Professional Documents
Culture Documents
Dramski Tekstovi
Dramski Tekstovi
(Scena: nekoliko pokretnih panoa /na točkiće/ kojč su iscrtani scenama iz života deteta. Glumci ih sami
unose i po potrebi okreću. U jednom uglu đačka klupa i stolice, u drugom klupa kao u parku. Na sceni se
glumci i presvlače /maskiraju/. Zavesa se otvara do pola)
MILAN: Vreme je da počnete sa predstavom, šta čekate?
SAŠA: Tako je, dokle ćemo da čekamo, što ne počinjete?
NENAD: Ko je to otvorio zavesu? (Zbunjeno) Dragi posetioci, ne znam kako da vam kažem... Pojavio se
jedan ozbiljan problem. Ovaj... znate, jedna glumica nam se negde izgubila. Mi je tražimo i čim je
nađemo počinjemo sa predstavom. Molimo vas da se malo strpite. Verujem da su je već našli. (Ulaze tri
devojčice)
JELENA: Evo, jedva sam je pronašla.
NENAD: Pa gde si bila. treba da počnemo sa predstavom, a ti se izgubila.
JELENA: Ja ću da ti kažem gde je bila. Zavukla se u neki budžak, kaže da je se ništa ne tiče, zato što se ona
zaljubila. (Imitira Zvezdicu)
ZVEZDICA: Tačna dijagnoza. Uostalom. kako se i ne bih zaljubila kad je napolju proleće, sve se budi, a u
celoj predstavi se govori samo o ljubavi, zaljubljivanju, simpatiji... (Njiše se sva ozarena osmehom)
SANJA: Baš si smešna i nemoguća. Vidi koliko ih je u sali, pa ako se svi zaljube, šta će biti?
VIŠNJA: Zar ti misliš da tamo dole nema zaljubljenih? Hoćeš da ih pitaš? A ako nisu zaljubljeni, onda će se
sigurno zaljubiti. Bolje da nema predstave.
DRAGANA: Stvarno, da mi malo razmislimo, zamisli ako se sada zaljube oni koji nisu, mi ćemo biti krivi.
Šta da kažemo njihovim roditeljima i nastavnicima? Vidi šta se desilo njoj. (Pokazuje na Zvezdicu) Šta da
radimo?
ZVEZDICA: (Pokazuje u publiku) Eno, pogledaj ono dvoje koji se gledaju! Eno tamo se i gurkaju! Možda se
neko i drži za ruku. Videćete vi šta će sve tu biti. (Zabrinuto)
MILAN: Predlažem da mi njih pitamo, (pokazuje na publiku) ako oni pristaju da gledaju. a da se ne
zaljube, mi krećemo. Ali ne želimo da snosimo nikakvu odgovornost. Krećemo, ako se slažu.
NENAD: Ali ne odgovaramo ako se neko od ovog trenutka zaljubi. Mi sa tim nemamo nikakve veze, časna
reč.
JELENA: Znači, krećemo. Da li su tu svi rekviziti?
SANJA: Šta da radim, zaboravila sam mesec!
ZVEZDICA: Kako si mogla? Zar ne ziaš da je mesec jako važna stvar u ljubavi. To ti spada u onaj
romantičan deo.
NENAD: Dakle, krećemo!
(Zavesa se skroz otvara. Glumci nameštaju panoe i presvlače se. Muzika. Glumci se maskiraju u malu
decu, u rukama imaju igračke: kanticu i lopatice, lutku i slično. Ostali glumci, koji ne učestvuju, odlaze sa
scene ili se u pozadini igraju)
MILAN: Hoćeš da ideš sa mnom da kupimo sladoled, daću i tebi malo?
ZVEZDICA: Ali ja moram kući.
MILAN: Ej, ja sam mojoj mami rekao da si ti moja devojka, ona se složila i rekla da si ti dobra devojčica.
možda ću se tobom zbog toga i oženiti.
ZVEZDICA: Ali ja imam velikog momka, tamo kod bake, u drugoj ulici. On mi uvek kupi bombone, i zato
ga ja mnogo volim. On mi kaže da jedva čeka da porastem. Zato sve jedem, čak i španat. koji mrzim.
MILAN: Šta će ti veliki momak? Ja ću njega boksnuti i on će odleteti na Mesec. Ako mi ne veruješ da sam
tako jak, evo, sada ćeš videti. Stani tu, da te udarim. (Namešta se kao bokser)
ZVEZDICA: Neću. Neću da isprljam haljinu.
MILAN: (Odmahuje rukom) Uf, ala si ti neka. Pa, dobro onda ništa. Sutra ću da tražim od mame novac, pa
ću da ti kupim bombone, a onom velikom reci da bi bilo bolje da se nas dvojica nikada ne sretnemo, Od
sada ćeš stalno biti sa mnom. (Zaštitnički joj prebaci ruku preko ramena) Ja ću te braniti i čuvati. Znaš, ja
ništa ne volim kao tebe. (Sklanja ruku i pokazuje) Jaooooj, vidi. igraju fudbal. Valjda će me primiti. Tek
počinju. Eeeej, ima li jedno mesto za mene?!
ZVEZDICA: A sladoled?
MILAN: (Odlazeći) Pa zar nisi rekla da moraš požuriti kući?
ZVEZDICA: (Tužno) Baš si ti neki. Neka, idem ja sad kod moje bake i udaću se za onog velikog momka.
(Odlazi)
(Muzika. Deca okreću pano sa slikom iz đačkog života. Glumci su obučeni kao đaci sa torbama na
ramenima. Dečak vuče devojčicu za kosu, ona se brani)
VANJA: Što me vučeš za kosu? Baš si bezobrazan. Tužiću te učiteljici, pa ćeš videti što diraš devojčicu.
MIŠA: Pa kaži, baš hoću da te diram, šta mi možeš. Tužibaba jeca... (Prkosi joj)
VANJA: E, videćeš ti, moj tata je mesar, odvešće te u miliciju, pa ćeš ti plakati! Ali neka, ti si bezobrazan
dečak, to kaže i Sanja, samo da znaš. Nemoj da te ja udarim, ko moj tata svinju.
MIŠA: Ma nemoj, udari me samo! Da znaš, ništa me ne boli kada me ti udariš.
VANJA: Ali ja ću te jako udariti, pa će te boleti.
MIŠA: Neće, neće. Kada me mama udari to boli, ali kad me ti udariš to ništa ne boli. Evo, probaj.
(Namešta se)
VIŠNJA: Sad ćeš ti videti. (Udara ga, a ovaj skoro padne) Je l' te boli?
MIŠA: Ne boli. (Ulazi stariji dečak)
SAŠA: Šta je, klinci, tučete se? Sram vas bilo, 'ajde razlaz! I vi ste mi neki drugovi, treba da se volite, a ne
tučete.
MIŠA: (Prkosno) A ko kaže da ja nju ne volim? Ja nju volim! Uostalom, šta se to tebe tiče. Ja je tučem jer
ona to hoće.
VIŠNJA: (Staje ispred Miše, kao da ga brani) Tačno, on je moj drug i ja njega volim, i nemoj da te kažem
mom tati, on je mesar, a ti znaš šta oni rade svinjama. A ti si debeo.
SAŠA: Baš svašta pričate, brišite da vas ne vidim. (Podsmešljivo) I vi znate šta je ljubav. Oni se vole, hm.
