Professional Documents
Culture Documents
Uvod U Savremene Teorije Društva - Skripta Za Studente - II Godina - PDF - (ORGINAL) PDF
Uvod U Savremene Teorije Društva - Skripta Za Studente - II Godina - PDF - (ORGINAL) PDF
Giaens
^ ■ i— i i i v / 1 i i
$ * V
< •>
CEMTAR Z f l IJ O flV flftK U DELATNOBT
Sociologija
Teorijsko mišljenje
u sociologiji
M a k s Veber: p rotestan tsk a etika
Teorijske dileme
Prva dilem a: struktura i delanje
D ru g a dilem a: konsenzus i konflikt
T reća dilem a: problem rod a
C etvrta dilem a: oblikovanje m odern og sveta
Novije teorije
P ostm odern istička teorija
M išel F uko
O sta la gledišta
Jirgen H ab erm as: d em o kratija i javn a sfera
U lrih B ek : rizično društvo
M an u el K astels: m režna ekon om ija
En ton i G id en s: društvena refleksivnost
Zaključak
Rezim e
P itanja z a dalje razm atranje
Sira literatura
Internet linkovi
Poglavlje 21: Teorijsko mišljenje u sociologiji
Evaluacija
ekonomskih mehanizama, i na neki način
još važniji od njih, nalazi se uticaj nauke i bi- Koje je tumačenje modernih društava is-
rokratije. Nauka je uticala na razvoj tehno- pravno, Marksovo ili Veberovo? Teoretičari
logije, što će, najverovatnije, biti slučaj i u su i s tim u vezi podeljeni. U prethodnom
svakom budućem socijalističkom društvu. okviru navedene su neke razlike između ova
Birokratija predstavlja jedini način za uspe- dva tumačenja. (Mora se imati na umu da u
šno organizovanje velikog broja ljudi, pa se, okviru svakog tumačenja postoje varijacije i
stoga, neizbežno širi, uporedo sa ekonom- da se ne bi svi teoretičari složili sa svim stav-
skim i političkim rastom. Razvoj nauke, mo- kama.)
derne tehnologije i birokratije Veber naziva Razlike u mišljenju između marksista i ve-
zajedničkim imenom: racionalizacija. Racio- berijanaca prožimaju mnoge oblasti sociolo-
nalizacija podrazumeva organizaciju dru- gije. One utiču ne samo na to kako analizi-
štvenog i ekonomskog života u skladu s na- ramo prirodu industrijskih društava, već i
čelima efikasnosti, a na bazi tehnološkog na naše gledište o zemljama u razvoju. Po-
znanja. red toga, ova dva gledišta povezana su s raz-
balo da se bavi pitanjem na koji način de-
mokratija sprečava potpunije učešće žena u
društvenom životu. U većini parlamenata,
na primer, samo je mali broj žena. Isto ta-
ko, mnoge političke debate zanemaruju pi-
tanja od značaja za žene. U svom najznačaj-
nijem delu, Teorija komunikativnog delanja
(1986-8), Habermas skoro da i ne spomin-
je pitanje roda. Nensi Frejzer (1989) ističe
da u svojoj raspravi o demokratiji, Haberm-
as tretira građanstvo kao da je radno neu-
tralno. A, zapravo, građanstvo je razvijano
na način koji je mnogo više favorizovao
muškarce nego žene. Pozicija žene u okviru
porodice, na primer, i dalje je podređena
muškarcu. Stoga je nejednakost u porodici
direktno povezana s demokratijom u javnoj
sferi.
M išel Fuko
Zaključak
SUVREMENA
SOCIOLOGIJSKA
TEORIJA
EKONOMSKI DETERMINIZAM
HEGELIJANSKI MARKSIZAM
GYORGYLUKACS
A N TO N IO GRAMSCI
KRITIČKA TEORIJA
GLAVNE KRITIKE
GLAVNI DOPRINOSI
KRITIKA KRITIČKE TEO RIJE
IDEJE JU RG EN A HABERMASA
STRUKTURALNI MARKSIZAM
KRITIKA OSTALIH M ARKSISTIČKIH TEORIJA
PRINCIPI STRUKTURALNO G MARKSIZMA
PONOVNA ANALIZA MARXA: DJELO LOUISA ALTHUSSERA
N IC O S POULANTZAS: PRIVREDA, POLITIKA IID EO LO G IJA
KRITIČKE REAKCIJE NA STRUKTURALNI MARKSIZAM
SAŽETAK
U 3 . sm o p o g lav lju rasp rav ili širenje kon fliktn e teo riji k ao reak cije n a neke
p ro b lem e stru k tu raln o g fu n kcion alizm a. O sn ovn i n ag lasa k u to m p o g lav lju osn i-
v a o se n a tvrdn ji d a, iak o se kon flik tn a te o rija m ože p o v ezati s m ark sističk o m
trad icijo m , o n a p red stav lja p riličn o siro m ašn u verziju te teorije. U o v o m ćem o
p o g lav lju razm o triti različite varijacije so cio lo gijsk ih te o rija k o je bo lje o d raž av a ju
M a rx o v e id eje. K ak o će se u sk o ro u stan oviti, M a rx o v utjecaj nije b io jed n o zn a-
čan. B u d u ći d a je n jegov a teo rija sveo bu h vatn a, razni su te o re tič ari m o g li tvrditi
d a rad e u sk lad u s u sm jeren jim a k o ja nalaze u n jegov om rad u . U biti, iak o sv atk o
o d njih tvrd i d a je p ravi n asljed n ik M a rx o v e teorije, m eđu n jim a o sta je i n ad alje
m n o g o n ep rem ostivih razlika.
U biti, mnogi vjeruju da Engels nije uspio razumjeti sve suptilnosti Marxovog rada.
Poslije Marxove smrti, Engels je postao vodeći glasnogovornik marksističke teorije i na
mnogo načina je iskrivio i pretjerano pojednostavio.
Budući da su neki od Marxovih radova uznemirili prusku vladu, francuska je vlada
(na zahtjev pruske vlade) protjerala Marxa 1845. godine, i on se preselio u Bruxelles.
Njegov radikalizam raste, te on postaje aktivni član internacionalnog revolucionarnog
pokreta. Također se povezuje i s Ligom komunista i uskoro biva zamoljen da napiše
dokument (s Engelsom) u kome bi izložio ciljeve organizacije. Rezultat je bio Kom uni-
stički m a n ife sf\ 848. godine, rad pun zvučnih političkih parola (na primjer, "Radnici svih
zemalja, ujedinite se!").
1849. godine, Marx odlazi u London i, poslije propasti političkih revolucija iz 1848.
godine, počinje se povlačiti iz aktivne revolucionarne djelatnosti i okretati se ozbiljnom
i detaljnom istraživanju funkcioniranja kapitalističkog sistema. 1852. godine započinje
u Britanskom muzeju u Londonu svoja čuvena proučavanja radnih uvjeta u kapitalizmu.
Rezultat njegovih proučavanja bio je Kapital u 3 sveska, od kojih je prvi objavljen 1867.
godine; druga dva sveska izdana su poslije njegove smrti. Tih godina živio je u
siromaštvu, jedva osiguravajući preživljavanje malim prihodom koji je priskrbljivao
pisanjem i uz Engelsovu pomoć. 1863. Marx se ponovno uključuje u političku aktivnost,
priklanjajući se Internacionali, međunarodnom radničkom pokretu. Uskoro je postao
najvažniji lik toga pokreta i posvetio mu mnoge godine rada. Bivao je sve poznatiji i kao
vođa internacionale i kao autor Kapitala. Međutim, raspad Internacionale 1876. godine,
neuspjeh raznih revolucionarnih pokreta i bolest obrušili su se na Marxa. Njegova žena
umire 1881., kćerka 1882., a sam Marx umro je 14. ožujka 1883. godine.
N a p rim jer, u trećem izd an ju knjige The Structure o f Sociological Theory (Struktu-
ra sociologijske teorije), J . T u rn er p osveću je sam o n ek o lik o stran ica k ritičkoj
teo riji, p a ip a k o sjeć a ob avezu d o d ati u bilješci: "N isam p re tje ran o sk lo n ovoj šk o li
m išljenja" (1 9 8 2 .:4 1 7 ). V ažn o je, m eđutim , u očiti d a u d žben ici u o v o m p o d ru č ju
sa sim p atijo m rasp rav ljaju o n ajn ovijim ob licim a razv o ja u p o d ru č ju so c io lo šk ih
teo rija, u o v o m slučaju o p o ra stu različitih u sm jeren ja n e o m ark sističk ih te o r ija .1
P osvetit ćem o p o seb n u p ažn ju so cio lo šk im elem en tim a u m ark sističk im teo rija-
m a o k o jim a ćem o rasp rav ljati. P arafraziraju ći k o m en tar H en ri L e fe b v re a o M a r-
x u (1 9 6 8 .), p o n o v it ćem o d a u n eo m ark sizm u p o sto ji so c io lo g ijsk a te o rija, n o svi
tip o v i n eo m ark siza m a nisu isto d o b n o i so c io lo g ijsk a teorija.
U o v o m p o g lav lju slijed it ćem o skicu koju je u p o trije b io B en A g g er ( 1 9 7 8 .; vidi
ta k o đ e r i B o tto m o re , 1 9 8 3 .) u svojoj knjizi o m o d ern o m m ark sizm u . N a š je cilj
d ati p regled razn o lik o sti ra d o v a nastalih u okviru n eo m ark sističk e so c io lo g ijsk e
teo rije. P rvo, u k ratk o ćem o rasp rav iti o ek o n o m sk im d eterm in istim a. N jih o v se
rad ne o d n o si d irek tn o na so cio lo g iju , već ilu strira stavove k oje za stu p a ju m n o g i
n eo m ark sističk i so c io lo zi razvijaju ći svoje o so b n e o rijen tacije. D ru g o , raz m o trit
ć em o neke p rim jere ran o g h egelijan sk o g m ark sizm a, o so b ito d je la G y o rg y a Lu-
k ac sa i A n ton ija G ram scija. N jih o v a važn o st je u tom e što su p o k u šali in tegrirati
su bjektivn u dim enziju s trad icio n aln im m ark sističk im in teresom za o b jektivn e,
m aterijaln e stru kture. T reće, razm o trit ćem o kritičku ili F ran k fu rtsk u šk o lu , k o ja
je ran o h eg elijan sk u kritiku p reo k ren u la u p o tp u n u reviziju m ark sističk e teo rije . U
vezi s iznijetim , k o m en tirat ćem o d jela on ih koji su se tru d ili p ro širiti trad icio n al-
ne m arksističke in terese n a isp itivan je in dividu aln ih fen o m en a. Pažnju će m o po-
sebn o p o sv etiti d jelu su vrem en o g k ritičara Jiirg e n a H ab e rm asa. C e tv rto , rasp rav it
ć em o o stru k tu raln o m m ark sizm u k oji p red stav lja reak ciju n a h egelijan sk e revizio-
niste i p o v ra tak on o m e što n av ed en i teo retičari nazivaju M a rx o v im "stvarn im "
in tereso m za p o d sv jesn e struktu re. Peto, u n astavku ćem o razm o triti neke o d
ra d o v a n astale u in stitu cion aln o j n eo m ark sističk o j ek o n o m iji k oji su relevan tn i za
so c io lo g iju (na prim jer, B aran i Sw eezy, 1 9 6 6 .; B raverm an , 1 9 7 4 .; B u raw oy ,
1 9 7 9 .). S esto , rasp rav it ćem o tak o đ er i neke rad o v e n astale u o k v iru h isto rijsk i
u sm jeren o g m ark sizm a (na prim jer, W allerstein , 1 9 7 4 .; 1 9 8 0 .). N a p o slje tk u , d o-
tak n u t ćem o jed an o d najn ovijih razvoja u n eo m ark sističk o j teo riji. T ije k o m
iz lag an ja n av est ćem o i važnije kritike ovih m arksističkih teorija.
EKONOMSKI DETERMINIZAM
M a rx se n a m n o g o m jesta u svo jim rad o v im a o g lašav ao k ao e k o n o m sk i d eterm i-
nist; čin ilo se d a sm atra ek o n o m sk i sistem izvan red n o zn ačajn im i d a on d eterm i-
n ira sve d ru ge sek to re u d ru štvu - p olitik u , religiju , sistem e id e ja itd. Iak o je M a r x
u v iđ ao d a je ek o n o m sk i sek to r stvarn o najbitniji, barem u k ap italističk o m d ru štvu ,
k ao d ijalek tičar nije m o g ao im ati u p o tp u n o sti d eterm in istički stav, jer je d ijalek -
tik a sh vaćan je k oje tvrdi d a p o sto ji k on tin u iran i p o vratn i tijek i u zajam n a in terak-
cija izm eđ u različitih sek to ra d ru štva. P olitika, religija i slični fen o m en i ne m o g u
HEGELIJANSKIMARKSIZAM
E k o n o m sk i d eterm in izam je, uslijed m n o go b ro jn ih k ritik a k oje sm o u p rav o naveli,
p o stu p n o p o č e o gubiti zn ačaj, a m n ogi teo retičari razvijaju d ru g e varijan te m arksi-
stičke teo rije. Je d n a g ru p a m ark sista u p o tra zi za su bjek tivn im o rije n tac ija m a
v ra ća se h egelijan sk im k orijen im a M a rx o v e teorije, želeći n ad o p u n iti sn agu ranih
m ark sista s ob jektivn im , m aterijaln im n ivoom . R an i h egelijan sk i m ark sisti težili su
o b n av ljan ju d ijalek tik e izm eđu subjektivnih i objektivn ih a sp e k ata d ru štv e n o g
živo ta. N jih o v in teres za subjektivne činioce p o stav io je osn o v icu za k asn iji razvoj
kritičke teorije k o ja se g o to v o u p o tp u n o sti u sm jerila na su bjektivn e čin ioce.
T a k a v tip h e gelijan sk o g m ark sizm a m ogu ilu strirati m n o g o b ro jn i m islio c i (na
p rim jer, K arl K o rsch ), n o m i ćem o se u sred o to čiti na rad je d n o g k oji je im ao vrlo
veliki zn ačaj - n a rad G y o rg y a L u k acsa, a p o se b n o n a n jegov u k n jigu Povijest i
klasna svijest (1 9 2 2 ./1 9 6 8 ., p rijev o d 1 9 7 2 .). T a k o đ e r ćem o se u k ratk o o sv rn u ti i
n a id eje A n ton ija G ram scija.
Gyorgy Lukacs
U ran o m 2 0 . sto ljeću p ažn ja m arksističkih m islilaca bila je o g ra n ič e n a p retežn o na
M a rx o v e k asn ije, p rije svega, ek on om sk e rad o v e kak av je, n a p rim jer, K apital
( 1 8 6 7 ./1 9 6 7 ., p rijevo d u raznim izd an jim a). R an i rad M a r x a Ekonom ski i filozof-
ski rukopisi iz 1844. (1 9 3 2 ./1 9 6 4 .) k o ji su m n ogo više bili p o d u tjecajem hegeli-
jan sk o g su bjektivizm a, m ark sističk im m isliocim a u glavn o m su bili n ep o zn ati. O t-
krivan je ru k o p isa i n jih ovo ob javljivan je 1 9 3 2 . g o d in e p re d stav ljalo je velik p reo-
kret. M e đ u tim , u 1 9 2 0 -im g o d in am a, L u k acs je već bio n ap isao svoj g lavn i rad u
k o jem je n ag lasio subjektivnu stran u M a rx o v e teorije. M artin J a y n ag laša v a to na
slje d eći n ačin : "P ovijest i k lasn a svijest je na n ek o lik o fu n d am en taln ih n ačin a
an tic ip irala filo zo fsk e im p likacije M a rx o v ih Rukopisa 1844., k o ji su ob jav lje n i tek
jed n u d ecen iju kasn ije" ( 1 9 8 4 .:1 0 2 ).
O sn o v n i d o p rin o s L u k ac sa m arksističkoj teo riji leži u razvijanju dviju osn ovn ih
id e ja - ideje reifikacije i ideje o klasn oj svijesti. O d sam o g p o č e tk a sv o g a ra d a
L u k ac s v eo m a jasn o tvrdi d a ne o d b acu je u p o tp u n o sti rad o v e e k o n o m sk ih m ar-
k sista o reifik aciji, n ego sam o p o k u šav a p ro širiti i p ro d u b iti njih ove id eje. L u k ac s
zap o čin je s m ark sističk im k o n cep to m o ro b am a, koji ozn ačav a "o sn ovn im , struk-
tu raln im p ro b lem o m k ap italističk o g d ruštva" (1 9 2 2 ./1 9 6 8 .:8 3 ). R oba je u o sn ovi
o d n o sa m eđu Ijudim a koji p o stu p n o p očin ju vjero vati d a o n a p o staje stvar k o ja
im a ob jektivn u d ato st. U k ap italističk o m d ru štvu lju d i u in terak ciji s p riro d o m
p ro izv o d e različite p ro izv o d e ili rob e (na prim jer, kruh, au to m o b ile , film ove).
M e đ u tim , lju d i p o stu p n o gube sp o zn aju o tom e d a on i sam i p ro izv o d e sp o m en u te
ro b e te im zap o čin ju p rid av ati n eku p o seb n u vrijedn ost. V rijed n o st se p očin je
sh vaćati k ao d a je p ro izv ed en a na tržištu koje je n eo visn o o ak terim a. F etišizam
ro b a je p ro c es kroz k oji ro b a i tržište zad o b iv aju n eo visn o ob jek tiv n o p o sto ja n je
k o je im p rid aju ak teri u k ap italističk o m d ruštvu . M a rx o v k o n ce p t fetišizm a ro b a
p o staje o sn o v L u k ac sev o g k o n cep ta reifikacije.
O sn o v n a razlik a izm eđu fetišizm a robe i reifik acije je u širini d vaju k o c e p ata .
D o k se p rvi k o n cep t o gran ičav a na ek on om sk e in stitucije, d ru g i k o n ce p t L u k ac s
p rim jen ju je n a sve nivoe d ru štv a - na državu, zak on i na e k o n o m sk o p o d ru č je . Ista
se d in am ik a p rim jen juje na sve ostale sektore k ap italističk o g d ru štv a: lju d i jed n o-
stav n o p očin ju v jero v ati d a socijaln e stru kture im aju svoj nezavisni život te im
zb o g to g a p rid aju objektivn i k arak ter. L u k acs na sljedeći način o b ja šn jav a taj
p ro ces:
"U kapitalističkom društvu, čovjek se konfrontira s realnošću ’izgrađenom’ od njega
sam oga (kao član klase) koja mu se prikazuje kao prirodni fenomen, njemu stran; on je
u potpunosti podređen tim ’zakonima’; njegova aktivnost podvrgnuta je eksploataciji
nezaustavljivog zadovoljavanja određenih individualnih zakona za njegove osobne (ego-
istične) interese. Međutim, dok ’djeluje’, on, po prirodi stvari, ostaje objekt, a ne
subjekt događanja"
(Lukacs, 1922./1968.: 135).
Antonio Gramsci
T alijan sk i m ark sist A n ton io G ram sci tak o đ er je im ao zn ačajn u u lo g u u p rijelazu
o d p ozicije e k o n o m sk o g d eterm in izm a p rem a m od ern ijim m ark sističk im staja-
lištim a, iak o n jegov a teo rija nije tak o b o g a ta k ao L u k acse v a (Salam in i, 1 9 8 1 .).
G ra m sc i k ritizira m arksiste tvrdeći d a su "d eterm in isti, fatalisti i m eh anisti"
( 1 9 7 1 .:3 3 6 ). N a p isa o je esej "R ev olu cija p rotiv K apitala" (1 9 1 7 ./1 9 7 7 .) u k o jem
slavi "p o n o v n o buđ en je p olitičke volje usm jeren e p rotiv e k o n o m sk o g determ in iz-
m a onih koji su red u cirali m arksizam sam o na h istorijsk e zak on e izvučene iz
M a rx o v o g n ajp o z n atijeg d jela [K apitala\ (Jay, 1 9 8 4 .: 15 5 ). Iak o G ra m sc i p rizn aje
d jelo van je h istorijsk ih p rav iln o sti, o d b acio je id eju a u to m a tsk o g ili n eizb ježn o g
h isto rijsk o g razvoja. U to m sm islu, m ase se m o raju aktivno an g ažirati u k o lik o žele
o stv ariti so cijaln u revo luciju. M e d u tim , d a bi d jelo v ale, m o raju biti svjesne svo je
o so b n e situacije i p riro d e sistem a u kojem žive. P rem a tom e, iak o G ra m sc i p rizn a-
je zn ačaj stru ktu raln ih čin ilaca, p o seb n o ek on om ije, on ne vjeru je d a će sam o
d jelo v an je tih strukturaln ih čin ilaca d o v esti m ase d o p obu n e. M a se m o raju razviti
rev o lu cio n arn u id eo lo giju , no on e to ne m o gu u činiti sam e. V id ljiv o je d a G ra m sc i
d jeluje sa stan o v ito g elitističk o g stajališta, sm atraju ći d a će sp o m en u te id eje gene-
rirati in telek tu alci, k oji će ih zatim p ro širiti m eđu m ase i tim e d o v e sti d o svrsis-
h od n ih ak cija. M ase nisu u stan ju sam e gen erirati takve id eje, on e ih jed in o m o g u
isk u siti u p rak si. N ije d o v o ljn o d a m ase im aju svijest o svojim o so b n im ciljevim a;
on e treb aju p o m o ć socijaln ih elita. M e đ u tim , o n d a k ad a p ad n u p o d u tjecaj tih
id eja, p reu zet će akcije k oje će ih d ovesti d o socijaln e revolu cije. G ra m sc i je, k a o i
L u k acs, n asto jao p ro u čav ati kolektivn e id eje, više n egoli so cijaln e stru k tu ra, ka-
k va je, n a p rim jer, ek on om ija, a o b a su m islio ca d jelo v ala u ok v iru trad icio n aln e
m ark sističk e teorije.
O sn ovn i G ram scijev k o n cep t k o ji reflektira n jegov h egelijan izam je k o n cep t
h egem o n ije. P rem a njem u, "..n ajbitn iji d o p rin o s n ajv ećeg d ijela m o d ern e filo zo fije
p raxisa /po v eziv an je m isli i akcije/ je h isto rijsk o -filo zo fsk i k o n cep t ’h eg e m o n ije ’"
(1 9 3 2 ./1 9 7 5 .:2 3 5 ). G ram sci d efin ira hegemoniju k ao k u ltu rn o v o d stv o k oje vrši
k lasa na vlasti. O n razlikuje h egem on iju od p risile k o ja p re d stav lja "p rim jen u
zak o n o d av n e ili izvršne vlasti ili p olicijsk u in tervenciju" (G ram sci,
1 9 3 2 ./1 9 7 5 .:2 3 5 ) . E k o n o m ističk i m arksisti p ren aglašav ali su e k o n o m iju i p risiln e
asp e k te d ržavn e d om in acije. N a su p r o t njim a, G ram sci n ag laša v a "’h e g e m o n iju ’ i
ku ltu rn o v o d stv o " (1 9 3 2 ./1 9 7 5 .:2 3 5 ). A n alizirajući k ap italizam , G ram sci želi po-
kazati k ak o neki in telek tualci, rad eći za d o b ro b it k ap italista, p o stižu ku ltu rn o
v o d stv o i p rista n ak m asa.
K o n c ep t h egem on ije p om aže n am ne sam o d a razu m ijem o p o jam d o m in acije,
tj. vlasti u k ap italizm u , n ego nas tak o đ e r m ože orijen tirati i u G ram scijev im
razm išljan jim a o revoluciji. U revoluciji nije d o v o ljn o o stv ariti k o n tro lu sam o n ad
ek o n o m ijo m i državnim a p a ra to m ; p o treb n o je tak o đ e r o stv ariti k u ltu rn o v o d stv o
nad o sta tk o m d ruštva. U tom e G ram sci vid i najvažn iju u lo g u kom u n ističk ih
in telek tu alaca i kom u n ističke p artije.
U n astavk u ćem o p o sv etitit pažn ju kritičkoj teoriji, k o ja je n astala iz ra d a
h egelijan sk ih m ark sista, na p rim jer, L u k ac sa i G ram scija, i k o ja je o tišla jo š d alje
o d trad icio n aln ih m arksističkih k orijen a e k o n o m sk o g d eterm in izm a.
STRUKTURALNI MARKSIZAM
S tru k tu raln i m ark sizam se n ajčešće p ovezuje s g ru p o m fran cu sk ih m ark sista (na
p rim jer, L o u is A lth usser, N ic o s P oulan tzas i M a u ric e G o d elier) p a se sto g a često
n aziva fran cu sk im stru k tu ralizm om . M eđ u tim , k ak o ovaj p ristu p im a m n o g o
p rista lic a i izvan Fran cu ske, m i ćem o ovu šk o lu zvati šk o lo m stru k tu ra ln o g m ar-
ksizm a.
K ak o sam o im e su gerira, strukturalni m arksizam p re d stav lja sp ajan je dviju
šk o la - m ark sizm a i stru ktu ralizm a. Stru k tu ralizam p ro u č av a skrivene, d u bin sk e
stru k tu re d ru štv en o g života. K asnije ćem o vidjeti d a on o b u h v aća širo k i rasp o n
vrlo ko m p liciran ih id eja. U 9. p oglavlju , uz d etaljn u rasp rav u o stru k tu ralizm u ,
raz m o trit ćem o i o d n o se izm ed u stru ktu ralizm a o p će n ito i stru k tu ra ln o g m arksiz-
m a. V id jet ćem o d a, iako ove dvije orijen tacije im aju m n o g o to g a zaje d n ičk o g ,
p o sto je i zn ačajn e razlike. N a š je in teres ovdje usm jeren na p ro u čav an je on e vrste
m ark sizm a k oji p red stav lja stru k tu raln i m ark sizam ; kasn ije ćem o rasp rav lja ti o
ovoj o rijen taciji k ao o vrsti struktu ralizm a.
Su m iraju ći, m ožem o u tvrd iti d a su, od b acu ju ći h u m an ističk i m ark sizam , struk-
tu ralisti jasn o izrazili in teres za strukture k ap italističk o g d ru štva. U n astavk u ćem o
izložiti osn o v n e p o stav k e stru k tu raln o g m ark sizm a u p ozitivn ijem svijetlu.
4 M eđu onim a koji uočavaju kontinuitet u M arx o v o m radu su M esz aro s (1 9 7 0 .), O llm an (1 9 7 6 .)
i W allim an (1 9 8 1 .), a oni koji sm atraju da u M arxovu radu p ostoji diskontinuitet uključuju M cM u rtyja
(1 9 7 8 .) i G an d y ja (1 9 7 9 .). Zanim ljivu srednju poziciju razvija B arbalet, koji drži d a, iak o u M arxo v im
osn ovnim kon cep tim a p o sto ji kontinuitet, te iako rani rado vi stvarno predstavljaju osn ovicu kasnijih
rad o v a, isti se k on cep ti "razum ijevaju u raznim teorijskim okvirim a u raznim stad ijim a M a rx o v o g
razvoja" ( 1 9 8 3 .:2).
K a k o sm o vidjeli, najran iji i n ajo pćen itiji o d g o v o r na ovu tem u bio je d a je
M a r x sm atran ekonomskim d eterm in istom , što je stav koji p o sto ji u m n ogim
k ru go v im a sve d o d an ašn jeg d an a. M e đ u tim , n ajn ovije in terp retacije M a r x a , k oje
su izrad ili kritički teo retičari, ali i d ru gi, n egiraju d a je M a rx bio ili čak i m o g ao
biti ek o n o m sk i determ in ist. Prvo, m ože se zastu p ati stajalište d a, iak o je M a rx
velik d io svoje pažn je u sm jerio na ek on om sk u dim enziju k ap italizm a, to ne znači
d a će isti fak to r biti d o m in iraju ći i u d ru gim socijaln im sistem im a. S to g a se m ože
tvrditi d a je M a rx o v o u sred o to čen je na ek on om iju sp ecifičn o za k ap italiza m zb og
o g ro m n o g so c ija ln o g zn ačenja koji ek o n o m ija im a u to m p o se b n o m so c ija ln o m
sistem u.
D ru g o , u p itn o je d a li je M a rx stvarn o p o sv etio tolik o m n o g o p ažn je ek on om -
skim d im en zijam a k ao što m nogi m isle. K a d a M a rx piše o p ro izv o d n o j ak tivn o sti,
_ c j\ y m b f h
rjlACHHK
G LA V A 5
SAVREM ENE GRAND-TEORIJE (2)
Neomarksističke teorije
Civilizacijski proces
Kolonizacija sveta života
Moloh modernosti
Sažetak
Literatura za dalje čitanje
NEOMARKSISTIČKA TEORIJA
Mnogi sociolozi dugo su sledili Marksa. Međutim, iz mark-
sizma se tokom godina razvio čitav niz različitih socioloških pra-
vaca, što je omogućilo nastanak većeg broja neomarksističkih te-
orija. Iako nisu sve neomarksističke teorije ponudile grandiozni
narativ, neke od njih, uključujući i dve teorije kojima ćemo se
baviti ovde, slede Marksa u tome što zahvataju veliki istorijski
period i ukazuju na jedan specifičan društveni problem za koji
bi sociologija kao nauka trebalo da pronađe rešenje.
Kritička teorija i pojava kulturne industrije
Prve verzije kritičke teorije javile su se 1923. godine na In-
stitutu za društvena istraživanja u Frankfurtu. Međutim, tokom
1930-ih godina, Institut su preuzeli nacisti, a teoretičari koji u
na njemu radili bili su prisiljeni da napuste Nemačku. Mnogi
od njih doselili su se u SAD, gde su i nastale neke od najvažnijih
ideja kritičke teorije. Po završetku Drugog svetskog rata, mnogi
od ovih teoretičara vratili su se u Nemačku.
Kako samo ime kazuje, kritički teoretičari su društveni (i in-
telektualni) kritičari. Oni u tom pogledu slede Marksa koji je
i sam bio kritičar kapitalizma. Glavni predmet Marksovog rada
(teorijskog i praktičnog) bio je kapitalistički privredni sistem.
Razlog tome je to što je u doba u kome je Marks živeo (doba u
kome je industrijska revolucija bila na svom vrhuncu) ekonomi-
ja imala ogromnu važnost za ljudske odnose. Međutim, kritička
teorija zasnovana je na ideji da je u rasponu od pola veka koji
je protekao između objavljivanja Marksovog Kapitala i trenut-
ka kada su počele da se objavljuju prve studije koje su proizašle
iz kritičke škole, kapitalizam kao sistem prošao kroz dramatične
promene. Najvažniji aspekt promene sastojao se u tome što je
sve veći značaj počela da dobija kultura, a ne ekonomija. Lju-
di su sve više potpadali pod uticaj i kontrolu kulturnog, a ne
ekonomskog sistema. Otuda se kritička škola ne usredsređuje na
ekonomiju (na šta su mnogi Marksovi sledbenici i danas usme-
reni), već na kulturu.
Marks i njegovi sledbenici smatrali su da kultura i država
predstavljaju superstrukturu koja se uzdiže nad ekonomskom
bazom. Drugim rečima, smatrali su da ekonomija ima primaran
značaj, a da se sve drugo u društvu zasniva na njoj i izvodi iz nje.
Oni su tvrdili da je kapitalistička privreda naročito moćna i da
igra središnju ulogu u determinisanju procesa i odnosa unutar
države i kulturnog sistema. I kulturu i državu posmatrali su kao
Superstruktura - po Marksu, superstrukturu čine sekundarne društvene pojave
kao što su država i kultura koje izrastaju na ekonomskoj osnovi i koje
ekonomska osnova defmiše. I više od toga, ona ih potpuno determiniše.
Baza — Marks je smatrao da je ekonomija osnova, jer ona uslovljava, čak u
potpunosti determiniše sve što u društvu postoji.
mehanizme kojima kapitalisti manipulišu da bi unapredili svoje
ekonomske interese. Medutim, kritički teoretičari su tvrdili da
je kultura, kao i oni koji njome upravljaju, s vremenom uspela
da postane nezavisna od kapitalista i kapitalističkog načina proi-
zvodnje. Usredsređujući se na kulturu i kulturnu industriju, kri-
tički teoretičari zauzeli su poziciju koja ih radikalno razlikuje od
praktično svih marksista koji su pisali pre njih.
Kultura. Na najopštijem nivou, kritički teoretičari najviše su
se bavili kulturnom industrijom i njenom sve većom dominaci-
jom nad društvom i pojedincima. Oni su posebno bili osetljivi na
uspon onoga što danas nazivamo masovnom kulturom. U peri-
odu kada pripadnici kritičke škole objavljuju svoje prve radove,
glavna sredstva za širenje masovne kulture bile su dnevne novine,
magazini, filmovi i radio-programi. Ti mediji su još uvek važni,
ali danas postoje savremenija i daleko moćnija sredstva masovne
kulture. U njih na prvom mestu spadaju televizija i Internet. Iako
su kritički teoretičari očigledno imali mnogo razloga da industriju
masovne kulture uzmu za glavni predmet svoga istraživanja, čini
se da danas imamo još više razloga da se njome bavimo.
Zbog čega su se kritički teoretičari toliko bavili kulturom?
Prvo, kultura je sveprožimajuća; njen uticaj na naše živote daleko
je snažniji od uticaja koji ima rad. Posledice rada uglavnom oseća-
mo dok smo na radnom mestu. Ali, uticaj kulture oseća se 24 časa
dnevno, sedam dana nedeljno. Drugo, uticaj kulture je neprime-
tan - kultura postepeno, ali sigurno, krči sebi put u ljudsku svest,
menjajući način na koji ljudi razmišljaju, osećaju i delaju. Treće,
dok rade (u kancelariji ili u fabrici) ljudi znaju da su potčinjeni
svom šefu ili nekome ko zauzima viši položaj na hijerarhijskoj le-
stvici. To se jasno vidi kada dobijaju naređenja, kada ih tehnologi-
ja prisiljava da neprekidno ponavljaju određene radnje (kao što je
rad na pokretnoj traci) ili kada dobiju otkaz i izgube posao. Uticaj
radnih odnosa na društveno ponašanje je, dakle, vidljiv. Među-
tim, kada se radi o uticaju kulture na ljude, kontrola je uglavnom
Kulturna industrija - pojam kojim kritički teoretičari označavaju vrstu indu-
strije u koju spadaju filmska, radijska i njima slične industrije, čiji je cilj
da kulturu u društvu učini važnijim činiocem od ekonomije.
Masovna kultura - kultura koja je svima dostupna i popularna u širokim ma-
sama (na primer, različiti T V kvizovi).
nevidljiva. Zapravo, stiče se utisak da se potreba ljudi za masov-
nom kulturom neprekidno povećava. Ljudi žele da provode još
više vremena uz televiziju i Internet, ne shvatajući pri tome na koji
način njima dominira masovna kultura. Kritički teoretičari su sto-
ga došli do zaključka da ljudi, u stvari, traže dominaciju, tj. da
dobrovoljno ulaze u odnose u kojima neko nad njima dominira.
Kultura dominira Ijudima na različite načine. Najpoznatiji
način jeste „opijum za mase“. Uljuljkan u polusvest konzumaci-
jom kulturne industrije, proletarijat će izgubiti sposobnost da ra-
zume revolucionarne poruke. To je veoma prijatan i efikasan način
kontrole. Umesto da se kontrola vrši otvorenom upotrebom sile
(recimo, pretnjom oružjem), ona se vrši tako da to uopšte ne pri-
mećujemo. Zamislite da se nalazite u 1930-im. Ljudi su tada bili
neprekidno bombardovani holivudskim filmovima B produkcije
koji nisu doprinosili poboljšavanju kulturnog ukusa, već su svo-
dili Ijude na masu, nudeći im najmanji zajednički imenitelj. Osim
toga, postojao je čitav niz noćnih radio-programa koji su slušao-
cima nudili sate jeftinih komedija, drama i takmičenja ove ili one
vrste. Radio je takođe u domove ljudi doneo masovni sport. Kao
rezultat toga, ljudi su provodili sate i sate u slušanju radio-prenosa
i navijanju za omiljene klubove. Ljudi koji su nekoliko sati dnevno
odvajali na zabavu, izgubili su svaki otpor ili neprijateljstvo koje
su eventualno imali prema kapitalističkom sistemu. Osim toga,
količina vremena koja se trošila na slušanje radija ili odlazak u bi-
oskop, zajedno sa satima provedenim na radnom mestu, ostavljala
je malo prostora za čitanje revolucionarne literature i razmišljanje,
a kamoli za revolucionarno delanje.
Danas, razume se, drugi mediji igraju središnju ulogu u ,,nar-
kotizaciji“ masa. Televizija tokom dana pušta sapunice koje be-
skrajno dugo traju, da bi uveče prešla na kvizove i reality show pro-
grame, koji se smenjuju jedan za drugim. Ovi poslednji su, barem
u prvoj deceniji novog milenijuma, među najgledanijim programi-
ma na svim kablovskim televizijama širom sveta. Milioni gledalaca
odvajaju nekoliko sati nedeljno na gledanje ljudi koji se takmiče
da bi zaradili novac koji im je potreban, a da istovremeno ne mo-
raju da se zaposle ili obavljaju neku fimkđju unutar kapitalistič-
kog privrednog sistema. Umesto da se bune protiv kapitalističkog
sistema, kako je to Marks očekivao, gledaoci sede prikovani ispred
televizora i sanjaju šta bi sve mogli da rade sa novcem koji bi dobi-
li kada bi pobedili u „Velikom bratu” ili u „Milioneru”.
Međutim, kulturna industrija (bilo ona iz 1930-ih ili ova
današnja), igra mnogo neposredniju ulogu u održavanju kapita-
lizma tako što preobrača sve veči broj ljudi u potrošače. Kao po-
trošači proizvoda masovne kulture, Ijudi igraju još jednu ključ-
nu ulogu u kapitalističkom sistemu (prva je bila uloga radnika).
Njihova potrošnja predstavlja važan pokretač kapitalističke pro-
izvodnje. To je početkom 20. veka prepoznao jedan od najus-
pešnijih kapitalista svog vremena, Henri Ford. On je svojim
radnicima davao platu koja je bila dovoljno visoka da mogu da
kupuju njegove proizvode, kao i proizvode drugih kapitalističkih
preduzeća. Naravno, da bi sve to bilo moguće, morala je da se
razvije reklamna industrija. Radio je postao svemoćni novi medij
za reklamiranje, dok su magazini i novine s velikim tiražima (po-
sebno tabloidi) preuzeli ulogu tradicionalnijeg medija za rekla-
miranje. Podstaknuti takvim agresivnim reklamiranjem, ljudi su
počeli da troše sve više vremena na kupovinu. Potpuno suprotno
Marksovim očekivanjima, umesto da svoje slobodno vreme troše
da bi planirali kako da pokrenu društevnu revoluciju, ljudi su
postajali sve pasivniji revolucionari, ali sve aktivniji konzumenti
proizvoda masovne kulture. Osim toga, narastajuće potrošačke
potrebe podsticale su ih da rade sve više kako bi sebi mogli da
priušte sva kulturna dobra koja su se reklamirala svuda oko njih.
To je često podrazumevalo prekovremeni rad ili nalaženje još
jednog posla. Sve više vremena provodilo se u radu, što je dodat-
no sužavalo vreme potrebno za revolucionarne aktivnosti. Vreme
provedeno na poslu i energija koja se tamo trošila rezultirali su
time da proletarijat ima manje energije za revoluciju. Radnicima
je na kraju radnog dana i radne nedelje ostajalo otprilike taman
toliko snage da se dovuku kući, upale radio i malo odremaju.
Tako je Amerika izgledala 1930-ih godina. Ona još više tako
izgleda u prvim godinama 21. veka. Kulturna industrija je u me-
đuvremenu postala moćnija i neuporedivo razvijenija. Retko ko od
nas će tokom noći upaliti radio, ali praktično svi svaki dan gledamo
televiziju; štaviše, mnogi od nas drže televizor upaljen po ceo dan,
čak i kada ga ne gledaju. Mi i dalje s vremena na vreme odemo
u bioskop, ali sa pojavom video i DVD plejera sve manje imamo
potrebu da izađemo uveče da bismo pogledali neki film na velikom
platnu. Magazina ima sve više; oni izgledaju mnogo spektakularni-
je i privlačnije od svojih prethodnika. Dnevnih novina ima sve ma-
nje; one koje su ostale na tržištu imitiraju USA Today, Sun, Daily
Mirror, Das Bild i postaju sve atraktivnije i sve zavodljivije.
Danas takođe postoje kućni računari i Internet. Iako oni
predstavljaju efikasna oruđa za obrazovanje, najveći broj ljudi ko-
risti ih za zabavu (pogotovo za video igrice), a sve više i za kupo-
vinu. Budući da je kupovina najomiljenija dokoličarska aktivnost
Amerikanaca, tržni centri su vikendom puni ljudi. Mnogi kupu-
ju čak i kada su na godišnjem odmoru, odlazeći na takva mesta
kao što su brodovi za krstarenje, Diznilend ili kazino-hoteli u Las
Vegasu. Današnji opijati su daleko brojniji, prisutniji i savršeniji
od onih koje su kritikovali kritički teoretičari. Metodi koji stoje
na raspolaganju reklamnim agencijama sve su razvijeniji, a njiho-
va mogućnost da manipulišu nama i našom potrošnjom svakim
danom sve više raste. Sve više je mesta gde možemo nešto da ku-
pimo, bez obzira na to da li su ona realna ili virtuelna. Sve to,
razume se, znači da se ljudi sve manje interesuju za revolucionarno
mišljenje i delanje, i da imaju sve manje vremena za njega. Zapra-
vo, u današnjim SAD ne postoji nijedan znak koji bi ukazivao na
to da je bilo ko zainteresovan za revoluciju. Kako bi se kritički teo-
retičari izrazili, ljudi su pod jakom anestezijom masovnih medija,
prezauzeti kupovinom i radom da bi uopšte razmišljali o revoluci-
ji, a kamoli da bi te svoje misli sproveli u delo.
Tako je bilo sredinom 20. veka kada je kritička teorija bila na
svom vrhuncu. Cini se da danas može još bolje da se pokaže kako
je glavni izvor dominacije nad ljudima kulturni, a ne ekonom-
ski sistem. Rad je počeo da igra manje važnu ulogu u ljudskim
životima, dok je kultura, tj. konzumacija kulturnih dobara, po-
stala dramatično značajna. Ukratko, tržni centri su danas važniji
nego fabrike (pogotovo u razvijenim zemljama kao što su SAD), a
potpuno ograđen tržni centar (koji nije postojao u vreme kada su
pisali pripadnici kritičke škole) predstavlja središte savremene ma-
sovne kulture. Unutar ogromnog tržnog centra, kao što je Mall of
America koji se nalazi nadomak Mineapolisa, smešten je zabavni
park. Pored toga, tržni centar obuhvata radnje u kojima se nalaze
poslednji modni trendovi, bioskope, video i DVD klubove, Dizni-
ieve prodavnice, igrališta za decu, restorane brze hrane, obrazovne
centre, religijske objekte itd. Poseta tržnom centru stoga predstav-
Ija sveobuhvatnu konzumaciju savremene masovne kulture. Tu
vrlo retko može da se nađe revolucionarna svest ili revolucionarna
praksa. Tržni centar i revolucija su nespojivi.
Moderna tehnologija. Kritikujući kulturnu industriju, kri-
nćka škola napada i modernu tehnologiju. Očigledno je da mnogi
ključni elementi današnje kulturne industrije - televizija, računari,
Internet - predstavljaju rezultat tehnološkog napretka koji je usle-
dio nakon perioda u kome je kritička škola bila na svom vrhuncu.
Ipak, kritička škola se suprotstavljala novim tehnologijama (kao
š t o je na primer radio) koje je videla kao tehnološku silu u kojoj
Herbert Markuze
Biografska skica
Ključni koncept
Industrija znanja
Industrija znanja - pojam kojim kritička teorija označava delove društva koji
se bave proizvodnjom i širenjem znanja, prvenstveno istraživačke insti-
tute i univerzitete. Kao i kulturna industrija, ta mesta su unutar društva
obezbedila sebi visok stepen autonomije koji im omogućava da se re-
definišu. Umesto da služe interesima celog društva, oni se usredsređuju
na sopstveni interes. Njihova jedina namera je da prošire i uvećaju svoj
uticaj nad društvom.
U m esto d a služe interesim a celog društva, oni se usredsreduju
na sopstveni interes. N jih o v a jed in a nam era jeste d a prošire i
uvećaju svoj uticaj nad društvom . Istraživački in stituti p om ažu
p roizvođn ju teh nologija koje su n eoph odn e kulturnoj indu-
striji, državi i kapitalistim a. N a taj način, oni p om ažu kapita-
listim a d a ojačaju svoje pozicije i d a jo š više učvrste svoju pre-
vlast nad društvom . Univerziteti su počeli d a služe nizu sličnih
interesa. S to je m ožd a jo š važnije, oni oh rabru ju tehnokratsko
m išljenje k oje zanem aruje razum . U niverzitetim a d om in iraju
tehnokratski upravnici koji n jim a upravljaju kao i bilo k oja
d ru ga birokratija. O n i stu d en tim a i p rofesorim a nam eću pra-
vila. O sim toga, univerziteti dolaze p o d sve veći uticaj poslov-
nih ljudi, profesionalaca i tehničara koji u upravljanju fakulte-
tim a p rim en ju ju tehnokratsko m išljenje. U n jim a sve više slabi
uticaj liberalne filozofije i p olitičke teorije koja naglašava upo-
trebu razum a. Sve se p od ređ u je tehnologiji. K on ačn o, um e-
sto d a p o d stiču studente na razm išljanje, univerziteti p očin ju
sve više d a Iiče na fabrike koje proizvode horde studenata. C ilj
više nije d a se o d studenata naprave razum na lju d sk a bića, već
d a se proizvede što više studenata na što efikasniji način. U ni-
verziteti su počeli d a proizvode studente na isti način kao što
fabrike proizvode au to m o bile ili kobasice.
