Praktikum eksperimentalne psihologije III

Vježba br. 1

Utjecaj raspoloženja na
kratkotrajno pamćenje

30. ožujka 2020. g. Marijana Arbunić

UVOD

Svakodnevni život ljudi prožet je raznolikim situacijama koje u svakom pojedincu

izazivaju mnoštvo raspoloženja i emocija. Osim što daju boju životnim iskustvima, emocije i
raspoloženja imaju jak utjecaj na način odvijanja procesa obrade informacija koje su u
pristizanju, a samim time i na različite kognitivne procese. Međuovisnost raspoloženja i
kognicije pobudila je veliki istraživački interes (Gärtner i Bajbouj, 2014), a budući da je za
svakodnevno funkcioniranje od izuzetne važnosti normalno odvijanje procesa pamćenja, tj.
mogućnosti usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija (Zarevski, 1995), mnoga su se
istraživanja fokusirala na utvrđivanje mehanizama kojima emocionalna stanja djeluju na
njegove različite aspekte. Zadatak pamćenja koji se pri istraživanju takvih mehanizama
najčešće koristi je zadatak slobodnog dosjećanja u kojem se od sudionika traži da se nakon
učenja liste riječi neposredno ili s odgodom dosjete što je moguće većeg broja čestica bez
obzira na redoslijed njihova zadavanja (Zarevski, 1995). Ako se slobodno dosjećanje ispituje
neposredno nakon učenja materijala, dobiveni rezultat služi kao dobar pokazatelj
funkcioniranja kratkotrajnog pamćenja. Ono predstavlja podsustav pamćenja koji služi
zadržavanju informacija ponavljanjem dok su potrebne te njihovom kodiranju u cilju kasnijeg
uspješnog korištenja, a njegovu specifičnu ulogu organizacije i manipulacije informacijama
nazivamo radnim pamćenjem. Bitne odlike kratkotrajnog pamćenja su njegovo kratko trajanje
i ograničeni kapacitet koji iznosi 5-9 čestica (Zarevski, 1995).

Jedna od utvrđenih pojava u istraživanjima utjecaja raspoloženja na pamćenje je

podudarnost raspoloženja (eng. mood congruence). Podudarnost raspoloženja odnosi se na
bolje kodiranje ili dosjećanje onog materijala koji je po svom afektivnom tonu kongruentan
raspoloženju pojedinca u trenutku učenja (Tesoriero i Rickard, 2012). U nastojanju
objašnjavanja ovakvog efekta Bower (1983) je predložio teoriju asocijativne mreže. Ona se
temelji na ideji da su emocionalna stanja u semantičkom pamćenju predstavljena posebnim
jedinicama, tzv. čvorovima, koje karakterizira povezanost s facijalnim ekspresijama,
ponašajnim skriptama, idejama i sjećanjima koja su se pojavila u asocijaciji s tim
emocionalnim stanjem. Jednom kada je određeni emocionalni čvor aktiviran, ta se aktivacija
širi na koncepte povezane s njime čineći ih dostupnijima svijesti, a samim time i lakšima za
dosjećanje (Bower, 1983).
 Tipična eksperimentalna paradigma za ispitivanje podudarnosti raspoloženja
uglavnom se sastoji u induciranju pozitivnog i negativnog raspoloženja po čijem završetku
slijedi učenje materijala (npr. riječi) pozitivnih i negativnih afektivnih svojstava (Zarevski,
1995). Neka su istraživanja uspješno utvrdila postojanje efekta podudarnosti raspoloženja i za
pozitivno i za negativno raspoloženje - oni u pozitivnom raspoloženju dosjećaju se više
pozitivnog u odnosu na negativni materijal, dok za sudionike negativnog raspoloženja vrijedi
suprotno (Bower, 1983; Clark i Teasdale, 1985; Gilligan i Bower, 1983; Rinck, Glowalla i
Schneider, 1992). Ipak, nisu svi istraživači uspjeli demonstrirati takav efekt - neki su ga
utvrdili, ali samo za jedno od raspoloženja, kod nekih uopće nije utvrđen, a nečiji su rezultati
pokazali suprotan efekt od onog kojeg podudarnost raspoloženja pretpostavlja. Jedno od
mogućih objašnjenja takvoj nekonzistentnosti je da na upamćivanje materijala različite
valencije osim raspoloženja dodatno utječu i stabilne crte ličnosti pojedinca i mehanizmi
kojima se taj pojedinac koristi u regulaciji emocionalnih stanja (Rusting, 1998).