Čekaj dok vas to lupi. Sevaj dok vas nisam... (Deca odlaze držeći se za ruke) Vidi klince kako izjavljuju
ljubav: "Ja nju volim". (Imitira decu i kreće sa scene smejući se, ali se onda uozbilji i vraća) A ja ni lud to
ne bih smeo da kažem Dragani, a imam punih 13 godina i četiri meseca. Došao sam da je sačekam, jer
ovuda prolazi kad ide u školu. Rešio sam da joj danas kažem da mi se sviđa, i tačka. Već dva meseca
pokušavam da joj to saopštim, a nikako da mi se ukaže prava prilika. Uvek nešto zabrljam. Ah, evo je...
(Dečak se namešta, češlja i izviruje. Ulazi devojčica Dragana i nosi školsku torbu)
SAŠA: O zdravo, baš dobro što sam te sreo, imam nešto važno da ti kažem.
DRAGANA: Molim te samo požuri, (gleda na sat) nemam mnogo vremena, sad će da zvoni.
SAŠA: Ovaj, znaš, ja, kako da ti kažem, znaš meni se dopada...
DRAGANA: (Prekine ga) Ajde, ne gnjavi, šta ti se dopada?
SAŠA: Znaš, meni se dopada... Madona.
DRAGANA: Svašta pričaš. Treba ti toliko vremena da kažeš da ti se dopada Madona? Uostalom, zašto to
meni pričaš, kada me ne interesuje, ni Madona, ni ti. Ako se tebi sviđa Madona, onda se meni dopada...
King Kong!
SAŠA: (LJutito) Šta to ima King Kong, a ja nemam?
DRAGANA: On je zgodniji!
(Ulaze dečaci i devojčice u učionicu, i pevajući zauzimaju mesta u klupama)
MILAN: Pazi kakvo mače! Lud sam za tobom... i fizikom. Prosto ne znam za koga da se odlučim.
MLADEN: Ja znam. Doći, doći kod bate, idemo u „Kluz"! (Govori kao reklamu)
SAŠA: Baci tvoj božanstveni far na mene, tako sam nesrećan bez tebe.
DRAGANA: Bolje baci tvoj božanstveni pogled na fiziku, da te fizičar ne bi fizički unesrećio.
SAŠA: Ja ću fizičaru objasniti da su hormoni počeli da rade. Krv nije voda, razumeće on to, samo me učini
srećnim.
VIŠNJA: Pazi da te hormoni totalno ne ohlade. (Ulazi devojčica Jelena sa ceduljom u ruci)
JELENA: Cincilinci. Izvoli, stigla ljubavna pošta. (Daje cedulju Dragani) Pogodi od koga je? O, pardon. pa ja
o tome ništa ne znam, a pogotovo ti neću reći da je pismo stiglo iz poslednje klupe, od Nenada.
DRAGANA: (Čita cedulju) „Dođi u park, u 18:00." Vidi, vidi, šta ću ja u parku, pa još u 18:00?!
JELENA: Draga moja, i ti treba da čitaš izmeću redova. Zar ne vidiš da te poziva na ljubavni sastanak ili
randevu, kako hoćeš.
DRAGANA: Ma nemoj mi reći, a otkud ti to znaš? Mora da imaš veliko iskustvo.
JELENA: Pa, znaš kako, redovno čitam ljubavne romane, gledam romantične filmove, kupujem stručnu
literaturu, pratim emisije na televiziji...
DRAGANA: Znači, potkovana si teoretski, nema šta. Ali, draga moja, i praksa je važna.
JELENA: E, sa praksom malo lošije stojim. Sinoć sam šmeknula jednog frajera. Strašan tip, da padneš na
trepavice. A nadam se da će i prakse da bude.
ZVEZDICA: Idem kod direktora, da vidim da li ćemo imati čas fizike.
VIŠNJA: Društvo, pogledajte ovo dvoje, Romeo i Julija naših dana. Šekspir bi pozeleneo od zavisti da ih
vidi. NJegova mašta nije mogla da smisli ljubav poput ove koja se upravo rađa. (Dolazi devojčica)
ZVEZDICA: Ej, maso, slušaj ovamo: nemamo čas!
ĐACI: Uraaaaa!
ZVEZDICA: Da čujete šta je direktor rekao: „Održite čas odeljenske zajednice i razgovarajte o korisnim
stvarima".
SANJA: Predlažem da to bude o učenju i disciplini.
MILAN: Daj ne gnjavi, mnogo krčiš, učvrsti antenu.
SAŠA: Hej, imam bolji predlog pričajmo o ljubavi.
NENAD: A, o ljubavi? Pa, može o ljubavi. Svaka čast majstore, ni Ajnštajn ti nije ravan.
JELENA: Ovo je revolucionarno u našem školstvu, i mi imamo tu čast da budemo nosioci ove baklje, a
nadajmo se da ćemo imati sledbenike i u ostalim generacijama.
ZVEZDICA: Predlažem da počnemo od prvih simptoma zaljubljenosti.
DRAGANA: Tačno. Koji su prvi sigurni znaci da sam zaljubljena. Hajde da razmenimo iskustva.
MILAN: Ja mislim da ti to prvo kažu drugovi, onda roditelji, a na kraju i nastavnici. Jer, sve što uradiš, ne
valja, pa kažu: „Pusti ga, zaljubljen je", i na kraju te ubede u to, tako da i sam veruješ u to.
SANJA: Hej, dečko. a jesu li i tebe ubedili?
MILAN: Ma ne, ja sam imun na ljubav.
JELENA: Jedan od načina otkrivanja prvih simptoma je i kupatilo, a zatim i soba: Okupiraš kupatilo tako
da te niko živ ne može izvući iz njega.
NENAD: E, u kupatilu postoji ogledalo. Istina, ponekad otkriješ klempave uši i bubuljice, u poverenju,
otkrio sam da mi rastu brkovi, ali ne očajavajte, možda je izabranica vašeg srca kratkovida, pa sve to
neće primetiti. Uostalom, ljubav je slepa i ja zaista u to verujem.
ZVEZDICA: Pouzdani znaci zaljubljenosti jesu kada napišeš prvo ljubavno pismo, prvu ljubavnu pesmu,
pustite prvu suzu i prvi put uzdahnete.
SANJA: A ja stalno uzdišem i plačem bez veze, skoro svaki dan.
NENAD: Ne prekidaj me, ozbiljno govorim. Pored toga što uzdišem i znojim se, u stvari preznojavam se.
Ne znam, možda je to to, o čemu pričamo.
ZVEZDICA: Javi se ti školskom psihologu, ovo je već u poodmaklom stadijumu. Može biti zarazno!
JELENA: Ma, drugovi, šta vam je, nije on lud, ako je zaljubljen. NJemu treba devojčica da ga drži za ruku.
MILAN: E, kad smo već kod devojčica, i ja bih hteo nešto da pitam, ali me je sramota.
NENAD: Ako te je sramota, nikad ništa nećeš znati. Znaš onu narodnu: „Ko pita ne skita".
SAŠA: Ti skupljaj snagu, a ja ću da pitam, ali pod uslovom da mi se ne smejete.
DRAGANA: 'Ajde, samo napred.
SAŠA: Da li je meni glava na mestu?
JELENA: Kakva glupo pitanje. Pa, naravno da ti je na mestu, a gde bi bila.