Ključni koncept
Figuracije
Jirgen Habermas
Biografska skica
Ključni koncept
Situacija idealnoggovora
MOLOH MODERNOSTI
Entoni Gidens (1938) sebe smatra modernim socijalnim
teoretičarem. On tvrdi da mi i dalje živimo u modernom svetu,
iako se nalazimo u njegovoj poznoj fazi. (Gidens je veliki deo
svoje teorije izgradio kroz polemiku sa postmodernim teore-
tičarima koji tvrde da živimo u postmodernom svetu.) On ne
odbacuje ideju da ćemo u nekom trenutku možda preći u pos-
tmoderni svet, ali njegovo viđenje tog sveta veoma je različito
od viđenja postmodernih teoretičara (glava 9). Iako modernista,
Gidens ima veoma različit pogled na moderni svet od klasičnih
teoretičara modernosti, kao što su Marks ili Veber.
Situacija idealnog govora — govorna situacija koja je oslobođena od svih
spoljnih uticaja, a pogotovo uticaja moći; situacija u kojoj pobeđuje bo-
lji argument, a ne onaj iza koga stoji moćniji pojedinac ili moćnija gru-
pa. Konsenzus se stvara nakon rasprave takvim argumentima, a takav
konsenzus nam uvek kazuje šta je istina. Istina nije kopija realnosti već
proizilazi iz konsenzusa.
Moloh
Gidens vidi modernost kao Moloha, (engleski, juggernaut),
snažnu silu koja se kreće napred rušeći sve pred sobom. Zamisli-
mo jedan ogroman kamion veličine Titanika koji se kreće ulica-
ma grada. Ljudi upravljaju Molohom, ali, s obzirom na njegovu
veličinu i snagu, oni ne mogu potpuno da kontrolišu pravac ko-
jim će se on kretati, niti brzinu koju će on dostići. Uvek posto-
ji mogućnost da ljudi izgube kontrolu nad Molohom i da sve
ono što je u njemu, ili u njegovoj blizini, bude uništeno. Onima
koji ga kontrolišu, kao i onima koji mu se nađu na putu, Moloh
može doneti velike nagrade (recimo, veliki kamion može da do-
nese ogromne zalihe hrane i lekova koje su stanovništvu potreb-
ne), ali i velike opasnosti, uključujući i stalan strah da oni koji
njime upravljaju u svakom trenutku mogu izgubiti kontrolu i
tako dovesti u opasnost živote mnogih ljudi.
Koncept Moloha jedan je prilično apstraktan koncept. Sta,
zapravo, Gidens želi da kaže tom metaforom i opasnostima koje
ona nosi? Moloh izražava rizike po ljudsko društvo koje su proi-
zveli sami ljudi. Zamislimo veliki kamion koji raznosi lekove. Ka-
mion možda raznosi lekove koji su Ijudima potrebni i koji se čine
ispravnim, ali to u budućnosti može proizvesti više štete nego ko-
risti. To se dogodilo sa ,,fen penom“, lekom za kontrolu težine
koji je jedno vreme bio veoma popularan, ali je potom povučen
5 tržišta jer se saznalo da izaziva srčane probleme. Još jedan pri-
mer kako ljudske tvorevine koje se čine vrednim mogu imati ra-
zarajuće posledice, jeste razvoj nuklearne tehnologije (na primer,
nuklearne centrale) i genetskog istraživanja. I jedno i drugo su
rroizvodi koje su stvorili ljudi i koji se nalaze pod njihovom kon-
rrolom. Međutim, ta kontrola je slaba i svakog dana postoji mo-
Eućnost uništenja koje može biti posledica topljenja nuklearnog
rsaktora (što se desilo 1986. godine u Cernobilju) ili genetskih
—utacija (koje mogu ugroziti budućnost ljudske vrste).
Moioh - Gidensova metafora kojom on opisuje moderni svet kao snažnu silu
koja se kreće napred rušeći sve pred sobom. Ljudi upravljaju Molohom,
ali uvek postoji mogućnost da će se on otrgnuti kontroli i uništiti one
koji su ga stvorili i njihovu okolinu.
Prostor i vreme
Naša sposobnost da kontrolišemo različite komponente sa-
vremenog Moloha komplikuje se činjenicom da su te komponen-
te sve udaljenije od nas u prostoru i vremenu. Tu pojavu Gidens
naziva distancijacija. Dok su nam u premodernom društvu, ili čak
u ranim modernim društvima, takve komponente bile fizički bli-
zu, one se sada prostiru po celom svetu. Više nije neophodno da
budete blizu nečega da biste na to izvršili nekakav uticaj. Recimo,
nuklearna podmornica ogromne razorne moći može da bude uda-
ljena hiljadama kilometara od onih koji njome upravljaju. Nukle-
arna katastrofa u Cernobilju pogodila je ljude koji žive hiljadama
kilometara daleko od mesta gde se desila nesreća. Isto to može da
se kaže i za vreme. Stvari koje su napravljene u prošlosti (nuklearni
otpad koji se gomilao više od pola veka) mogu imati katastrofalne
posledice po nas koji živimo u današnjem vremenu. Slično tome,
stvari koje danas stvaramo (na primer, genetska tehnologija) mogu
imati štetne posledice u budućnosti.
Zbog svih tih promena u vremenu i prostoru, stanovnici
modernog sveta primorani su da razvijaju poverenje u sisteme i
ljude koji te sisteme kontrolišu i njima upravljaju. Recimo, ne-
ophodno je da verujemo da odluka kapetana nuklearne podmor-
nice da lansira raketu s nuklearnom glavom neće biti posledica
njegovog kaprica ili da će oni koji obavljaju genetska istraživa-
nja preduzeti sve mere predostrožnosti koje su potrebne da bi se
zaštitile buduće generacije. Drugim rečima, priroda modernog
sveta zahteva od nas da verujemo ekspertima koji upravljaju si-
stemima. U suprotnom, savremeno društvo ne bi bilo moguće.
Entoni Gidens
Biografska skica
Refleksivnost
Medutim, u savremenom svetu ljudi nisu uvek voljni da
stvari prepuste nepoznatim ekspertima. Ljudi su refleksivni. Oni
neprestano razmišljaju o velikim problemima kao što su nukle-
arna tehnologija i genetsko istraživanje, ali i o svemu onome što
ćini njihov svakodnevni život. Iako razmišljanje o velikim pro-
blemima ima mali uticaj na te probleme, ono u ljudima izazi-
va stalan osećaj nelagodnosti zbog posledica koje bi ti problemi
mogli imati na njihove živote. Sto je još važnije, neprekidno pre-
ispitivanje i menjanje sopstvenih postupaka kod ljudi stvara još
veći osećaj nelagodnosti. Malo toga može da se uradi jednom za
svagda. Umesto toga, svi naši postupci neprekidno su podložni
preispitivanju, reviziji i modifikaciji. Gidens taj proces naziva re-
fleksijom. To je proces u kojem preisipitivanje postupaka napo-
sletku vodi do njihove promene.
Mi ne reflektujemo samo o našim postupcima, već i o na-
šem razmišljanju o tim postupcima. To nam stvara još sveobu-
hvatniji osećaj nelagodnosti od refleksije o pojavama kao što su
opasnosti proizvedene nuklearnom tehnologijom.
Ključni koncept
Rizično drustvo
Nesigurnost i rizici
Gidens smatra da „visoka modernost” u naše živote unosi
velike rizike i nesigurnost. Odatle dolazi naša želja da smanjimo
rizik i nesigurnost. Nesigurnost se prevladava socijalizacijom u
detinjstvu. Ako je socijalizacija uspešna, ona nam omogućava da
razvijemo sposobnost verovanja ne samo našim roditeljima, već
osobama od autoriteta u načelu. Osim toga, naš svakodnevni ži-
vot prepun je rutina koje stvaraju utisak da su naši životi sigurni.
Ipak, uprkos rutinama i uspešnoj socijalizaciji, bolno smo svesni
rizika koji nas okružuje. Ti rizici su globalni po prirodi i ne uklju-
čuju samo fenomene o kojima je bilo reči u prethodnim paragra-
tima, već i fenomene kao što su sve veća globalna ekonomska za-
visnost i verovatnoća da će ekonomska kriza u jednom delu sveta
prouzrokovati krizu u čitavom svetu. Mi smo takođe svesni toga
da eksperti, iako im načelno verujemo, ne mogu u potpunosti da
kontrolišu Moloha. Mnogi potezi eksperata mogu da prouzroku-
;u krize, a mere koje oni preduzimaju da bi izašli na kraj s takvim
irizama lako mogu da dovedu do njihovog pogoršanja.
Efekat bumeranga —rizik pogađa više slojeve i bogata društva koji su najod-
govorniji za njegovu proizvodnju.
Gidens se pita: zašto nastaju rizici? Drugim rečima, zašto
Moloh preti da se otrgne kontroli? On nudi četiri odgovora:
1. Oni koji su stvorili Moloha i njegove različite sastavne
delove napravili su greške; Moloh ima ugrađene felere.
Na primer, stručnjaci koji su projektovali nuklearnu cen-
tralu u Cernobilju (kao i sve druge nuklearne centrale ši-
rom sveta), napravili su čitav niz grešaka koje su dovele
do njenog uništenja.
2. Oni koji upravljaju Molohom prave greške; Moloh je
podložan upravljačkim greškama. Prema tome, moguće
je da je černobiljska katastrofa prouzrokovana fatalnim
greškama koje su počinili ljudi koji su upravljali centra-
lom iz dana u dan. U stvari, černobiljska katastrofa je bez
sumnje rezultat kombinacije grešaka upravljača i sistem-
skih felera.
3. Ne možemo uvek tačno da predvidimo posledice mo-
difikovanja Moloha ili stvaranja njegovih novih delova.
Takve promene često imaju nenameravane posledice. Na
primer, mi se trenutno nalazimo na početku genetske
revolucije, ali ne možemo da predvidimo sve posledice
genetskih promena na kojima sada radimo. Slično tome,
proizvođači leka ,,fen pen“ nisu imali predstavu o tome
da će njihov proizvod kod pacijenata prouzrokovati srča-
ne probleme.
4. Ljudi u načelu, a posebno eksperti, neprekidno reflektuju
o Molohu i u tom procesu stvaraju nova znanja o njemu.
To novo znanje koje primenjujemo na Moloha omogu-
ćava Molohu da se kreće različitom brzinom i u različi-
tim smerovima. Međutim, nova brzina ili smer mogu da
proizvedu čitav niz negativnih posledica. Na primer, u
nekom trenutku američke fmansijske vlasti mogle bi da
podignu kamatne stope kako bi držale inflaciju pod kon-
trolom. Međutim, dizanje kamatnih stopa otvara moguć-
nost za privrednu recesiju.
Primena socioloških koncepata na savremeno društvo
Holivudski blokbaster
Sažetak
1. Kritička teorija najviše je zainteresovana za kulturnu industriju i
sve većukontrolu kulture nad ljudima. Presudnu ulogu u toj kon-
troli ima masovna kultura, pogotovo ona koja se širi preko medija.
2. Kritički teoretičari kritikuju tehnologiju, pogotovo način na koji
se ona upotrebljava u kapitalizmu.
3. Dominacija tehnologije proizvodi jednodimenzionalno društvo
u kome ljudi gube sposobnost da kreativno i kritički misle.
4. Kritički teoretičari bave se uticajem tehnologije na ljudsko mi-
šljenje. Pod uticajem tehnokratskog mišljenja, ljudi teže da pro-
nađu najbolja sredstva za ostvarenje svojih interesa, ne razmišlja-
jući niti o sredstvima, niti o ciljevima. Oni gube sposobnost da
koriste razum, što doprinosi iracionalnosti racionalnosti.
5. Za razliku od marksista, kritićki teoretičari usvajaju pesimističan
pogled na budućnost. Oni u budućnosti predviđaju sve veću teh-
nološku kontrolu i racionalizaciju.
. 6. Kapitalizam je prošao kroz transformaciju od fordizma ka post-
fordizmu.
7. Osnovna karakteristika fordizma je masovna proizvodnja ho-
mogenih proizvoda, nefleksibilna tehnologija, standardizovane
radne rutine, progresivan rast produktivnosti, birokratizovani
proizvodni sistem i koji stvaraju velike sin dikate i h om ogen o st u
potrošnji.
8. O sn ovn a karakteristika p ostfo rdizm a je p roizvodn ja većeg broja
proizvoda, veom a fleksibilni p roizvodn i sistem i, fleksibilniji i ve-
štiji radnici, op ad an je visokobirokratizovanih sin dikata i hetero-
genost u potrošnji.
9. Iako velike fabrike p o staju sve više postfordističke, fordizam na-
stavlja d a živi u restoranim a brze hrane.
10. G ran d -teo rija N o rb erta E lijasa bavi se procesom civilizovanja u
kom e je on o što se nekada radilo javn o vrem enom p ostalo neci-
vilizaovano, a lju d i su to prestali d a rade javno.
11. Prom ene m eđ u ob ičn im lju d im a nastale su kao p osledica im ita-
cije p rom en a koje su nastale u aristokratiji. Prom ene u dvorskim
m an irim a stvorile su lance zavisnosti k oji su počeli d a povezuju
aristokratiju s ob ičn im svetom .
12. G ran d -teo rija Jirgen a H aberm asa bavi se kon cep to m kolonizacije
sveta života. Po toj teoriji, sistem kolon izuje svet života i tim e u
n jem u sprečava slo b o d n u i otvorenu kom un ikaciju.
13. Z a H ab erm asa svet života predstavlja p od ru čje svakodnevne ko-
m unikacije.
14. Iako, po H ab erm asu , sistem im a svoje izvorište u svetu života, on
vrem enom p očin je d a razvija p osebn e strukture (porod ica, pravni
sistem , država i privreda itd.) k oje p o staju sve udaljen ije i odvoje-
nije od sveta života.
15. G ran d -teo rija E n to n ija G id en sa bavi se M o lo h o m m odernosti,
velikom i snažnom silom koja, uprkos činjenici d a n jom e uprav-
ljaju ljudi, uvek im a m o g u ćn ost d a se otrgne njihovoj kontroli.
16. G id en s sm atra d a se u faktore k oji u tiču na to d a se M o lo h m o-
dernosti otrgn e kon troli ubrajaju: ugrađeni feleri, greške u uprav-
ljanju, nenam eravane posledice i korišćenje novih zn anja k oja
usm eravaju M o lo h a u n epredvidivom pravcu.
RalfD arendorf
Biografska skica
Ključni koncepti
Funkcije drustvenog sukoba
OPŠTATEORIJA SISTEMA*
Samostvarajući sistemi
Luman je najpoznatiji po svom konceptu o samostvaranju.
On se odnosi na diverzifikaciju sistema. Iako Luman smatra da
su svi sistemi takvi (počev od bioloških ćelija do društvenog si-
stema), on koncept samostvaranja primenjuje na sisteme kao što
su privredni, politički, pravni i naučni sistem, kao i na birokrati-
ju i mnoge druge sisteme. Samostvarajući sistemi imaju sledeće
karakteristike:
1. Samostvarajući sistem proizvodi osnovne elemente koji
čine sistem. To je možda paradoksalno. Kako sistem može
da proizvodi sopstvene elemente, one elemente koji ga
čine? Razmislite o savremenom privrednom sistemu i
njegovom osnovnom elementu - novcu. Mi kažemo da je
novac osnovni element zato što vrednost svih stvari u pri-
vrednom sistemu može da se izrazi kroz novac. Međutim,
veoma je teško reći koliko je novac sam po sebi vredan.
Značenje novca, njegova vrednost i upotreba determi-
nisani su samim privrednim sistemom. Novac, u današ-
njem značenju tog pojma, nije postojao pre privrednog
sistema. Savremeni oblik novca i privredni sistem nastali
Samostvarajući sistemi - samoreferentni i zatvoreni sistemi koji sami proizvode
svoje osnovne elemente i sami određuju svoje granice i svoju strukturu.
su zajedno i zavise jedan od drugog. Savremeni privredni
sistem bez novca teško je zamisliti. Novac bez privrednog
sistema samo je bezvredan komad papira ili metala.
2. Samostvarajući sistemi su samoorganizujući i to na dva na-
čina. Oni definišu sopstvene granice i organizuju unutraš-
nje strukture. Sopstvene granice definišu praveći razliku
izmedu onoga što se nalazi u sistemu i onoga što se nalazi
u okruženju. Na primer, u privredni sistem ubrajamo sve
što je oskudno i čemu možemo da pripišemo cenu. Pošto
se vazuduh nalazi svuda u izobilju, ne možemo da kaže-
mo koliko on košta. Stoga on nije deo privrednog siste-
ma. Vazduh je, međutim, neophodan sastojak okruženja
sistema. Ono što se nalazi unutar ili van samostvaraju-
ćeg sistema determinisano je samoorganizacijom sistema,
a ne, kako misle strukturalni fiinkcionalisti, funkcional-
nim nužnostima sistema.
Ostale snage će možda ograničiti obim samostvarajućeg
sistema. Recimo, kapitalistički privredni sistemi imaju
tendenciju da neprekidno šire svoje granice da bi unu-
tar njih uključili prodaju seksualnih usluga i zabranjenih
droga. To se dešava čak i u slučajevima u kojima politič-
ki sistemi usvajaju zakone koji seksualne usluge i drogu
treba da drže van legalnog tržišta. Ali umesto da izuzmu
ove proizvode iz privrednog sistema, ti zakoni utiču na
cenu seksualnih usluga i zabranjenih droga unutar pri-
vrednog sistema. Njihova ilegalnost samo im uvećava
cenu, obeshrabrujući tako njihovu kupovinu. Međutim,
unutar privrednog sistema, visoka cena koja obeshrabru-
je kupovinu takode ohrabruje prodaju. Ako možete da
zaradite puno novca prodajući seksualne usluge i drogu,
ponuda tih usluga će se zadržati unutar privrednog si-
stema. Prema tome, zakoni koji pokušavaju da drže pro-
izvode podalje od privrednog sistema utiču na njihovu
cenu unutar privrednog sistema.
Unutar svojih granica, samostvarajući sistem proizvodi
sopstvenu strukturu. Recimo, usled činjenice postojanja
novca, tržište je strukturirano na bezličan način. Banke
postoje da bi čuvale i pozajmljivale novac, razvio se kon-
cept kamate itd. Ako privredni sistem ne bi imao za svoje
osnovne elemente tako apstraktne i lako prenosive enti-
tete kao što je novac, njegova unutarnja struktura bila bi
potpuno različita. Recimo, ako bi se privreda zasnivala
na robnoj razmeni, a ne na novcu, ne bi bilo banaka i ne
bi bilo kamate. Umesto toga, postojalo bi tržište u okvi-
ru kojeg bi kupovina i prodaja dobara bila strukturirana
na sasvim drugačiji način.
3. Samostvarajući sistemi su samoreferencijalni (oni se sva-
kom operacijom odnose na same sebe). Na primer, pri-
vredni sistem koristi cenu kao način da uputi na samog
sebe. Pripisujući fluktuirajuću monetarnu vrednost deo-
nicama neke kompanije, berza predstavlja primer takve
samoreferentnosti unutar privrednog sistema. Cene na
berzi ne određuje bilo koji pojedinac, već privredni si-
stem. Slično tome, pravni sistem ima zakone koji se od-
nose na pravni sistem (na primer, zakonski propisi koji
uređuju primenu ili tumačenje nekog zakona).
4. Samostvarajući sistem jeste jedan zatvoren sistem. To
znači da ne postoji direktna veza između sistema i nje-
govog okruženja. Umesto toga, sistem mora da se bavi
predstavama eiemenata koji se nalaze u okruženju. Re-
cimo, privredni sistem, po opštem shvatanju, odgovara
materijalnim potrebama i željama ljudi. Međutim, te
želje i potrebe utiču na privredni sistem samo u obimu
u kojem mogu da se predstave preko novca. Pa tako pri-
vredni sistem odgovara materijalnim potrebama i željama
bogatih ljudi, ali u veoma maloj meri odgovara potreba-
ma i željama siromašnih ljudi.
Još jedan primer nalazimo u birokratiji velikih organizacija
kao što je birokratija uprave javnih prihoda. Uprava se nikada
stvarno ne bavi svojim klijentima. Ona se bavi isključivo pred-
stavljenim klijentima. Poreski obveznici predstavljeni su u vidu
formulara koji pošalju službi ili u obliku dosijea koji uprava o
njima vodi. Stvarni poreski obveznici imaju uticaj na birokra-
tiju samo ako uspeju da poremete birokratsko predstavljanje.
Oni koji prouzrokuju poremećaj (popunjavajući pogrešne for-
mulare, šaljući protivrečne ili pogrešne podatke) često nailaze na
žestok odgovor uprave zbog toga što ugrožavaju sistem.
Iako je samostvarajući sistem zatvoren i nema direktnu vezu
s okruženjem, okruženju se mora dopustiti da poremeti unutraš-
nje predstave sistema. Bez dh poremećaja, sile iz okruženja uni-
štile bi sistem. Recimo, cene akcija na berzi menjaju se dnevno.
Razlika između cene akcija nekog preduzeća u rasponu od dva-
tri dana ne mora da ima mnogo veze s realnom vrednošću pre-
duzeća - tj. s njegovom aktivom ili profitom - već sa stanjem u
kojem se berza nalazi. Berza može biti u usponu, odnosno prola-
ziti kroz period rasta u kome su cene akcija daleko više nego što
bi trebalo da budu, uzimajući u obzir stanje preduzeća o čijim
deonicama je reč. Međutim, tokom dužeg perioda cene deonica
trebalo bi da odslikavaju aktuelni status preduzeća ili će se sistem
raspasti. To se desilo kada je 1929. godine propala Njujorška
berza - sistem je zapao u krizu zbog toga što cene deonica nisu
imale veze s njihovom stvarnom vrednošću. Da bi dobro funk-
cionisala, berza kao sistem mora s vremena na vreme da dozvoli
svom okruženju (realni uslovi u kojima se nalaze preduzeća) da
je poremeti.
Zatvoreni društveni sistem razlikuje se od pojedinaca koji,
na prvi pogled, predstavljaju njegov deo. Prema Lumanu, u ta-
kvim sistemima pojedinac čini deo okruženja. Vratimo se pono-
vo na primer birokratije. Ne samo da su klijenti deo okruženja,
već su to i ljudi koji rade u birokratiji. Posmatrano iz ugla biro-
kratije, ljudi koji rade u njoj su spoljašnji izvor složenosti i ne-
predvidivosti. Da bi predstavljala jedan zatvoren sistem, birokra-
tija mora da pronađe način da čak i sopstvene radnike predstavi
pojednostavljeno. Umesto da se posmatra kao ljudsko biće, rad-
nik se posmatra kao upravnik, računovođa itd. Stvaran čovek,
tj. ljudsko biće, može da utiče na birokratiju samo ako poremeti
njene predstave, odnosno ukoliko poremeti predstave kojima si-
stem definiše okruženje.
Diferencijacija
Posmatrano sa stanovišta Lumanove teorije sistema, glavna
karakteristika modernog društva jeste sve veća sistemska diferen-
cijacija kojom sistem izlazi na kraj sa složenošću okruženja. Dife-
rencijacija je pokušaj da se unutar sistema preslikaju razlike koje
postoje izmedu sistema i okruženja; to znači da unutar diferenci-
ranog sistema postoje dve vrste okruženja. Jedno okruženje koje
je opšte (zajedničko) za sve podsisteme i drugo okruženje koje je
različito unutar svakog podsistema. Na primer, proizvođač auto-
mobile, kao što je Ford, gleda na druge proizvođače, kao što su
Dženeral motors i Dejmler Krajsler, kao na delove svog okruže-
nja. Fordovo odeljenje za međunarodne odnose (koje predstavlja
jedan podsistem unutar Forda) takođe gleda na Dženerai motors
i Krajsler kao na nešto što je van njega i predstavlja deo njegovog
okruženja. Međutim, odeljenje za međunarodne odnose takode
vidi druge podsisteme unutar Forda (kao što je, recimo, raču-
novodstvo, koje takođe predstavlja jedan podsistem unutar For-
da) kao podsisteme koji se nalaze van podsistema međunarodnih
odnosa i koji, prema tome, za odeljenje medunarodnih odnosa,
predstavljaju deo okruženja. Ostali podsistemi (računovodstvo),
predstavljaju unutrašnji deo organizacionog sistema kao celine,
ali se nalaze u okruženju podsistema međunarodnih odnosa, što
ih otuda čini unutrašnjim okruženjem. Slično tome, podsistem
ljudskih odnosa gleda na druge proizvodače kao na deo svog
okruženja, ali uz to, vidi i druge podsisteme (ovoga puta uklju-
čujući i podsistem međunarodnih odnosa) kao deo sopstvenog
okruženja. U skladu s tim, svaki podsistem ima različit pogled
na unutrašnje okruženje sistema, što čini jednu veoma složenu i
dinamičnu unutrašnju strukturu.
Diferencijacija unutar sistema jeste način kojim se sistem bavi
promenama nastalim u okruženju. Svaki sistem mora da održi svo-
ju granicu koja ga odvaja od okruženja. Kada to ne bi bio u stanju,
bio bi potučen složenošću svog okruženja, što bi moglo da dove-
de do njegovog sloma ili čak potpunog nestanka. Da bi preživeo,
Diferencijacija - proces u kojem sistem preslikava unutar sebe razlike koje
postoje između njega i njegove okoline.
sistem mora da bude sposoban da izade na kraj s raznovrsnošću u
okruženju. Na primer, dobro je poznato da se svaka velika organi-
zacija kao sistem sporo prilagođava promenama u okruženju (na
primer, potražnji u javnosti, političkim promenama ili čak tehno-
loškim promenama, kao što je upotreba računara). Međutim, orga-
nizacije se razvijaju; one evoluiraju stvarajući diferencijaciju unutar
sistema. Drugim rečima, promene u okruženju će se preslikati u
strukturu organizacije. Dobar primer za to jeste preduzeće za pro-
izvodnju automobila koje otvara novo odeljenje čiji je zadatak da
se bavi novom situacijom kao što je prisustvo računara na radnom
mestu. Kao rezuitat toga, zaposliće se novi radnici, obučeni da
upravljaju novom tehnologijom; izabraće se i novi upravnik, itd.
Diferencijacija je sredstvo kojim se uvećava složenost si-
stema, budući da svaki podsistem može da ostvari različite veze
s drugim podsistemom. Ona omogućava veću raznovrsnost unu-
tar sistema što predstavlja odgovor na raznovrsnost koja se nalazi
u okruženju. U prethodnom primeru, novo odeljenje, kao i sva-
ko drugo odeljenje birokratskog sistema, predstavlja okruženje
za ostala odeljenja, ali svako novo odeljenje uvećava organiza-
cionu složenost sistema jer se njegovim prisustvom uspostavlja-
ju i omogućuju novi i dodatni odnosi izmedu odeljenja. Novo
odeljenje, uspostavljeno da bi bilo na usluzi radnicima koji rade
s računarima, bolje će odgovoriti na buduće promene u računar-
skim tehnologijama i biti od pomoći čitavoj organizaciji prili-
kom integrisanja tih novih kapaciteta. Osim toga, ono će mož-
da omogućiti nove veze između postojećih odeljenja time što će
omogućiti odeljenju za računovodstvo da se centralizuje ili pro-
davcima da neposredno pristupe inventaru.
Raznovrsnost stvorena diferencijacijom ne samo da omogu-
ćava bolju reakciju na izazove koji dolaze iz okruženja, već omo-
gućava bržu evoluciju. Evolucijaje proces selekcije (odabira) iz
raznovrnosti. Sto je veća raznovrsnost, kvalitetniji je odabir. Me-
đutim, Luman tvrdi da se razvilo samo nekoliko oblika unutrašnje
diferencijacije. On ih naziva segmentirana diferencijacija, stratifi-
kacija, centar-periferija diferencijacija i funkcionalna diferencija-
cija. Te diferencijacije uvećavaju složenost sistema kroz repeticiju
Evolucija - proces odabira iz raznovrsnosti.
(ponavljanje) diferencijacije između sistema i okruženja, unutar si-
stema. Kada je u pitanju njihov evolucioni potencijal, d oblici di-
ferencijacije imaju različitu sposobnost da proizvedu raznovrsnost
i, sledstveno tome, omoguće kvalitetniji odabir u procesu evolu-
cije. Složeniji oblici diferencijacije imaju sposobnost da ubrzaju
evoluciju sistema.
Niklas Luman
Biografska skica
Sazetak
B IH E V IO R A L N A S O C IO L O G IJA
OSNOVNI KONCEPTI
M ODIFIKACIJA PONAŠANJA
T E O R IJA R A Z M JE N E
HOM ANS I DURKHEIM
HOM ANS I LEVI-STRAUSS
HOM ANS I STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM
HOM ANSO VE OSN O VN E POSTAVKE
KRITIKA HOM ANSOVE TEO RIJE DRUŠTVA I KULTURE
INTEGRIRANA TEORIJA RAZM JEN E P. BLAUA
KRITIKA H OM ANSOVE TEO RIJE SVIJESTI
T R E N U T N I S T A T U S B IH E V IO R A L N IH T E O R IJA
SA ŽETA K
1 H o m an s i Blau nisu jedini teoretičari razm jene koje treba spom enu ti. O d v ećeg značenja je i
djelo Jo h n a T h ib auta i H aro ld a K ellyja (1 9 5 9 .), B. F. M eekera (1 9 7 1 .) i R ob erta L. H am blin a i Jo h n a
K u nkela (1 9 7 7 .).
ne H o m a n sa ili B lau a zap rav o nisu prihvatili. K lasičn i esej A lvina G o u ld n era
(1 9 6 0 .) o recip ro citetu , k ao i rad W illiam a G o o d a (1 9 6 0 .) o o g ran iče n jim a u lo g a,
ilu striraju d u g o trajn u trad iciju n ebih evioraln e teorije razm jene. T a k v a verzija
teorije razm jene n ag laša v a recip ro čn u p riro d u društvenih o d n o sa i n ačin a na koji
m oć i p restiž p ro istječu iz p o rem etn ji ravn oteže u recip ro čn im o d n o sim a (G o o d ,
1 9 7 8 .). O vi se m islioci n ajčešće svrstavaju m eđu teo retičare razm jen e, ali ne i
m eđu so c io lo šk e ili p sih o lo šk e bih evioriste. O v d je ćem o ob ratiti p ažn ju na socio-
lo šk o p ro u čav an je p o n a šan ja i na razm jenu k oji su p o d velikim u tjecajem p sih o lo š-
k o g b ih eviorizm a. Z a to nas rad o v i n astali u trad iciji n ebih evioraln e orijen tacije
neće zanim ati.
Iak o su sva p o g lav lja u ovoj knjizi - barem d jelo m ičn o - o b lik o v an a au to ro v im
razu m ijevan jem so cio lo gije k ao m u ltip arad igm atičk e zn an osti, (vidi p oglavlje
"D o d a ta k "), k ao i razm ještajem različitih teo rija i teo retič ara u n u tar te p arad ig m e ,
o v o sh vaćan je im a d alek o n ajzn ačajn iju u logu u o v om p o g lav lju . S to g a ćem o
sh em u m u ltip arad igm atičn o sti so cio lo gije vrlo k ratk o rasp rav iti i p o m o ć u tog
p ro c e sa p o k az ati d a teorije koje razm atram o u o v o m p o g lav lju p re d stav ljaju dio
so cio lo g ijsk ih m ultiplih p arad ig m i.
P rem a a u to ro v o m stajalištu (R itzer, 1 9 7 5 a ., 1 9 7 5 b .) so c io lo g ija se sasto ji o d tri
osn ovn e p arad ig m e - p arad igm e socijaln ih činjen ica, p arad ig m e socijaln ih defini-
cija i socijaln o-b ih evioraln e p arad igm e. Svak a p arad ig m a im a četiri o sn ovn e kom -
p on en te, n o za nas su u o v om času zn ačajne jed in o p arad ig m atsk e slike o sn o v n o g
p red m eta so c io lo g ije i n ačin a na koje svak a p arad ig m a o b u h v aća teorije. Paradi-
g m a socijaln ih čin jen ica sm atra d a su p red m et so cio lo g ije širok e socijaln e struktu-
re i in stitucije i njihov p rin u d n i u čin ak na aktere, njih ove m isli i akcije. Stru k tu ral-
ni fun k cion alizam , kon flik tn a teo rija i n ek o lik o varijan ti n eo m ark sističk e teorije
vezane se uz p arad igm u socijaln ih činjen ica. P arad ig m a socijaln ih d e fin icija pri-
h vaća p rim arn o st zn ačen ja so c io lo g ijsk o g in teresa za ak tere, način e na k oje oni
k o n stru iraju socijaln u stv arn o st i akcija k oje p ro istječu iz takvih k on stru k cija.
S to g a su akteri, p rem a stajalištu socijaln ih d efin icio n ista, relativn o slo b o d n i i
kreativn i, d o k je za p ristalice p arad igm e socijaln ih čin jen ica n jih ovo p o n a šan je
u g lav n o m o d re đ e n o širim d ruštven im stru k tu ram a i in stitu cijam a. Sim b oličk i
in terak cion isti, fen o m en o lo zi, etn o m eto d o lo zi, pa čak i neki n e o m ark sisti, djelu ju
u okv iru ove p arad ig m e. K o n ačn o , p o sto ji i socijaln o -b ih ev io raln a p a ra d ig m a u
k o jo j je p red m et so c io lo g ije in d ivid u aln o p on ašan je k ao i p o tk rep ljiv an je i kažnja-
vanje što u tječu n a to p o n ašan je. T eo rije k oje rasp rav ljam o u o v om p o g lav lju
p rip a d a ju ov o j p arad ig m i.
S h em a m u ltiple p arad ig m e im a u ov om p o glav lju ključnu u lo g u . P rvo, o n a nas
p rib ližav a o sn o v n o m in teresu dviju teo rija - p o n ašan ju , p o tk rep ljiv an ju , i k ažnja-
van ju. D ru g o , o n a nas u p o zo rav a na činjenicu d a se te o re tičari p o v ez an i s tom
p arad ig m o m , p rim arn o ne bave, a neki se čak i ne žele baviti širim d ru štven im
stru k tu ram a i in stitu cijam a, k ao ni so cijaln o m k on stru k cijo m stv arn o sti i socijal-
n o m ak cijo m . T reće, iak o su m n ogi o d onih koje p ovezu jem o s to m p a ra d ig m o m
p rih v atili d o g m atsk u p oziciju o tom e što bi a što ne bi treb alo biti p re d m e to m
in teresa ove so cio lo g ijsk e p arad ig m e, d ru gi su o v om p a ra d ig m o m p o k u šav ali
o b jed in iti trad icio n a ln i in teres so c ija ln o g bih eviorizm a s in tereso m za so cijaln e
činjen ice i za socijaln e defin icije. U o v om ćem o p o g lav lju p o k u šati sre d iti kom -
p lek sn u p o v e z an o st k o ja p o sto ji izm eđu so cijaln o g bih ev o rio zm a i d ru gih socio-
lošk ih p arad ig m i.
SKINNERIBIHEVIORIZAM
B ih ev io rizam im a du gu p ovijest u d ruštven im zn an ostim a, a p o se b n o u p sih o lo giji.
U sv ak o m slu čaju , m od ern i se b ih eviorizam u svim d ru štven im zn an o stim a, a
p o se b n o u so c io lo g iji, m ože p o v ezati s rad o m B. F. Skin n era. N je g o v rad , iak o
p rven stv en o u sred o to čen na p rin cipe b ih eviorizm a, p o k riv a širok i sp e k tar in teresa
k oji o b u h vaćaju znanstvene trak tate (Skinner, 1 9 3 8 .), u top ijsk i rom an (Skinner,
1 9 4 8 .), p o lem ičk e i p olitičke rasp rav e (Skinner, 1 9 7 1 .), p raktičke p rim jen e bihe-
vio rizm a (Skinner, 1 9 6 8 .) k ao i au to b io g rafsk o d jelo (Skinner, 1 9 8 3 .). Svi n jegov i
zn anstveni, u to p ijsk i, p olitičk i i p rak tičk i rad o v i, im ali su u lo g u u raz v o ju socio-
lošk e varijan te biheviorizm a.
Prvo, istražit ćem o Skin n erov o d n o s p rem a d ru gim so c io lo šk im te o rijam a. O n
ih sm atra m ističn im p oth v atim a. T a k o razm išlja o m ak ro teo rijam a, p o v e zan im s
p a ra d ig m o m socijaln ih činjen ica, kakve su, na prim jer, stru k tu raln i fu n kcion ali-
zam i k on flik tn a teorija, ali i o m ik ro teo rijam a, p ovezan im sa p arad ig m o m socijal-
nih d efin icija, kakve su, na prim jer, sim bo ličk i in terak cion izam , e tn o m e to d o lo g ija
i fe n o m en o lo g ija. O n sm atra d a sp om en u te teorije u ob liču ju m ističn e en titete koji
o d v a jaju so c io lo g a o d jed in o g k o n k retn o g p red m eta n je g o v o g p ro u č av an ja - p o-
n ašan ja i kon zekven ci d o k ojih će p o n ašan je n ajv jerojatn ije d o v esti (M olm ,
1 9 8 1 .). U zm im o, na prim jer, Skin n erovu kritiku k o n ce p ata k u ltu re, k o ju često
d efin iraju p ristalice p arad ig m e socijaln ih čin jen ica, k ao "trad icion aln ih (o d n o sn o ,
h isto rijsk i utem eljenih i selektiranih) id eja i s njim a p ovezan ih vrijed n osti" (Skin-
ner, 1 9 7 1 .: 1 2 1 ). Skin ner d rži d a je takva d e fin iđ ja stv o rila n ep o treb n e m ističn e
elem ente kak v i su, na prim jer, "ideje" i "vrijed n osti". K a d a zn anstvenici p ro u čav aju
d ru štv o , on i o n d a ne vide ideje i vrijedn osti. U m jesto to g a , on i vide "k ak o lju d i
žive, k ak o p o d iž u d jecu, k ak o sak u p ljaju i p rerađ u ju hran u, k ak o i gd je stan u ju ,
k ak o se o b lače, kakve igre igraju , kak o se m eđ u so b n o o d n o se , k ak o u p rav ljaju
so b o m itd." (Skinner, 1 9 7 1 .: 1 2 1 ). K u ltu ra zajednice sasto ji se o d p o n a šan ja. D a
b ism o razu m jeli p o n ašan ja, nisu n am p otreb n i k on cep ti, kakvi su, na p rim jer,
ideje i v rijed n o sti; um jesto to g a , treb a razum jeti takve p o jm o v e k ao što su n ag rad a
i cijena.
N a jja ču kritiku Skin ner upućuje teo rijam a socijaln e d efin icije. Je d a n o d Skinne-
rovih osn ovn ih ciljeva u knjizi Beyond Freedom an d D ign itj, (1 9 7 1 .) (S onu stranu
slobode i digniteta), b io je d a iz p o d ru č ja društvenih zn an osti - ali i iz sv ijeta u o p će
- izbaci id eju k oju je nazvao "au ton om n i čovjek". Id eja o a u to n o m n o m čovjeku
p re d stav lja in tegralan dio p arad ig m e socijaln e defin icije (na p rim jer, M e a d o v "ja"
blizak je p o jm u a u to n o m n o g čovjek a koji Skin ner ne p o d n o si), p a n ap a d n a taj
k o n cep t p red stav lja zap rav o n ap ad na socijaln e d efin icio n iste. Sk in n er, k oji pred-
stav lja socijaln e bih evioriste ne želi p om iriti razlike k oje su p o sto ja le izm eđ u
b ih ev io rista i socijaln ih d efin icio n ista. U biti, on želi elim in irati teorije p o v ezan e
sa p arad ig m o m socijaln e definicije.
S to p red stav lja zap rav o p o jam au to n o m n o g č o v jek a k oji Skin n er želi elim inira-
ti? M i p re tp o stav lja m o d a su ljudi au to n o m n i o n d a k ad a im p rip isu je m o takve
stvari kakve su, na p rim jer, o sjećan ja, m išljenje, slo b o d a i d ign itet. P rem a to m
stajalištu , lju d i p o sjed u ju u nu tarnje jezgro iz k o je g a se njihove akcije p ro širu ju . T o
im je zg ro o sig u rav a m o gu ćn o st iniciranja, n astajan ja i k reativn osti. T a k a v kreativ-
ni, aktivni, v o lu n tarističk i p ristup lju d im a sasvim je jasn o u sk lad u sa so c ija ln o -
d efin icio n ističk o m p ozicijo m , p a Skin n erov n ap o r d a tu id eju u ništi p re d stav lja
in d irek tan p o tez kojim bi se u ništile i teorije so cijaln o g d efin icio n izm a.
P rem a Skin n eru, id eja d a ljudi im aju u n u tarn ju , au to n o m n u jezgru , p red stav lja
m ističn o, m etafizičk o stajalište k oje m o ra biti elim in iran o iz d ru štven ih zn an osti:
"A u ton o m n i čovjek služi sam o d a bi ob jasn io on e stvari koje jo š u vijek ne m ožem o
ob jasn iti n a neki d ru g i način. N je g o v o p o sto ja n je u vezi je s n ašim nezn an jem , i on
će p riro d n o izgu biti svo je zn ačenje što više i više b u d em o sazn ali o p o n a ša n ju '
(1 9 7 1 .: 12). P o n ašan je, k ao i uvjeti koji ga uzro ku ju , p rije sv eg a d ru g a p o n ašan ja.
o sn o v n i su p red m et Sk in n ero v o g in teresa. N e bism o se treb ali u sre d o to čiti, sm atra
on , na takv e k o n cep te kakvi su, na p rim jer, "o sjećaji"; n asu p ro t to m e, tre b a se
u sred o to čiti na isp itivan je (i k on trolu ) p o n a šan ja i u vjeta k oji u tječu n a njega.-
L in d a M o lm n ag laša v a ov o stajalište tvrdeći d a je Skin n er bio zao k u p lje n on im što
je n aziv ao "p rivatn i d o g ađ aji", o d n o sn o , s "d o g ađ ajim a k oji se o d v ijaju u nutar
p o je d in c a i d ru gi ih ne m ogu izravno o p ažati" (1 9 8 1 .: 1 6 1 ). U ovu k ate g o riju on
u b ra ja m isli, o sjećaje i p ercepcije. M eđ u tim , Skin ner ip ak p rih v aća p o sto ja n je
takvih stan ja, ali uz d va uvjeta. Prvo, ne m ogu biti u okv iru o p će bih evioraln e
shem e n ezavisne ili in tervenirajuće varijab le, n eg o sam o k ao zavisn e varijab le.
D ru gim riječim a, to ne m ogu biti ek sp lan ato rn e v arijab le, n ego jed in o varijab le
k o je se m o gu ob jasn iti uz p o m o ć drugih činilaca. D ru g o , njih se na neki način ipak
m ože p ro u č av ati. S am o izv ještav an ja ak tera (kao i ob lici n jh ova p o n a šan ja) m ogu
se tretirati k ao fen o m en i p o d o b n i op ažan ju . T a k a v o g ran ičen zn an stven i p o g led
n a d u h o v n a stan ja neće biti prihvatljiv zn an stven icim a koji p rih v aćaju p arad ig m u
socijaln ih d e fin iđ ja .
S kin n er i o p ćen ito socijaln i bih evioristi, žele p ro u č av ati o d n o s p o je d in a c a i
n jih ovo g o k o liša (M olm , 1 9 8 1 .), a on se sasto ji o d m nožine d ru štven ih i nedruš-
tven ih p red m eta. Socijaln i bih evioristi m isle d a su p rin cipi koji u p rav ljaju odno-
so m p o jed in c a i so c ija ln o g p red m eta isti kao i on i k oji u p ravljaju o d n o so m izm eđu
p o je d in c a i n eso cijaln o g p red m eta .3 D o n B u sh ell i R o b e rt B u rg ess o d re đ u ju pred-
m et kojim se bave bih evioristi k ao "p o n ašan je p o je d in aca k oji d jelu ju u o k o lišu na
tak av način d a p ro izv o d e neke učinke ili p rom jen u u njem u što , zatim , m o d ificira
načine izvedbe to g isto g p o n ašan ja" (1 9 6 9 .:2 7 ). T a k o se on i u sm jerav aju na
"fu n k cion aln i o d n o s" izm eđu p o n a šan ja ak tera i p ro m je n a u n jeg o v o m o k o lišu . T o
sam o zn ači d a p red m et in teresa bih eviorista m ože biti i dijete k oje b a ca k am en u
rijeku , a isto tak o i m ajk a k o ja viče na d ijete, ili učitelj koji d rži n astavu u razred u ,
ili p ak neki sasta n ak izvršn o g o d b o ra vijeća d irek to ra.
S o cijaln i bih evioristi tvrde d a se zanim aju za sam in terak cijsk i p ro c e s, ali je on
k o n cep tu aliziran vrlo različito o d načina na k oji je to u rađ en o u te o rija m a socijal-
nih d efin icio n ista. A kteri su, p rem a socijaln im d efin icio n istim a, d in am ičk e i krea-
tivne sn age u in terak tivn o m p ro cesu (P erin ban ayagam , 1 9 8 1 .). O n i ne sam o da
o d g o v a ra ju n a stim ulan se, n ego ih in terp retiraju i djelu ju p rem a sv o jim defin icija-
2 V eći broj bih eviorista sprem ni su svijest, aspekte kognicije, i em ocije uključiti u svoje područje.
N a prim jer, A rthur Staats (1 9 7 6 .) pozn at je p o tom e što je u svoj biheviorizam uključio svijest. Jo h n
Baldvvin i Jan ice Baldw in (1 9 7 8 .) drže da bi bihevioristi, a zapravo i svi so cio lo zi, m orali koristititi i
trad icion aln e znanstvene tehnike i verstehen m etod ologiju kako bi razum jeli cjelinu socijalnih feno-
m ena, uključujući i su bjektivnost i značenje.