CILJ
Ispitati utjecaj izazivanja pozitivnog i negativnog raspoloženja na kratkotrajno pamćenje
afektivno obojanih riječi.

ISTRAŽIVAČKI PROBLEM
Ispitati postoji li razlika u uspješnosti dosjećanja pozitivnih i negativnih riječi kod sudionika
kojima je izazivano pozitivno i sudionika kojima je izazivano negativno raspoloženje.

HIPOTEZA
U skladu s efektom podudarnosti raspoloženja pretpostavlja se da će se sudionici kojima je
izazivano pozitivno raspoloženje dosjetiti više pozitivnih nego negativnih riječi, dok se za
sudionike kojima je izazivano negativno raspoloženje očekuje suprotno.
METODA

Sudionici:

U istraživanju je korišten prigodni uzorak kojeg je činilo 30 studentica druge godine

psihologije. Sudionice su po slučaju raspoređene u dvije skupine jednake veličine kojima je
inducirano različito raspoloženje.

Pribor

 Indukcija raspoloženja
U svrhu izazivanja pozitivnog (sreća) i negativnog raspoloženja (tuga/ljutnja)
korištena su dva video isječka čije je je trajanje u skladu s ranijim istraživanjem
iznosilo 5 minuta (Storbeck i Maswood, 2015). Za indukciju pozitivnog raspoloženja
korišten je video „Try Not to Laugh Watching Funny Animals Compilation, Funniest
Animal Vines 2019“, dok je za indukciju negativnog raspoloženja korišten video
„Survivors of Sexual Abuse and Assault Reveal an Important Truth“.

 Provjera indukcije raspoloženja

Da bi se utvrdilo je li video isječak pouzdano izazvao pozitivno i negativno
raspoloženje kod sudionika korišten je upitnik PANAS za procjenu intenziteta
pozitivnog i negativnog afekta kojeg trenutno doživljavaju sudionici. Upitnik se sastoji
od 20 čestica (10 kojima se mjeri pozitivni i 10 kojima se mjeri negativni afekt). Pored
svake riječi koja označava pozitivni ili negativni afekt sudionici na skali od 5
stupnjeva procjenjuju u kojoj mjeri te riječi opisuju njihovo trenutno stanje (1=uopće
ne, 5=jako). Pouzdanost upitnika provjerena je na hrvatskom uzorku; za faktor
Pozitivne emocije dobiven je Cronbach alfa koeficijent .85, a za faktor Negativne
emocije .88 (Brdar i Anić, 2010). Primjenom upitnika pokazalo se da indukcija
pozitivnog raspoloženja nije bila uspješna, odnosno procjene intenziteta pozitivnog
raspoloženja nisu se razlikovale prije i poslije gledanja videa ( Mprije= 25.6, SDprije=
4.75; Mposlije=28.5, SDposlije=6.67; t=-1.39, df=28, p>.05), za razliku od procjena
intenziteta negativnog raspoloženja koje su porasle nakon gledanja tužnog videa
(Mprije=18.40, SDprije=7.95; Mposlije=25.33, SDposlije= 7.96 t=-2.39, df=28,
p<.05).
  Riječi
U istraživanju je korištena lista pridjeva koji su preuzeti iz baze riječi formirane u
sklopu 19. Ljetne škole studenata i nastavnika Odjela za psihologiju u Zagrebu
(Tonković i Vranić, 2013). Baza sadrži procjene valencije (na skali od 1 do 7) za 784
riječi koje su dobivene na temelju procjene 60 ispitanika. Od ukupno 24 prezentirana
pridjeva, dvanaest je bilo jasno pozitivnog (M=5.99, SD=0.24), a dvanaest jasno
negativnog značenja (M=2.23, SD=0.34). Skupine pozitivnih i negativnih riječi
izjednačene su s obzirom na prosječan broj slogova (Mpoz=2.75, SDpoz=0.45;
Mneg=2.83, SDneg=0.58; t=-0.39, df=22, p>.05).
Riječi su prezentirane pomoću Power point prezentacije koristeći font veličine 80 te
stil Times New Roman. Sukladno ranijem istraživanju brzina prezentacije iznosila je
2.75 s po riječi (Gärtner i Bajbouj, 2014). Redoslijed prezentacije pozitivnih i
negativnih pridjeva je određen po slučaju.