NENAD: Tu je, burazeru. (Udara mu čvrgu) Vidiš da zveči.
SAŠA: Ma nemoj, a što onda kažu da sam izgubio glavu za Draganom, a sami ste se uverili da je na mestu.
ZVEZDICA: Mili moj, nemoj biti tako siguran, greške se potkradaju, šta ćeš.
JELENA: Bolje je izgubiti srce nego glavu, jer srce se ne vidi, a glava se vidi.
NENAD: Cenjeni konzilijume, ja mislim, a isto tako mislim da treba da uvažite moje cenjeno mišljenje, a
pored sve skromonosti ja sam vrlo pametan, da smo mi dosta teoretisali. Moj predlog je da igramo fote,
ali samo sa ljubljenjem. (Ustaje i poljubi jednu devojčicu)
SANJA: Zamisli da dođe direktor i da nas vidi. Treba li da se šlogira, jadan čovek.
JELENA: Mi ćemo mu objasniti da je u pitanju pružanje prve pomoći, znate ono, usta na usta, učili smo
to.
SAŠA: Ma, nek vidi da se mi volimo.
MILAN: Baš ste neozbiljni, ma ja vam opet kažem da je bolje da pričamo o ljubavi.
JELENA: O'ladi dečko, jer ako ovako nastaviš niko se neće u tebe zaljubiti.
NENAD: Mi glasamo za ljubav. (Svi uzdišu i govore: „Ah, ljubav, ah, ljubav", a za to vreme jedna devojčica
igra balet. Školsko zvono zvoni i đaci napuštaju učionicu)
NENAD: Hajde, šta 'oćeš, briši, imam nešto važno da joj kažem. (Pita Draganu) Jesi li dobila pismo?
DRAGANA: Jesam.
NENAD: I, hoćeš li doći?
DRAGANA: Doći ću ako me mama pusti. (Odlaze)
(Muzika. Dragana i Nenad se spremaju za sastanak. Okreću pano na kome je nacrtan park, noć je, na
nebu sija Mesec)
NENAD: (Nervozno šeta) Joooj, da li će doći? Hoće li je pustiti mama? Pa, valjda hoće, njena mama je
dobra. A o čemu ćemo pričati? Da pričamo o matematici? Uh, neću, dobio sam danas minus u školi. A
ako joj kažem da je lepa, ne vredi, može odmah da pobegne, devojčica je, ko će je znati. Baš sam se
uvalio u nevolju. Kako ono Buca kaže: „Klekneš, uhvatiš je za ručicu, izjaviš ljubav, zgrabiš je...". Ne vredi.
Šta ako onda doće njen tata i zgrabi mene? Bolje da ja odem i da joj kažem da me je boleo zub. A šta ako
nju drugi put zaboli zub? Idem da kupim žvake, taman imam toliko vremena.
(On odlazi, dolazi devojčica)
D.RAGANA: Vidi, pa ovde nema nikoga. Dobro je meni rekla Sanja, zakasni malo, neka čeka, a ja opet
mislim, bolje je stići na vreme, može da se desi da ode kada vidi da me nema. A zašto me je zvao, da li
mu se ja dopadam? (Vadi ogledalce iz džepa i gleda se) Ove pege me čine tako nesretnom, vidi samo
kolike su, iz aviona se vide. Ma, ja ne znam šta bi se njemu dopalo na meni. A šta ako je zvao da mu
nešto pokažem iz matematike ili hemije. Bolje da ja odem i kažem da me mama nije pustila.
(Krene i sudari se sa dečakom, kome iz ruke ispadnu žvake)
NENAD: Ovaj, otkud ti ovde, (Kupe žvake) znaš, ovaj, ja ovde... hoćeš jednu, ne, uzmi sve, ja ih ne volim.
DRAGANA: Kako ih ne voliš kada ih stalno kupuješ?
NENAD: Ovaj, sada sam ih kupio samo zbog tebe, (važno) a ja sam prešao na cigarete.
DRAGANA: Hvala ti. (Ćute)
NENAD: Sedi. Nije baš lako držati žvake i stajati. (Ona seda)
DRAGANA: Evo, (Pomera se) i za tebe ima mesta. Samo ti sedn.
(Dolaze klinci i viču: „Momak i devojka, pečena kokoška...",)
NENAD: Ma kakav momak i devojka, sad ću ja vas... (Preti) Ta deca svašta pričaju. (Deca odlaze)
DRAGANA: I ja tako mislim.
NENAD: Momak i devojka, pa i da jesmo, šta se to njih tiče.
DRAGANA: I ja tako mislim.
NENAD: Misliš da smo momak i devojka. (Ona sleže ramenima) Pa, dobra su to deca.
DRAGANA: I ja tako mislim. Jaoooj, vidi mrava. (Skače) otkud on na klupi?
NENAD: Gde je? Nemoj da te ugrize. Sedi ovde, bliže meni.
DRAGANA: A je l' mogu mravi da ugrizu?
NENAD: Još pitaš. Jesi li ti čula nekad za mravlju kiselinu, smrtonosna je sto posto?
DRAGANA: Pa, dooobro.
NENAD: A, je li tvoja mama dobra žena? Mislš, pustala te je ovamo,.,
DRAGANA: Rekla sam joj da idem u bioskop.
NENAD: Znači, lagala si zbog mene.
DRAGANA: Znaš, ja ne idem na sastanke sa dečacima, mama me ne pušta.
NENAD: Kako ne ideš na sastanke sa dečacima. pa ja sam dečak, časna reč. Vidiš da pušim.
DRAGANA: Ovaj, ali ti si moj drug kojeg ja volim.
NENAD: A, voliš me. To nisam znao.
DRAGANA: Pa, dopadaš mi se... (Stidi se)
NENAD: I ti se meni dopadaš.
DRAGANA: Stvarno, to nisam znala. A šta ti se najviše sviđa na meni?
NENAD: Tvoje pegice... Sa njima si lepša od drugih devojčica. A tek nosić... mali pa sladak, k'o bombona!
DRAGANA: Ti baš svašta pričaš. Sanja kaže da su mi te pege grozne.
NENAD: Pusti ti Sanju. ona ti zavidi. Veruj ti meni, pa ja sam muško. Sviđaš mi se, časna reč.
DRAGANA: Vidiš, to mi nikada ne bi palo na pamet. Do sada nisam smela zbog pegica da izlazim na
sunce, a sada bih mogla i u Afriku.
NENAD: Nemoj ići tako daleko, biće mi žao.
DRAGANA: Dobro, neću ići u Afriku. ali sad moram ići kući.
NENAD: Nemoj, ako si rekla da ideš u bioskop, sada si tek na pola filma. Znaš, ja ću te otpratiti kući, da se
ne bojiš.
DRAGANA: Ne bojim se, vidi kako je lep Mesec. (Pokazuje)
NENAD: Vidi stvarno. Po koji mesec i zvezda, ovaj, ti si moja zvezda.
DRAGANA: (Prenemaže se, ali se vidi da joj je drago) Ijaaaoooj, nemoj, ako budeš tako pričao, odmah
idem kući!
NENAD: Dobro, dobro. Šalio sam se. Svašta mi pada na pamet, ne znam šta pričam.
DRAGANA: A zašto si me ti u stvari zvao?
NENAD: (Mrmlja sebi u bradu) Kako da joj kažem da mi se sviđa. Buca kaže da je to jednostavno, a to
uopšte nije lako. Voleo bih njega da vidim na delu.
