje okružuju alveole. Tu se događa izmjena plinova, krv se obogačuje kisikom, a ugljikov dioksid se
oslobađa u dišne putove. Takva oksigenirana krv teče iz pluda vv pulmonales do lijeve pretklijetke.
Truncus pulmonalis izlazi iz desne klijetke, početnim proširenjem bulbus arteriae pulmonalis. truncus je na
bazi srca ispred I lijevo od uzlazne aortae pa ide gore, natrag I lijevo u perikardijalnoj šupljini, neposredno
proksimalno od lig arteriosum(Botalli) izlazi iz perikarda, dolazi unutar konkaviteta aorte gdje se grana na a
pulmonalis dextra I a. Pulmonalis sinistra. Pludne arterije dovode vensku krv u pluda.
Ispred truncusa pulmonalisa je perikard, desno uzlazna aorta, lijevo perikard I izvan njega n phrenicus I a/v?
pericardiacophrenicae. Iza je poprečni zaton osrčja(sinus transversus pericardi?) a ispod njega lijeva
pretklijetka. Izvan perikarda je početni dio lijevog gl bronha.
Segmentalne I subsegmentalne arterije u odnosu na bronh: arterije koje prate uzlazni bronh nalaze se s
njihove medijalne strane, vodoravni bronh s gornje strane a silazni bronh lateralno.
A pulmonalis dex nakon ulaska u hilus daje truncus anterior(segmentalis anterior, apicalis ->reccurens
posterior), zakrede dolje I lateralno te prelazi preko intermedijalnog bronha ->interlobalni dio desne pludne
art(tu daje ascendens posterior, segmentalis medius I a za 6.segment) dalje nastavlja kao zajedničko stablo
(pars basalis a pulmonalis) za prostale donje segmente na koje se ubrzo podijeli.
A pulmonalis sin unutar hilusa daje anteriornu I apikalnu segmentalnu art potom pristupa u gornji stražnji
dio interlobarne fisure gdje se pruža distalno. Tu daje par segmentalnih art za gornji režanj distalnij se od
plucne art anteromedijalno odvaja lingularna segmentalna art(r lingualaris) I sa stražnje str 6.segmentalna
art. Dalje se nastavlja kao zajedničko stablo(pars basalis) za preostale donje segmente I brzo se podijeli.
Vv pulmonales vode arterijsku krv iz pluda u lijevu pretklijetuku I mali di venske krvi iz vv bronchiales na
periferiji I dio iz venske krvi pleure viscelaris. Vv pulmonales počinju od venskog dijela kapilarne mreže
alveola, teku intersegmentalnim pregradama(vode krv iz 2susjedna područja, iz 2ogranka koja opskrbljuju
aa pulmonales I bronchiales). (Vene se tek u proksimalnom dijelu pridružuju tijeku bronha.) Tak o nastaju
segmentalne arterije. I od njih vv pulmonales, desno 3(za svaki režanj, srednja se ulijeva u gornju pa iz hilus
izlaze 2- v pulmonalis superior I inferior dex) I lijevo 2.
Pludne vene nemaju zalistke. Prolaze kroz otvore u perikardu I pristupaju stražnjem gornjem dijelu lijeve
pretklijetke.
Fetalni krvotok: Krv bogata kisikom I hranjivim tvarima! dolazi iz placente preko v. umbilicalis koja ulazi u
trbušnu šupljinu i prolazi površinom jetara gdje je povezana s lijevom granom venom portae pa jedan dio
krvi odlazi u jetru(u portalni krvotok). Vedina krvi iz v. umbilicalis prolazi preko ductus venosus u v. cavu
inferior pri čemu se miješa s deoksigeniranom krvi iz v. cavae inf. i vv. Hepaticae (ipak manjom količinom pa
 ostaje relativno oksigenirana). Krv dolazi u desnu pretklijetku i preusmjerava se u foramen ovale pomodu
valvulae v. cavae inferioris pa vedi dio krvi tako dospijeva u lijevu pretklijetku i lijevu klijetku gdje putam
ogranaka luka aorte doalzi do srca, glave i gornjih udova. Krv siromašna kisikom iz glave i donjih udova
dolazi putem gornje šuplje vene u desnu pretklijetku i križa struju krvi iz donje šuplje vene i odlazi u desnu
klijetku i truncus pulmonalis iz kojeg preko ductus arteriosus(botalli?) odlazi u aortu nakon odvajanja
ogranaka arcusa. Dio krvi odlazi i u pludne arterije pa u neventilirana pluda iz kojih pludnim veama u lijevu
pretklijetku. Grane aorte nakon ulijevanja ductusa arteriosusa tako primaju krv siromašniju kisikom od
grana prije(za glavu I gornje udove). Iz fetalne aorte krv kroz aa. umbilicales odlazi natrag u placentu.
Prvim udahom smanjuje se otpor kroz pludni optok pa veda količina krvi tamo cirkulira. S time se povedava I
tlak u lijevoj pretklijetki što dovodi do zatvaranja foramena ovale(u fossu ovalis). Kratki spojevi ductus
arteriosus I venosus zatvaraju se kontrakcijama svoje mišidne stijene I postaju lig arteriosum I venosum.
Prekidanjem pupkovine dolazi do prekida veze placente s pupčanim žilama koje se zatvaraju. V umbilicalis
postaje lig teres hepatis, a aa umbilicales chordae aa umbilicales.
17. Plexus pulmonalis i limfa pluda
Plexus pulmonalis je autonomni pludni živčani splet koji tvore ogranci vagua i torakalnog simpatikusa. S
prednje strane pludnog hilusa razvijen je slabije, a stražnje jače. Plexus su povezani sa suprotnom stranom I
sa srčanim spletom. Rr. brochales n. vagi odvajaju se u razini pludnog hilusa, a vlakna simpatičkog korijena
potječu od drugog do sedmog segmenta moždine te odlaze u ganglije 2-4(sinapsa za eferentne) i priključuju
se kao rr pulmonales tijeku aa. bronchiales do pludnog hilusa. Simpatička vlakna su aferentna I eferentna I
završavaju(aferentna)/počinju(ef) u nucleus intermediolateralis medullae spinalis th2-7.
Rr bronchiales anterior et posterior n vagi (parasimpatikus) inerviraju žlijezede sluznice bronha I glatkih
mišida bronha dovodedi do kontrakcije (bronhokonstrikcija). Simpatikus (rr pulmonales) inervira glatke
mišide dovodedi do njihovog opuštanja(bronhodilatacija) I još inervira vazomotorno k.ž. Rr pulmonales j oš
prenose I osjet dodira I boli(zbog smanjenje opskrbe krvlju pludnog tkiva) iz bronhalne sluznice.
U pludima nalazimo površinske I duboke limfne žile koje međusobno anastomoziraju. Periferno ne dosežu
do između alveola(započinju u razini terminalnih I respiratornih bronhiola). Površinske l.ž. Nalaze se ispod
viscelarne pleure I u interlobularnim pregradama. Odvode se jednim dijelom u nly bronchopulmonalesa, a
drugim dijelom neposredno u nly meiastinales. Duboke lž započinju u središnjem dijelu lobula. Lim fni
čvorovi koji su sjecište duboke I površinske mreže lž: nly pulmonales, segmentales/intrapulmonales(oko
odvajanja segmentalnih bronha/art), lobares(oko odvajanja lobarnih bronha), interlobares(u dubini
interlobarne fisule-primaju limfu svih segmenata pludnog krila!), bronchopulmonales/hilares(u hilusu),
mediastinales, tracheobronchales, paratracheales, mediastinales posteriores, mediastinales anteriores.
Limfa desnog pluda dvodi se istostrano, lijevog obostran. Najvedi dio limfe odvodi se putem truncus
bronchomediastinalis. Limfa svih segmenata desnog I lijevog pluda odlazi u supkarinarne lč. Limfa donjih
dijelova češde de neposredno otidi u gornje mediastinalne nego gornjih u donje. Limfa gornjih
mediastinalnih djelomice ide u supraklavikularne lč, a donjih u paraaortalne ispod ošita.
Putovi neposredne odvodnje iz pluda u mediastinalne:
-iz gornjeg I srednjeg režnja desnog pluda: nly tracheobronchales, paratracheales, subcarinales
-iz gornjeg lijevog: nly mediastinales anteriores, subcarinales
-iz donje lijevog I desnog: nly subcarinales I nly unutar lig pulmonale
-mjesta prelaza s lijeve na desnu:
nly subcarinales(najvedi dio), paratracheales sin-> paratracheales dex