O vo je stajalište koje Lindu M olm odvaja od tradicionaln ijih socijalnih bih eviorista kakav je, na
p rim jer, H om an s. O na d o sta teško u očava razliku izm eđu orijentacije bihevioraln ih p sih o lo g a i
bih evioraln ih so cio lo g a.
m a stim u lan sa. Socijaln i b ih evioristi, n ap rotiv, d aju p o je d in c im a m n o g o m anje
slo b o d e . Po njim a, "razm išljanje je p o n ašan je m o zga. V eći d io ak tiv n o sti m o zg a
nije svjestan" (B aldw in i Baldvvin, 1 9 8 6 .:2 6 4 ). S to g a je, p re m a socijaln im defini-
cio n istim a, ak ter zauzet svjesnim kon stru iran jem socijaln e stv arn osti, a za socijal-
ne b ih evioriste on ili o n a sam o nesvjesn o o d g o v araju na stim u lan s. In d iv id u aln i
o d g o v o r d eterm in iran je p riro d o m van jsk o g stim u lan sa. O v o je m n o g o više m eha-
nički p rik az o so b e n ego li je to slučaj k o d socijaln ih d efin icio n ista.4
Slik a ak tera u teo rijam a socijaln ih činjen ica (na p rim jer, stru k tu raln i fu n k cio-
n alizam ) sk o ro je isto to lik o m eh an icistička k ao i u so cijaln o - bih ev io raln o j
p arad ig m i. P red stavn ik p arad ig m e socijaln ih činjen ica drži d a je p o je d in a c deter-
m in iran d jelo van jem vanjskih norm i, vrijedn osti, stru k tu ra itsl. R azlik a izm eđ u
p re d stav n ik a p arad ig m e socijaln ih činjen ica i p arad ig m e so c ija ln o g b ih eviorizm a
p o tje če iz izv o rišta k on trole k o ja se vrši n ad p ojed in cem . Z a p red stav n ik e te o rija
socijaln ih čin jen ica, glob aln e strukture i in stitucije k o n tro liraju p o jed in ca. Socijal-
ni bih ev io risti p ak p ro u čav aju o d n o s izm eđu p o je d in ca i kon zekven ci k oje će
u tjecati d a se p o n ašan je - više ili m anje vjero jatn o - i d o g o d i.
BIHEVIORALNA SOCIOLOGIJA
B ih e v io raln a so c io lo g ija (ili k ak o je B aldw in i B ald w in /1 9 8 6 ./ nazivaju , "bihevio-
raln a zn anost") p red stav lja n ap o r d a se p rin cipi p sih o lo g ijsk o g b ih eviorizm a pri-
m ijene n a so c io lo šk a pitan ja. B ih evioraln i so c io lo g in teresira se za o d n o s k oji
p o sto ji izm eđ u u čin aka p o n a šan ja n ek o g ak tera na o k o liš i n je g o v o g u tjec aja na
ak tero v o kasn ije p o n ašan je. T o je o sn o v ica djelatnog uvjetovanja ili p ro c e sa
u čen ja k ro z k oji "se p o n ašan je m o d ificira u sk lad u sa svojim p o slje d ic am a " (Bal-
dw in i B ald w in , 1 9 8 6 .:6 ). Izražav aju ći to na d ru gi način, m o žem o reći d a ak ter
em itira jed an tip p o n ašan ja. N e k o m e će se taj o b lik p o n a šan ja činiti - b arem na
sam o m p o četk u - k ao slu čajn o p on ašan je. O k o liš u kojem se to p o n a šan je d o g a đ a ,
bio on d ru štven i ili fizički, n alazi se i sam p o d utjecajem sp o m e n u to g p o n a ša n ja i
sa svoje stran e "djeluje" na razne načine. O v ak v a reak cija - p ozitiv n a, n eg ativ n a ili
n eu traln a - utječe na kasn ije p o n ašan je aktera. A ko je ta reak cija ak teru o m o g u ć ila
n ag rad u , isti tip p o n a šan ja će se u sličnim situ acijam a n ajv je rojatn ije em itirati i
u b u d u će. A ko je reak cija bila b o ln a ili je u zro k o v a la kaznu, tak v o se p o n a šan je
n ajv je rojatn ije neće o p eto v ati. B ih evioraln i so c io lo g in teresira se i za o d n o s k oji
p o sto ji izm eđu povijesti reakcija ili p o sljed ica iz o k o liša te p riro d e sad ašn je g
p o n a šan ja. B ih evioraln i so c io lo g tvrdi d a p rošle p o slje d ice o d re đ e n o g p o n a šan ja
o d re đ u ju n jego v sad ašn ji oblik. Poznavajući što je u v jeto v alo o d re đ e n i tip p o n aša-
n ja u p ro šlo sti, m ožem o p retp o stav iti d a li će neki akter u p o trijeb iti isti tip
p o n a šan ja u nekoj sad ašn jo j situaciji.
Osnovni koncepti
O sn ovn i k o n cep t u bih evioraln oj so c io lo g iji je k o n cep t p o tk re p ljiv a n ja k o ji m ože-
m o d efin irati k ao n agrad u. N e k i p red m et sam p o sebi nije n ag rad a. P o tk rep ljiv ači
4 K ak o ćem o kasnije vidjeti, ovo predstavlja još jednu točku p o kojoj se M o lm o v a razlikuje.
ne m ogu biti d efin iran i na osn ovi a priori p re tp o stav k i, o d vo jen ih o d njih ovih
u čin ak a na p o n ašan je. S to g a "n agrad a" k o ja ne utječe na ak tera, nije p o tk rep ljiv ač.
H ra n a se, na p rim jer, u n ašem d ruštvu sm atra n ag rad o m , no ak o n ek a o so b a nije
g lad n a, h ran a neće p o slu žiti k ao p o tk rep ljivač. B itn a d eterm in an ta k o ja u tječe na
to d a li će n ešto p oslu žiti k ao n ag rad a ili ne, p re d stav lja razinu d ep rivacije ak tera.
A k o su na p rim jer, ak teri o n em o g u ćen i kon zu m irati h ran u , bit će g lad n i i h ran a će
d jelo v ati k ao p o tk rep ljiv ač. M e đ u tim , u k o lik o su u p rav o završili s jelo m , n jih ov će
nivo d eprivacije biti m in im alan i h ran a neće biti u čin k ovit p o tk rep ljiv ač. O v o je
bio p rim jer fizio lo šk e d eprivacije. A ko u sk ratim o lju d im a h ran u, seks, v o d u ili
zrak, svi ov i elem en ti m ogu p oslu žiti kao m oćn i p o tk rjep ljiv ači. N o , ak o su
fizio lo šk e p o treb e na ad ek vatan način zad o v o ljen e, ovi elem enti neće biti korisn i
p o tk rep ljiv ači. P o tkrep ljivači se m ogu i naučiti. K a d a se jed n o m n av ik n em o na
stvari, on e služe k ao p o tk rep ljiv ači u svim on im slu čajevim a u k o jim a su nam
u skraćen e.
P o tk rep ljivači m o gu biti p ozitivn i ili negativn i (B aldw in i B ald w in , 1 9 8 6 .).
P ozitivn o p otk rep ljivan je se od v ija o n d a k a d a ok o lišn e p rom jen e im aju ob lik
n agrad e "što zatim p o v ećav a m o gu ćn o st p o n ašan ja u bu d u ćn osti" (B u ch ell i Bur-
gess, 1 9 6 9 .:2 8 - 2 9 ). U toj situaciji je akter n agrađ e n ; na p rim jer, trg o v ačk i pu tnik
p o zv o n i n a v ra ta i nudi n ešto na p ro d aju . B ih evioraln i teo retič ari će na p ro d aju
g le d a ti k ao na p o zitiv n o p o tk rep ljivan je ukoliko trg o v ačk i p u tn ik i n ad alje n astav-
lja zvoniti na vrata i n u d iti rob u u n ad i d a će u sp jeti p on o viti isti rezu ltat. B aldw in
i B aldw in zaklju čuju: "Ljudi obično prihvaćaju učenje preko pozitivnih potkreplji-
vanja zato što ono u njihovim životim a povećava dobre učinke i iskustva puna
zadovoljstva " (1 9 8 6 .: 15). N eg a tiv n o p otk rep ljivan je tak o đ e r p o jač av a m o g u ćn o st
v je ro ja tn o g p o n a šan ja u b u d u ćn osti, n o on o tad a u zim a o b lik u k lan jan ja n ečega
o d b o jn o g iz o k o liša. Isključivan je p reg la sn o g rad io ap ara ta, na p rim jer, m ože
p o b o ljša ti sp o so b n o st neke o so b e d a piše ili čita. U b u d u ćn o sti se, d ak le, sp o so b -
n o st neke o so b e d a p iše ili čita, m ože u n ap rijed iti isk lju čivan jem rad io a p a ra ta .
R asp rav ljaju ć i o p o tk rep ljiv an jim a akcija, m o ram o tak o đ e r uzeti u ob zir i
kažn javan je: "P o sljed ica k o ja sm anjuje frekvenciju o d g o v o ra k oji joj p re th o d i je
kažnjavatelj" (B ushell i B u rgess, 1 9 6 9 .:2 9 ; vidi i B ald w in i Balchvin, 1 9 8 6 .:2 5 ).
N a p rim jer, u d arac ili sam o p rijetn ja u d arcem , m ože sp riječiti n ek o g a d a p o n o v i
tak a v čin. M e đ u tim , kažnjavanje n ek o ga, n ekom d ru g o m m ože p red stav ljati na-
g rad u . M a zo h ist, na prim jer, m ože ud aran je doživjeti k ao n ag rad u i n ajv je rojatn ije
će p o željeti p on avljan je takve situacije. P rem a tom e, d a b ism o u stan o v ili d a li se
n ešto m ože sm atrati n ag rad o m ili kazn om , m o ram o biti u p o zn ati s o so b n o m
p ro šlo šć u , k ao i s fizio lo šk im k arak teristik am a neke oso b e.
K ažn jav an ja, k ao i p o tk rep ljiv an ja, m ogu biti p o zitiv n a ili n egativn a. M e đ u tim ,
tre b a u p am titi d a je kažnjavanje usm jeren o sm an jiv an ju u če stalo sti o d g o v o ra .
Pozitivn o k ažn javan je o d v ija se korišten jem neprijatnih stim u lan sa k oji p o tisk u ju
p o n a šan je. U d ariti dijete svaki p u ta k ad a plače p red stav lja p rim jer p o zitiv n o g
ob lik a kažn javan ja. K ažn javan je im a n egativn i ob lik o n d a k ad a je p o n ašan je
p o tisn u to bu d u ći d a iz o stav ljam o ili zap rijetim o d a ćem o izostaviti n ag rad u . T o se
n aziv a cijenom odgovora ili n ed o statk o m p otk rep ljivača. A ko izo stav im o ili zapri-
jetim o d a ćem o izostaviti n agrad e k oje bi dijete - zato što p lače - m o g lo d ob iti,
tad a u p o treb ljav am o negativn i ob lik k ažn javan ja. D on B u sh ell i R o b e rt B u rg ess
sm atraju d a je cijen a o d g o v o ra "o sn ovica k on troln ih p ro c e d u ra u socijaln im
o rg an iz acijam a" ( 1 9 6 9 .:3 0 ). U m jesto d a n ag rađ u ju ili p ozitiv n o kažn jav aju , većin a
socijaln ih o rg a n iz ac ija sk lo n a je izostavljan ju ili prijetn ji izo stav ljan ja n ag rad a k oje
su se ran ije uživale.
B ih evioraln i so c io lo g , k ak o sm o to već ranije n aglasili, najviše je zain teresiran
za u tvrd ivan je o d n o sa izm eđu ak tera i n jih ovo g o k o liša. O d n o s p o tk rep ljiv an je -
k ažn javan je, k oji p o sto ji izm eđu ak tera i n jih ovo g o k o liša, o d v ija se u o b rasc im a
o d kojih su neki p riro d n o d eterm in iran i (na prim jer, n e o d sta tk o m h ran e), a neki
o d njih su d ru štv en o uvjetovani. U n ajjed n ostavn ijem tipu o b rasc a, p o tk re p ljiv ači
u vijek slijed e sv ak o d jelo van je. O v ak av ob razac staln o g p o tk re p ljiv a n ja p o n a šan ja,
n ajčešće će se n aći u djetinjstvu k ad a je, na p rim jer, p lač d jeteta o d m ah p o p rać e n
p ažn jo m ro d itelja. T ak av će se o b razac rjeđe o d v ijati u o d raslo j d obi. K o d od raslih
lju di, p o tk rep ljiv an je će se zbivati p ovrem en o , u n ejed n o lik o m ritm u. P utujući
trg o v ač k i p u tn ici ne oček u ju d a će svaki p u ta kad zazvone na vrata u sp jeti n ešto
p ro d a ti; m eđutim , zvonjenje na v ratim a p o n ek a d d o v o d i d o p ro d a je , što ih
o d rž av a u p o slu . K a d n ik ad a ne bi bili n agrađ en i u sp je šn o m p ro d a jo m , n jih ovo
p o n a šan je k ao trgov ačk ih p u tn ika bilo bi potrošeno i u to m zan im an ju bi p restali
u o p će fu n k cion irati. Z an im ljivo je d a je k o n tin u iran o p o tk re p lju ju će p o n ašan je
lak še p rek in u ti n eg o li p o n ašan je uz n ag rad e k o ja se p o v rem en o p o jav lju ju . T rg o -
vački p utn ici p o staju p rilago đ en i na p rin cip p o v re m e n o g n ag rađ iv an ja p a se
p o n e k a d m ože d o g o d iti d a će p roći d o sta vrem en a od p o sljed n je u sp ješn e p ro d a je ,
d o k ne shvate d a m o žd a više neće biti p o n o v n o n ag rađ en i. S to g a , p re stan a k
n jih o v o g p o n a šan ja k ao trgov ačk ih p u tn ik a m ože duže p o tra ja ti. U k o lik o su p ak
bivali staln o n ag rađ iv an i, a zatim je n agrađ ivan je n ag lo p re stalo , p o sto ji m ogu ć-
n o st d a će n astaviti rad iti sam o jo š k ratko vrijem e. T o će zau staviti njih ove
ak tiv n o sti m n o g o brže n ego u slučaju d a su bili p o v rem en o n agrađ ivan i.
Potk rep ljivan je je zn atn o kom p lek sn ije o d to g a d a se je d n o sta v n o n ešto u čin i i
zatim p o stig n e željen a (ili neželjena) reakcija. M n o g i uvjeti u o k o lišu o d ređ u ju
v je ro ja tn o st p o tk rep ljiv an ja n ek o g čina. N e k i uvjeti p o d rža v aju p o jav u reak cije, a
neki ne. T i uvjeti su zap rav o stvari koje su se u p ro šlo sti p oveziv ale s p o tk rep ljiv a-
njem ili k ažn javan jem . A ko je, na prim jer, o so b a k oja je vršila p o tk rep ljiv an je
u vijek n o sila neku u n iform u , takv a un iform a m ože sam a za sebe p ro izv esti o d g o -
vo r, č ak i u o n o m slu čaju k ad a je n osi neka d ru g a o so b a. Sličn o to m e , u k o lik o je,
na p rim jer, u čio n ica u šk oli od u vijek bila p o v ezan a s k ažn javan jem , k ažn javaju ći
u čin ak bit će p o tak n u t čak i o n d a k ad a je učenik p reb ačen u neku n ag rad n u
situ aciju u učion ici. R ad i se o p ro cesu u kojem u biti n eu traln i stim u lan s - na
p rim jer u n ifo rm a - p o staje sek u n d arn i ili u vjetovan i p o tk rep ljiv ač. K a d a se jed-
n om tran sfo rm ira , n eu traln i stim u lan s m ože p o stati p ozitivn i p o tk re p ljiv ač. B udu-
ći se p o tk rep ljiv an je vrlo rijetko d o g a đ a u vak uu m u , veliki broj seku n d arn ih
p o tk re p ljiv a ča neizbježno se p ovezuje s osn ovn im . T im se p ro c e so m broj p otk re-
p ljiv ač a u m n ožava k ao gljive p oslije kiše.
Iak o su m n o g i p o tk rep ljiv ači sp ecifičn i sam o za neke situ acije, neki su generali-
zirani potkrepljiuači. B ush ell i B u rgess takav tip p o tk re p ljiv ača d efin iraju o v ak o :
"...(Oni) imaju veliku snagu i značaj u sođjalnim analizama budući da zadržavaju svoju
učinkovitost i prigodom izostajanja bilo kakve specifične deprivacije. Pojam ’generalizi-
ran’ odnosi se na činjenicu da ti stimulansi predstavljaju, reprezentiraju ili osiguravaju
pristup širokoj lepezi drugih potkrepljivača koji mogu biti bezuvjetni, ali i uvjetovani, i
koji se s vremena na vrijeme mogu razlikovati i imati različito djelovanje na jednu ili
drugu osobu"
(Bushell i Burgess, 1 9 6 9 .:38).
N o v a c i so cijaln i statu s p red stav ljaju d v a d o b ra p rim jera gen eraliziran ih p otk re-
p ljiv ača. O n i se m ogu koristiti d a se o sig u raju m n oge d ru ge željene stvari. B u d u ći
d a gen eraliziran i p o tk rep ljiv ači p red stav ljaju isto d o b n o bro jn e sasv im različite
stvari, on i p o stu p n o p o staju sve više p otk rep ljivači sam i za sebe. Z a to bih evioraln i
so c io lo zi tvrde d a je o so b e vrlo tešk o zad o v o ljiti u p o tre b o m tak vih g en eraliziran ih
p o tk rep ljiv ača. V elike količine n ovca ili d o b a r socijaln i p o lo žaj neće n ajv jerojatn i-
je zau staviti želju za nečim jo š većim .
Modifikacija ponašanja
A k o je n eki o d g o v o r p o tk rijep ljen , cijeli se niz drugih sličnih o d g o v o r a g o to v o
n eizbježno isto v rem en o p o tk rep lju je. O v a činjen ica o m o g u ć av a b ih evioraln im
so c io lo z im a d a g o v o re o sistem atsk o m ob lik ovan ju p o n a šan ja ili o m o d ifik aciji
p o n a šan ja. E vo n ačin a na koji Jo h n i Jan ic e B ald w in d efin iraju taj fen o m en :
"S istem atsk o ob lik ovan je o b u h v aća p rom jen u p o n a šan ja kroz stu pn jeve sukcesiv-
n o g p rib ližav an ja k u n ap rijed u sp o stav ljen o j finalnoj izvedbi. N a sv ak o m stu p n ju ,
p o tk rep ljiv an je se ob likuje tak o d a kon kretn o p o n ašan je na n ajb o lji način prib liža-
v a ko n ačn o j izvedbi" (1 9 8 6 .: 1 59 ). Prikaz 7 .1 . ilu strira n av ed en i p ro ces.
Izvor: Adaptirano iz Don Bushell i Robert Burgess: "Some Basic Principles of Behavior", U:
Robert Burgess i Don Bushell, izd., Behavioral Sociology, New York: Columbia University
Press, 1969:40.
Izvor: Adaptirano iz Don Bushell i Robert Burgess: "Some Basic Principles ofBehavior", U:
Robert Burgess i Don Bushell, izd., Behavioral Sociology, New York: Columbia University
Press, 1 9 69.:41.
3. T e ra p e u ti m o raju o sigu rati p o v o ljn o m jesto za izvođen je terap ije. "T o znači
d a se m o raju elim inirati n ep oželjn i stim u lan si, m o g u ćn o sti k o n flik tn o g ili
n e p rik la d n o g o b lik a p o n a šan ja, a o sig u rati stim u lativn i p o tica ji za izazivan je
željen og o d g o v o ra" (B ushell i B u rgess, 1 9 6 9 .:4 3 ).
4. T e ra p e u ti tak o đ e r m o raju p o tak n u ti m otiv aciju k od su b jek ta u p o tre b ljav aju ći
u čin k ovit p o tk rep ljiv ač. Iak o je m oguće k oristiti sp ecifičn e p o tk rep ljiv ače ,
n ajčešće se k oriste op ći p o tk rep ljiv ači kakvi su n o vac, p ažn ja u d ru štv u ili
so cijaln i status.
5. T e ra p e u ti m oraju započeti proces oblikovanja ponašanja "d iferen cijaln im p ot-
krepljivan jem odgovora koji se uspješno približavaju željenom stanju" (str. 4 3 -4 4 ).
6. IConačno, k a d a d o željene m od ifik acije n ap o sljetk u "d o đ e", te ra p e u ti bi treba-
li n astaviti p ovrem en o u p o treb ljav ati p o k rep ljiv ače. P otk rep ljivan je će se
k o n ačn o p o jav ljiv ati rjeđe korišten jem n ek o g v ještačk o g , a češće p riro d n o g
p o m ag ala.
TEORIJA RAZMJENE
T e o rija razm jen e p red stav lja p o k u šaj d a se p rin cip i bih eviorizm a, u d ru žen i s
d ru g im id ejam a, prim ijene u in teresn om p o d ru čju so c io lo g a . Iak o se korijen i ove
teorije m ogu naći u n atrag m n o go g o d in a, (K n o x , 1 9 6 3 .) o n a svoj najveći u sp o n
DŽORDŽ HERBERT MID:
SOCIJALNI BIHEVIORIZAM
Džordž Herbert Mid (1863-1931) predstavlja verovatno
najznačajnijeg teoretičara svakodnevnog života u istoriji soci-
ologije. Iako je predavao na filozofskom odeljenju Univerziteta
u Cikagu, Mid je odigrao ključnu ulogu u razvoju jedne važ-
ne savremene sociološke teorije - simboličkog interakcionizma
(vidi glavu 6). Midova sociološka teorija, kao i sve teorije koje
smo prešli u prethodnoj glavi, sadrži grandiozni aspekt. Među-
tim, Midov najveći doprinos razvoju sociološke teorije predstav-
lja njegova sociologija svakodnevnog života, to jest istraživanje
društvenih obrazaca koji se odigravaju na mikronivou.
Zanimljivo je, međutim, to da je Mid - dok je proučavao
proces mišljenja, delanje i interakciju - naglašavao kako je istraži-
vanje važno započeti od nivoa grupe, ili, još uopštenije, od onoga
što je on nazivao društvom. Umesto da započne s pojedinđma,
a onda se penje do nivoa grupe, analiza bi trebalo da započne od
organizovane grupe, a onda da se spušta do nivoa pojedinca. Indi-
vidualno mišljenje, delanje i interakciju treba objašnjavati grupom,
a ne obrnuto; celina ima prednost u odnosu na delove koji je čine.
Mid je sebe nazivao socijalnim bihevioristom. Ipak, njego-
vu teoriju nije uvek lako razlikovati od psihološkog bihevioriz-
ma. Iako je, u osnovi, priznavao mehanizam stimulus-reakcija,
smatrao je da je ljudsko delanje mnogo složenije od tog jedno-
stavnog mehanizma. Jednostavnije rečeno, između stimulusa i
reakcije odvija se misaoni proces; za razliku od životinja, ljudi
razmisle pre nego što nešto urade (delaju).
Akt
Raspravljajući o aktu, kao osnovnom elementu svog teorij-
skog sistema, Mid se najviše približio psihološkom biheviorizmu.
On nije smatrao da ljudi reaguju automatski i bez razmišljanja.
već da se svaki akt sastoji od četiri zasebne faze. Ali, budući da je
i on, poput Marksa, razmišljao dijalektičlci, svaka faza povezana
je s ostalim fazama i nije nužno da se akt odvija po navedenom
redosledu.
1) Impuls. Pojedinac reaguje na neki spoljašnji stimulus
(na primer, glad ili opasna životinja) i oseća potrebu da
uradi nešto po tom pitanju (pronađe hranu ili pobegne).
2) Percepđja. Pojedinci svesno reaguju na stimuluse (putem
čula sluha, ukusa, mirisa itd.) koji su povezani s impul-
som. Ljudi ne reaguju automatski na stimuluse, već razmi-
šljaju o njima, biraju odgovarajuće stimuluse, razlikujuđ
bitno (životinja reži) od nebitnog (životinja ima lepe oči).
3) Manipulacija. Ova veoma značajna faza obuhvata mani-
pulisanje percipiranim objektom. Ona prethodi reakciji i
angažuje dve glavne ljudske karakteristike: svest i sposob-
nost da se nešto uhvati rukom. Otuda, gladan čovek može
Akt - osnovni koncept Midove sociološke teorije; obuhvata impuls, percer-
ciju stimulusa, manipulisanje percipiranim objektom i zadovoljenie
izvornog impulsa.
Impuls - prva faza akta; akter reaguje na neki spoljašnji stimulus i oseća p o
trebu da uradi nešto po tom pitanju.
Percepcija —druga faza akta; pojedinci putem čula reaguju na stimuluse ko .
su povezani s impulsom.
M anipulacija - treća faza akta; podrazumeva manipulisanje percipirani—
objektom.
ubrati pečurku u šumi, ispitati je prstima, i razmisliti ima
li ona karakteristike otrovne pečurke. Nasuprot tome,
mnoge gladne životinje verovatno će bez prethodnog raz-
mišljanja i ispitivanja zgrabiti pečurku i pojesti je.
4) Konzumacija. U ovoj fazi preduzimaju se konkretne mere
kojima se zadovoljava početni impuls (čovek pojede pe-
čurku ili ustreli životinju). Zbog svoje sposobnosti da
razmisle pre nego što delaju, ljudi su daleko uspešniji u
konzumaciji od životinja. Za razliku od ljudi, životinje
moraju da se oslone na daleko neefikasniji metod poku-
šaja i pogrešaka.
Gestovi
Jedan akt uključuje samo jednu osobu ili jednu životinju.
Međutim, i ljudi i životinje ulaze u interakciju s drugima. Najne-
razvijeniji oblik interakcije su gestovi - pokreti jednog učesnika
interakcije koji služe kao stimulus drugom učesniku. I ljudi i ži-
votinje prave gestove i vode konverzaciju gestovima. Gest jedne
osobe ili životinje nesvesno izaziva odgovarajući gest druge. Re-
cimo, u borbi pasa, režanje jednog psa može automatski izazvati
režanje drugog. Nešto slično može da se dogodi i u bokserskom
meču: kada jedan bokser zauzme gard, to odmah čini i drugi.
U oba slučaja, reakcija je instinktivna, a gestovi beznačajni, jer
ni bokser ni pas nisu razmišljali kako da reaguju. Dok bezna-
čajne gestove koriste i ljudi i životinje, značajne gestove koriste
samo ljudi. Značajni gestovi su gestovi koji nastaju kao posledica
svesne misaone aktivnosti.
Mid je veliku važnost pridavao vokalnim gestovima. Jedan
deo ljudskih (hrkanje) i svi životinjski vokalni gestovi (režanje)
Konzumacija - poslednja faza akta, to jest preduzimanje konkretne mere ko-
jom se zadovoljava izvorni impuls.
Gestovi - pokreti jednog učesnika interakcije (čoveka ili životinje) koji služe
kao stimulus drugom učesniku.
Konverzacija gestovima - gestovi jednog učesnika interakcije koji nesvesno
izazivaju odgovarajuće gestove drugog učesnika.
Značajni gestovi —gestovi koji nastaju kao posledica svesne misaone aktivno-
sti; samo Ijudi koriste značajne gestove.
ubrati pečurku u šumi, ispitati je prstima, i razmisliti ima
li ona karakteristike otrovne pečurke. Nasuprot tome,
mnoge gladne životinje verovatno će bez prethodnog raz-
mišljanja i ispitivanja zgrabiti pečurku i pojesti je.
4) Konzumacija. U ovoj fazi preduzimaju se konkretne mere
kojima se zadovoljava početni impuls (čovek pojede pe-
čurku ili ustreli životinju). Zbog svoje sposobnosti da
razmisle pre nego što delaju, ljudi su daleko uspešniji u
konzumaciji od životinja. Za razliku od ljudi, životinje
moraju da se oslone na daleko neefikasniji metod poku-
šaja i pogrešaka.
Gestovi
Jedan akt uključuje samo jednu osobu ili jednu životinju.
Međutim, i ljudi i životinje ulaze u interakciju s drugima. Najne-
razvijeniji oblik interakcije su gestovi - pokreti jednog učesnika
interakcije koji služe kao stimulus drugom učesniku. I ljudi i ži-
votinje prave gestove i vode konverzaciju gestovima. Gest jedne
osobe ili životinje nesvesno izaziva odgovarajući gest druge. Re-
cimo, u borbi pasa, režanje jednog psa može automatski izazvati
režanje drugog. Nešto slično može da se dogodi i u bokserskom
meču: kada jedan bokser zauzme gard, to odmah čini i drugi.
U oba slučaja, reakcija je instinktivna, a gestovi beznačajni, jer
ni bokser ni pas nisu razmišljali kako da reaguju. Dok bezna-
čajne gestove koriste i ljudi i životinje, značajne gestove koriste
samo ljudi. Značajni gestovi su gestovi koji nastaju kao posledica
svesne misaone aktivnosti.
Mid je veliku važnost pridavao vokalnim gestovima. Jedan
deo ljudskih (hrkanje) i svi životinjski vokalni gestovi (režanje)
Konzumacija - poslednja faza akta, to jest preduzimanje konkretne mere ko-
jom se zadovoljava izvorni impuls.
Gestovi - pokreti jednog učesnika interakcije (čoveka ili životinje) koji služe
kao stimulus drugom učesniku.
Konverzacija gestovima - gestovi jednog učesnika interakcije koji nesvesno
izazivaju odgovarajuće gestove drugog učesnika.
Značajni gestovi - gestovi koji nastaju kao posledica svesne misaone aktivno-
sti; samo ljudi koriste značajne gestove.
jesu beznačajni. Međutim, najveći deo Ijudskih vokalnih gesto-
va čine značajni gestovi, a najvažniji od njih uključuju upotrebu
jezika. Upravo je sistem značajnih gestova omogućio izvanredan
napredak ljudskog društva (ovladavanje prirodom, nauku).
Između vokalnih i fizičkih gestova postoji ogromna razlika.
Kada napravimo neki fizički gest, ne možemo da vidimo na koji
način smo ga izveli (osim ako se ne nalazimo ispred ogledala).
Ali, kada napravimo neki vokalni gest, možemo da ga čujemo na
isti način kao i osoba kojoj je upućen. Prema tome, gest identič-
no utiče kako na govornika, tako i na slušaoca. Osim toga, ljudi
imaju daleko veću kontrolu nad vokalnim gestovima. Ako im se
ne dopada ono što su izgovorili i čuli mogu jednostavno zastati ili
se ispraviti na polovini rečenice. Kako vidimo, ono što razlikuje
ljude od životinja nije samo sposobnost da razmisle pre nego što
reaguju, već i sposobnost da kontrolišu svoje ponašanje.
Sopstvo
Drugi najvažniji Midov koncept je koncept sopstva, ili spo-
sobnosti da na sebe gledamo kao na objekat. Sopstvo i svest dija-
lektički su povezani i jedno bez drugog ne mogu postojati. Niko
sebe ne može doživeti kao objekt (misliti o sebi) bez upotrebe sve-
sti i niko ne može posedovati svest, tj. voditi razgovor sa samim
sobom, bez sopstva. Naravno, nemoguće je stvarno razdvojiti svest
1sopstvo, jer je sopstvo mentalni proces.
Osnova sopstva jeste refleksivnost ili sposobnost da se stavimo
u položaj drugih, to jest da razumemo način na koji oni misle i po-
stupaju. Ta sposobnost daje nam mogućnost da posmatramo sebe
i svoje ponašanje na isti način na koji nas posmatraju drugi ljudi.
Da bismo uspeli u tome moramo biti u stanju da, takoreći, barem
mentalno izađemo iz sebe samih. Na taj način, prema sebi možemo
da zauzmemo isti stav kao i drugi ljudi. Mi usvajamo posebno gledi-
šte prema sebi koje može biti specifično individualno gledište ili gle-
dište grupe kao celine. (O ovom ćemo kasnije govoriti detaljnije.)
Sopstvo - sposobnost da sebe vidimo kao objekt.
Refleksivnost - sposobnost da se stavimo u položaj drugih, to jest da mislimo
kako oni misle i postupamo kako oni postupaju.
zaključak, letimično bi pogledao preko naših glava, sa stidljivim, goto-
vo pokajničkim osmehom, ne gledajući ni u koga direktno. Njegova
predavanja su tekla i uskoro smo naučili da pitanja i komentari stu-
denata nisu dobrodošli. Zaista, kada bi neko bio dovoljno smeo da
postavi pitanje, začuo bi se žamor neodobravanja studenata. Oni su se
protivili svakom prekidu toka dragocenog predavanja.
N jegova očekivanja o d studenata bila su skrom na. N ik ad a nije
držao ispite. G lavni zadatak svakog studenta bio je da napiše što
je m oguće bolji pism eni rad. Te radove profesor M id je pažljivo
čitao, a ono što je m islio o njim a predstavljala je ocena. N ek o bi
m ogao pom isliti da su studenti radije čitali literaturu nego pri-
sustvovali njegovim predavanjim a, ali nije bilo tako. Studenti su
uvek dolazili i nikada im nije bilo dovoljno profesora M id a“ .
Definicija situacije - ako ljudi definišu situacije kao realne, onda te definicije
imaju realne posledice; one, drugim rečima, utiču na naše ponašanje.
Uopšteni drugi - stav čitave zajednice ili bilo kog kolektiva u koji je akter
uključen.
omogućuje apstraktno mišljenje i objektivnost, jer pojedinac razvija
daleko objektivniju poziciju kada se oslanja na uopštene, a ne na
posebne druge. Da bi osoba razvila sopstvo, neophodno je da bude
član zajednice i da bude usmerena opštim stavovima zajednice.
Sve ovo, a posebno uopšteni drugi, može nekoga navesti na
pomisao da su Midovi akteri konformisti kojima nedostaje indivi-
dualnost. Međutim, Mid je jasno naglasio da je svako sopstvo jedin-
stveno i razvijeno u kontekstu posebnog životnog iskustva. Osim
toga, pošto u društvu postoji mnogo grupa, ne postoji samo jedan
uopšteni drugi, već mnogo njih. S obzirom na to da ljudi pripa-
daju različitim grupama i imaju mnogo uopštenih drugih, postoji i
više od jednog sopstva. Staviše, ljudi ne moraju prihvatiti zajednicu i
uopštene druge onakvim kakvi su, i mogu raditi na tome da ih pro-
mene. Ponekad u tome uspevaju, menjajući zajednicu, uopštenog
(generalizovanog) drugog, i konačno - same sebe unutar zajednice.
Ja i mene
Činjenica da sopstvo podrazumeva i prilagođavanje i indivi-
dualnost ogleda se u Midovom razlikovanju dva aspekta sopstva
- j a i mene (engeski, / i me). Mada izgleda kao da ova dva aspekta
čine delove ili strukturu sopstva, Mid ih je zapravo video kao pro-
cese koji su deo jednog većeg procesa, tj. procesa stvaranja sopstva.
Sažetak
Simbolički interakcionizam
Dramaturgija
Etnometodologija i konverzacijska analiza
Teorija razmene
Teorija racionalnog izbora
Sažetak
Literatura za dalje čitanje
Prethodne dve glave bavile su se savremenim grand-teori-
jama. U ovoj glavi ostajemo u oblasti savremenih teorija, ali se
orijentišemo na teorije svakodnevnog života. Glavu započinjemo
simboličkim interakcionizmom, teorijom koja se razvijala pod
snažnim uticajem Džordža Herberta Mida (sa kojim smo se upo-
znali u glavi 3). Nakon toga, prelazimo na dramaturgiju, koja
društvo posmatra kao niz dramskih nastupa sličnih pozorišnim
nastupima. Etnometodologija, s kojom se srećemo nakon toga,
bavi se metodama koje koristimo da bismo u svakodnevici rea-
lizovali naše živote. Nakon toga, srećemo se s teorijom razmene
koja društvene odnose vidi kroz sravnjivanje nagrada i troškova i
koja, između ostalog, tvrdi da svako od nas ulazi u odnos s dru-
gima ukoliko je taj odnos nagrađujući, a prekida ga ukoliko ga
on košta. Glavu završavamo teorijom racionalnog izbora koja se
usredsređuje na aktere koji prave izbor i donose odluke s ciljem
da maksimalizuju zadovoljenje svojih želja i potreba.
SIMBOLIČKIINTERAKCIONIZAM
Predmet proučavanja simboličkog interakcionizma, kao
: drugih teorija koje srećemo u ovoj glavi, jeste društvena sva-
iodnevica. Posebnost te teorije, kao što se može uočiti iz njenog
iim bolički interakcionizam —sociološka škola koja se, sledeći Mida, prven-
stveno bavi simboličkom interakcijom.
imena, jeste usredsređenost na interakciju (na delanje i pojedince
kao dejstvenike) i simbole (i njihovo značenje) koji su s interak-
cijom čvrsto povezani. Suštinu ove teorije možemo razumeti ako
izložimo neke od njenih osnovnih pretpostavki i principa.
Prvo, ljudsko delovanje usmereno je na stvari, ali samo ako
te stvari za ljude imaju neko značenje. Sledstveno tome, naše de-
lanje usmereno je, recimo, na zastavu Republike Srbije tako što
je pozdravimo ili dignemo tri prsta. Taj naš postupak zasnovan
je na značenju koje ta zastava ima za nas (tj. za našu domovi-
nu), a ne samo na njenim fizičkim karakteristikama (tj. činjenici
da ima tri boje i grb orla u sredini). To, takođe, znači da drugi
ljudi prema istoj zastavi mogu da se odnose na drugačiji način
(recimo, tako što će je spaliti ili je pocepati), zato što ona za njih
može imati drugačije značenje (recimo, za neke ona može biti
simbol srpskog imperijalizma i vojne agresije).
Drugo, značenja uvek proizilaze iz naših interakcija s dru-
gim ljudima. Kroz interakciju koja se odvija u osnovnoj školi mi
učimo kako je zastava pozitivan simbol. Ali, isto tako, ljudi koji
ne vole Srbiju takođe kroz interakciju u školi, porodici ili nekoj
drugoj primarnoj grupi, mogu da nauče kako je zastava Srbije
negativan simbol. Stoga, kakav god odnos imali prema zastavi,
on se stiče kroz interakciju.
Treće, ljudi ne samo da internalizuju značenja koja su naučili
kroz društvenu interakciju, već su takođe sposobni da ih modi-
fikuju kroz interpretativni proces. Sledstveno tome, iako je neko
naučio da na zastavu Srbije gleda kao na pozitivan simbol, nezado-
voljstvo srpskom spoljnom politikom ili načinom na koji srbijan-
sko društvo tretira svoje etničke manjine može pojedince navesti
da reinterpretiraju značenje zastave i da odbace pozitivna osećanja
prema njoj, pa čak i da razviju potpuno negativna osećanja prema
zastavi i prema svemu onom što ona simbolizuje. Suprotno tome,
pretpostavimo da se promeni spoljna politika i politika prema ma-
njinama. Oni koji su razvili negativne stavove prema zastavi mogu
sada u svetlu te nove činjenice da promene mišljenje i počnu za-
stavu Srbije da doživljavaju kao nešto pozitivno.
Cetvrto, ljudi, za razliku od životinja, imaju jedinstvenu
sposobnost da svesno upotrebljavaju simbole. Dok životinje na
stimuluse koji dolaze spolja reaguju direktno ili instinktivno, Ijudi
su sposobni da stimulusima daju značenje (da ih pretvore u sim-
bole) i da onda delaju na osnovu tih značenja. Zivotinje reaguju
instinktivno na objekte; mi prvo razmišljamo o njihovim znače-
njima, pa tek onda delamo. Gladna životinja mogla bi da pojede
otrovnu pečurku, ali mi smo sposobni da razmislimo da li je ta
pečurka otrovna i da proverimo njenu jestivost, i tek onda odlu-
čimo da li da je pojedemo ili ne. Kada životinjama dođe vreme
za parenje, one gledaju da tu svoju seksualnu potrebu zadovolje
kako bi instinktivno osigurale produženje vrste. Najveći broj ljudi,
međutim, bira s kim ide u krevet. Seksualni čin za ljude ima jedno
simboličko značenje koje nadilazi značaj pukog produženja vrste.
Peto, Ijudi postaju humani kroz društvenu interakciju, pogo-
tovo tokom ranih godina socijalizacije unutar kruga porodice i u
školi. Mi se rađamo sa sposobnošću da postanemo humani, ali taj
potencijal može da se ostvari samo kroz ljudsku interakciju. Sled-
stveno tome, deca koja su odrasla pored divljih životinja (na primer,
vukova), ne mogu postati humana osim ukoliko se ne izdvoje iz ži-
votinjske zajednice i počnu da ulaze u interakciju s drugim ljudima.
RobertE. Park
Biografska skica
Ključni koncepti
Konceptualni doprinos Carlsa Hortona Kulija
DRAMATURGIJA
Koncept sopstva nalazi se u samoj srži simboličkog interak-
cionizma. Herbert Blumer definisao je sopstvo na jedan veoma
jednostavan način: on je tvrdio da sopstvo predstavlja posledicu
činjenice da ljudi mogu biti objekti sopstvenog delanja. Drugim
Saosećajna introspekcija - sociološki metod koji od istraživača zahteva da se
uživi u poziciju aktera koje proučava. Istraživač treba na jedan saoseća-
jan način da shvati ko su ti akteri i o čemu oni razmišljaju, i tako poku-
ša da razume značenja i motive koji leže u osnovi ljudskog ponašanja.
rečima, ljudi imaju sposobnost da delaju ne samo prema drugi-
ma, već i prema sebi. (Recimo, ljudi mogu sami sebe da ukore
kada shvate da su rekli nešto budalasto ili ako shvate da su ne-
kom naneli zlo.) Oba tipa delanja zasnovana su na tome kako
ljudi sami sebe posmatraju (da li na sebe gledaju u pozitivnom
ili negativnom svetlu). Sposobnost delanja prema sebi samima
omogućava ljudima de delaju na svestan način umesto da slepo
reaguju na spoljne stimuluse. Ljudi ulaze u interakciju sa samima
sobom da bi istakli stvari prema kojima delaju (prema kojima se
odnose), ali i da bi istakli značenja tih stvari. Oni interpretiraju
značenja stvari i menjaju te interpretacije u zavisnosti od situaci-
ja u kojima se nalaze i u zavisnosti od toga šta žele postići.
Najvažnije delo o sopstvu u simboličkom interakcionizmu
Kako se predstavljati u stvarnom životu Erving Gofman objavio je
1959. godine. Gofmanova koncepcija sopstva ukorenjena je u Mi-
dovim idejama, posebno u njegovoj raspravi o tenziji između ja,
spontanog sopstva, i mene, društvenih ograničenja unutar sopstva
(Videti glavu 3). Gofman je tu tenziju video kao rascep između
našeg spontanog i socijalizovanog sopstva, to jest, kao razliku iz-
među onoga što želimo da uradimo spontano i onoga što drugi
očekuju od nas da uradimo. Mi neprekidno nailazimo na zahte-
ve da uradimo ono što se od nas očekuje. Ta očekivanja često ne
ostavljaju prostor za dvoumljenje. Da bi se izborili s ovom ten-
zijom i održali stabilnu predstavu o samima sebi, ljudi glume za
svoju društvenu publiku. Interesujući se za takvu vrstu glume, Go-
fman se usredsredio na dramaturgiju, to jest gledište da društveni
život predstavlja niz dramskih nastupa sličnih onim u pozorištu.
Dramaturgija
Gofmanovo shvatanje sopstva oblikovano je njegovim drama-
turškim pristupom. Za Gofmana, kao i za većinu simboličkih inte-
rakcionista, sopstvo nije u posedu aktera; drugim rečima, on nema
nad njim potpunu kontrolu. Sopstvo (engleski, selfi predstavlja
Dram aturgija - shvatanje društvenog života kao niza dramskih nastupa slič-
nih pozorišnim nastupima.
Sopstvo —proizvod dramske interakcije izmedu aktera i publike.
proizvod dramske interakcije između aktera i publike. Pošto je
sopstvo proizvod dramske interakcije, ono, kao i glumci u pravoj
pozorišnoj predstavi, negativno reaguje na prekide koji mogu da
nastupe tokom izvođenja predstave. Recimo, ako publika u po-
zorištu zviždi ili ne isključi mobilne telefone, glumci neće moći
uspešno da izvedu svoju predstavu. Gofman je smatrao da se ve-
ćina nastupa uspešno izvodi od početka do kraja, bez prekida.
Ipak, glavni deo njegove teorije usmeren je na dramaturške ne-
predvidivosti koje dovode do prekida nastupa. Gofman se bavi
procesima i tehnikama koje sprečavaju ili saniraju takve prekide.
Gofman je pretpostavljao da Ijudi, kada uđu u interakciju,
žele da predstave određenu sliku o sebi koju drugi treba da pri-
hvate. Međutim, čak i onda kada predstavljaju sebe, akteri su
svesni da publika može da poremeti njihov nastup. Iz tog razloga
akteri moraju da kontrolišu publiku, naročito one njene delove
koji mogu da izazovu prekid. Akteri se nadaju da će slika o sami-
ma sebi koju predstavljaju publici biti dovoljno ubedljiva da ih
publika doživi onako kako oni to žele. Oni se takođe nadaju da
će nastup podstaći publiku da postupa onako kako oni žele. Gof-
man je taj interes aktera nazvao upravljanje utiscima. U njega
spadaju tehnike koje akteri koriste da održe određene utiske upr-
kos problemima s kojima se susreću, kao i metode koje koriste
da bi prevazišli te probleme.
Pozornica. Sledeći analogiju s pozorištem, Gofman govori
o pozornici (engleski, front stage; može se prevesti i kao bina
ili prednji plan) kao delu nastupa koji uglavnom funkcioniše na
jedan utvrđen i uopšten način, definišući situaciju za one koji
posmatraju nastup. Profesor koji drži predavanje nalazi se na po-
zorinci; na pozornici se nalazi i student koji je otišao na žurku
ili predsednik države koji se obraća naciji pred TV kamerama.
Unutar pozorinice, Gofman razlikuje okruženje i ličnu fasadu.
Upravljanje utiscim a — tehnike koje akteri koriste da održe odredene utiske
uprkos problemima s kojima se susreću, kao i metodi koje koriste da bi
prevazišli te probleme.
Pozornica —deo nastupa koji uglavnom funkcioniše na jedan potpuno utvr-
đen i uopšten način, defmišući situaciju za one koji posmatraju nastup.