DRAGANA: (Mrmlja sebi u bradu) Valjda će reći da me voli. (Glasno) Hoćeš li reći zašto si me zvao?
NENAD: Da mi doneseš svesku iz matematike, znaš dobio sam danas minus.
DRAGANA: Dobro, doneću ti, ali sada stvarno moram da idem.
NENAD: A, je l' ti nije žao što nisi bila u bioskopu?
DRAGANA: Nije, i ovde mi je bilo lepo.
NENAD: Hoćeš onda da sutra idemo zajedno u bioskop, zapravo?
DRAGANA: Ne znam, ako me mama pusti.
NENAD: (LJubi je u prazno) Evo, pusa za tvoju mamu, da te pusti... a evo ti jedna i za tatu, i brata i strinu
(Poljubi je).
DRAGANA: Jaoooj, nemam strinu.
NENAD: Nije važno, zato je ja imam.
DRAGANA: Ali, zato imam dve babe.
NENAD: Super, biće nešto i za njih. Nego, znaš šta, daj ti meni ruku da ne padneš. Ovde je tako mračno.
(Drže se za ruke i odlaze sa scene) A koga još imaš od familije? (Dolaze dva dečaka)
MILAN: Hej, Saša, jesu li ono Dragana i Nenad?
SAŠA: Vidi stvarno, drže se za ruke. (Lupi se po čelu) A, zato je Dragana meni rekla da je King Kong
zgodniji od mene. Pa, neka, naći ću ja neku devojčicu koja će mi se sviđati, a i ja njoj. Eto i Zvezdica mi se
sviđa. Gde je ona? Hoću da joj kažem.
MILAN: Ma, srce je tek zagolicalo. Ima vremena za pravu ljubav.
SAŠA: Neću da čekam. Ovog puta idem da je nađem i odmah kažem.
(Muzika. Zavesa)
Ana Vukajlović
Ko je kriv za jedinicu
LICA:
DEČAK
SANDRA
TUŽILAC
BRANILAC
SUDIJA
BAKA
DEDA
SAVEST
ZAPISNIČAR
Ana Vukajlović
Ekskurzija
LICA:
RAZREDNA
ĐACI:
JOVICA
TANJA
DRAGAN
MILANA
BRANKO
NATAŠA
STEVICA
VIKICA
SRĐAN
LJUBICA
HAJDUK U BEOGRADU
ADAPTIRAO ZA POZORIŠNO IZVOĐENJE LJUBIVOJE BUBE MARKOVIĆ
Scene:
RAZREDNA: Deco, evo vam novog druga, lepo ga primite i pomozite mu da se uklopi i navikne
na ovu sredinu.
RAZREDNA: (nastavlja...) Ako se ne varam Dragovićeva, kod tebe ne sedi niko u klupi.
Hajduk, tu ćeš da sediš i upamti nema premeštanja! Hajde sad... Čekaj... Red je da se predstaviš
razredu. Za početak reci nam kako se zoveš.
RAZREDNA: Vlado (ljutito) te tvoje duhovitosti bi mogao da zadržiš za sebe (u razredu tajac)
no zar samo Gligorije?
RAZREDNA: Ako je tako neka ti bude. Sedi na mesto. (Razredna krene, pa zastane) Hajduk,
raspored što pre prepiši od drugova, a sutra po njemu sve kako treba.(Izađe)
(U razredu nastane galama, svi se sjate oko Hajduka).
HIMALAJA:Pikaš li fudbal?
HAJDUK: Imam bubamaru kod kuće. I basketaru. Bio sam u košarkaškoj reprezentaciji škole...
SANJA: Sanja... A kako tebe zovu? Meni se Gligorije ne sviđa. Glupavo je. Zvaću te Griša, to je
lepše, zar ne?
(HAJDUK slegne ramenima.)
HAJDUK: Dobro! Upozorio si me i shvatio sam. Ako nemaš ništa drugo da mi kažeš - idem.
(Pođe)
HAJDUK: Slušaj ti, nemoj da me smaraš. Nisam zainteresovan za Sanju, niti i za jednu od ovih
devojčica. Ostavi me na miru.
ĐOLE KAVGADŽIJA: Hej ti novi, ajmo napolje da pikamo basket sigurno nisi gori od Trte, od
njega nema gorih. Veze nema. sva sreća pa je promenio školu.
HAJDUK: Baš fino, i mene prsti svrbe. Kome da dam košulju i sat na čuvanje?
VESNA: Daj meni! Ja ću da ti čuvam! (Izlaze napolje, čuje se graja kao i u svakoj školi na
velikom odmoru) (Svetla se gase).
(Na sceni razredna i ceo razred na svojim mestima. Upadaju znojavi raspojasani i zadihani
Hajduk, Đorđe, Himalaja i Vlada. Malo zatim i Vesna.)
RAZREDNA: Prvi dan u školi Gligorije! Prvi dan i lep početak! Kasniš na čas, i to ni manje ni
više, nego na moj čas!
HAJDUK: Izvinite, razredna, igrali smo basket... Znate ja jako volim košarku... Pa sam, pa sam
se zaigrao. Oprostite, mislim da se to neće ponoviti.
HAJDUK: Molim vas... Ja sam je zamolio da mi čuva košulju i sat (Graja nadjačava Hajduka)
(Redari brišu užurbano tablu, a đaci spremaju sveske za čas.ZVONO.Tajac.Svi ćute. Na ulazu
dežura Marina. Posle kraće pauze... )
HAJDUK: Sanja!?
SANJA : A?
HAJDUK: (mala pauza) E, kakav je taj nastavnik, mislim onako, kao čovek?
SANJA: Videćeš.
NEVENA: Niko.
HAJDUK:(Ustane)
MATEMATIČAR : E, onda ćeš imati priliku da to svoje umeće pokažeš i upotrebiš. Na tablu!
Piši! Brzina automobila se povećava sa 36 km/h na 108 km/h za 10 sekundi. Izračunaj pređeni
put i ubrzanje automobila.
HAJDUK: (Brzo ispiše ceo postupak na tabli)(nastane pauza u kojoj profa pretura po svojoj
tašni.Konačno Himalaja progovori)
HIMALAJA: Nastavniče, gotov je.
HAJDUK : Gospodine nastavniče, rešio sam zadatak, a vi mi niste rekli da li je dobro ili ne.
(Profa vidno još više pobesni a onda pogleda tablu)
MATEMATIČAR : (sasvim mirno) vidi, vidi molim te. Potpuno tačno.Brzo i dobro. Ti si novi
učenik, je li?(osmrhne se) Zanimljivo. Zbilja zanimljivo. A u bivšoj školi niste govorili na glas
dok ste radili zadatak na tabli?
MATEMATIČAR : Uplašio?! Šta imaš da se plašiš? Šta si ti, muškarac ili bebica? Da neću,
valjda, nos da ti odgrizem? (Hajduk se nasmeši) Šta je, šta si se naduvao?(Hajduk prasne u smeh)
Pa ti nisi normalan! Kako se to ponašaš?! Užas! Rasulo! Haos! Ja ću te naučiti pristojnom
ponašanju, ako to do sada niko nije!(Krene divljački kao da će da ga zgazi)
VESNA:(Istrči do njih i umiljato..) Nastavniče, molim Vas, meni ovo nije sasvim jasno!