18. Makroskopska građa i topografija pluda

Pluda se satoje od lijevog i desnog pludnog krila; pulmo dexter i pulmo sinister i vrlo su elastična. Pluda
imaju 3 površine, facies diaphragmatica, facies costalis i facies medialis(pars vertebralis/pars mediastinalis) I
3 ruba: margo anterior, posterior et inferior.
Facies diaphragmatica/basis pulmonis desnog pluda preko ošita je u odnosu s desnim jetrenim režnjem, a
lijevo s lijevim jetrenog režnjem, želučanim fundusom.(slezena ne piše u J). Baza je konkavna I više
postavljena desno.
 Facies costalis je konveksna i pleura ju dijeli od rebara i međurebrenih prostora, a straga od trupova
kralježaka(impressiones costales).
Facies medialis dijeli se na manji pars vertebralis I veci pars mediastinalis. Na pars mediastinais dolje
sprijeda nalazi se impressio cardiaca. Iznad I iza impressio cardiaca nalazi se hilus pluda. Facies medialis sin I
dex reko pleure mediastinalis u odnosu je s: v brachiocephalica, n vagus, n phrenicus, perikardom,
jednjakom(impressio esophagica). Lijeva strana: a carotida com sin, a subclavia sin, završni dio arcusa
aortae, aortom descendens, ductusom thoracicusom. Desna: v azygos(impressio v azygos), v cavom
superior(impressio v cave superioris) te dušnikom
margo anterior(lijevo incisura cardiaca-samo gornji dio recc costomediastinalis, dex cijeli zaton)
kod dubokog udisaja-margo inferior doseže:
desno- iza desnog jetrenog režnja, desne nadbubrežne, gornja 1/3 desnog bubrega
lijevo- iza I lat gorenje1/2slezene, lijeve nadbubrežne, gornjeg dijela lijevog bubrega
fissura obliqua-od gore lat straga do donje med sprijeda. Odijeljuje gornji od srednjeg(desno) tj
donjeg(lijevo)režnja. Od th4 do 6.rebra. U odnosu sa stražnjim gornjim I prednjim donjim dijelom hilusa.
Fissura horizontalis-samo desno, srednji/donji režanj. Od fissure obliquae u srednjoj aksilarnoj do prednjeg
ruba hilusa u razini 4.rebra.
Impressiones:
Na desnom pludu nalazi se impressio venae cavae ispred hilusa i impressio venae azygos iza hilusa.
Na lijevom pludu nalazi se impressio a. subclavie na apex pulmonis, impressio aortica iza i iznad hilusa i
impressio v. brachicephalicae ispred i iznad hilusa.
Na lijevom se pludu nalazi lingula pulmonis sinitri, pludni nastavak koji se prislanja na apex cordis.
Apex pulmonalis nalazi se u unutar pleurale kupole, iznad aperturae thoracis internae (ispred I iznad
subclavia -impressio a.subclaviae; iznad I straga -truncus costocervicalis; iza a intercostalis suprema, n
intercostalis 1 I ggl stellatum; medialno na desnoj strani-truncus brachiocephalicus, v brachiocephalica dex,
trachea; lijevo medijalno a car comm sin I a subclavia sin I trachea;lateralno srednji skalenski otvor).
Desno je plude vede od lijevoga.
Lijevo je plude manje od desnog jer ga pritišde srce.
+hilus(radix) I lobuse spomenuti
19. Projekcije pluda i pleure na torakalni zid
Projekcije pluda od projekcija pleure razlikuju se za otprilike 1-2 međurebrena prostora. U sternalnoj crti
oba se nalaze u visini 6. rebra. U medioklavikularnoj crti pluda su u razini 6., a pleura u razini 7. rebra. U
(srednjoj) aksilarnoj crti odnos je 8. rebro pluda I 9. Rebro pleura, a u skapularnoj crti 10.pluda I 11 rebro
pleura. U paravertebralnoj crti odnos je proc. spinosus Th10-Th11. (Po Platzeru) (Parijetalna pleura po Jalši
medioklavikularna 8, medioaksilarna 10, paravertebralna 12rebro.
Kupola pleure doseže 2-3cm iznad središnjeg dijela klavikule.
Najbliže mjesto lijeve I desne par.pleure je između pripoja 2 I 4 rebra za sternum. (ispod lijeva zakrede
prema sternalnoj ravnini do 6.rebra)
Trigonum interpleurale superius seu trigonum thymicus nalazi se između proksimalnih dijelova pleure
parietalis sin I dex, iza manubrium sterni I iznad razine 2.rebra. Tu se nalazi(po slojevima- thymus-
vv.brachiocephalicae, v.thyroidea inferior, nly mediastinales anteriores -
arcus aortae (truncus bc, a car comm sin I subclavia sin) -dušnik - jednjak
Parijetalna pleura spušta se ispod desnog ksifoidnog kuta I ispod desnog I lijevog kostovertebralnog kuta.
20. Topografija pludnih hilusa
Strukture radixa pulmonisa: bronchus principalis, plexus pulmonalis, a pulmonalis, v pulmonalis superior et
inferior, a bronchialis(dex I aa(sin), v bronchialis, vasa lymphatica, nly bronchopulmonales.
U desnom pludnom hilusu najviše se nalazi ved podijeljeni bronchus lobaris superior dex i ispod njega
bronchus lobaris intermedius. Ispred gornjeg bronha nalazi se truncus anterior a pulmonalis, a ispred
intermedijarnog pars interlobaris a pulmonalis. Ispod a pulmonalis nalazi se v. Pulmonalis sup, a ispod I iza
nje prolazi v pulmonalis inferior.
 U lijevom pludu najviše se nalazi a. pulmonalis, ispod I iza nje bronhus principalis sinister, a ispred I ispod v
pulmonalis superior sin. V pulmonlis inferior sin nalazi se ispod I v.sup
U oba hilusa bronhalne kž I vedina ogranaka vagsa nalaze se uz stražnju stranu bronha.
21. Makroskopska građa i zatoni pleure
Pleura je serozna opna koja oblaže pluda i unutarnju površinu prsne šupljine. Pleura visceralis ili popludnica
prekriva povšinu pluda, a pleura parietalis ili porebrica prekriva unutarnju stranu prsnog koša(fasciju
endothoracicu osim na medijastinalnom dijelu). Jedna u drugu prelaze na hilus pulmonis. Između listova
pleure nalazi se cavitas pleuralis u kojem se nalazi oko 5ml tekudine.
Pleura visceralis ne nalazi se na području hilus pulmonis, lig. pulmonale, a ulazi u fissure.
Zatoni pleure su prostori koji nastaju na mjestima gdje dijelovi pleure parietalis prelaze jedan u drugi(npr
pars costalis u mediastinalis).
Reccessus costomediastinalis (p. costalis u p. mediastinalis sprijeda) u koji pri udahu ulazi margo anterior.
Na lijevoj strani nije potpuno ispunjen zbog incisura cardiaca?
Ispunjen pludima samo pri dubokom udahu.
Recessus costodiaphragmaticus (p. costalis u p. diaphragmatica) vrlo je dubok i nikad nije potpuno ispunjen
pludima.(angulus pri normalnom disanju ispunjen, komplementarni dio pri dubokom udisaju, a
ultrapulmonalni dio nikad nije ispunjen pludima)
Reccessus vertebromediastinalis (p. costalis u p. mediastinalis straga) uvijek je ispunjen pludima.
Reccessus phrenicomediastinalis (p. diaphragmatica u p. mediastinalis) uvijek je ispunjen pludima.
22. Vaskularizacija i inervacija pleure
Pleura parietalis:
Kupolu vaskuraliziraju aa. intercostales posteriores 1 I 2(truncus costocervicalis; a subclavia), pars costalis
aa. intercostales posteriores 3-11(aorta thoracica) i a. intercostales anteriores(a.thoracica interna). Pars
mediastinalis opskrbljuje a. Pericardiophrenica(a thoracica interna), a pars diaphragmatica aa. phrenicae
superiores(aorta thoracica).
Venska odvodnja - vv.intercostales posteriores(v.brachiocephalicae, v azygos, v hemyazygos, v.hemyazygos
accessoria) I vv.intercostales anteriores (v. Thoracica interna)
Inerviraju ju osjetno n. phrenicus (kupola, pars mediastinalis i središnji dio pars diaphragmatica), nn.
intercostales 2-11(pars costalis) i nn. intercostales 7-11 (lateralni dijelovi pars diaphragmatica).
Pleura visceralis inerviraju aa. Brochales(aorta thoracica), venski vv pulmonales (atrium sin), vv bronchiales
(v azygos, hemyazygos), a nema osjetne inervacije ved postoji samo osjet na istezanja-sprecava pretjerano
rastezanje pl tikiva u udisaju (rr. brochales anteriores et posteriores n. vagi).
23. Desna pretklijetka i klijetka srca, te desno atrioventrikularno i pulmonalno ušde
toddarova tetiva?
Kochov trokut - zalistak v cave inf, ušde sinusa coronariusa I hvatište septalnog cuspisa(AV čvor je tu), SA
između ušda v cave sup I auricuae dex
Desna pretklijetka ima stražnji dio u koji se ulijevaju v.cava superior i v. cava inferior i naziva se sinus
venarum cavarum, a na prednjoj se stijenci nalazi srčano mišidje mm.pectinati, „prava pretklijetka“. Ona
prema naprijed prelazi u auriculu dextru. Ušde gornje šuplje vene usmjereno je prema dolje i ne sadržava
zalistak(zalistak nadomijesti tuberculum/torus intervenosum Loweri koji se nalazi između ušda vv cavae I
crista terminalis), dok je ušde donje šuplje vene sprijeda ograničen zailiskom (valvula v. cavae inferioris
Eustachii=podvostručenje endokarda) koji u fetalnom krvotoku usmjerava krv kroz foramen ovale na
septum interatriale. Postnatalno se na tom mjestu nalazi fossa ovalis sa svojim zaliskom limbus fossae
ovalis. Medijalno(i dolje) od donje šuplje vene u srce ulazi sinus coronarius i njegovo ušde također je
omeđeno valvuom(valvula sinus coronarius Thebesii). Glatki dio(sinus venarum cavum, nekontraktibilan
dio) I desna auricula(pretklijetka u užem smislu, trabekulirani dio) omeđene su cristom terminalis s koje
polaze mm.pectinati. S vanjske strane crista terminalis odgovara sulcusu terminalisu.
U desni atrij ulijeva se sva venska krv tijela osim krvi miokarda(vv cordis minimae-lijevi atrij I oba ventrikula)
I dijela periferne krvi vv bronchales(vv pulmonales-lijevi atrij).
 Utoci vena u desni atrij: v cava superior I inferior, sinus coronarius, vv /cardiacae/cordis anteriores, vv
cordis parvae I dio minimae(parve I minime diljem stijenke u foramina venarum minimarum).
Desna klijetka ima ulazni I izlazni dio koji su odijeljeni cristom supraventricularis(od septuma koso prema
prednjoj stijenci). Ulazni dio je trabekuliran trabeculama carneaeama(trabecula septomarginalis-između
septuma I osnovise m papilaris ant). Izlazni dio klijetke je glabak, bez trabecula, nalazi se iznad cristae
supraventricularis I zove se conus arteriosus/infudibulum/conus pulmonalis. Izlazni dio komunicira s
pludnom arterijom.
Desno atrioventrikularno ušde (trikuspidalno) ima desnu atriovensku valvulu koja se sastoji od tri
cuspisa(zalistka, podvostručenja endokarda sa bazom, slobodnim rubom I vrhom) -anterior, posterior I
septalis koji su povezani preko chordae tendinae na mm. papillares. Papilarni mišidi su pose bna vrsta
mišidnih snopova (trabeluae carneae) koji se chordama vežu za 2zalistka(1 na 2).
Ostim trunci pulmonalis nalazi se na višoj razini od ušda aorte. Njega ograničava valva trunci pulmonalis i
nalazi se na početku truncusa pulmonalisa te sadržava tri zalistka, valvulae semilunares anterior, dex I sin
koji imaju bazu(vezanu za fibtozni prsten, kao I av valvula), lunulu(slobodni polumjesečasti rub I
nodulus(čvorid) u sredini tog ruba. (nemaju papilarne mišide jer im ne trebaju, zatvara ih povratna krv.
Sinus trunci pulmonalis je zaton između gornje strane kuspisa, baze I pripadajude unutarnje stijenke
početnog dijela art pulmonalis.
24. Lijeva pretklijetka i klijetka srca, te lijevo atrioventrikularno i aortalno ušda
Lijeva pretklijetka topografski je smještena iza desne. I također ima 2dijela, auricula(trabekuliran dio s
musculi pectinati-isto ko I D, preklijetka u užem smislu-jedini dio na prednjoj strani srca, kontraktibilni dio) I
sinus venarum pulmonalis koji je gladak I bez trabekula(nekontraktibilni dio). Vene koje se tu ulijevaju: vv
pulmonales dex sup&inf I sin sup&inf(pulmonalne v se ulijevaju u gornji stražnji dio) I vv cordis parvae I
minimae. Ne postoji jasna granica između glatkog i mišidnog dijela pretklijetke. Na septumu interatriale
može se nadi valva foraminis ovalis.
Lijeva klijetka je podijeljena na ulazni i izlazni dio. Granicu čini cuspis anterior valvulae mitralis. Ulazni dio
nalazi se između lijevog av ušda I m papillaris ant te u dijelu srčanog vrha. Ulazni dio je trabekuliran I tu se
isto nalaze m papillares(samo ant I post). Izlazni dio je smješten između m papillaris ant I
interventrikularnog septuma. Gladak je I još ga nazivamo vestibulum aortae.
Lijevo atrioventrikularno upde ima dva cuspisa (bikuspidalno, mitralno) koji su chordama tendineama
pričvršdeni za m. papillaris anterior i posterior.
Valvula aorte nalazi se na ulazu u aortu i sastoji se od 3 zaliska (valvulae semilunares-posterior, dex I sin).
Sinus aortae(Valsalvae) je zaton između gornje strane kuspisa, baze kuspisa I pripadajudeg dijela unutarnje
stijenke aorte. Od tud polaze desna I lijeva koronarna arterija koje se pune krvlju u fazi dijastole.
25. „Kostur srca“
Srčani kostur čine 4 vezivna prstena I 2 vezivna trokuta koji služi kao polazište I hvatište radnog srčanog
mišičja i zalistaka. Prstenovi daju oblik i čvrstinu artiventrikularnim te aortinom I pulmonalnom ušdu i
sprječavaju njihovo širenje.
Između atrioventrikularnih ušda I ušda aorte nalazi se trigonum fibrosum dextrum, a između aortnog I
lijevog atrioventrikularnog ušda nalazi se trigonum fibrosum sinistrum. (između vezivnih prstenova tih ušda).
Srčani kostur služi kao izolator između atrija i ventrikula pa se živčani impulsi prenose isključivo kroz Hissov
snop koji prolazi kroz trigonum fibrosum dextrum.
26. Srčana pregrada, papilarni mišidi i radno srčano mišidje
Srčana pregrada sastoji se od septum interatriale i septum interventriculare. Septum interatriale čine pars
muscularis I pars membranacea(samo u području jajolike udubine). Septum interventriculare čini srčani
mišid (pars muscularis-u srednjem I donjem dijelu), a manji dio pars membranacea(u gornjem dijelu
septuma, u svezi je s fibroznim prstenovima srčanog kostura). Pars membranacea septuma
interventrikularisa u svojem krajnjem gornjem dijelu iznad hvatišta septalnog cuspisa nastavlja u septum
atrioventriculare(Hochsteteri-između donjeg dijela desne pretklijetke I gornjeg dijela lijeve klijetke) Rubovi
interventrikularne pregrade se s vanjske strane srca vide kao sulcusi interventricularisi ?
 Papilarni mišidi nalaze se u klijetkama? Jednim dijelom učvršdeni za stijenku, a slobodnim se krajem vežu na
chordae tendinae(tetivne tračke presvučene endokardom) preko kojih dolaze na cuspise(jedra,
podvostručenja endokarda) atrioventrikularnih zalistaka. Oni svojom kontrakcijom za vrijeme sistole
sprječavaju uvrtanje valvula prema pretklijetkama i povrat krvi u pretklijetke. U desnoj se klijetci nalaze m.
papillaris anterior, posterior i septalis koji polaze s istovjetnih dijelova stijenki(valvula TRIcuspidalis), a u
lijevoj samo dva, m. papillaris anterior i posterior(valvula BIcuspidalis/mitrale). Svi papilarni polaze s
istoimene stijenke. Desno, na cuspis anterior vežu se m papilaris anterior I septalis, na cuspis septalis m
septalis et posterior I na cuspis posterior m posterior I anterior. A lijevo se oba vežu I na prednji I na stražnji.
Radno srčano mišidje čini mišidni sloj (poprečno prugaste st)koji svojom kotrakcijom izbacuje krv. Građu
srca po slojevima čine(izvana prema unutra): epicardium(viscelarni list seroznog perikarda-oko njega I
parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se cavum pericardii sa seroznom tekudinom),
myocardium(srčani mišid) I endocardium(serozna presvlaka srčanih šupljina-kao nastavak endotela kž).
Miokard, srednji sloj stijenke srca tj srčani mišid, možemo podijeliti na mišidje pretklijetki i mišidje klijetki.
Površinski sloj pretklijetki čine više vodoravno postavljene mišidne niti zajedničke desno I lijevoj strani.
Dubinski sloj mišida pretklijetki je zaseban lijevo I desno. Taj sloj čini petlju, počinje na prednjoj str vezivnog
prstena, uspinje se gore po atriju I hvata se na stražnju stranu vezivnog prstena. Drugi dio dubokih niti
pretklijetki oblaže završne dijelove v cavae sup I inf, vv pulmonales te sinus coronarium. U klijetkama,
površinski sloj je opet zajednički, spušta se spiralno I čini vortex na vrhu srca. Dio niti tu ponire I ulazi u
sastav dubokog sloja. Duboki sloj manjim dijelom čine niti srednjeg sloja. Taj sloj se uspinje I veže na kostur,
neposredno ili putem papilarnih mišida I chorda tendinea. Dio dubokog mišida koji tvori trabeculae carnae
zovemo pars trabecularis. Srednji/kružni sloj klijetki čine dijelovi vlakana priklučeni desnoj tj lijevoj klijetki.
Srednji sloj priklučen desnoj polazi s lijevog prstena. Pruža se kružno po stražnjoj strani lijeve klijetke do
stražnje interventrikularne brazde, dio ulazi u sastav septuma interventricularisa. Dio nastavlja kružni tok
unutar desne stijenke I prelazi na prednju stranu lijeve klijetke. Dio srednjeg sloja koji se pri ključuje lijevoj
klijetki polazi s lijevog prstena I oblaže lijevu šupljinu. Miokard tvori žlijebove na površini - sulcus coronarius,
interventricularis posterior I anterir. Duboki sloj sudjeluje u stvaranju trabeculae carneae i papilarnih mišida.
Stijenka pretklijetki je vrlo slaba, a lijeva klijetka je deblja od desne.
27. Provodna srčana muskulatura
Dio mišidja srca koji čine srčane mišidne st koje imaju sposobnost stvaranja I provođenja impulsa. Počinje
nodusom sinuatrialis(SA/Keith-Flackov čvor) koji se nalazi u dubini gornjeg kraja terminalne brazde, između
ušda venae cavae superior i desne auricule(unutar miokarda). Čvoru se priključuju parasimpatička I
simpatička vlakna. Mišidjem desne I lijeve pretklijetke provode se impulsi dovodedi ih do kontrakcije te se
(impulsi) prenose u nodus atrioventricularis(AV/ Aschoff-Tawarinov čvor). AV čvor se nalazi u stražnjoj
stijenci desne pretklijetke unutar Kochovog trokuta(tendo valvulae venae cave inferior, ostium sinus
coronarius, hvatište septalnog cuspisa desne atrioventrikularne valvulae/valvula tricuspidalis). Impuls dalje
ide sponom provodnog mišidja pretklijetki I klijetki-Hissovim snopom(Fasciculusom atrioventricularisom)
koji od AV čvora subendokardijalno teče kroz trigonum fibrosum dextrum te dolazi na des nu stranu
membranoznog dijela interventrikularnog septuma. Tu se spušta I prije prelaska septuma u mišidni snop,
podijeli se na crus dextrum I crus sinistrum. Crus dextrum (ovalni tračak) prolazi subendokardijalno po
desnoj strani septuma prema vrhu srca. Prolazi preko trabekule septomarginalis gdje daje ogranke za
paiplarne mišide desne klijetke. Preostali dio dijeli se u mrežu Purkinjeovih vlakana koji inerviraju miokard(i
trabeculae carnae). Crus sinistrum(plosnati tračak) probija pars membranacea interventrikularnog septuma
te dolazi na lijevu stranu septuma, neposredno ispod valvulae aortae. Spušta se subendokradijalno prema
vrhu te se ubrzo podijeli na prednji I stražnji snopid koji su usmjereni prema istovijetnim mišidima lijeve
klijetke. A onda preko purkinjeovih vlakana inervira miokard(i trabeculae carnae)
Purkinjeova vlakna su zapravo spona između provodnog mišidja I miokarda koji I inerviraju. Prvo se nalaze
subendokardijalno pa poniru unutar miokarda.
SA je predvodnik srčane frekvencije(sinusni ritam) sa cca 70/min, AV 50-60/min, u klijetkama 25-45/min.
Čvorove I Hissov snop ugl inervira a coronaria dex.
28. Plexus cardiacus i autonomna inervacija srca
 Simpatikus - POSTganglionarna vlakna od Th1-4 koja se prekopčala na cervikalnim I 1-4 torakalnim ggl
Parasimp - PREganglionarna vlakna, prekopčavaju se na ggl plexusa ili srč stanica koji su u atrijima, interatr
septumu, intermuralne ggl st, e ggl st uz korijen aorte I truncusa pulm
Srce osjetno inervira simpatikus(bol) I vagus(nesvjesni osjet). To su aferentna vlakna. A eferentnim vlaknima
usporavaju ritam I vazokonstriktiraju koronarne arterije(parasimpatikus-nn retardantes, vagus ugl u
pretklijetkama) ili usporavaju ritam I dilatiraju koronarne art(simpatikus-nn accelerantes). Osjetna vlakna
najbrojnija su u epikardu I endokardu, a u vezi su s kemoreceptorima koji reagiraju na mliječnu kiselinu(od
ishemije). Nesvjesni osjet započinje receptorima na istezanje koji se nalaze u stijenci pretklijetke uz ušda vv
cava I ušde vv pulmonales i na uzlaznoj aorti.
Nn cardiacus cervicalis superior imaju samo eferentna vlakna
Para I simp vlakna se sijeku I čine plexu koji se topografski može podijeliti na površinski I duboki splet.
Površinski splet smješten je ispod arcusa aortae, ispred desne pludne art, a desno od lig Botalli.
Parasimpatički dio čine rr cardiaci cervicales inferiores sin(vagus),a simpatički n cevicales superiores sin(ggl
cervicale superior, samo eferentna). U sastavu površinskog je I ggl Wristbergi. Periferno se dijeli na plexus
coronarius dex I plexus cardiacus profundus(lijeva 1/2).
Plexus profundus je vedi I nalazi se ispred djelišta dušnika, iza luka aorte, iznad djelišta truncusa
pulmonalisa.
Parasimpatički dio čine rr cardiaci cervicales superiores dex I sin(vagus), rr cardiaci cervicales i nferiores
dex(vagus) I rr cardiaci thoracici dex I sin(vagus). A simpatički dio čine n cardiacus cervicalis superior dex(ggl
cervicale superior), n cardiacus cervicalis medius dex et sin(ggl cervicale medius), n cardiacus cervicalis
inferior dex I sin(ggl cervicale inferior) I nn cardiaci thoracici dex I sin(ggl trunci sympathici Th1-4)
vlakna se periferno raspodijele na lijevu I desnu polovicu. Desna polovica daje plexus atrialis dex, plexus
coronarius dex et sin, a lijeva plexus atrialis sin I plexus coronarius dex I sin.
Plexus atrialis dex I sin - iza v cavae superior I pludne arterije po stražnjoj strani pretklijeki, manjim dijelom
po prednjoj strani uzlazne aorte I pludne arterije. Dolaze I do klijetki. Prvotno su ogranci unutar epikarda pa
poniru u miokard I subendokardijalno tvore plexus. <-> plexus pulmonalis
plexus coronarius dex - uz lijevu stranu uzlazne aorte, iza truncusa, zakredu desno I naprijed, polaze između
početka uzlazne aorte I truncusa, priključuju se tijeku desne koronarne pratedi grananje.
Plexus coronarius sinister - prvo s lijeve strane početnog dijela aorte, iza truncusa, zakredu llijevo I
priključuju se tijeku lijeve koronarne.
Plexus cardiacus povezan je s plexusom pulmonalis I plexus aorticus thoracicusom.
29. Arterijska i venska vaskularizacija srca, te limfa srca
Arterijska opskrba dolazi o a coronaria dextra I sinistra(iz bulbusa aorte). Koronarne teku supepikardijalno,
a ogranci im prodiru u dubinu miokarda. Ugl opskrbljuju istu stranu osim lijevi prednji dio desne klijetke(a
cor sin) I desni dio stražnje strane lijeve klijetke(a cor dex) -lijeva malo više naprijed, desna iza
ARTERIJE
a coronaria dextra - iz desnog Valsavijevog sinusa, početno se nalazi između truncus pulmonalis I desne
aurikule, dalje pristupa u koronarnu brazdu I na mjestu sjecišta sinusa coroariusa I sulcusa interventricularis
post, završno se grana na r. Interventricularis posterior I r posterolateralis dexter
r interventrikularis post(za desnu I lijevu klijetku) spušta se prema vrhu srca u stražnjoj brazdi I daje rr
interventriculares septales za vaskularizaciju stražnje polovice septuma klijetki.
R posterolateralis dex nastavlja smijer koronarne u sulcusu coronariusu, daje r nodi atrioventricularis(ide
gore neposredno od ušda v cave inf, pristupa na stražnji donj dio interatrijalnog septa, ponire u dubinu
vaskularizirt AV čvor) I silazno se završno grana na stražnjoj stijenci lijeve klijetke
1.daje(a cor dex) - r coni arteriosi - od početnog dijela, usmjeren dolje, pristupa na desnu klijetku, lijevo daje
grane za pludnu arteriju tj početni dio
2. R nodi sinuatrialis - od početnog dijela, ide gore I straga između aurikule I početka aorte, ponire između
gornje šuplje vene I aorte za opskrbu SA čvora
3. R atrialis intermedius - od gornje strane arterije prije pristupa u koronarni sulcus, u razini donjeg ruba
desne aurikule pristupa na desni atrij(ide u desno)
 4. R marginalis dex - s donje strane art u razini oštrog ruba, ide prema vrhu, u tijeku daje manje ogranke za
desnu klijetku
a coronaria sinistra
dolazi iz lijevog Valsalvinog? Zatona, prvo se nalazi između pludne arterije I lijeve aurikule pa dolazi u
koronarnu brazdu, gdje se brazda spaja s sulcus interventricularis anterior, art se podijeli na r
interventricularis anterior I r circumflexus
r interventricularis se pruža po sulcusu prema vršku I krajnjim dijelom prelazi u sulcus posterior. S lijeve
strane u gornjem dijelu brazde daje r lateralis(ide dolje I lijevo) za prednju stranu lijeve klijetke. Za prednju
polovicu septuma I prednju stranu klijetki daje rr interventriculares septales.
R circumflexus teče koronarnom brazdom prema straga, dolazi na stražnju stranu I završava kao r ventriculi
sinister posterior za stražnji lijevi dio lijeve klijetke. S desne strane početnog dijela daje desno uz donji rub
truncusa r coni arteriosi za stijenku truncusa I izlazni dio desne klijetke(otkud on I izlazi). U početnom dijelu
daje I r sinuatrialis koji ide straga gore između lijeve aurikule I aorte prema v cavi superior I u razini septum
interatriale ponire u dubinu I opskrbljuje SA čvor. R atrialis isto polazi od početnog cijela CX I ide prema
lijevoj pretklijetki koju I opskrbljuje. R marginalis sinister polazi dok je CX u koronarnoj bazi I ide po tupom
rubu prema vrhu, opskrbljuje dio lijeve klijetke. A r atrialis intemedius se odvaja od gornje strane art na
stražnjoj strani srca I ide po stražnjoj strani lijeve pretklijetke koju I opskrbljuje.
VENE
vene su površnije od arterija. Sve osim vv cordis/cardiacae anteriores I minimae, ulijevaju se u sinus
coronarius. Vv cordis anteriores vode krv prednje desne klijetke, idu proksimalno, u razini donjeg ruba esne
aurikule primaju v atrialis(desna pretklijetka) u sulcusu coronariusu poniru u desnu pretklijetku. Vv cordis
minimae(thebesii) su male vene koje se najvise ulijevaju neposredno u desnu pretklijetku ali I u druge
šupljine.
Sinus coronarius je zapravo dorzalni nastavak v cordis magna. Sinus lezi u sulcusu coronariusu između tupog
ruba I sulcusa interventricularisa posteriora. Na mjestu gdje se sulcus cor I sulcus iv pos t sijeku, ponire u
desnu pretklijetku(ima zalistak)
v cordis magna započne naprijed na vršku, ide proksimalno u prednjem iv sulcusu pa zakrede straga lijevo I
priključuje se tijeku CX unutar sulcusa coronariusa I na stražnjoj str mijenja ime u sinus.
V obliqua atrii sinistri ide po stražnjoj lijevoj pretklijetki I ulijeva se u početni dio sinusa c.
V ventriculi sinistri posterior ide po stražnjoj str lijeve klijetke između tupog ruba I sulcusa iv post I utječe u
početni dio sinusa(vodi krv stražnje str lijeve klijetke)
v cordis parva započinje na oštrom rubu I ide s r marginalis dex, priključuje se tijeku desne koronarne, dolazi
na stražnju str srca I ulijeva se u završni dio sinusa(krv stražnje str desne preklijetke I klijetke)
v cordis media ide u sulcusu iv post s r iv post I utječe u zaavršni dio sinusa. Dovodi krv stražnjeg dijela iv
septuma I priležedih dijelova stražnje str obiju klijetki.
LIMFA - limfne žive subepikardijalno, u miokardu I subendokardijalno. Prate tijek koronarnih arterija. Lijevo
se ujedinjuju u razini početnog dijela truncusa I gore ga prate, pristupaju nly mediastinales anteriores iz
kojih limfa ide u truncus bronchomediastinalis sin. Desno se ujedinjuju uz početni dio aorte koju prate
proksimalno I pristupaju nly mediastinales ant iz kojih limfa(desne str srca) ide u truncus
bronchomediastinalis dex
30. Srčani rezovi
Svi rezovi počinju od vrha srca.
Neparni rezovi teku po oštrom(desno)/tupom(lijevo) rubu te pokazuju pretklijetke, atrioventikularna ušda I
ulazni dio klijetke.
Parni rezovi teku uz interventrikularnu pregradu I pokazuju izlazni dio klijetke te pulmonalno I aortalno
ušde.
Prvi rez srca otvara desnu pretklijetku, desno atrioventrikularno ušde I ulazni dio klijetke(pokazuje ulaz
venske krvi u srce) i počinje kod apex cordis i usmjeren je po margo acutus kroz desno atriventrikularno
ušde i završava između ušda vv. cava.
 Drugi rez srca pokazuje izlazni dio desne klijeke i ostium arterie pulmonalis(izlaz venske krvi iz desng srca) i
počinje kod apex cordis prolazi neposredno uz septum interventricularis i završava u truncus pulmonalis
Tredi srčani rez otvara lijevu pretklijetku, lijevo atrioventrikularno ušde I ulazni dio lijeve klijetke(ulaz
arterijske krvi u lijevo srce) i započinje kod apex pulmonis po margo obtusus I završava u jednoj od pludnih
vena.
Četvrti rez otvara izlazni dio lijeve klijetke i ušde aorte. Polazi s apex pulmonis i usmjeren je prema gore
neposredno uz lijevu stranu septuma interventricularis do gornjeg dijela klijetke i završava u aorti.
31. Osrčje
Perikard je vezivna ploča koja obavija srce i početne dijelove velikih krvnih žila. Fibrozni perikard je vanjski
list i serozni perikard je unutarnji perikard i ima dva lista, laminu parietalis i laminu visceralis (=epikard).
Lamina parietalis oblaže unutarnju stranu, a lamina viscelaris oblaže srce(listovi se odvajaju na mjestu gdje
velike kž ulaze/izlaze iz perikarda). Između ta 2lista nalazi se cavitas pericardii s nešto sezozne tekudine, a na
mjestima prelazaka parietalnog lista u viscelarni nastaju zatoni perikarda.
Fibrozni perikard čini gusto vezivno tkivo, on prelazi u adventiciju kž. Na aorti doseže neposredno ispod
odvajanja truncus brachiocephalicusa, na truncusu pulmonalisu ispod lig arteriosum(Botalli). Na gornjoj
šupljoj veni s desne I prednje strane do polovice udaljenosti između ušda I utoka trunkusa
brahiocephalikusa, lijevo dolazi do razine prelaza na aortu(više nego desno/naprijed, lijeva strana je tako
gotovo u cijelosti u cavitas pericardii). Fibrozni dio je svezama povezan s okolnim stukturama: li g
