Professional Documents
Culture Documents
Traumatske Povrede Potpornog Aparata Zuba
Traumatske Povrede Potpornog Aparata Zuba
Traumatske Povrede Potpornog Aparata Zuba
SEMINARSKI RAD
Traumatske povrede potpornog aparata zuba- KONTUZIJE, terapija
kontuzija.
Student:
Karović Harun
Sadržaj:
2. Trauma
3.Dentalna trauma
4.Vrste povreda mekih struktura oralne šupljine
5. Literatura
Traumatske povrede potpornog aparata zuba- KONTUZIJE, terapija
kontuzija.
Uloga periodoncijuma
Periodoncijum ima višestruku ulogu: potpornu, senzornu, nutritivnu, formativnu i zaštitnu. Potporna uloga je
jedna od osnovnih funkcija periodoncijuma. Gingivalna vlakna obezbjeđuju položaj slobodne gingive
usmjeravajući je prema zubu, a cirkularna i transeptalna sprječavaju prodiranje infekcije ka dubljim tkivima.
Alveolarna vlakna posebno kosa prihvataju okluzalne sile, pri čemu se ispravljaju i zatežu. Na taj način, sila
koja potiskuje zub u alveolu nove kosti. Osim periodontalnih vlakana, neutralisanju sila koje djeluju na zub
pomažu i drugi mehanizmi amortizacije. Krvni i limfni sudovi tokom djelovanja sile na zub preraspoređuju
tečnost mjenjajući često smjer toka krvi i limfe i na taj način apsorbuju iznenadne sile većeg intenziteta.
Hidrodinamički mehanizam prijema i apsorpcije sila se ostvaruje na principu utiskivanja tkivne tečnosti iz
periodoncijuma kroz otvore na zidu alveole u koštano-sržne prostore. Po okončanju dejstva sile, tečnost
se ponovo vraća u periodontalni prostor. Na ovaj način se efikasno amortizuju apikalnog smjera i
omogućavaju pokreti zuba.
Alveolarna kost
Predstavlja dio processus alveolaris maxillae i donje
pars alveolaris mandibulae koji obuhvata korijenove
izniklih zuba. Ovi dijelovi vilica opstaju zahvaljujući
funkciji zuba, pa prema tome nastaju nicanjem zuba, a
nestaju njihovim vađenjem. Kao i većina dugih kostiju
organizma i ovaj dio se sastoji od kompaktne kosti sa
vestibularne i oralne strane, dok je između njih
smještena spongioza u kojoj se nalazi zubna čašica ili
alveola. Na vestibularnoj površini alveolarne kosti su
ispupčenja koja odgovaraju korijenovima zuba (jugae
alveolariae). Alveola se također sastoji od ploče
kompaknte kosti (lamina dura) s većim brojem otvora
kroz koje prolaze krvni i limfni sudovi, nervni završeci i
ekstracelularna tečnost. Zid alveole se također sastoji
od dvije zone; zone „ lamelarne kosti“, koja je bliža
zubima i za nju se vezuju krajevi periodantalnih
vlakana i zone „lamelarne kosti“, koja je bliža
spongiozi i pokazuje slojevitost.
Cement
korijena zuba je mineralizovano
vezivno tkivo, sličnokosti (sadrži
32% neorganskih materija) i
mekši je od cakline i dentina. Cement prekriva anatomski korijen zuba i proža se od caklinsko-cemenne
granice do vrha korijena. Osnovna ili Šarpejeva vlakna su ugrađena u cement.
Vlakna periodoncijuma
sačinjavaju osnovna i ostala vlakna od kolagena, elastična i acidorezistentna vlakna. Osnovna kolagena
vlakna čine glavnu masu, a kolagene snopove čine aparalelne fibrile. Snopovi se prostiru u periodntalnim
prostoru u različitim pravcima ovisno od unckije. Osnovna vlakna se dijele u dvije velike grupe: gingivalna i
alveolarna vlakna. Gingivalna vlakna daju potporu marginalnom paradontu, odnosno epitelnom pripoju i
slobodnoj gingivi. Ona idu od periodoncijuma do laminae propriae gingive i obezbjeđuju neposredan
kontakt slobodne gingive i zuba..