MATEMATIČAR : (Okrene se i ko jagnjašce zažubori) Zar tebi Venice može nešto da bude
nejasno? Hajde, dušo, pitaj pa da razjasnimo(Vesna priđe tabli a nastavnik se okrene Hajduku) A
ti marš na mesto! I da se naučiš lepom ponašanju(Hajduk ode, a nastavnik nastavi umiljato) E,
sad pitaj Vesnice.
VESNA: (Uvijajući se istegne ruku do vrha table da joj kratka suknjica bude još kraća) Pa znate
ovo... Natavniče... Ne znam kako se odjednom odavde... našlo tu.
MATEMATIČAR : Evo gledaj srce moje!(Pokazuje joj rukama na tablu i razmaše se ko izviđač.
Vena složi facu kao da sluša najveću mudrost sveta i povremeno klima glavom)... Jel ti sada
jasno Vesnice?
VESNA: Nije to ništa. On se na taj štos lako pali. Sve devojčice to znaju. samo ne prolaze akrepi
i totalne gluperde. NJima poklanja dvojke da bi se izvadio kod ostalih. Videćeš već...
(Uhvati ga pod ruku.MRAK)
HAJDUK : Ništa.(Ustane)
SRPIKINJA GODZILA :Lepo ti kažem dečko, donesi mi to što si čitao. Hajde, brže! Nemam
vremena za gubljenje.(Hajdu k se zainatio pa se ne da) Pecikoza... Brzo donesi torbu!(Hajduk se
ne miče. Srpkinja ustaje i dolazi do Hajduka.Razred zažamori a ona prosikta...)Mir!!! Da nisam
ni reč čula! (Pruži ruku ka Hajduku) Daj ovamo torbu!
HAJDUK : Ne dam!
RAZRED : OOOO...
HAJDUK: Dobro ste me čuli, ne dam. Nemate pravo da me pretresate kao da sam lopov.
SRPIKINJA GODZILA : (Ciknu) Izlazi napolje! Napolje!!! Redar, da odvedeš ovog ovde
odmah kod direktora. Da ga sačekaš i dovedeš nazad.(Oba redara su pošla).Marina ti kod
razredne. Reci joj da odmah dođe. A ti Nevena, pazi se, ako neodete kod direktora, ti ćeš biti
kažnjena.(Svo troje izađu.Na sceni tajac)
(Nakon par trenutaka Marina se vrati i sedne na svoje mesto.Razredna uđe za njom.Tada ulaze
Nevena i Hajduk)
NEVENA: Direktor nije tu nastavnice, pa smo se odmah vratili da pitamo šta ćemo sad.
RAZREDNA: Dobro! Nevena idi na mesto. A ti Hajduk, da čujem, šta si to uradio?(Hajduk nije
stigao ni usta da otvori)
COLE : Otvaram sastanak razredne zajednice. Prva i jedina tačka dnevnog reda - Gligorije
Pecikoza Hajduk...
VLADA INDIJANAC : Zorice, džabe pričaš, Koza te ne razume. Sa njim moraš da spikaš
ovako: MEMEME...MEME.(Zorica, Debela Olivera, Đole, Ceca i Vlada prasnuše u smeh)
HIMALAJA: Uuu, što je smešno!(Svi polako prestanu sa smehom, samo Oivera idiotski nastavi)
Olivera, zatvori taj otvor za ubacivanje hrane, uleteće ti nešto što se ne jede.
HIMALAJA : E baš neću da ćutim, a ti Cole bolje umiri ove "DIZELAŠE", da nam ne zagađuju
životni prostor svojom glupošću(Svi se nasmeju)
RAZREDNA : I to mi je neki razred. Cela škola vas sluša. Zar se tako drži odeljenska zajednica?
Šta će da kažu? "Eno oni prave rusvaj, veliki ljudi, a treba im moja suknja da se za nju
drže"(Tišina)
COLE : Svi znamo šta se dogodilo na srpskom. Predlažem da Hajduk objasni šta je bilo.
HAJDUK : (Ustane)
RAZREDNA : Nećemo tako Hajduk. Nemoj meni da objašnjavaš. Objasni razredu, svima nama.
I molim te sedi, ovo nije saslušanje već sastanak drugova.
RAZREDNA : U redu, ako ti je lakše da stojiš, ti stoj. Ali nemoj da ćutiš.(Pauza) Volela bih da
shvatiš svoju obavezu pred razredom i objasniš zašto si onako postupio.
HAJDUK : Tu nema šta da se objašnjava. Bio sam drzak i iznervirao sam nastavnicu. Zbog toga
me je poslala kod direktora. Ostalo znate.
VERICA : A pretresanje?
COLE : Čekaj, bre Verice, nemoj tako. Traži reč.(Vesna podiže ruku.)Vesna izvoli.
VERICA : Ma nemoj ti Cole da izvodiš. Ako si čovek, daj mi reč. Počela sam da govorim.
COLE : (Mirno) Dobićeš reč posle Vesne. Neki red mora da postoji. A ti uvek hvataš na galamu.
Izvoli Vesna.
VESNA : Hajduk ne postupa drugarski. Neće namerno da kaže sve. Svi znamo da je u jednom
imao pravo, pobunio se protiv pretresanja.
NEVENA : Slažem se sa Vesnom. I još nešto. Hajduk je čitao, ja znam šta, ali neću da kažem.
(Žamor) Neka on odluči da li će nam svima reći. Nastavnica ga je videla i napala. Da li zbog
toga mora da se napravi ovolika drama? Ja sam delegat našeg razreda i na razrednom veću sam
video baš nju kako čita "Lisu", dok drugi govore. držala je novine ispod stola. Mogla je samo da
opomene Hajduka, kao što je direktor nju, i sve bi bilo u redu.
RAZREDNA : (Podigne ruku, u razredu tajac) Nemojte da me pogrešno razumete ali bih na
vašem mestu pustila Hajduka da odluči, baš kao što Nevena reče, da nam pošteno i otvoreno
objasni, šta ga je navelo da, kako sam kaže, bude drzak.
HAJDUK : Čitao sam pismo od najboljeg druga iz bivše škole. (Žamor) Sutra stiže na
Republičko takmičenje školskih ekipa. Pa ja ...
RAZREDNA : Molim vas, umirite se! Kao prvo, na času nije dozvoljeno čitanje pisama. Kao
drugo, zar ti Hajduk nisi to umeo i nastavnici da kažeš?! Jasno je da ja ne odobravam nikakve
pretrese, ali ne odobravam ni drskost. Zar nije bilo jednostavnije da si nastavnici uz izvinjenje
sve objasnio?
COLE : Pogrešio je, ali to mu je prva greška. Ne bi ga trebalo odmah kažnjavati. samo ne znam
kako će razredna da objasni nastavnici? (Svi pogledaju u razrednu).
HIMALAJA : Hajduk je naš! Tose samo neki duvaju, ali on je naš. Je li tako narode?!
RAZREDNA : Jedan problem smo rešili, a što se tiče zaljubljivanja, to ćemo drugi put. Eto i
Vladimir se slaže, jel tako?(Vlada se uvređeno okrene u stranu, razred prasne u smeh)
COLE : Jasna piši: Budući da je ovo Gligoriju prva greška, odeljenska zajednica je odlučila da se
ne kažnjava. Ko je za? (Šuma ruku) Ko je protiv? (Zorica, Olivera i Đole).