sternopericardium superius(prednja gornja strana, manubrium) I inferius(prednja donja str osrčja I proc
xyphoideus), membrana bronchopericardiaca(Hayek; stražnja gornja strana perikarda-prednja strana
glavnih bronha I bifurkacija) I srasao je sa središnjim gornjim dijelom ošita, osobit uz prednji rub I oko v cave
inferior.
Stražnja strana v cave superior nije prekrivena ni fibroznim ni seroznim osrčjem!
Recessusi:
recessus Halleri - između v cave inferior I v pulmonalis inferior dex, pruža se lijevo I završava slijepo. Ulazi se
s desne strane između tih struktura
recessus obliquus pericardii/rec. Superior -između vv pulmonales dex I v cava inferior I vv pulmonales sin.
Savršava slijepo, u njega se ulazi s lijeve strane šupljine, između v cave inf Iv pulmon alis inferior sin
recessus lateralis dex I sin- između gornje I donje desne/lijeve pulmonalne vene. Ulazi se s desne/lijeve str
između tih struktura
sinus transversus pericardii-sa stražnje strane početnog dijela aorte I pludne art(tu ih obavija jedinstven
list?) ulaz s desne strane šupljine perikarda između aorte I v cavae superior, izlaz između pludne vene I lijeve
aurikule.
Arterijska opskrba fibroznog I parijetalnog lista dolazi od a. Pericardiophrenicae8a thoracica interna;a
subclavia), a. Musculophrenicae(-II-), rr mediastinales(-II-) i rr. Pericardiaci(aorta thoracica). Venska
odvodnja v pericardiacophrenica(v brachiocephalica), vv pericardiacae(v brachiopcephalica, v azygos, v cava
superior), vv thracicae internae(v brachiocephalica).
Osjetno ga inervira n. Phrenicus.
Epikard sve isto kao I srce.
32. Granice, podjela sredoprsja i komunikacije
Mediastinum – dio je torakalne šupnjine izmedu lijeve i desne pleuralne supljine
granice: gore: apertura thoracis superior, dolje: diaphragma, lat: pleura mediastinalis, sprijeda: sternum,
straga: vertebrae thoracicae
Prednji I stražnji(nebitna podjela mislim)
prednji - apertura thoracis sup, diaphragma, sternum, trachea I bifurcatio tracheae(straga)
Tu se nalazi: srce, timus, n phrenicus, vagus(prije pristupa na stražnju stranu hilusa), arcus aortae, vv
brachiocephalicae, a et v pericardiacophrenica, v intercostalis superior sin, v thyroidea inferior, v
azygos(završnji dio), nly mediastinales anteriores, nly prepericardiaci laterales, nly phrenici superiores, nly
lig arteriosi(1?)
stražnji - apertura sup, diaphragma, pleura mediastinalis, trachea I bifurcatio tracheae, vertebrea
 thoracicae(straga)
strukture: ezofagus, n vagus(distalno od pristupa na stražnju stranu hilusa), truncus sympaticus, nn
splanchnici, pars descendens aortae, v azygos, v hemyazygos, v hemyazygos accessoria, ductus thoracicus,
nly mediastinales posteriores, nly praevertebrales, nly(1?) v azygos)
Gornji i donji mediastinum, donji se dijeli na prednji, srednji i stražnji
gornji: prema gore: apertura thoracis superior, dolje vodoravna ravnina kroz angulus sterni th4/5(korijen
srca), pleura mediastinalis, angulus sterni(sprijeda), vertebrae thoracicae th1-th4
strukture: timus, trachea, ezofagus, n phrenicus, n vagus, truncus sympaticus, arcus aortae , truncus
brachiocephalicus, a carotis communis sin, a subclaia sin, vv brachiocephalicae, v cava superior, v
azygos(završni dio), v thyroidea inferior, v intercostalis superir, a I v pericardiacophrenica, ductus
thoracicus, truncus lymphaticus dex, nly mediastinales anteriores I posteriores, nly(1?) v azygos
donji: ravnina kroz angulus th4/5, diaphragma, pleura med, corpus sterni, vertebra th th5-12
donji prednji: izmedu straznje povrsine sternuma i osrcja,
- n phrenicus, a I v pericardiacophrenica, nly praecardiaci, nly praecardiaci laterales, nly phrenici superiores
donji srednji: obuhvaca sadrzaj osrcja
- srce, aorta ascendens, v cava sup I inf(završni dio), vv pulmonales(završni dio), truncus pulmonalis
donji stražnji: izmedu stražnje sranice osrčja i kralježnice
- ezofagus, bronchus principalis, n vagus, truncus sympaticus, nn sphlanchnici, aorta descendens(pars
thoracica), v azygos, v hemyazygos, v hemyazygos accessioria, ductus thoracicus, nly mediastinales
posteriores, nly praevertebrales
komunikacije sredoprsja:
prema gore: spatium parapharyngeum i retropharyngeum preko trigonum caroticum i
sternocleidomasteoidne regije
-strukture komunikacije: n vagus, n laryngeus reccurens sin, n phrenicus, a carotis communis, a subclavia,
ductus thoracicus, ductus lymphaticus dex, truncus bronchomediastinalis, v jugularis interna, v subclavia, v
thyroidea inferior ??????ništa ovo nezz
prema dolje: cavum peritoneale i spatium retroperitoneale putem otvora ošita
-s peritonealnom: ezofagus, a I v gastrica sin
-s retro: aorta, truncus sympaticus, nn splanhnici, plexus aorticus sympathicus, v cava inferior, v hepaticae,
v azygos, v hemyazygos, ductus thoracicus
n vagus - s peritonealnom šupljinom=grananje unutar omentuma minusa
- s retroperitoneumom= plexus celiacus, grananje uz aortu I uz početne dijelove a mesenterica
superior I inferior(početak im je u retroperitoneumu)
n phrenicus - komunikacija medijastina I trbušne stijenke(inervira parijetalni peritonej)
33. Prsna žlijezda
Timus ili prsna žlijezda je organ limfatičkog sustava u prednjem gornjem medijastinumu kao najpovršnija
struktura(trigonum interpleurale superius) i služi proizvodnji limfocita T. Dijeli se na lobus dexter i lobus
sinister koji su povezani isthmusom. Prema gore površnije od venskog kuta dolje mogu do hrskavice
4.rebra. Tvore ga lobuli thymici koji se sastoji od substantiae corticalis(rubni dio) i substantiae
medullaris(središnji). U odraslih on prelazi u corpus adiposum thymicum i gubi svoju funkciju.
Iznad njega nalazi su štitnjača, ispred njega nalazi se manubrium sterni i polazišta sternothyroideus i
sternohyoideusa, a iza njega v. brachiocephalica sinistra, v. cava superior, luk aorte i perikard.
Vaskulariziraju ga rr. thymici a. thoracicae internae i vv. thymicae koje se ulijevaju u v. thyroideae inferior i
v. thoracicae internae koje se ulijevaju u v. brachiocephalicu).
Inervira ga n. vagus i truncus symphaticus.
34. Građa i topografija jednjaka
Jednjak se nastavlja na ždrijelo, počinje od donjeg ruba prstenaste hrskavice ždrijela c6 do ulaska u želudac
th11/12 i topografski se dijeli na 3 dijela: pars cervicalis, pars thoracica i pars abdominalis. Ugl stoji
mediosagitalno uz mali pomak ulijevo posebno nakon th7.
Građen je od(unutra na van): tunica mucosa, tunica submucosa(žlijezde, tu je plexus Meissnerii), tunica
 muscularis sa stratum circulare(deblji, eliptične I zavojite niti) I stratum longitudinale(između ta 2mišidna je
plexus Auerbachii) I tunica adventitia (nema serozne ovojnice!) u gornjoj 1/3 mišide je poprečnoprugasto, u
srednjoj I poprečnoprugasto I glatko I u donjoj glatko. Uzdužni sloj započinje od lig cricopharyngeum s 2
postranična snopa koji idu straga I medijalno(straga iznad je trokutasto područje samo s kružnim slojem)
gornji sfinkter jednjaka je musculus cricopharyngeus(n laryngeus rec), a donji je kružni sfinkter na prijelazu
u kardiju(parasimp-relaksacija I prolazak hrane od vagusa, simp-kontrakcija mišida,od plexusa aortae
thoracicae I plexusa celiacusa putem a gastrica sin)
Jednjak ima 3 suženja: na početnom dijelu c6, na mjestu križanja s lukom aorte I lijevim gl bronhom th2/3 I
Th4/5 I na mjestu pristupa membranae phrenoesophageale th8/9.
angusta: constrictio pharyngooesophagealis na prijelazu ždrijela u jednjak c6; constrictio bronchoaortica iza
lijevog glavnog bronha gdje skeletni mišidi prelaze u glatke th2/3-th4/5; constrictio diaphragmatica na
mjestu prolaska kroz ošit.
Pars cervicalis nalazi se iza dušnika(sprijeda je dušnik, straga lamina profunda fasciae colli tj vezivno tkivo
između njih, lat su truncus sympathicus, a car comm, ductus thoracicsu(samo lijevo) I lat I sprijeda n
laryngeus recurrens I lobi gl thyroideae). Pars thoracica u stražnjem je medijastinumu, do th4(djeišta
dušnika, iza dušnika I malo lijevo pa križa sa stražnje strane početak li jevog gl bronha. Aorta križa jednjak s
ijeve strane kad prelazi iz prednjeg u stražnji medijastinum, medijalno je od silazne aorte a ispod th8 jednjak
je isred. Ispod th5 priključuju mu se vagusi. Kod th10 prolazi kroz ošit s phrenicusom sin, vagusima I
ograncima a I v gastricae sin. Stražnju str križaju aa intercostales posteriores dex?sin? 3-7 I završni dio
hemyazygos prije utoka. Topografija iznad th4 - sprijeda dušnik, lateralno lijevo a car comm sin, a dubclavia
sin, n laryngeus rec sin ductus thoracicus, a ispod th4 sprijeda nly subcarinares, perikard, straga ductus
thoracicus. Desna str gotovo cijela u odnosu s med pleurom, osim tamo gdje ju v azygos križa s desne str
prije utoka u v cavu inf. A lijeva nije u odnosu s med pleurom u gornjem medijastinu mu(pleura pomaknuta
zbog luka aorte I lijevih mu ogranaka I između razine th5-7 gdje se između jednjaka I pleure nalazi silazni dio
aorte.
Pars abdominalis je kratak, od ošita do kardije, prekriva ga ugl frenoezofagealna membrana I tu ga straga
križa a phrenica inf
membrana phrenoespophagea - iznad I ispod ošita obavija jednjak, gore je izdanak endotorakalne fascije,
dolje izdanak transverzalne fascije.
M. Bronchoesophageus - snop glatkih mišidnih niti od lijeve str jednjaka do stražnja str početka lijevog gl
bronha
m pleuroesophageus - snop niti gl mišida između lijeve str jednjaka I lijeve med pleure
tendo cricoesophageus - gornji tračci prednje str uzdužne muskulature koji se vežu za stražnji dio ploče
prstenaste hrskavice grkljana, omoguduju pomicanje jednjaka tijekom pomicanja grkljana.
zakrede lijevo i križa luk aorte i teče joj s desne strane, a prema inferiorno se od nje udaljuje. Prolazi kroz
hiatus esophagus ošita. Pars abdominalis prekriven je peritonejem sprijeda i lateralno i na desnoj se strani
nastavlja u malu želučanu krivinu. Lijevo ga odjeljuje incusura cardialis, a na donjem dijelu nalazi se fiziološki
sfinkter koji sprječava vradanje sadržaja u jednjak.
35. Vaskularizacija i inervacija jednjaka
Vratni dio jednjaka parasimpatički inervira n. laryngeus recurrens, a simpatički plexus thyroideus (iz
ganglion cervicale inferius i medium periarterijski splet oko a. thyroideae inferior).
Vratni dio jednjaka opskrbljuje a. thyroidea inferior.
Prsni dio jednjaka parasimpatički inervira n. vagus, s simpatički plexus thyroideus (ganglion cervicale medius
i inferius), rr. mediastinales (ganglia Th1-Th5), plexus aorticus thoracicus (ganglia Th1-Th5)
Prsni dio jednjaka opskrbljuje a. thyroidea inferior, rr. esophagei, aa. bronchiales.
Trbušni dio jednjaka parasimpatički inervira n. vagus, a simpatički n. splanchnici thoracici iz plexus celiacus
(ganglia trunci sympathici Th5-Th11; periarterijski preko a. gastricae sinistrae i aa. phrenica).
36. Prsna aorta i njezini ogranci
Prsni aorta topografski se dijeli u 3dijela, aortu ascendens(srednji med) I arcus(prednji med), te pars
thoracica aortae descendens(u stražnjem medijastinumu). Prsna aorta prolazi kroz svoj otvor u ošitu (s?) I
 nastavlja se kao aorta abdominalis.
Aorta acendens nalazi se u osrčju, od ušda aorte do odvajanja truncusa brachioceph. Započinje bulbusom,
usmjerena je gore, desno, I ide do hvatišta 2. desnog rebra za sternum(angulus costae? th4/th5) u osrčju
ispred I lijevo jest truncus pulmonalis, izvan osrčja ispred su desni prednji recessus costomediastinalis I
thymus. Iza je recessus transversus osrčja(dijeli ju od lijeve pretklijetke), desno je desna aurikula, v cava
superior. Iznad razine poprečnog zatona, križa ju desna pludna arterija.
Arcus - izvan osrčja, u prednjem med počinje, u stražnjem završava, iza lijevog glavnog bronha. Ispred su
oba recc costomediastinalisa I timus, lijevo ga križaju sprijega lijevi vagus I phrenicus I v intercostalis
superior sin, iznad I ispred je lijava v brachiocephalica, iza ga križaju dušnik, lijevo od dušnika ductus
thoracicus I n laryngeus recurrens sin(čini petlju oko luka od sprijeda dolje do natrag gore), iza je jos plexus
cardiacus prof I jednjak(iza desno). U konkavitetu je dijelište pludnih art, početni dio lijeve pludne art, lijevi
glavni bronh, početni dio n laryng recc sin I plexus cardiacus superficialis. Redom se s gornje str odvajaju
truncus brachiocephalicus, a car comm sin I a subclavia sin. Iza odvajanja je suženje isthmus aorte=mjesto
pristupa lig arteriosum.
truncus brachiocephalicus - ide desno gore (od 2.rebra) do razine sternoklavikularnog zgloba di se dijeli u a
car comm dex I subclaviu dex. Ispred ga križa v brachiocephalica sin od lijevo gore prema desno dolje.
Ispred je I završni dio v thyroidea inf I thymus. Na prednjoj str je istoimena vena a između njih rr cardiaci
cervicales n vagi. Desno I površnije je v brachiocephalica dex, desni vagus, desna medijatinalna pleura, lijevo
je a car comm sin(početak), iza I medijalno dušnik.
A carotis comm sin - od arcusa iza lijevog sternoklavikularnog zgloba prolazi kroz apertura tho sup Ide lat i
prvotno se nalazi u trigonumu vertebr art?? Spreda ju križa lijeva v brachioceph og gore lijevo do dolje
desno, medijalno je dušnik I trunchus brachioceph, medijalno I straga jednjak, lijevo a subclavia sin, kupola
lijevog pluda, lijevi vagus. Iza je ductus thoracicus
a subclavia sin - ispred opet lijava v brachioceph, sprijeda križaju vagus medijalnije I phrnicus lateralnije, iza
simpatički živci za srce n cardiacus cervicalis inf I med, ggl cericothoracicum(stellatum?), iza I medijalno
dušnik ,jednjak, n laryngeus rec sin, ductus thoracicus. Lijevo a car com sin, ispod I lat naliježe na kupolu.
Arteriju obavija ansa subclavia sin?
Pars thoracica aortae descendens -u th5 razini, iza lijevog gl bronha, lijevo od krlježnice pa u th7/8 dolazi
medijalnije I naprijed, th12 prolazi ošitom u retroperitonej. Ispred (od gore prema dolje): vv pulm dex,
perikard, srce, jednjak(u donjem dijelu medijastinuma). Iza v hemyaz I v hemy acc. Desn o u gornjem dijelu
jednjak, iza I desno ductus thoracicus I v azygos, lijevo lijeva med pleura
perijetalne grane: aa intercostales posteriores 3-9, a subcostalis, aa phrenicae superiores(za središnji,
kostalni I lumbalni dio ošita, anastomoze s a pericardiacophrenica-a thor interna, a musculophrenica-a th
interna)
viscelarne: aa bronchiales, rr ezofagei(s rednje I desne str, anast a thyroidea inf -a subclavia, a gastrica
sin(truncus celiacus), rr mediastinales(s prednje st, za nly I vezivo stražnjeg medijastinuma), rr perikardiaci(s
prednje str, stražnja str osrčja)
oko lig arteriosuma od lijevo spreijeda prema desno straga zavija n laryngeus sin.
37. Brahiocefalične vene i gornja šuplja vena
Brahiocefalične vene dovode krv iste strane glave, vrata i ruke, osrčja i medijastinuma te dijela ošita i
trbušne stijenke.
V. brachiocephalicae nastaju spajanjem v. jugularis internae i v. subclaviae (venski kut). Iza
sternoklavikularnog zgloba.
Stjecištem brahicefaličnih vena iza hrskavice prvog desnog rebra nastaje v. cava superior. Oko njih se
nalazen medijastinalni limfni čvorovi i one nemaju zalistaka.
Pritoci: vv thymicae, vv thoraccicae interne, v intercostalis suprema, vv pericardiace, vv
pericardiacophrenicae, vv mediastinales, vv tracheales, vv esophageae, v vertebralis
desna je okomitija I krada od lijeve.
Desna-ispred timus I desna pleura mediastinalis(i desno), I polazišta sternotiroidnog I sternohioidnog
mišida, iza desni vagus, iza I više lijveo truncus brachioceph, desno desni phrenicus, lijevo v tyroidea inf I v
 brachioceph sin.
Lijeva- naprije timus I isti mišidi, početni dio s lijevom med pleurom, a završni s desnom, iza početci a sub sin
a car com sin I truncus bc, križaju ju od iza lijevi vagus I phrenicus. Ispod I dublje arcus aortae
pritoci samo lijeve - v intercostalis superior sin I v thyroidea inf(od plexusa thyroideusa impara, s granama: v
laryngea inf, rr tracheales, rr ezofagei, rr thymici)
v cava superior nastaje iz hrskavice prvog desnog rebra od desne I lijeve v brachiocephalicae. (prednji
medijastinum). Iza hrskavice 3desnog rebra ulijeva se u desnu pretklijetku(bez zalistka).
Ima gornji izvanperikardijalni dio I donji intraperikardijalni dio. Naprijed desno I straga u odnosu s desnom
medij pleurom, ispred je timus, ispred donjeg dijela desn aurikula, između vene I desne pleure-desni n
phrenicus, a iza desni vagus. Sa stražnje str ju križaju a pulm dex I vv pulm dex. Iznad hilusa se u nju ulijeva v
azygos. Jos se ulijevaju vv pericardiacae, vv mediastinales.
38. V. azygos, v. hemyazygos i v. hemyazygos accessoria
V. hemyazygos i v. hemyazygos accessoria su pritoke vene azygos koja nastaje spajanjem vv. lumbales u v.
lumbalis ascendens dex. V azygos se pruža od utoka v subcostales u v lumbalis ascendens do utog u v cavu
sup. Poveznica je v cave sup I inf(kak?) prolazi kroz ošit s nn splanchnicus dex između medijalnog I intermed
kraka(kak se zove otvor?)i teče desno od kralježnice(križa 5-11 a intercostalis post) u stražnjem
medijastinumu do th4 gdje prelazi naprijed preko desnog hilusa I dolazi u predn ji medijastinum, sa stražnje
str se ulijeva u v cavu sup, neposredno prije njenog pristupa u perikard.isprred I desno -desna pleura med,
lijevo ductus thoracicus I jednjak. U distalnom stražnjem medijastinumu posterolateralno je n sphlancnicus
major. U svom luku s desne str križa jednjak, desni vagus I dušnik. U luku naliježe na desni principalni bronh.
Nema zalistaka osim kod mj ulijevanja pritoka(vv phrenicae superiores dex, vv intercostales post dex 4-11, v
intercostalis superior dex, v hemyazygos, v hemy acc, v esophageae, vv bronchiales dex, vv pericardiacae, vv
mediastinales te je povezana s plexus venosus vertebralis externus(venska krv iz med spin I ovojnica).
hemyazygos - od utoka v subcostalis u v lumbalis ascendens sin do utoka u v azygos. Od th12/ l1 do th9
desno? Aorta, križa s prednje str 9.-11. A intercostalis post sin pa do th7 zakrede desno iza aorte(križa
straga, križa I ductus th I jednjak) I ulijeva se u azygos. Pritoci su joj: vv phrenicae superiores sin, vv
intercostales post sin 8-11, vv esophagee, vv mediastinales, I povezna s plexus venosus vertebralis externus
accessoria nastaje sjecištem vv intercostales posteriores sin 5-7.u stražnjem medijastinumu iza početnog
dijala aorte descendens, križa sprijeda 5-7 a intercost post sin. Posterolat je truncus simpaticus. U th7 ili
iznad zakrede desno križa sa stražnje str aortu, jednjak I duc thorac I ulijeva se u azygos(ili hemyaz). Pritoci:
vv mediastinales, vv bronchiales sin I plexus ven vert externus opet.
39. Prsni dio n. vagusa i n. phrenicus
Vagus u sredoprsju: (funkcije??)
dex - ulazi u prsnu šupljinu, križa s prednje str početak a subclavia dex pa je između truncusa
brachiocephalicusa I v brachiocephalicae dex. Spušta se iza v cave sup I lateralno od dušnika, križa s
medijalne str završni dio v azygos(vagus je do iznad tijega v azygos prekriven pleurom mediastinalis),
pristupa na stražnju str desnog hilusa, kiža desni gl bronh, ide medijalno I nazad I priključuje se uz stražnju
stranu jednjaka kao truncus vagalis posterior.
Sin - ulazi u prsnu lateralno od a carotis comm sin, medijalno od početka a subclavia sin, iza v
brachiocephalicae sin koju križa sa stražnje str. Pa dolazi na gornju stranu luka aorte, križa ga s prednje str.
Dok je na prednjoj str luka, križa I v intercostalis superior si n(valjda od iza). Tu je neposredno prekriven
pleurom mediastinalis. Dolazi ispod luka, križa od iza a pulmonalis sin, dolazi iza lijevog hilusa.spušta se
medijalno, križa sa stražnje str lijevi gl bronh I lijevu donju pludnu venu I pristupa na prednju str jednjaka ka
truncus vagalis anterior.
Truncus ant I post na jednjaku zajedno sa simpatičkim vlaknima čine plexu esophagus. Kroz foramen
esophageum diaphragmae oba vagusa dolaze u trbušnu šupljinu(intraperiotonealno valjda?)
grane u prsnom košu:
- n laryngeus recurrens sin
- rr bronchales anteriores I posteriores
-rr cardiaci thoracici
 -rr esophagei
n laryngeus reccurens sin - polazi od n vagus sin dok se nalazi na prednjoj str luka aorte, n zavija oko lig
botalli, nalazeci se neposredno iznad truncusa, zavija gore I straga, križajudi luk sa stražnje str, medijalno od
mjesta odvajanja a carot comm sin I tako med od art nastavlja gore I tu je u odnosu s ductusom
thoracicusom(kak?) . Na granici medijastinuma I donjeg dijela vrata pristupa u žlijeb između dušni ka I
jednjaka
rr bronchales ant - u razini hilusa se odvajaju, sa simpatičkim vlaknima čine splet plexus pulmonalis anterior
rr bronchales post - sa simp tvore jače razvijeni plexus pulmonalis posterior. Odvajaju se kad je vagus iza
hilusa I teku stražnjom stranom bronha. I ant I post inerviraju glatke mišide, žlijezde I sluznicu bronhar
rr cardiaci thoracici - =najvedi dio srčanih ogranaka vagusa, od desnog - (više njih se odvaja)dok je iza v cave
sup, a lat od dušnika, od lijevog - neposredno ili iz reccurens sin. Pristupaju plexusu cardiacusu
rr esophagei - iznad I najvoše ispod odvajanja ogranaka za pluda. Sudjeluju u plexus esophageus - za glatke
mišide, sluznicu, žlijezde u torakalnom dijelu jednjaka
n phrenicus u prsištu
prednji(scalenus ant I sternocleidomast) skalenski pa dolazi u prsnu šupljinu
N. phrenicus prolazi kroz prednji skalenski otvor između a. i v. subclaviae. Križa s prednje strane od lat
prema med a thoracicu internu. Oba u odnosu s cupolom pleure dolje I lateralno
oba prema lat u odnosu s medijastinalnom pleurom. Neposredno uz ornju stranu ošita oba se podijele za
nekoliko vlakana koja idu ošitom I dio koji nastavlja smjer I ide u abdomen u v cavu inf Ili jednjak.
Dex - medijalno je u odnosu s v brachiocephalicom dex I v cavom sup, dolazi na prednju str hilus, dalje
između perikarda I medijastinalne pleure s a I v pericardiacophrenicom. Dio niti kroz foramen v cave inf, dio
kroz ošit izvan drugih otvora(štogod to značilo?)
sin-spušta se pa zakrede medijalno pa je inferolateralno od v brachioceph sin, a iznad luka aorte. Križa luk s
prednje str, pristupa na prednju str hilusa gdje mu se priključuju a I v pericardiacophrenica. Spušta se
između perikarda I lijeve pleure med, izlazi djelomično samostalno a djelomično kroz hiatus esohageus
grane:
- r pericardiacus
rr pleurales
rr phrenici
rr phrenicoabdominales
r pericardiacus -osjetno inervira prednju str osrčja, odvaja se kad n dođe u dodir s perikarom I ide naprijed I
medijalno
rr pleurales - odvaja se u donjem dijelu vrata I cijelim tijekom u sredoprsju, ogranci su usmjereni lat, osjetno
inerviraju kupolu I medijastinalnu pleuru
rr phrenici - motorno(ošit) I osjetno(središnji dio parijetalne pleure što prekriva ošit, središnji dio par
peritoneuma što prekiva donju str ošita)
rr phrenicoabdominales - osjetno parijetalni peritoneum do razine pupka(ispod tko?), prolaze kroz ošit I
pristupaju gornjem dijelu abdominalne stijenke
40. Prsni dio truncus simpatikusa, te nn splanchnici thoracici
U prstištu se truncus simpatikus spušta po prednjoj strani vrata 2.-9. Rebra, u razini 10.rebra zakrede
medijalno pa doalje ide po anterolat strani corpusa 11. I 12. kralješka. i prekriva ga fascia endothoracica(pa I
kostalna pleura iznad nje-kao I splanhnične). Nalazi se u stražnjem medijastinumu, lateralno od v. azygos i v.
Hemyazygos I tako križaju a I v interpostalis post s prednje str. Tvori ga 12 ganglija. Prvi je najčešde u svezi s
donji vratnim, a zadnjim s prvim lumbalnim(simpatikus je (cerviko?)torako-lumbalno)
sva vlakna polaze od lateralnog roga kralj moždine. Središnji simpatikus za organe thoraxa je od segmenata
th1-7
truncus ide između crus intermediale I laterale u retroperitoneum
podrijetlo vlakana:
lateralna kolumna(rog?) Th1-7 -> (truncus=)ganglia thoracica(bez sinapse, vlakna idu uzlazno) -> ggl
cervicale inf, med I sup (sinapsa) -> ciljani organ
 th1-5-> ggl thoracica(sinapsa) -> ciljani organ
th4-12 -> ggl thorcica(bez sinapse) -> nn sphlanchnici -> ggl prevertebrale(sinapsa, u abdomenu) -> organi
th1-5 -> ggl thoracica(sinapsa) -> plexus aorticus thoracicus
postganglionarni putevi simpatikusa mogu biti uz živac(rami spinales putem nn intercostalis) ili putem
kž(rami viscelares putem: plexus aorticus thoracicus, plexus arteriorum intercostarum, rami pulmonales uz
aa bronchiales do plexus pulmonalisa, plexus v azygos/hemyazygos). Za organe putuju kao rami
viscelares(postsinaptička- nn cardiaci thoracici, rr mediastinales, presin- nn sphlanchnici thoracici) ili između
ganglia kao rami interganglionares(za ggl cervicale medium I za ggl lumbale primum)
nn sphlancnici thoracici su viscelarni organci prsnog simpatikusa koji se prekapčaju tek na prevertebralnim
ggl u abdomenu(najviše u ggl celiacum), a dio neprekopčanih EFERENTNIH samo prolazi kroz ggl celiacum I
pristupa srži nadbubrežne(kao preganglionarno vlakno).
Eferntnim vl inerviraju kž, glatke mišide I žlijezde abdomena. A aferentnim prenose bol I dio su viscelarnog
refleksnog luka(znat objasnit?)
major - preganglionarna vlakna odvajaju se od 5.-9. Ganglija truncusa simp s med strane I u razini th9 tvore
živac n splanchnicus major(idu po anterolat str kralježaka, lat od azygos/hemyaz, križaju sprijeda a I v
intercost post). Prolaze između crus med I intermediale s n minorom I azygos/hemy I prekapčaju se u ggl
celiacum
minor - od 10. I 11. Ggl, lateralno od majora idu s njim kroz ošit, dio se prekapča u ggl celiacum I ggl
aorticorenale a dio pristupa neprekopčan u srž nadbubrežne
imus - od 12. Ganglija, kroz ošit s ostalima splanhničnima ili češde sa simpatičkim lancem, pristupa na ggl
aorticorenale ili neprekopčan u srž
inervacijsko područje (I putovi):
koža torakalnih dermatoma-kž, znojnice, gl mišidi dlaka(rr spinales, plexus aa intercostalum, plexus v azygos
I hemy), pluda-gl mišidi bronha I kž, prijenos osjeta boli(rr pulmonales), srce -ubrzanje srčanog ritma I
prijenos osjeta boli(nn cardiaci thoracici), jednjak-gl mišidje(rr mediastinales, plexus aorticus thoracicus),
cjevasti organi abdomena-gl mišidi utrobe I kž, prijenos osjeta boli(n sphlancnicus major I minor, plexus
aorticus), jetra-prijenos boli zbog istezanja čahure(n splanchnicus major I minor), gušterača-prijenos osjeta
boli(nn sphlancnici), bubreg-vazokonstrikcija I bol(n splanchnicus minor I imus), nadbubrežna žlijezda-
kora(nn splanchnici, postganglionarna vazomotorna), srž(n splanchnici minor I imus, preganglijska), testis-
vazomotorna inervacija I bol(n splanchnicus major)
41. Ductus thoracicus i ductus lymphaticus dexter, te limfni čvorovi sredoprsja
Ductus thoracicus je glavno deblo limfnog sustava i započinje ispod ošita u retroperitoneumu u razini L1/2
od prox kraja cisterne chyli I uvijeva se u lijevi venski kut. Dijeli se na pars abdominalis(iza I desno od aorte tj
između v azygos I aorte), pars thoracica(stražnji medijastinum, do th8 iza I desno od aorte po corpus
vertebrae, križaju vod od iza a intercost post dex, od th8 do th5 iza jednjaka jer je aorta tu više lijevo, križaju
ju sa stražnje str v hemy I hemy acc prije utoka u azygos,th5-4 zakrede lijevo uz lijevu str jednjaka I u odnosu
je s n laryngeus recc sin, križa sa stražnje str luk aorte, pa se penje iza a subclavia sin I prolazi kroz aperturu
th sup) pars cervicalis(medijalno je od a subcl sin I ispred truncusa symp) i arcus ductus thoracici(oko c7
zakrede lat I naprijed, luk je u trigonumu a vertebralis?, križa s prednje str početni dio a vertebr sin I truncus
tireocerv sin, od med prema lat sa stražnje strkriža a car com sin, vagus sin, I v jug interna pa lat od
trigonuma prolazi kroz prednji skalenski I s prednje str križa lijevi frenikus pa ide dolje I med sa stražnje str u
angulus venosus sin) ispred lijevog venskog kuta.
Vodi limfu iz cijele donje polovice tijela i lijeve gornje polovice (nogu, organa male zdjelice, stijenke trbušne
šupljine, abd organa osim dijafragmalne plohe jetre, lijeve polovice sredoprsja, lijevog pluda, opskrbnog
područja a cor sin, lijeve str thorakalne stijenke I dojke, lijeve ruke I lijeve polovice vrata I glave) . Prima ,
truncus bronchomediastinalis sinister (prsište lijevo tj pluda,med I dijafregm pleura, organi medijastinuma I
dijafragmalne plohe jetre), truncus subclavius sin(gornji udovi i meka tkiva lijeve polovice prsišta tj ruka, lat
di dojke, supralat dio stijenke thoraxa, spona između pazušnih nly I ductusa thoracicusa lijevo tj ductusa
lymphaticusa desno/g), truncus jugularis sinister (glava i vrat - nastavlja se na skupinu dubokih nly vrata).
 Ductus lymphaticus dexter skuplja limfu desne str glave I vrata, desne ruke, desne str prsne stijenke I dojke,
desne polovice medijastinuma, desnog I djelomice lijevog pluda, opskrbnog područja a coronaria dex, desne
str supraumbiikalnog tijela abd stijenke I dijafragmalne površine jetre. otvara se u desni venski kut. Nastaje
neposredno lat od desnog angulusa venosusa spajanjem truncus jugularis dex, truncus subclavius dex I
truncus bronchomediastinalis.
truncus lumbaris dexter i sinister (noge, zdjelični organi, zdjelična stijenka, trbušni organi i trbušna stijenka),
trunci intestinales (crijeva i neparni drbušni organi)??
TRBUŠNA ŠUPLJINA I ZDJELICA (2 pitanja)