Alveolarna vlakna pružaju otpor silama koje djeluju tokom funkcije stomatognatog sistema. Ovu grupu
vlakana sačinjavaju:vlakna alveolarog grebena, horizontalna, kosa, apikalna i interradikularna vlakna.
Vlakna avleolarnog grebena povezuju ivicu alveole i cement ispod pripojnog epitela. Sprječavaju utiskivanje
i bočno pomjeranje zuba
Ćelije
Osim vlakana, u periodoncijumu se nalaze i ćelije. To su:
1. Fibroblasti, cementoblasti, osteoblasti – sekretorna uloga
2. Nediferencirane mezenhimalne matične ćelije – progenitorne ćelije
3. Limfociti, granulociti, mastociti – odbrambena uloga
4. Epitelne ćelije/Malassezova ostrva (ostaci Hertvigove ovojnice)
Gingiva
Gingiva je dio oralne sluzokože koja prekriva alveolarnu kost gornje i donje vilice i obuhvata vratove zuba.
Dijeli se na slobodnu ili marginalnu gingivu, pripojnu gingivu i interdentalnu papilu. Slobodna gingiva je
ivičndio dio gingive koji se pruža koronarno i u vidu kragne ubuhvata zube i prostire se od ivice do ravni
koja prolazi horizontalno u nivou dna gingivalnog sulkusa. Na tom mjestu ona prelazi u pripojnu
gingivu.Između slobodne gingive i zuba je smješten gingivalni sulkus, kapilarni prostor oko cijelog zuba, čije
dno čini kraj pripojnog epitela. Na mjestu prelaska vestiularne površine zuba u aproksimalne prostore
gingiva prelazi u interdentalnu papilu. Pripojna gingiva je srasla sa alveolarnom kosti za podlogu, pa se ne
može kretati kada je u funkciji. Zdrava gingiva se pruža cervikalno duž zubne krune u vidu arkada, pri čemu
tijesno prekriva region vrata zuba, a interdentalna papila potpuno ispunjava aproksimalne prostore.
Krvni i limfni sudovi
Vezivno tkivo periodoncijuma je dobro vaskularizivano. Arterijski sudovi ulaze u periodoncijum iz alvolarne
kosti, preko gingive i kroz otvor na korijenu zuba, čitav periodoncijum ima bogatu mrežu kapilara. Venski
sudovi se pune i prazne tokom mastikacije, zavisno od opterećenja zuba. Limfni sudovi prate na uobičajeni
način tok krvnih sudova i međusobno su , u nekim regionima, povezani brojnim vezama.
Gingivu vaskulariziraju sljedeća tri izvora:
1. Supraperiostalne arteriole
2. Krvni sudovi periodontalnog ligamenta
3. Arteriole iz koštanih lamela alveolarnog grebena
Klinički znaci i dijagnoza - kod zatvorenih povreda prisutni su bol, spontan i na pritisak i otok (deformacija)
uslijed izliva krvi i limfe u povrijeđeno tkivo reaktivnog edema, promjena boje koze u plavu, zatim u zelenu i
najzad žućkastu, kad je u pitanju izliv krvi, ili blijedo žućkastu kad je u pitanju limfa. Na samom mjestu
povrede lokalna toplota je nešto povećana, a ponekad postoje i površne abrazije ali sa očuvanim
kontinuitetom dermalnog sloja. Ako dođe do infekcije mjestu povrede, javi ti će se klasični znaci zapaljenja,
praćeni jačim bolovima, otokom regionalnih limfnih žlijezda, povišenjem tjelesne temperature i jačim
poremećajem opšteg stanja. Nagnječinu karakterišu promene u korijumu i potkožnom masnom tkivu, koje
prati cijepanje zidova krvnih sudova (najčešće kapilara) s isticanjem krvi i prožimanjem okolnog tkiva u
većoj ili manjoj mjeri.