RAZREDNA : E, moj Hajduk. Videla sam ja odmah da ćeš mi ulepšati život. De,de ne duri se.
Šalim se. Pošten si ti momak, ali treba da naučiš kako se druži s beogradskim svetom. Ovde su
ljudi drugačiji, ali su drugovi i ovde kao i tamo odakle si došao - dobri ili loši. I još nešto, mislim
da bi voleo da sutra provedeš ceo dan sa drugovima iz bivše škole, jel tako? Pa kad je tako,
puštam te da sutra ne dođeš na časove.
VESNA : ...(Priđe razrednoj i uhvati je za ruku) Razredna, smem nešto da Vas zamolim?
RAZREDNA : Izvoli.
RAZREDNA : Pa dobro, ali bez pričanja za vreme časova. Nemojte da ovo premeštanje bude
loše po vas i odeljenje.(Razredna napušta učionicu)
VESNA : Htela sam da te pitam jesi li gledao onaj film "Lajanje na zvezde"?
HAJDUK : Da,... e baš je glupav film! (ukapira da je lupio da ne može biti gore)
VESNA : (Začuđeno) Pa meni se baš dopao...
(Neprijatna tišina Hajduk pravi neke čudne pokrete. Posle stvarno duge pauze, počnu opet u
istom trenutku...)
VESNA : Kaži.
VESNA : pošto su već svi otišli kući ... pa malo mi je frka da idem sama ... po mislila sam ...
ovaj ... ako bi mogao ... mislim ako bi hteo ... zar nećeš da me otpratiš kući?
OFF HAJDUK : (Baš sam magarac. Trebalo je to ja da joj ponudim. Bravo, Gligorije. Ali šta je
tu je. Važno je to da smo zajedno. Joj! ... Uhvatila me je za ruku. Kako joj je ruka hladna.)(Svo
to vreme neprijatna tišina)
HAJDUK : Šta?
VESNA: Pa meni se nešto i ne ide odmah kući... Hajde da ja tebe otpratim, važi?
HAJDUK : Vesna, ja ... znaš ja ... ni meni se ne ide odmah kući ... otpratiću te ... ipak (Gledaju
se kao da će se poljubiti)... do stana.
(On se uplaši njene blizine i odmakne se brzo od nje)
VESNA : (Prasne u smeh) Baš je ovo slatko... Slušaj, mislim da je najbolje da sad svako ode
svojoj kući u protivnom će nas zaključati u školi a možda nas uvrste u inventar.
(Gledaju se. Ona ga zagrli, poljubi i brzo pobegne. Pre nego što izađe sa scene dopaci mu
vragolasto ...) Vidimo se Hajduk lepo spavaj noćas.
HAJDUK : (Ko zombi, polako se okrene publici) Ona me je poljubila... Ona je MENE
poljubila... (Izađe trkom)
(Na sceni mrak. Samo dva svetla osvetljavaju vesnu na jednoj, a Hajduka na drugoj strani
proscenijuma)
HAJDUK :Molim?
VESNA : E ćao Hajduk. Nešto sam razmišljala. Da li bi mogao da se vidiš sa prijateljima neki
drugi put... Hoćeš da idemo na kališ, danas će izgleda biti lep dan?
VESNA : (Nasmeje se) Danas sam bolesna! Ja ću odmah kod doktora, a ti dođi u dispanzer. Čim
sredim za opravdanje, idemo. Važi?!
VESNA : (Nasmeje se) Baš si blesav! Misliš da je meni prijatno? Kada sam prvi put to uradila,
gadno sam se osećala. LJigavo! Bljak! Bilo me je sramota, u zemlju da propadnem. Posle sam
videla da druge devojčice to isto rade i ne razmišljaju o tome, pa što bih ja bila izuzetak? Upravo
tada sam dobila peticu onako, bez razloga i do danas mi je nije kvario.
VESNA : Idi molim te! Šta je bre, ša smeta? On je, jadnik, zadovoljan, mi još više. Sećaš se kako
si ti prošao, ili si već zaboravio? (Lupi mu čvrgu i zagrli ga. U tom momentu ZVONO. Ulazi ceo
razred, a za njima i razredna...)
RAZREDNA : Ceo odbor odeljenske zajednice, Vesna, Đorđe i Hajduk da ostanu, ostali neka
spakuju torbe i slobodni su da idu kući. Danas umesto Biologije imamo vanrednu sednicu.
(Sačeka da izađu đaci. Na sceni ostaju Cole, Jasna, Himalaja, Vesna, Hajduk, Đole, Nevena,
Verica i razredna) Dogodilo se nešto što nisam očekivala ni u snu. Mene, vas i celo odeljenje su
izneverili, obmanuli Gligorije Pecikoza i Vesna Đukić. Pre dva dana sam Pecikozu oslobodila
nastave da bi sa drugovima iz svoje nekadašnje škole proveo dan. Istog dana Đukićeva se
razbolela i danas mi donela lekarsko opravdanje. Sve bi bilo u redu da Đukićeva i Pecikoza to
pre podne nisu bili na Kalamegdanu. Nisam htela da h kažnjavam dok ne čujem vaše mišljenje
(Neprijatna tišina)
COLE : Ko će prvi?
HAJDUK :Mi nismo pobegli. Nismo tako mislili, mi smo ... (Pauza)
HAJDUK Prezrivo pogleda Đoleta) U redu (okrene se razrednoj i vidno postiđen...) kaznite
nas. Zaslužili smo. Ja na prvom mestu. Slagao sam razrednu iako je bila fer prema meni za to
nemam opravdanje.
VESNA : Ja sam kriva! (Plačno) ja sam ga nagovorila da idemo na Kalemegdan. Molim vas
razredna reći ću vam nešto nasamo zbog čega ... (Zaplače se)
RAZREDNA : Nemoj da plačeš. Porazgovaraćemo posle, u četiri oka, mada veruj mi ja već
znam tboj razlog(Đorđe se zlobno zacereka)
COLE : (Đorđu) Šta se ti kliberiš? Drukaro jedna! I šta si ti to isto popodne tražio na
Kalemegdanu?
RAZREDNA :Tačno, Zorane. To je upravo onaj drugi razlog zbog čega je Đorđe ostao sa nama.
Da čujemo njegovo opravdanje za odsustvovanje sa nastave. No, Đorđe, da čujemo?
JASNA : Razredna, ja znam! (Razredna joj klimne glavom) On je zaljubljen u Vesnu. Pratio je to
se on sveti Hajduku i njoj.
JASNA : On moj drug?! ON? - Neka hvala! Posle ovoga ja biram društva.
COLE : Šta ćemo sada? Razredna ništa nam još niste rekli.
(Pale se svetla na sceni svi učenici uveliko pišu pismeni ceduljice lete na sve strane a profesor je
zagledan u neku knjigu. Jedna ceduljica pada ispred katedre i utom momentu je nastavnik
primećuje ali Vesna vadi situaciju...
VESNA : (Prilazi katedri. Isteže se, namešta se, uvija se.) Nastavniče, hoćete li molim Vas
pogledati da li sam dobro rešila ovaj zadatak?
VESNA : (Još više se isteže) Pa vidite ovo ovde ...(saginje se ...) Ups izvinite odvezala mi se
pertla (... nastavniku da ispadnu oči, a ona lukavo diže ceduljicu)
(Za to vreme Hajduk kipi od besa i na kraju ne uspeva više da izdrži, naglo ustaje i povišenim
tonom kaže...)