1. Podjela trbušne šupljine, omeđenja i komunikacije

Vodoravne orijentacijskeravnine:
ksifosternalna - u razini th10, prijelaz corpusa sterni u proc xyphoideus
supkostalna - L2, donje točke desnog I lijevog rebr luka
interspinalna - s2/3 - kroz spina iliaca auterior superior bočne kosti
Trbušna šupljina dijeli se na epigastrij, mezogastrij i hipogastrij.
Epigastrij je dio trbušne trbušne šupljine između ksifosternalne i supkostalne ravnine. Dijeli se na epigastrij
u užem smislu koji se nalazi unutar medioklavikularnih ravnina i hipohodrij koji se nalazi lateralno od
medioklavikularnih ravnina.
Mezogastrij je dio trušne šupljine koji se nalazi između supkostalne i interspinalne ravnine. Središnji dio
mezogastrija je umbilikalna regija i nalazi se unutar medioklavikularnih ravnina. Lumbalna regije je dio
mezogastrija lateralno od medioklavikularnih ravnina(između medioklav I lateralne trbušne stijenke).
Hipogastrij je dio trbušne šupljine između inerspinalne linije i inglinalne sveze s gornjom str preponske
simfize. Središnji dio hipogastrija je suprapubična regija koja se nalazi unutar medioklavikularnih ravnina, a
lateralno od njih nalazi se ingvinalna regija(lat je lat stijenka VELIKE zdjelice.
2. Supraomentalni prostori i nastanak
Supraomentalni prostori su prostori trbušne šupljine iznad omentum majus i mesocolon trasversum. U njih
se može udi kad je veliki omentum povučem prema dolje i prekriva tanko crijevo.
Supraomentalni prostori su desni i lijevi supfrenični, perisplenični prostor, bursa omentalis, suphepatični
prostor i recessus hepatorenalis.
Desni supfrenični prostor je prostor između ošita i ošitne strane jetre desno od lig. falciforme hepatis.
Lijevi suprfrenični prostor je prostor između ošita i ošitne strane jetre lijevo od lig. falciforme hepatis.
Perisplenični prostor nalazi se između ošita i ošitne strane slezene.
Bursa omentalis je zaton pleuralne šupljine između želuca i gušterače.
Subhepatični prostor je prostor ispod desnog jetrenog režnja.
Recessus hepatorenalis je zaton subhepatičnog prostora i nalazi se između donje strane desnog režnja jetre
i desnog bubrega i pruža se prema pars descendens dvanaesnika i flexura coli dextra. Iz njega se kroz
foramen epiploicum može udi u burzu omentalis.
3. Infraomentalni prostori i nastanak
Infraomentalni prostori su prostori trbušne šupljine ispod omentum majus i mesocolon transversum i
uključuju sve prostore u koje se može udi kad je veliki omentum povučem prema gore i prebačem preko
prednje stijenke prsnog koša.
Infraomentalni prostori su desni i lijevi infraomentalni prostor u užem smislu, desni i lijevo parakolički
prostor i mala zdjelica
Desni infraomentalni prostor u užem smislu ograničen prema desno s colon ascendens, gore desnom
polovicom mesocolon transversum i lijevo hvatištem mezenterija tankog crijeva.
Lijevi infraomentalni prostor u užem smislu ograničen je desno hvatišem mezenterija tankog crijeva, gore
lijevom polovicom mesocolon transversum i lijevo colon descendens. Prema dolje se nastavlja u malu
zdjelicu.
Desni parakolički prostor je prostor između lateralne strane colon ascendens i lateralne trbušne stijenke.
Lijevi parakolički prostor je prostor između lateralne strane colon descendens i lateralne trbušne stijenke.
 Mala zdjelica je prostor dna abdominalne šupljine koji je omeđen ravninom koja prolazi lineom terminalis
zdjelice, gornjom stranom m. levator ani i m. coccygeus (gore-dolje), os pubis i sacrum (naprijed-natrag) i os
coxae (lateralno).
4. Omentum minus, nastanak, sadržaj, topografski odnosi
Omentum minus ili mala trbušna maramica dio je ventralnog mezogastrija, sastoji se od lig.
hepatogastricum i lig. hepatoduodenale.
Unutar lig. hepatogastricum nalazi se a. i v. gastrica dextra i sinistra, a to je dio omentum minus između
curvature minor I porte hepatis.
Unutar lig. hepatoduodenale nalazi se uctus hepaticus dex I sin, ductus hep comm, ductus cysticus, ductus
choledochus-lijevo, plexus hepaticus-ogranci vagus I simp iz plexus celiacus, a hepatica propria, a hepatica
propria dex I sin, a cystica?, v portae, nly hepatici I vasa lymphatica. A to je dio malog omentuma između
gornjeg dijela duodenuma I porte hepatis.
Omentum minus je dio ventralnog mezogastrija i pristupa na prijelaz jednjaka u želudac i dalje se proteže
malo želučanom krivinom, pilorusom i intraperitonealnim dijelom dvanaesnika.
Od desnog kraja portalne fisure jetre do gornjeg dijela dvanaesnika završava slobodno i čini stijenku
foramen epiploicum(Winslowi).
Uz malu krivinu želuca dva se lista razdvajaju (tvore njegovu seroznu opnu) i ponovno se spajaju distalno od
velike krivine. Tim spajanjem nastaje omentum majus.
Unutar podvostručenja peritoneja uz malu krivinu teku a. i v. gatrica dextra i sinistra i ogranci vagusa.
Između dvaju listova velikog omentuma uz veliku krivinu teku a. i v. gastroomentalis dextra i sinistra.
Prema gore (krajnji gornji dio koji pristupa želucu) oblikuje svezu s lig. Gastrophrenicum(ošit-stražnja str
kardije).
Omentum minus u užem smislu pristupa na visceralnu plohe jetre uz rubove portae hepatis gdje se listovi
razdvajaju i obavijaju jetru i donju stranu vesicae biliaris, a na gornjoj se strani ponovno ujedinjuju i u
kontinuitetu prelaze u listove sveza koji se jetra veže na prednju trbušnu stijenku (lig. falciforme hepatis) i
uz ošit (lig. coronarium hepatis, lig. triangulare dextrum i sinistrum).
Krajnji proksimalni dio prednjeg lista omentum minus nastavlja se u stražnji list lijeve koronarne jetrene
sveze.
Krajnji proksimalni dio stražnjeg lista omentum minus veže se uz stražnji gornji rub lobus caudatus i spušta
se uz lijevu stranu v. cavae inferior i nastavlja se u stražnji list desne koronarne jetrene sveze.
5. Mala zdjelica, zatoni peritoneja, kirurški pristupi
Kovačid: bursa omentalis, fossa supravesicalis, inguinalis, recessus duodenalis sup/inf,
para/retroduodenalis, ileocecalis sup/inf, retrocecalis, paracolici, intersigmoideus
J:(+najvedi bursa omentalis)Zatoni peritoneja, recessus peritonei, slijepa su vredasta mjesta koja nastaju na
mjestima nepotpunog srašnja peritoneja za stražnju trbušnu stijenku. U omeđenju zatona sudjeluju I
peritonealni nabori(plicae)
Recessu duodenalis sup I inf je zaton iza plice duodenalis superior tj inferior
recessus paraduodenalis je zaton iza plicae paraduodenalis
recessus retroduodenalis zaton je iza završnog dijela dvanaesnika tj između njega I trbušne aorte prekrivene
parijetalnim peritoneumom. U zaton se ulazi s lijeve str.
Recessus ileocecalis superior et inferior jest zaton iza plike cecalis vascularis, a nalazi se znad tj ispod razine
završnog ileuma.
Recessus retrocecalis je zaton iza lateralne str cekuma, u zaton se ulaz s donje str.
Sulci paracolici zatoni su uz lateralnu stranu colon descendens.(samo lijevostrano)
Recessus intersigmoideus zaton je u korijenu donje str mezosigme a u njega se ulazi od strane male zdjelice.
Dno parijatalne šupljine čini presvlaka VISCELARNOG peritoneja preko dijelova organa male zdjelice.
Razlikuje se u m I ž.
U m- parijetalni peritonej PREDNJE trbušne stijenke prelazi u razini gornjeg ruba simfize u viscelarni
peritoneum koji prekriva gornju str mokračnog mjehura(čvrsto je prirasao uz nj). Sa stražnjeg kraja gornje
str prelazi a prednju str rektuma na granici njegove srednje I donje tredine. Pri prijelasku s mjehura na
 rektum čini zaton prema distalno, excavatio rectovesicalis koji je najdistalnije mjesto per šupljine u m.
Granice excavatio rectovesicalis- sprijeda vesica urinaria, straga rectum, lat ligg rectovesicalia
dno paritonealne šupljine u ž- parijetalni peritonej prednje stijenke u razini gornjeg ruba simfize prelazi u
viscelarni peritonej koji pokriva gornju str mokradnog mjehura. Sa stražnjeg gornjeg kraja viscelarni
peritonej prelazi na maternicu koju obavija od sprijeda, gore prema straga pa na stražnji fornix VAGINE te s
njega na prednju str rektuma u razini prijelaza srednje u donju tredinu rektuma. Peritonej u ž čini 2zatona -
između mjehura I prednje str maternice excavatio vesicouterina(sprijeda vesica urinaria, straga uterus a lat
nije ograničena ved se proteže prema lat stijenci male zdjelice) I najdublje mjesto perit šupljine-excavatio
rectouterina tj Douglasov prostor (sprijeda uterus I fornix posterior vaginae, straga rectum I lat ligg
rectouterina)
6. Bursa omentalis, nastanak, topografija, komunikacija
Bursa omentalis je najvedi zaton pleuralne šupljine, a nalazi se iza želuca, a ispred gušterače.
Vestibulum(prirodni ulaz u bursu, uz foramen epiploicum) bursae omentalis komunicira s peritonealnom
šupljinom (recessus hepatorenale) kroz foramen epiploicum (Winslowi). (granice Winsowi- sprijeda lig
hepatoduodenale, straga v cava inf prekrivena parijetalnim peritoneom, gore lobus caudatus? Hepatis I
dolje pars superior dudeni, I prijelaz stražnje peritonealnog lista lig hepatoduodenalis(nabrojat što je
unutra) u primarni peritonej koji prekriva v cavu inf
granice vestibuluma(stražnju stijenku čini primarni peritonej, a stražnju sti jenku burse omentalis čini
sekundarni peritonej-ovalno polje): sprijeda lig hepatogastricum, straga pars lumbalis diaphragmae, v cava
inf I aorta abdominalis, gore lobus caudatus hepatis, dolje plica hepatopancreatica
Bursu omentalis sprijeda omeđuje lig. hepatogastricum, želudac i lig. gastrocolicum; straga ju omeđuje
ovalno polje sekundarnog peritoneja, gore dijelovi omentum majus i minus uz jednjak, dolje mesocolon
tranversum, lijevo lig. lienorenale, a desno pars superior duodeni iznad kojeg je foramen epiploicum.
Bursa ima svoje zatone: gornji, donji i lienalni.
Recessus superior bursae omentalis nalazi se između jetre i donje šuplje vene(desno) i lumbalnog dijela
ošita i trbušnog dijela jednjaka(lijevo). Pristup iz vestibuluma burze gore između lobusa caudatusa I plicae
gastropancreaticae.
Recessus inferior bursae omentalis nalazi se između lig. gastrocolicum i mesocolom transversum (tj unutar
stražnjeg lista lig gastrocolicus). Pristup iz vestibuluma dolje između želuca I plicae hepatopancreaticae.
Recessus lienalis je krajnji lijevi dio burze I nalazi se ispod lig. Gastrolienalis, seže do hilusa slezene I lig
lienorenale. Pristup iz vestibuluma lijevo između želuca I plicae gastropancreaticae.
7. Anatomska i funkcionalna podjela jetara
fissura sag dex-fossa vesica, sulcus v cavae, fissura sag sin-fissura lig teretis(naprijed), fissura lig venosi(iza)
Anatomski je jetra podijeljena na lobus dexter(naprijed desno od lig faciforme, iza desno od desne sagitalne
brazde) i lobus sinister(naprijed lijevo od falciforme, iza lijevo od ljeve sagitalne brazde) te male režnjeve
lobus caudatus s proc papillaris lijevo I proc caudatus desno->spaja lobus c s lobus dex I odijeljuje fossu
vesicae bil od sulcusa v cave inf(iza porte hepatis, između fissure lig venosi I sul cus v cave do donjeg kraja
stražnje jetrene plohe) i lobus quadratus(ispred porte hepatis, između fissure lig teretis I fosse vesicae
biliaris, naprijed do donjeg jetrenog ruba). Granicu između dvaju režnjega čini lig.falciforme hepatis i fissura
sagittalis sinistra (fissura lig. teretis, fissura lig. venosi) – pomodna granična brazda.
Funkcionalno je jetra podijeljena prema opskrbi ogranaka a hepatica propria, v portae I ductus
hepaticus(koji su u sredini segmenta-Glisonov trijas?, a v hepatica propria je između segmenata). Prema
funkcionalnoj podjeli granica je Cantilie-Sergova linija- lijeva str fossae vesicae biliaris, I lijeva str sulcusa v
cave inf. Tako da se anatomska I funkc podjela ne podudaraju-lijevi jetreni =lijevi anat režanj+lobus
quadratus+med dio desnog anat, a desni=središnji I lat dio desnog anatomskog.
Funkcionalni segmenti:(kazaljke na satu, gledano sprijeda)
1 lobus caudatus segmentum(r sin I dex a hep propriae, r sin I dex v portae, ductus hepaticus sin I dex)
lijevi režanj:(r sin a, r sin v portae, duc hep sin)
2 segm post lat sin
3segm ant lat sin
 4segm med sin(ex lobus quadratus)
desni(r dex a, r dex v portae, duc hep dex)
5segm ant med dex
6segm post med dex
7segm ant lat dex
8segm post lat dex
ogranci a hep propria dex I sin ne anastomoziraju unutar jetrenog tkiva vec subkapsularno oblikuju splet.
Svaki segment- u središtu ogranak a hep propria, v portae I ductusa hepaticusa, a između segmenata su v
hepatica sin dex I media?
8. Portalni krvotok i porto-sustavne anastomoze
Portalni krvotok sastoji se od dvaju serijski povezanih kapilarnih podurčja – u stijenci probavne cijev,
gušterači i slezeni i u jetri. V. portae nastaje iza gušterače spajanjem v. mesenterica superior i v. Splenica( i
v. mesenterica superior koja se ulijeva u taj kut ili u v splenicu) i dovodi vensku krv iz neparnih organa
abdomena u jetru. U jetri prema tome nastaje niskotlačni sustav i u jetrenim se sinusoidama miješa
arterijska i venska krv i odvodi se putem središnjih i sublobularnih vena u vv. hepaticae koje se u lijevaju u v.
cava inferior – vas publicum!
a. hepatica propria u jetru dovodi krv bogatu kisikom i hranjivim tvarima i tvori visokotlačni sustav čija je
svrha prehrana organa – vas privatum!
V porte nastaje sjecištem v mes sup I v lienalis iza vrata gušterače(tad je retroperitonealno). Ide gore I
desno, iza glave gušterače, križa od iza gornji dio duodenuma, I dolazi u lig hepatoduodenale kao najdublja
strukura(dolazi intraperitonealno tako)(odnos u lig)(iza peritoneja I foramen epiploicum je v cva inf).
Pristupom u jetreni hilus, podijeli se u lijeu I desnu granu. V porte I v portalnog sustava nemaju zalistke.
Izravni pritoci v porte: v gastrica sin I dex, vv pancreaticoduodenales sup I v cystica.
Portokavalne anastomoze su spoj pritoka v. portae s područjem vv. Cava.(krv dolazi u desnu pretklijetku
zaobilazedi pluda)
1. V porte - v gastica sin - rr esophagei - plex esophageus-v azygos(hemyaz)-v cava superior-atrium dex
2.v porte-vv lig teretis hepatis-vv paraumbilicales
a)vv paraumbilicales - v thoracoepigastica-v axillaris-v subclavia-v brachiocephalica-v cava sup-atrium dex
b)vv paraumbilicales-v epigastrica superficialis-v saphena magna-v femoralis-v iliaca ext-v iliaca comm-v
cava inf-atrium dex
c)vv paraumbilicales-v epigastica superior-v thoracica interna-v brachiocephalica sin-v cava sup-atrium dex
d)vv paraumbilicales-v epigastrica inf-v iliaca ext-v iliaca com-v cava inf-atrium dex
3. V portae-v lienalis-v mesenterica inf-v rectalis sup-plexus rectalis
a)plex rectalis-v rectalis media-v iliaca int-v iliaca comm-v cava inf-atrium dex
b)plexus rectalis-v rectalis inf-v pudenda interna-v iliaca int-v iliaca comm-v cava inf-atrium dex
4.a)v portae-v mesenterica sup-Retziusove vene?- vv lumbales dex- v lumbalis asc dex-v azygos-v cava sup-
atrium dex
b)v portae-v lienalis-v mes inf-Retziusove vene-vv lumbales sin-v lumb asc sin-v hemyaz-v azygos-v cava
sup-atrium dex
5. A)v portae-v lienalis-v renalis sin-v cava inf-atrium dex
b) v portae-v mes sup-Retziusove vene-v renalis dex-v cava inf-atrium dex
c)v portae-v lienalis-v mes inf-Retziusove vene-v renalis sin-v cava inf-atrium dex
U jednjaku – želučane vene spojene su s venama jednjaka puta v. azygos i hemyazygos koje se ulijevaju u
gornju šuplju venu. Kod zastoja portalna krv otječe putem vena jednjaka. Protok krvi iz vene portae
uzrokuje varikozitete jednjaka.
Putem vv. paraumbilicales v. portae je spojeva sa supkutanim venama trbušne stijenke (vv.
thoracoepigastricae) koje se ulijevaju u gornju šuplju venu. Prilikom prolaska krvi mogu nastati proširenj a
supkutanih vena trbuha (caput medusae).
 V. rectalis superior putem v. mesenterice inferior odvodikrv u venu portae, a anastomozira s v. rectalis
media i v. rectalis inferior koje otječu u v. iliaca interna pa u v. cava inferior. Pri protoku krvi kroz v. rectalis
nastaju venski hemeroidi.
9. Funkcionalna i anatomska organizacija jetrenog režnjida
Lobulus vene centralis(bitno za - odvodi krv, početak žuči) - izmjena tvari, poligonalan, u sredini v
centralis(sabirno mjesto svih kž jetrenog režnida), na vrhovima trokutasta periportalna polja(mjesta gdje se
sastaje više režnida pa je I vezivo razvijenije, a sadržavaju vidljive portalne kanale) s Glissonovim trijasom(v
interlobularis od v porte, a interlobularis od a hep propriae, ductus interlobularis od ductusa hepticusa), v
centalis<v sublobularis<2-3 vv hepticae ispod ošita(ne kroz hilus) I u v cavu inf. Tu se radijalno od v centr
nalazi proširena I šupljikava kapilarna mreža nastala od ogranaka v portae u koju se na periferiji režnjida
ulijava art krv pa se u sinusoidama nalazi miješana krv(konc hranjivih tvari se smanjuje prema režnjidu jer se
događa izmjena tvari
sinusoide se nalaze između hepaatocita, u umen se izbočuju zvijezdaste Kupfferove st (fagocitiraju
bakterije, raspadnute tvari I tak). U Disseovim prostorima-naborima između hepatocita I krvi - izmjena tvari,
tu su I st za pohranu masti, vit A-Itoove st I st koje pohranjuju kolagen npr pri cirozi jetre.
Sustav izvodnih kanala žuči počinje u jetr režnjidima I ide suprotno od tijeka krvi. Canaliculi biliferi(nemaju
stijenku ved je to st membr okolih hepatocita)-Heringovi kanalidi-ductus biliferi interlobulares-ductus
hepatici
lobulus v portae(bitno za -dobiva krv, odvodi žuč) - funkcija jetre kao žlijezde(žuč prema trijasu, a I v od
trijasa), trokutast, na vrhovima v centralis a u sredini trijas, obuhvača dijelove najmanje 3 bliska režnjida, iz
tog režnjida se dobiva krv
jetreni acinus(bitno za - metaboličke zone) - romboičan, na vrhovima v centalis I trijas(2+2), os čini grana a
hep propriae - zona 1 uz os-hepatociti jako aktivni, primaju puno kisika, zona 2 manje aktivni, tu teku
ogranci a I v 2 susjedna režnjida
a hepatica, v porte I žučni kanalidi imaju zajedničku ovojnicu, a ogranci jetrenih vena teku sami!