Količina istekle krvi u tkivu zavisi od;
Jačine udarca.
Vrste tkiva. Tako će jače krvarenje nastati u predjelima sa rastresitijim vezivnim tkivom (predio oka)
ili na mjestima gdje je meko tkivo u tankom sloju (lobanja, golenjača)
Postojećih bolesti organizma u momentu povrede, (bolesti srca i krvnih sudova, krvne bolesti,
hematološke bolesti itd). U tom slučaju veličina nagnječine nije u srazmjeri sa primjenjenom silom
(znatno je veća, a proces sanacije traje duže)
Energija kojom raspolaže mehaničko oruđe ili sila udarca koja se prenosi na tkiva, je također od uticaja na
težinu nagnječine. Jača sila dovodi i do cijepanja krvnih sudova u dubljim tkivima izazivajući krvne podlive.
Krvni podliv (lat. haematoma) je česta pojava kod nagnječina nastalim u rastresitom tkivu, gdje istekla krv
lakše formira šupljinu ispunjenu krvlju (hematom). Krvni podlivi u predjelu seroznih opni (lat. suguillatio) ili
sluznica (lat. suffusio), također su prisutni kod nagnječina.
Prebojenost kože na mestu nagnječine, nastaje ako je isticanje krvi iz krvnih sudova na većoj
dubini. Eritrociti u izlivu podležu dejstvu enzima i fagocitozi, a krvna boja u krvne pigmente (bilirubin,
hemosiderin, hematoidin) što dovodi do promene boje, od plavičasto-ljubičaste na početku u tamno plavu
(nakon 3 dana), do zelenkaste (nakon 5-7 dana) pa sve do žućkaste (nakon 8-10 dana). Normalna boja
kože se vraća za 10-15 od momenta nastanka nagnječine.
Otvorene povrede
Kad mehanička sila koja izaziva oštećenje tkiva prekine kontinuitet kože ili sluzokože i otkrije dublja tkiva
nastaje otvorena povreda ili rana. Dovođenje dubljih tkiva u neposrednu vezu sa spoljašnom sredinom
izloženih izlaže ih opasnosti od zagađenja, odnosno od infekcije. Osim toga, kod akcidentalnih rana
predmet često nije sterilan pa su zato ove rane potencionalno podložne infekciji. Etiološki svaki tup ili oštar
predmet može pod određenim okolnostima da nanese ranu. Svako oružje koje nanosi ranu svojim oblikom i
obimom ostavlja određeni otisak na povređeno tkivo dajući rani poseban oblik odnosno izgled. Na osnovu
prethodno pomenutog može se vršiti morfološka promjena podijela rana na sljedeće vrste:
- Vulnus punctum (tačkasta ili ubodna rana)
- Vulnus scissum (posjekotina)
- Vulnus contosum ( nagnječina)
- Vulnus lacerum (razderotina)
- Vulnus lacerocontosum (nagnječno-razderana rana)
- Vulnus morsum (ujedina)
- Vulnus conquassatum ( smrskotina
Vulnus contosum – nagnječna rana, nastaje dejstvom sile pri snažnijem udara ili padu. Pri ovoj povredi
dolazi do prskanja kože i dubljeg tkiva sa stvaranjem rane. Pored sile pritiska, na nastanak ove rane djeluje
i sila trakcije kao i sila torzije. Ivice ovakve rane su nepravilne, zupčaste, nagnječene i podlivene krvlju.