HAJDUK : Nastavniče molim vas hoćete li ovo da mi objasnite?(U razredu zavlada panika.
Ceduljice su zaustavljene na pola puta)
MATEMATIČAR : (Iznenađeno) Šta je, šta ti nije jasno... Vesnice idi na mesto.
MATEMATIČAR : (pogleda na sat) Prekidaj! Redari pokupite sveske! Dva minuta do kraja
časa. Brzo prekidaj! Brzo! Prekini!
(ZVONO. Profa izađe)
ĐOLE : (Gađa Hajduka grudvom papira) Kretenčino! Platićeš za ovo! Zbog tebe sam zaglavio,
kozo jedna! Kec mi negine, ljudi, buger ko vrata!
HAJDUK : (Đoletu) Kec ti i ovako nije ginuo. Ne bi te izvadilo ni pet pismenih. I šta sam ti ja za
to kriv?
ĐOLE : Prevršio si meru seljo! Ovo ti nije trebalo(prilazi Hajduku i zavrće mu ruku)
COLE : (Uz osmeh) Ej,ej,ej Đole. Dosta je bilo. Nemoj stalno da praviš gužvu. Hajduk je
ispravno postupio.
COLE : (Uz osmeh) Tvoj drug, Đole, i to pravi. Onaj što ti želi dobro. Idi, rashladi glavurdu! U
našem razredu nema tuče. Nema bar dok sam ja predsednik, razumeš?
ĐOLE : (Sklanjajući se) Mnogo se ti praviš Cole... Jednog dana ćeš naleteti na tvrdo.
COLE : Jednog dana, možda, ali taj dan nije danas. Idemo deco, gotovo je!(Svi izađu sem
Coleta, Hajduka i Vesne. Hajduk pođe ka Vesni, ona se besno obrecnu na njega i izađe).
COLE : Pitaj!
HAJDUK : Stvarno misliš da sam dobro uradio što sam Vesnu i matematičara prekinuo u onim
bljutavim fazonima?
COLE : Da. Ja lično nikad nisam vario takve štoseve sa profom i devojčicama.
COLE : Čudan si ti. Pa ja ti i jesam drug.(Zagrli ga, Cole dovikne Đoletu...)Đole dođi sutra kod
mene da radimo matiš.
RAZRED : SVI!
D.OLIVERA : E, nismo! Nije Zorica.
RAZRED : UUUUUU.....
VLADA INDIJANAC : Aha, bili tamo na pripremama (počne da se duva) joj ljudi što su to
genijalci. Primili me u društvo, bre pojma nemate. Evo, potpisali su mi se na gips. (Svi se skupe
oko njega da vide) (U tom momntu ulazi srpkinja na čas, svi beže na svoja mesta, samo Hajduk
priča nešto sa Vesnom)
SRPKINJA : (Pošto je upisala čas) Pecikoza i ti Đukićeva! Šta je ovo? Debatni klub? Vašar? Od
početka časa ne zatvarate usta (Prilazi im) Tako više neće moći. U buduće, na mojim časovima,
ti ćeš Đukićeva sediš sa Životićem. A mladi gospodin Pecikoza biće primoran da pazi ne bi li
zaslužio onu peticu koju toliko želi.
SRPKINJA : Ti da ćutiš! Ko te je šta pitao. (Vesna odlazi kod Himalaje) Tako, sada ćemo deco
naučiti koje su to najvažnije vrednosti kojima treba da težite. Hajde ti! Reci mi kojoj vrednosti ti
težiš u svom mladom životu?
ĐOLE: LOVI!
SRPKINJA : Čemu?
SRPKINJA : Tako je, Vasko Popa. Upravo o tom pesniku ćemo ...(Olivera vrisne)... Šta je ovo?
Dosta! Olivera kakva je ovo cedulja? Daj to ovamo. (Čita na glas) "SRPKINJA JE GODZILA"...
Ko je nažvrljao ovu svinjariju. Ko je ovo nacrtao? Saviću, ti me nećeš obmanuti. No Saviću ko je
ovo ...
SRPKINJA : Koleginice, evo vaš divni razred mi je priredio ovo. (pruži joj ceduljicu)
RAZREDNA : To sam i očekivala. U redu, taj ko je ovo izmajstorisao meni će da se javi sam. A
sada deco po drugi put ove godine imamo prinovu. Ovo je naša nova drugarica. Pošto smo već
imali priliku da primamo nekoga ne bih ponavljala ono što sam tada kazala. Nadam se da
Roberta neće da započne hajdučki kao neki ovde... Kako to da si sam Hajduk?
RAZREDNA : Divno (Namršti se) O tome ćemo posebno da pričamo. Usvajam vaš raspored
sedenja koleginice. Roberta sedi pored Hajduka. Što se tiče ove gluposti koleginice, lako ću je
rešiti. Umetnik će morati detaljno da mi objasni šta je hteo da kaže svojim delom.(Izađe)
RAZRED : OHOHOHOHOHOO
SRPKINJA : Slažem se sa tobom draga mudra devojčice. Najzad je ovaj razred dobio i nekog
pametnog. (ZVONO.Godzila izađe a deca se okupe oko Roberte)
HAJDUK : (Izdvoji Himalaju na proscenijum) Čuj ortak ova će da sedi pored tebe, a Vesna se
vraća na staro mesto, kapiraš?
ROBERTA : (Prilazi im) Čuj ti krapinac! te klinačke fazone prosipaj nekom drugom, a mene
zaobiđi. namestiću ti takav brzi voz da te pregazi da te ni čačkalicama neće pokupiti (Hajduku se
obraća) Ako je nastavnica rekla da sedimo zajedno tako će i biti. Ne plaši se ja ne jedem malu
decu.(Izađe)
VESNA: Ti uobražena možeš druge da foliraš ali mene ne! Pročitala sam te! Toliko da znaš.
ROBERTA : Briši mala, ne želim da imam posla sa ljubomornim balavicama. Obriši mleko sa
kljuna i stavi lutkice da spavaju. Ćao! (Vesna skoči, Mina je zadrži)
MINA: Smiri se Vesnice molim te. Pusti je meni za ljubav.(Roberta se izazivački nasmeje)
Hajduk molim te odvedi Vesnu.(Hajduk uzme Vesnu za ruku i odvede je)
HAJDUK : Neću!
VESNA :Slušaj ti, nemoj više da me vučeš za nos. Misliš da ne vidim?(Plačno) I tebe je ona
naduvena žaba sredila. Izbegavaš me uporno, nemaš petlju da kažeš... Eno ti je...trči za njom...
Isti si kao svi muškarci.(Hajduk se nasmeje. Vesna otrči)
MINA : (LJutito) Baš si kreten. Jednog dana ćeš se kajati, ali biće kasno. Upamti ovo budalo!
(Otrči za Vesnom)
ROBERTA : Hej Gligorije. Dođi ovamo. Naše društvo je veselije, puѕti idiote!
(Hajduk pođe ka izlazu, dočeka ga Cole)
COLE : Znaš i sam. Ono sa Vesnom ti je glupo drugarski ti kažem. Ja sam se opekao, poveo sam
se za Robertom i naseo. Ona je jedno veliko đubre. Igra se sa nama kao mačka sa miševima... Ali
ja sam došao sebi... Pomiri se sa Vesnom dok možeš... Vas dvoje ste, znaš, baš ste gotivan par!