Zeleni trokut - lobulus v portae, heksagon je lobulus v centralis, a crveni romb acinus
jetra je organ z metabolizam UH, bjelančevina I masti, detoksikaciju. Kao egzokrina žlijezda proizvodi žuč, a
u fetalnom razdoblju je hematopoetski organ
Lobulus v. centralis u svom središtu ima v.centralis., a na njegovim rubovima nalazi se vezivo kroz koje
prolaze ogranak v. portae (v. interlobularis), grana a. hepaticae propriae (a. interlobularis) i jednan žučni
vod (ductus interlobularis) koje nazivamo Glissonov trias ili trias hepatis. Između staničnih ploča jetrenog
epitela nalaze se sinusoidne kapilare u koje se ulivaju grane a. hepaticae propriae i v. portae. U sinusoidnim
kapilarama nalazi se miješana krv koja nakon izmjene tvar s hepatocitima putem v. centralis odlazi u vv.
hepaticae. Između sinusoida nalazi se ductus interlobularis koji vodi žuč u suprotnom smjeru od smjera krvi
u sinusoidama.
Portalni režnjid u svom središtu ima Glissonov trijas i predstavlja područje opskrbe trijasa.
10. Opdi principi inervacije i vaskularizacije probavnih organa
parasimpatička inervacija do 2/3 colon transversum(točka?) od vagusa pa potom od nn splanhnici pelvini.
Simpatikus iz torakolumbalnog dijela sve. Zivci tvore spletove oko arterije I putuju perivaskularno tj s
ograncima do ciljanih organa. A I v se prvo nalaze u retroperitoneju pa putuju do intraperitonealnih organa
putem ligamenata/kroz podvostručenja peritoneja/sekundarna polja peritoneja. A I v mesenterica sup
opskrbljuje do Connon-Bohmove točke, ispod a I v mes inferior.
Intramuralno prekapčanje parasimpatikusa, nadbubrežna žl(iako nije probavni)...
11. Vaskularizacija i inervacija želuca, nutritivni krvotok jetre
 Vaskularizacija želuca dolazi od a. gastricae sinistrae (truncus coeliacus), a. gastricae dextrae (a. hepatica
propria), a. gastroomentalis dextrae (a. gastroduodenalis), a. gastroomentalis sinistrae (a. splenica), aa.
gastrica breves (a.splenica ili a gastrica sin), a. gastricae posterior (a.splenica)?. Ogranci art probijaju slojeve
I dolaze u submucosu gdje čine bogatu mrežu, dio odlazi u sluznicu a dio se vrada u mišidni sloj koji
opskrbljuje tako.
Vv. gastrica dextra i sinistra tvore v. coronaria ventriculi na maloj krivini i ulijeva se u v. portae. Vv.
gastroomentalis sinistra ulijeva se u v.splenica, a dextra u v.mesenterica superior. Vv gastricae breves u v
splenicu.
Parasimpatička inervacija dolazi od plexus celiacus(=n vagus dex) i n. vagus sinister, a simpatička od plexus
celiacus(n splanchnicus major).
Parasimpatička inervacija želuca je inervacija glatkih mišida(plexus myentericus?) i žlijezda(plexus
submucosus?) i nalazi se poglavito uz mali zavoj želuca unutar listova malog omentuma.
Simpatička inervacija je vazomotrona inervacija i sadrži vlakna za prijenos visceralne boli i nalazi se uz veliki
zavoj želuca unutar listova velikog omentuma. Vlakna potječu od simpatikusa segmenata kralježnične
moždine Th6-Th10.
Nn. vagi teku uz mali zavoj unutar omentum minus i desni se priključuje tijeku lijeve želučane arterije, a
plexusu celiacusu ispod plicae gastropancreaticae. a lijevi nastavlja tijek uz mali zavoj.
Jetra
U nutritivnom krvotoku sudjeluju a hepatica propria(a hep comm od truncus celiacus) I a phrenica inferior
dex(aorta)-area nuda dio?. Funkcionalni krvotok čini v portae. Oba krvotoka se miješaju u sinusoidama
središnjeg režnjida I odvode putem vv centales tj vv hepaticae iz jetre.
Inervacija jetre dolazi perivaskularno(a hep comm, v portae, žučni vodovi) putem ple xusa
hepaticusa(parasimp-n vagus dex I simp-n sphlanchnicus major I minor iz ganglia trunkusa th7-th10, a od
kolumne th6-th10......) Ili putem n vagus sin putem lig hepatoduodenale. Vlakna parasimp I simp oblikuju
dva spleta-plexus anterior oko a hep comm I a hep propriae I plexus posterior oko v portae I izvanjetrenih
žučnih vodova. Unutar jetrenog tkiva teku zajedno s strukturama trijasa.
Funkcija nije skroz jasna al valjda sudjeluje u regulaciji lučenja I tijeka žuči. Bolni podražaj nastaje istezanjem
capsulae fibrosae hepatis(Glissoni) ispod koje se nalazi bogato razgreanat autonomni splet, a prenosi ga ugl
simpatikus(neki kažu I phrenicus). Osjetna inervacija čahure, ne tkiva...
12. Vaskularizacija i inervacija tankog crijeva
Duodenum vaskulariziraju a. panreaticoduodenalis inferior (a.mesenterica superior), a.
pancreaticoduodenalis superior (a. Gastroduodenalis; truncus celiacus).
Venska odvodnja putem vv pancreaticoduodenales superiores u v portae I vv pancreaticoduodenales
inferiores u v mesentericu superior.
Jejunum i ileum vaskulariziraju aa. jejunales i aa. Ileales arterije mes sup. Venska odvodnja putem ogranaka
u v mesenterice sup u v portae.
Duodenum inervira plexus hepaticus(parasimp I simp) i plexus mesentericus superior(simp). Parasimpatička
vlakna doalaze putem plexusa celiacusa od n vagus, a simpatička vlakna putem plexusa celiacusa od n
Splanchnicus major I minor od možd segmenata intermediolat kolumne th8-th11. Parasimp inervacija je
inervacija gl mišida I žlijezda, simpatička vazomotorna I prijenos boli. Parasimp I simp vlakna pristupaju
uzduž kž (perivaskularno?) koje sudjeluju u kž opskrbi(od truncus cel I a mes sup)
Jejunum i ileum inervira plexus mesentericus superior pri čemu parasimpatička vlakna dolaze od n. vagusa,
a simpatička od nn. Splanchnici thoracici(th8-th11). Pristupaju periarterijski oko ogranaka a mes sup.
Parasimp je za poticanje motoričke aktivnosti gl mišidja stijenke, dok simp koči motoričku aktivnost I
aferentnim vlaknima prenosi osjet boli.
13. Vaskularizacija i inervacija debelog crijeva
Debelo crijevo vaskulariziraju a. ileocolica, a. caecalis anterior i posterior, a colica dextra i a. colica media (a.
mesenterica superior-cekum, appendix,colon ascendens I dvije tredine colon transversum), a. colica sinistra,
aa. sigmoideae, a. rectalis superior (a. mesenterica inferior-lijeva tredina colon transversum, descendens,
sigmoideus isudjeuju u opskrbi rektuma).
 Arterije debelog crijeva stvaraju jedan arkadni splet – Drummova marginalna arterija. Unutar nje se nalazi
Riolanova anastomoza između a. mesenterica superior i a. mesenterica inferior preko a. colica media i a.
colica sinistra.
Vene teku uz istoimene arterije(v mes sup -v porte, inf-v porte I vv Retzii->vv lumbales->v lumbalis
ascendens->azygos/hemyaz->anastomoza portalnog I kavalnog krvotoka).
Debelo crijevo inerviraju plexus mesentericus superior(za opskrbno područje a mes sup) i plexus
mesentericus inferior(područje a mes inf). Parasimpatikus za plexus mesentericus superiora dolazi od
n.vagusa putem plex celiacusa, a za plexus mesentericus inferior od nn. splanchnici pelvini(s2-s4).
Simpatikus za plexus mesentericus superior dolazi iz nn. splanchnici thoracici (plexus celiacus), a za plexus
mesentericus inferior iz nn. splanchnici lumbales(plexus aorticus).
Aferentna vlakna simpatikusa za viscelarnu bol. Simpatikus za cekum I apendiks - th10-th12, ascendens I
2/3transversum th11-L1, desc I sigmoideus L1-L2.
Parasimpatikus potiče peristaltiku, simpatikus koči.
Dio vlakana za distalnu sigmu odvaja se neposredno od plexus hypogastricus superior I od n hypogastricus
sin.
Rektum vaskulariziraju a. rectalis superior-ona je glavna (mišidni sloj gornje tredine I sluznica do linea
anocutane, od a.mesenterica inferior), aa. rectales mediae (mišidni sloj ampularnog dijela; od a. iliaca
interna), aa. rectales inferiores (mišidni sloj analnog dijela; od a. pudenda interna od a iliaca interna),
a. sacralis media (mišidni sloj stražnje str rektuma iznad razine m levator ani; od aorta abdominis), aa.
gluteae inferiores (inferolat dio ampule; od a. iliaca interna).
A rect sup anastomozira s a rect media na prijelazu gornje u srednju tredinu I s aa rect med I inf u području
analnih kolumni. I aa rect inf I mediae anastomoziraju.
Venska vaskularizacija odvija se putem v rectalis sup(nema zalistke!, +tkivo oko rektuma; v porte), vv rect
mediae(krv iznad pshincter internus; v iliaca inf) I vv rect inf(v pudend interna, v iliaca int). Tvore 2 pleksusa
koja međusobno anastomoziraju - plexus venosus submucosus u podsluznici columni rectales(ugl u v rect
sup) I plexus venosus subcutaneus u potkožju oko anusa(u vv rect inf -i oko sphincter externi u inf ide).
Anastomoze plexus venosus rectalis(submucosus) s plexus venosus vesicalis, prostaticus, uterinus I
vaginalis.
Rektum inerviraju n. pudendus (motorno, m. sphincter ani externus i osjetno sluznica canalis analis).
Parasimpatička inervacija dolazi preko plexus hypogastricus inferior iz nn. splanchini pelvini, a simpatička
preko plexus rectalis superior(iz nn sphlanchnici lumbales od intermediolat kolumne L1-2-> lumbalni živci
prvo u sastavu plexusa aorticusa pa pristupaju plexusu hypogast sup I inf) i plexus hypogastricus inferior(iz
nn. splanchnici lumbales i sacrales?).
Parasimpatikus pojačava peristaltiku i inhibira m sphincter ani internus.
Simpatikus koči peristaltiku, inhibira m sphincter ani internus I tvori aferentni dio viscelarnog refleksog
luka.(što to znači?).
Viscelarna bol pelvičnog? Dijela rektuma prenosi se putem parasimp I simp.
14. Građa želuca
Želudac je najširi dio probavne cijevi i nalazi se između jednjaka i duodenuma, u epigastriju u lijevom
hipohondriju, intraperitonealno. Ima dva zavoja curvatura major i curvatura minor. Ima dva ušda, ostium
cardiacum i ostium pyloricum. Želudac ima četir dijela, cardia, fundus gastricus, corpus gastricum i pars
pylorica.
Pars cardiaca nije oštro omeđen i nalazi se oko ostium cardiacum gdje završava jednjak. Između ulaza
jednjaka i početka želuca je incisura cardialis koja odjeljuje cardiu od fundusa(=Hissov kut).
Fundus gastricus nalazi se iznad ravnine ostium cardiacum i ima najtanju stijenku te dodiruje lijevi svod
ošita. Corpus gastricum nalazi se između fundusa i pilorusa.
Pars pylorica proteže se od incisura angularis do ostium pyloricum. Incisura angularis nastaje kontrakcijom
mišida stijenke želuca. Pars pylorica dijeli se na antrum pyloricum i canalis pyloricus. Na granici canalisa
pylorusa I duodenuma nalazi se ostium pyloricum čiju prohodnos reguliraju m. sphincter pylori(od stratum
circulare) I m dilatator pylori(od stratum longitudinale).
 Želučana stijenka građena je od 5 slojeva(od lumena prema van): mucosa, submucosa, pars muscularis,
subserosa, serosa.
Mucosa ima nabore - plicae gastricae koji na maloj krivini teku usporedo s krivinom i oblikuju 3 sulcus
salivalis(Waldeyer).
Submucosa - bogata mreža kž I lž I autonomni splet plexus submucosus Meissneri - za žlijezde?
Pars muscularis - 3 dijela(od dubljeg prema površnijem): fibrae obliquae(od incisure cardiacae do razine
iznad antrum py, po prednjoj I stražnjoj str, ne po krivinama), stratum circulare(okomito na uzdužnu os
želuca, slabije u fundusu, jako u canalis py-m sphincter) I stratum longitudinale(nastavak gl mišida jednjaka,
uz zavoje dobro razvijen, u fundusu I na prednjoj I stražnjoj str slabo, ponire u dubinu I tvori m dilatator py).
Između stratum circulare I longitudinale nalazi se plexus myentericus Auerbachii za mišidni sloj?
Subserosa- rahlo vezivno tkivo, uz zavoje(gdje pristupaju listovi peritoneja). Serosa - peritonealna presvlaka,
nastavci omentum minus I major, nedostaje uz stražnju str kardije I na zavojima gdje pristupa omentum.
Fibrae oblique su mišidne niti „prebačene“ preko incisurae cardialis.
Tunica mucosa želuca sadrži foveolae gastricae koje i sebi imaju glandulae gastricae koji izlučuju želučani
sok. Nabrana je u plicae gastricae, a u području antrum pyloricum je glatka.
15. Građa duodenuma i gušterače
Duodenum je organ probavnog sustava koji se nalazi između želuca I jejunuma, u egigastriju, desnoj
lumbalnoj I umbilikalnoj regiji. Vedim dijelom je prirastao uz stražnju trbušnu stijenku(retroperitonealno) pa
je stoga I nepomičan.
Pars superior-od ostium pylorusa do flexure duodeni superior, u subhepatičnom dijelu supraom prostora.
početno proširenje, bulbus duodeni, jedini pomični dio duodenuma, ostalo prekriveno primarnim
peritonejom(bubrega).
Dalje okomito dolje ide pars descendens, s desne str kralježnice. Dio u subhepatičnom prostoru(iznad
hvatišta mesocolon transversum), dio u desno infraom prostoru u užem smislu. Na straž njoj stijenci ductus
choledocus tvori plicu longitudinalis duodeni koja završava s bradavičastim izdignudem, papilla duodeni
major gdje se ulijevaju ductus choledocus I ductus pancreaticus major. Iznad toga je papilla duod minor gdje
se ulijeva ductus pancreaticus minor.
Pars inferior ima dva dijela-pars horizontalis I pars ascendens koji završava u flexuri duodenojejunalis.
Pars horizontalis ide od flexure duod inf do lijeve str aorte. Preko njega prolazi radix mesenterii(s a I v mes
sup) tankog crijeva pa je djelomično u desno a djelomično u lijevom infraom prostoru u užem smislu. Nalazi
se u vaskularnim kliještima- kutu između aorte abd I početnog dijela a mes sup. Pars ascendens je cijeli u
lijevom infraom u užem smislu. Učvršduju ga lig suspensorium duodeni I m suspensorium duodeni(Treitz)
koji polaze s lijevog lumb kraka ošita I fascije m psoas major, a nalaze se ispred I lijevo od aorte, a iza
gušterače.
Slojevi: mucosa(u pars superior glatka I bez nabora, dalje s naborima plicae circulares Kerhringi kao I
jejunum), submucosa(kž I lž, plexus submucosus Meissneri), muscularis sa stratum circulare(dublji) I
stratum longitudinale između kojih je plexus myentericus Auerbachi, subserosa(na mjestima gdje nema
peritonealne presvlake/gdje se hvata mesocolon transversum I radix mesenterii) I serosa. Serosa u cijelosti
obavija samo bulbus-intraperitonealno, prirasli pars superior I pars desc iznad hvatišta mesoc tr prekriva
sprijeda? Primarni peritonej hepatalne plohe desnog bubrega, donji dio descendens, pars ho rizontalis I
desni dio pars asc(desno od radixa)- s prednje str prekriva trokutasto polje sekundarnog peritoneja, a lijevo
od radixa četverokutasto polje sekundarnog.
Sveze lig hepatoduodenale I lig suspensorium duodeni
Gušterača je probavni I endokrini organ koji se nalazi u epigastriju I lijevom hipohondriju. Najvedi dio
pankreasa nalazi se u supraom prostoru osim donjeg dijela glave koji se nalazi u desnom infraom u užem
smislu. Ima caput pacreatis, collum pancreatis, corpus pancreatis i cauda pancreatis.
Caput pancreatis je početni zadebljali dio u konkavitetu duodenuma, desno od kralježnice. Proc. uncinatus
proteže se dolje lijevo od glave. Iznad je incisura pancreatis gdje prolaze a I v mesenterica sup(v je lateralije
tj desno I prelazi preko proc uncinatusa) collum je dio neposredno ispred polazišta a mes sup I nastanka v
porte. Na prijelazu vrata u trup izdiže se u burzu om tuber omentale. Corpu se nalazi Ispred I lijevo od
 kralježnice. Ima 3 ruba I 3strane-facies anterior, posterior I inferior I istoimene margo. Facies ant iznad
hvatišta mesoc transv, a ispod je facies inf. Margo anterior na mj hvatišta mesocolona transv. Cauda se
nalazi u lig lienorenale I doseže do hilusa slezene. Ima dva voda- ductus pancreaticus major(Wirsungi-u
hepatopankreatičnu ampulu s ductus choledocus, prije sjecita s duc chol m sphincter ductus pancreaticui) I
ductus pancreaticus accessorius(Santorini) koji je samo u području glave, više od glavog voda.
Prekrivena je sprijeda vedinom sekundarnim peritonejem ovalnog polja, osim donjeg dijela glave gdje je
sprije daprekrivena trokutastim poljem sekundarnog peritoneja. Stražnju stranu pankreasa od ostalih
struktura odijeljuje Treitzva fascija. S prednje strane nema peritonealni pokrov na dijelu glave gdje se hvata
om majus za stražnju trbušnu stijenku, dio glave I trupa kod hvatišta mesoc transv.
16. Topografski odnosi duodenuma i gušterače
Topografija duodenuma - obavija glavu gušterače s njene gornje, desne I donje strane.
Pars superior - sprijeda- vesica fellea, lobus quadratus hepatis, iznad, foramen epiploicum, straga ductus
choledocus, a gastroduodenalis, v porte I v cava inf, ispod caput pancreatis
pars descendens - sprijeda - colon I esocolon transversum, lateralno sprijeda - flexura coli dex, straga hilus
renis dex, v cava inferior, med - caput pancreatis, med straga-ductus choledocus I ductusi pankreasa.(krajnji
dijelovi)
pars horizontalis-sprijeda-radix mesenterii, a I v mesenterica sup, colon transversum, straga- m psoas major
dex, v cava inf, aorta abdom, a testicularis dex(polazište), iznad-caput pancreatis, v renalis sin?dex valjda,
ispod-jejunum
pars ascendens-sprijeda-jejunum, straga-m psoas major sin, truncus sympaticus sin, straga med-aorta
abdominalis, iznad-pankreas, ispod jejunum
topografija gušterače:
glava- gore-pars superior duodeni, esno-pars desc duodeni, dolje-pars horizontlis duodeni, ispred-
mesocolon transv I hvatište omentum majus, a pancreaticoduodenalis sup ant, v gastroomentalis dex, iza-v
porte, ductus choledocus, v cava inf, v renalis dex I sin, anastomoza a pancreaticoduoden sup post I r post a
pancreaticoduoden inf
vrat-ispred-bursa om I želudac, iza-nastanak v porte, iznad-pilorus
tijelo-ispred-bursa om, želudac, hvatište mesoc tr, iza-crus sin pars lumbalis ošita, m psoas major sin, aorta I
polazište a mes sup, v lienalis, v mes inf(završni dio) I v renalis sin, glandula supraren sin, iznad- a lienalis,
truncus celiacus,, ispod-flex duodenojejunalis
rep-iznad- a I v lienalis, lijevo-hilus slezene, ispod- jejunum, iza-hilus desnog bubrega
Pars superior nalazi se u transpiloričnoj crti i sprijeda je u odnosu s lobus quadratus jetre i žučnim
mjehurom, a straga s ductus choledochus, a. hepaticom communis, venom portae i glavom gušterade.
Pars descendens je sprijeda pokriven mezenterijem, a straga je u odnosu s v. cava inferior i desnim
bubregom. Lijevo se nalazi gušteračina glava. S gornje strane nalazi se desni jetreni režanj, a dolje colon
ascendens.
Preko pars horizontalis prelaze a. i v. mesenterica superior, a iza njega se nalaze v. cava inferior i aorta.
Pars ascendes se penje uz lijevi rub kralježnice i aorte.
Između caput i corpus pancreatis teče v. portae hepatis.
Prednja strana corpus pancreatis u odnosu je sa stražnjom stranom želuca preko bursa omentalis, a straga s
lijevim bubregom.
17. Razlike u građi različitih dijelova tankog i debelog crijeva
Razlike između jejunuma I ileuma:
jejunum je šireg lumena, stijenka jejunuma je deblja, mezenterij jejunuma sadrži manji broj arkada(manje je
crvena), vasa recta mezenterija jejunuma su duže od vasa recta mezenterija ileuma, masno tkivo
mezenterija jejunuma ne doseže do ruba crijeva?, a ileuma da, limfni čvoridi sluznice ileuma udružuju se I
tvore na antimezenterijskoj strani nakupine pločastog oblika- folliculi lymphatici aggregati-Peyerove ploče
Razlika debelog crijeva prema tankom:
sluznica debelog nema crijevne resice, dijelovi debelog prirastli su uz stražnju trbušnu stijenku, uzdužni sloj
glatkog mišida ne obavija cijelu cirkumferenciju debelog crijeva, stijenka debelog crijeva je tanja
 U duodenumu se nalaze plicae circulares (Kerckringovi nabori), resice, Lieberkuhnove kripte, Brunnerove
žlijezde u submukozi i glandulae duodenales. Od limfe tu su folliculi lymphatici solitarii.
U jejunumu su plicae circulares, resice, Lieberkuhnove kripte i folliculi lymphatici solitarii.
U ileumu su resice u Lieberkuhnove kripte, nema više kružnim ploča, a u lamini proprii nalaz e folliculi
lymphatici solitarii, a u submukozi Peyerove ploče (folliculi lymphatici aggregati).
U colonu nalaze se samo Lieberkuhnove kripte, nema resice, limfni su čvorovi u obliku folliculi lymphatici
solitarii.
Appendix vermiformis bogat je limfnim čvoroima folliculi lymphatici aggregati pa se naziva crijevnim
krajnikom.
*Brunnerove žlijezde: glandulae duodenales
*Lieberkuhnove kripte: cryptae intestinales za glandulae intestinales
18. Građa i topografija slijepog crijeva i crvuljka
Slijepo crijevo je kratka slijepa vreda na početku debelog crijeva koja leži ispod ileocekalnog ušda tj valva
ileocaecalis(Bauchini) u fossa iliaca dextra. Valvu čini izbočenje kružnog sloja glatkog mišidja ileuma prema
lumenu debelog crijeva. Gornje izbočenje=labrum ileocolicum/suerius, a donje labrum ileocecale/inferius.
Na krajnjim ruboima spajaju se gornji I donji zalistak te se dalje pruža kružno izbočenje sluznice cekuma -
frenulum ostii ilealis. Caecum je u cijelosti obavijen peritoneom I skroz pomičan.
Posteromedijalno od slijepog crijeva odvaja se appendix vermiformis koji se u slijepo crijevo ulijeva u
ostium appendicis vermiformis-Gerlachov zalistak. Tenije debelog crijeva na crvuljku se stapaju u
jedinstveni mišidni sloj. Crvuljak ima razvijeno limfatično tkivo.
Topografski odnosi slijepog crijeva:
med-ileum, at-lat trbušna stijenka, sprijeda-om majus I prednja trbušna stijenka, straga-m iliacus, n
cutaneus femoris lat dex.
Peritonealni dvosloj mesoappendix daje crvuljku pokretljivosti i u njemu teče a. appendicularis.
Položaj crvuljka je izrazito varijabilan. Razlikujemo retrocekalni položaj (najčešdi) u kojem je preklopljen
preko gore iza caecuma. U kaudalnom položaju spušta se u malu zdjelicu i može dosedi desni jajnik. U
medijalnom je položaju smjšten medijalno ispred ili iza ileuma. U lateralnom položaju ulazi između slijepog
crijeva i lateralne trbušne stijenke.
19. Razlike u organizaciji vegetativnog živčanog sustava u prsnoj i trbušnoj šupljini
20. Zdjelični splanhnični živci
Nn. splanchnici pelvini izlaze iz nucl. parasymphaticus sacralis (S2-S4) dio njihovih vlakana udružuje se s
lijeve strane križne kosti i pruža se uzlazno te se pridružuje s a. rectalis superior i s njome dolaze u opskrbno
područje a. mesentericae inferior. Drugi dio njihovih vlakana pruža se uzlazno iz plexus hypogastricus
inferior preko n. hypogastricus, plexus hypogastricus superior i aortalnim spletom uz polazište arterije u
sastav plexus mesentericus inferior.
21. Ošit, vrste inervacije, otvori i slaba mjesta
22. Preponski kanal i vrste hernija
Preponski kanal, canalis inguinalis,komunikacija je retroperitoneja I testisa te nastaje spuštanjem testisa(m)
tj vanjskog spolovila I retriperitoneja I unutarnjih sp organa(ž). Počinje u anulus inguinalis profundus kojim
probija prednju trbušnu stijenku od straga, gore i lateralno prema naprijed, dolje i medijalno i završava u
anulus inguinalis superficialis. Njegove granice su: sprijeda aponeuroza m obliqui abdominis externi, straga
fascia transversalis, gore m obliquus abdominis internus I m transversus abdominisstijenku čini m. obliquus
internus abdominis i m. transversus abdominis, dno lig. inguinale. Kroz njega u muškarca prolazi funiculus
spermaticus, a u žena lig. teres uteri, n ilioinguinalis, a lig teretis uteri.
Annulus inguinalis profundus-lat od lig interfoveolare(Hasselbachi) tj lat od a I v epigastrica inferior; otvor je
mjesto prijelaska fasciae transversalis u fasciu spermaticu internu(m)
annulus ing superficialis - između crus mediale I crus laterale m obliquusa externusa abd; prijelaz
aponeuroze m obliquus externus u fascia spermatica externa
pojačanja stražnje stijenke kanala: med-lig reflexum, tendo conjuctivalis, falx aponeurotica inguinalis I lat lig
interfoveolare(Hasselbachi), a I v epigastica inferior
 Slabo mjesto ingvinalnog kanala je trigonum inguinale (Hasselbachi) koji se nalazi između lig interfoveolare I
plicae epigastricae s a I v epigast inf(lat), m. rectus abdominis(falx inguinalis) i tendo conjuctivalis(med) te
lig. inguinale i lig. Pectineale(Cooperi) (dolje).