Postupak

Ispitivanje je provedeno grupno te posebno za skupinu sudionika kojima je inducirano

pozitivno te posebno za skupinu sudionika kojima je inducirano negativno raspoloženje.
Procedura je izgledala jednako za obje skupine sudionika. Na početku ispitivanja sudionici su
zamoljeni da daju procjenu svojeg trenutnog emocionalnog stanja na PANAS skali nakon
čega je uslijedilo gledanje videa. Na završetku videa sudionici su ponovo popunili PANAS
upitnik nakon čega je uslijedila uputa za ispitivanje kratkotrajnog pamćenja. U svrhu
ispitivanja kratkotrajnog pamćenja korištena je metoda slobodnog dosjećanja. Sudionicima su
prvo prezentirane riječi nakon čega su imali jednu minutu da se pokušaju prisjetiti i zapisati
što više riječi mogu.

Uputa sudionicima nakon gledanja video isječka:

„Sada započinjemo s testom pamćenja. Vaš zadatak je da pažljivo pratite prezentaciju na

kojoj će Vam biti prikazane riječi jedna po jedna te da se nakon prezentacije pokušate
dosjetiti i zapisati što više riječi možete. Molimo Vas da tijekom same prezentacije ne
zapisujete ništa na papir. Na završetku prezentacije bit će Vam prikazn crni ekran što je Vaš
signal da možete započeti s pisanjem. Imat ćete jednu minutu da zapišete što više riječi
možete. Redoslijed riječi nije bitan.“
Tablica 1 Prikaz rezultata ispitivanja broja upamćenih riječi pozitivne i negativne valencije kod skupine kojoj je
izazvano negativno raspoloženje (tuga/ljutnja) i kod skupine kojoj je izazvano pozitivno raspoloženje (radost)

redni br. pozitivne negativne

raspoloženje
sudionika riječi riječi
1 4 5
2 5 4
3 3 2
4 3 6
5 4 3
6 4 4

negativno
7 1 4
8 7 5
9 3 5
10 5 5
11 4 4
12 4 5
13 5 5
14 5 6
15 3 6
16 6 3
17 5 7
18 1 7
19 4 6
20 6 3
21 9 6
pozitivno

22 6 5
23 8 4
24 3 7
25 4 4
26 5 5
27 7 5
28 3 5
29 2 7
30 4 5

REZULTATI

Prije provođenja adekvatnih statističkih testova u cilju pružanja odgovora na

postavljeni istraživački problem, određene su vrijednosti deskriptivnih statistika. Dobiveni
rezultati prikazani su u Tablici 2, a prosječan broj upamćenih riječi negativne i pozitivne
valencije za skupinu kojoj je izazivano pozitivno raspoloženje i za onu kojoj je izazivano
negativno raspoloženje prikazan je na Slici 1.
 Tablica 2 Prikaz deskriptivnih vrijednosti prosječnog broja upamćenih riječi (prosrj) i broja upamćenih riječi
negativne (negrj) i pozitivne valencije (pozrj) za skupinu sudionika kojima je izazivano negativno raspoloženje
(1) i za onu kojima je izazivano pozitivno raspoloženje (2)
Aggregate Results
Descriptive Statistics (PROTOKOL 3. 1.)
Variable rasp Valid N Mean Minimum Maximum Std.Dev.
pozrj 1 15 4,00 1,00 7,00 1,36
negrj 1 15 4,60 2,00 6,00 1,12
prosrj 1 15 4,30 2,50 6,00 0,96
pozrj 2 15 4,87 1,00 9,00 2,20
negrj 2 15 5,27 3,00 7,00 1,39
prosrj 2 15 5,07 4,00 7,50 0,98
pozrj 30 4,43 1,00 9,00 1,85
negrj 30 4,93 2,00 7,00 1,28