Okolno tkvio je jače oštećeno, gubi vezu sa pokrivačem i podlgoom pa se stvaraju džepovi, sporedne
šupljine i kanali ispunjeni kaogulumima i detritusom. Kod ove povrede epitel manje strada od dubljih tkiva,
sudova, mišića, nerava i koštanog tkiva. Zbog istovremene kontuzije svih ovih tkiva dolazi do spontanog
tromboziranja krvnih sudova, tako da ove rane po pravilu manje krvare od ostalih.
Dentalna trauma
Dentalna trauma predstavlja poverdu zuba, parodoncijuma i okolnih mekih tkiva poput usana, jezika itd.
Nauka koja se bavi dentalni traumama se zove dentalna traumatologija
Veliki broj dentalnih trauma je povezan sa povredom usne, gingive ili oralne mukoze. Jedna trećina
pacijenata tretiranih u hitnim stomatološkim slučajevima su zbog zbog oralnih povreda i više od polovine
tretiranih pacijenta u općim hitnim slučajevima su povezani sa povredama mekih tkiva. Denticija je
zaštićena usnama koje prekrivaju zube. Traumatske sile će biti absorbovane mekim tkivima što će
rezultovati manjom povredom zuba. Posljedice na meka tkiva će biti razne traumepoput kontuzija, abrazija,
laceracija uz avulziju tkiva u zavisnosti od smjera sile, oblika i veličine predmeta kao i snage udara.
Contusio dentis
Dentalne konkusije ne dovode do promjena u anatomiji ili funkciji zuba odmah po nastanku, več su to blaže
promjene u vidu povremene bolne senzibilnosti koja prolazi nakon nekoliko sati. Dentalna konkusija je produkt brze i
jake sile na zub i alveolarni greben koja nije dovoljno snažna da frakturira zub ili processus alveolaris. Da bi razumjeli
konkusiju zuba i njene posljedice, ključ je razumjeti da sile koje su rezultovale konkusiju su potpuno različite od onih
koje se dešavaju kod okluzalnih trauma i onih kod orodontskih kretanja. Dentalna trauma se može podijeliti na tri
potpuno različite situacije na osnovu percepcije pacijenta. U slučaju luksacije, avulzije, intruzije , ekstruzije i frakture
pacijenti teže da potraže profesionalnu pomoć. Razumno je tvrditi da su ovo slučajevi klinički dentalne traume pošto
je šteta eksplicitna i pacijenti misle da je potrebno tražiti intervenciju terapeuta.
Međutim, postoje također subkliničke dentalne traume koje obuhvataju konkusiju i subluksaciju koje ukoliko
pacijent ostane nesvjestan i time ne da značaj problemu nastavljajući sa svakodnevnim životom, pa čak i
zaboravljanjem povrede. Ponekad pacijenti negiraju traumu u određenoj regiji. Potrebno je informirati populaciji u
važnosti traženja profesionalne pomoći kada dožive minornu traumu ili udarac u zub slučajno. Kada je terapeut
obavješten od strane pacijenta koji se javio sa dentalnom traumom, terapeut mora primjeniti protokol rane kontrole
i dijagnoze sedam potencionalnih konsekvenci koje mogu nastati nakon konkusije zube i utjecati na strukturu zuba.
1. Detaljan pregled dentalnih tkiva kako bi se provjerila egistencija minimalnih napuknuća cakline ili fraktura uz
incizalni brid koje bi potvrdile konkusiju zbog koje se pacijent javio.
2. Pregled mobilnosti zuba, pogledati da li je povećana kretnja zuba iznad fizioloških granica.
3. Fotografisati zub za buduće usporedbe u eventualnoj promjeni boje zuba. Imati u cilju da se ustanovi dijagnoza
zatamnjenje krune zube uzrokovano zbog kalcifikacijske metamorfoze pulpe ili aseptična nekroza pulpe. Potrebno je
naglasiti da su ovi znakovi odgođeni za jedan duži period nakon nastanka traume.