23. Femoralni kanal

Komunikacija izvanperitonealnog prostora ingvinalne regije abdomena s medijalnim dijelom femoralnog
trokuta(komunikacija: mala zdjelica-prednja str natkoljenice). Proksimalni otvor – anulus
femoralis(najmedijalniji dio lacune vasorum), distalni otvor – hiatus saphenus.
Anulus femoralis: lateralno- v.femoralis, med- lig. Lacunare Gibernatov ligament, sprijeda-lig.
Inguinale(medijalni dio), funiculus spermaticus/lig teres uteri, straga- lig. Pectinale, s abdominalne strane
taj otvor prekriva rupičasta vezivna opna septum femorale(Cloqueti) kroz čije otvore prolaze limfne žile
strukture: Nly inguinales profundi, vasa lymphatica(limfa iz dubkih preponskih u nly oko iliacae externe)
24. Prednja i stražnja trbušna stijenka, slaba mjesta
Srednji dio prednje trbušne stijenku (po slojevima od površine prema dublje) čine koža?subcutis? fascia
abdominis superficialis, lamina anterior vaginae m. recti abdominis, m. rectus abdominis, lamina posteriore
vaginae m. recti abdominis, fascia transversalia, peritoneum parietale .
Lateralni dio prednje trbušne stijenke čine cutis, fascia abdominis superficialis, m. oblilquus abdominis
externus, m. obliquus abdominis internus, m. transversus abdominis, fascia transversalis, spatium
praeperitoneale(masno tkivo) i peritoneum parietale.
Stražnju trbušnu stijenku čine cutis, subcutis(masno tkivo), fascia thoracolumbalis, paravertebralni mišidi +
m. quadratus lumborum + m. psoas major, fascia transversalis + fascia iliaca te perioteum parietale.
Mišidi prednje I lat stijenke trbušne šupljine
m rectus abdominis
m obliquus abdominis externuus
m obliquus abd internus
m transversus abdominis
Mišidi stražnje stijenke trbuše šupljine
m quadratus lumborum
m iliopsoas
m transversus abdominis(aponeurotsko polazište)
m intertransversarii lumbales
Slaba mjesta trbušne stijenke: sjecištu prijelaza mišida i tetiva m. transversusa abdominisa i vlakana tetive
aponeuroze m. transversusa abdominisa (hernia ventralis), kod pupka (hernia umbilicalis), u linei albi iznad
pupka gdje je ona vrlo slaba tanka.(hernia lineae albae)?
25. Bubrežne ovojnice
Tri su ovojnice bubrega. Od bubrega prema van to su capsula fibrosa renis, capsula adiposa renis i fascia
renis. Čahura bubrega simpatički aferentno inervirana za osjet boli prilikom istezanja?
Capsula fibrosa renis nalazi se na samoj površini bubrega, glatka je, slabo rastezljiva I lako se odljušti, a u
podurčju hilusa srasla je vezivnim tkivom uz krvne žile hilusa. Capsula adiposa renis obavija bubreg i
nadbubrežnu žlijezdu sa svih strana i razvijenija je na stražnjoj nego na prednjoj strani. Vezivnim je tračcima
povezana s vezivnom čahurom bubrega. Nestaje tek pri tesko izgladnjivanju.
Fascia renis s vanjske strane obavija capsulu adiposu, tako stara spatium perirenale u kojem su bubreg
nadbubrežna Icapsula adiposa. Ima prednji(fascia praerenalis Toldt) i stražnji list(fascia retrorenalis Gerota)
koji se proksimalno i lateralno spajaju međusobno pa s transverzalnom fascijom donje str ošita/lat stijenke.
Medijalno I distalno se listovi ne spajaju nego prednji priliježe uz stražnju stranu parijetalnog peritoneja
stražnje trbušne stijenke(jako srasla s njim I ne može se odvojiti), a stražnji list iz prednju stranu
transverzalne fascije. Kroz taj procjep na med str prolaze strukture hilusa. Iza stražnjeg lista fascije nalazi se
massa adiposa pararenalis kroz koju teku živci plexus lumbalis
26. Građa i funkcionalna organizacija bubrega
 Bubrezi su parni organi urinarnog I hematopoeznog sustava koji izlučuju konačne produkte metaboličkih
zbivanja i višak vode iz tijela. Nalaze se retroperitonealno i desni se uvijek nalazi niže od lijevog zbog
položaja jetara. Pri udisaju se bubrezi pomiču zbog pomicanja ošita. Na extremitas superior bubrega nalazi
se suprarenalna žlijezda(desna trokutasta, lijeva polumjesečasta). Na medijalnom, konkavnom, rubu
bubrega nalazi se hilus koji se otvara u sinus renalis u kojem se nalaze krvne žile i pelvis renalis.
Razikujemo facies anterior/posterior, extremitas sup/inf, mago med/lat
Bubreg je građen od medullae renis i cortex renis. Medulla renalis(bubrežna srž) središnji je dio koji se
sastoji od bubrežne piramide, pyramides renales, I izdanaka kortikalne tvari između piramida, columnae
renales. Vrhovi piramida okrenuti su prema hilusu, a baze prema kori, corteksu. U vrhovima piramida nalaze
se papillae renales i foramina papillaria za izvodne vodove. Taj se dio medulle zove area cribrosa. Cortex
renalis okružuje medullu, a tvore ga kortikalna tvar, pars convulta, i izdanci medularne tvari, pars radiata
koji se pružaju od baze piramide u smjeru kore. Pelvis renalis je krajnji odvodni dio bubrega i u nju se preko
papillae renales otvaraju calices renales majores nastale spajanje calices renales minores. U bubrežnom se
hilusu sprijeda nalazi v. renalis pa a. renalis i straga pelvis renalis.

Bubreg se može podijeliti na segmente s obzirom na arterijsku vaskularizaciju(segmentalne arterije) na

segmentum superius I inferius(na prednjoj I stražnjoj strani polova), anterius superius i anterius inferius(na
prednjoj strani) i segmentum posterius(središnji dio stražnjeg dijela).
Bubrežni režanj, lobus renis/renculus, čini piramida s pripadajudim dijelom bubrežne kore.
27. Vaskularizacija, inervacija i topografski odnosi bubrega
Desni je bubreg na prednjoj strani u gornjem dijelu prekriven primarnim peritonejem(hepatalna ploha), a na
donjem medijalnom dijelu sekundarnim peritonejem (trokutasto polje). Lijevi je bubreg na prednjoj strani u
gornjem polu prekriven primarnim peritonejem, a na gornjem medijalnom (ovalno polje) i donjem
medijalnom dijelu (četvrokutasto polje) sekundarnim peritonejem.
Desni nema peritonealni pokrov kod hilusa I dolje lat, a lijevi hilus, dio gornjeg pola I dolje lat (ofc pričam o
prednjoj strani)
Bubreg vaskularizira a. renalis (aorta abdominalis) koja se prije hilusa podijeli na r. anterior i r. posterior. R.
anterior se dijeli na 4 segmentalna ogranka(apikalni, gornji, srednji, donji), a r. posterior je za stražnji
segment. Između njih nema anastomoza.
Segmentalne se arterije potom dijele: aa.interlobares (između piramida), aa. arcuatae (na granici kore i
srži). Aa. arcuata daju aa. interlobulares i arteriolae rectae od kojih aa. interlobulares prelaze u bubrežnu
koru i ispod capsulae fibrisae se dijele na rr. Capsulares I tvore mrežu ispod čahure. Postranično aa.
interlobulares daju arteriolae afferentes koje tvore kapilarno klupko,glomerulus, s kojeg se odvajaju
arteriolae efferens. Arteriolae efferentes daju svoje arteriolae rectae koje zajedno s arteriolama rectama aa.
arcuata opskrbljuju srž bubrega.
Vene bubrega kredu od kapilarne mreže ispod capsula fibrisae – venullae stellatae čijim spajanjem nastaju
vv. interlobulares koje teku kroz koru u smjeru hilus i primaju krv iz bubrežne kore. Vv. interlobulares na
bazi piramide utječu u vv. Arcuatae(primaju pritoke iz kore) koje putem primaju venulae rectae iz srži.
Spajanjem vv. arcuata nastaju vv. interlobares čijim spajanjem nastaje v. renalis. Između bubrežnih vena
postoje anastomoze.
Parasimpatička inervacija bubrega dolazi od plexus arteriae renalis od n. Vagusa preko plexusa celiacusa, a
simpatička od n. splanchnicus imus,minor i nn. splanchnici lumbales.
Parasimpatička inervacija je nepoznatog učinka, a simpatička inervacija(th11-12) ima aferentna vlakna(ulaze
u th12) koja prenose osjet boli(-istezanje čahure, kontrakcija glatkih mišida nakapnice-pelvis renalis) i
eferentna vlakna koja su vazomotorna. Plexus je razvijeniji uz stražnju stranu arterija.
Ispred desnog bubrega nalaze se jetra(gore I u središnjem dijelu), pars descendes duodenuma(hilus) i
flexura coli dextra(dolje lat). Ispred lijevog bubrega nalazi se želudac (preko bursae -gore med), slezena(gore
lat), cauda pancreatis(hilus), flexura coli sinistra(dolje lat) i jejunum(dolje med).
 Iza oba bubrega nalaze se m. quadratus lumborum, m. psoas major, m. transversus abdominis, diaphragma,
n. subcostalis, n. ilihypogastricus, n. ilioinguinalis, a. i v. Subcostalis. A medijalno na gornjim polovima nalazi
se nadbubrežna žlijezda.
28. Građa i funkcionalna anatomija mokradovoda i mokradnog mjehura
Mokradovod ili ureter cjevasti je organ retroperitoneja koji prenosi mokradu iz bubrega do mokradnog
mjehura, a započinje u bubrežnom hilusu spušta se po stražnjoj trbušnoj stijenci do male zdjelice gdje se
ulijeva u mjehur.
Građen je od 3 sloja tunica adventitia, tunica muscularis i tunica mucosa. Tri su suženja mjehura i to na
izlazu iz pelvisa, kod križanja a. iliacae comm.-sin/externae-dex. pri ulazu u malu zdjelicu i pri prolasku kroz
stijenku mjehura.
Prema položaju mokradovod dijelimo na pars abdominalis, pars pelvina i pars intramuralis.
Pars abdominalis nalazi se retroperitonealno na(ispred) m. psoas major. Početni dio desnog uretera nalazi
se iza pars descendens duodeni, a lijevi iza cauda pancreatis. Prekriva ga peritonej I s njim j e spojen
tračcima. Sa stražnje strane križa n genitofemoralis, a s prednje str ga križaju a I v testicularis/ovaricae od
gore med prema dolje lat(idu one). Desni ureter križaju a I v colica dex,a I v ileocolica, a lijevi a I v colica sin I
aa I vv sgmoideae.(sta nije to sve intraperitonealno/kak onda križa?. Ispred distalnog desnog je mezenterij
tankog crijeva I terminalni ileum, a ispred lijevog sigmoidni mezokolon.
Pars pelvica nalazi se esktraperitonealno? i spušta se lateralnom stijenkom, zakrede naprijed I medijalno(m-
tu s lat I donje str križa završni ductus deferens,ž-pa sa stražnje str križa a uterina pa se nalazi lat od
cerviksa) I posterolateralno dolazi do mjehura.
Pars intramuralis križa mišidni sloj mjehura i dolazi u tela submucosa i konačno se otvara u ostium(orificium)
ureteris. Svojim tokom uzdiže plicu uretericu.
Mokradni mjehur ili vesica urinaria je organ urinarnog sustava u prednjem dijelu male zdjelice koji služi za
odlaganje I provođenje mokrade i ima četiri dijela: fundus vesicae(posteroinferiorni dio s ostium ureteris),
cervix vesicae(najniži dio, inferoanteriorno od fundusa, s ostium urethrae internum) , corpus
vesicae(središnji dio, gornja stijenka prema peritonealnoj šupljini) i apex vesicae(anterosuperiorni završetak
trupa). Trigonum vesicae je trokutasti dio, vidljiv iznutra, s bazom prema proksimalno I vrhom prema dolje.
A vrhove čine ušda mokradovoda I unutarnje ušde mokradne cijevi. Trigonum je vezivnim tračcima
pričvršden za prostatu/cerviks I prednji fornix.
Slojevi stijenke mjehura od lumena na van: mucosa, muscularis, subserosa, serosa.
Sluznica je naborana osim u području trigonuma gdje je glatka. Između ušda mokradovoda izbočuje se
sluznični nabor plica interureterica. Neposredno iza unutarnjeg ušda nalazi se izbočenje sluz nice-uvula
vesicae(koje čini venski splet I središnji dio prostate??) okružena izdignudem sluznice-annulus urethralis
koje čini venski splet.
Mišidni sloj mjehura čine 3 sloja: vanjski i unutarnji uzdužni sloj te srednji kružni sloj. Dio niti vanjskog
uzdužnog sloja isprepliče se s mišidnim nitima rektuma I prostate/vagine. M. Trigonalis(simpatikus L1-2) dio
je mišida u području trigonuma i neposredni je nastavak glatkog mišidja uretera, a njegov krajnji dio doseže
do uvule i zove se m. retractor ulvulae (kontrakcijom otvara ušde uretre-vuče uvula straga). M.
Detrusor(parasimpatikus) je dio mišida izvan trigonuma i svojom kontrakcijom povedava tlak mokrade
unutar mjehura i omoguduje mokrenje.
Postoje mišidni snopovi oko ureteralnih ušda za zatvaranje(koji vuku ušde dolje I medijalno) I otvaranje(vuku
ušde gore I lat-nastavak vanjskog uzdužnog sloja).
Oko ušda uretre jem sphincter vesicae(internus) inerviran od simpatikusa koju čine dvije U petlje u
vodoravnoj ravni, jedna otvorena naprijed, jedna straga.
Glatki mišidi cervixa vesicae I prox dijela urethre(simpatikus):
m pubovesicalis(donja str simfize-cervix), m rectovesicalis(prenja donja tredina rektuma cervix muškaraca),
m rectourethralis(prednja str donje tredine rektuma-do stražnje str muške uretre)
Subserosa=lamina viscelaris fasciae pelvis, a serosa peritonealni pokrov(gore, straga do ostium ureteris,
straga do obliteriranih umbilikalnih arterija.
Mokradni je mjehur svezama pričvršden za okolne tvorbe.
 Lig. umbilicale medile učvršduje mjehur za unutarnju stranu pupka.- izdiže peritonealni nabor plica
umbilicalis mediana(urachus?)
Lig. umbilicale laterale polazi s lateralnih strana mjehura u učvršduje ga za unutarnju stranu pupka. Plica
umb medialis-obliterirane umbilikalne art.
Lig. puboprostaticum/pubovesicale pruža se između unutarnje strane simfize i vrata mokradnog mjehura i
prostate odnosno prednje strane mjehura u ž.
Lig. vesicosacrale pruža se sa stražnje strane mjehura na os sacrum.
Paracystium su vezivni tračci između mjehura i lateralne stijenke male zdjelice.
Vezivne pregrade između mjehura I okolnih organa(čine ih visc listovi vez ovojnica organa) - septum
rectovesicale(iznad razine levator ani), septum rectovaginale(isto iznad levatora), septum vesicovaginale.
Prostori: spatium retropubicum/praeperitoneale Retzii(ispred I iznad mjehura, između peritoneja I
transverzalne fascije), spatium paravesicale(nastavak ove naprijed, dolje do fascije diaphr urogenitalis sup),
spatium retrovesicale.(ispunjen vezivom I masnim tkivom, omoguduje širenje mjehura pri punjenju, tu se
nalazi ampularni dio sjemenovoda, sjem mjehuridi s izvodnim kanalima.
29. Inervacija i vaskularizacija mokradovoda i mokradnog mjehura
Mokradovod opsrkbljuju rr. ureterici a. renalis, a. testicularis/ovaricae, a. iliacae communis, a. vesicalis
superior i inferior, a. ductus deferentis i a. Uterinae. Orgranci bogato anastomoziraju. Venski odvode v
renalis, v testicularis/ovarica I v iliaca interna.
Moradovod inerviraju plexus renalis, plexus testicularis/ovaricus, plexus hypogastricus s uperior i inferior,
plexus iliacus internus(svi simpatički). Eferentna su vlakna vazomotorna i inerviraju glatko mišidje, a
aferentna prenose osjet boli. (L1-2)
Mokradni mjehur vaskulariziraju aa. vesicales superiores (a. Umbilicalis od a iliaca interna), aa. vesicales
inferiores (a. iliaca interna) i r. pubicus a. epigastricae inferior (a. iliaca externa)i ogranci a uterina I a glutea
inf. Krv se odvodi pomodu plexus vesicalis koji se ulijeva u v. iliacu internu.
Inervacija mokradnog mjehura dolazi kroz plexus vesicalis i to parasimpatička iz nn. splanchnici pelvini S2-4
preko plexus hypogastricus inferior, a simpatična iz nn. splanhnici lumbales i nn. splanchnici sacrales preko
plex hyog inf.
Vlakna simpatikusa prelaze iz plexus mesentericus inferior i ple xus aorticus u plexus hypogastricus superior
i putem n. hypogastricus pristupaju plexus hipogastricus inferior i udružuju se s vlaknima parasimpatikusa.
Dio vlakana dolazi od truncusa symp postgangl preko gornjih zdjeličnih ganglija I pristupa plax hypogastricus
inf. Iz plex hypog inf vlakna dolaze perivaskularno oko art ili putem r ventrales nn spinales s2-4
Parasimpatička vlakna inerviraju m. detrusor i osjetno stijenku mjehura(istezanje). Prekapčaju se na
stanicama intramuralnog živčanog sustava.
Simpatička(th12-l2) su vlakna vazomotorna i inerviraju m. trigonalis, m.retractor uvulae i glatke mišide
unutarnjem ušda uretre. Inhibira m. detrusor. Pristupaju kao postganglionarna vlakna. Imaju I aferentna
vlakna(l1-2)
30. Podjela i značenje EŽS (enteričkog živčanog sustava)
Crijevni živčani sustav je sustav živčanih i glijalnih stanica u crijevnoj stijenci, žučnjaku i pankreasu. On
usklađuje peristaltiku, gibanje resica, sekrecija i resorpciju tvari, prokrvljenost stijenke i imunološka
zbivanja, a djeluje samostalno, ali ne odvojeno. Čine ga plosnate živčane stanice u slojevima stijenke, a koje
međusobno obilno anastomoziraju. Tri su sloja.
Plexus myentericus (Auerbachov) leži između sloja prstenaste i uzdužne muskulature, a jedini je izražen u
jednjaku i želucu.
Plexus submucosis externus leži u submukozi (Schabadaschov splet).
Plexus submucosis internu (Meissnerov splet) nalazi u podsluznici blizu laminae muscularis.
Aganglionarni slojevi koje čine zamjenske živčane i glijalne stanice su plexus subserosus (između seroze i
uzdužnog mišidnog sloja), plexus muscularis superficialis (unutar uzdužnog mišidnog sloja), plexus
muscularis profundus (kružni mišidi sloj), plexus submucosus extremus (između Schabadaschova spleta i
kružnog sloja), plexus muscularis mucosae i plexus mucosis (lamina propria mucosae).
31. Omentum majus, nastanak, dijelovi
 Omentum majus dio je dorzalnog mezogastrija i uključuje lig. gastrolienale,lig. gastrocolicum, lig.
lienorenale.
Polazište: s pristupa jednjaka na želudac na velikoj krivini, velikom krivinom i pars superior duodenuma.
Hvatište za stražnju stijenku: U području pristupa jednjaka na želudac pruža se prema straga i preko lijevog
lumbalnog dijela ošita i gornjeg pola bubrega na rep gušterače i hilus lijevog bubrega do hvatišta mesocolon
transversum kod flexure coli sin. + dio koji polazi od gornje dijela distalne str duodenuma prema distalno,
hvata se na stražnju trbušnu stijenku preko krajnjeg desnog dijela glave gušterače do hvatišta
transverzalnog mezocolona.(hvatišta om majus I mesocolona su u kontinuitetu)
Listovi(OBA) velikog omentuma s velike krivine želuca teku do teniae omentalis colon transversum(dalje se
razilaze listovi) i čine lig. gastrocolicum.
Distalno od colon transversum proteže se omentum majus u užem smislu.
Prednji list omentum majus pruža se distalno do razine zdjelice gdje zavija prema gore i unutarnjom
stranom silazedeg lista uspinje se kao stražnji list omentuma majus u užem smislu do teniae mesocolon
transversum.
Stražnji list omentum majus u užem smislu obavija colon transversum od dolje prema straga. Stražnji list lig
gastrocolicum pristupa na omentalnu teniju od gore prema straga. Tako se susredu stražnji list lig I stražnji
list om majusa u užem smislu, obavijaju colon I tvore mesocolon transversum.
Stražnji list lig. gastrocolicum nastavlja se u parijetalni peritonej (stražnja stijenka bursae omentalis), a
stražnji list omentum majus u užem smislu prema dolje kao parijetalni peritonej infraomentalnih prostora.
Dijelovi omentuma(parijetonealni listovi) koji se pružaju od srednjeg gornjeg dijela velike krivine želuca do
hilusa slezene tvore lig. gastrolienale. U području hilusa listovi se razilaze i obavijaju slezenu. Od distalnog
kraja slezene hvataju se na stražnju trbušnu stijenku preko bubrega, dijela repa gušterače, I lumb dijela
ošita (lig. Lienorenale/phrenicosplenicum/phrenicolienale).
Kontinuitet prijelaza listova om minus u om majus:
oba lista malog u oba velikog - distalni jednjak, želudac, gornji dio dvanaesnika
stražnji list malog om u stražnji list lig gastrocolicum velikog omentuma - stražnja stijenka burze omentalis
32. Fiksacija želuca, ventralni i dorzalni mezogastrij
Preteča probavno sustava je tanka cijev koja visi u medijanoj ravnini i povezana je sa stražnjom trbušnom
stijenkom peritonealnim podvostručenjem – dorzalni mezenterij i s prednjom trbušnom stijenkom –
ventralni mezenterij. U gornjem dijelu ima zadebljanje koje predstavlja osnovu želuca.
Želudac se rotira oko uzdužne osi i postavi se u frontalnu ravninu pri čemu se mali zavoj okrene na desnu
stranu. U podvostručenju ventralnog mezogastrija razvija se jetra, a dorzalnog slezena. Brzi rast jetre
potiskuje želudac i slezenu na lijevu stranu i veže se na stražnju trbušnu stijenku. Na taj način iza želuca
nastaje bursa omentalis, a između jetre i želuca ostaje omentum minus, dok između želuca i slezene nastaje
omentum majus koji raste prema dolje. Pri nastajanju omentum minus između duodenuma i jetre ostaje
nesrastali dio (foramen epiploicum). Dorzalni mezogastrij iz kojeg se razvija omentum majus visi preko
colon transversum i razvija se prema dolje pri čemu dio iznad mesocolon transversum srasta s njim, a
između želuca i colon trasversum nastaje lig. gastrocolicum.
Sveze želuca s okolnim organima I strukturama: lig gastrophrenicum, lig gastrohepaticum, lig gastrolienale,
lig gastrocolicum.
Lig gastrophrenicum-krajnji gornji dio omenum minus, od stražnje str kardije dio lumb lijevog dijela ošita.
Lig gastrohepaticum-dio om minus od curvaturae minor do porte hepatis
lig gastrocolicum - od listova om major, od curvaturae major do teniae omentalis colon transvesus
lig gastrolienale - dio om majus, od srednjeg gornjeg dijela curvature major do hilusa slezene.
33. Sekundarni peritonej i posljedice nastanka polja (ovalno, trokutasto, četvrtasto)
Primarni I sekundarni peritonej su dijelovi parijetalnog peritoneja koji je prirastao uz stražnju trbušnu
stijenku. Primarni ne sadrži kž koje opskrbljuju organe na okolnom području(može imati kž koje ne
opskrbljuju probavne org)
polja primarng peritoneja: hepatalna ploha desnog bubrega, lijenalna ploha lijevog bubrega, vestibulum
bursae omentalis, trokutasto primarno polje u lijevom infraomentalnom prostoru(desno-radix
 mesenterii,lijevo do mediosag ravnine) koje se nastavlja u malu zdjelicu
polja sekundarnog peritoneja:
ovalno polje(truncus celiacus + a I pratede v za embrionalno prednje crijevo)
gore-prijelaz prednjeg lista malog omentuma u stražnji list lig coronarius sin, prijelaz malog u veliki
omentum uz jednjak
dolje-hvatište omentum majus na prednju str glave gušterače, hvatište mesocolon transversum
lijevo-lig lienorenale
->prirastanjem pokrov sekundarnog peritoneja dobiju:gornji pol lijevog bubrega, lijava nadbubrežna
žlijezda, gušterača-osim donjeg dijela glave
trokutasto polje(a I v mesenterica sup ii grane, embrionalno srednje crijevo)-nastaje prirastanjem
mesocolon ascendens
desno-colon ascendens
lijevo-radix mezenterii tankog crijeva
gore-hvatište desne polovice mesocolon transversum
->pokrov za:donji pol desnog bubrega, distalni dijelovi dvanaesnika, donji dio glave gušterače
->prirastanjem sekundarnog, pars descendens, pars horizontalis I desna polovica pars ascendens duodeni
+donji dio glave gušterače dobivaju sekundarno RETROPERITONEALNI smještaj
četverokutasto polje(a I v mesenterica inf +grane, emb zadnje crijevo) -nastaje prirastanjem mesocolon
descendens
desno-mediosagitalna ravnina
lijevo-colon descendens
gore-hvatšte lijeve polovice mesocolon transversum
dolje-hvatište mesocolon sigmoideum(mezosigme?)
->pokrov za donji pol lijevog bubrega
->okomiti dijelovi kolona dolaze sekundarno RETROPERITONEALNO
34. Slezena i portalni krvotok
Slezena je organ hepatopoeznog sustava i nalazi se u lijevom hipohondriju ispred rebara 9-11. Ima facies
diaphragmatica(konveksna) koja je u odnosu s ošitom i facies visceralis(medijalna, konkavna) kojom je u
odnosu s želucem(fascies gastrica), lijevim bubregom(fascies renalis) i flexura coli sin(fascies colica) I na
kojoj je hilus lienis. Spojena je s velikim zavojem želuca preko lig. gastrolienale koji ide u hilus slezene i lig.
Lienorenale/phrenicosplenicum/phrenicolienale(tu idu strukture hilusa slezene) koji ide od hilusa do repa
gušterače,lijevog bubrega I lijevog lumb dijela ošita.
Ima margo superior(acutus, nazubljen?)-prijelaz fascies gastrica u fac diaphragmatica) I margo
inferior/obtusus-fascies renalis u fascies diaphragmatica te extremitas anterior I posterior. Prekrivena je
viscelarnim peritonejem u cjelosti osim na hilusu.
Vaskularizira ju a. Lieanlis(truncus celiacus) I v lienalis(v porte), a inervira plexus lienalis periarterijeski oko a
lienalis (n. vagus dexter parasimpatikus i n. splanchicus major i minor simpatikus preko plex celiacus;
simpatikus aferentno za bol).
V. splenica pritoka je v. portae; u nju se ulijevaju vv. pancreaticae, vv. gastricae breves, v. gastroomentalis
sinistra.
35. Ovojnica ravnog trbušnog mišida, slaba i pojačana mjesta preponskog kanala
Vagina m. recti abdominis ima prednji i stranji list koji se razlikuju prema građi iznad i ispod linea arcuata.
Linea arcuata, nalazi se ispod razine pupka,a konveksna je prema gore.
(aponeuroza je vezivna ploča-mišidne niti prelaze u nju)
Iznad linea arcuata prednji list tvore aponeuroza m. obliqui externi, lamina anterior aponeuroze m. obliqui
interni, a stražnji lamina posterior aponeuroze m. obliqui interni i aponeuroza m. transversi abdominis.
Ispod lučne pruge prednji list tvore aponeuroza m. obliqui externi, lamina anterior i posterior m. obliqui
interni, aponeuroza m. transversi abdominis, a stražnji list fascia transversalis.
Unutar vagine nalaze se m. rectus abdominis(3 intersectiones tendineae-poprečne vezivne pregrane, srasle
uz unutarnju str prednje stijenke vagine), m pyramidalis(u podvostučenju prednjeg lista), nn. intercostales
 VII-XII te aa. i vv. epigastricae superior et inferior.
Pojačanja stražnje stijenke ingvinalnog kanala: med-lig reflexum(Collesii; odvaja se od medijalnog kraja lig
inguinale, iza crus mediale, a ispred hvatišta rektusa, hvata se na tuberculum pubicum suprotne str), tendo
conjuctivalis, falx aponeurotica inguinalis I lat lig interfoveolare(Hasselbachi), a I v epigastica inferior
Slabo mjesto ingvinalnog kanala je trigonum inguinale (Hasselbachi) koji se nalazi između lig interfoveolare I
plicae epigastricae s a I v epigast inf(lat), m. rectus abdominis(falx inguinalis) i tendo conjuctivalis(med) te
lig. Inguinale(=zadebljanje koje u donjem dijelu tvori srednja skupina niti aponeuroze m obliquus externus,
između tuberculum pubicum I spina iliaca ant sup) i lig. Pectineale(Cooperi;posterolat nastavak lig lacunare,
čine ga niti koje se vežu uzduž pecten ossis pubis) (dolje).