F ( 1 , 2 8 ) = ,0 4 9 0 7 , p = ,8 2 6 3 1
6

5
prosječan broj uspješno zapamćenih riječi

p o z itivn a
0
n e g a tiv n o p o z iti vn o va le n c ija
n e g a tivn a
iz a z iva n o r a s p o lo ž e n je va le n c ija

Slika 1. Prosječan broj uspješno zapamćenih riječi pozitivne i negativne valencije za skupinu kojoj je izazivano
negativno i za onu kojoj je izazivano pozitivno raspoloženje.

Kako bi se utvrdilo postoji li razlika u uspješnosti dosjećanja riječi pozitivne i

negativne valencije kod sudionika kojima je izazivano pozitivno i sudionika kojima je
izazivano negativno raspoloženje primijenjena je složena analiza varijance (ANOVA) za
mješovite uzorke. Dobiveni rezultati prikazani su u Tablici 3.
 Tablica 3 Prikaz rezultata analize varijance za ispitivanje razlika u broju uspješno upamćenih riječi pozitivne i
negativne valencije kod sudionika kojima je izazivano pozitivno i sudionika kojima je izazivano negativno
raspoloženje
Repeated Measures Analysis of Variance with Effect Sizes and Powers (PROTOKOL 3. 1.)
Sigma-restricted parameterization
Effective hypothesis decomposition
SS Degr. of MS F p Partial Non-centralit Observed power
Effect Freedom eta-squared y (alpha=0,05)
Intercept 1316,017 1 1316,017 699,654 0,000 0,962 699,654 1,000
rasp 8,817 1 8,817 4,687 0,039 0,143 4,687 0,552
Error 52,667 28 1,881
VAL 3,750 1 3,750 1,227 0,277 0,042 1,227 0,188
VAL*rasp 0,150 1 0,150 0,049 0,826 0,002 0,049 0,055
Error 85,600 28 3,057

Legenda:
raspol - glavni efekt izazivanog raspoloženja,
VAL - glavni efekt valentnosti riječi za upamćivanje,
VAL*raspol - interakcijski efekt valentnosti riječi za upamćivanje i izazivanog raspoloženja.

Utvrđen je statistički značajan glavni efekt izazivanog raspoloženja na broj uspješno

upamćenih riječi. Sudionici kojima je izazivano negativno raspoloženje u prosjeku su se
uspješno dosjetili manjeg broja riječi u odnosu na one kojima je izazivano pozitivno
raspoloženje (Tablica 3, Slika 1). Također, nije utvrđen statistički značajan glavni efekt
valentnosti riječi na broj uspješno upamćenih riječi (Tablica 3). Ni interakcijski efekt
valentnosti riječi i izazivanog raspoloženja na broj uspješno upamćenih riječi nije dosegao
statističku značajnost (Tablica 3).