Okruženjese odnosi na fizičku scenu koja uglavnom mora
da postoji da bi akteri izveli predstavu. Bez nje, akteri obično
ne mogu da izvedu predstavu. Na primer, hirurgu je potrebna
operaciona sala, taksisti automobil, a klizaču na ledu klizalište.
Lična fasada sastoji se od opreme koju publika poistovećuje sa
izvođačima i očekuje od njih da je imaju sa sobom. Od hirurga
se, tako, očekuje da nosi medicinsku odeću i ima odgovarajuće
instrumente, a od vojnika da nosi uniformu, oružje itd.
Ličnu fasadu Gofman je podelio na izgled i manir. Izgled
obuhvata one elemente koji nam otkrivaju izvođačev društve-
ni status (na primer, dozvola za vožnju koju svaki taksista mora
da ima ili oznaka vozila koja se nalazi na krovu automobila).
Manir (na primer, izraz na hirurgovom licu koji uliva povere-
nje) govori publici koju vrstu uloge izvođač namerava da igra u
određenoj situaciji. U zavisnosti od toga da li je izraz lica grub
ili blag, manir može da predstavlja pokazatelj potpuno drugačije
vrste nastupa. Uopšteno govoreći, ako akter želi da ga publika
shvati ozbiljno i da se predstava izvede do kraja (bez prekida),
izgled i manir moraju da buđu konzistentni i ubedljivi.
Iako je Gofman pozornici (prednjem planu) i drugim as-
pektima svog sistema pristupio kao simbolički interakcionista,
on je raspravljao i o njihovim strukturalnim karakteristikama.
On je smatrao da pozornice imaju tendenciju da se institucio-
nalizuju, tako da se vremenom stvaraju kolektivne predstave o
onome što se događa na svakoj pozorinici. Dok igraju poznate
uloge, akteri veoma često nailaze na pozornice koje su već pri-
premljene za takve nastupe. Profesor koji drži predavanje u am-
fiteatru stupa na pozornicu koju su pripremili mnogi profeso-
ri i studenti pre njega. Kada studenti uđu u amfiteatar, oni već
znaju šta mogu da očekuju od profesora koji će ući posle njih
Okruženje - fizička scena koja obično mora da postoji da bi akteri izveli
predstavu.
Lična fasada - oprema koju publika poistovećuje s izvođačima i očekuje od
njih da je nose sa sobom.
Izgled - način na koji izvođač izgleda kada nastupa pred publikom; posebno
se odnosi na one elemente koji otkrivaju izvođačev društveni status.
Manir - način na koji se izvođač ponaša pred publikom; govori publici koju
vrstu uloge izvođač namerava da igra u određenoj situaciji.
i započeti svoje predavanje. Posledica toga je, objašnjavao je Gof-
man, da se pozornice obično biraju, a ne stvaraju. To nas dovodi
do mnogo strukturalnije slike od one koju bismo očekivali od
većine simboličkih interakcionista.
Uprkos ovakvom strukturalnom gledištu, Gofmanova naj-
interesantnija razmišljanja ostaju na području interakcije. Kako
je već rečeno, najvažniji proces koji se odvija unutar interakcije
aktera s publikom jeste upravljanje utiscima kako bi se izbegli
prekidi. Pošto se pojedinci trude da u svojim predstavama na
pozornici predstave sebe u idealizovanom svetlu, oni neizbežno
osećaju da moraju prikriti neke elemente u svojim nastupima:
1.Tokom nastupa akteri mogu prikrivati neka svoja tajna
zadovoljstva ukoliko smatraju su ona nespojiva s njiho-
vim nastupom. Recimo, profesor koji konzumira alkohol
pre predavanja, (uglavnom) izbegava da dođe pripit na
predavanje. Isto se odnosi na određene aktivnosti koje su
upražnjavane u prošlosti. Lekar koji je nekada bio zavi-
snik o drogama, sigurno neće svojim pacijentima govori-
ti o tom periodu iz svoje prošlosti. Umesto toga, pričaće
im o onim delovim svoje prošlosti koji osnažuju sliku o
njemu kao kvalifikovanom lekaru (recimo, o tome kako
je doktorirao na Harvardu). Akteri izbegavaju da publi-
ci predstavljaju aspekte svoje ličnosti koje su nespojive sa
njihovim natupima.
2. Akteri teže da prikriju greške koje su napravili priprem
jući predstavu kao i mere koje su preduzeli da isprave te
greške. Recimo, hirurg može prikriti činjenicu da se pri-
premao za operaciju na slepom crevu, iako je imao za-
kazanu operaciju srčanog mišića. Profesor koji je na pre-
davanje poneo pogrešne beleške primoran je da tokom
predavanja improvizuje kako bi to prikrio.
3. Akteri smatraju da je neophodno da pokažu samo kona-
čan proizvod, a prikriju pripremni proces koji je pretho-
dio. Na primer, profesor je možda proveo samo nekoliko
sati pripremajući predavanje. Ali kada izađe na binu, on
se obično ponaša kao da oduvek poznaje materiju.
Ključni koncept
Distanca prema ulozi
Ključni koncept
Stigma
Erving Gofman
Biografska skica
Upravljanje utiscima
Uopšteno govoreći, upravljanje utiscima usmereno je na za-
štitu od niza neočekivanih postupaka, kao što su nenameravani
pokreti, prekidi ili pogrešni koraci, ali i od nameravanih postu-
paka kao što je, na primer, uređenje scene. Gofman je bio zainte-
resovan za različite metode kojima se rešavaju ovakvi problemi.
1. Jedan skup metoda obuhvata postupke koji su usmereni
ka stvaranju dramaturške lojalnosti. Primer takvih meto-
da bilo bi podsticanje visokog stepena lojalnosti unutar
grupe, sprečavanje članova tima da se identifikuju s pu-
blikom, kao i povremeno menjanje publike kako ne bi
postala previše prisna s izvođačima.
2. Gofman je predlagao i različite oblike dramaturške disci-
pline, kao što su zadržavanje prisebnosti kako bi se izbegle
greške, održavanje samokontrole, i kontrolisanje mimike
i glasa tokom nastupa.
3. Gofman identifikuje različite vrste dramaturškog opreza,
kao što su: prethodno isprobavanje nastupa, planiranje
vanrednih situacija, odabir lojalnih članova tima, odabir
dobre publike, uključivanje u manje timove u kojima su
nesuglasice manje verovatne, organizovanje isključivo
kratkih pojavljivanja, sprečavanje publike da dozna pri-
vatne informacije, i planiranje celokupne predstave da bi
se izbegli napredviđeni događaji.
Publika takođe ima udela u uspešnom upravljanju utiscima
jednog ili više izvodača. Ona se često trudi da spasi predsta\~u
tako što pokazuje interes i pažnju, izbegava izlive emocija, ne
primećuje greške i posebnu pažnju poklanja novim izvođačima.
Mnogi kritičari Gofmanove dramaturgije zameraju mu na
ciničnoj konceptualizaciji aktera. Naime, on je verovao da ak-
teri (stalno) igraju predstave i da su svesni toga. Ako je to zaista
tačno, onda oni cinično manipulišu svojim nastupima i utiscima
koje žele da ostave, kako bi postigli svoje ciljeve. Oni su obično
svesni da su neki aspekti onoga što izgovore ili urade pogrešni.
ali i pored toga oni istrajavaju.
ETNOMETODOLOGIJA I KONVERZACIJSKA
ANALIZA
Termin etnometodologija ima grčki koren. Etnometodologija
bukvalno znači metod koji ljudi koriste u svakodnevnom životu
da bi realizovali (ostvarili) svoje svakodnevne ciljeve. Malo dru-
gačije rečeno, svet se vidi kao neprekidno praktično dostignuće;
ljudi su racionalni ali u realizaciji ciljeva svakodnevnog života
koriste praktično rezonovanje, a ne formalnu logiku.
Definicija etnometodologije
Etnometodologija predstavlja analizu ponašanja običnih
ljudi u svakodnevnim situacijama, kao i načina na koji oni ko-
riste zdravorazumsko znanje, procedure i razmatranja, koje im
pomaže da steknu razumevanje takvih situacija, kako bi u njima
mogli da se snađu i da na njih reaguju.
Uvid u prirodu etnometodologije možemo steći pročavajući
napore njenog osnivača, Harolda Garfinkela, da je definiše. Garfin-
kel, kao i Dirkem (vidi glavu 2), društvene činjenice uzima za fun-
damentalne socijalne fenomene. Međutim, Garfinkelove društvene
Etnom etodologija - proučavanje ponašanja običnih ljudi u svakodnevnim
situacijama, kao i načina na koji oni koriste zdravorazumsko znanje,
procedure i razmatranja koji im pomažu da steknu razumevanje takvih
situacija, kako bi u njima mogli da se snađu i da na njih reaguju.
činjenice veoma se razlikuju od Dirkemovih društvenih činjenica.
Po Dirkemu, društvene činjenice deluju eksterno i prisilno, konsti-
tuišuči na taj način postupke i ponašanje Ijudi. Sociolozi koji usva-
jaju takvo stajalište smatraju da su akteri ograničeni ili determinisani
društvenim strukturama i ustanovama i da nisu u stanju da donose
nezavisne sudove. (Takvo gledište prihvatili su marksisti i struktural-
ni funkcionalisti s kojima smo se sreli u glavama 2 i 4.) Izraženo jed-
nim neakademskim rečnikom (koji su etnometodolozi često koristi-
li), takvi sociolozi tretiraju aktere kao kulturne narkomane (engleski,
judgmental dopeš), to jest ljude koji ne mogu samostalno donositi
odluke, jer nisu sposobni da se odupru kulturnom determinizmu.
Za razliku od Dirkema, etnometodolozi tretiraju objektiv-
nost društvenih činjenica kao postignuće članova - kao proizvod
metodoloških aktivnosti članova. Drugim rečima, etnometodo-
logija se bavi organizacijom svakodnevnog, običnog života i na-
činom na koji ijudi vlastitim postupcima konstituišu društvene
činjenice. Za etnometodologe su načini na koje prilazimo organi-
zovanju naših svakodnevnih života vanserijski. Etnometodologija
svakako nije makrosociologija u Dirkemovom shvatanju tog poj-
ma, ali njeni pripadnici ne smatraju ni da je ona mikrosociologija.
Stoga, iako etnometodolozi odbijaju da aktere tretiraju kao kul-
turne narkomane, oni ne veruju u to da ljudi neprekidno razmi-
sljaju o sebi i o onome što treba da urade u svakoj situaciji u kojoj
se nalaze. Umesto toga, etnometodolozi prihvataju da najveći broj
radnji koje ljudi obavljaju tokom dana nije ništa drugo nego ru-
dna kojoj oni prilaze relativno nerefleksivno. Etnometodolozi se
ne usredsređuju na aktere ili pojedince, već na članove. Međutim,
članovi se ne uzimaju kao pojedinci, već kao članske aktivnosti ili
umešne i spretne prakse kroz koje Ijudi proizvode ono što za njih
zredstavljaju društvene strukture (na primer, birokratija društva) i
strukture svakodnevnog života (tj. obrasce svakodnevne interakci-
;«e). Rečju, etnometodolozi nisu zainteresovani niti za mikrostruk-
rore, niti za makrostrukture. Oni se bave umešnim praksama koje
proizvode načine na koji ljudi razumeju smisao oba tipa strukture.
Garfinkel i etnometodolozi su pokušali da uspostave jedan novi
rristup tradicionalnom predmetu sociologije - objektivnim struk-
turama, kako malim, tako i velikim.
Objašnjenja
Jedno od Garfmkelovih ključnih zapažanja o etnometodima
jeste to da su oni refleksivno objašnjavajući. Objašnjenja (engle-
ski, accounts) jesu načini na koje akteri definišu (opisuju, kritiku-
ju ili idealizuju) posebene situacije. Objašnjenje, međutim, mora
da bude tako konstruisano da za sve aktere (kako za one koji ga
konstruišu, tako i za one kojima je namenjeno) ima smisla. Etno-
metodolozi su posvetili veliku pažnju analizi ljudskih objašnjenja
kao i načinima na koje nudimo objašnjenja a drugi ih prihvataju
ili odbacuju. To je jedan od razloga zbog kojeg su se etnometodo-
lozi bavili konverzacijskom analizom. Na primer, kada studentki-
nja objašnjava profesorki zašto želi da joj ova odloži ispit, ona joj
nudi objašnjenje („Imala sam smrtni slučaj u porodici“, „Brat mi
se razboleo“, „Morala sam da tražim novu sobu, jer mi je gazda-
rica povećala kiriju“ itd.). Sta god navela kao razlog, studentkinja
pokušava da pruži jedno koherentno objašnjenje koje za profesor-
ku ima smisao. Etnometodolozi se interesuju za prirodu tog objaš-
njenja ili, još opštije, za objašnjavajuće prakse putem kojih stu-
dentkinja nudi objašnjenje, a profesorka ga prihvata ili odbacuje.
U analizi objašnjenja etnometodolozi prihvataju stanovište etno-
metodološke ravnodušnosti. Oni niti osuđuju, niti veličaju priro-
du objašnjenja, već analiziraju način na koji je ono upotrebljeno u
praktičnom delanju. Oni se bave objašnjenjima, kao i metodama
koje su podjednako potrebne govorniku koji nudi objašnjenje kao
i slušaocu koji objašnjenje razume, prihvata ili odbacuje.
Harold Garfinkel
Biografska skica
Neki primeri
Etnometodologija je postala poznata i uticajna kroz svoja
istraživanja i eksperimente. Najpoznatiji među tim eksperimen-
tima jesu eksperimenti prekida. U njima se društvena realnost
lomi da bi se bacilo svetlo na metode kojima ljudi konstruišu
društvenu realnost. Pretpostavka tog istraživanja nije samo to da
se metodološka proizvodnja društvenog života neprekidno od-
vija, već i to da akteri-učesnici nisu svesni da u toj proizvodnji
učestvuju. Cilj eksperimenta prekida jeste poremećaj uobičaje-
nih procedura kako bi se istražili procesi u kojima se svakodnev-
ne radnje i njihova značenja konstruišu i rekonstruišu.
Linč je ponudio sledeći primer prekida koji je izveo iz ranih
Garfinkelovih radova (crtež 6.1). Radi se o igri iks-oks. Pravila te
igre dopuštaju učesnicima da ucrtaju svoj znak unutar svakog od
polja, ali jedan od učesnika u ovom eksperimentu namerno krši
pravilo i ucrtava znak između dva polja. Ako bi se ovo kršenje pra-
vila pojavilo u stvarnom životu, prvi igrač (onaj koji igra po pra-
vilima) verovatno bi insistirao na tome da drugi igrač ponovi svoj
potez i da ga odigra po pravilima (da znak smesti unutar jednog
Eksperimenti prekida - eksperimenti u kojima se društvena realnost nasilno
prekida da bi se osvetlili metodi kojima ljudi konstruišu društvenu re-
alnost.
od polja). Ako se to ne bi desilo, on bi pokušao da objasni (tj. da
ponudi objašnjenje) zbog čega se drugi igrač tako ponaša, to jest
zbog čega krši pravila. To objašnjenje predstavlja predmet istraži-
vanja etnometodologa, koji, u ovom slučaju, žele da vide kako se
svakodnevni svet iks-oksa rekonstruiše.
Ostvarivanje roda
Cini se nepobitnim to da je nečiji rod - muški ili ženski
- biološki definisan. Smatra se da ljudi jednostavno manifestuju
ponašanje koje predstavlja posledicu njihovog biološkog sastava.
Drugim rečima, smatra se da ljudi ne mogu da postignu (ostva-
re) rod. Za razliku od toga, seksualnost je očigledno postignuće;
potrebno je da ljudi govore i ponašaju se na određene načine da
bi izgledali seksi. Međutim, obično se smatra da nije neophod-
no reći ili uraditi bilo šta da bi neko smatrao da ste muškarac ili
žena. Etnometodolozi su istraživali problem roda i došli su do
nekih neuobičajenih zaključaka.
Eksperimenti koji se odnose na ovu problematiku takođe
vode poreklo od eksperimenata s kojima je započeo Harold Gar-
finkel. Garfinkel je 1950-ih upoznao osobu po imenu Agnes.
Cinilo se, bez dileme, da je Agnes žena. Ne samo da je izgledala
kao žena, već je imala praktično savršenu figuru i idealne pro-
porcije. Bila je lepa, imala dobar ten, bez malja po licu. Usne su
joj bile nakarminisane, a obrve počupane. To je očigledno bila
žena. Ali, da li je zaista bila? Garfinkel je otkrio da Agnes nije
uvek izgledala kao žena. U stvari, u trenutku kada ju je upoznao,
Agnes je pokušavala, naposletku uspešno, da ubedi doktore da
joj je neophodna operacija kojom bi se uklonile muške genitalije
i umesto njih napravila vagina.
Na svom rođenju Agnes je definisana kao muškarac. Zapra-
vo, ona je po svim shvatanjima bila dečak sve do svoje šesnae-
ste godine. U tom dobu osećajući da nešto nije uredu, Agnes
je pobegla od kuće i počela da se oblači kao devojka. Uskoro je
otkrila da oblačenje u žensku odeću nije dovoljno. Morala je da
nauči da seponaša kao žena ako je želela da bude prihvaćena kao
žena. Naučila je opšteprihvaćena pravila ponašanja za žene i kao
rezultat uspela je da se definiše kao žena. Garfinkel je bio zain-
teresovan za prakse koje su omogućile Agnes da funkcioniše kao
žena u društvu. Ono što je on, u stvari, želeo da istakne jeste to
da mi nismo jednostavno rođeni kao muškarci ili kao žene. Mi
takođe učimo i rutinski upotrebljavamo zdravorazumske prakse
koje nam omogućavaju da nas društvo prihvati kao muškarca ili
kao ženu. Samo ako uspemo da savladamo i naučimo te prakse.
postajemo u sociološkom smislu muškarac ili žena. Stoga, čak i
kategorija kao što je rod, za koju se dugo mislilo da predstavlja
pripisani status, može da se razume kao ostvarivanje skupa situ-
acionih praksi.
TEORIJA RAZMENE
Teorija razmene predstavlja još jednu teoriju o svakodnev-
nom ponašanju. Iako u sociologiji postoji više verzija teorije raz-
mene, ovde ćemo izložiti samo teoriju Džordža Homansa.
Osnovne propozicije
Usredsređujući se na takvu vrstu situacija i zasnivajući svoje
ideje na Skinerovim istraživanjima, Homans formuliše nekoliko
propozicija.
1. Propozicija uspeha. Sto je više puta neki akter nagrađi-
van za određeno delanje, veća je verovatnoća da će i u
budućnosti delati na taj način. Na primer, veća je vero-
vatnoća da će s l u ž b e n i k a zatražiti savet od drugih ako
je u prošlosti već bio nagrađen korisnim savetom. Stavi-
še, što je više puta neki pojedinac dobio koristan savet u
prošlosti, on će češće tražiti savet u budućnosti. Slično
tome, s l u ž b e n i c a b će u budućnosti biti mnogo voljnija
da da savet, a davaće ga češće ako je u prošlosti za savet
bila nagrađena priznanjem. Ponašanje koje je u skladu
s pretpostavkom uspeha podrazumeva tri faze: delanje
neke osobe, nagrađujući rezultat i, konačno, ponavljanje
istog delanja ili barem sličnog delanja.
Homans je izdvojio više elemenata propozicije uspeha.
Prvo, iako je u načelu tačno da povećana učestalost na-
građivanja vodi povećanoj učestalosti delanja, taj reci-
protitet ne može da funkcioniše u nedogled. Posle odre-
đenog broja ponovljenih recipročnih razmena, pojedinci
će jednostavno prestati da se ponašaju na takav način.
Drugo, što je kraći vremenski period između ponašanja
i nagrađivanja, veća je verovatnoća da će pojedinac po-
noviti isto ponašanje. Obrnuto, što je period između po-
našanja i nagrade duži manja je verovatnoća da će se po-
našanje ponoviti. Konačno, po Homansovom gledištu,
veća je verovatnoća da će se ponašanje ponoviti kada je
nagrađivanje povremeno, a ne redovno. Redovno nagra-
đivanje uzrokuje dosadu i zasićenje, dok će neredovno
nagrađivanje (kao, recimo, u kockanju ili drugim igrama
na sreću) najverovatnije izazvati ponavljanje ponašanja.
2. Propozicija stimulusa. Ako je u prošlosti radnja neke
osobe bila nagrađena kao rezultat odgovora na poseban
stimulus, ili skup stimulusa, onda će ta osoba verovatnije
ponoviti tu radnju (ili neku sličnu) kada se pojave sti-
mulusi koji su slični onima iz prošlosti. Sledstveno, ako
su u prošlosti službenici ustanovili da davanje i primanje
saveta donosi nagradu, oni će u sličnim situađjama u bu-
dućnosti verovatno postupati slično. Homans je ponudio
jedan još realističniji primer kada je tvrdio da će ribari
koji su uspeli da ulove ribu u mutnoj bari najverovatnije
i u budućnosti loviti u mutnoj vodi.
Homans se interesovao za proces generalizacije, to jest
tendenciju ponavljanja ponašanja u sličnim uslovima.
Uzmimo primer ribolova: jedan aspekt generalizacije je-
ste promena od pecanja u mutnoj bari do pecanja u bilo
kojoj bari, bez obzira na stepen njene zamućenosti. Slič-
no tome, neuspeh u hvatanju ribe verovatno će dovesti
do promene vrste pecanja (pecanje u slanoj vodi umesto
u slatkoj vodi) ili čak zamene ribolova lovom. Međutim,
tu je takođe važan proces diskriminacije, jer akter može
da peca samo pod određenim uslovima koji su se poka-
zali uspešnim u prošlosti. Ako su uslovi pod kojima je
uspeh postignut bili i suviše složeni, onda slični uslovi
Generalizacija - tendencija ponavljanja ponašanja u sličnim uslovima.
Diskriminacija - tendencija da se određeno ponašanje ponavlja samo pod
posebnim uslovima koji su se pokazali uspešnim u prošlosti.
možda neće generisati isto ponašanje. Ako se presudan
stimulus javio znatno ranije nego što se na njega može
javiti odgovarajuće ponašanje, onda on možda neće sti-
mulisati to ponašanje. Recimo, neki ljudi uživaju u čaši
vina posle ručka. Ali ako ih poslužite čašom vina rano
ujutru, odmah posle budenja, velike su šanse da im omr-
znete vino. Sve to zbog toga što uživanje u vinu zahte-
va ispunjenje određenih uslova. (Neophodno je da ste
najpre dobro ručali.) Akter može da postane preosetljiv
na stimuluse, pogotovo ako oni za njega imaju veliku
vrednost. U stvari, akter može reagovati i na nevažne sti-
muluse, barem dok se situacija ne ispravi ponavljanjem
grešaka. Na sve to utiče akterova pripravnost i usredsre-
đenost na stimulus.
3. Propozicija vrednosti. Sto posledice neke radnje imaju
veću vrednost za aktere, veća je verovatnoća da će oni
izvoditi tu radnju. Ako pomenuti službenici smatraju da
su nagrade koje jedan drugom nude vredne, veća je ve-
rovatnoća da će se ponašati na željeni način nego onda
kada nagrade nisu vredne. Na ovoj tački rasprave, Ho-
mans uvodi koncepte nagrade i kažnjavanja. Nagrade su
radnje kojima akteri pripisuju pozitivne vrednosti; po-
većanje nagrada verovatno će izazvati željeno ponašanje.
Kažnjavanja su radnje kojima akteri pripisuju negativne
vrednosti; što je kazna oštrija, to je manja verovatnoća
da će akter manifestovati neželjeno ponašanje. Homans
je smatrao da je kažnjavanje neefikasno sredstvo podsti-
canja ljudi da promene svoje ponašanje, jer ljudu mogu
reagovati na neželjen način. Bolje je jednostavno ne na-
graditi neželjeno ponašanje (bes, recimo); na taj način
će takvo ponašanje na kraju prestati da se ispoljava. Na-
grade su očigledno poželjnije, ali njihove zalihe su često
ograničene. Homans je jasno naznačio da njegova teorija
Nagrade - radnje kojima akteri pripisuju pozitivne vrednosti; povećanje na-
grada verovatno će izazvati željeno ponašanje.
Kainjavanja — radnje kojima akteri pripisuju negativne vrednosti; što je ka-
zna oštrija, to je manja verovatnoća da će akter manifestovati neželjeno
ponašanje.
nije prosto hedonistička; nagrade mogu biti i materijalne
(novac) i altruističke (pomaganje drugima).
4. Propozicija deprivacija-zadovoljenje. Sto su više puta u bli-
skoj prošlosti primali određenu nagradu za neku radnju,
akteri će u budućnosti manje vrednovati tu vrstu nagrada.
Zamislimo da odete na slavu (gde se po pravilu uvek do-
bro i obilno jede. Vaš prvi tanjir biće napunjen hranom, a
vi ćete s uživanjem jesti. Svaki sledeći napunjen tanjir će
vam, međutim, pružati sve manje zadovoljstva. Kada sti-
gnete, recimo, do četvrtog tanjira prasećeg pečenja ili kola-
ča, ne samo da nećete uživati, već više uopšte nećete moći
da jedete. To otuda što zadovoljstvo (korist) koje osećate
prilikom jela marginalno opada: samo prvi zalogaji nose
zadovoljstvo; što više jedete, to manje uživate, da bi vam
se, ako preterate, hrana na kraju smučila.] Isto je i u pri-
meru dva službenika: što se više međusobno nagrađuju za
davanje i primanje saveta, to će nagrade imad manju vred-
nost za oboje. U ovom slučaju presudan činilac je vreme;
ako se određena vrsta nagrada rasporedi na duži vremenski
period manja je verovatnoća da će se ljudi njima zasititi.
Slično je i s hranom: kada biste ukupnu količinu hrane
koju ste na slavi pojeli za pola sata, rasporedelili na neko-
liko dana, mogli biste podjednako da uživate u sva četiri
tanjira prasetine.
Homans je ovde definisao druga dva ključna koncepta za
svoju teoriju: trošak i profit. Trošak bilo kakvog ponašanja
se definiše kao propuštena nagrada. Nagrada je propuštena
zbog toga što nije urađeno nešto što je moglo da se uradi.
Profit u društvenoj razmeni nastaje onda kada broj nagra-
da (ili njihova vrednost) nadmaši troškove. To je Homansa
navelo da preformuliše propoziciju deprivacija-zadovolje-
nje: što je veći profit od određenog delanja, to je veća vero-
vatnoća da će se i u budućnosti to delanje ponoviti.
Trošak - nagrada koja je propuštena zbog toga što nije urađeno nešto što je
moglo da se uradi.
Profit - u društvenoj razmeni, profit nastaje onda kada broj nagrada (ili nji-
hova vrednost) nadmaši troškove.
5. Propozicija agresija-odobravanje. Ova propozicija ima
dva aspekta. Propozicija 5A: Kada akteri ne dobiju očeki-
vanu nagradu ili budu neočekivano kažnjeni, oni se ljute
i veća je verovatnoća da će se ponašati agresivno i više
vrednovati rezultate postignute takvim ponašanjem. Ci-
njenica da s l u ž b e n i k a nije dobio savet koji je očekivao,
a s l u ž b e n i c a b nije dobila priznanje koje je očekivala,
verovatno će razljutiti oboje. Iznenađeni smo što u Ho-
mansovom radu nalazimo koncepte frustracije i ljutnje,
jer se čini da se oni odnose na mentalna stanja. Pravi bi-
heviorista ne bi trebalo da se bavi takvim stanjima svesti.
Homans je otišao još dalje, tvrdeći da frustracija izazvana
takvim očekivanjima ne mora da se odnosi samo na unu-
trašnja stanja. Frustracija se takođe može odnositi i na
celokupne spoljašnje događaje, vidljive ne samo s l u Ž b e -
n i k u a , već i onima van kancelarije.
Dzejms Kolman
Biografska skica
Sažetak
1. Simbolički interakcionizam, kao i druge teorije koje pominjemo
u ovoj glavi, bavi se svakodnevnim životom, pogotovo interakci-
jom i simbolima koji predstavljaju njen sastavni deo.
2. Simbolički interakcionizam defmišemo skupom fundamentalnih
pretpostavki:
i. Ljudi delaju prema stvarima na osnovu značenja koje te stvari
imaju za njih, a ta značenja proizilaze iz interakcije s drugim
ljudima.
ii. Ljudi ne internalizuju samo značenja koja nauče kroz druš-
tvenu interakciju, već su takođe sposobni da ih modifikuju
kroz interpretativni proces.
iii. Ljudi, za razliku od životinja, imaju jedinstvenu sposobnost
da koriste simbole.
iv. Ljudi postaju humani kroz proces društvene interakcije, po-
gotovo u ranim godinama svoga života, unutar porodice i
osnovne škole.
v. Ljudi su sposobni da reflektuju o samima sebi i onome što
rade, pa su, shodno tome, sposobni da oblikuju svoje dela-
nje i interakciju.
vi. Ljudi uvek imaju cilj koji žele da ostvare kada se nađu u bilo
kojoj situaciji.
vii. Društvo se sastoji od Ijudi koji predstavljaju deo društvene
interakcije.
3. Dramaturgija Ervinga Gofmana vidi društveni život kao niz dram-
skih nastupa sličnih onima koje gledamo u pozorištu.
4. Gledano iz dramaturške perspektive, sopstvo predstavlja proizvod
dramske interakcije između aktera i publike.
5. Upravljanje utisđma obuhvata tehnike koje akteri koriste da odr-
že određene utiske uprkos problemima s kojima se susreću, kao i
metode koje koriste da bi prevazišli te probleme.
6. Pozornica predstavlja deo nastupa koji uglavnom funkcioniše na
jedan utvrđen i uopšten način, deflnišući situaciju za one koji
posmatraju nastup.
“ . Svlačionica je mesto gde akteri mogu da se ponašaju onako kako
se nikada ne bi ponašali na pozornici; u svlačionici se dešava či-
tav niz neformalnih radnji.
S. Distanca od uloge je koncept koji se bavi stepenom u kome se
pojedinci odvajaju od uloga koje igraju.
9. Stigma znači procep između virtuelnog društvenog identiteta
(onoga što bi pojedinac trebalo da bude) i stvarnog društvenog
identiteta (onoga što pojedinac zaista jeste).
'.0. Diskreditovana stigma nastaje kada akter pretpostavlja da su ra-
zlike između njega i ,,normalne“ osobe poznate ili uočljive člano-
vima publike, dok diskreditujuća stigma nastaje kada razlike nisu
ni poznate ni uočljive članovima publike.
II. Etnometodologija predstavlja analizu ponašanja običnih ljudi u
svakodnevnim situacijama, kao i načina na koji oni koriste zdra-
vorazumsko znanje, procedure i razmatranja, koji im pomažu da
steknu razumevanje takvih situacija, kako bi u njima mogli da se
snađu i da na njih reaguju.
11. Etnometodolozi se bave objašnjenjima i objašnjavajućim praksama.
13. Eksperimenti prekida namerno narušavaju društvenu realnost
kako bi bacili svetlo na metode kojima ljudi konstruišu društve-
nu realnost.
14. Teorija razmene Džordža Homansa utemeljena je prvenstveno na
biheviorističkim principima.
15. Suština Homansove teorije razmene utemeljena je u sledećim
principima:
i. Sto više puta pojedinca nagradite za određeno delanje, veća
je verovatnoća da će i u budućnosti delati na taj način.
ii. Ako je u prošlosti delanje pojedinca nagrađeno kao rezultat
reakcije na neki poseban stimulus ili skup stimulusa, onda
će pojedinac najverovatnije ponoviti isto delanje kada se
pojave isti stimulusi kao u prošlosti.
iii. Sto više pojedinci smatraju da su rezultati njihovog delanja
vredni, to je verovatnije da će oni ponoviti tu radnju.
iv. Sto su više puta u nedavnoj prošlosti ljudi dobijali neku po-
sebnu nagradu, to će ta nagrada u budućnosti imati manju
vrednost za njih.
v. Kada akteri ne dobiju očekivanu nagradu ili budu neočeki-
vano kažnjeni, oni se ljute. Zato je veća verovatnoća da će
se ponašati agresivno i više vrednovati rezultate postignute
takvim ponašanjem.
vi. Kada prime očekivanu nagradu, pogotovo ako je veća nego
što što su se nadali, akteri će biti zadovoljni; kao rezultat toga,
veća je verovatnoća da će se ponašati na odobravajući način, a
posledice tog ponašanja imaće sve veću vrednost za njih.
vii. Kada bira između više ponuđenih opcija, akter će se opre-
deliti za ono delanje koje, po njegovoj proceni, u datom tre-
nutku, donosi veće nagrade i koje ima veće izglede da bude
nagrađeno.
16. Teorija racionalnog izbora za osnovnu metodološku jedinicu ana-
lize uzima pojedince.
17. Akteri su svrhoviti i intencionalni; drugim rečima, akteri imaju
ciljeve i prema njima usmeravaju svoje delanje.
18. Akteri takođe imaju preferencije (vrednosti koje žele da realizuju,
odnosno ciljeve koje žele da postignu). Teoriju racionalnog izbo-
ra ne interesuje kakve su te preferencije ili šta su njihovi izvori.
Od važnosti je samo činjenica da svaki pojedinac pokušava da
svoje delanje usaglasi sa sistemom svojih ciljeva, odnosno sa hije-
rarhijom svojih preferencija.
19. Osim toga, teorija racionalnog izbora uzima u obzir oskudnost
resursa i troškove propuštene prilike, kao i ograničenja koja na-
meću društvene ustanove.
Mreža razmene - mreža društvenih odnosa koji uključuju određeni broj indi-
vidualnih ili kolektivnih aktera. Različiti akteri imaju mnoštvo različitih
resursa i mogućnosti razmene, kao i različite međusobne odnose razme-
ne. Mnogi od ovih odnosa razmene postoje i međusobno su povezani,
formirajući tako pojedinačnu mrežnu strukturu.
Ričard Emerson
Biografska skica
TEORIJA STRUKTURACIJE
U formulisanju jednog od najuspešnijih pokušaja da se ra-
zvije integrisana teorija, Entoni Gidens krenuo je od istraživanja
širokog spektra teorija koje polaze ili od pojedinca/dejstvenika
(na primer, simbolički interakcionizam) ili od društva/struktu-
re (recimo, strukturalni funkcionalizam), odbacujući obe kraj-
nje alternative. Umesto toga, Gidens tvrdi da moramo poći od
ponavljajućih društvenih praksi. Stoga, u teoriji strukturacije
naglasak nije niti na društvenim strukturama, niti na svakodnev-
nom delanju i interakcijama, već na društvenim praksama koje
se shematski ponavljaju. Za Gidensovu koncepciju tih praksi
važni su vreme i prostor: one se ponavljaju i prostiru kroz vreme;
ne samo juče, i ne samo danas, već će se pojaviti i sutra, naredne
nedelje, naredne godine i u sledećem veku. Slično tome, prakse
se ponavljaju i šire kroz prostor, tako da se shematizovane druš-
tvene prakse koje se mogu naći u Njujorku, između ostalog, sre-
ću i u Cikagu, Tokiju i u Londonu.
U samoj srži Gidensove strukturalne teorije, usmerene na
društvene prakse, nalazi se odnos između dejstvenosti i struktu-
re. Neki smatraju da se ono što se u američkoj sociologiji naziva
* Napomena prevodioca: Ovde s pojma ,,akter“ koji je korišćen u prvih šest
glava i prvom delu glave 7, prelazimo na pojam ,,dejstvenik“ , prateći au-
tora koji je s pojma actor prešao na pojam agent. Iako autor na ovom
mestu uvodi pojam dejstvenika, on sam ovde-onde upotrebljava pojam
aktera. Ponekad to čine i drugi sociolozi koji insistiraju na razlici između
ta dva pojma. U nekim slučajevima, sasvim je svejedno da li se upotre-
bljava pojam akter ili dejstvenik. U drugim slučajevima, akter označava
pojedinca ili grupu čije ponašanje u velikoj meri zavisi od društvenih
struktura (tj. koji nemaju moć da ih intencionalno menjaju), dok pojam
dejstvenik znači pojedinca ili grupu koji imaju sposobnost da menjaju
društvene strukture. Još jedna reč koja se javlja u ovoj glavi jeste dejstve-
nost (ali samo zato da bismo izbegli reč kao što je ,,delatnost“, što može
da podseća i na drugačiju upotrebu) čime pokrivamo englesku reč agency.
mikro-makro problemom, u Evropi (Gidens je Britanac) shvata
kao problem odnosa dejstvenosti (engleski, agency) i strukture.
Mi smatramo da između te dve dihotomije postoje značajne ra-
zlike, ali ćemo u ovoj glavi, zarad diskusije, dihotomije mikro-
makro i dejstvenost-struktura tretirati kao gotovo identične.
Po Gidensu, dejstvenost i struktura ne mogu nastati odvo-
jeno; to su dve strane istog novčića. Gidens to naziva dualite-
tom* strukture. On ovde odbija da društvenu realnost shvati kao
paralelizam ili dualitet dva zasebna domena, već smatra da su ta
dva aspekta društvenog sistema objedinjeni. Svako društveno de-
lanje uključuje strukture, a sve društvene strukture podrazumeva-
ju društveno delanje. Dejstvenost i strukture neodvojivo su ispre-
pletane s postojećim ljudskim aktivnostima i praksama. Intrisična
povezanost dejstvenosti i strukture ogleda se u dva aspekta prakse
koje Gidens naziva proizvodnjom i reprodukcijom. Na jednoj
strani, akteri su inovativni; oni imaju moć da kroz praksu defini-
šu (proizvode) nove strukture; na drugoj strani, oni prihvataju da
svoje živote žive kroz zatečene rutine i obrasce. Gidens dualnost
strukture objašnjava preko primera jezika i govora. Jezik je struk-
tura koja nam postavlja određena ograničenja u govoru. Sledeći
pravila gramatike, reprodukujemo jezik. Ipak, jezici se menjaju.
Srpski jezik s početka 21. veka nije isti kao srpski jezik s počet-
ka 20. veka. Još manje nalikuje srpskom jeziku od pre 200 godi-
na. To je posledica činjenice da se jezik u procesu govora menja.
Xa taj način pojedinci kroz govor ne samo da reprodukuju jezik,
već ga takođe menjaju kroz inovacije.
Kao što je već rečeno, polaznu tačku Gidensove analize čine
društvene prakse, ali on insistira na tome da se one shvate kao re-
kurzivne (ponavljajuće). To znači nekoliko stvari: (1) Društvene
?rakse nisu stvorene mentalno (niti na bilo koji drugi način) od
' Napomena prevodioca: U nekim ranijim radovima o Gidensu na srp-
skom jeziku Gidensov koncept duality preveden je kao dvojnost. Mi
smo se ipak odlučili za dualitet.
Rckurzivnost - stav da akteri ne stvaraju društvene prakse, ni mentalno (ni
na bilo koji drugi način), niti ih stvaraju strukturalni društveni uslovi
u kojima se akteri nalaze. U stvari, ljudi se izražavaju kao dejstvenici,
stvarajući svoju svest i strukturalne uslove koji omogućavaju te prakse;
akter simultano stvara prakse, svest i strukture.
strane aktera; (2) one nisu proizvod strukturnih društvenih uslo-
va u kojima se akteri nalaze; (3) najvažnije od svega, s obzirom
na to da se ljudi ispoljavaju kao dejstvenici, oni stvaraju svoju
svest i strukturalne uslove koji omogućavaju te prakse. Prakse,
svest i strukture simultano stvara akter. Aktivnosti nisu proizvod
svesti, društvene konstrukcije realnosti ili društvenih struktura.
Pre će biti da se ljudi, ispoljavajući se kao akteri, uključuju u
prakse, a kroz te prakse stvaraju se svest i struktura.
Gidensa interesuje svest ili refleksivnost. Refleksivnost je
važna osobina za koncept dejstvenosti jer nam objašnjava da po-
jedinci ne ulaze u svakodnevne prakse na jedan mehanički način,
već vode računa o svom ponašanju i neprekidno ga preispituju,
procenju i samokritikuju. Radeći to, ljudi istovremeno revidira-
ju i menjaju svoje životne planove, ciljeve i stavove. Međutim,
refleksivnost ne podrazumeva samo da je akter svestan sebe, već
da takođe nadgleda aktivnosti koje su u toku, kao i strukturaJne
uslove u kojima se one dešavaju. Refleksivnost pokazuje da poje-
dinci nisu oruđa struktura koje se mehanički podvrgavaju druš-
tvenim činjenicama. Pojedinci su ono što Gidens naziva upuće-
nim akterima; dejstvenici su, dakle, akteri bez čijeg dejstva su
se „stvari mogle odvijati i drugačije“. Uopšteno rečeno, može se
reći da se Gidens bavi dijalektičkim procesima u kojima nastaju
prakse, strukture i svest. Stoga se Gidens bavi pitanjem odnosa
struktura i dejstvenosti na istorijski, procesni i dinamički način.
Nisu samo društveni akteri refleksivni, već i socijalni istra-
živači koji ih posmatraju. To je Gidensa dovelo do poznate ideje
o dvostrukoj hermeneutici. I društveni akteri (obični ljudi) i so-
ciolozi, koriste jezik. Akteri koriste jezik (ovde Gidens pribegava
etnometodologiji) da objasne (engleski, account) ono što rade,
a sociolozi, s druge strane, koriste jezik da objasne aktivnosti druš-
tvenih aktera. Stoga, da bismo objasnili stvarnost neophodno je
Refleksivnost - sposobnost pojedinaca da vode računa o svom ponašanju i
neprekidno ga preispituju, procenju i samokritikuju. Kao rezultat toga
sledi ispravljanje i revizija životnih planova i ciljeva.
Dvostruka hermeneutika — naučni koncepti i shvatanja društvenog sveta
mogu uticati na shvatanje aktera čije se prakse istražuju. Posledica toga
može biti da socijalni istraživač izmeni svet koji posmatra i na taj način
dođe do pogrešnih rezultata i zaključaka.
dok su racionalizacija i refleksivnost neprekidno uključeni u de-
lanje, motivacije je prikladnije shvatiti kao potencijale za delanje.
Motivacije pružaju opšti plan za delanje, ali većina naših postu-
paka, po Gidensovom mišljenju, nije direktno motivisana. Iako
takvo delanje nije motivisano, a naše motivacije uglavnom nesve-
sne, motivacije igraju značajnu ulogu u ljudskom ponašanju.
Gidens pravi razliku između diskurzivne i praktične svesti.
Diskurzivna svest predstavlja sposobnost aktera da svoje aktiv-
nosti opišu rečima i argumentovano navode razloge za neko po-
stupanje. Praktična svest tiče se aktivnosti koje akteri uzimaju
zdravo za gotovo. Te aktivnosti ne iziskuju potrebu da se izraze
verbalno, ali ako bismo ljude pitali zašto se ponašaju baš na taj
način, oni bi znali to da objasne. Ovaj drugi tip svesti naročito
je važan za teoriju strukturacije, jer primarno odražava intereso-
vanje za ono što se čini, a ne za ono što se govori. Naime, ako
bismo zanemarili praktičnu svest i sve sveli samo na ono što ak-
teri mogu da izraze rečima (što je osobina diskurzivne svesti),
ne bismo mogli razumeti sve one veštine i znanja koje pojedinci
upotrebljavaju u svakodnevici a nisu verbalno artikulisane, ali
koje konstituišu i rekonstituišu društveni život.
Usredsređenost na praktičnu svest omogućava lak prelaz s
dejstvenika na dejstvenost, tj. na ono što akteri u stvari rade. Dej-
stvenost podrazumeva da se nešto ne bi dogodilo onako kako se
dogodilo da se akter nije umešao i preduzeo aktivnost o kojoj je
reč. Zbog toga, Gidens pridaje veliki značaj (njegovi kritičari kažu
preveliki) dejstvenosti. Gidens je uložio veliki napor da razdvoji
dejstvenost od namera, tvrdeći kako se naše aktivnosti na kraju če-
sto razlikuju od nameravanih aktivnosti. Drugim rečima, namera-
vano delanje često ima nenameravane posledice. Ideja nenamera-
vanih posledica igra veliku ulogu u Gidensovoj teoriji, i naročito
je važna u prelasku s dejstvenosti na nivo društvenog sistema.
Diskurzivna svest - sposobnost da se aktivnost (praksa) opiše rečima.
Praktična svest - Obuhvata aktivnosti koje akteri uzimaju zdravo za gotovo,
a da nisu u stanju rečima da izraze ono što čine.
Dejstvenost - sposobnost aktera da preduzimaju radnje koje menjaju struk-
ture. Ono što se događa ne bi se dogodilo na taj način da se akteri nisu
umešali i preduzeli tu aktivnost, tj. da nisu dejstvovali.
Nenameravane posledice —neočekivane pozitivne i negativne posledice.
dok su racionalizacija i refleksivnost neprekidno uključeni u de-
lanje, motivacije je prikladnije shvatiti kao potencijale za delanje.
Motivacije pružaju opšti plan za delanje, ali većina naših postu-
paka, po Gidensovom mišljenju, nije direktno motivisana. Iako
takvo delanje nije motivisano, a naše motivacije uglavnom nesve-
sne, motivacije igraju značajnu ulogu u ljudskom ponašanju.
Gidens pravi razliku između diskurzivne i praktične svesti.
Diskurzivna svest predstavlja sposobnost aktera da svoje aktiv-
nosti opišu rečima i argumentovano navode razloge za neko po-
stupanje. Praktična svest tiče se aktivnosti koje akteri uzimaju
zdravo za gotovo. Te aktivnosti ne iziskuju potrebu da se izraze
verbalno, ali ako bismo Ijude pitali zašto se ponašaju baš na taj
način, oni bi znali to da objasne. Ovaj drugi tip svesti naročito
je važan za teoriju strukturacije, jer primarno odražava intereso-
vanje za ono što se čini, a ne za ono što se govori. Naime, ako
bismo zanemarili praktičnu svest i sve sveli samo na ono što ak-
teri mogu da izraze rečima (što je osobina diskurzivne svesti),
ne bismo mogli razumeti sve one veštine i znanja koje pojedinci
upotrebljavaju u svakodnevici a nisu verbalno artikulisane, ali
koje konstituišu i rekonstituišu društveni život.