36. Prenesena bol trbušnih organa

Platzer: U određenim područjima kože, tzv projekcijskim/Headovim zonama, može dodi do prekomjerne
osjetljivosti, gdje se svaki organ projicira u određeno područje. Te zone imaju praktično dijagnostičko
značenje.
Ošit -c4-supraklavikularni dio I gornja str ramena(obostrano), srce th3/4-lijevi srednji dio prsnog koša,
jednjak-th4/5 u sternalnoj liniji iznad proc xyphoideusa, želudac - th8-11- lijevi dio epigastrija I lijevi
hipohondrij, jetra I žučni mjehur-th8-11- gornji desni dio umbilikalne regije I desni hipohondrij, tanko crijevo
th10-oko pupka, debelo crijevo th11-ispod pupka, bubreg I testis? Th10-l1 oko ingvinalnog kanala.
Kutano-visceralni refleks
Bol u jetri prenosi se na desno klavikularno područje.
Bol žučnog mjehura prenosi se na desno rame.
Projicirana bol nastaje u regijama tijela koje primaju inervaciju iz istih segmenata kralježnične moždine.
37. Papilla duodeni major i razvojne osnove gušterače
Ventralna osnova-kaudalno od jetrenog pupoljka – ductus pancreaticus se spaja sa zučovodom (jer jetra
nastaje iz ventralnog mezogastrija).
Dorzalna osnova – u početku sa svih strana obavijena peritoneumom - urasta u dorzalni mezogastrij, izvodni
kanal dorzalne osnove(kasnije ductus pancreaticus accesorius) zavrsava kranijalno od zajedničkog usda
zučovoda i izvodnog kanala ventralne osnove
ventralna osnova raste prema dorzalno I smješta se kaudalno od dorzalne
Caput – gornji odsječak – dorzalna osnova, donji – ventralna osnova
Corpus, Cauda – isključivo dorzalna osnova,
okretanjem probavne cijevi, gušterača prirasta za stražnju trbušnju stijenku I dobiva sekundarno
retriperitonealni položaj
osnove se spajaju, pa tako I kanali
ventralni kanal postaje glavni izvodni kanal gušterače – ductus pancreaticus major – s ductus choledocus
završava na kvržici papilla duodeni major
dorzalni kanal – ductus pancreaticus accessorius – papilla duodeni minor
38. Regulacija mikcije
1.punjenje - mjehur se prvo širi u poprečnom smjeru(u širinu) pa onda okomito(u visinu), vlakna m
trigonum vesicae vuku uvulu u otvor uretre (zatvaraju otvor), ispunjenst mjehura sprečava oticanje u venski
splet koji se nalazi u paracysticumu što povedava punjenje jastučida uvule krvlju(jer se krv ne odvori venski
jel)
2.pražnjenje(mictio) - kontraktiraju se kružna vlakna stijenke mjehura, smanjuje se poprječni promjer, a
mjehur se izdužuje tj podiže(vertikalni promjer se povedava). Nastali pritisak dovodi do savijanja mjehura
prema uretri I ona se premješta dorzokaudalno čime se povedava udaljenost od simfize i time se napinju
mm pubovesicalis I otvor proširuju prema naprijed. Smanjenje poprečnog promjera oslobađa otjecanje krvi
iz jastučida? uvule u venski splet. Vertikalno rastezanje napinje uzdužna vlakna čime se uvula povlači iz
ostiuma urethre I zaočinje otjecnje urina.
- ineracija:
I simp I parasimp imaju aferentna I eferentna vlakna
 pražnjenje - visceromotorička I parasimpatička kontrakcija m detrusor vesicae, inhibiraju sfinktere, iz
sakralnog dijela, somatomotorički inervirani trbušni mišidi pomažu pražnjenje (kak?)
kontinencija(zadržavanje mokrade) - simpatikus kontrahira glatke sfinktere?, sprečava pražnjenje, može
utjecat na zadržavaje mokrade, iz lumbalne moždine
zadržavanje mokrade potpomaže m sphincter urethre externus - voljno I somatomotorički inerviran o n
pudendus
viscerosenzibilna vlakna u stijenci mjehura reagiraju na rastezanje I posreduju pri osjedanju potrebe za
mokrenjem(ne samo od rastezanja ved I psihički faktori-uzbuđenje, podražaji kože I akustični podražaji
potiču potrebu za mokrenjem)
bol od prerastezanje
lobus paracentralis velikog mozga - centri za funkciju mjehura
inervacija preko plexus vesicalis(simp I parasimp)
simpatikus – zadržava mokrenje, opušta glatko misicje u stijenci m. Detrusor, steže m.sphincter urethrae
internum, TH11-L2(nn splanchnici lumbales, n hypogastricus, plexus hypogastricus inferior)
parasimpatikus – potiče pokrenje,inervira mišide za pražnjenje mjehura, kontrahira glatko mišidje u
m.detrusor, relaksira m.sphincter urethrae internus,nn.sphlanchnici pelvini S2-S4
39. Regulacija defekacije
Waldy kaže: u stijenci rectuma – receptori za rastezanje (registriraju ispunjenost)
u canalis analis – receptori sluze identificiranju sadrzaja (izmet ili plin)
u zona cutanea? – receptori kontroliraju stanje kontrakcije sfinktera
m.sphincter ani externus – autonomna inervacija, u mirovanju napet, svjesna kontrakcija – n.pudendus, pri
pražnjenju crijeva automatski omlohavi, pri obavljaju nužde može se voljno jako kontrahirati
m.sphincter ani internus – samo autonomna inervacija, uglavnom za zatvaranje kanala
m. Levator ani – u mirovanju autonomno inerviran, refleksno se prilagoduje intraabdominalnom tlaku, pri
kontrakciji se canalis podiže i zatvara, pri opuštanju se oslobada put u canalis analis.
Inervacija rektuma od parasimp, simp I n pudendus. Autonomna dolazi na rektum putem plexus rectalis
superior(nastavak plex mes inf, I s a rect sup dolazi do rektuma), medius I inferior (koji su parni I potječu od
plex hypogastricus). Ogranci plex rect inf su nn anales superiores. A nn anales inferiores od n pudendusa
koji inerviraju m sphincter ani externus I kožu ispod linea pectinea. Pražnjenjem uprava parasimpatikus koji
mora svladati otpor m sphncter ani internus(inerviranog od simpatikusa?) te m sphincter ani externus.
Defekaciju podržavaju trbušni mišidi
Platzer:
kontinencija-m sphincter internus u stanom tonusu=analni otvor je normalno zatvoren
m. Puborectalis dodatno zatvara analni otvor s posebnom omčom oko flexure perinealis recti. U zatvaranju
kanala sudjeluje I corpus cavernosus recti
defekacija-pražnjenju crijeva prethodi transport sadržaja iz obodnog crijeva u rektum. To izaziva dodatnu
napetost I defekaciju koja izaziva refleksno opuštanje m sphincter ani internus. Voljni otpuštanjem m
puberectalis, m sphincter ani externi te povišenjem intraabdominalnog tlaka može se svojevoljno izazvati
defekacija.
40. Descensus testis et ovarii
Na stražnjoj stijenci tjelesne šupljine nastaje genitalna udubina u kojoj se razvija spolna žlijezda i leži na
mezonefrosu, a lateralno od njega nastaje spolni ili Mullerov kanal.
U žena kranijalni dio Mullerova kanala postaje tuba uterina, a kaudalni se dio spaja s kanalom druge strane
u jedinstvenu šupljinu koja se diferencira u uterus i vaginu. Kaudalni ligament mezonefroza (spolne žlijezde)
na kutu jajnika srasta sa stijenkom uterusa i dijeli se na lig. ovarii proprium i lig. teres uteri koji prolazi k roz
ingvinalni kanal i završava u tkivu mons veneris i labium majus.
Stijenka trua raste brže od ligamenta pa se spolne žlijezde premještaju iz područja slabina u veliku zdjelicu,
a jajnici se dodatno premještaju na bočnu stijenku male zdjelice.
U muškaraca na kranijalnom kraju Mullerova kanala nastaje mali mjehurid appendix testis, a kasnije se
razvijaju i ostali dijelovi muškog spolnog sustava koji se u 3. mjesecu spuštaju iz lumbalnog područja u
 unutrašnji ingvinalni prsten na prednjoj trbušnoj stijenci gdje ostaju do 7. mjeseca. Uvlačenjem potrbušnice
kroz preponski kanal nastaje processus vaginalis peritonei i u posljednjim mjesecima trudnode testis se kroz
ingvinalni kanal spušta u skrotum.
41. Spolni organi žene i nabori peritoneja
Vanjski: monspubis, labia majora et minora, clitoris, rima pudendi, vestibulum
unutarnji . vagina, uterus, tuba uterina, ovarium
OVARIUM – spljostena uzduzno ovalna zenska spolna zlijezda smjestena intraperitonealno, uzduzna os –
kraniokaudalna, na bocnoj stijenci zdjelice, facies medialis, facies lateralis, margo liber, margo mesovarium,
extremitas tubaria i extremitas uterina, hilum ovarii, mesovarium – dio lig. Latum uteri
EPOOFORON – nuzjajnik, ostatak spolnog dijela mezonefrosa, izmedu oba lista mesosalpinxa, ductus
epoophoron longitudinalis
PAROOFORON – poprecni kanalici
SVEZE – lig. Suspenzorium ovarii, lig. Ovari proprium
oblozen je modificiranim peritonealnim epitelom – epithelium superficiale, tunica albuginea
STROMA OVARI – cortex vari + medulla ovari (krvne zile, zivci, limfa), (folliculi ovarici s oocitama?)
1. a. Ovarica iz aorta abdominalis L2 (lig. Suspensorium ovarii)
r. Ovaricus iz a. Uterina (lig. Ovarii proprium)
kroz hilum ovarii
2.v. ovarica dex. – v. Cava inf., sinistra u v.rendis? sinistra
3. plexus ovaricus- simpatikus TH10-TH12, parasimpatikus S2-S4
nalazi se u fossa ovarica
TUBA UTERINA SALPINX
10-15cm, intraperitonealno, mesosalpinx (dio lig. Latum uteri)
1. infidibulum tubae uterniae s ostium abdominale tubae uterinae + fibrae ovaricae
2. ampulla tubae uterinae (7-8cm)
3.isthmus tubae uterinae 3-4cm
4. pars uterina – putem ostium internum tubae uterinae utjece u cavitas uteri
1. rr.tubarii a. Ovaricae, a.uterina
2.plexus ovaricus, plexus uterovaginalis Th10-L1
UTERUS, MATERNICA – corpus, isthmus, cervix
corpus – fundus iznadu usca jajovoda, margo dexter, margo sinister, facies intestinalis, facies vesicalis
cervix –donjom trecinom strsiu rodnicu – portio vaginalis cervicis/ectocervix, iznad vagine –portio
supravaginalis /endocervix
*fornix vagine – pars posterior, partes laterales, pars anterior
portio vaginalis –ostium uteri/orificium externum uteri
polozaj- anterversio – uzduzna os cervixa okomita na uzduznu os vagine, anteflexio – corpus u podrucju
isthmus ventralno savinut prema cervix
u canalis cervicis –plicae palmatae i glandulae cervicis
STIJENKA : endometrij, miometrij, perimetrij
1. a. Uterina iz a iiaca interna – 9-14 bocnih ogranaka, r. Ovaricus, r. Tubarius
2. plexus uterovaginalis- simpatikus th10-L1nnn. Splanchnici lumbales – vazokonstriktori
-parasimpatikuss2-s4 – vazodilatacija
- senzibilna vlakna th10-L1
VAGINA, rodnica
8-11cm, ventrodorzalno splostena misicna cijev, pars anterior, pars posterior
umetnut portio vaginalis uteri pa je (pars ant?) kraca
fornix vaginae posterior – receptaculum seminis
nakon prolaska kroz diaphr.urogenitale: s ostium vaginae – vestibulum vaginae
hymen, caruncule hymenales
polozaj i veze s potrbusnicom:
 septum rectovaginale, septum vesicovaginale/urethrovaginale, fornix vaginae posterior – dno excavatio
rectouterinae (pokriveno peritoneumom)
svodovi rodnice – fornices vaginaeanterior, laterales, posterior
1. rr. Vaginales – a. Uterina
a. Vaginalis –a.iliaca interna
rr. Vaginales . a vesicalis inferior (ponekad a. Rectalis media)
2.nn. vaginales iz plexus uterovaginalis
PUDENDUM FEMININUM, VULVA, CUNNIS??
mons pubis, labium major et minor, rima pudendi, clitoris i vestibulum vaginae
labia majora – par nabora koze, commisura labiorum anterior et post, koza prekrivena dlakama, lojnim i
znojnim zlijezdama
labia minora –dva nabora koze(?), buhvacaju vestibulum vaginae; frenulum labiorum, fossa vestibuli
vaginae, frenulum clitoridis i praeputium clitoridis
Vestibulum vaginae – izmedu labia minora, ventralno: frenulum clitoridis, dorzalno frenulum labiorum
1. ostium urethrae internum, 2. ostium vginae, 3. glandulae vestibulares majores et monores
zlijezde: 1. glandula vestibularis major (Bartholinova) u diaphragmi urogenitale, luce sekret-kao refleks
ejakulacije u muskaraca-, parasimpatiku, 2. glandulae vestibulares minores, sluzne zlijezde, utjecu pokraj
uretre, sluzni sekret
erektilna tijela
clitoris – (corpora cavernosa penisa) – crura clitoridis – m.ischiocavernosus; corpus – crurae clitoridis se
spaja u corpus clit;glans; corpus cavernosum clitoridis; fascia clitoridis; lig. Suspensorium
bulbi vestibuli – (corpus spongiosus penisa)- na obje strane vestibulum vaginae, tunica albuginea
zile i zivci
a pudenda interna – a. Bulbi, aa.profunda clitoridis et dorsalis clitoridis, a perinealis – m. Ischiocavernosus,
m. Bulbocavernosus, rr.labiales posteriores – labia majora et minora, rr labiales anterior –aa. Pudendae
externae od a femoralis)
n. Pudendus – n. Dorsalis clitoridis, nn. Perineales – nn.labiales posteriores + rr musculares
+ nn.labiales anteriores iz n.ilioinguinalis, r. Genitalis iz n.genitofemoralis, rr. Perineales n. Cutaneus femoris
posterior, nn. Cavernosi clitoridis plexus pelvicus
nabori peritoneja – plica vesicouterina od lig. Pubocervicale, plica rectouterina od lig. rectouterinum
42. Viscerosenzibilni put inervacije organa zdjelice
opisano sve, konc se samo na osjet i bol
1. Simpatikus dolazi od nucleus intermediolateralis medullae spinalis th10-l2 pa se prekapčaju u ganglia
thoracica I lumbales th10 do l4 -> nn splanchnici lumbales od kojih 1-3 idu preko plex aorticus
abdominalis u plex hypogastricus sup pa preko n hypogastricus sin I dex u plexuse hypog inf do ciljanog
organa ili 4.splanhnični ie preko ggl thoracica I lumbalia th10-l2 u truncus simpaticus pa u plex
hypogastricus I dalje istim putem
ili
nucleus intermediolat th10-l2 -> nema sinapse u ggl thoracica I lumbalis th10-l2 pa u truncus
sympaticus do ggl sacralia gdje se prekapčaju I nastavljaju kao nn splanchnici sacrales u plexus
hypogastricus inf do organa ili nastavljaju od ggl sacrales(sinapsa) s rr ventrales nn sacrales do ciljanih
organa
(truncus sympaticus na prijelazu u malu zdjelicu križa sa stražnje str a I v iliaca comm pa id e po prednjoj
str sakruma do 1.trtičng kralješka. Medijalno od foramina sacralia pelvina. Pars pelvina simpatikusa čine
4 parna ganglia sacralia + zadnji neparni ggl impar/ili ansa sacralis koja spaja lijevi I desni zadnji ggl. Ti
gangliji ne primaju bijela preganglionarna vlakna nego samo interganglionarna iz lumbalnog dijela simp.
A postganglionarna su tu nn splanchnici sacrales kji nakon odvajanja ulaze u sastav zdjeličnog spleta ili
se priključuju sakralnim I kocigealnim spinalnim živcima.
Razdioba pstganglionarnih vlakana zdjeličnog simpatikusa:
Rr spinales putem - nn sacrales I plexus sacralis
 rr viscelares putem nn splanchnici sacrales
rr vasculares putem plexus rectalis medius
rr interganglionares za ggl lumbale quadratus
Koža sakralnih dermatoma I noge Kž, ž znojnice, gltki mišidi dlaka Rr spinales
rektum M sphincter internus Plexus rect medius
Ureter-zdjelični dio Glatki mišidi mokradovoda I kž, Plexus hypogastricus inf
prijenos viscelarne boli
Mokradni mjehur M trigonalis, m sphincter vesicae Plexus vesicalis
sjemenovod Kontrakcija gl mišidja prilikom Plexus deferentialis
ejakulacije
Vesiculae seminales I ductus -II- Plexus prostaticus
ejaculatorius
prostata -II- -II-
Corpus maternice Vazomotorna inervacija I visc bol Plexus uterovaginalis

Iz gornjeg dijela utrobnih organa osjetna vlakna idu simptickim putem u lumbalne splanhnicne zivce –
odande u odgovarajuce ganglije simpatickog lanca te preko bijelih komunikantnih grana u odgovarajuce
segmente lumbalne kraljeznicne mozdine
2. Nucleus parasympathicus sacralis? -> nn splanchnici pelvini s2-4 -> rr ventrales nn sacrales s3-5 ->
plexus hypogastricus inf -> ciljani organ
Parasimpatikus ima I aferentna vlakna za prijenos boli zdj organa.
Dio vlakana - nn splanhnici (s2-4) sin I dex udružuju se lijevo od sakruma I priključuju a rect sup I njome
dolaze u opskrbno područje a mes inf
dio dolazi uzlazno od plex hypog inf preko n hypogastricusa I plex hypogastricus sup, aortalnim spletom
pristupa uz polazište a mes inf I ulazi u sastav plexus mesentericus inf

Mokradni mjehur M detrusor, osjet visceralne boli Plexus vesicalis

Rektum(pars pelvina) bol Plexus rectalis medius
prostata Sekretorna inervacija, bol Plexus prostaticus
Kavernozna tijela penisa Vazodilatacija I erekcija N dorsalis penis
Cervix uteri bol Plexus uterovaginalis
Rodnica(iznad urgenitalne bol Plexus uterovaginalis
dijafragme)
Kavernozna tijela clitorisa Vazodilatacija I erekcija N dorsalis clitoridis
Kavernozna tijela bulbi vestibuli Vazodilatacija I punjenje krvlju Nn vaginales