RASPRAVA
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u uspješnosti dosjećanja riječi
pozitivne i negativne valencije kod sudionika kojima je izazivano pozitivno i sudionika
kojima je izazivano negativno raspoloženje. Statističkom obradom rezultata utvrđeno je da su
se sudionici kojima je izazivano negativno raspoloženje u prosjeku uspješno dosjetili manjeg
broja riječi u odnosu na one kojima je izazivano pozitivno raspoloženje. Također, pokazalo se
da, neovisno o izazivanom raspoloženju, nema razlike u broju zapamćenih riječi pozitivne i
negativne valencije. Što se tiče interakcijskog efekta valentnosti riječi i izazivanog
raspoloženja na broj upamćenih riječi, on nije dosegao statističku značajnost. Budući da se
hipotezom ovog istraživanja pretpostavilo postojanje interakcijskog efekta i budući da on nije
utvrđen, hipoteza se u potpunosti odbacuje.
 To što nije utvrđen interakcijski efekt valentnosti riječi i izazivanog raspoloženja na
broj upamćenih riječi i nije toliko iznenađujuće ako se uzme u obzir već spomenuta
nekonzistentnost nalaza u istraživanjima efekta podudarnosti raspoloženja. Ipak, pri
objašnjenju rezultata dobivenih ovim istraživanjem važno je odgovoriti na nekoliko ključnih
pitanja. Kao prvo, zašto kod sudionika kojima je izazivano pozitivno raspoloženje nije došlo
do njegovog uspješnog induciranja? Odgovor bi mogao ići u smjeru kritiziranja materijala
koji je korišten u indukciji pozitivnog raspoloženja i dovođenja u pitanje njegovog afektivnog
intenziteta, međutim, istraživanje koje su proveli Gilman i suradnici (2017), a čiji je cilj bio
utvrditi indekse uspješnosti određenih video sadržaja u izazivanju ciljanog raspoloženja,
pokazalo je da za izazivanje zabave i sreće video sa smiješnim životinjama ima najveći indeks
uspješnog induciranja. S obzirom na to, potencijalni razlog potrebno je potražiti u situacijskim
odrednicama provedbe samog mjerenja. Sudionici su na mjerenje stigli u isto vrijeme, ali je
zbog nacrta istraživanja skupina kojoj je izazivano pozitivno raspoloženje morala čekati da
završi mjerenje za skupinu kojoj je izazivano negativno raspoloženje. Moguće je da je čekanje
na mjerenje u sudionicima izazvalo dosadu i nestrpljenje te smanjilo zainteresiranost i
motiviranost za gledanje prezentiranog video materijala, pa eksperimentalna manipulacija nije
uspjela. Također, neuspješnosti induciranja pozitivnog raspoloženja moglo je pridonijeti i to
što su sudionici mogli pretpostaviti da se od njih iz nekog razloga očekuje da se dovedu
pozitivno raspoloženje. Po toj logici, isti se efekt mogao dogoditi i u skupini kojoj je
inducirano negativno raspoloženje, međutim, pri gledanju tužnog videa reakcija sudionika se
ne iskazuje u tolikoj mjeri u kolikoj i smijanje pri gledanju smiješnog videa. Sudionicima u
toj skupini vjerojatno je stoga bilo lakše dopustiti sebi da se osjećaju tužno, pa se posljedično i
manipulacija induciranja tužnog raspoloženja pokazala uspješnom.

Drugo pitanje koje traži odgovor je zašto je skupina kod koje je uspješno izazvano
negativno raspoloženje generalno upamtila manje riječi u odnosu na skupinu kojoj je
izazivano pozitivno raspoloženje. Pregledom literature može se uočiti nekoliko objašnjenja
takvog rezultata. Storbeck i Maswood (2016) navode da negativno raspoloženje može imati
nepovoljan utjecaj na verbalno radno pamćenje. Mogući razlog takvog nepovoljnog utjecaja
leži u ometajućim mislima i osjećaju brige koji prate negativno raspoloženje i koji odvlače
pojedinca od zadatka kojeg rješava (Kensinger i Corkin, 2003). Slično sugerira i model
alokacije resursa prema kojem inducirano raspoloženje smanjuje vjerojatnost dodjeljivanja
resursa pažnje zadatku pamćenja (Ellis i Moore, 1999). Lošijem pamćenju u negativnom
raspoloženju sigurno doprinosi i lučenje kortizola, glukokortikoidnog hormona koji je izrazito
responzivan na različite stresore i za kojeg je utvrđeno da se pojačano luči u situacijama koje
izazivaju negativne afekte i koje potiču strah, anksioznost, bespomoćnost i gubitak kontrole.
Čak je moguće da su neka od ovih raspoloženja inducirana gledanjem tužnog videa, jer se
materijali koji se koriste u eksperimentalnoj indukciji raspoloženja ponekad kritiziraju zbog
svog potencijala da u sudionicima izazovu više različitih raspoloženja (Rothkopf i Blaney,
1991). Za pojačano lučenje kortizola u takvim okolnostima vjerojatno je zaslužna pojačana
pobuđenost amigdale koja posredstvom sustava hipotalamus-adenohipofiza-adrenalne žlijezde
izaziva pojačano otpuštanje „hormona stresa“ (Buchanan, al'Absi i Lovallo, 1999) koji ima
nepovoljan učinak na funkcioniranje hipokampusa, strukture važne u konsolidaciji pamćenja
(Bains i sur., 2014).