HAJDUK usti me na miru! I ne zabadaj nos gde mu nije mesto. Ovo je moj problem...
Razumeš... Moj problem!
COLE a dobro pokušao sam... Mislio sam da ti rade klikeri a ti... krivo mi je... Izvinjotina
blesonjo, ništa nisam kazao.(Ode)
ROBERTA : (Priđe Hajduku) Hajduk hajde samnom ovi su mi dosadni. Baš su me smorili.
MARINA : Stvarno hoćeš?(Dođe do Hajduka) Baš divno! Dođi večeras. Sada spremamo jedan
komad, ima jedna uloga ko stvorena za tebe!
ROBERTA : Videla koza pozorište pa rešila da glumi!(Svi se smeju i odu. Roberta odlazeći
izgubi jednu svesku)
VLADA INDIJANAC : Hajde Marina briši imam spiku sa Hajdukom. Ajde! Tutanj.(Kad su
ostali sami...) Sve je bila Robertina ideja. Okupila je celo društvo: mene, Đoleta, Sanju, Zoricu i
debelu Oliveru. Zajedno smo te gledali ispred pozorišta, kako izigravaš bolesnog majmuna.
Roberta te je maksimalno prešla. Svi smo se ludo zabavljali. Eto sad znaš!... Kasno sam
ukapirao... a ti gledaj šta ćeš! Zaslužio sam tabanje... Zakačićemo se muški, pa ko dobije batine -
dobije... Nema ljutiš. Važi?
VLADA INDIJANAC : Sa Robertom sam raskrstio. Velika je funjara. Ispao sam degen(Vlada
izađe, Hajduk krene za njim i nađe Robertinu svesku. Stavi je na klupu a onda je uzme i počne
prelistavati i čitati...)
HAJDUK : Mom jedinom muškarcu, Matematičaru, osovino moga sunca, živote moj, najdivnija
reči koju srce moje može da izmisli. Matematičaru, ljubavi moja, ljubljeni, jedini moj ti nikada
ećeš saznati da te volim neutešno, neuzvraćenom ljubavlju... Hajduk neće u degene Roberta.
Fazon ti je maksimalan, nastavak sledi!(MRAK)
HIMALAJA : Ma kakvi crtaći, ovo je urnebes! Hajduk baš si ubo pravu stvar.
VERICA : E, upadamo mi, a mata se guši kao da ga je drmnulo srce. Drži onu ljubavnu izjavu a
ruke mu se tresu.
VLADA INDIJANAC : E a mata kad nas opazi nekako se dohvati daha pa kad poče...
VERICA : Te vidite ovo što ja doživljavam... Ta sramota, te užas... pa ja ovo u životu nisam
doživeo... Balavica jedna da ona meni tako nešto... Ama šou u boji!
MARINA : Jeste. A mi trepćemo ko žabe u pihtijama. Izruči on to sve na naše glave, pa kad se
okrenu na Robertu. Šta joj sve nije obećao : od ukora do izbacivanja iz škole.
MARINA : Društvo, vazduh postaje zagađen... (Dolaze Zorica, debela Olivera, Sandra, Đole i
Roberta)
COLE :Čujte devojčice. Dosta ste spletkarile gledajte svoja posla.(Kad su devojčice videle da su
svi protiv njih pokunjeno su otišle u drugi kraj učionice.) Nego, ajde da se mi dogovorimo za
žurku koju organizujemo ovde u školi. Znate li da je taj dan i razrednoj rođendan? (Žamor.
MRAK)
(Klupe razmeštene. Olivera sedi u jednom kraju i tamani torte, ostali su se raštrkali po
grupicama. Hajduk sam na proscenijumu. Prilazi mu VLADA INDIJANAC.)
VLADA INDIJANAC : (Nasmejano) Šta je bre? Šta si se ukipio seljo? Ama razmrdaj se malo
nisi na sahrani. Veruj mi seljo biće ti lepše.
COLE: Idi bre indijanac, dokle ćeš da ga zoveš seljo. Koji ti je to štos? Zar će za vas nekoliko
degena uvek biti koza ili selja? Odkači se već jednom.
VLADA INDIJANAC : OK. Da budemo ortaci, važi se? Šta je bilo bilo je.
VLADA INDIJANAC : Slušaj slinaro, čašu mleka pa u krevet. Ovo je žurka za velike.
COLE : Hajduk hteo sam da popričam sa tobom. Znam da nije moje da se mešam, ali da se
razumemo. Jasno je da si ti lud za Vesnom...
HAJDUK : Cole ne lež ti da izigravaš advokata. Ako si samo to hteo, onda smo završili priču.
Dosta mi je svega. Šta si se ukipio? Svakako sam planirao da večeras razgovaram sa Vesnom.
(Ulazi razredna.)
SVI : Da!
RAZREDNA : Baš lepo... Hajduk šta je stobom? Što si tako smrknut? (Hajduk ćuti) Klinci moji,
klinci, ipak je vama najteže. Cole idemo da mi skuvaš kafu.
HAJDUK : Vesna, da porazgovaramo,a? Dođi da ti nešto objasnim. Nasamo naravno bez ovih
posmatrača.
HAJDUK : Kuš! Ne turaj njušku gde joj nije mesto može lako da pukne.
VLADA INDIJANAC : Đole šta će ti ovo, šta se glupiraš? Zvala te je Zorica. Hoće da priča sa
tobom. Briši tamo.
RAZREDNA : Predivno.
COLE : Tišina molim vas. Draga naša razredna u ime odeljenja i naših radosti i tuge, uspeha i
neuspeha, poraza i pobeda sreće i razočarenja, u ime onoga što niko od nas... jer vi ste uvek bili
deo naše zajednice... što niko od nas ne može da zaboravi...srećan vam rođendan i ... ovaj... evo
vam ovo.
HIMALAJA : Uzmite razredna molim vas. Cole je ovaj govor 3 dana bubao na pamet. Ceo
razred se ubi rešavajući šta da vam pokloni a da nam neodbije... evo pitajte društvo ko je smislio
šta da vam damo. Ja od mene mogu da se očekuju samo genijalni potezi, zar vam to nije jasno?
RAZREDNA : Bremov "Život životinja"... Da li da ovo shvatim kao simboliku... šta da vam
kažem? Hvala vam za ovu knjigu, ne samo za nju već i za sve ono iz coletovog govora. ne smem
dugo da govorim jer ću da se rasplačem.
HIMALAJA : Razredna nemojte biti tužni. Evo ovi naši golupčići doći će jednog dana kod vas u
posetu isto ovako zaluđeni kao sad. Zamislite, ide ponosni tata Hajduk i vuče jedno malo
Hajduče da upiše u školu, a mama Hajdučica gura kolica sa bebom Hajdučicom. vi kao brišete
cvikere da bonje vidite Hajdučko potomstvo, a već vas muka hvata jer će još jedan hajduk da
vam zagorča dane pred penziju (Svi se smeju)
RAZREDNA : E moj himalaja, neću ja dočekati penziju - život će mi skratiti takvi kao ti. (U tom
momentu muzika se pajačava, Vladislava i njene drugarice počinju da igraju ostali viču
"klinci"...) Da, neki novi klinci.
KRAJ