Usredsređenost na praktičnu svest omogućava lak prelaz s
dejstvenika na dejstvenost, tj. na ono što akteri u stvari rade. Dej-
stvenost podrazumeva da se nešto ne bi dogodilo onako kako se
dogodilo da se akter nije umešao i preduzeo aktivnost o kojoj je
reč. Zbog toga, Gidens pridaje veliki značaj (njegovi kritičari kažu
preveliki) dejstvenosti. Gidens je uložio veliki napor da razdvoji
dejstvenost od namera, tvrdeći kako se naše aktivnosti na kraju če-
sto razlikuju od nameravanih aktivnosti. Drugim rečima, namera-
vano delanje često ima nenameravane posledice. Ideja nenamera-
vanih posledica igra veliku ulogu u Gidensovoj teoriji, i naročito
je važna u prelasku s dejstvenosti na nivo društvenog sistema.
Diskurzivna svest - sposobnost da se aktivnost (praksa) opiše rečima.
Praktična svest - Obuhvata aktivnosti koje akteri uzimaju zdravo za gotovo,
a da nisu u stanju rečima da izraze ono što čine.
Dejstvenost - sposobnost aktera da preduzimaju radnje koje menjaju struk-
ture. Ono što se događa ne bi se dogodilo na taj način da se akteri nisu
umešali i preduzeli tu aktivnost, tj. da nisu dejstvovali.
Nenameravane posledice —neočekivane pozitivne i negativne posledice.
U skladu sa svojim insistiranjem na dejstvenosti, Gidens je
dejstveniku pripisao veliku moć. Njegovi dejstvenici imaju spo-
sobnost da promene društveni svet i društvenu strukturu. Stavi-
še, namera dejstvenika nema smisla ukoliko mu nije data moć.
Preciznije rečeno, akter prestaje da bude dejstvenik ako izgubi
sposobnost (moć) da napravi promenu. Naravno, Gidens shvata
da za aktere postoje ograničenja, ali to ne znači da akteri nemaju
mogućnost izbora i promene. Po Gidensu, moć logički prethodi
svesti, jer delanje podrazumeva moć ili sposobnost da se prome-
ni situacija. Zato Gidensova teorija strukturacije moć pripisuje
akteru i delanju, i u suprotnosti je s teorijama koje odbacuju ta-
kav stav, pridajući najveći značaj nameri aktera (fenomenologija)
ili spoljašnjoj strukturi (strukturalni funkcionalizam).
Konceptualno jezgro teorije strukturacije čine ideje struk-
ture, sistema i dualiteta strukture. Strukturase neformalno de-
finiše kao skup strukturišućih osobina (od kojih poseban značaj
imaju pravila i resursi) koje sličnim društvenim praksama daju
sistemski oblik. Preciznije rečeno, struktura društvenim praksa-
ma omogućava da postoje u različitom vremenu i prostoru. Ali,
struktura je istovremeno omogućena postojanjem pravila i re-
sursa. Same strukture ne postoje u vremenu i prostoru. Umesto
toga, društveni fenomeni imaju kapacitet da postanu strukturi-
rani. Struktura može postojati samo kroz delanje ljudi. Gidens
nudi definiciju strukture koja nije u skladu s Dirkemovim shva-
ranjem struktura koje su u odnosu na aktera, spoljašnje i pri-
nudne. Strukture daju izgled i oblik društvenom životu, ali same
po sebi nisu ni izgled, ni oblik.
Gidens ne poriče da strukture mogu biti prepreka za de-
Lanje, ali veruje da sociolozi preuveličavaju važnost tih ograni-
čenja. Staviše, oni ne shvataju činjenicu da struktura može da
ograniči, ali i da omogući delanje. Strukture često omogućavaju
đejstveniđma da rade stvari koje inače ne bi mogli činiti. Iako
Gidens umanjuje značaj strukturalnih ograničenja, on priznaje
da akteri mogu da izgube kontrolu nad strukturnim instrumen-
đma društvenog sistema koji se prostiru kroz vreme i prostor.
ieruktura - po Gidensu, strukturu čine strukturni instrumenti (pre svih, pra-
vila i resursi) koji sličnim društvenim praksama daju sistemski oblik.
Međutim, on pažljivo nastoji da izbegne veberovsku metaforu
gvozdenog kaveza (vidi glavu 2), naglašavajući da takav gubitak
kontrole nije neizbežan.
Shvatanju strukture u konvencionalnom sociološkom smislu
bliži je Gidensov koncept društvenog sistema. Po Gidensu, druš-
tveni sistemi su reprodukovane društvene prakse, to jest odnosi iz-
među aktera ili kolektiva koji se reprodukuju i tako prerastaju u
uobičajene i opšteprihvaćene društvene prakse. Ideja društvenog
sistema proizilazi iz Gidensovog primarnog interesovanja za prak-
su. Društveni sistemi nemaju strukture, ali predstavljaju struktu-
ralne instrumente. Strukture ne postoje samostalno u vremenu i
prostoru, ali se manifestuju u društvenim sistemima u obliku re-
produkovanih praksi. Iako neki društveni sistemi mogu nastati kao
posledica svesne namere, za Gidensa je značajnija činjenica da su
takvi sistemi često nenameravana posledica ljudskog delanja. Takve
nenameravane posledice mogu postati nespoznati uslovi delanja i
povratno uticati na njega. Stavljanje tih uslova pod kontrolu može
biti teško, ali akteri ipak nastoje da takvu kontrolu nametnu.
Dakle, strukture su otelotvorene u društvenim sistemima.
Osim toga, manifestuju se i u sećanju pojedinačnih dejstvenika.
Kao rezultat toga, pravila i resursi manifestuju se kako na makro-
nivou društvenih sistema, tako i na mikronivou ljudske svesti.
Sada je lako razumeti Gidensov koncept strukturacije, koji
čini osovinu njegove teorije strukturacije. On izražava ideju da
dejstvenici i strukture čine dualitet (ne dualizam, što je koncept
koji će kasnije upotrebljavati Margaret Arčer); oni nisu međusob-
no nezavisni. Tačnije, oni su međusobno povezani do te mere da,
u trenutku kada proizvedu delanje, ljudi proizvode i reprodukuju
strukture u kojima postoje. Jasno je da strukturacija podrazumeva
dijalektički odnos između strukture i dejstvenosti. Struktura i dej-
stvenost čine dualitet; prvo ne može postojati bez drugoga.
Društveni sistemi - reprodukovane društvene prakse, tj. odnosi između akte-
ra ili kolektiva koji su reprodukovani, nakon čega postaju redovne druš-
tvene prakse.
Strukturacija —delatnici i strukture međusobno su povezani do te mere da, u
trenutku kada proizvedu aktivnost, delatnici u stvari produkuju i repro-
dukuju strukture u kojima žive; dijalektički odnos između strukture i
dejstvenosti. Struktura i dejstvenost čine dualitet; jedno ne može posto-
jati bez drugog i obrnuto.
Kao što je već rečeno, vreme i postor najvažnije su promen-
ljive u Gidensovoj teoriji. Obe zavise od toga da li su drugi lju-
di prisutni temporalno (vremenski) ili spacijalno (prostorno).
Osnovni preduslov je interakcija licem u lice, u kojoj su drugi
prisutni u isto vreme i na istom mestu. Međutim, društveni si-
stemi se prostiru kroz vreme i prostor, tako da drugi ne mora-
ju biti prisutni. Takva distanca u smislu vremena i prostora sve
više je moguća u savremenom svetu novih oblika komunikacije
i transporta. Središnje sociološko pitanje - pitanje društvenog
poretka - zavisi od toga koliko su dobro društveni sistemi inte-
grisani kroz vreme i prostor. Jedno od Gidensovih najšire prihva-
ćenih dostignuća u socijalnoj teoriji jeste njegov napor da u prvi
plan stavi pitanja vremena i prostora.
KULTURA I DEJSTVENOST
Margaret Arčer je pitanje odnosa dejstvenosti i strukture
usmerila u drugom pravcu, usredsređujući se na vezu između
dejstvenosti i kulture. Ključna razlika između Gidensa i Arčerove
jeste razlika između dualiteta i dualizma. Arčerova smatra da su
struktura (i kultura) i dejstvenost u društvenom životu ispreple-
tane, ali da su analitički različite zbog čega njihov odnos naziva
dualizmom, a ne dualitetom. Arčerova tvrdi da Gidens (i dru-
gi) imaju preveliku želju da odjednom ispitaju obe strane novči-
ća. Na taj način propuštaju da istraže međusobne odnose dveju
strana - dejstvenosti i strukture. Ona smatra da je za teoretičare
neophodno da odbace svaku teoriju koja onemogućava prouča-
vanje ovih međusobnih odnosa, jer to sprečava razumevanje od-
nosa između te dve strane.
Po našem mišljenju, koncepti dualizma i dualiteta imaju
određenu ulogu u analizi društvenog sveta. U nekim slučajevi-
ma razdvajanje strukture i delanja (ili mikronivoa i makronivoa
analize) može biti korisno, jer se time omogućuje posmatranje
načina na koji se oni odnose jedno prema drugome. U nekim
drugim slučajevima može biti korisno da se struktura i delanje
Dualizam —struktura (i kultura) i dejstvenost mogu se razlikovati za analitič-
ke svrhe, iako su u socijalnom životu isprepletane.
(mikro i makro) posmatraju kao neodvojiva celina - kao dualitet.
Do kog stepena je društvo moguće okarakterisati dualizmom, a do
kog dualitetom, to je zapravo jedno empirijsko pitanje. U jednom
slučaju društveno okruženje je bolje analizirati upotrebom dualite-
ta, a u drugom može biti prikladnija upotreba dualizma. Slično se
može reći i za različite trenutke u vremenu. Trebalo bi da budemo
u stanju da analiziramo i odredimo nivo dualiteta i dualizma u
bilo kom socijalnom okruženju i u bilo koje vreme.
Druga kritika koja se može uputiti Gidensu jeste to da je u
teoriji strukturacije problem strukture i dejstvenosti potisnuo pro-
blem kulture i dejstvenosti. Arčerova, kao i većina sociologa, pravi
razliku između strukture i kulture. Ta razlika je, međutim, kon-
ceptualne prirode, jer se u stvarnom svetu struktura i kultura oči-
gledno prepliću. Dok je struktura oblast materijalnih fenomena
i interesa, kultura podrazumeva nematerijalne fenomene i ideje.
Ne samo da su struktura i kultura znatno različite, već su i rela-
tivno autonomne. Po Arčerovoj, strukturu i kulturu treba tretirati
kao relativno autonomne, a ne sjedinjene pod dominacijom struk-
ture. Međutim, uprkos preporodu kulturalne sociologije, kultural-
na analiza poprilično zaostaje za strukturalnom analizom.
HABITUS I POLJE
Teorija Pjera Burdijea inspirisana je željom da se prevaziđe
veštačka suprotnost između objektivizma i subjektivizma ili iz-
medu pojedinca i društva.
Pjer Burdije
Biografska skica
Habitus - mentalne ili kognitivne strukture kroz koje ljudi deluju u društve-
nom svetu.
Histereza - stanje koje nastaje kada pojedinac ima habitus koji ne odgovara
situaciji u kojoj živi.
Ključni koncept
Refleksivna sociologija
Polje
Burdije koncept polja posmatra relaciono, a ne struktural-
no. Polje je mreža odnosa medu objektivnim položajima koji
su unutar te mreže. Ti odnosi postoje odvojeno od individual-
ne svesti i volje. Osim toga, odnosi nisu interakcije ili intersu-
bjektivne veze među pojedincima. Pozicije zauzimaju dejstve-
nici ili ustanove. Oni su ograničeni strukturom polja. Društvo
ima određeni broj poluautonomnih polja (kao što su na primer,
umetnost, religija, visoko obrazovanje), od kojih svako ima svoju
posebnu logiku i među akterima stvara uverenje o tome šta se u
svakom polju najviše vrednuje.
Burdije polje vidi kao oblast borbe među ljudima koji za-
uzimaju pozicije u polju. Oni su, kao pojedinci ili kolektivi,
usmereni na odbranu sopstvene pozicije ili na njeno poboljšanje.
Struktura polja oblikuje strategije koje se koriste da se osiguraju
ili poprave pozicije, ali istovremeno leži u njihovoj osnovi. Polje
je tip konkurentskog tržišta na kome se upotrebljavaju i raspo-
ređuju različite vrste kapitala (ekonomski, kulturni, društveni,
simbolički). Međutim, polje moći (politike) jeste najvažnije; hi-
jerarhija odnosa moći u okviru političkog polja služi strukturira-
nju svih drugih polja.
Burdije analizu polja formuliše u tri koraka. Prvi korak, koji
odražava prvenstvo polja moći, jeste da se odredi odnos bilo kog
posebnog polja prema polju moći. Drugi korak je definisanje
objektivne strukture odnosa među pozicijama u okviru polja.
Konačno, analitičar treba da pokuša da odredi prirodu habitusa
dejstvenika koji zauzimaju različite vrste pozicija u okviru polja.
Pozicije različitih dejstvenika u okviru polja određene su ve-
ličinom i relativnom snagom kapitala koji poseduju. Burdije čak
koristi vojnu simboliku (položaji, utvrđenja) da opiše borbe koje
Polje —mreža odnosa između objektivnih društvenih pozicija.
se dešavaju unutar polja. Kapital omogućava pojedincu da kontro-
liše sopstvenu sudbinu, kao i sudbinu drugih. Burdije pravi razgra-
ničenje između četiri tipa kapitala. Ideja je, naravno, preuzeta iz
ekonomske sfere, pa je značenje ekonomskog kapitala očigledno.
Kulturni kapital uključuje različite oblike legitimnog znanja;
društveni kapital se sastoji od vrednih društvenih odnosa medu
Ijudima; simbolički kapital proizilazi iz nečijeg ugleda i prestiža.
Oni koji zauzimaju pozicije u okviru polja koriste različi-
te strategije. Ta ideja još jednom pokazuje da Burdijeovi akteri
imaju barem nešto slobode. Međutim, te strategije nisu svesne i
unapred planirane. Umesto toga, one su strukturirane i struktur-
no paternizovane i regularne. Strategije koje koriste akteri zavise
od njihovog habitusa i prirode njihove pozicije u okviru polja.
Burdije državu vidi kao poprište borbi za monopol nad onim
što on naziva simboličko nasilje. To je blaža forma nasilja, jer je
dejstvenik nad kojim se ono sprovodi uključen u njegovo sprovo-
đenje. Simboličko nasilje sprovodi se indirektno, najviše kroz kul-
turne mehanizme, i suprotno je direktnijim oblicima društvene
kontrole na koje se sociolozi obično usmeravaju. Obrazovni sistem
je glavna ustanova kroz koju se sprovodi simboličko nasilje nad
ljudima. Jezik, značenja i simbolički sistem vladajućih nameću se
ostatku populacije. To treba da osnaži i podupre njihovu poziciju
tako što će, između ostalog, od ostatka društva prikriti ono što
oni čine i primorati potčinjene da prihvate legitimitet dominan-
tne pozicije koju oni zauzimaju. Opštije rečeno, Burdije smatra da
je obrazovni sistem duboko zadro u reprodukciju postojeće vlasti
i klasnih odnosa. Politički aspekt Burdijeovog dela najjasniji je u
njegovim idejama simboličkog nasilja. Burdije je zainteresovan za
emancipaciju Ijudi od ovog nasilja, i uopšte, od klasa i političke
dominacije. Medutim, on nije naivni utopista; pre bi se moglo
reći da je razumni utopista.
Ekonomski kapital - ekonomski resursi koje akter poseduje.
Kulturni kapital - razne vrste legitimnog znanja koje akter poseduje.
Društveni kapital - obim vrednih i korisnih društvenih odnosa koje akter
poseduje.
Simbolički kapital - poštovanje i prestiž koje akter uživa u društvu.
Naglašavajući značaj habitusa i polja, Burdije odbacuje po-
delu na metodološki individualizam i metodološki holizam i
usvaja stanovište koje se može označiti kao metodološki rela-
cionizam. Tačnije, on se prvenstveno bavi odnosom habitusa i
polja, smatrajući da odnos funkcioniše na dva osnovna načina.
S jedne strane, polje uslovljava habitus; s druge strane, habitus
čini da polje bude smisleno i vredno ulaganja energije.
Primena habitusa i polja: Distinkcija. Burdije ne pokušava
samo da razvije apstraktan teorijski sistem; on ga istovremeno
povezuje sa serijom empirijskih pitanja i time izbegava zamku
čistog intelektualizma. Primena teorijskog pristupa ilustrovana je
u njegovoj empirijskoj studiji La Distinction (1979) koja istražu-
je estetske sklonosti različitih društvenih grupa.
Kroz svoj rad Burdije pokušava, između ostalog, da poka-
že da kultura može biti legitiman predmet naučnog proučava-
nja. On pokušava da kulturu, u smislu elitne kulture (na primer,
sklonost ka ozbiljnoj muzici), reintegriše s kulturom u antro-
pološkom smislu koja obuhvata sve oblike kulture, kako elitne,
tako i masovne (na primer, kantri ili rep muzika). Preciznije, u
svom radu Burdije jukstapozicionira (protivstavlja) ukus prema
rafmiranim objektima kao što je prefinjena hrana, s ukusom pre-
ma najobičnijoj hrani, kao što su hamburgeri i pomfrit.
Zbog strukturalnih nepromenljivih, naročito polja i habitu-
sa, kulturne sklonosti različitih grupa u okviru društva (naročito
klasa i delova klasa) formiraju usklađene sisteme. Burdije je pr-
venstveno zainteresovan za varijacije u estetskom ukusu, steče-
noj sklonosti razlikovanja različitih kulturnih objekata estetskog
uživanja i njihovog različitog vrednovanja. Ukus je takođe praksa
koja služi, između ostalog, da pojedincu, kao i drugima, pruži
osećanje sopstvenog mesta u društvenom poretku. Ukus služi da
poveže one koji imaju slične sklonosti i da ih razlikuje od onih
koji imaju drugačiji ukus. Kroz praktičnu primenu ukusa, lju-
di klasifikuju objekte, ali u tom procesu klasifikuju i sami sebe.
Analizirajući ukus, u mogućnosti smo da kategorišemo ljude
prema ukusima koje izražavaju, na primer, kroz svoje sklonosti
Nletodološki holisti - sociolozi koji se bave makronivoom društva i smatraju
da on određuje mikronivo.
prema različitim vrstama muzike ili filmova. Te prakse, kao i sve
druge, treba posmatrati u kontekstu svih međusobnih odnosa.
tačnije, u totalitetu i celini. Sledstveno, iako naizgled izolovani,
ukusi prema umetnosti ili filmu povezani su s ukusima prema
hrani, sportu ili frizurama.
Dva su međusobno povezana polja uključena u Burdijeovu
studiju ukusa: klasni odnosi (naročito u okviru frakcija domi-
nantne klase) i kulturni odnosi. On ta polja vidi kao niz položaja
na kojima se odvija mnoštvo igara. Ta delanja, koja preduzimaju
dejstvenici (individualni ili kolektivni) na posebnim pozicijama,
određena su strukturom polja, prirodom pozicija i interesima
koji su s njima povezani. Međutim, ta igra takođe podrazume-
va samopozicioniranje i upotrebu širokog spektra strategija koje
pojedincu omogućavaju da se istakne u igri. Ukus je šansa da se
zauzme i ojača pozicija pojedinca u okviru polja. Ali, polje druš-
tvene klase ima dubok uticaj na sposobnost pojedinca da igra
ovu igru; oni iz viših klasa mnogo su sposobniji da svoje ukuse
nametnu i suprotstave ukusima onih iz nižih klasa. Dakle, svet
kulturnih dela povezan je s hijerarhijskim svetom socijalnih kla-
sa, i sam je hijerarhijski i hijerarhizujući.
Ne treba posebno naglašavati da Burdije ukuse takođe po-
vezuje sa svojim ključnim konceptom, habitusom. Ukuse mno-
go više oblikuju te duboko ukorenjene i dugotrajne dispozicije,
nego površna mišljenja i verbalni izrazi. Sklonosti ljudi, čak i u
odnosu na tako obične aspekte kulture kao što je odeća, name-
štaj ili kuvanje, oblikovane su habitusom. Cilj svih tih sklonosti
jeste da objedine klase, makar i nesvesno. Drugim rečima, ukusi
igraju ulogu ,,provodadžije“. Kroz ukuse jedan habitus izražava
svoju kompatibilnost s drugim habitusom. Dijalektički gledano,
naravno, struktura klase je ta koja oblikuje habitus.
Iako su za Burdijea važni i habitus i polje, najznačajniji je
njihov dijalektički odnos; polje i habitus međusobno se defini-
šu. Izvan dijalektičkog odnosa između habitusa i polja, nastaju
prakse, naročito kulturne prakse.
Burdije posmatra kulturu kao neki vid ekonomije ili tržišta.
Na tom tržištu ljudi koriste kulturni a ne ekonomski kapital. Taj
kapital je velikim delom rezultat klasnog porekla ljudi i njihovog
obrazovnog iskustva. Na tržištu ljudi stiču manji ili veći kapital,
koji troše kako bi popravili svoju poziciju, ili ga gube, čime po-
goršavaju svoju poziciju na tržištu.
Ljudi nastoje da se razlikuju u čitavom spektru kulturnih
polja - pića koja piju, ,,sinalco“ ili ,,happy day“, automobila koje
voze, ,,mercedes“ ili ,,yugo“, novina koje čitaju, Kurir ili Vreme
ili letovališta koja posećuju - Crnogorsko primorje ili Maldivi.
Odnosi razlikovanja objektivno su inkorporirani u ove proizvode
i reaktiviraju se pri svakoj kupovini. U stvari, kada se pogledaju
sva polja zajedno, postoji gotovo neiscrpan skup polja na kojima
je moguće ispoljavati razlike. Kupovina odredenih kulturnih do-
bara (na primer, ,,mercedes“) donosi profit, dok nabavka drugih
(,,yugo“) ne donosi nikakav dobitak, ili čak donosi gubitak.
Ljudi kroz ukuse pokazuju koliko su različiti od drugih. Na
primer, onaj ko kupi koncertni klavir razlikuje se od onoga ko iza-
bere harmoniku. To što se jedan izbor (koncertni klavir) vidi kao
izraz visokog statusa, dok se drugi (harmonika) smatra vulgarnim,
rezultat je dominacije jednog gledišta i simboličkog nasilja koje se
sprovodi nad onima koji imaju drugačiji pogled na stvari. Burdi-
je se dobro pomučio da razjasni kako se njegova pozicija ne svodi
prosto na koncept upadljive potrošnje Torstena Veblena (vidi glavu
3 ) po kojoj je osnovna pokretačka snaga ljudskog ponašanja potra-
ga za distinkcijom (razlikom). Umesto toga, on tvrdi da svaki akter
želi da zauzme određenu poziciju unutar polja da bi se razlikovao
od onih koji zauzimaju susedne pozicije. Ali, pozicija u polju ne
ukazuje samo na razliku u položaju, već i na razliku u moći.
Između prirode kulturnih proizvoda i ukusa postoji dijalek-
tika. Promene u kulturnim dobrima vode izmenama ukusa, ali
promene ukusa takođe najčešće proizvode promene kulturnih
dobara. Struktura polja ne samo da uslovljava želje potrošača za
kulturnim dobrima, već takođe strukturira i ono što proizvođači
proizvode da bi zadovoljili tu potražnju.
Promene u ukusu (a Burdije sva polja posmatra kroz vre-
me) rezultat su borbe između suprotnih snaga u kulturnoj (na
primer, sledbenici stare mode naspram sledbenika nove mode) i
klasnoj oblasti (na primer, vladajuća klasa nasuprot potčinjenoj
klasi). Međutim, suština borbe je u klasnom sistemu, a kulturna
borba između umetnika i intelektualaca, na primer, predstavlji
odraz neprekidne borbe između različitih frakcija vladajuće klase
za pozicije s kojih je moguće definisati kulturu, odnosno čitav
društveni svet. Suprotnosti u okviru klasne strukture uslovljava-
ju suprotnosti u ukusima i habitusu. Iako Burdije pridaje veliki
značaj društvenim klasama, on ne želi da ih svodi na puko eko-
nomsko pitanje ili na odnose proizvodnje, već smatra da je klasa
definisana i habitusom.
SAVREMENE FEMINISTIČKETEORIJE
Feministička sociološka teorija izrasla je iz opšte feminističke
teorije. Različite varijante feminističke sociološke teorije nude ra-
zličite odgovore na pitanje: „Sta ćemo sa ženama?“. U ovom odelj-
ku izložićemo tipologiju feminističkih teorija koje su proizašle iz
odgovora na to pitanje, (sažeto u tabeli 8.1) kao i najvažnije femi-
nističke sociološke teorije. Postoje čedri glavna odgovora:
1. Položaj žena i njihovo iskustvo, u najvećem broju situa-
cija razlikuju se od položaja i iskustva muškaraca u istim
situacijama.
2. Položaj žena u najvećem broju situacija ne samo da je
različit, već je takođe manje privilegovan ili nejednak po-
ložaju muškarca.
3. Položaj žena treba da se razume kao direktna posledica
odnosa moći muškaraca i žena. Zene su ugnjetavane:
drugim rečima, one su sputane, podređene, učaurene i
iskorišćavane od strane muškaraca.
4. Žensko iskustvo razlike, nejednakosti i ugnjetavanja ra-
zlikuje se u zavisnosti od njihovog opšteg položaja unutar
društvenog uređenja, strukturalnog ugnjetavanja ili vek-
tora ugnjetavanja i privilegija u koje spadaju klasa, rasa,
etnicitet, starosno doba, emotivne preferencije, bračni
status i globalni položaj.
Rodne razlike
Rodne nejednakosti
Rodno ugnjetavanje
Strukturalno ugnjetavanje
Rodne razlike
Argument koji se dugo koristio da bi se opravdao podređen
položaj žena u odnosu na muškarce, glasio je da su žene prirod-
no inferiorne u odnosu na muškarce. Feministkinje prvog talasa
koje su stvorile teoriju kulturnog feminizma preokrenule su taj
argument, uzdižući pozitivne aspekte feminističkog karaktera,
ili feminističke ličnosti. Prve teoretičarke kulturnog feminiz-
ma, Džejn Adams i Sarlot Perkins Gilman, tvrdile su da su za
upravljanje državom neophodne ženske vrline kao što su sarad-
nja, briga, pacifizam i nenasilnost u rešavanju sukoba. S ovakvim
načinom razmišljanja nastavilo se na različite načine sve do da-
našnjeg dana. Kao što su nekada muški socijalni i politički teo-
retičari mislili da su muškarci prirodno sposobniji od žena, tako
neke feministkinje danas tvrde da postoje posebni standardi etič-
kog rasuđivanja koji su svojstveni samo ženama, sposobnost bri-
ge za drugog koja je svojstvena samo ženama, ženski obrasci mo-
tivacije za ostvarenjem, ženski način komunikacije, otvorenost
za emocionalno iskustvo karakteristično za žene, ženske fantazije
o seksualnosti i intimnosti, niži nivo agresivnog ponašanja i veća
sposobnost žena za miran saživot.
Do sada su feminističke teoretičarke razvile četiri glavna
objašnjenja rodnih razlika: biološko, institucionalno, interakcio-
no i fenomenološko. Sociološkinja Alis Rosi povezala je različite
biološke funkcije muškaraca i žena s različitim obrascima hormo-
nalno determinisanog razvoja tokom životnog ciklusa. Potom
je taj razvoj povezala s polno specifičnim varijacijama u takvim
osobinama kao što su osetljivost na svetlo i zvuk, i razlikama u
levim i desnim delovima mozga. Te razlike, tvrdi ona, utiču na
različite obrasce za igru u detinjstvu, dobro poznati strah žena
od matematike i očiglednu činjenicu da su žene predodređenije
da se brinu o maloj deci od muškaraca. Rosijeva tvrdi da socio-
kulturna struktura mora da se izmeni kako bi putem društvenog
učenja omogućila kompenzaciju za sve one nedostatke uslovljene
biološkim predispozicijama muškaraca i žena.
Institucionalna objašnjenja polaze od toga da rodne razlike
proizilaze iz različitih uloga koje muškarci i žene igraju unutar
različitog institucionalnog okruženja. Ključne razlike proizilaze
iz rodne podele rada koja je ženama dodelila uloge supruge, maj-
ke i domaćice. Budući da se te uloge ostvaruju unutar privatne
sfere doma i porodice, žene vode drugačije živote od muškaraca
i imaju različita životna iskustva od njih. One se od malih nogu
kroz socijalizaciju navikavaju na ulogu majke i supruge. Deca (ali
i odrasli koji se spremaju, recimo, za brak ili majčinstvo) poseb-
no se pripremaju za obavljanje takvih različitih životnih uloga u
skiadu sa scenarijom koji je utemeljen u rodnim razlikama. Neka
istraživanja tvrde da žensko iskustvo socijalizacije i institucional-
nih uloga navodi žene na poseban oblik političkog aktivizma kao
što je, recimo, učešće u pokretima za zaštitu čovekove okoline.
Međutim, neki sociolozi smatraju da teorija socijalizacije i te-
orija uloga nude objašnjenje koje je previše statično i previše ogra-
ničeno. U jednoj raspravi, na koju se sociolozi sve više pozivaju,
etnometodolozi, Kendas Vest i Don Zimerman, tvrde da se rodne
razlike reprodukuju u interaktivnim praksama u kojima se kultur-
na tipifikacija roda odigrava, osnažuje i transformiše. Oni smatraju
kako ljudi igraju rodne uloge ulazeći u različite interakcije unutar
svakodnevice, potvrđujući sebi i drugima da su rodna bića.
Feminističke teoretičarke koje nude egzistencijalnu i feno-
menološku analizu, razvile su jednu od najdugotrajnijih tema u
feminističkoj teoriji: marginalizaciju žene kao Drugog u kulturi
koju su stvorili muškarci. (Klasičnu formulaciju ove teme na-
lazimo u delu Simon de Bovoar, Drugi pol) Po mišljenju ovih
teoretičarki, svet je defmisan kulturom koju stvaraju muškarci.
Ta kultura žensko iskustvo i načine na koje žene mogu spoznati
sebe, gura na same margine konceptualnog uobličenja, stvarajući
konstrukciju žene kao ,,Drugog“, objektificiranog bića kome su
dodeljene karakterne crte koje predstavljaju suprotnost delatno-
sti muškarca, za koga se tvrdi da je jedini sposoban da menja svet
oko sebe. Razlika koja postoji između muškaraca i žena jednim
delom proizilazi iz kulturne konstrukcije koja isključuje žene
(žena pasivni akter, a ne dejstvenik), a drugim delom iz činjeni-
ce da žene internalizuju Drugog. Pitanja koja se ovde postavlja-
ju jesu da li žene mogu da se oslobode statusa objekta/Drugog,
te da li u tom oslobođenju moraju da postanu kao muškarci ili
mogu da ostvare neki poseban i drugačiji subjektivitet. Pristra-
snost tog argumenta koji su radikalno razvile francuske psiho-
analitičarke i feministkinje kao što su Elen Siksu i Lis Irigaraj
sastoji se u tvrdnji da će žena razviti svest i kulturu koja je jedin-
stveno njena i različita od one koju ima muškarac.
U pokušaju da dođu do promena, teoretičarke rodne razlike
zahtevaju da se ženski načini bivstvovanja priznaju kao legitimne
i održive alternative muškim načinima bivstvovanja, te da javno
znanje, akademsko istraživanje i organizacija društvenog života
ozbiljno uzmu u obzir način ženskog bivstvovanja. U svom naj-
ratobornijem obliku taj teorijski pristup iznosi jednu vekovima
staru feminističku tvrdnju: kada ženski način bivstvovanja posta-
ne deo javnog života, svet će biti bezbedniji i pravedniji.
Rodna nejednakost
Feminističke teorije rodne nejednakosti tvrde da je položaj
žena i muškaraca u društvu ne samo različit, već i nejednak. Zene
uvek imaju niži društveni ugled i manje materijalnih resursa, moći
i prilika za samoostvarenje od muškaraca koji se nalaze na sličnom
društvenom položaju, bez obzira na to da li se taj položaj zasniva
na klasi, rasi, profesiji, etničkom poreklu, veroispovesti, obrazova-
nju, nacionalnosti (državljanstvu) ili bilo kojem drugom značaj-
nom činiocu. Nejednakost proističe iz organizacije društva, a ne iz
bioloških ili drugih razlika između žena i muškaraca. Sva ljudska
bića imaju duboku potrebu za slobodom koja im omogućuje sa-
moostvarenje, kao i sposobnost da se prilagode ograničenjima ili
prilikama situacija u kojima se nalaze. Stoga, reći da postoji rodna
nejednakost, isto je što i tvrditi da su ženama uskraćeni struktur-
ni resursi koji su im neophodni da bi zadovoljile svoju potrebu
za samoostvarenjem (koju imaju i muškarci). Sve teorije o rodnoj
nejednakosti pretpostavljaju da će žene i muškarci reagovati prilič-
no lako i prirodno na egalitarnije društvene strukture i situacije.
Drugim rečima, te teorije afirmišu tezu po kojoj je promena si-
tuacije moguća. U tom pogledu, teoretičarke rodne nejednakosti
razlikuju se od teoretičarki rodne razlike koje smatraju da rodne
razlike, ma šta da je njihov uzrok, zadiru duboko u ličnost, te da
su dugotrajne i teško promenljive.
Liberalni feminizam. Osnovne ideje liberalne feminističke
teorije u toj meri su isprepletene s istorijom američkog femini-
stičkog pokreta, ostvarene i razrađene u praksi, te uspešno inkor-
porisane u društvenu svakodnevicu, da nam mnogi njeni fun-
damentalni principi danas izgledaju trivijalno. Princip po kome
su žene i muškarci jednaki, danas se u tolikoj meri uzima zdravo
za gotovo da je teško zamisliti da je on uopšte ikada činio po-
četnu poziciju feminističke teorije. Ali, 1848. godine, u vreme
prve konvencije o ženskim pravima u ljudskoj istoriji, održane u
mestu Seneka Fols u državi Njujork, žene su bile građanke dru-
gog reda. One nisu mogle da glasaju, da budu članovi porote
(čak ni onda kada je na klupi za optužene sedela žena), da zauzi-
maju mesto u javnoj administraciji, kao ni da rade u zdravstvu,
sudstvu i crkvi. Ako je bila udata, žena nije mogla da poseduje
svojinu ili prima platu na svoje ime. Pored toga, u slučaju ra-
zvoda braka, ona nije mogla da dobije starateljstvo nad svojom
decom, pa čak ni da samostalno donese odluku o sopstvenom
testamentu. Muževi su imali pravo, ali i dužnost da primenju-
ju silu da bi disciplinovali ženu, što je često završavalo fizičkim
maltretiranjem. Konvencija u Seneka Folsu zaključila je svoj rad
usvajanjem Deklaracije osećanja (Declaration of Sentiments)
koja započinje preispitivanjem Deklaracije nezavisnosti iz 1776.
godine: „Smatramo da su sledeće istine samoočigledne: da su svi
muškarci i žene stvoreni jednaki“. Ovo ,,i žene“ dodato je u prvoj
rečenici. U originalu iz 1776. godine stoji samo reč ,,muškarci“.
Politički i konceptualno gledano, to je tada bio jedan radikalan
zahtev. On je smestio žensku potrebu za pravdom u intelektualni
Liberalni feminizam - feministička teorija nejednakosti koja tvrdi da su žene
jednake s muškarcima u tome što su i one sposobne za donošenje razlož-
nih moralnih sudova. Po ovoj teoriji, rodna nejednakost rezultat je patri-
jarhalnih i seksističkih obrazaca podele rada, a rodna jednakost može se
ostvarid ako se preoblikuju obrasci podele rada u ključnim društvenim
ustanovama, kao što su: pravo, rad, porodica, obrazovanje i mediji.
diskurs prosvetiteljstva, Američke i Francuske revolucije i aboli-
cionističkog pokreta. Osim toga, nakon Deklaracije, žena se više
ne doživljava kao osoba koju možemo da zamislimo isključivo u
kontekstu doma i porodice, već i kao autonomna individua sa
pripadajućim pravima. Ta prava omogućila su ženama da uđu u
političku arenu i zatraže punu jednakost sa muškarcima, poziva-
jući javnost da ih podrži.
Dok je kulturni feminizam (vidi odeljak o rodnim razlika-
ma) tvrdio da žene imaju dužnost da svoju karakterističnu sen-
zibilnost, razvijenu unutar doma i porodice, prenesu na poslove
upravljanja državom, klasični liberalni feminizam tvrdio je da
žene, kao i muškarci, imaju prirodno pravo da učestvuju u poli-
tici i upravljaju društvom u sopstveno ime.
Teorijsko putovanje liberalnog feminizma od 1848. godine
do danas predstavlja višeslojno istraživanje i operacionalizaciju
tvrdnje da su žene i muškarci jednaki. Da li jednakost takođe
podrazumeva da su ljudi isti? Ako ,,jednaki“ ne znači ,,isti“, kako
da će se onda koncept jednakosti primeniti podjednako na osobe
različitog pola? U pokušaju da odgovori na ta pitanja, savremeni
liberalni feminizam postao je vodeći u teorijskom zagovaranju
teze po kojoj je rod proizvod društvene konstrukcije, a ne bio-
loških razlika. Razlike između muškaraca i žena nisu proizašle iz
biologije, nego iz ideja i prakse koje su bile usmerene na to da
definišu nejednak status muškarca i žene. Te prakse, stavljale su
žene u nepravedan, neravnopravan položaj i otvorile su prostor
za različit tretman žena.
Rodno ugnjetavanje
Teorije o rodnom ugnjetavanju* opisuju žensku situaciju kao
posledicu direktnog odnosa moći izmedu muškaraca i žena u kome
muškarci imaju fimdamentalan i konkretan interes da održavaju si-
stem dominacije koji im omogućava da kontrolišu, iskorišćavaju,
* Napomena prevodioca: U originalnom tekstu stoji reč repression. Iako je
tu reč moguče prevesti i kao „represija“, odlučili smo se za reč „ugnjeta-
vanje“ . D a bismo izbegli jednoličnost prevoda, ponekada smo koristili i
reč ,,represija“ .
potčinjavaju i ugnjetavaju žene. Pod dominacijom teoretičarke
ugnjetavanja podrazumevaju bilo koji odnos u kome jedna do-
minantna strana (pojedinac ili kolektiv) uspeva da drugu podre-
đenu stranu (pojedinca ili kolektiv) pretvori u instrument svoje
volje, odbijajući pri tom da prihvati autonomni subjektivitet po-
dređenog. Gledano iz ugla podređenog, takav odnos nije ništa
drugo do iskorišćavanje. Zenska situacija je, prema teoretičar-
kama rodnog ugnjetavanja, karakteristična po tome što u njoj
muškarci koriste, kontrolišu, potčinjavaju i ugnjetavaju žene.
Obrazac rodnog ugnjetavanja ugrađen je u najdublju struk-
turu društvene organizacije koju feministkinje nazivaju patrijar-
hat. Patrijarhat nije nenameravana i sekundarna posledica nekog
skupa činilaca (biologije, socijalizacije, polnih uloga ili klasnog
sistema). To je primarna struktura moći koja se namerno održa-
va. Zapravo, za teoretičarke rodnog ugnjetavanja, rodne razlike i
rodne nejednakosti sporedne su posledice patrijarhalne društve-
ne strukture.
Dok se najveći broj ranih feminističkih teoretičarki usred-
sređivao na pitanja rodne nejednakosti, glavno obeležje savreme-
ne feminističke teorije jeste širina i intenzitet njenog bavljenja
fenomenom ugnjetavanja. Najveći broj savremenih feministič-
kih teoretičarki u određenoj meri se bavi pitanjem ugnjetavanja,
a veliki broj najbogatijih i najinovativnijih teoretskih postignu-
ća unutar savremenog feminizma proizašao je upravo iz teorija
ugnjetavanja. Postoje dve glavne varijante teorije ugnjetavanja.
To su psihoanalitički feminizam i radikalni feminizam.
Psihoanalitički feminizam pokušava da objasni koncept
patrijarhata putem reformulacije teorije Sigmunda Frojda i
njegovih intelektulanih nastavljača. Te teorije, najšire govoreći,
identifikuju i naglašavaju emocionalnu dinamiku ličnosti, emo-
cije koje su često duboko skrivene u podsvesnim ili nesvesnim
Dom inacija - po teoretičarkama ugnjetavanja, bilo koji odnos u kome jedna
dominantna strana (pojedinac ili kolektiv) uspeva da drugu podređenu
stranu (pojedinca ili kolektiv) pretvori u instrument svoje volje, odbija-
jući pri tom da prihvati autonomni subjektivitet podređenog.
Psihoanalitički feminizam — pokušaj da se koncept patrijarhata objasni pu-
tem reformulacije teorije Sigmunda Frojda i njegovih sledbenika u psi-
hoanalitičkoj teoriji.
predelima psihe. One takođe naglašavaju važnost perioda novo-
rodenčeta i ranog detinjstva u paternizovanju tih emocija. Me-
đutim, pokušavajući da iskoriste Frojdovu teoriju, feministkinje
su morale suštinski da prerade njegove zaključke tako da ostanu
unutar Frojdove teorije, ali istvoremeno odbace njegove rodno-
specifične zaključke koji su bili seksistički i patrijarhalni.
Psihoanalitičke feministkinje u svojim teorijama upotre-
bljavaju jedno posebno shvatanje patrijarhata. Kao sve teoreti-
čarke ugnjetavanja, one smatraju da je patrijarhat sistem u kome
muškarci potčinjavaju žene. To je jedan univerzalan sistem, sveo-
buhvatan u svojoj socijalnoj organizaciji, trajan u vremenu i pro-
storu i sposoban da se odupre i održi uprkos povremenim iza-
zovima. Međutim, ono što je karakteristično za psihoanalitički
feminizam jeste gledište po kome svi muškarci kontinuirano i
energično rade na stvaranju i održavanju takvog sistema. Zene
se s vremena na vreme opiru, ali na kraju prihvataju takav sistem
ili čak rade u korist sopstvenog potčinjavanja. Zagonetka koju
psihoanalitičke feministkinje pokušavaju da reše jeste zbog čega
muškarci neprekidno ulažu ogromnu energiju da održe patrijar-
hat i zbog čega ista takva energija, samo u suprotnom smeru,
nije prisutna kod žena?
Tražeći odgovor na tu zagonetku, psihoanalitičke feministki-
nje odbacuju argument po kome je kognitivna računica praktične
koristi dovoljna da obezbedi mušku podršku patrijarhatu. Kogni-
tivna mobilizacija - koja podrazumeva da muškarci umeju da izra-
čunaju kolika je praktična korist od održavanja patrijarhata, pa ga
zato brane - nije ono odakle izvire ta silna i ogromna energija koju
muškarci ulažu u održavanje patrijarhata, pogotovo ako uzmemo
u obzir činjenicu da su ljudi sposobni da raspravljaju i nagađa-
ju, te da stoga muškarci ne moraju uvek i svuda da budu sigurni
u to da patrijarhat za njih predstavlja bezuslovnu vrednost. Osim
toga, ako bismo se oslonili na argument ukorenjen u kognitivnom
ostvarenju sopstvenog interesa, onda bi to značilo da bi žene isto
tako energično mogle da se mobilišu protiv patrijarhata. Umesto
Patrijarhat - sistem u kome muškarci potčinjavaju žene. To je jedan univerzalan
sistem, sveobuhvatan u svojoj društvenoj organizaciji, trajan u vremenu i
prostoru i sposoban da se odupre i održi uprkos povremenim izazovima.
toga, psihoanalitičke feministkinje istražuju one aspekte psihe koje
su frojdovci već identifikovali kao važne: oblast ljudskih emocija,
oblast polupriznatih ili nepriznatih želja i strahova, i oblast neuro-
ze i patologije. Tu one pronalaze klinički dokazan izvor vanserijske
energije muškaraca, odnosno slabosti žena. Taj izvor smešten je u
psihičke strukture koje se nalaze toliko duboko da ih individualna
svest ne može prepoznati ili kontrolisati. U traganju za emocional-
nom potporom patrijarhata, psihoanalitičke feministkinje identi-
fikovale su, kao jedno moguće objašnjenje muške dominacije nad
ženama, socio-emocionalno okruženje u kome se uobličuje i izgra-
đuje ličnost deteta.
Psihoanalitički feminizam usredsređuje se na dva faze razvo-
ja u ranom detinjstvu:
(1) pretpostavku da ljudska bića sazrevaju tako što uče da
postižu ravnotežu u nerešivoj tenziji između želje za slo-
bodom delanja (individuacija) i želje za potvrdom od
strane drugog (priznanje);
(2) činjenicu da u svim društvima novorođenčad i deca pro-
življavaju najraniji i najkritičniji razvoj u bliskoj, nepre-
kidnoj i intimnoj vezi sa ženom - majkom ili majčinom
zamenom.
U periodu novorođenčeta i ranog detinjstva, pojedincima
u dugom vremenskom periodu nedostaje moć govora, upotreba
jezika i iskustva razumevanja. U tom dobu, Ijudi prolaze kroz
najranije faz;e razvoja ličnosti koje karakteriše neprekidna turbu-
lencija primitivnih emocija: straha, ljubavi, mržnje, zadovoljstva,
besa, gubitka i želje. Emocionalne posledice tih ranih iskustava
zadržavaju se trajno u ljudima kao potentna, ali obično nesvesna
sećanja na osećanja (feelings memories). U tom iskustvenom re-
ziduumu, od suštinske važnosti je skup duboko ambivalentnih
osećaja o ženi/majci/starateljki: potreba, zavisnost, ljubav, pose-
sivnost, ali i strah i bes zbog njene sposobnosti da nas spreči u
onome što želimo. Veza dece s ocem/muškarcem tek je povreme-
na, od manjeg značaja i emocionalno slabija.