Plexus hypogasticus inf = plexus pelvinus!! lat od rektuma, med od a I v iliaca int
(tu su I ganglijske st dok I uh superioru nema) što to znači?
Korijenovi:
parasimp - nn splanchnici pelvini s2-4
simp - nn splanchnici lumbales (plex hypog sup, n hypogastricus) I sacrales
spletovi koji se od ovog odvajaju:
plexus rectalis medius(uz a rect med, središnji I distalni rektum tj do m sph internus), plexus
vesicalis((prema naprijed do fundusa I sjem mjeh a dio za plex def), plexus deferentialis(ide retrog radno u
smjeru testisa), plexus prostaticus(uz stražnju I donju str prostate, za prosttus, ductus ejac, gl vesiculose, gl
bulboureth I odvaja se n cavern penis, dio od plexusa ide uz uretru za crus I bulbus penis), n cavernosus
penis(uz v dorsalis penis profunda, na dorzumu penisa uz n dorsalis penis-ugl parasimp, za kavernozna
tijela), plexus uterovaginalis(ispod plica rectouterina, a unutar lig larum uteri oko cervixa- za mat jajovode I
 malo možda jajnike, a dio čini nn vaginales za vaginu iznad urogen di jafrgme a dio prelazi na uretru I bulbi
vestibuli; I n cavernoss clitoridis - uz v dorsalis clitoridis za clitoris), nn vaginales, n cavernosis clitoridis
43. Aktivni i pasivni potporni sustav unutarnjih spolnih organa žene
aktivno – preko mišida dna zdjelice (diaphragma pelvis, diaphragma urogenitale) -> mora nositi org zdjelice I
abomena I oduprijet se abdominalnom tlaku) - prolaps organa ako je dno oslabljeno(levator ani)
porođajima ili prirođena anomalija
pasivno
– preko pojačanja subperitonealnog vezivnog tkiva zdjelice u području cervix uteri(parametrium,
paracervix) -> retinacula uteri (te sveze? sadržavaju I glatka mišidna vlakna)
- na cervix uteri učvršduju – lig. Cardinale(lepezasto prema bočnj stijenci zdjelice), lig. Pubocervicale (do
vrata mjehura I simfize, ima gl mišidna vlakna) -> stvara peritonealni nabor plica vesicouterina, lig.
Rectouterinum (s rektumom I sakrumom, gl mišidna vlakna) ->plica rectouterina
od kuta jajovoda lig. teres uteri prema annulus inguinalis profundus I kroz canalis inguinalis u tkivo monsa I
labia majora (ima gl miš vlakna, a u kanalu se za nj hvataju poprečnoprugasta miš vlakna -> m cremaster u
muških) - uzdu nje a lig teretis uteri, vv I vasa lymphatica, drži fundus uteri prema naprijed
sveze uterusa(sprijeda - lig teres uteri, lig pubovesicale, straga - lig rectouterinum I bočno lig cardinale)
omoguduju I osiguravaju promjenu položaja maternice. U trudnodi omoguduju jako rastezanje uterusa, a
kod porađanja(trudovi) se I one kontrahiraju(glatko mišidje)
excavatio vesicouterina
excavatio rectouterina
lig. Latum uteri – siroka duplikatura potrbusnice, vezivno tkivo parametrium/paracervix, odvajaju bocno
oduterusa excavatio vesicouterina od excavatio rectouterina – 3dijela: mesometrium, mesosalpinx,
mesoovarium
44. Inervacija vanjskog spolovila, provodna analgezija u žena
osjetna inervacija malih I velikih usana:
nn labiales ant-prednja polovica I mons (n ilioinguinalis), r genitalis n genitofemoralis - anterolat dio velikih,
rr labiales posteriores - stražnju polovicu (n pudendus), rr perineales n cutanei fem post - posterolat dio
velikih
glandule vestibulares majores:
- osjetna - nn labiales post od pudendusa SAM TO?
clitoris:
osjetno n dorsalis clitoris od pudendusa,
pretežno parasimp, ali I simp n cavernosus clitoridis(plexus hypogastricus inf, nn splanch pelvini) -parasimp
za inerv art kavernoznih tijela dražice za vazodilataciju I erekciju
bulbi vestibuli:
osjetno nn labiales post od pudendusa
parasimp za vazodilataciju I punjenje krvlju kavernoznih tijala (I simp) nn vagi nales(plexus hypgastr inf, nn
sphlanchnici pelvini)
provodna analgezija -
tijekom porođaja, posebici prilikom prolaska djetetove glve kroz vulvu, rastezanje tkiva uzrokuje jaku bol.
Bol se može ublažiti pudendalnim blokom, ubrizgavanjem anestetika oko pudendalnog živca. Igla se ubada
u područje gdje udendalni živac prelazi preko lat strane lig sacrospinale. Blizu njenog hvatišta na spinu
ischiadicu. Ili se do tog mjesta dolazi ubodom kroz rodnicu.
Epiziotomija - zarezivanje međice da se olakša prolazak bebine glave.
N pudendus može se blokirati injekcijom lokalnog anestetika iz vagine prema trnu, spina ischiadica.
45. Fascije i prostori zdjelice
Fascia pelvis distalni je nastavak fasciae iliacae tj fasciaae transversalis na koju se nastavlja ispod linee
terminalis zdjelice. Sastoji se od laminae parietalis (fascia endopelvina) koja pokriva stijenku male zdjelice i
lamine visceralis (fascia propria organi) koja prekriva organe male zdjelice. Fascia obturatoria je zadebljanje
ove fascije na unutarnjoj str m obturatorius internus, nalazi se ispred plexus sacralis, a iza(dublje) grana a
iliaca interna. Prema distalno, obturatorna fascija čini at stijenku fossae ischioanalis I tvori podvostručenje -
Alcockov kanal.
Zadebljana mjesta ovojnica sijenki male zdjelice:
- arcus tendineus fasciae pelvis (između spine isch I simfize na gornjoj strani levator ani)
- arcus tendineus m levator ani (gornje zadebljanje fascije obt koje služi kao polazište levator ani - odtud se
inferomedijalno ta fascija nastavlja u fasciae diaphragmatis pelvis sup I inf)
- lig puboprostaticum/pubovesicale(m- unutarnja str simfize I collum vesicae I prostate, ž - simfiza I prednja
str mjehura)
lamina visceralis oko mokradnog mjehura i rektuma tvori omot od vezivnog tkiva. U muškaraca je vezivno
tkivo rektuma pojačano fasciom rectoprostaticom, au žene fascijom rectovaginalis. Vezivno tkivo oko
rektuma je paraproctium, oko mjehura paracystium, oko uterusa paramtrium, a oko vagine parakolpium.
Subperitonealno vezivno tkivo je različito debelo te se označuje kao fascia extraperitonealis.
Fascia pelvis parietalis (endopelvina) započinje na linea terminalis i prekriva fascies pelvina ossis sacri, m.
piriformis i plexus sacralis, m. obturatorius internus i gornju stranu diaphragmae pelvis. Pokriva otvore i ima
potpornu funkciju za dno zdjelice. Arcus tendineus fasciae pelvis je pojačanje zdjelične fascije koje u obliku
luka polazi od simfize do spina ischiadica i tu žile i živci napuštaju bočnu stijenku zdjelice i idu prema
odgovarajudih organa.
Fascia diaphragmatis pelvis superior i inferior, inferomedijalni nastavci fasciae obturatoriae o arcusa
tendineusa m levatoris ani, prekrivaju gornju i donju plohu m levator ani(sup-m puborectalis?).
Fascia diaphragmatis pelvis superior medijalno u kontinuitetu prelazi u lamina viscelaris fasciae pelvis oko
rektuma, mjehura, rodnice I dijela maternice. Inf isto prelazi u laminu viscelaris. Sup sadržava pojačanja koa
su dijelovi potpornog aparata organa zdjelice; u žene su to lig.g. pubovesicalia mediale i laterale i lig.
laterale vesicae. U muškarca su to ligg. puboprostatica mediale i laterale, lig. pubovesicale i lig.laterale
vesicae.
Vezivne ovojnice dna male zdjelice faciae perinei superfic, fascia diaphragmatis urogenitalis inf I sup
Fascia diaphragmatis urogenitalis superior s gornje str oblaže m. transversus perinei profundus i okrenuta je
prema fossi ischioanalis, a na donjoj plohi m. transversus perinei profundus je fascia diaphragmatis
urogenitalis inferior. Kroz otvor u fasciji diaphrragmatis urogenitalis sup prolaze - m: pars membranosusu
uretre, ž-vagina, pars membranosus uretre. Fascia diaphragmatis inf I sup razapete su između ramus inf
ossis pubis sin I dex, ramus ossis ischii sin I dex(medijalno), lig arcuatum pubis(naprijed), frontalna ravnina
kroz tubere ischiadicume(straga).
V dorsalis penis krajnje sprijeda kroz procjep između sin I dex fascije urogen inf.
Kroz otvore inf: m- pars membranosus uretre, izvodni kanal bulbouretralnih žlijezda?, a bulbi penis; ž-
vagina, pars membr uretre, a bulbi vestibuli
Fascia perinei Collesi neposredni je nastavak fasciae abdominalis superficialis Scarpae. Ima dva lista-
površinski lamina externa(pokriva cijelu međicu) I dublji lamina interna(do stražnjeg ruba m transversus
perinei superfic otkud se nalje stapa s externom; oblaže s donje, vanjske str m bulbospongiosus?(piše
cavernosus ali sta?) I m ischiocavernosus). fascia se veže n donji rub ramus inf ossis pubicis I ram us ischii, a
prema penisu I scrotumu se nastavlja kao fascia profunda I tunica dartos/k vagini kao fascia vaginalis.
Prostori između fascija:
prostor između lamina extera I interna fasciae perinei superfic - nn scrotales/labiales posteriores, aa I vv
scrotales/labiales posteriores?
Spatium perinei superficiale
- između lamina interna fasciae perinei superfic(dolje) I fascije diaphragmatis urogenitaslis(gore)
- m: prs membranacea urethre, corpus spongiosum uretre, crura corporis cavernosi penis, m transversus
perinei superfic, m ischiocavernosus, m bulbospongiosus, n dorsalis penis, nn scrotales posteriores, a I v
profunda penis
-ž: vagina, pars membr uretre, crura clitoridis, bulbi vestibuli, glandulae vestibulares majores, m transversus
perinei superfic, m ischiocvernosus, m bulbospongiosus, n dorsalis clitoridis, nn labiales posteriores, a I v
profunda clitoridis, a I v dorsalis clitoridis
 spatium perinei profundus
-između fascia diaphragmatis urogenitalis sup I inf
-m: pars membranacea uretre, glandulae bulbouretreales, m transversus perinei profundus, m sphincter
uretre, n perinei profundus, n dorsalis penis(početci nn), a I v pudenda interna
-ž: vagina, pars membr uretre, m transversus perinei profundus, m sphincter uretre, n perinei prof, n
dorsals clitoridis(početci), a I v pudenda interna
46. Ishioanalna udubina i n. pudendus
Foss ischioanalis/ischiorectalis prostor je obložen ovojnicama, a nalazi se postranično od završnog rektuma I
analnog kanala. Stijenke fosse ischianalis tvore fasci diaphragmatis pelvis inferior-m levator ani(med gore),
m sphincter ani externus(med dolje), fascia obturatoria-m obturator internus(lat) i stražnji rub diaphragmae
urogenitale(naprijed), lig sacrotuberale I m gluteus maximus(natrag), lamina externa fasciae perinei
superficialis(dolje, površnije?). Zatoni ishiorektalne udubie: canalis pudendalis Alcock(podvostručenje
obturatorne fascije otvoreno prema naprijed; u donjem lat dijelu fosse ischioan; povezuje foramen
ischiadicum minus I stražnji kraj urogenitalne dijafragme; n pudendus, a I v pudenda interna) I recessus
pubicus(iznadank fossae? Između prednjih krajeva m levator ani I m obturatoriusa s gornje strane I
urogenitlne dijafragme koja čini dno.
Strukture fosse: n pudendus, n rectalis inf, a I v pudenda interna, a I v rectalis inferior, vasa lymphatica
U njoj se nalaze corpus adiposum fossae ischioanalis koje se može preoblikovati i tako omoguditi širenje
otvora u dnu zdjelice prilikom pražnjenja crijeva i porođaja.
Canalis pudendalis je duplikatura fascije obturatorije i sadržava n. pudendus i vasa pudenda interna.
Spatium retropubicum ili cavum Retzius između mokradnog mjehura i stražnje plohe simfize omoguduje
pomicanje mokradnog mjehura pri punjenju.
N pudendus mješoviti živac, najdistalniji od plexus sacralis (prednje grane s2-4).
Motorno inervira mišide urogenitale dijafragme, m sphincter ani externus, m levator ani
osjetno sluznicu analnog kanala, međicu, spongiozni dio uretre, stražnju str skrotuma/velikih usana, penis
osim kože korijena/klitoris.
Od plexusa se odvaja, ide prema straga I dolje između m piriformis I m coccygeus s a I v pud internom pa s
njima izlazi iz male zdjelice kroz foramen infrapiriforme(najmed struktura) I tako pristupa u glutealno
područje. S vanjske str kriza lig sacrospinale(prekriven je s m glu max). Uz donji rub ligamenta zakrede
medijalno I prolazi kroz foramen ischiacucum minus kako dolazi opet u dno male zdjelice gdje se nalazi u
canalis pudendalis Alcock. U kanalus se medijalno odvaja n rectalis inf. Kanalom ide naprijed I medijalno I u
razini stražnjeg ruba m transversus perinei superfic se podijeli na završne grane: n perinealis I n dorsalis
penis/dorsalis clitoridis.
N rectalis inf- probija fasciju kanala, ide u fossi ishioanalis prema anusu- motorno m sphincter ani externus,
osjetno sluznicu analnog kanala I kožu oko otvora.
N perinealis - terminalni ogranak, u krajnjem prednjem dijelu kanala gdje se odmah podijeli na dublji
motorni n perinei profundus(prvo u spatium perinei profundus-inervira sve mišide dijafragme koji su tu, m
levator ani I sphincter ani externus, pa profija fasciu diaphr urogenitalis inf I dolazi u spatium superficiale
gdje inervira m površinskog sloja međice) I površinske osjetne nn scrotales/labiales post(unutar spatium
perinei superficiale, kožu stražnje str skrotuma u m ili stražnje polovice velikih usana, gl vestibulares
majores I bulbi vestibuli u ž.)
n dorsalis penis/dorsalis clitoridis - osjetni, terminalni ogranak, prvo u spatium perinei profundus pa profija
fasciju inferior p au spatium superfic u m dolazi između lig transversum perinei I lig arcuatum pubis u prox
dio dorzuma penisa gdje ide distalno između tunica albuginea I fascia penis profunda, at od a dorsalis penis.
Ogranci za corpus cavernosum, osjetno I glans, prepucij, spongiozni dio uretre, kož u penisa osim korijena,
ogranci se lučno pružaju I obuhvačaju cijelu cirkumferenciju. A n dorsalis clitoridis osjetno inervira klitoris.
47. Anatomske i razvojne razlike iznad i ispod razine linea pectineata analnog kanala
Linea pectinata označuje razliku u embrionalnom nastanku dvaju dijelova analnog kanala. Dio iznad crte
razvija se o krajnjeg dijela probavne cijevi, a dio ispod kožnog je podrijeta. Na mjestu linea pectinea u
embrija se nalazi analna membrana. Zbog različitog podrijetla, gornji I donji dio analnog kanala imaju
 različitu srterijsku vensku, limfnu I živčanu opskrbu.
Iznad: a rectalis sup(a mes inf) završne grane idu u columne anales I tvore anastomotke lukove u analnim
zaliscima?, plexus venosus internus ide u vv rectales sup pa u v mes inf, l imfa u nly iliaci interni pa u
communes, simp-plex hypogastrigus inf(preko a mes inf I a rect sup), parasimp- nn splanchnici pelvini(i
pristupaju plex hypogastricus inf), ovaj dio osjetljiv samo na rastezanje -> nema osjetnih vlakana pa injekcija
tu ne boli
ispod: a rectalis inf(od a pudenda interna+mišidi I koža), plexus venosus rectalis internus u vv rectales inf pa
u vv pudendae internae, limfa u nly inguinales, inervacja od nn rectales inferiores od n pudendus(bol, dodir
I temp) ->jako osjetljivo
a rectalis media tvori anastomoze između inf I sup, vv rectales mediae(vv iliacae internae) primaju rv iz
ampularnog dijela I tvore anastomoze s vv rect sup I inf što je bitno za porto -kavalnu povezanost-ak je
priprječen portalni put, vv rectales sup se proširi I nastaju unutarnji(sluznični) hemeroidi.
Canalis analis je završni dio probavne cijevi. U sluznici se nalaze columnae anales koje oblikuju mišidne niti i
venski spletove i one se prema dolje spajaju u valvulae anales ispod kojih nastaju sinusi anales. Iz a linea
pectinata dolazi svijetla pruga pecten analis koja seže od linea pectinata do linea anocutanea, pri čemu
postoji i prijelazna zona (zona transitionalis). Epitel pecten analisa srastao je s m. sphincter ani externus. Dio
analnog kanala koji se hvata za linea anocutanea ima odlike kože (jača pigmentacija, dlake, lojne žlijezde i
glandulae anales).
48. Anatomska osnova erekcije, emisije, ejakulacije i remisije
kavernozna tijela inervira sakralni dio parasimpatikusa (nn splanchnici pelvini, od plex hypogast ricus inf),
simptična vl iz plexus hypogastricus inerviraju helicine art u erektilnim tijelima. Parasimpatička stimulacija
izaziva erekciju tijekom koje se opuštaju mišidna vlakna u pregradama između kaverni erektilnih tijela I u
helicinim artrijama. Zbog toga se arterije isprave, lumen im se proširi pa krv ulazi u kavernozne prostore I
dilatira ih. M bulbospongiosus I m ischiocavernosus stišdu venske spletove na periferiji kavernoznih tijla I
tako sprečavaju povratak krvi. Zbog toga se erktilna tijea povedavaju I ušvršduju. Nakon ejakulacije I
orgazna, penis se opušta I vrada u prvotni oblik - detumescencija - od simpatikusa. Tad se u helicinim
arterijama mišidje steže I sužava se lumen, a m bulbospongiosus I ischiospongiosus se relaksiraju I tako se
krv odvodi.
Ejakulacija sjemena ima 2faze. Prvo se izbacuju spermiji I sekret sjemenskih mjehurida I drugih provodnih
dijelova u prostatični I membranozni dio uretre. za to je odgovorna peristaltika sjemenovoda I sjemenskih
mjehurida te kontrakcija bulbouretralnih žlijezda I glatkog mišidja prostate(emisija?) izbacivanje sjemena iz
spužvastog dijela uretre simpatički je refleks koji izaziva spazam m bulbospongiosusa.
Remisija?
simpatikus- steze epydydimis, ductusdeferens, vesicule seminales(fruktoza, prosto??) i prostatu(spermin?)
=ejakulacija sperme
parasimpatikus – siri krvne zile, vazodilatacija –erekcija penisa i klitorisa, lucenje bulbouretralnih
zlijezda/vestibularnih kod zene
emisija: punenje i ispustanje sekreta bulbouretralnih zlijezda muskarca i glandul e vestibularis major –
parasimpatikus
remisija – opustanje?
49. Inervacija međice
n.pudendus –n.rectalis inf; n.perinealis – n perinei profundus (motoricka grana) i nn scrotales
posteriores/labiales post
n. Ilioinguinalis – nn scrotales ant, nn labiales ant
n cutaneus femoris posterior – rr perineales
n. Genitofemoralis – r. genitalis
50. Sličnosti i razlike u mišidima dna male zdjelice muškarca i žene
U zene je medica kratka, a u muskarca produzena do skrotuma.
-m.pubococcygeus – neka vlakna: m.puboprostaticus, m.pubovaginalis
hiatus urogenitalis je kod zena veci-prolazi vagina i uretra
 u zene je m.transversus perinei profundus slabije oblikovan jer prolazi vagina, vlakna idu oko uretre, a kod
zena i oko rodnice(? Jel se to odnosi za transv)
m.bulbospongiosus-u zene moze voljno suziti vestibulum-m sphincter cunni?,u muskaraca pomaze
ejakulaciji, oko vestibuluma, na penisu
m. Ischiocavernosus – je u m veci (veci crura penis od crura clitoridis)
51. Građa i funkcionalna anatomija prostate i muške mokradne cijevi
Prostata je neparni muški spolni organ koji se nalazi ispod mokradnog mjehura, ispred rektuma i iza simfize.
Kroz nju prolazi dio uretre i ejakulatornih vodova.
Basis prostate okrenuta je prema mokradnom mjehuru, a apex prostate nalazi se na urogenitalnoj
dijafragmi tj. na. m. sphincter urethrae. Obavijena je capsulom prostaticom. Žlijezdano tkivo koje se nalazi
posterolateralno od mokradne cijevi izlijeva se u ductuli prostatici u sinus prostaticus urethrae, tekudina
koju izlučuje čini petinu ejakulata, rijetka je i mliječna.
Muška mokradna cijev duga je oko 24 cm i ima pars intramuralis, pars prostatica, pars intermedia i pars
spongiosa.
Pars intramuralis nalazi se unutar mokradnog mjehura okružen je vlaknima m. detrusor vesicae koji pomaže
otvaranje m. sphincter urethrae internus.
Pars prostatica prolazi kroz prostatu i na uzdužnom izbočenju stražnje stijenke u otvorima colliculus
seminalis izlijevaju se ductuli ejaculatorii. Uzdužno je izbočenje omeđeno zatonima sinus prostaticus u koje
se otvaraju ductuli prostatici. Prema gore se izbočenje nastavlja u cristu urethralis do uvulae vesicae.
Pars membranacea prolazi kroz urogenitalnu dijafragmu i najkradi je dio mokradne cijevi i proteže se do
bulbusa penisa. Iza mokradne cijevi nalaze se bulbouretralne žlijezde.
Pars spongiosa nalazi se u corpus spongiosum penis i završava u ostium externum urethrae u glansu. Niz
cijelu dužinu teku glandulae urethrales koje se otvaraju u lacunae urethrales. U početnom dijelu otvaraju se
glandulae bulbourethrales.
52. Građa testisa
Glavni je muški spolni organ. Parna je žlijezda smještena u scrotumu. Obavijen je tunicom vaginalis testis
osim na margo posterior s kojeg izlaze ductuli efferentes, a ulaze krvne žile i živci. Ispod nje nalazi se tunica
albuginea, a duboki sloj čini tunica vasculosa.
Na stražnjoj strani testisa nalzi se mediastinum testis od kojeg polaze septulae testis i dijele ga na lobuli
testis. Od svakog lobula odlazi tubulus seminiferus contorti u kojem nastaju spermiji. Više njih spaja se
tubulus seminiferus rectus koji stvara rete testis koji se pak nastavlja u ductuli efferentes testis putem kojeg
spermiji odlaze u epididimis.
53. Strukture ingvinalnog kanala u muškarca
Kroz ingvinalni kanal muškarca prolazi funiculus spermaticus. Funiculus sp je vezivnim ovojnicama obavijen
skup struktura koji se pruža između skrotuma I unutarnjeg(ili annulus inguin superfic?)otvora preponskog
kanala.
Ovojnice snopa po slojevima od van prema unutra: fascia spermatica externa (nastavak fascie abdominalis
superficialis koja se spoji s nastavkom aponeuroze m obliquus ext kos annulusa superfic), fascia
cremasterica(potječe od m obliquus internus abd) i fascia spermatica interna (nastavak fascie transversalis
od annulusa profundusa). Nastavljaju se kao fasciae sjemenika I pasjemenika.
Strukture unutar unutarnje spermatične: ductus deferens, a ductus deferentis, a testicularis, plexus
pampiniformis, plexus testicularis-simatikus, vasa lymphatica
strukture između fasciae cremastericae I fasciae sperm ext: n ilioinguinalis, r genitalis n genitofemoralis, a I
v cremasterica.
Između fasc crem I fasc sperm int nema prostora ni struktura.
54. Vanjski spolni organi muškarca

PENIS I SCROTUM
radix penis i crura penis – na os pubis = pars fixa (perinealis)
corpus penis + glans penis – pars libera ili pars pendula
(na prijelazu iz pars fixa u libera – lig suspensorium penis('?), lig fundiforme penis (fascia abdominis
superficialis)
dorsum penis; facies urethralis –corpus spongiosum s urethrom;glans penis: corona glandis, collum glandis,
septum glandis; preputium –duplikatura koja pokriva glavic penisa
2erektilna tijela: corpus cavernosum penis+corpus spongiosum penis=fascia penis
1,corpus cavernosum – s crura penis na r.inferior os pubis, m.ischiocavernosus, oba crura se ujedinjuju u
corpus, tunica albuginea corpora cavernosum-trabecule corporum cavernosum, omogucuju erekciju,
trabekule omeduju cavernae corporum cavernosum? (labirinta prostora venske krvi)
2.corpus spongiosum –u brazdi izmedu corpus cavernosum, bulbus, corpus i glans, bulbus lezi na
diaprhagmi urogenitale i prekriva ga m.bulbospongiosus
tunica albuginea corp spongiosi -> trabeculae corp spongiosi-> cavernae corporis spongiosi
a pudenda interna: parne: aa dorsales penis,a bulbi penis, a urethralis –corp spongiosum, a profunda penis
– corp cavernosum
senzibilno: n dorsalis penis (n pudendalis), simpatikus L1-L3, parasimpatikus S2-S1?
SCROTUM – stijenku tvori koza sa svim sastavnim dijelovima
supkutis-tunica dartos, septum scroti -2supljine za 2testisa, m.cremaster podize
aa. Scrotales anteriores –a pudenda ext iz a femoralis(v.saph magna)
aa scrot.post-a pudenda interna (v saphena interna)
nn scrotales anteriores – n.ilioinguinalis + r genitas n genitofemoralis
nn scrotales post-n pudendus
rr perinealis – n cutaneus femoris post