4. Izvršiti periapikalnu radiografiju ili CT skeniranje zahvaćenog zuba kao i susjednih zuba.
5. Nakon nastanka dentalne traume izvršiti reviziju radioloških snimaka 3,6,9 i 12 mjeseca.
6. Osmotriti da li su granice pulpe ostale ravne. Ispupčenja sa fokalnim uvećanjem u kruškolikim okvirima, na koja
ukazuje homogena radiolucentna slika.
7. Provjeriti radiolucentnost homogenosti granice pulpe i njene oštrine da bi se eliminisala mogućnost kalcifikacijske
metamorfoze pulpe. Ukoliko je to slučaj granice pulpe se čine kao da blijede na snimku.
9. Pregledati da li postoje iregularna zadebljanja peridontalnog prostora kod periapikalnih tkiva zbog mogućeg
perikoronitisa ili hroničnog apikalnog periodontitisa, simptomatske ili aseptične nekroze pulpe.
10. Provjeriti integritet caklinsko-cementne granice gledanjem da li postoje iregularna radiolucentna područja koja bi
mogla biti rezultat eksterne resorpcije korijena zuba.
11. Kontrolnim pregledom svaki put u raznim vremenskim intervalima prekontrolisati promjene u boji poput
zatamnjenja krune zuba koja bi sugerirala kalcifikacijsku metamorfozu pulpe ili aseptičnu nekrozu pulpe.
Istovremeno provjeriti da li postoje roskaste tačke ili područja koje sugeriraju na internu resorpciju krune.
12. Podložiti zahvaćeni zub kao i susjedne zube testu vitaliteta i senzibiliteta pulpe. Klacifikacijske metamorfoze
pulpe će biti pozitivne samo na test tečnog nitrogena zbog njegove snage. Zahvaćena pulpa ima nervne završetke
ograđene dentinom povrgnutom displaziji što će umanjiti reakciju na standarne efekte hladnog i vrućeg.
13. Nakon sesija svaka tri mjeseca u toku jedne godine ukoliko ne dođe do promjena najvjerovatnije da dentalna
konkusija nije oštetila dentalna tkiva i izazvala 7 konsekvenci. Treba naglasiti da zamjenska resorpcija zuba, interna i
eksterna cervikalna resorpcija mogu se nakon dužeg perioda vidjeti na radiografskim slikama koje se izvode svakih
šest mjeseci do dvije godine. Nakon ovog perioda rediografske metode se mogu izvršiti svake godine.
2. Aseptična nekroza pulpe - sila konkusije može biti koncentrirana na apikalnom nivou i na taj način rupturirati
trofičke krvne sudove pulpe. Ovaj događaj može dovesti do aseptične nekroze pulpe. Pulpa umire tiho bez formiranja
gnoja jer bakterije nisu involvirane u proces. Bez dotoka krvi pulpa prolazi kroz udar ishemije, ćelije pulpe kao i
ekstracelularni matriks koaguliraju, ostajući tako neodređeni period.
7. Male pukotine i frakture cakline – nalaze se na incizalnim bridovima i njihovim uglovima. Mogu ukazivati na
dentalnu traumu. Ova vrsta konkusiji slične traume zahtijeva daljnju istragu posebno zato što osobe koje su bile
podložene ovoj vrsti traume kategorički negiraju pojavu prethodne traume.
Literatura:
1. Paradontologija – biologija, imunopatogeneza, praksa Berislav topić DDS., MR.SC PhD
2.Stomatološka protetika parcijalne proteze Dragoslav Stameković
3. Hirurgija Sava Petković
4. Osnovi morfologije zuba i dentalne antropologije
5. Textbook and color atlas of traumatic injuries to teeth Jens O Andersen, Frances M Andersen, Lars
Andersen
6. Clinical periodontology and implant dentistry Niklaus P Lang
7. A Clinical Guide to Dental Traumatology
Louis H. Berman DDS; Diplomate American Board of Endodontics, Lucia Blanco Endodontist DDS,
Stephen Cohen