Muško dete, koje od samog početka odrasta u kulturi koja po-
zitivno vrednuje muškost a ne ceni ženskost, postaje sve više svesno
sopstvenog muškog identiteta i pokušava da postigne nespretno
brzo odvajanje identiteta od žene/majke. Ta kulturno indukovana
razdvojenost nije samo nepotpuna, već je i destruktivna po svojim
posledicama. U zrelom periodu, emocionalno naslede iz ranog de-
tinjstva podstiče muškarčevu potragu za sopstvenom ženom koja
udovoljava njegovim emocionalnim potrebama, ali je ipak zavisna
od njega i podvrgava se njegovoj kontroli: drugim rečima, on oseća
nagon za dominacijom i teško prihvata uzajamnu ravnopravnost.
Zensko dete, koje gaji ista osećanja prema majci/ženi, ot-
kriva sopstveni ženski identitet u kulturi koja ne ceni žene. Ono
odrasta sa pomešanim pozitivnim i negativnim osećanjima o sa-
moj sebi i ženi/majci. U toj ambivalenciji, žena rasipa veliki deo
potencijala koji bi mogla da iskoristi da pruži otpor svojoj druš-
tvenoj podređenosti. Ona pokušava da reši svoje emocionalno
nasleđe iz detinjstva u zrelom dobu, naglašavajući svoje sposob-
nosti za sticanje priznanja. S muškarcima, to se dešava na jedan
potčinjen način u prilikama seksualne privlačnosti, dok se sa že-
nama to dešava prilikom održavanja srodnih odnosa i prijatelj-
stava. Umesto da traži supstitut za majku, ona, postajući majka,
obnavlja vezu u kojoj se nalazila kao novorođenče.
Psihoanalitičke feminističke teorije proširile su analizu s in-
dividualne ličnosti na zapadnu kulturu. One dovode u pitanje
gledišta zapadne nauke koja insistiraju na razdvojenosti čoveka
i prirode, muškarcu kao gospodaru prirode, i naučnom metodu
koji se izvodi iz takvih gledišta i tvrdi da je objektivna istina mo-
guća. Reinterpretirajući ta gledišta one tvrde da muški preindivi-
dualizovani ego projektuje na kulturu svoju želju za dominacijom
i svoj strah od intersubjektivnog priznanja. Motivi u popularnoj
kulturi koji se često sreću u filmovima, romanima, TV serijama
itd. - slika muškarca koji obavezno dominira nad ženom - u in-
terpretaciji psihoanalitičkih teoretičarki tumače se kao znak slo-
ma tenzije između potrebe za individualizacijom i potrebe za pri-
znanjem. Kada taj slom, u kulturi ili u ličnosti, dosegne dovoljno
ozbiljne razmere, nastaju dve patologije: preindividualizovani
dominantni muškarac, koji priznaje drugoga samo ukoliko može
da ga kontroliše, i podindividualizovana, podređena žena, koja se
odriče svoje slobode i pronalazi identitet samo u tome da bude
ogledalo dominantnog muškarca.
Psihoanalitičke feministkinje, prema tome, objašnjavaju ugnje-
tavanje žena kroz muškarčevu duboku emocionalnu potrebu da
kontroliše ženu, nagon koji proističe iz skoro univerzalne muške
neuroze ukorenjene u strahu od smrti i ambivalenciji prema maj-
ci koja ga je podigla. Zene, na drugoj strani, ili ne pate od te ne-
uroze ili su podložne nekim drugim komplementarnim vrstama
neuroza. U svakom slučaju, njima nedostaje psihički ekvivalen-
tan izvor energije koji je neophodan da bi se oduprle dominaciji.
Postoji dosta dokaza iz kliničke psihijatrije kojima se može podr-
žati argument da su te neuroze zapravo široko rasprostranjene u
zapadnom društvu. Ali te teorije, želeći da u direktnu vezu dove-
du univerzalne ljudske emocije i univerzalno ugnjetavanje žena,
ne uspevaju da objasne posrednički društveni aranžman koji po-
vezuje emocije sa ugnjetavanjem. Osim toga, one ne uspevaju da
objasne moguće razlike u emocijama, društvenim aranžmanima
ili obrascima ugnjetavanja. Nekoliko teoretičarki raspravljalo je
o nepriznatim etničkim, klasnim i nacionalnim pretpostavkama
u tim teorijama - njihovim generalizacijama koje su izvedene iz
iskustva belih ljudi, pripadnika gornje srednje klase i severnoa-
tlantske porodice. Osim toga, a delimično i zbog tih propusta,
psihoanalitičke feminističke teorije nemaju mnogo šta da predlo-
že što bi moglo da se upotrebi za društvene promene, osim mož-
da to da je neophodno da restrukturiramo naš način odgajanja
dece i započnemo masovno psihoanalitičko preispitivanje našeg
shvatanja smrti. Te teorije nam omogućavaju neke provokativne
uvide i produbljuju naše razumevanje korena rodne represije. Ali
one zahtevaju mnogo razrađeniju teoriju o sociološkim činioci-
ma i strategijama promene.
Radikalni feminizam se zasniva na dva emocionalno utemelje-
na središnja uverenja: (1) da žene imaju apsolutnu pozitivnu vred-
nost kao takve, što je uverenje koje se suprotstavlja onome što one
nazivaju univerzalnim obezvređivanjem žena; i (2) da su žene svuda
nasilno ugnjetavane sistemom patrijarhata. U tom strastvenom spo-
ju ljubavi i mržnje, radikaine feministkinje liče na neke militantnije
Radikalni feminizam —teorija društvene organizacije, rodnog ugnjetavanja i
strategija promene društva, koja afirmiše pozitivnu vrednost žene kao
takve i tvrdi da su žene u svim društvima nasilno ugnjetavane.
rasne i etničke grupe poput Afroamerikanaca koji se za svoja prava
bore pod sloganom „crno je lepo“ ili Jevreje koji detaljno svedoče o
svojim iskustvima iz holokausta. Nadogradujući se na ta osnovna
uverenja, radikalne feministkinje razrađuju teoriju društvene orga-
nizacije, rodnog ugnjetavanja i strategije promene društva.
Radikalne feministkinje u svakoj ustanovi i u osnovnim
strukturama društva - heteroseksualnosti, klasi, kasti, rasi, etni-
citetu, starosnom dobu i rodu - vide sistem ugnjetavanja u kome
neki ljudi dominiraju drugim ljudima. Od svih tih sistema do-
minacije i podređenosti, najosnovnija struktura ugnjetavanja na-
lazi se u rodu, tj. u sistemu patrijarhata. Ne samo da patrijarhat
istorijski predstavlja prvu strukturu dominacije i podređivanja,
već on nastavlja da postoji kao najsveobuvatniji i najpostojani-
ji sistem nejednakosti, odnosno kao osnovni društveni model
dominacije. Kroz učešće u patrijarhatu muškarci uče kako da
potcenjuju druga ljudska bića, kako da na njih gledaju kao na
neljude i kako da ih kontrolišu. Unutar patrijarhata muškarci
posmatraju kako stariji potčinjavaju žene, a žene uče kako da
igraju ulogu potčinjenih. Patrijarhat neprekidno stvara krivicu i
represiju, sadizam i mazohizam, manipulaciju i obmanu. Sve to
navodi muškarce i žene ka ostalim oblicima tiranije. Patrijarhat
je za radikalne feministkinje najmanje uočljiva, ali najznačajnija
struktura društvene nejednakosti.
Slika patrijarhata kao nasilja koje upražnjavaju muškarci i
muške organizacije nad ženama od suštinske je važnosti za ra-
dikalne feministkinje. Nasilje ne mora uvek da poprimi oblik
otvorenog fizičkog zlostavljanja, niti mora uvek da bude nemilo-
srdno i okrutno. Ono može biti prikriveno u složenijim radnja-
ma koje, u osnovi, predstavljaju oblike eksploatacije i kontrole.
U njih mogu da se ubroje:
• standardi mode i lepote;
• tiranski ideali majčinstva, monogamije, čednosti i hete-
roseksualnosti;
• seksualno uznemiravanje na radnom mestu;
• praksa ginekologije, akušerstva i psihoterapije;
• neplaćen zaglupljujući rad u domaćinstvu i slabo plaćen
ili neplaćen rad na radnom mestu.
Nasilje postoji kada god jedna grupa, u sopstvenom intere-
su, kontroliše životne šanse, okolinu, delanje i percepciju druge
grupe. To je upravo ono što muškarci rade ženama.
Međutim, tema nasilja kao otvorenog fizičkog zlostavljanja
leži u samoj srži radikalno feminističkog povezivanja patrijarhata
sa nasiljem. U njega spadaju: silovanje, seksualno zlostavljanje,
prisilna prostitucija, zloupotreba žene u braku, incest, seksualna
zloupotreba dece, histerektomija (odstranjivanje materice hirur-
škim putem) i druge vrste hirurgije, sadizam u pornografiji, isto-
rijske i kulturne prakse paljenja veštica, kamenovanje preljubnica
do smrti, suđenja lezbejkama, ubijanje ženske dece po rođenju
(u Kini i Indiji), vezivanje ženskih stopala (u Kini), zlostavljanje
udovica i genitalno sakaćenje (u nekim afričkim plemenima).
Patrijarhat postoji kao skoro univerzalan društveni oblik
zbog toga što su muškarci u poziciji da upravljaju najvažnijiim re-
sursom moći, fizičkom silom, da bi uspostavili kontrolu. Jednom
kada se patrijarhat uspostavi, moguće je upotrebiti druge resurse
moći - ekonomske, ideološke, pravne i emocionalne - da bi se
on održao. Ali fizičko nasilje uvek ostaje njegova osnova, kako
u ličnim, tako i u grupnim odnosima. Nasilje se koristi da bi se
patrijarhat zaštitio od ženskog pojedinačnog i kolektivnog otpo-
ra. Muškarci stvaraju i održavaju patrijarhat ne samo zbog toga
što imaju resurse da to urade, već i zbog toga što imaju realan
interes da žene nateraju da im služe kao poslušna oruđa. Zene
predstavljaju jedinstveno efikasno sredstvo kojim se zadovoljava
muška seksualna želja. Njihova tela, koja su od presudne važnosti
za rađanje dece zadovoljavaju i praktične i, kako su psihoanaliti-
čari pokazali, neurotične potrebe muškaraca. Žene su upotrebljiva
radna snaga. One se takođe mogu posmatrati kao simbolički znaci
muškog statusa i moći. Kao pažljivo kontrolisani saputnici, kako
deteta tako i odraslog muškarca, žene u životu muškarca igraju
ulogu saosećajnih partnera, predstavljaju izvor emocionalne po-
drške, i osnažuju njegovo uverenje da predstavlja središnju druš-
tvenu figuru. Da bi žene mogle da obavljaju te korisne funkcije,
muškarci neprekidno moraju da ih drže pod kontrolom. Različite
društvene okolnosti daju različit rang tim funkcijama i, shodno
tome, vode do kulturnih varijacija u obrazovanju patrijarhata.
Radikalne feministkinje nam nude objašnjenje univerzalnog rod-
nog ugnjetavanja, ali i model za razumevanje kulturnih varijacija
unutar tog sistema represije.
Kako se patrijarhat može poraziti? Radikalke smatraju da
njegovo rušenje mora početi promenom ženske svesti. Svaka
žena mora najpre da spozna sopstvenu vrednost i snagu, a potom
odbaci patrijarhalne pritiske koji od nje zahtevaju da bude slaba,
zavisna i pristane na drugorazrednu i podređenu ulogu. Radi-
kalne feministkinje zahtevaju od žena da zajedno sa drugim že-
nama, bez obzira na razlike među njima, rade na uspostavljanju
široko utemeljenog sestrinstva poverenja, podrške, uvažavanja
i uzajamne odbrane. Kada nastane takva vrsta sestrinstva, biće
moguće dve strategije: (a) kritička konfrontacija sa svim aspek-
tima patrijarhalne dominacije; (b) određeni stepen separatizma
koji se može ostvariti povlačenjem žena u oblasti koje same kon-
trolišu - domaćinstvo, zajednicu, centre umetničke kreativnosti
i lezbejske ljubavne odnose. Lezbejski feminizam, kao jedna od
najsnažnijih struja unutar radikalnog feminizma, počiva na uve-
renju da erotski i emocionalni odnosi s drugom ženom predstav-
ljaju vrstu otpora patrijarhalnoj dominaciji.
Kakvu ocenu da damo radikalnom feminizmu? Emocional-
no gledano, svako od nas će na to odgovoriti u skladu sa stepe-
nom svog ličnog radikalizma. Neki će smatrati da je on previše
kritičan, a drugi da je sasvim ubedljiv. Ali ako pokušamo da ga
teoretski ocenimo, trebalo bi da primetimo da radikalni femini-
zam uključuje argumente socijalističkih i psihoanalitičkih femi-
nistkinja o razlozima za podređenost žena, a da se, uprkos tome,
kreće van tih teorija.
Radikalne feministkinje su, osim toga, obavile značajno
istraživanje da bi podržale svoju tezu po kojoj je patrijarhat u
krajnjoj liniji utemeljen u praksi nasilja nad ženama. One ima-
ju razuman, iako nedovršen, program promena. Najviše su kri-
tikovane zbog toga što su isključivo orijentisane na patrijarhat.
Ta orijentacija, čini se, pojednostavljuje realnost društvene orga-
nizacije i društvene nejednakosti, te problemu promene društve-
ne strukture prilazi na pomalo nerealističan način.
Strukturalno ugnjetavanje
Teorije strukturalnog ugnjetavanja, kao i teorije rodnog
ugnjetavanja, prihvataju tezu po kojoj ugnjetavanje proizilazi iz či-
njenice da neke društvene grupe izvlače direktnu korist iz kontro-
le, korišćenja, potčinjavanja i ugnjetavanja drugih društvenih gru-
pa. Te teorije analiziraju način na koji se interesi za dominacijom
ostvaruju kroz mehanizme društvene strukture, to jest kroz stalno
ponavljajuću i rutinizovanu društvenu interakciju. Teorije struktu-
ralnog ugnjetavanja smatraju da su te interakcije istorijske (nastale
tokom vremena) i uvek zasnovane na odnosima moći. One istra-
žuju strukture patrijarhata, kapitalizma, rasizma, heteroseksizma,
tvrdeći da su dominacija i iskustvo ugnjetavanja proizvod interak-
cije tih struktura, to jest načina na koji one uzajamno osnažuju
jedna drugu. Teoretičarke strukturalnog ugnjetavanja ne poriču
dejstvenost onih koji su na vlasti, već istražuju na koji način je ta
dejstvenost proizvod strukturalnih odnosa. U ovom odeljku izlo-
žićemo dve teorije strukturalnog ugnjetavanja: socijalistički femi-
nizam i teoriju intersekcionalnosti (ukrštanja).
Socijalistički feminizam. Teorijski projekat socijalističkog
feminizma razvija se oko tri cilja. Socijalističke feministkinje kri-
tikuju zasebne, a ipak međusobno povezane, tipove ugnjetavanja;
jedan koji proizilazi iz strukture patrijarhata i drugi koji proizi-
lazi iz strukture kapitalizma. Razume se, ta kritika razvijena je sa
stanovišta iskustva žene. Kritikujući ugnjetavanje, socijalističke
feministkinje razvile su metod socijalne analize koji je proistekao
iz proširenog razumevanja marksističkog istorijskog materijaliz-
ma. Taj prošireni metod naglašava značaj ideja za determinisa-
nost ljudskih radnji. Socijalističke feministkinje pokušavaju da
spoje ono što smatraju najvrednijim tradicijama feminističke te-
orije - marksističku i radikalnu feminističku misao.
Radikalni feminizam, kako je prethodno pokazano, predstav-
lja kritiku patrijarhata. Marksistički feminizam sledi marksističku
kritiku kapitalizma koja kritikuje klasno ugnjetavanje. Kada su
Marks (vidi glavu 2) i Engels u svom poznatom delu Porekb po-
rodice, privatne svojine i države pisali o rodnom ugnjetavanju, oni
su tvrdili da se poreklo patrijarhata nalazi u nastanku svojinskih
odnosa. Umesto (problematične) marksističke analize po kojoj se
patrijarhat nalazi u funkciji ekonomskih odnosa, socijalističke fe-
ministkinje prihvataju radikalni feministički argument po kome
patrijarhat, iako u interakciji s ekonomskim uslovima, predstavlja
nezavisnu strukturu unutar sistema ugnjetavanja.
Socijalistički feminizam pokušava da spoji to dvostruko
znanje - znanje o ugnjetavanju pod kapitalističkim sistemom i
znanje o ugnjetavanju pod sistemom patrijarhata - u jedinstve-
no objašnjenje svakog oblika društvenog ugnjetavanja. Kon-
cept koji objedinjuje te dve vrste ugnjetavanja naziva se kapi-
talistički patrijarhat. Ali koncept koji se možda još šire koristi
jeste dominacija (onako kako je ona defmisana u prethodnim
odeljcima). Socijalističke feministkinje nude sledeću definici-
ju ugnjetavanja: ugnjetavanje predstavlja strukturalni odnos
moći u kome jedna velika društvena grupa dominira drugom.
Ta struktura dominacije utiče na dejstvenost (agency), ali je ta-
kođe proizvedena dejstvenošću, to jest namernim i svesnim de-
lanjem pojedinaca. Zene su od suštinske važnosti za socijalistički
feminizam na dva načina. Prvo, kao i kod ostalih oblika femi-
nizma, ugnjetavanje žena ostaje primarna tema analize. Drugo,
položaj žena i njihovo iskustvo u društvu služi kao stanovište sa
kojeg se razmišlja o sistemu dominacije u svim njegovim oblici-
ma. Međutim, u krajnjoj liniji, te teorije se bave svim mogućim
oblicima ugnjetavanja, bez obzira na to da li se ono vrši nad
ženama ili muškarcima. One takođe istražuju kako neke žene,
koje su i same ugnjetavane, mogu aktivno da učestvuju u siste-
mu ugnjetavanja drugih žena, kao na primer pripadnice privi-
legove klase u američkom društvu koje ugnjetavaju siromašne
žene. Uistinu, jedna od strategija svih socijalističkih feministki-
nja jeste suprotstavljanje predrasudama i ugnjetavajućim prak-
sama unutar same zajednice žena.
Usmerenost na kapitalistički patrijarhat i dominaciju proi-
zilazi iz činjenice da su socijalističke feministkinje, eksplicitno ili
implicitno, privržene istorijskom materijalizmu kao analitičkoj
Socijalistički feminizam - pokušaj da se stvori teorija koja se usredsređuje na
ulogu kapitalizma i patrijarhata u stvaranju širih struktura koje ugnje-
tavaju žene.
Kapitalisdčki patrijarhat - koncept po kome je ugnjetavanje žena proizvod
zajedničkog dejstva kapitalizma i patrijarhata.
strategiji. Istorijski materijalizam, kao osnovni princip marksi-
stičke društvene teorije, podrazumeva:
• da su materijalni uslovi ljudskog života, uključujući aktiv-
nosti i odnose koji proizvode te uslove, ključni faktori koji
određuju ljudsko iskustvo, ličnost, ideje i društvene odnose;
• da se ti uslovi menjaju tokom vremena usled dinamike
koja je za njih karakteristična;
• da se istorija svodi na promene u materijalnim uslovima
života društvenih grupa.
Istorijski materijalisti smatraju da bilo koji pokušaj društve-
ne analize mora da prati istorijski konkretne detalje koji definišu
materijalne uslove života društvenih grupa i da otkrije vezu iz-
među tih uslova i iskustava, ličnosti, događaja, ideja i društvenih
struktura koje su karakteristične za tu grupu. Povezujući istorij-
ski materijalizam i usredsređenost na sistem dominacije, socija-
lističke feministkinje pokušavaju da ostvare svoj teoretski cilj i
zasnuju teoriju koja istražuje dominaciju kao najrašireniji druš-
tveni poredak, a ipak ostaje čvrsto privržena preciznoj, istorijski
konkretnoj analizi materijalnih i društvenih uslova koji uobliča-
vaju zasebne kontekste dominacije.
Ali, u upotrebi principa istorijskog materijalizma, socijali-
stičke feministkinje prevazilaze marksizam na tri ključna načina.
Prvo, one proširuju značenje koncepta „materijalnih uslova
ljudskog života“. Marksisti obično pod ovim konceptom podrazu-
mevaju ekonomsku dinamiku društva, posebno načine na koje se
različita dobra proizvode i razmenjuju na tržištu. U tim različitim
eksploatišućim aranžmanima, koji neke čine bogatima, a neke si-
romašnima, oni vide korene klasne nejednakosti i klasnog suko-
ba. Socijalistička feministička analiza prihvata značaj ekonomske
dinamike, ali veliki značaj pridaje i drugim uslovima koji stvaraju
Istorijski materijalizam - marksistićko shvatanje po kome su materijalni uslovi
ljudskog života, uključujući aktivnosti i odnose koji proizvode te uslove,
ključni faktori koji determinišu ljudsko iskustvo, ličnost, ideje i društvene
odnose; po kome se ti uslovi menjaju tokom vremena usled dinamike koja
je za njih karakteristična; i po kome se istorija svodi na promene u materi-
jalnim uslovima života društvenih grupa i s njima povezanim promenama
u ljudskom iskustvu, ličnostima, idejama i društvenim odnosima.
i održavaju društveni život: ljudskom telu i njegovoj seksualnosti i
neophodnosti u razmnožavanju i podizanju dece; održavanju do-
maćinstva kroz neplaćeni i nevidljivi skup kućnih poslova; emo-
cionalnoj podršci; i proizvodnji znanja. U svim tim aktivnostima
koje održavaju život, eksploatišući poredak radi za jedne a osiro-
mašuje druge. Ta redefinicija koncepta materijalnih uslova modi-
fikuje marksističku pretpostavku po kojoj su ljudska bića proizvo-
đači dobara, u novu po kojoj su ljudska bića ona koja stvaraju, ali
i ona koja održavaju sve oblike ljudskog života.
Drugo, socijalistički feminizam naglašava ulogu ideja, koje
su za marksiste izvedenica iz ekonomskog života. Naglasak na
idejama uključuje svest, motivaciju, misao, socijalnu definiciju
situacije, znanje, tekstove, ideologiju, volju za delanjem u sop-
stvenom interesu ili prihvatanje interesa drugog. Za socijalistič-
ke feministkinje, svi ti faktori duboko pogađaju ljudsku ličnost,
ljudsko delanje i strukture dominacije koje se ostvaruju kroz to
delanje. Te ideje su proizvod društvenih struktura i neraskidivo
su povezane s njima. Osim toga, one su isto tako složene i moć-
ne kao i strukture koje proizvode ekonomska dobra. Unutar svih
tih struktura, takođe, eksploatatorski poredak obogaćuje i osna-
žuje jedne, a osiromašuje i imobiliše druge.
Treće, socijalistički feminizam se ne bavi isključivo kla-
snim nejednakostima, već složenim spletom čitavog niza razli-
čitih društvenih nejednakosti. Socij alistički feminizam smatra
da društvena organizacija predstavlja sistem u kojem se javne
strukture privrede, političkog sistema i ideologije nalaze u inte-
rakciji s intimnim, privatnim procesima ljudske reprodukcije,
porodičnog života, seksualnosti i subjektivnosti čiji je proizvod
održanje složenog sistema dominacije. Način na koji taj sistem
funkcioniše može se uočiti u opstajućim i bezličnim društvenim
obrascima, kao i u nekim raznovrsnijim, suptilnim interperso-
nalnim odnosima. Da bi analizirale taj sistem, socijalističke fe-
ministkinje kreću se između istraživanja velikih sistema domina-
cije i situaciono specifičnih, detaljnijih istraživanja svakodnevnih
iskustava ugnjetavanih ljudi.
Knjiga Belo venčanje, koju je napisala Kris Ingram i koja
predstavlja savremeno klasično delo socijalističkog feminizma,
istražuje kako se kapitalizam, patrijarhat i rasizam očituju u usta-
novi venčanja, koje predstavlja obaveznu i veoma skupu javnu
ceremoniju koje obeležava privatne namere dvoje ljudi. Ingram
pokazuje značaj venčanja za kapitalizam pozivajući se na čisto
finansijske podatke - to je industrija od milijardu dolara, a deo
tog profita potiče od eksploatacije radnika širom sveta - rudara
koji kopaju dijamante u Africi, radnika koji rade na letovalištima
u kojima se provodi medeni mesec na Karibima, krojača venča-
nica u Jugoistočnoj Aziji itd. Ona tvrdi da kapitalizam neprekid-
no prodaje imidž (sliku) fantazije o venčanju kroz igračke, filmo-
ve, televizijske serije i ženske magazine. Ingram takođe pokazuje
kako je ta ideološka potka duboko ukorenjena u sistem patri-
jarhata. Ritual belog venčanja postao je sveta ceremonija onoga
što je Edrijen Rič ranije nazvala „obavezna heteroseksualnost“,
a Ingram ,,heteronormativnost“.
Heteronormativnost je snažno kolektivno uverenje da po-
treba odraslih ljudi za porodicom, sigurnošću i intimnošću može
da se zadovolji jedino u odnosu između muškarca i žene, tj. iz-
među dvoje Ijudi koji unutar rodno stratifikovanog patrijarha-
ta imaju nejednaku moć, prava i status. Ingram pokazuje kako
mlade i njihove porodice pasionirano žude za belim venčanjem
zbog toga što ono kodira „heteroseksualni imidž“: viziju snova
romantične ljubavi između muškarca i žene koja prikriva i bri-
še iz svesti sve znanje o radu koji je neophodan da bi se održao
odnos između nejednakih, rizik odsustva komunikacije i, napo-
sletku, rizik razvoda. Kada ljudima kažete, kao što se često go-
vori ženama, da je njihovo venčanje „najlepši dan u njihovom
životu“, to je isto kao da ste rekli da smisao njihovog postojanja
kao ljudskih bića nije u tome da postignu neki cilj u životu, već
u tome da ih neko odabere kao predmet želje.
Socijalističke feministkinje imaju predloge kako da se prome-
ni struktura patrijarhata. One zahtevaju globalnu solidarnost među
ženama u borbi protiv načina na koji kapitalizam zloupotrebljava
Heteronormativnost - snažno kolektivno uverenje da potreba odraslih ljudi
za porodicom, sigurnošću i intimnošću može da se zadovolji jedino u
odnosu između muškarca i žene, tj. između dvoje ljudi koji unutar rod-
no stratifikovanog patrijarhata imaju nejednaku moć, prava i status.
njihov život, život njihovih zajednica i čovekove okoline. Fe-
ministkinje upozoravaju feminističke zajednice na opasnosti od
kooptacije u redove privilegovane inteligencije koja opslužuje
kapitalistički interes. Njihova glavna aktivistička ideja jeste da
mobilišu ljude da koriste državu kao sredstvo za efektivnu re-
distribuciju društvenih resursa što bi omogućilo zaštitu žena
putem javnih službi kao što su besplatno obrazovanje, zdrav-
stvena zaštita, transport, briga za decu i obezbedivanje mesta za
stanovanje. One se takođe zalažu za progresivnu poresku stopu
koja smanjuje velike disparitete u dohocima između bogatih i
siromašnih. Konačno, socijalističke feministkinje žele da država
garantuje minimalnu nadnicu svim članovima zajednice. One
veruju da će ta mobilizacija biti efikasna samo ako ljudi posta-
nu svesni svojih životnih uslova, životnih uslova drugih i potom
počnu da brinu o njima. Dužnost feminističke socijalne nauč-
nice je da svima pokaže na koji način materijalne nejednakosti
utiču na ljudske živote.
Patriša H il Kolins
Biografska skica
Ključni koncept
Stanoviste
Veliki deo fem inističkih teorija počiva na ideji d a ljudi svet oko
sebe posm atraju s nekog p osebn og stanovišta u društvu, iz per-
spektive aktera koji su raziičito pozicionirani unutar društvene
strukture. K ao rezultat toga, on o što svako vidi i zna uvek je
parcijalno i zasnovano na nekom posebn om interesu, a nikada
ne m ože biti p otp u n o i objektivno. Z n an je je proizvedeno unu-
tar grupa; on o se razlikuje od grupe d o grupe. O n o se ponekad
razlikuje i m eđu članovim a unutar jedne iste grupe. T o znanje
uvek je p od uticajem od n o sa m oći — bez obzira na to d a li je
form ulisano sa stanovišta dom inantne ili podređene grupe.
Stanovište predstavlja p očetak fem inističke sociološke teori-
je. R azlo g što fem in istkin je p okušavaju d a op išu , analiziraju
i p rom en e svet sa stan ovišta žene jeste i taj što, radeći iz u gla
ženske pod ređ en e pozicije u društvenim od n o sim a, fem ini-
stičke sociološke teoretičarke u viđ aju d a je zn anje d eo sistem a
m oći k oji upravlja p roizvo d n jo m znanja, ali k oji, osim toga,
takođe upravlja proizvodnjom svega u društvu. Feministička
sociološka teorija pokušava da promeni balans moći unutar
sociološkog diskursa i unutar socijalne teorije, uspostavljajući
stanovište žena kao jedno od mogućih stanovišta unutar kojeg
se može konstruisati društveno znanje.
U pokušaju da stvore sociološku teoriju sa ženskog stanovišta, fe-
ministikinje moraju da ustanove i analiziraju ono što konstituiše
žensko stanovišta. Stanovište je proizvod socijalnog kolektiviteta
čiji pripadnici dele zajedničku istoriju i zajedničke okolnosti, na
osnovu kojih mogu da razviju zajedničko znanje o društvenim
odnosima. Svim ženama u patrijarhatu bio je dodeljen zadatak
društvene reprodukcije (rađanje i podizanje dece, održavanje
domaćinstva, spremanje hrane, briga za stare, bolesne i zavisne,
te emocionalna i seksualna usluga). Taj rad za koji nikada nisu
primile materijalnu naknadu, femtnistkinje smatraju eksploa-
tacijom. Taj zajednički i istorijski odnos i spona sa socijalnom
reprodukcijom u okolnostima podredenosti, predstavlja osnovu
feminističkog zahteva koji je utemeljen u ženskom stanovištu.
Ali isprecesanost rodnih nejednakosti s rasnim, klasnim, geoso-
cijalnim i nejednakostima koje su utemeljene u seksualnosti i
starosnom dobu, proizvodi složen sistem nejednako osnaženih
stanovišta društvenih grupa koje se nalaze u neprekidno pro-
menljivim odnosima saradnje i sukoba. Ta presecanja sada su
integralni deo feminističke teorije i analize ženskog stanovišta.
D orotil. Smit
Biografska skica
Teri Sijavo
Nadan 31. marta 2005. godine umrla jeTeri Šijavo (41) u Flori-
di kada joj je uklonjena cev za hranjenje koja ju je održavala u ži-
votu 14 godina. Teri se nalazila, kako su doktori rekli, ,,u nepre-
kidnom vegetativnom stanju“. Slučaj je privukao opštu pažnju
zbog neprekidnih borbi za njenu sudbinu između njenog muža i
od suda dodeljenog staratelja, Majlda Sijavoa i Terinih roditelja,
Boba i Marije Sindier. Majkl je hteo, tvrdeći da to čini uz Teri-
nu saglasnost koju je dobio pre 1990. godine, da ukloni cev za
hranjenje. Njeni roditelji su se tome suprotstavili. Njihov sukob
postao je javna stvar. Obe strane privukle su podršku, a u sukob
su se uključili i ljudi iz politike, prava, medija, medicine, religije.
Interesantno je da je ogromna većina američke javnosti smatrala
da bi joj trebalo omogućiti da umre.
Slučaj Sijavo nam još jednom pokazuje da su javno i privat-
no daleko od toga da budu razdvojene sfere. Sukob Majkla i
Sindlerovih počeo je kao privatan, ali su obe strane pozvale
javnost da presudi. Ali činjenica da je Teri Šijavo održavana u
životu toliko dugo posledica je toga što je njen slučaj izmešten
iz privatne sfere i postao javno pitanje. Njen smeštaj u bolni-
cama i domovima i troškovi zdravstvenog osiguranja dosegli
su skoro 80.000 dolara godišnje.
Slučaj takođe otkriva složene načine na koje odnosi vladanja
uobličavaju život u lokalnim realnostima. Kad god je trebalo
da se odobri bilo koji novac neophodan za njenu brigu - od
šišanja do naknade za advokata - bila je neophodna odluka
suda. Sve bitke —oko toga ko je kriv za njeno stanje, ko je
trebalo da bude njen staratelj, treba li ukloniti cev za hranje-
nje - obrađene su u tekstovima koji su proizašli iz odnosa vla-
danja. Cev za hranjenje predstavljala je deo lokalne realnosti
proživijenog iskustva, a ipak njeno postavljanje (ili uklanjanje)
zavisilo je konačno od presude sudije i zakonodavca.
Slučaj nam takođe pokazuje odnose vladanja, što je takođe je-
dan odnos posredovan kroz tekst. U jednom trenutku sena-
tor Bil Frist pozvao je Teri Sijavo da svedoči pred Odborom
za zdravstvo, obrazovanje, rad i penzije Senata SAD. Pošto
je smacrao da je sposobna da svedoči, Teri je bila obuhvaće-
na programom zaštite svedoka, zbog čega je cev za hranjenje
morala da joj se vrati u telo, čime je anulirana presuda Suda u
Floridi. Iz ovog slučaja takođe vidimo kako se odnosi vladanja
uzajamno osnažuju: medijska pokrivenost ovog događaja je
zajedno sa vladom i kapitalističkim sistemom usmerila pažnju
na aspekte ljudskog interesa u ovoj priči, ali ju je istovremeno
udaljila od opštih problema koji postoje u američkom zdrav-
stvenom sistemu.
Naposletku, u ovom slučaju vidimo i ulogu patrijarhata, pri-
silne heteroseksualnosti i heteroseksualnih imidža koji su igrali
važnu ulogu u životu Teri Šijavo. Vidimo žensko telo na koje
muž i roditelji polažu pravo vlasništva, a takođe otkrivamo da
je njen život sudbonosno uobličen njenom željom da se podvr-
gne patrijarhalno inspirisanom heteroseksualnom imidžu lepe
(čitaj ,,vitke“) žene koja se udala i živi srećno do kraja života.
Pokušaj ostvarenja tog cilja vodio ju je do fatalnog poremećaja
u ishrani. Mislila je da njena glavna dužnost kao žene da muš-
karcu ponudi svoje vitko telo. To ju je na kraju ubilo.
PRELAZ OD INDUSTRIJSKOG KA
POSTINDUSTRIJSKOM DRUŠTVU
Rad Danijela Bela (rođen 1919) o dolasku postindustrij-
skog društva, predstavlja delimičan prelazak od modernih grand-
-teorija (s kojima smo se susreli u glavama 4 i 5) ka postmodernoj
socijalnoj misli i postmodernoj grand-teoriji. Bel je nesumnjivo
modernista. Ipak, postoje velike sličnosti izmedu onoga što on
ima da kaže o industrijskim i postindustrijskim društvima i ono-
ga što o modernim i posmodernim društvima govore postmoder-
nisti. Međutim, dok se u radovima postmodernista grandiozni
karakter teorije pojavljuje nesvesno, Bel, kao modernista, svesno
nudi teoriju koja pokušava da zahvati veliki period novije druš-
tvene istorije. Bel takođe s puno poleta kritikuje neke aspekte
postindustrijskog društva; za razliku od njega, većina postmo-
dernista sklona je da na postmoderno društvo gleda sa simpatija-
ma, barem kada ga upoređuju s modernim društvom.
Ono što Bel ima da kaže o industrijsko-postindustrijskim
odnosima može se smestiti u širu shemu društvenih promena koja
takođe uključuje predindustrijska društva. Bel uočava prelaz od
predindustrijskih (najveći deo Azije i Afrike), preko industrijskih
(neka društva Zapadne Evrope i Rusija), ka postindustrijskim
društvima (poput SAD, koje su se smatrale za jedino postindu-
strijsko društvo u vremenu kada je Bel pisao, ranih 1970-ih go-
dina). Naravno, mnogo toga se dogodilo u skoro tri i po decenije
otkad je Bel objavio najveći deo svojih radova. SAD su se razvile u
pravo postindustrijsko društvo, a druga društva se takođe kreću u
tom pravcu (na primer, neka zapadnoevropska društva i Japan).
Postindustrijsko društvo. Glavni predmet analize Danijela
Bela jeste postindustrijsko društvo. U svakom društvu Bel razli-
kuje tri oblasti: društvenu strukturu, politički sistem i kulturu.
Dolazak postindustrijskog društva uglavnom pogađa društvenu
strukturu i nekoliko njenih glavnih delova: ekonomiju, rad, na-
uku i tehnologiju. Međutim, promene u društvenoj strukturi ta-
kođe imaju posledice na politički sistem i kulturu.
Navešćemo ovde koje su, prema Belu, najvažnije promene
u društvenoj strukturi koje su se odigrale u procesu prelaska ka
postindustrijskom društvu:
1. Unutar privredne strukture dolazi do prelaska sa proi-
zvodnje robe na proizvodnju usluga. Proizvodnja takvih
dobara kao što su odevni predmeti i predmeti od metala
opada, dok se usluge, kao što su prodaja hamburgera i
savetovanje o ulaganju, razvijaju. Iako usluge preovlađuju
Postindustrijsko društvo - društvo koje karakteriše proizvodnja usluga ume-
sto proizvodnje robe, profesionalni i tehnički umesto manuelnog rada;
teorijsko umesto praktičnog znanja; stvaranje i kontrolisanje novih teh-
nologija i razvijanje intelektualnih tehnologija koje su potrebne da bi se
upravljalo takvom kontrolom.
u najvećem broju privrednih sektora, za postindustrijsko
društvo najvažnije su usluge iz oblasti zdravstva, obrazo-
vanja, istraživanja i vladinih usluga.
2. U postmodernom društvu značaj manuelnog rada (na
primer, radnici na pokretnoj traci) opada, a raste značaj
profesionalnog (pravnici) i tehničkog rada (programeri
računara). Od posebnog značaja je porast broja naučnika
(na primer, u oblasti medicine i genetike) i inženjera.
3. Umesto praktičnog znanja (knovu how), u postindustrij-
skom društvu sve važnije postaje teorijsko znanje. Zna-
nje je osnovni izvor inovacija. (Recimo, naučno znanje
stečeno izučavanjem ljudskog genoma sada je od suštin-
skog značaja za pronalaženje novih načina lečenja broj-
nih bolesti). Unapređenje znanja takođe stvara potrebu
za drugim inovacijama, kao što je pronalaženje odgovora
na mnoga etička pitanja koja su otvorena razvojem teh-
nologije kloniranja. Sve ovo podrazumeva značaj teorij-
skog, a ne empirijskog znanja, kao i njegovu kodifikaciju.
Eksponencijalni rast teorijskog i kodifikovanog znanja, u
svim njegovim varijantama, od suštinskog je značaja za
nastanak postindustrijskog društva.
4. Postindustrijsko društvo pokušava da proceni uticaj
novih tehnologija i da ih, tamo gde je to neophodno,
kontroliše. Mnogi se, na primer, nadaju da je moguće
efikasnije nadgledanje opasnih postrojenja kao što su nu-
klearne centrale, te da će bolja kontrola takvih postroje-
nja omogućiti sprečavanje budućih katastrofa, kao što je
bila ona u Cernobilju ili na Ostrvu tri milje. Cilj kome
se teži jeste sigurniji i bezbedniji tehnološki svet.
5. Da bi se upravljalo takvom procenom i kontrolom, kao
i sve većom složenošću koja karakteriše postindustrijsko
društvo, neophodno je da se razvijaju i primenjuju nove
intelektualne tehnologije, kao što su kibernetika, teorija
igara i informaciona teorija.
6 . U postindustrijskom društvu stvara se novi odnos izme-
đu naučnika i novih tehnologija. Naučno istraživanje po-
staje institucionalizovano, što dovodi do nastanka novih,
na nauci zasnovanih industrija. Fuzija (sjedinjenje, stapa-
nje) nauke i inovacije, kao i sistematski tehnološki rast
nalaze se u osnovi postindustrijskog društva. To stvara
potrebu za otvaranjem još većeg broja univerziteta i stva-
ranja radne snage s univerzitetskom diplomom. Zapravo,
univerzitet i visoko obrazovanje od suštinske su važnosti
za postindustrijsko društvo. Obrazovni sistem proizvodi
eksperte koji imaju ključnu ulogu u stvaranju, upravlja-
nju i kontrolisanju novih tehnologija.
Razlike između tipova društava. Iz ovakvog shvatanja post-
industrijskog društva, Bel izvodi niz razlika izmedu postindu-
strijskih, predindustrijskih i industrijskih društava:
1. U profesionalnom smislu, u predindustrijskom društvu
preovlađuju poljoprivrednici, rudari, ribari i nekvalifi-
kovani radnici; u industrijskom društvu primetna je do-
minacija polukvalifikovanih radnika i inženjera, dok u
industrijskom društvu dominiraju profesionalci i nauč-
nici-tehničari.
2. Za svaki od ova tri tipa društava karakteristična je po-
sebna vrsta izazova. Izazov predindustrijskom društvu sa-
stoji se u tome da se iz prirode izvuku dobra. Otuda do-
minacija rudarstva, ribarstva, šumarstva i poljoprivrede.
Najveći izazov za industrijsko društvo jeste kako da na
jedan inteligentan način koordiniše, programira, raspore-
di i organizuje mašine. Konačno, glavni izazov u postin-
dustrijskom društvu predstavljaju drugi ljudi. Pojedinci
koji obezbeđuju usluge drugim Ijudima načelno posedu-
ju više informacija i znanja (to su eksperti) od onih ko-
jima su usluge namenjene. To im daje veliku prednost u
ophođenju s klijentima.
3. U predindustrijskim društvima moć imaju zemljopo-
sednici i vojska. Oni je vrše kroz direktnu upotrebu sile.
U industrijskim društvima, najveću moć imaju poslovni
ljudi (biznismeni), iako oni svoj uticaj vrše indirektno,
preko političara. U postindustrijskom društvu, kao do-
minantne figure ističu se naučnici i istraživači. Oni po-
kušavaju da uravnoteže tehničke i političke snage.
na nauci zasnovanih industrija. Fuzija (sjedinjenje, stapa-
nje) nauke i inovacije, kao i sistematski tehnološki rast
nalaze se u osnovi postindustrijskog društva. To stvara
potrebu za otvaranjem još većeg broja univerziteta i stva-
ranja radne snage s univerzitetskom diplomom. Zapravo,
univerzitet i visoko obrazovanje od suštinske su važnosti
za postindustrijsko društvo. Obrazovni sistem proizvodi
eksperte koji imaju ključnu ulogu u stvaranju, upravlja-
nju i kontrolisanju novih tehnologija.
Razlike između tipova društava. Iz ovakvog shvatanja post-
industrijskog društva, Bel izvodi niz razlika između postindu-
strijskih, predindustrijskih i industrijskih društava:
1. U profesionalnom smislu, u predindustrijskom društvu
preovlađuju poljoprivrednici, rudari, ribari i nekvalifi-
kovani radnici; u industrijskom društvu primetna je do-
minacija polukvalifikovanih radnika i inženjera, dok u
industrijskom društvu dominiraju profesionalci i nauč-
nici-tehničari.
2. Za svaki od ova tri tipa društava karakteristična je po-
sebna vrsta izazova. Izazov predindustrijskom društvu sa-
stoji se u tome da se iz prirode izvuku dobra. Otuda do-
minacija rudarstva, ribarstva, šumarstva i poljoprivrede.
Najveći izazov za industrijsko društvo jeste kako da na
jedan inteligentan način koordiniše, programira, raspore-
di i organizuje mašine. Konačno, glavni izazov u postin-
dustrijskom društvu predstavljaju drugi ljudi. Pojedinci
koji obezbeđuju usluge drugim ljudima načelno posedu-
ju više informacija i znanja (to su eksperti) od onih ko-
jima su usluge namenjene. To im daje veliku prednost u
ophođenju s klijentima.
3. U predindustrijskim društvima moć imaju zemljopo-
sednici i vojska. Oni je vrše kroz direktnu upotrebu sile.
U industrijskim društvima, najveću moć imaju poslovni
ljudi (biznismeni), iako oni svoj uticaj vrše indirektno,
preko političara. U postindustrijskom društvu, kao do-
minantne figure ističu se naučnici i istraživači. Oni po-
kušavaju da uravnoteže tehničke i političke snage.
Kultura. Svaki od ovih faktora usmeren je na promene u
društvenoj strukturi postindustrijskog društva. Ali Bel je, kako
smo videli, takođe zainteresovan za politički sistem, a posebno
za kulturu. Za njega je od velike važnosti činjenica da u osnovi
društvene strukture i kulture u postindustrijskom društvu leže
suštinski različiti principi. Dok se društvena struktura sa svojom
usmerenošću na ekonomska pitanja nalazi pod dominacijom
racionalnosti i efikasnosti, kulturom dominiraju koncepti ira-
cionalnosti, samorealizacije i samozadovoljenja. Zastarele ideje
samodiscipline, ograničenja i odložene gratifikacije koje domini-
raju društvenom strukturom postindustrijskog društva sukoblja-
vaju se s hedonizmom koji dominira u oblasti kulture.
U tom kontekstu, Bel eksplicitno napada postmodernizam,
povezujući ga s takvim iracionalnim i hedonističkim pojmovima
kao što su impuls, zadovoljstvo, neobuzdana sloboda i erotika.
Jasno je odavde da se kultura, shvaćena na ovakav način, nalazi u
suprotnosti s društvenom strukturom kojom dominiraju efika-
snost i racionalnost. Po Belovom mišljenju, to dovodi do rascepa
izmedu društvene strukture i kulture, što može stvoriti uslove za
društvenu revoluciju.
Iako se ne slaže s postmodernistima po ovom pitanju kao
i po mnogim drugim pitanjima, Bel, baš kao i postmodernisti,
smatra da je jedno od najvažnijih pitanja u savremenom druš-
tvu uspon potrošačkog društva. Hedonizam je, usled postojanja
masovne proizvodnje i rasprodaje svih vrsta dobara, barem deli-
mično, zamenio štedljivost i asketizam. Tradicionalne vrednosti,
koje sve više slabe i nestaju, zamenjuje sve veće interesovanje za
stvari kao što su zadovoljstvo, igra, zabava i potreba da se drugi-
ma (nepoznatima) javno pokazuje sopstvena privatnost, na pri-
mer, kroz različite vrste reality show programa kao što su „Veliki
brat“, „Sve za ljubav“ ili „48 sati svadba“. Kao modernista, koji
je uz to još i konzervativac, Bel je uznemiren ovakvim postmo-
dernim razvojem događaja i pretnjom koju on predstavlja za da-
našnje društvo.