Zadnje pitanje koje se postavlja je zašto u skupini kojoj je uspješno izazvano

negativno raspoloženje ipak nije došlo do efekta podudarnosti raspoloženja. Potencijalno
objašnjenje leži u tendenciji pojedinaca da održe pozitivno raspoloženje i eliminiraju
negativna emocionalna stanja, što je u skladu s najjednostavnijim teorijama motivacije
(Singer i Salovey, 1988). Takvo nastojanje vodi usmjeravanju pažnje od negativnih događaja i
asocijacija prema onima pozitivnima. Kontinuirano korištenje takvih strategija doprinosi
većoj pripremljenosti i dostupnosti pozitivnih misli i asocijacija u odnosu na negativne
(Rusting, 1998), što rezultira poništavanjem efekta podudarnosti u negativnom raspoloženju.

Jedan od nedostataka ovog istraživanja je što u eksperimentalne skupine nije odabran

veći broj predstavnika populacije. Zbog malog broja sudionika, statistička snaga ovog
istraživanja smanjena je čime se otežava utvrđivanje razlika ako one uistinu postoje. Možda bi
se korištenjem većeg uzorka utvrdili drugačiji efekti. Na tu mogućnost upućuje uočeni trend
boljeg upamćivanja riječi negativne valencije i u skupini kojoj je izazivano pozitivno
raspoloženje i u onoj kojoj je izazivano negativno. Pri korištenju malih uzoraka potrebno je
osmisliti nacrt i odabrati pribor za korištenje na način da se maksimiziraju očekivani efekti. U
ovom su se slučaju mogle koristiti riječi koje su od osobne važnosti sudionicima jer je efekt
podudarnosti u tom slučaju izraženiji (Ellis i Moore, 1999). Nažalost, takav bi postupak u
velikoj mjeri izgubio na ekonomičnosti jer bi se ispitivanje trebalo provoditi individualno, a
bilo bi potrebno provesti i predispitivanje u kojem bi se od svakog sudionika tražilo da ocjeni
važnost koju za njega ima svaka čestica na listi riječi iz koje bi se u konačnici za mjerenje
izvlačile one koje su procijenjene najvažnijima. Ako gubljenje na ekonomičnosti nije opcija,
alternativni postupak može uključivati manipuliranje uputom u smislu da se sudionicima da
do znanja da je afektivna obojanost dijela materijala za učenje u skladu s njihovim trenutnim
raspoloženjem, za što se također pokazalo da rezultira snažnijim efektom podudarnosti
raspoloženja (Ellis i Moore, 1999).

Buduća bi istraživanja, osim u smjeru eliminacije navedenih nedostataka, mogla ići i u

smjeru uključivanja muškog dijela populacije kako bi se ispitalo postoje li spolne razlike u
utjecaju valentnosti riječi i izazivanog raspoloženja na kratkotrajno pamćenje. Velik broj
istraživanja u ovom području koristila su se ženskim uzorcima, a ona koja su uključila i
muškarce ukazuju na postojanje spolnih razlika u efektu podudarnosti raspoloženja i to u
smislu da je taj efekt kod muškaraca uglavnom manje izražen ili u potpunosti odsutan (Clark i
Teasdale, 1985). Jedno od mogućih objašnjenja takve razlike je tendencija muškaraca da se i
na mentalnoj i na ponašajnoj razini udalje od svog raspoloženja, dok su žene sklone duboko
promišljati o svom raspoloženju i njegovim mogućim uzrocima (Rothkopf i Blaney, 1991).
Također, meta-analitičke studije upućuju na spolne razlike u crtama ličnosti koje su se
pokazale konzistentnima u odnosu na dob, godinu prikupljanja podataka, razinama
obrazovanja sudionika i njihovu nacionalnost (Feingold, 1994), a mnoga su istraživanja
utvrdila da razlike među pojedincima u emocionalnom procesiranju mogu biti rezultat ne
samo trenutnog raspoloženja već i relativno stabilnih crta ličnosti koje predisponiraju
pojedinca na procesiranje informacija koje su podudarne s tim crtama (Rusting, 1998).