UNAPREĐENJE VEŠTINE UPRAVLJANJA
(I OSTALE GRAND-TEORIJE)
Mišela Fukoa (1926-1984) mnogi vide kao prethodnika
postmoderne socijalne teorije. Za druge, on je jedan od njenih
najvećih praktičara. Sta god od toga da je tačno, on je tvorac jed-
ne veoma važne grand-teorije koju mora razmotriti svako ko želi
ozbiljno da se bavi socijalnom teorijom.
Postoji jedna osobina koja posebno izdvaja Fukoovu grand-
-teoriju od modernih velikih teorija. On ne vidi, ili barem ne na-
glašava, kontinuitet koji je sastavni deo mnogih modernih veli-
kih narativa. Fuko ne smatra da se istorija odvija na linearan na-
čin i u jednom pravcu, kako je to, među ostalima, tvrdio Maks
Veber u svojoj teoriji racionalizacije. Postoji nekoliko važnih ra-
zlika između Fukoove grand-teorije i grand-teorija modernista:
1. Modernisti često traže izvor ili početak društvenog razvo-
ja. Za razliku od njih, Fuko pokušava da opiše i analizira
društvenu realnost u različitim vremenskim periodima.
Pronaći izvor je isto što i pronaći odgovor, ali postmoder-
nisti odbacuju ideju da je uopšte moguće naći odgovor.
Oni su više zainteresovani za to da postavljaju pitanja
i održavaju intelektualni dijalog nego da pronalaze od-
govore i tragaju za izvorima (uzrocima). Jer, u trenutku
kada teoretičar ustvrdi da je pronašao odgovor ili uzrok
problema, problem se zatvara.
2. Dok modernisti stavljaju naglasak na koherentnost, Fuko
smatra da je nekoherentnost bitnija. Drukčije rečeno,
dok modernisti pokušavaju da odgovore na pitanje kako
se stvari drže zajedno tokom vremena, Fuko želi da usta-
novi koje su to unutarnje protivurečnosti koje postoje u
svakom trenutku u vremenu.
3. Za razliku od modernista koji u svemu vide kontinuitet,
razvoj i napredak, Fuko stavlja naglasak na diskontinu-
itete, prelome i iznenadne obrte koji karakterišu druš-
tvenu istoriju. Istorijski razvoj se ne odvija uniformno,
konzistentno, jednosmerno, bez „plime i oseke“. Drugim
rečima, istorija može da se kreće unazad, nalevo, nade-
sno, a ponekad čak i unapred.
Unapređenje veštine upravljanja
Kada su u pitanju takva opšta gledišta o konceptu promene,
Fuko se interesovao za promenljivu prirodu onoga što on nazi-
va upravljanjem, a pod čime podrazumeva skup praksi i tehnika
pomoću kojih se vrši kontrola nad ljudima. Najočigledniji oblik
upravljanja jeste upravljanje države njenim građanima. Iako se
Fuko interesovao i za tu vrstu upravljanja, njegova teorija karak-
teristična je po tome što želi da objasni na koji način akteri i
službe koji nisu vezani za državu (uključujući tu i društvene na-
uke i društvene naučnike) upravljaju ljudima. U delu Rađanje
biopolitike, Fuko piše da ga interesuje veština, to jest najopštiji
oblik upravljanja koji prevazilazi domen političkog. Takođe, Fu-
koova teorija karakteristična je po tome što se bavi načinima na
koje ljudi upravljaju sami sobom. U pokušaju da konceptuali-
zuje ovaj problem, Fuko se ne oslanja na ideju jednosmernosti
(tj. ideju da se društvo nužno razvija u jednom pravcu).
N adzirati i kažnjavati. Najbolji primer Fukoovog inte-
resovanja za upravljanje koje nije vezano za domen političkog,
nalazimo u njegovoj knjizi Nadzirati i kažnjavati. U toj studiji
Fuko istražuje razvoj zatvorskog sistema u Evropi između 1757.
i 1830. godine i dolazi do uvida u to da je mučenje zatvorenika
zamenjeno kontrolom putem zatvorskih pravila. Fuko zaključuje
da je ta promena u sistemu tretmana zatvorenika imala posledice
po celu društvenu strukturu.
Kako je već karakteristično za njega, Fuko tu promenu vidi
kao nešto što se razvija po principu stani-kreni, a ne nužno jed-
nosmerno. Bez obzira na to, postoji opšti trend da se prelazi s
jednog oblika kažnjavanja na drugi. Ne samo da promena po-
stoji, već su mnogi modernisti tvrdili da je ona proizvod jednog
progresivnog razvoja: smatralo se da prelazak sa mučenja na kon-
trolu zasnovanu na pravilima predstavlja napredak u humaniza-
ciji tretmana kriminalaca. Kazna postaje sve blaža, manje bolna
i manje okrutna. Međutim, iz Fukoove perspektive, ta promena
omogućila je sistemu ne samo veću sposobnost da kažnjava kri-
minalce, već i veću sposobnost da upravlja ljudima uopšte.
Upravljanje —skup praksi i tehnika pomoću kojih se vrši kontrola nad ljudima.
S jedne strane, nova sposobnost za kažnjavanje imala je ma-
nje negativnih sporednih efekata. Zatvorenici su ranije bili pod-
vrgavani javnom mučenju. (Knjiga Nadzirati i kažnjavati zapo-
činje detaljnim opisom jedne scene javnog mučenja.) Međutim,
takav tretman mogao je da uspali masu koja je gledala mučenje
i navede je na devijantno ponašanje, kriminalne radnje, nemire,
pa čak i pobunu protiv vlasti. Uznemireni scenama javnog mu-
čenja, ljudi su pribegavali raznoraznim oblicima ponašanja koje
su vlastodršci videli kao antisocijalne i preteće po svoje položaje.
Stari način mučenja je, prema tome, bio kontraproduktivan. Za
razliku od toga, kontrola zatvorenika putem pravila odvijala se iza
zatvorskih zidova i nije mogla imati nikakav uticaj na gomilu.
Nametanje pravila ima mnogo veći broj prednosti od muče-
nja. Prvo, pravila se u procesu devijantnosti mogu primeniti mno-
go ranije od mučenja; ljudi mogu da se nauče pravilima pre nego
što počnu da razmišljaju na devijantan način. Pravila mogu da se
primene u svakom trenutku, čim se primeti prvi znak devijantno-
sti. Nasuprot tome, mučenje može da se primeni samo kada neka
radnja, ili još češće, čitav niz devijantnih radnji, nastupi.
Osim toga, nametanje pravila može da se primenjuje mno-
go češće od mučenja. Takođe, pravila mogu da se uče i obnavlja-
ju. Međutim, mučenje ne može da se primenjuje nebrojeno puta
na jedan isti devijantni slučaj jer može da prouzrokuje povredu,
sakaćenje ili čak smrt devijantne osobe. Staviše, što se mučenje
češće primenjuje, verovatnije je da će oni koji prisustvuju tom
činu i sami postati devijantni.
Treće, nametanje pravila usko je povezano s racionalizaci-
jom i birokratizacijom. To, između ostalog, znači da su pravila
efikasnija, bezličnija, trezvenija i nepromenljivija od mučenja.
Drugim rečima, mučenje je često neefikasno (ono može da raz-
Ijuti zatvorenika umesto da ga stavi pod veću kontrolu); ono
može da postane veoma lično (osoba koja koristi bič ima prili-
ku da ispolji lični animozitet prema žrtvi); ono može da izazove
emocije kako kod mučitelja i mučenog, tako i kod onih koji pri-
sustvuju činu mučenja; konačno, u zavisnosti od toga da li bič
u rukama drži više ili manje agresivan čovek, mučenja se među
sobom mogu veoma razlikovati.
Konačno, a možda i najvažnije, nametanje pravila ima daleko
šire posledice. Nemoguče je mučiti čitavu populaciju. Međutim,
na pravilima zasnovana kontrola može se uspešno vršiti nad celom
populacijom. Kontrola čitave populacije zasniva se na sposobnosti
nadziranja populacije na regularnoj osnovi. Međutim, moć i nad-
zor nisu, po Fukoovom gledištu, deo jedinstvenog sveobuhvatnog
sistema moći, već se vrše u čitavom nizu naizgled nezavisnih lo-
kalnih okruženja. Tako postoji čitav niz tačaka u kojima se moć
i nadzor vrše nad ljudima. Ali, upravo zbog te mikroperspektive
vršenja moći, Fuko je smatrao da na svakoj toj tački postoji šansa
za nastanak opozicije i otpora sistemu vršenja moći. Otpor, prema
tome, može da nastane u svakoj od tih mikrosredina.
Instrumenti nadziranja i kontrole. Tri osnovna instrumen-
ta stoje na raspolaganju onima koji kontrolišu i nadziru popu-
laciju. Prvi je hijerarhijsko nadziranje ili sposobnost službeni-
ka na vrhu organizacije da jednim pogledom nadziru sve ono
što se nalazi pod njihovom kontrolom. U tom kontekstu treba
posmatrati Fukoovu čuvenu raspravu o panoptikonu. Panopti-
kon je struktura koja nekome na vlasti ili na značajnom polo-
žaju (na primer, zatvorskom čuvaru) omogućuje potpun nadzor
nad grupom ljudi (u ovom slučaju, zatvorenicima). Panoptikon
može imati oblik tvrđave (kule) oko koje se nalaze ćelije pore-
đane ukrug. Takav raspored stražaru omogućuje potpuni nad-
zor nad svim zatvorenicima i svim onim što oni rade. Ta pozicija
stražaru omogućuje ogromnu moć, čak iako nije prisutan u kuli
ili ako uopšte ne posmatra šta se dešava u ćelijama. Razlog tome
je to što zatvorenici ne mogu da vide da li u kuli nekoga ima ili
nema i, prema tome, ne mogu da znaju da li ih neko gleda ili
ne. Stražar možda sve vreme čita novine ili gleda TV program;
zatvorenici to ne mogu da znaju. Međutim, zbog stalno prisutne
mogućnosti da ih neko nadgleda, oni će se najverovatnije po-
našati onako kako se to od njih očekuje, čak iako stražar nije u
kuli. Stražari ne moraju ništa da rade; zatvorenici će kontrolisati
Hijerarhijsko nadziranje - sposobnost službenika na vrhu organizacije da
jednim pogledom nadziru sve podređene.
Panoptikon - struktura koja nekome na vlasti ili na značajnom položaju (na
primer, zatvorskom čuvaru) omogućuje potpun nadzor nad grupom
ljudi (na primer, zatvorenicima).
sami sebe zato što se boje da bi stražari mogli da ih posmatraju.
Panoptikon i njegove varijacije predstavljaju suštinu onoga što
Fuko naziva disciplinujućim društvom.
Koncept panoptikona Fuko proširuje na celo društvo. On
smatra da postoje mnoga mesta i mnogi načini na koje kontrolori
mogu da nas nadziru, te da to rezultira ponašanjem u kome mi
sami sebe kontrolišemo i sami sebe sprečavamo da uradimo ono
što bi nam, ako bi nas neko video, natovarilo nevolju za vrat. Uz-
mimo primer računara. Postoje različiti načini na koje je moguće
nadzirati naše pretraživanje po Internetu. Budući da smo toga sve-
sni, mi počinjemo da nadziremo sami sebe i suzdržavamo se da
posetimo one sajtove zbog kojih bi neko mogao da nas opomene
(na primer, sajtove s pornografskim sadržajem). Recimo, dok smo
na radnom mestu možemo doći u iskušenje da obavimo manju
kupovinu tako što ćemo se ulogovati na neku Internet stranicu na
kojoj je moguće kupovati kreditnom karticom. Ipak, nećemo to
uraditi jer smatramo da postoji mogućnost da upravnik nadzire
upotrebu računara i da zna koje stranice smo posetili.
Panoptikon je poseban primer hijerarhijske moći onih koji
se nalaze na službenim, visokorangiranim položajima, a koji su
u poziciji da neprekidno nadziru podređene. Oni takođe inici-
raju i kontrolišu nove tehnologije, poput onih koje se vezuju za
Internet i koje nadziru sve što podređeni u hijerarhiji rade. Još
uopštenije rečeno, hijerarhijsko nadziranje podrazumeva sposob-
nost nadređenih da jednim pogledom nadziru podređene.
Drugi instrument disciplinujuće moći jeste sposobnost da
se donose normalizujući sudovi i kazne one koji ih ne poštuju.
Oni koji su na vlasti mogu da odlučuju šta je normalno, a šta
nenormalno za veliki broj oblasti. Ko god prekrši norme koje su
sadržane u normalizujućim sudovima, smatra se nenormalnim i
podložan je kazni koju izvršavaju službenici ili njihovi pomoć-
nici. Na primer, službenik može da se usmeri na vreme i donese
Disciplinujuće društvo - društvo koje vrši sveobuhvatnu (totalnu) kontrolu
nad ljudima.
Normalizujući sudovi - oni koji su na vlasti mogu da odlučuju šta je normal-
no, a šta nenormalno u velikom broju oblasti. Ko god prekrši norme
koje su sadržane u normalizujućim sudovima, smatra se nenormalnim i
može biti kažnjen od strane službenika ili njihovih pomoćnika.
normalizujući sud o tome ko je zakasnio, ili može da se usmeri
na ponašanje i kazni one koji se ne ponašaju onako kako se to
od njih očekuje. Recimo, profesori na početku studiranja oba-
veštavaju brucoše da je normalno da dolaze na predavanja i pra-
te šta se na njima dešava s pažnjom i razumevanjem. Takođe ih
obaveštavaju da ne smeju da prepisuju na testovima. Nepažljivi
studenti se kažnjavaju. Kao i oni koji prepisuju.
Konačno, službenici koriste ispitivanje kao način nadziranja
potčinjenih i donošenja sudova o tome šta oni rade. (U njega su
uključena dva već pomenuta metoda - hijerarhijsko nadziranje
i donošenje normalizujućih sudova.) Ispitivanju pribegavaju oni
koji su na visokim položajima, a da bi ono bilo moguće neop-
hodno je da bude zasnovano na normalizujućim sudovima koji
kazuju šta treba da radite da biste zadovoljili kriterijume normal-
nosti. Ispitivanje obično povezujemo sa školom, ali ono se sreće
i u mnogim drugim ustanovama, kao što su na primer ordinacije
psihijatara, doktora i ostalih koji su zaposleni u bolnicama i dru-
gim radnim okruženjima.
Razvoj disciplinujuće moći. Fukoova glavna opservacija jeste
da se usled stvaranja novih i boljih metoda disciplinujuće moći,
kapacitet za kažnjavanje ljudi uvećao, a ne umanjio. Možda je mu-
čenje bilo okrutno, ali ono je bilo ograničeno na trenutak muče-
nja. Disciplinujuća moć, koju smo detaljnije analizirali u prethod-
nim odeljcima, pogađa nas sve vreme i u svim okolnostima. Neko
nas neprekidno posmatra, prosuđuje i procenjuje. Ako prekršimo
norme definisane normalizujućim sudovima bićemo kažnjeni.
Stoga se, smatra Fuko, ne može reći da je došlo do liberalizacije i
humanizacije procesa kažnjavanja. Pre se može reći da je ono po-
stalo sveobuhvatnije i podmuklije nego što je bilo nekada.
Odbacujući jednu grand-teoriju Fuko je, izgleda, zamenju-
je drugom. To je tačno samo u izvesnoj meri. Fuko jeste stva-
rao grand-teorije, ali na jedan oprezniji i drugačiji način od mo-
dernista. Na primer, dok bi modernista različite promene koje
Ispitivanje - način nadziranja potčinjenih i donošenja sudova o tome šta oni
rade. Ispitivanje podrazumeva i hijerarhijsko nadziranje i davanje nor-
malizujućih sudova. Pribegavaju mu oni koji su na visokim položajima
i koji donose normalizujuće sudove o tome šta je prihvatljivo a šta ne-
prihvatljivo ponašanje.
p o g a đ a ju d e lo v e d r u štv a v id e o n a je d a n p r ilič n o u n ifo r m a n n a-
č in , F u k o p iše k a k o n o v i o b lik d isc ip lin e (k o ji n a s ta je iz n o v ih
o b lik a n a d z ira n ja ) p r o ž im a d r u štv o n a n e je d n a k n a č in - n e k e
d e lo v e d r u štv a p o g a đ a , a n e k e n e, o d n o s n o je d n e d e lo v e d r u štv a
p o g a đ a u je d n o m , a d r u g e d e lo v e u d r u g o m tre n u tk u . O t u d a ,
u m e sto d a p o n u d i te o r ijsk i k o n c e p t n a lik V e b e r o v o m g v o zd e -
n o m k av ezu , F u k o stv a ra je d n u te o r iju p o k o jo j p o s to je m n o g i
c e n tri d isc ip lin e u n u ta r sv e ta u k o je m je n e k o o k r u ž e n je m a n je
ili v iše p o g o đ e n o šir e n je m d is c ip lin u ju ć e g d ru štv a . K o n c e p t k o -
jim to o b ja šn ja v a , F u k o n a z iv a z a tv o r sk i a r h ip e la g . T o je sv et
k o ji se sa sto ji o d raz lič itih o str v a d isc ip lin e u n u ta r v e lik o g m o r a
u k o m e je d is c ip lin a m a n je ili v iše o d su tn a .
Mišel Fuko
B io g r a fs k a sk ic a
Postmoderna etika
Bauman je zainteresovan za status etičkog koda u postmoder-
nom dobu. Taj kod je u suprotnosti s idejom koherentnog skupa
pravila kojima svaki moralni pojedinac mora da se podvrgava. Stari
etički sistem nije adekvatan za postmoderno društvo. To otvara mo-
gućnost za jedno potpuno novo razumevanje moralnog ponašanja.
Očekivano, Bauman smatra da postmodernost nudi šansu i u obla-
sti etike. Ona može doneti renesansu morala, ali i njegov sumrak.
Jasno je da postmoderna etika mora da odbaci mnogo toga
što predstavlja sastavni deo moderne etike. Ona mora da odbaci
koncepte kao što su prisilna normativna regulacija i potragu za
stvarima kao što su temelji, univerzalnost i apsolutno. Takođe,
neophodno je da se odbaci potraga modernosti za neambivalen-
tnim i neprotivrečnim etičkim kodom. Ipak, to ne znači da ve-
lika etička pitanja u postmodernosti gube svoj značaj. Cak i u
postmodernom svetu suočavamo se sa pitanjima ljudskih prava,
društvene pravde, sukoba između mirne saradnje i pojedinačnog
,,samopotvrđivanja“, i konfrontacije između individualnog po-
našanja i kolektivnog bogatstva. Ti problemi opstaju, ali njiho-
vom rešavanju sada mora da se priđe na drugačiji način.
Moralni kod, posmatran iz potmodernističke perspektive,
pun je ambivalencija i protivrečnosti. Evo kako postmoderna te-
orija vidi neka od moralnih pitanja:
1. Ljudi nisu ni dobri ni loši, već moralno ambivalentni. Ne-
moguće je naći logično koherentan etički kod koji bi iza-
šao na kraj s takvom moralnom ambivalencijom.
2. Moralni fenomeni nisu ni regularni, ni ponavljajući. Ni-
jedan etički kod nije u stanju da se bavi moralnim feno-
menima na jedan iscrpan način, tj. nije u stanju da ih
potpuno objasni, pozivajući se isključivo na sopstveni
skup vrednosti.
3. Moralnost je inherentno pretrpana protivrečnostima koje
ne mogu da se prevaziđu i sukobima koji ne mogu da se
reše.
4. Ne postoji univerzalna moralnost.
5. S racionalne tačke gledišta, moralnost jeste, i uvek će
ostati, iracionalna.
6 . Budući da Bauman odbacuje prisilne etičke sisteme koji
proističu iz društva kao celine, on se zalaže za jedan etički
sistem koji izvire iz sebe samog. On je zasnovan na ideji
da jedan treba da bude za Drugog pre nego što se nađe u
prilici da bude sa Drugim.
7. Iako postmoderni moral odbacuje moderni prisilni oblik
morala, on ne prihvata ideju da je sve moguće - što je
ideja potpunog relativizma. Među idejama koje su od
ključnog značaja za postmodernu etičku orijentaciju na-
lazi se i gledište da bi se svet raspao ako ne bi bilo naci-
onalnih država (i plemena), te da će se autonomno sop-
stvo konačno emancipovati, a moralno sopstvo konačno
ustati protiv inherentne i neizbežne ambivalencije.
Nerazrešive moralne dileme. Uprkos ovim idejama, ni Bau-
man, ni postmodernizam nisu u stanju da ponude jedan novi
etički kod koji bi zamenio moderni etički kod. Kao rezultat toga,
osuđeni smo da živimo sa nerazrešivim moralnim dilemama. Bez
sveobuhvatnog etičkog koda, ljudima ostaju samo sopstvene
individualne moralnosti. Uzimajući u obzir činjenicu da u da-
našnjem svetu postoji bezbroj moralnih sistema, jedini konač-
ni etički autoritet nalazi se u subjektivnosti pojedinaca. Izazov
postmodernog sveta sastoji se u tome da se pokaže kako se može
živeti moralno u odsustvu etičkog koda, a u prisustvu zbunjuju-
ćeg skupa naizgled jednakih sistema moralnosti. Bez takvog sve-
obuhvatnog koda, život u postmodernom svetu verovatno neće
biti lakši, ali s raspadom represivnog i prisilnog etičkog koda
koji povezujemo sa modernošću moguće je da će barem postati
moralniji. Bauman, u stvari, s modernim etičkim kodom pove-
zuje najgnusnije zločine, kao što je holokaust. Ako ništa drugo,
u postmodernosti ćemo biti sposobni da se suočimo s moralnim
problemima direktno, bez maski i deformiteta koji su došli s
modernim etičkim kodom.
Umesto prisilnog i deformišućeg etičkog koda moderne,
nada se polaže u svest moralnog pojedinca, pogotovo u njegovu
potrebu da bude za Drugog. Drugi podrazumeva odgovornost za
moralno sopstvo. Biti za Drugog ne određuje šta je dobro, a šta
loše. Do toga će se doći vremenom u odnosu sa Drugim. Moral-
no sopstvo će se defmisati u svetu u kome nema izvesnosti, gde
nikada neće postojati jasna razdvajajuća linija između dobra i
zla. Otuda, važno je šta radimo a šta ne radimo, ali to mora da se
razradi u individualnoj svesti, a ne na nivou nekog kolektivnog
moralnog koda. Na taj način Bauman usvaja postmodernu pozi-
ciju izbegavajući da se preda relativizmu i nihilizmu. Bez obzira
na to, postoji fundamentalna tenzija između bezuslovne potrebe
da se bude za Drugog i diskontinuiteta i fragmentiranosti koje
Bauman povezuje s postmodernom.
Postmoderno društvo istovremeno je društvo koje nudi veli-
ku moralnu nadu i veliku ličnu zabrinutost: ljudi imaju potpuni
moralni izbor, ali ne i uputstva koja bi im ponudio sveobuhvatni
moralni kod koji je nekada obećavala moderna. Drugačije reče-
no, moralnost je, kao i mnogo šta drugo u postmodernom svetu,
postala privatizovana. Bez šireg etičkog sistema koji će voditi lju-
de, etika za pojedince postaje stvar individualne odluke. U ta-
kvoj odluci veliku ulogu igraju rizik i hronična neizvesnost. Pos-
tmoderna može biti izvor naših problema, ali i naša šansa. Sta će
biti od to dvoje, u ovom istorijskom trenutku nije moguće reći.
Ž an B o d rijar
B io g r a fs k a sk ic a
Ključni koncepti
Fantazmagorija i svet snova
DROMOLOGIJA
Pol Virilio (1932) manje je poznat teoretičar od Fukoa, Bo-
drijara i njima sličnih teoretičara. Bez obzira na to, on je dopri-
neo teoretskoj sociologiji svojim inovativnim i intrigantnim ra-
dovima koji zaslužuju šire priznanje. Pojam koji najbolje opisuje
njegovu teoriju jeste dromologija (pojam koji se izvodi iz sufiksa
drome, a koji vezujemo za trčanje ili atletsku stazu). Najvažniji
aspekat dromologije jeste brzina.
Na jednom širem nivou, Virilio se bavi slomom granica iza-
zvanim čitavim nizom tehnoloških promena na polju transporta,
komunikacija, telekomunikacija, računarstva itd. Rani oblici tih
promena vodili su do promena u uređenju prostora, pogotovo
do sloma fizičkih granica. Kao rezultat tog sloma, razlike između
,,ovde“ i ,,tamo“ više nemaju značaja. Drugim rečima, danas više
nije toliko važno da li živite u gradu, predgrađu ili ruralnoj oblasti.
Isto tako, nije presudno da li živite u SAD, Engleskoj ili Japanu.
Drom ologija - koncept kojim Virilio ukazuje na to da presudnu ulogu u post-
modernom svetu ima brzina.
Vreme i brzina. Međutim, Virilio se više interesovao za pro-
blem vremena nego za problem prostora, prvenstveno zbog toga
što je u postmodernom svetu vreme važnije od prostora. Zapravo,
on tvrdi da porast brzine vodi do erozije prostornih distinkcija,
zbog čega je sve teže napraviti razgraničenje između prostora i
vremena. Posledica upotrebe katodnih cevi (bilo da se one nalaze
u našim televizorima ili računarima), jeste da čovek više nije u
stanju da razdvoji prostornu dimenziju od brzine prenosa. Pro-
stor i vreme se sve manje međusobno razlikuju. Staviše, brzina je
pokorila razdaljinu. Virilio je skovao pojam brzinske razdaljine
koji ima za cilj da uništi fizičku i prostornu dimenziju. Taj pro-
ces bio bi nemoguć bez ogromnog napretka u sredstvima komu-
nikacije i telekomunikacije.
Osim što je uništila prostor, brzina je stvorila zbunjujući
svet slika i pojava (pogotovo, brzina prenosa znanja i informa-
cija). Sve nam je teže da kažemo gde smo, koliko je sati ili šta bi
trebalo da radimo. Vizuelni obeleživači, referentne tačke i stan-
dardi su se raspali. Kao rezultat toga, suočavamo se sa krizom
konceptualizacije i predstavljanja. Napustili smo svet stabilnih
slika i premestili se u svet u kome su slike nestabilne.
Naše referentne tačke sve manje poprimaju materijalan oblik;
one su sada samo malo više od prolaznih slika. Sve manje smo u
prilici da stvari posmatramo direktno. Umesto toga, stvari oseća-
mo indirektno kroz medijatorske (posredničke) tehnologije kao
što su masovni mediji. Iako nam to pruža mogućnost da bude-
mo u kontaktu s većim brojem pojava, sve nam je teže da razu-
memo te pojave jer nam nedostaje neposredno znanje o njima.
Zbog toga se, po Virilioovom shvatanju, suočavamo s krizom in-
teligibilnosti (shvatljivosti).
Napredne tehnologije svih tipova ovde igraju presudnu ulo-
gu, tako što posreduju između nas i stvari koje vidimo. U tom
razvoju, glavnu ulogu igrao je bioskop. S pojavom bioskopa,
filmska kamera postala je posrednik između nas i pojava koje vi-
dimo. Taj problem takođe postoji i u velikoj meri se proširio s
pojavom televizije. Takve tehnologije nam otežavaju da istinski
razumemo ono što vidimo, delimično i zbog toga što ono što vi-
dimo prvo prolazi kroz fdter kamere koju kontroliše kamerman,
odnosno režiser. Na taj način, postajemo sve pasivniji posmatra-
či i neaktivni tumači onoga što vidimo. Prostorne i vremenske
granice između nas i posredničkih medija sve više se urušavaju;
nema uočljivih ograničenja i jasne granice između televizijske
slike i nas. S dolaskom računara isti problem prenosi se na kuću
i na radno mesto.
Rat. Jedna od stalno prisutnih tema u Virilioovom radu je-
ste odnos između promena o kojima smo ovde diskutovali i pro-
menljive prirode rata. Po Viriliou, za svakoga ko želi da se bavi
tehničkim aspektima savremenog društva najbolji model za ana-
lizu jeste rat. Razvoj različitih tehologija za koje se Virilio inte-
resuje (računari) usko je povezan s vojnim istraživanjem i tehno-
loškim razvojem. Sve veća brzina koja proizilazi iz tehnološkog
napretka pogađa sve delove društva, uključujući i vojsku. Kao i
u ostatku društva, brzina vodi do uništenja vremena koje je po-
trebno za razmišljanje (refleksiju). Brzina kojom oružje može da
se lansira ne daje mogućnost vojnim službenicima da razmisle
0 svojim postupcima. Lansiranje neprijateljskih projektila auto-
matski vodi do lansiranja osvetničkih projektila. Rezultat toga je
nevoljno ratovanje. Umesto direktnog sukoba armija na bojnom
polju, vojske danas ulaze u sukob koji je posredovan računarima
1 televizijskim ekranima. Te i neke druge pojave povezane su sa
onim što Virilio zove čisto ratovanje.
Endokolonizacija. Tehnologija očigledno igra središnju ulo-
gu u Virilioovom radu. Kako smo videli, filmska kamera i njen
naslednik, televizijska kamera, igraju glavnu ulogu u posredo-
vanju iskustava i širenju slika. U svojoj poslednjoj knjizi, Viri-
lio istražuje novu ulogu tehnologije koju naziva endokoloni-
zacija. Umesto da se usredsređuje na kolonizaciju sveta, tehnologi-
ja se koristi za kolonizaciju ljudskog tela. Endokolonizacija se bavi
prodiranjem tehnologije (mikromašina) u središte ljudskog tela.
Fokus se pomerio sa stvaranja megamašina za kolonizaciju sveta
na mikromašine (na primer, pejsmejkeri) kojima se kolonizuje
telo. Revolucija u transplantaciji će naslediti revoluciju u komu-
nikaciji. Ranije smo spomenuli neaktivnost koja je nastala kada je
aktivno kretanje od kuće do prodavnice smenjeno kupovinom iz
Endokolonizacija —upotreba tehnologije u svrhu kolonizacije ljudskog tela.
fotelje. Ta neaktivnost tvorevina je kreatora postmodernih teh-
nologija koji stvaraju čitav niz novih tehnologija kako bi odgo-
vorili na tu neaktivnost. Usporeni medijima, gotovo do stanja
nepokretnosti, ljudi sada mogu simultano ubrzati svoje aktivno-
sti kroz implantaciju različitih mikrotehnologija koje im poma-
žu da brže misle i rade. Težnja je da se u postmodernom društvu
od ljudskog tela stvori isto ono što se stvorilo od svega ostalog.
U izvesnom smislu, ljudsko telo se ubrzava; brzina koja karakte-
riše ostatak društva sada se prenosi na ljudsko telo. Implantacija
različitih tehnologija takode otvara još jedno poznato pitanje za
Virilioa i druge postmoderniste: uklanjanje razlike između unu-
trašnjosti i spoljašnosti. Ako postoje tehnologije koje su van nas
i unutar nas, a one koje su van nas stimulišu one koje su unutar
nas, onda možemo da se zapitamo gde se završava čovek, a gde
počinje tehnologija?
Još jedno pitanje kojim se Virilio neprestano bavi jeste pita-
nje kontrole. S endokolonizacijom kontrola nad ljudima preme-
šta se na jedan potpuno novi nivo. U prošlosti, kontrola se vršila
skoro isključivo spolja. Zatvor, pogotovo Fukoov panoptikon,
predstavlja dobar primer takve kontrole. Međutim, endokolo-
nizacija otvara mogućnost kontrole iznutra. Očigledno je da to
sobom nosi nove i zastrašujuće mogućnosti.
Virtuelna realnost. Koncept kontrole takođe ima presu-
dan značaj u Virilioovoj analizi koja se bavi dolazećom eksplozi-
jom virtuelne realnosti. S eliminacijom globalnih granica, nauka
se okrenula pohodu na interne granice kao što su mentalne slike.
Virtuelna tehnologija je spoljna tehnologija, ali njen cilj je unutraš-
nja kontrola. Tehnologija virtuelne realnosti pokušava da kanališe
i kontroliše mentalne slike i kibernetski dominira mislima. Nivo
kontrole će, po Virilioovom shvatanju, biti nezamisliv zato što ljudi
više neće biti slobodni da konstruišu sopstvene mentalne slike. Vir-
tuelna realnost takođe će proizvesti druge probleme, kao, recimo,
našu sve veću nesposobnost da se pozicioniramo u vremenu i pro-
storu. Naći ćemo se potpuno izgubljeni u virtuelnom univerzumu.
Ovde smo predstavili samo neke Virilioove ideje koje poka-
zuju da se on nalazi u procesu stvaranja jedne veoma interesan-
tne varijante francuske postmoderne socijalne teorije.
Na kraju, možemo da kažemo da savremena sociološka te-
orija nastavlja da se razvija i menja. Teorija se brzo razvija i deo
postmoderne teorije koju smo predstavili u ovoj glavi će, nesum-
njivo, brzo postati istorija. Ali ne možemo razumeti kako će se
sociološka teorija dalje razvijati ukoliko ne razumemo šta se u
njoj događalo u ne tako davnoj prošlosti.
FEMINIZAM I POSTMODERNA
SOCIJALNA TEORIJ A
Patriša Madu Lengerman i Džilijen Nibruk
Sažetak
1. G ran d -teo rija D an ijela B ela usm erena je na p ojav u postin d u strij-
skog društva k oje karakteriše p roizvo dn ja u slu ga u m esto pro-
izvodnje robe, profesionalni i tehnički rad um esto m an u eln og
rada; teorijsko znanje u m esto p raktičn og znanja; stvaranje i kon-
trolisanje novih teh n ologija i razvijanje intelektualnih tehnologi-
ja koje su potrebne d a bi se upravljalo takvom kon trolom .
2. U p o stin d u strijsk om društvu nastaje su k ob izm eđu društvenih
struktu ra (pogotovo ekon om ije), k ojo m d om in ira racion aln ost i
efikasnost, i kulture k o jo m d om in ira iracionalnost, sam orealiza-
cija i sam ogratifikacija.
3. F ukoova gran d-teorija izdvaja se od ostalih velikih m od ern ih teo-
rija p o tom e što ne traga za izvorom i uzrokom dru štvenog raz-
v o ja i što se usredsređuje na nekoherentnost i diskontin uitet.
4. N ajvažn iji deo Fukoove grand-teorije bavi se upravljan jem - sku-
p om praksi i tehnika p o m o ću kojih se vrši kon trola n ad ljudim a.
5. U m esto d a vidi progres i sve veću h um an izaciju u tretiranju za-
tvorenika, F uko vidi p orast u sp osob n osti kažnjavanja ljudi.
6. Tri su osn ovna in strum en ta k oja stoje na rasp ologan ju on im a
koji kon trolišu i nadziru druge. Prvi je hijerarhijsko nadziranje ili
sp oso b n o st službenika na vrhu organizacije d a jed n im p ogledo m
k on trolišu sve podređene.
7. P anoptikon je struktura k o ja nekom e ko je na vlasti ili na položa-
ju (na prim er, zatvorskom službeniku) om ogu ćav a p o tp u n nad-
zor nad g ru p o m lju d i (zatvorenicim a).
8. D ru g i in strum en t d isđ p lin u ju ć e m oći jeste sp oso b n o st d a se do-
nose norm alizujući sudovi i kažnjavaju se oni k oji ih ne p o štu ju /
narušavaju norm e.
9. Treći in stru m en t jeste up otreba ispitivanja kao načina posm atra-
n ja potčin jen ih i p rosuđ ivan ja o tom e šta oni rade.
10. Iako se bavi k on trolom , F uko priznaje d a p o sto ji neprekidan su-
k ob oko kontrole. T o proizilazi iz njegovog interesa za m ikrofizi-
k u m oći.
11. Z a razliku od prihvaćenih grand-teorija, Fuko vidi povećanje spo-
sob n osti zdravih d a razdvoje bolesne od ostatka p op u lacije i d a ih
ugnjetavaju.
12. Fuko kritikuje m odernu grand-teoriju p o kojoj je viktorijanizam
doveo d o potiskivanja seksualnosti, p ogotovo do represije diskursa
o seksualnosti. O n tvrdi kako je u periodu viktorijanizm a došlo do
eksplozije diskursa o seksualnosti: u društvu je počelo m n ogo više
d a se priča o seksu. D ošlo je do analiza, procena, klasifikacija, spe-
cifikacija i uzročnih i kvantitativnih stud ija o seksualnosti.
13. Z igm u n t B au m an povezuje m od ern ost s n esp oso b n ošću d a se
prihvati am bivalencija. Postm odern ost, n asup ro t tom e, obećava
d a m ože d a prihvati am bivalenciju.
14. B au m an takođe povezuje neotribalizam s p ostm od ern ošću . N o va
p lem en a ili zajednice predstavljaju pribežište za strance i čitav niz
etničkih, religioznih i političkih grupa. D ru štv o toleriše te zajed-
nice i njihove grupe.
15. M oraln ost p o stm o d ern o g sveta nalazi se p o d d o m in acijo m po-
trebe d a se bud e za D ru gog.
16. Z an B o d rijar bavi se tran sform acijom p roizvođačk og u potrošač-
ko društvo.
17. Potrošnja se bolje objašn java željom p otro šača d a se razlikuju jed-
ni o d drugih, nego njihovim stvarnim potrebam a.
18. K a d a kon zu m iram o (trošim o) m i, u stvari, kon zu m iram o znako-
ve, a ne d o b ra i usluge.
19. B u d u ći d a k o d determ iniše značenje znakova, on takođe kontro-
liše potrošnju .
20. K apitalizam je preusm erio svoj fokus sa kontrole radnika na kon-
trolu potrošača.
21. B o d rijar je takođe tvrdio d a sim boličk a razm ena (povratan pro-
ces d avanja i uzim anja), karakteristična p o svojoj originalnosti,
ustu p a m esto sim u lacijam a ili im itacijam a k oje karakteriše nedo-
statak originalnosti.
22. Po D ž. R iceru, svet je p o d d o m in acijo m hiperpotrošnje k oja se
barem delim ično p od stiče novim p otrošačkim snagam a.
23. Proces kreativne destrukcije se nastavlja. N o va m aterijalna sredstva
za potrošnju došla su p o d udar novih nem aterijalnih sredstava za
potrošnju, kao što su npr. sajber tržni centri ili kupovina iz fotelje.
24. D a bi privukle potrošače, nova sredstva za p o tro šn ju koriste ra-
zličite m ehanizm e kao što su im plozija, sim u lacija i m an ipu lacija
vrem ena i prostora. N em aterijaln a sredstava za p otro šn ju uspeš-
nije koriste te m ehanizm e od novih m aterijalnih sredstava za po-
trošnju.
25. Jed an o d najinteresantnijih živih socijaln ih teoretičara, Pol Viri-
lio, razvio je sopstvenu p ostm od ern u teoriju zvanu d rom ologija,
kao i čitav niz novih ideja i jednstvenih pojm ova.
26. Izm eđu fem inizm a i p ostm od ern e socijaln e teorije p o sto ji jedan
n ategn u t odnos.
27. Fem inistkin je su veo m a sum njičave prem a činjenici d a je, baš
kad a su žene i m n oge dru ge grupe došle u p oziciju d a redefinišu
svoj identitet, teoretišu o sebi i n ap red u ju u različitim oblastim a,
d ošlo do p orasta postm od ern e su m n je u p riro du subjekta, opšte
teorije i p o jm a progresa.
Zigmunt Bauman
Biografska skica
KULTURNA TEORIJA
Jan Nederven Piters identifikovao je tri glavne paradigme u
teoretisanju kulturnih aspekata globalizacije. Njega posebno in-
teresuje da li kulture širom sveta karakteriše večna i nepremostiva
T uristi - oni koji se kreću po svetu zato što to žele.
Vagabundi —oni koji se kreću po svetu jer smatraju da je njihova okolina ne-
podnošljiva i neprijateljska.
različitost, da li one konvergiraju jedna prema drugoj ili stvaraju
jednu novu „hibridnu formu“ koja proističe iz jedinstvene kom-
binacije globalnih i lokalnih kultura. Detaljnije ćemo posvetiti
painju svakoj od ovih paradigmi.
Kulturni diferencijalizam
Pripadnici ovog teorijskog pravca tvrde da između kultu-
ra postoje trajne razlike na koje globalizacija ili bilo koji drugi
bi-, inter-, multi- i transkulturalni procesi ne utiču. Time se ne
želi reči da nijedan od ovih procesa, a pogotovo globalizacija, ne
utiče na kulture, već da oni na njih ne utiču suštinski, to jest da
kulture najvećim delom ostaju onakve kakve su oduvek bile. Po
tom shvatanju, globalizacija se pojavljuje samo na površini, dok
je kulturni sadržaj uglavnom, ako ne i potpuno, nedirnut globa-
lizacijom. Takođe, smatra se da su kulture zatvorene ne samo za
globalizaciju, već i za uticaj drugih kultura. Na jednoj slici, svet
je predstavljen kao mozaik zasebnih kultura. Još više zastrašu-
je slika na kojoj je svet predstavljen kao bilijarski sto, a kulture
kao bilijarske kugle koje udaraju jedna o drugu. Ona upućuje na
mogućnost potencijalno katastrofalnog sudara svetskih kultura.
Iako ova paradigma ima dugu istoriju, ona je tek poslednjih
godina privukla veću pažnju i više pristalica (kao i kritičara). Dva
su razloga za to. Prvi je teroristički napad od 11. septembra 2001.
godine i ratovi u Avganistanu i Iraku koji su nakon toga usledi-
li. Po mišljenju mnogih, ti događaji bili su plod sukoba između
zapadne i islamske civilizacije i večitih kulturnih razlika između
njih. Drugi razlog je sve veći multikulturalizam SAD (uglavnom
porast hispanske populacije) i zapadnoevropskih zemalja (uglav-
nom porast muslimanske populacije), kao i velike razlike i animo-
ziteti između većinske i manjinske populacije u tim zemljama.
Najpoznatiji i najkontroverzniji primer ove paradigme nalazi-
mo u knjizi Samjuela Hantingtona Sukob civilizacija iponovno stva-
ranje svetskogporetka iz 1996. godine. Poreklo aktuelne svetske situ-
acije Hantington vidi u rekonfiguraciji sveta koja je usledila nakon
završetka hladnog rata, kada je diferencijacija počela da se zasniva
na kulturnim razlikama, a ne na političko-ekonomskoj osnovi kao
ranije (demokratsko/kapitalističko versus totalitarističko/komu-
nističko). Te kulturne razlike nisu nove, ali su uglavnom bile po-
tisnute nadmoćnim političko-ekonomskim razlikama iz vremena
hladnog rata (kao u slučaju bivše Jugoslavije u kojoj su postojale
razlike između Srba i Hrvata, ali o kojima se tokom vladavine
komunista nije smelo javno govoriti). U poslednje dve decenije
možemo videti da na površinu ponovo izlaze drevni identiteti,
protivnici i neprijatelji. Hantington upotrebljava koncept civi-
lizacije da bi opisao najširi nivo tih kultura i kulturnih identite-
ta. (Hantigton ne pravi neku posebnu razliku između pojmova
kultura i đvilizacija.) Između tih civilizacija ocrtavaju se linije
razgraničenja, što je veoma opasno ako se uzmu u obzir istorijski
animoziteti između nekih od ovih civilizacija.
Hantington pravi razliku između sedam ili osam svetskih ci-
vilizacija - siničke (kineska), japanske (ponekad je kombinovana
sa siničkom kao dalekoistočna), hindu, islamske, pravoslavne (sa
sedištem u Rusiji), zapadnoevropske i severnoameričke, kojoj su
bliske Australija, Novi Zeland, Latinska Amerika i, možda, Afrika.
On smatra da se te civilizacije razlikuju po osnovnim filozofskim
pretpostavkama, temeljnim vrednostima, društvenim odnosima,
običajima i sveopštim pogledom na život. Za Hantingtona, ljudska
istorija, u stvari, predstavlja istoriju civilizacija (naročito ovih sedam
civilizacija). Civilizacije dele niz zajedničkih karakteristika, uklju-
čujući činjenicu da postoji veliko saglasje oko toga šta one pred-
stavljaju (premda svakoj nedostaje jasan početak, a nema ni jasnih
granica između civilizacija, one su, uprkos tome, sasvim realne).
Civilizacije su:
1. najdugovečnija ljudska udruženja (iako se menjaju to-
kom vremena);
2. najširi nivoi kulturnog identiteta;
3. najširi tip subjektivnog samoidentiteta;
4. uglavnom nepodudarne s državnim granicama, budući
da se prostiru na teritoriji više država (iako ne obavljaju
državne funkcije);
5. totaliteti;
6. usko povezane s religijom i rasom.
Civilizacija - najširi nivo kultura i kulturnih identiteta.
Svoju teoriju Hantigton je uobličio u moderni grand-nara-
tiv o odnosima među civilizacijama. Više od tri hiljade godina
(otprilike između 1500. godine pre Hrista do 1500. posle Hri-
sta) civilizacije su bile odvojene prostorno i vremenski, zbog čega
dodira među njima skoro da i nije bilo. Ako bi do kontakata i
došlo, oni su bili veoma ograničeni i sporadični ali, po svoj prili-
ci, veoma intenzivni.
Sledeću fazu, koja otprilike počinje posle 1500. godine i
traje sve do kraja Drugog svetskog rata, karakteriše neprekidan
dominantni i jednosmerni uticaj zapadne civilizacije na sve dru-
ge civilizacije. Hantington pripisuje taj uticaj različitim struktu-
ralnim karakteristikama Zapada, uključujući tu nastanak i šire-
nje gradova, trgovine i državne birokratije, kao i pojavu osećanja
nacionalne svesti. Međutim, najneposredniji uzrok tog uticaja
on vidi u tehnologiji, pogotovo u razvoju okeanske navigacije i
vojske, uključujući tu i superiornu vojnu organizaciju, discipli-
nu i trening i, naravno, razvoj naoružanja. Naposletku, Zapad
je silno napredovao u razvoju i upotrebi organizovanog nasilja.