ZAKLJUČAK
Utvrđeno je da su sudionici kojima je izazvano negativno raspoloženje u prosjeku
upamtili manji broj riječi u odnosu na one kojima je izazivano pozitivno raspoloženje.
Također, pokazalo se da ni valencija riječi ni interakcija valencije i izazivanog raspoloženja
nisu imale efekta na broj uspješno upamćenih riječi.
LITERATURA

Bains, G. S., Berk, L. S., Daher, N., Lohman, E., Schwab, E., Petrofsky, J. i Deshpande, P.
(2014). The effect of humor on short-term memory in older adults: a new component
for whole-person wellness. Advances in Mind-Body Medicine, 28(2), 16-24.

Bower, G. H. (1983). Affect and cognition. Philosophical Transactions of the Royal Society
of London, 302, 387-402.

Buchanan, T. W., al'Absi, M. i Lovallo, W. R. (1999). Cortisol fluctuates with increases and
decreases in negative affect. Psychoneuroendocrinology, 24(2), 227-241.

Clark, D. M. i Teasdale, J. D. (1985). Constraints on the effects of mood on memory. Journal

of Personality and Social Psychology, 48(6), 1595-1608.

Ellis, H. C. i Moore, B. A. (1999). Mood and memory. U T. Dalgleish i M. J. Power (Ur.),

Handbook of cognition and emotion (str. 193-210). Hoboken, NJ: John Wiley & Sons.

Feingold, A. (1994). Gender differences in personality: a meta-analysis. Psychological

Bulletin, 116(3), 429-456.

Gärtner, M. i Bajbouj, M. (2014). Encoding-related EEG oscillations during memory

formation are modulated by mood state. Social Cognitive and Affective Neuroscience,
9(12), 1934-1941.

Gilligan, S. G. i Bower, G. H. (1983). Reminding and mood-congruent memory. Bulletin of

the Psychonomic Society, 21(6), 431-434.

Gilman, T. L., Shaheen, R., Nylocks, K. M., Halachoff, D., Chapman, J., Flynn, J. J., ... i
Coifman, K. G. (2017). A film set for the elicitation of emotion in research: a
comprehensive catalog derived from four decades of investigation. Behavior Research
Methods, 49(6), 2061-2082.

Kensinger, E. A. i Corkin, S. (2003). Effect of negative emotional content on working

memory and long-term memory. Emotion, 3(4), 378-393.

Rinck, M., Glowalla, U. i Schneider, K. (1992). Mood-congruent and mood-incongruent

learning. Memory and Cognition, 20(1), 29-39.
Rothkopf, J. S. i Blaney, P. H. (1991). Mood congruent memory: the role of affective focus
and gender. Cognition and Emotion, 5(1), 53-64.

Rusting, C. L. (1998). Personality, mood, and cognitive processing of emotional information:

three conceptual frameworks. Psychological Bulletin, 124(2), 165-196.

Singer, J. A. i Salovey, P. (1988). Mood and memory: evaluating the network theory of affect.
Clinical Psychology Review, 8(2), 211-251.

Storbeck, J. i Maswood, R. (2016). Happiness increases verbal and spatial working memory
capacity where sadness does not: emotion, working memory and executive control.
Cognition and Emotion, 30(5), 925-938.

Tesoriero, M. i Rickard, N. S. (2012). Music-enhanced recall: an effect of mood congruence,

emotion arousal or emotion function?. Musicae Scientiae, 16(3), 340-356.

Zarevski, P. (1995). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.