Na Zapadu se ta činjenica ponekad zaboravlja, ali ne i u drugim
delovima sveta. Do 1910. godine, baš uoči Prvog svetskog rata,
različite civilizacije su prišle jedna drugoj bliže nego ikada ranije
i zamalo se stopile u jednu civilizaciju - zapadnu civilizaciju.
Treća faza - multicivilizacijski sistem —može se pratiti od
kraja ekspanzije Zapada i početka revolta protiv njega. Period
posle Prvog svetskog rata pa sve do otprilike 1990. godine ka-
rakterističan je po sukobu ideja, pogotovo sukobu kapitalističkih
i komunističkih ideologija. S padom komunizma u svetu nastaju
novi sukobi, ali njihov predmet sada postaju religija, kultura i,
konačno, civilizacija. Iako Zapad nastavlja da dominira, Han-
tington je predviđa opadanje njegove moći. To opadanje deša-
vaće se sporo i neravnomerno i ogledaće se u slabljenju resursa
na kojima Zapad temelji svoju moć - populaciji, ekonomskim
proizvodima i vojnoj moći. ( Recimo, opadanje moći američke
vojske biće prouzrokovano činjenicom da će, usled globalizacije
odbrambene industrije, u svim delovima sveta biti moguće ma-
sovnije naoružavanje i nabavka oružja koje je nekada bilo do-
stupno samo Zapadu.) Druge civilizacije će sve više odbacivati
Zapad, ali će prihvatiti i koristiti prednosti modernizacije koja
će se razlikovati od vesternizacije.
Dok Zapad bude slabio, jačanje dve druge civilizacije imaće
poseban značaj. Prva je sinička civilizacija. Njen rast se ogleda
u rastu privredne moći azijskih društava. Hantington predviđa
neprekidan rast azijskih privreda koje će uskoro nadići zapadne
privrede. To će ojačati Istok i dovesti do slabljenja moći Zapada
da Istoku nameće svoje standarde. Hantington smatra da uzroci
ekonomske dominacije Istoka mogu da se identifikuju u superi-
ornosti istočne kulture, pogotovo u njenom kolektivizmu, koji
se oštro suprotstavlja individualizmu Zapada. Od velike pomoći
privrednom usponu Istoka jesu i razne druge zajedničke karak-
teristike koje pronalazimo u nacijama u regionu (na primer, reli-
gija, naročito konfučijanizam). Uspeh azijskih privreda neće biti
važan samo sam po sebi, već i zbog uloge koju će one igrati kao
modeli za druga, nezapadna društva.
Prvi Hantingtonov argument nije toliko originalan i iznena-
đujući. Uostalom, prisustvovali smo dramatičnom rastu postra-
tovske japanske ekonomije, a sada smo svedoci i neverovatne pri-
vredne transformacije Kine. Retko ko se ne bi složio da će Kina,
s obzirom na postojeće privredne trendove, u ne tako dalekoj bu-
dućnosti postati najveća privreda sveta. Mnogo kontroverznija je
Hantingtonova druga glavna tvrdnja koja govori o usponu islam-
ske civilizacije. Dok je sinička dominacija ukorenjena u ekonomi-
ji, jačanje islama ukorenjeno je u dramatičnom rastu populacije
i mobilizaciji te populacije. Praktično, sva muslimanska društva
prošla su kroz taj proces, najpre kulturno, a onda socio-politički.
Na rast islama može se gledati kao na deo globalnog obnavljanja
religije. Takođe, on se može posmatrati kao posledica moderniza-
cije, ali i kao pokušaj da se s modernizacijom izađe na kraj.
Hantington je išao dalje od ovakvog razvoja događaja i poku-
šavao je da konstruiše turoban portret budućnosti odnosa između
Zapada i druge dve civilizacije, pogotovo islama. Hladnoratovski
sukob između kapitalizma i komunizma smenjen je sukobom koji
se odvija duž granica civilizacija, pogotovo duž granica zapadne,
siničke i islamske civilizacije. Otuda on u budućnosti predviđa
opasne sukobe izmedu Zapada (i njegove „arogancije"), islama
(i njegove ,,netolerancije“) i siničkog ,,samopotvrđivanja“. Najve-
ći deo tih sukoba okreće se oko (1) gledišta Zapada da je zapad-
na kultura „univerzalna kultura“, (2) želje Zapada da tu kulturu
izveze u ostatak sveta, kao i (3) njegove sve manje sposobnosti da
to uradi. Međutim, ono što Zapad smatra univerzalnim, osta-
tak sveta, pogotovo islamska civilizacija, doživljava kao imperi-
jalizam. Još preciznije rečeno, Zapad želi da ograniči proliferaci-
ju oružja dok druge civilizacije žele oružje, pogotovo „oružje za
masovno uništenje“. Zapad takode pokušava da izveze demokra-
tiju ili da je čak nametne onim društvima i civilizacijama koje se
često opiru demokratskom uređenju kao sastavnom delu zapad-
ne ideje o univerzalnoj kulturi. Zapad pokušava da kontroliše i
ograniči imigraciju (pogotovo onu koja dolazi iz islamskih zema-
lja). Ipak, mnogi pripadnici drugih civilizacija uspeli su da pro-
dru u zapadna društva ili žele da ih se domognu. Budući da se
taj trend nastavlja i sve više zahuktava, Hantington smatra da se
unutar Evrope i Amerike stvaraju podeljena društva. (U Americi
neće doći samo do sukoba između zapadnjaka i muslimana, već i
između anglo populacije i hispano populacije.)*
Hantingtona žestoko kritikuju zbog njegovih kontroverznih
gledišta o islamskoj civilizaciji i muslimanima. Na primer, on
tvrdi da svugde gde muslimani i nemuslimani žive jedni pored
drugih postoji velika šansa za nasilan sukob i intenzivni antago-
nizam. Hantington za to najviše optužuje muslimane i njihovu
sklonost ka upotrebi nasilja. On smatra da je islam od početka
bio religija mača, da je glorifikovao vojne vrednosti i da svoju
istoriju vidi kao istoriju islamskih osvajanja.** Odnos između
islama i drugih civilizacija istorijski je bio odnos uzajamne netr-
peljivosti. Naravno, zapadni imperijalizam —kome je islam često
bio meta - igrao je u tome presudnu ulogu. Islamu takode nedo-
staje ključna država koja bi imala kontrolu nad celom islamskom
civilizacijom (kao što, na primer, Amerika ima kontrolu nad ce-
lom zapadnom civilizacijom). Ali ono što Hantingtona najviše
* Više o ovome vidi Samuel Huntigton: „The Hispanic Challenge“, u: Fo-
reign Policy, March/April 2004.
** Medutim, to je očigledno veoma bleda slika u odnosu na istoriju za-
padnih osvajanja.
zabrinjava i ima najveći značaj za sukob, jesu pritisci koji su stvo-
reni demografskom eksplozijom u muslimanskim zemljama.
Hantington je zabrinut zbog opadanja moći Zapada, pogotovo
Sjedinjenih Država. On smatra da su SAD, ali i sva ostala društva,
ugrožena svojim sve većim multicivilizacijskim i multikulturalnim
karakterom. Za njega, opadanje moći SAD efektivno bi značilo opa-
danje moći zapadne civilizacije u celini. Bez moćne unicivilizacione
Amerike, Zapad će biti minoran. Da bi Zapad preživeo i prosperi-
rao, Sjedinjene Države moraju da urade dve stvari: 1) da reafirmišu
svoj identitet kao zapadna, a ne kao multicivilizacijska nacija; 2) da
reafirmišu i iznova potvrde svoju ulogu lidera celokupne zapadne
civilizacije. Ponovno potvrđivanje i prihvatanje zapadne civilizacije
(koje takođe podrazumeva odbacivanje univerzalizma), zapravo svih
civilizacija, predstavlja najsigurniji put za sprečavanje rata između
civilizacija. Realnu opasnost, po Hantingtonu, predstavlja multi-
kulturalizam unutar Zapada i ostalih civilizacija. Hantington je tako
protivnik kulturnog kontinuiteta i približava se gledištu o kulturnoj
čistoti unutar civilizacija. Za njega, barem u jednom idealnom smi-
slu, globalizacija postaje proces posredstvom koga civilizacije nastav-
ljaju da postoje razdvojene jedne od drugih i kreću se na približno
paralelan način u godinama koje dolaze. To potvrđuje značaj civili-
zacije tj. kulture u epohi globalizacije.
Kulturna konvergencija
Dok je prethodna paradigma ukorenjena u ideji trajnih ra-
zlika između kultura i civilizacija koje opstaju uprkos globaliza-
ciji (ili su posledica globalizacije) ova paradigma utemeljena je
na ideji globalizacije koja vodi do sve veće identičnosti (istovet-
nosti) u svetu. Dok mislioci kao što je Hantington smatraju da
se kulture (civilizacije) mogu odupreti globalizaciji, teoretičari
konvergencije smatraju da se kulture menjaju (ponekad i dra-
stično) upravo pod uticajem globalizacije. Kulture iz različitih
delova sveta počinju sve više da liče jedna na drugu. Ovi teore-
tičari uglavnom smatraju da prisustvujemo globalnoj asimilaci-
ji koja se odvija po upustvima dominantnih društava i grupa u
svetu. Autori koji rade unutar te teoretske matrice usredsređuju
se na procese kao što su kulturni imperijalizam, globalni kapi-
talizam, vesternizacija, amerikanizacija ili mekdonaldizacija. Na
kraju, globalizacija često postaje zbirni pojam za vesternizaciju,
amerikanizaciju i mekdonaldizaciju.
Ovde ćemo izložiti dve varijante tog osnovnog argumenta
koji je usko povezan s mojim radom na ovu temu. Međutim, pret-
hodno želim da dam jedno upozorenje i jedno objašnjenje. Iako
se moj rad bavi kulturnom konvergencijom, u njemu se svakako
ne tvrdi da se globalizacija svodi samo na taj proces ili da lokalne
kulture potpuno nestaju. U njemu se ne tvrdi čak ni to da se kul-
ture nužno menjaju na jedan suštinski način. Pre je reč o tome
da postoje globalni procesi koji u mnoge delove sveta donose iste
ili slične fenomene (na primer, Mekdonaldsove restorane koji se
danas nalaze u više od 130 zemalja sveta), te da se u tom smislu
može govoriti o kulturnoj konvergenciji. Međutim, rame uz rame
s tim globalnim fenomenima, postoje i lokalni fenomeni - lokalne
pijace ili sajmovi veština, kao što je Sabor trubača u Guči. koji,
uprkos globalizaciji i sve većoj uniformnosti, ostaju životni i važni.
Staviše, moguće je da će ti globalni fenomeni podstaći obnovu ili
razvoj novih lokalnih kultura. Iako poslednja dva argumenta sva-
kako imaju težinu, prihvatajući ih ne smemo iz vida gubiti činje-
nicu da je kulturna konvergencija takođe proces koji se već događa
(primer je širenje Volmarta u Meksiku i drugim državama).
,,Mekdonaldizacija“. Iako je zasnovana na Veberovoj ideji
racionalizacije Zapada (videti glavu 2), teza o mekdonaldizaciji
usvaja drugačiji model racionalizacije (Veber se bavio birokra-
tijom; ja se bavim restoranima brze hrane). Taj koncept uvodi
sociološku teoriju u 21. vek i vidi racionalizaciju kao proces koji
zadire u sve veći broj društvenih oblasti i odnosa, te prevazilazi
značaj koji mu je nekada pridavao Veber. Od najvećeg značaja je
činjenica da je mekdonaldizacija, kao što ćemo videti, snaga glo-
balizacije, a posebno sve veće kulturne homogenizacije.
Mekdonaldizacija je proces u kome principi funkcionisanja
restorana brze hrane osvajaju jedan po jedan sektor američkog
Mekdonaldizacija - proces u kome principi funkcionisanja restorana brze
hrane osvajaju jedan po jedan sektor američkog društva, kao i ostatak
sveta; u vezi s ovim poslednjim, mekdonaldizacija je oblik kulturnog
imperijalizma.
društva, kao i ostatak sveta. Priroda procesa mekdonaldizacije
može se izraziti kroz njenih pet osnovnih dimenzija. To su: efi-
kasnost, kalkulabilnost, predvidljivost, kontrola (putem zamene
ljudi tehnologijama) i iracionalnost racionaJnosti.
Prvo, mekdonaldizovano društvo naglašava efikasnost, to jest
težnju da se pronade najbolji mogući način za postizanje željenog
cilja. Radnici u restoranima brze hrane očigledno moraju da rade
efikasno. Recimo, hamburgeri se pripremaju (,,sastavljaju“ i peku)
na jednoj vrsti pokretne trake. Potrošači žele (i očekuju) da svoj
obrok dobiju i pojedu efikasno. Tu im u susret izlaze Mekdonald-
sovi drive-through restorani, kao veoma efikasna sredstva da kupci
lako i brzo dobiju, a zaposleni lako i brzo prodaju obrok. Sve u
svemu, u restoranima brze hrane primenjuje se čitav niz normi,
pravila, procedura i struktura, koje treba da obezbede da se i zapo-
sleni i potrošači ponašaju na jedan efikasan način. Staviše, efika-
snost jedne strane pomaže drugoj da se ponaša na sličan način.
Drugo, velika važnost pridaje se kalkulabilnosti, ili insisti-
ranju na kvantitetu, koje često može da bude na štetu kvaliteta.
Različiti aspekti rada u restoranima brze hrane nalaze se pod dik-
taturom vremena. To insistiranje na brzini često štetno utiče na
kvalitet rada zaposlenog i rezultira nezadovoljstvom, otuđenjem
i visokom stopom fiuktuacije zaposlenih (zaposleni u Mekdonal-
dsu daju otkaz posle nekoliko meseci, što znači da uprava če-
što mora da troši vreme i novac da bi obučila nove zaposlene).
Slično tome, od potrošača se očekuje da u restoranu brze hrane
provedu (potroše) što je moguće manje vremena. Drive-through
usluga to vreme svodi na nulu. Ako potrošač ipak želi da jede u
restoranu, stolice su tako neudobne da je on prinuđen da do-
brovoljno napusti restoran nakon otprilike dvadesetak minuta.
Naglasak na brzini očigledno ima negativan uticaj na ceo kvali-
tet obedovanja u restoranu brze hrane. Osim toga, brzina i način
pripreme obroka podrazumevaju da potrošači nikako ne mogu
da dobiju hranu najvišeg kvaliteta čije spremanje, po definiciji,
zahteva dosta vremena.
Efikasnost - težnja da se pronađe najbolji mogući način za postizanje željenog
cilja; dimenzija mekdonaldizacije.
Kalkulabilnost — naglašavanje kvantiteta koje često može da bude na štetu
kvaliteta; jedna od dimenzija mekdonaldizacije.
Dzordz Ricer
Autobiografska skica
U svojoj akadem skoj karijeri prošao sam kroz veliki broj izne-
n ađujućih obrta. D u g o u opšte nisam ni razm išljao d a pišem o
globalizaciji. K a d a sam prvi p u t p isao o
H
m ekdonaldizaciji drušrva, 1983. godin e,
p a čak i deceniju kasnije, kada sam obja-
vio prvo izdanje knjige p o d tim naslo-
vom , nisam bio sasvim svestan njene po-
vezanosti s globalizacijom . O p isao sam
širenje M ekdon ald sovih restorana po
svetu i jed an širi proces koji je on o po-
rodilo kako u S A D , tako i u svetu. Ali,
jo š uvek nisam razm išljao o širem problem u globaliz
sam sm atrao d a je p otreb n o d a ga uvrstim u svoju sociološku
perspektivu k ad a sam započeo s rad om na tom problem u.
M o ja zainteresovanost za o d n o s izm eđu m ekdonaldizacije i
globalizacije porasla je kad a sam 1995. god in e objavio k n jigu
p o d nazivom Ekspresna A m erika: kritika globalnog društva kre-
ditnih kartica. K ak o se već razaznaje iz naslova, ta k n jiga im ala
je globaln u orijentaciju - raspravljala je o m ekdonalđizaciji i
fokusirala se na stepen u kom e je in dustrija kreditnih kartica
postala m ekdonaldizovana. M o gu će d a je za razvoj m oje teo-
retske orijentacije jo š važniji bio m oj interes za kreditne kar-
tice kao ob lik am erikanizacije, a am erikanizacija je neizbežno
m orala d a pod razu m eva širi proces globalizacije.
U skoro sam se našao u situaciji u kojoj sam se istovrem eno
bavio trim a m eđ u so b n o povezanim procesim a — m ekdonaldi-
zacijom , am erikanizacijom i globalizacijom . Svaki od njih za-
htevao je iscrpnu analizu - kako sam p o sebi, tako i analizu
o d n o sa jed n o g kon cep ta sa d ru gim . Postalo m i je jasn o d a su
m ekdon ald izacija i am erikanizacija p otprocesi globalizacije.
T akođ e m i je p ostalo jasn o d a sam m orao d a napravim razgra-
ničenje izm eđu m ekdonaldizacije i am erik an izađ je i pokažem
da se prvo ne m ože svesti na drugo. T o je bilo n eoph odn o iz
sledećeg razloga: m ekdon ald izacija je već započela van S A D i,
što je jo š važnije, danas je uhvatila koren a van S A D i ponovo
se uvozi nazad u A m eriku.
V rem enom se m o ja p ažn ja sve više p om erala ka procesu globa-
lizacije. U dve knjige koje sam objavio, 2 0 0 4 . i 2 0 0 7 . godin e
počeo sam d a se bavim globalizacijom ničega (globalization o f
nothing). U n jim a tvrdim d a m ekdon ald izacija i am erikaniza-
cija predstavljaju dva k ljučn a aspekta globalizacije ničega.
T akođe sam , u p o k u šaju d a načelno osvetlim g lo b alizađ ju ,
povezao taj o b lik globalizacije s nekoliko d rugih oblika. Po-
gotovo sam se bavio p itan jem u kakvom o d n o su se on a nalazi
s kulturom . T ako sam se ukrcao na intelektualno putovanje
u k om e sam se sve više bavio globalizacijom , iako je ta tem a,
k ad a sam započin jao akadem sku karijeru, bila n ajdalje od m og
in telektualnog interesa.
Kulturna hibridizacija
Treća teorijska paradigma o globalizaciji naglašava mešanje
kultura koje je posledica globalizacije, kao i proizvodnju novih i je-
dinstvenih hibridnih kultura koje se ne mogu svesti niti na lokalnu,
niti na globalnu kulturu. Posmatrano iz ove perspektive, možda
se mekdonaldizacija i grobalizacija ničega dešavaju, ali to su
uglavnom površne promene. Mnogo važnije jeste spajanje ovih
i drugih globalnih procesa sa različitim lokalnim realnostima.
To spajanje proizvodi posebne hibridne oblike koji predstavljaju
pokazatelje kontinuirane heterogenizacije, a ne homogenizacije.
Rečju, hibridizacija predstavlja jedan veoma pozitivan, možda
pomalo i romantičan, pogled na globalizaciju kao jedan kreativ-
ni proces iz koga nastaju nove kulturne realnosti i koji dovodi do
povećane heterogenosti u različitim delovima sveta.
Koncept koji leži u samoj srži kulturne hibridizacije jeste
glokalizacija. Glokalizacija može da se definiše kao uzajamno
prožimanje globalnog i lokalnog koje rezultira jedinstvenim is-
hodima u različitim geografskim oblastima. Dok se grobalizaci-
ja, kako je prethodno objašnjeno, vezuje za umnožavanje ničega,
glokalizacija se vezuje za nešto, pa se, prema tome, barem deli-
mično nalazi u suprotnosti s procesom širenja ničega.
Prateći Ronalda Robertsona, moguće je izdvojiti nekoliko
suštinskih elemenata glokalizacije:
1. Svet je sve više pluralistički. Teorija glokalizacije posveću-
je veliku pažnju razlikama koje postoje između (i unutar)
različitih delova sveta.
2. Pojedinci i lokalne grupe imaju veliku moć prilagođava-
nja, inovacije i manevrisanja unutar glokalizovanog sve-
ta. Teorija glokalizacije smatra da su lokalni pojedinci i
grupe značajni i kreativni dejstvenici.
3. Društveni procesi su relacioni i kontingentni. Globali-
zacija izaziva čitav niz reakcija - počev od nacionalistič-
kog ukorenjivanja do kosmopolitskog prihvatanja - koje
utiču na grobalizaciju i dovode do njene transformacije.
Tako nastaje glokalizacija.
4. Dobra i mediji se ne vide kao (potpuno) prislini; oni
obezbeđuju materijal koji se koristi u pojedinačnom i
grupnom stvaranju širom glokalizovanih predela sveta.
Glokalizacija - uzajamno prožimanje globalnog i lokalnog koje, u različitim
geografskim oblastima, rezultira jedinstvenim ishodima.
Oni koji naglašavaju glokalizaciju obično smatraju da ona
može da spreči širenje grobalizacije ničega stvarajući široki spek-
tar novih ,,glokalnih“ oblika nečega. Za razliku od njih, oni koji
naglašavaju grobalizaciju smatraju da je ona moćan činilac u ši-
renju ničega po celom svetu.
Rasprava o nekim usko povezanim konceptima (i povezanim
primerima), biće od znatne pomoći da se bolje razume glokaliza-
cija kao i širi problem kulturne hibridizacije. Razume se, termin
hibridizacija naglašava sve veću raznolikost koja karakteriše jedin-
stvene spojeve globalnog i lokalnog, nasuprot uniformnosti koja
se vezuje za grobalizaciju. Kulturni hibrid može se definisati kao
kombinacija dvaju ili više elemenata iz različitih kultura i/ili de-
lova sveta. Postoje brojni primeri hibridizacije (i heterogenizacije,
odnosno glokalizacije): turisti iz Ugande koji posećuju Amsterdam
da bi gledali dve Marokanke koje učestvuju u taj-boksu; Argentin-
ci koji gledaju azijski rep koji izvodi južnoamerički bend u nekom
londonskom klubu čiji je vlasnik poreklom iz Saudijske Arabije
itd. Tu su takođe mnogo prizemnija iskustva Amerikanaca koji
uživaju u takvim izmišljenim jelima kao što su: irski bagel, kine-
ska tortilja, košer pica itd. Lista takvih hibrida veoma je dugačka i
uvećava se uporedo sa sve većom hibridizacijom. Kontrast ovome
bila bi, naravno, takva uniformna iskustva kao što su jedenje ham-
burgera u SAD, kiša u Francuskoj ili sušija u Japanu.
Još jedan koncept koji je usko povezan sa glokalizacijom je-
ste kreolizacija. Pojam kreol načelno se odnosi na ljude koji do-
laze iz rasno mešovitih brakova. Međutim, njegovo značenje vre-
menom se proširilo na ideju kreolizacije jezika i kulture koja se
defmiše kao kombinacija jezika i kultura koji su prethodno jedni
drugima bili nezamislivi.
Svi ovi koncepti - glokalizacija, hibridizacija, kreolizacija
- trebalo bi čitaocu da omoguće jedan bolji uvid u ono o čemu
se ovde diskutuje pod naslovom „kulturna hibridizacija“.
Hibridizacija - globalizacijska perspektiva koja naglašava sve veću raznolikost
koja karakteriše jedinstvene spojeve globalnog i lokalnog, nasuprot uni-
formnosti koja karakteriše grobalizaciju.
Kreolizacija - kombinacija kultura koji su prethodno bile odvojene jedna od
druge; koncept kreolizacije često se upotrebljava naizmenično s hibridi-
zacijom.
Apadurajevi ,,predeli“. Knjiga Ardžuna Apaduraja pod nazi-
vom Modernost na slobodi: kultume dimenzije globalizacije, stavlja
naglasak na globalne tokove i tačke prekida (engleski, disjunctu-
res) između njih. Ti tokovi širom sveta stvaraju jedinstvene kul-
turne realnosti; njihov konačni proizvod jesu kulturni hibridi.
Apaduraj razlikuje pet globalnih tokova (procesa). To su:
etnopredeli, medijski predeli, tehnopredeli, finansijski predeli i idej-
ni predeli. Upotrebom sufiksa predeo Apaduraj želi da kaže da ti
procesi imaju jedan fluidan, nestalan i promenljiv oblik i da su,
prema tome, sastavni deo koncepta heterogenizacije, a ne homo-
genizacije. To što postoji čitav niz ovih predela i što su oni neza-
visni jedan od drugog, a možda čak i u sukobu jedan sa drugim,
dovodi ovo gledište u sklad sa teorijskom perspektivom koja je
usmerena na kulturnu diverzifikaciju i heterogenost. Štaviše, ra-
zličiti akteri, počev od pojedinaca do grupa licem u lice, podna-
cionalih grupa, multinacionalih korporacija, pa čak i nacional-
nih država, takve predele interpretiraju na različit način. Takođe,
pojedinci i grupe uobličavaju i usmeravaju te predele na osnovu
sopstvene interpretacije. Drugim rečima, to su zamišljeni sveto-
vi, a oni koji ih zamišljaju mogu biti oni koji ih kontrolišu, oni
koji u njima žive, pa čak i oni koji kroz njih prolaze. Iako se moć
očigledno nalazi kod onih koji kontrolišu predele, ova perspek-
tiva moć dodeljuje i onima koji u njima žive ili samo kroz njih
prolaze. Oni su u stanju da ih redefinišu i naposletku osujete
njihovo postojanje.
U središtu Apadurajeve teorije nalazi se pet već pomenutih
predela:
1. Etnopredeli obuhvataju pokretljive grupe i pojedince
(turiste, izbeglice, gastarbajtere) koji igraju veoma važ-
nu ulogu u promenljivom svetu koji nastanjujemo. Po-
kretljivost ne podrazumeva samo stvarno kretanje, već i
fantazije o kretanju. Staviše, u stalno promenljivom sve-
tu ljudi ne mogu dozvoliti da njihove fantazije predugo
Etnopredeli - vrsta Apadurajevih predela. Čine ih pokretljive grupe i poje-
dinci (turisti, izbeglice, gastarbajteri). M ogu obuhvatati stvarno kreta-
nje, kao i fantazije o kretanju.
ostanu nepromenjene, i stoga takve fantazije moraju odr-
žavati aktivnim.
2. Tehnopredeli su neprekidno fluidne, globalne konfigu-
racije široko rasprostranjenih mehaničkih i informacio-
nih tehnologija (Internet, el. pošta itd.) koje se sada kre-
ću slobodno i brzo po čitavoj planeti, prelazeći granice
koje nekada nisu tolerisale takvo kretanje (ili se barem
mislilo da nisu).
3. Finansijski predeli obuhvataju procese u kojima se ogro-
mne sume novca, putem spekulativnog kupovanja doba-
ra na tržištima novca i berzama, velikom brzinom kreću
po celom svetu.
4. Medijski predeli obuhvataju kako elektronske kapacite-
te za proizvodnju i prenos informacija širom sveta, tako i
slike sveta koje ti mediji stvaraju i šire. Tu nalazimo glo-
balne proizođače i distributere filmova, televizijske sta-
nice (CNN i Al-Džazira su posebno značajni primeri),
novine i magazine.
5. Idejni predeli, kao i medijski predeli, predstavljaju skup
slika (engleski, image). Međutim, oni su uglavnom ogra-
ničeni na političke slike koje proizvodi država u skladu sa
svojom ideologijom ili slike i kontraideologije koje pro-
izvode pokreti koji pokušavaju da smene one koji su na
vlasti ili barem steknu deo te vlasti.
Kada govorimo o Apadurajevim predelima, posebno je važ-
no napomenuti tri stvari. Prvo, njih treba razumeti kao globalne
Tehnopredeli - neprekidno fluidne, globalne konfiguracije široko raspro-
stranjenih mehaničkih i informacionih tehnologija (Internet, el. pošta)
koje se kreću slobodno i brzo po čitavoj planeti, prelazeći sve moguće
granice; jedan od Apadurajevih predela.
Finansijski predeli —procesi u kojima se ogromne sume novca velikom brzi-
nom kreću po celom svetu, ne obazirući se se na državne granice.
Medijski predeli - elektronski kapaciteti za proizvodnju i prenos informacija
širom sveta, kao i slike sveta koje oni stvaraju i šire; jedan od Apadura-
jevih predela.
Idejni predeli - skup uglavnom političkih slika koje proizvodi država u skla-
du sa svojom ideologijom ili skup slika i kontraideologija koje proizvo-
de pokreti koji pokušavaju da smene one koji su na vlasti ili barem ste-
knu deo te vlasti; jedan od Apadurajevih predela.
procese koji su delimično ili potpuno nezavisni od bilo koje na-
cionalne države. Drugo, globalni tokovi se ne javljaju samo unu-
tar predela, već sve više i unutar tačaka prekida između njih.
Jedna takva tačka prekida može se naći u japanskom druš-
tvu. Japanci su otvoreni za ideje (idejni predeli, medijski pre-
deli), ali je poznato da su zatvoreni za imigraciju (etnopredeli).
Uopšteno govoreći, slobodno kretanje nekih predela može doći
u sukob sa zatvorenošću drugih predela. Studije globalizacije
moraju da istraže te prekide i posledice koje oni imaju za pro-
ces globalizacije. Treće, pet predela različito utiču na teritorije a
prekidi izmedu njih dovode do važnih razlika među kulturama.
Iako analiza predela i prekida između njih usmerava studije o
globalizaciji u jednom pravcu, ona je sasvim u skladu s idejom
da je posledica globalizacije heterogeni, a ne homogeni svet.
EKONOMSKA TEORIJA
Iako postoje mnoge teorije o ekonomskim aspektima globa-
lizacije, najvažnije perspektive, barem u sociologiji, vezujemo za
marksističku teoriju. U ovom odeljku izložićemo dve takve teorije.
Transnacionalni kapitalizam
Lesli Skler pravi razliku izmedu dva sistema globalizacije.
Prvi - kapitalistički sistem globalizacije - danas je dominantan.
Drugi je socijalistički sistem koji još uvek ne postoji, ali njegov
nastanak nagoveštavaju narastajući antiglobalizacijski pokreti,
pogotovo oni koji su orijentisani ka unapređenju ljudskih prava
širom sveta. Antiglobalizacijski pokreti i mogućnost nastanka so-
cijalizma omogućeni su problemima u sadašnjem sistemu globa-
lizacije, pogotovo klasnom polarizacijom i sve većom ekološkom
neodrživošću kapitalističke globalizacije.
Iako nacionalna država ostaje važna odrednica savremenog
svetskog poretka, Skler se usredsreduje na transnacionalne prak-
se koje prevazilaze državne granice, što za posledicu ima tvrdnju
da teritorijalne granice imaju sve manju važnost u kapitalistič-
koj globalizaciji. Kao marksista, Skler daje prioritet ekonomskim
transnacionalnim praksama. Glavnu ulogu u njima imaju transna-
cionalne korporacije koje predstavljaju jedan od ključnih aspeka-
ta Sklerove analize. Skler tvrdi da se kapitalizam udaljio od me-
đunarodnog sistema (budući da nacionalne države sve više gube
značaj) i da se približio globalizirajućem sistemu koji nije moguće
povezati sa posebnom geografskom teritorijom ili državom.
Drugi tip transnacionalih praksi političke je prirode. Glavnu
ulogu u njima igra transnacionalna kapitalistička klasa. Međutim,
ona nije sastavljena od kapitalista u tradicionalnom marksistič-
kom shvatanju tog pojma. Drugim rečima, ona ne poseduje
nužno sredstva za proizvodnju. Skler pravi razliku izmedu četiri
,,frakcije“ transnacionalne kapitalističke klase. Prva je korporativ-
nafrakcija koju čine izvršni organi transnacionalnih korporaci-
ja i njihovi lokalni ogranci. Druga je državna jrakcija koju čine
globalizirajuća država i međudržavne birokrate i političari. Treća,
tehnička frakcija sastoji se od globalizirajućih profesionalaca. Ko-
načno, postoji i potrošačka frakcija koja obuhvata trgovce i izvrš-
ne organe velikih medija. Sve to zajedno čini očigledno veoma
različitu skupinu od one koju je Marks imao na umu kada je
konceptualizovao pojam kapitaliste.
Transnacionalna kapitalistička klasa možda nije kapitalistič-
ka u klasičnom smislu te reči, ali zato jeste transnacionalna na
više načina. Najpre, njeni ,,pripadnici“ imaju identične globalne
i lokalne interese. Drugo, oni pokušavaju da uspostave različite
vrste kontrole nad nacionalnim državama širom sveta. Drugim
rečima, novi kapitalisti vrše ekonomsku kontrolu na radnom
mestu, političku kontrolu u domaćoj i međunarodnoj politici
i kulturno-ideološku kontrolu u svakodnevnom životu. Svaki
Transnacionalne korporacije - korporacije koje dominiraju savremenom ka-
pitalističkom globalnom ekonomijom. Njihovo delovanje uglavnom
nije sputano granicama nacionalnih država.
Transnacionalna kapitalistička klasa - klasa koja nije sastavljena od kapitali-
sta u tradicionalnom marksističkom shvatanju tog pojma; njeni članovi
ne moraju da poseduje sredstva za proizvodnju. Obuhvata četiri „frak-
cije“. Korporativnu frakciju čine izvršni organi transnacionalnih kor-
poracija i njihovi lokalni ogranci; državnu frakciju čine globalizirajuća
država i međudržavni birokrate i političare; tehnička frakcija sastoji se
od globalizirajućih profesionalaca dok potrošačka frakcija obuhvaca tr-
govce i izvršne organe velikih medija.
od tih oblika kontrole prelazi preko granica nacionalnih država.
Treće, kapitalistička klasa na čitav niz pitanja gleda iz jedne glo-
balne, a ne lokalne perspektive. Cetvrto, njeni pripadnici dolaze
iz različitih država, ali na sebe sve više gledaju kao na građane
sveta. Konačno, gde god da se nalaze, u bilo kom vremenskom
trenutku, oni dele slične životne stilove, posebno kada se radi o
dobrima i uslugama koje konzumiraju.
Treća transnacionalna praksa je kulturno-ideološka. U ovom
slučaju, Skler pridaje veliki značaj kulturi i ideologiji potrošnje u
kapitalističkoj globalizaciji. Na taj način, on tradicionalnom
marksističkom interesu za proizvodnju pridodaje interes za po-
trošnju. Upravo u oblasti potrošnje može se primetiti moć aktera
da vrše ideološku kontrolu nad ljudima koji se nalaze širom ze-
maljske kugle. Ta moć dramatično se uvećala u prvom redu kroz
savremeni i visokorazvijeni marketing, medije, kao i čitav niz
potrošnih dobara koja se na tim medijima reklamiraju i prodaju.
U krajnjoj instanci, sve navedeno nalazi se u službi stvaranja glo-
balnog potrošačkog raspoloženja koje transnacionalnim korpora-
cijama, kao i reklamnim i medijskim korporacijama omogućava
da ubiru veliki profit.
Naposletku, Skler se interesuje za odnos između transnacio-
nalnih društvenih praksi i ustanova, tvrdeći da transnacionalne kor-
poracije koriste transnacionalnu kapitalističku klasu kako bi razvile
i učvrstile kulturu i ideologiju konzumerizma koja je sve neophod-
nija da bi se zadovoljili zahtevi kapitalističkog sistema proizvodnje.
Zaista, taj odnos definiše današnji globalni kapitalizam i ujedno
predstavlja najznačajniju snagu tekućih promena u svetu.
Kao marksista, Skler nije samo zainteresovan za to da kri-
tički analizira kapitalističku globalizaciju, već i za to da artikuli-
še njene alternative i zloupotrebe. On vidi obećavajuće znake u
protekcionizmu nekih država koje smatraju da ih transnacionalne
Kultura i ideologija potrošnje - ideologija pomoću koje se vrši kontrola nad
ljudima širom zemaljske kugle. Sredstva za vršenje te kontrole su savre-
meni marketing, mediji, kao i čitav niz potrošnih dobara koja se na tim
medijima reklamiraju i prodaju. U krajnjoj istanci, sve navedeno nalazi
se u službi stvaranja globalnog potrošačkog raspoloženja koje transna-
cionalnim korporacijama, kao i reklamnim i medijskim korporacijama
omogućava da ubiru veliki profit.
korporacije eksploatišu. Skler takođe polaže nadu u nove druš-
tvene pokrete poput pokreta zelenih koji pokušava da se izbori
za očuvanje čovekovog okruženja, kao i u različite antiglobaliza-
cijske grupe koje su se pojavile u poslednjih nekoliko godina. On
se posebno interesuje za različite pokrete koji se bave unapređe-
njem ljudskih prava. U tim pokretima, kako on veruje, mogu se
naći začeci alternative kapitalističkoj globalizaciji, to jest začeci
socijalističke globalizacije. On predviđa da će ovi i drugi pokreti
dobiti na značaju u 21. veku ukoliko budu uspeli da se uspešno
odupru globalizaciji koju kontrolišu transnacionalne korporaci-
je. Zapravo, upotrebljavajući dobri stari marksistički dijalektički
metod, on tvrdi da uspeh kapitalističke globalizacije seje klice
sopstvenog uništenja. Drugim rečima, kapitalistička ekspanzija
svojim protivnicima obezbeđuje resurse (koji potiču iz privred-
nog uspeha transnacionalnog kapitalizma), organizacione forme
(preslikane od uspešnih organizacija u globalnom kapitalizmu)
i, što je glavno, jasan cilj. Drugim rečima, kako transnacionalne
korporacije rastu, jačaju i bivaju sve uspešnije, tako raste i jača
njihova zloupotreba i potreba da se one, kao ključni igrači u glo-
balnom sistemu, uklone sa svetske scene.
Imperija
Najvažniji i najpoznatiji marksistički pristup globalizaciji
nalazimo u knjizi Imperija, koju su napisali Majkl Hart i An-
tonio Negri. O knjizi se dosta raspravljalo otkad je objavljena.
Iako su rezervisani prema postmodernoj društvenoj teoriji, njih
dvojica analiziraju postmodernizaciju globalne ekonomije. Oni
povezuju modernost s imperijalizmom. Njegova glavna karak-
teristika jeste to da nacija iz centra (ili više njih) kontroliše i ek-
sploatiše veliki broj drugih država širom sveta. Oslanjajući se se
na postmodernu misao, autori ,,decentrišu“ taj proces, definišući
imperiju kao postmodernu realnost u kojoj postoji takva vrsta
dominacije, ali bez neke pojedinačne nacije (ili bilo kakvog dru-
gog entiteta) u njenom centru. Drugim rečima, suverenost je
Imperijalizam - kontrola i eksploatacija, posebno ekonomska, koju vrši naci-
ja iz centra nad velikim brojem oblasti.
moguće locirati u modernoj državi, ali u postmodernoj imperiji
to nije moguće. U imperiji ne postoji centar; ona je deteritori-
jalizovana i virtualna kada se sagleda iz ugla komunikacije (na-
ročito kroz medije), zbog čega se spektakl imperije nalazi svuda.
Jednom rečju, ona je sveprisutna.
Imperija ne postoji u potpunosti. Ona je još uvek u proce-
su nastanka. Međutim, moguće je naslutiti njene parametre. Im-
perija upravlja svetom logikom vladanja, ali u imperiji ne postoji
jedinstvena, centralna vlast. Umesto toga, u imperiji je vlast raspr-
šena kroz društvo i čitavu zemaljsku kuglu. Cak ni SAD, uprkos
prividnoj homogenosti, nisu imperija u pravom smislu te reči i ne
mogu se podvesti pod ono što Hart i Negri nazivaju imperijom.
Međutim, suverenost SAD predstavlja veoma važnu preteču im-
periji. SAD nastavljaju da zauzimaju privilegovanu poziciju u da-
našnjem svetu. Međutim, imperija ih polako uklanja s te pozicije.
Imperija nema geografske i teritorijalne granice. Takođe, ona
nema vremenske granice: ona nastoji (premda neuspešno) da uki-
ne istoriju i uspostavi se kao večnost. Njoj nedostaje i donja gra-
nica, jer pokušava da se proširi naniže, u dubinu društva. To znači
da njoj nije dovoljno da kontroliše samo osnove društva (mišlje-
nje, delanje, interakciju i grupe), već ide dalje od toga i pokušava
da koristi biološku moć da bi kontrolisala ljudsku prirodu i popu-
laciju; kako ljudske mozgove tako i njihova tela. Na neki način,
imperija je daleko ambicioznija od imperijalizma, jer pokušava da
kontroliše celokupnost života sve do njegovih najnižih nivoa.
Ključ globalne moći imperije leži u činjenici da ona pred-
stavlja novu sudsku vlast. Ona počiva na ustavu poretka (engle-
ski, constitution oforder), na normama, etičkim istinama i opštem
pojmu ispravnog; ona predstavlja izvor moći imperije. Imperija
može, u ime onoga što je ,,ispravno“, da interveniše bilo gde u
svetu da bi rešila pitanja koja smatra humanitarnim problemi-
ma, garantovala sporazume i nametnula mir onima koji to ne
Imperija - dencentrizovana, postmoderna marksistička perspektiva o globali-
zaciji. Imperija se zasniva na novoj sudskoj vlasti koja počiva na ustavu
poretka, normama, etičkim istinama i opštem pojmu ispravnog. Ona
može u ime onoga što je ,,ispravno“ da interveniše bilo gde u svetu da
bi rešila pitanja koja smatra humanitarnim problemima, garantovala
sporazume i nametnula mir onima koji to ne žele.
žele (ili takav mir uopšte i ne smatraju mirom). Još preciznije
rečeno, ona može da povede „pravedne ratove“ u ime te sudske
vlasti; sudska vlast legitimiše te ratove. Takvi ratovi postaju neka
vrsta svete aktivnosti. Neprijatelj je bilo ko (ili bilo šta) koga
sudska vlast vidi kao pretnju etičkom poretku u svetu. Otuda se
pravo na vođenje pravednog rata vidi kao prostorno neograniče-
no - ono obuhvata čitavu civilizaciju. Pravo vođenja rata takođe
je neograničeno u vremenu; ono je permanentno, večito. U pra-
vednom ratu, etički zasnovana vojna akcija je legitimna, a njen
cilj je da se postigne željeni poredak i mir. Imperija nije zasnova-
na na sili, već na sposobnosti da predstavi silu u službi onoga što
je ispravno (preteče toga mogu se videti u američkim ratovima
protiv Iraka, kao i u agresiji na Avganistan).
Imperija je zasnovana na trostrukom imperativu. Prvo, ona
pokušava da obuhvati sve što može. Ona želi da se predstavi kao
velikodušna i nastupa pod liberalnom maskom. Međutim, u pro-
cesu uključivanja ona stvara iznivelisani svet u kome se razlike, ot-
pori i sukobi eliminišu. Drugo, imperija pravi razliku i afirmiše
razlike. Dok se razlike na kulturnom nivou slave, one se pravno i
sudski ignorišu (pripadnici različitih kultura nemaju pristup sud-
skoj vlasti). Treće, jednom kada se razlike uspostave, imperija po-
kušava da ih hijerarhizuje i upravlja njihovom hijerarhijom. Moći
hijerarhizacije i upravljanja jesu realne moći imperije.
Imperija je, prema tome, jedna postmoderna marksistička
teorija o globalizaciji i vršenju moći širom sveta. Međutim, ume-
sto kapitalista ili kapitalističkih nacija, sada tu moć vrši naizgled
efikasna, ali u suštini konfuzna imperija. Ako nema više kapi-
talista u imperiji, kako stvari stoje sa proletarijatom? Za Harta i
Negrija, vreme proletarijata je prošlo. Ali ako više nema proleta-
rijata koji može da se suprotstavi imperijalistima, odakle će doći
snaga koja će im se suprotstaviti? S obzirom na to da pišu iz
marksističke perspektive, Hart i Negri moraju da objasne odakle
će doći snaga koja će srušiti imperiju. Zapravo, oni imaju reše-
nje za taj problem. Tu društvenu snagu oni nazivaju mnoštvom
(engleski, multitude). To je interesantan izbor iz više razloga.
Prvo, mnoštvo je daleko opštije i apstraktnije od proletarijata i
udaljava nas od marksističke usmerenosti na ekonomiju. Drugo,
jasno je da postoji veliki broj potencijalnih rušilačkih snaga unu-
tar imperije; zaista, oni koji kontrolišu imperiju predstavljaju
samo malu manjinu vis-k-vis mnoštva.
Mnoštvo je skup ljudi iz celoga sveta koji održava imperiju
na različite načine, a najviše svojim radom (to je realna proizvod-
na snaga u imperiji). Mnoštvo takođe održava imperiju prihva-
tajući kulturu i ideologiju potrošnje i, što je još važnije, prihva-
tajući čitav niz njenih ponuda. Kao što se kapitalizam oslanja na
proletarijat, imperija parazitira na mnoštvu i njegovoj kreativnosti
i produktivnosti. Kao i Marksov proletarijat (koji nije potpuno
nestao iz ove teorije), mnoštvo je snaga kreativnosti unutar impe-
rije. Takođe, kao i proletarijat, mnoštvo je sposobno da zbaci im-
periju, stvarajući kontraimperiju. Kontraimperija, kao i imperija,
jeste ili bi mogla da bude globalni fenomen koji je nastao iz glo-
balnih tokova i razmena. Globalizacija vodi do deteritorijalizacije
(mnoštvo je takođe deteritorijalizovano) koja čini pretpostavku
za globalno oslobađenje mnoštva. Drugim rečima, sa deteritori-
jalizacijom, društvena revolucija prvi put može da se odigra na
globalnom nivou (kao što je to predviđao Marks).
Iako su Hart i Negri svakako kritičari globalizacije, bez ob-
zira na to da li se radi o modernom kapitalističkom imerijalizmu
ili postmodernoj imperiji, oni u globalizaciji takođe vide utopijski
potencijal. Stoga, globalizacija nije problem, već pre oblik u kome
se danas javlja imperijalizam, odnosno imperija. Taj utopijski po-
tencijal na kome počiva kontraimperija uvek je bio prisutan, ali je
u prošlosti bio potisnut modernom suverenom vlašću kroz ideo-
lošku kontrolu i vojnu silu. Imperija sada zauzima, ili će uskoro
zauzimati, kontrolišuću poziciju, ali njenoj potrebi da suzbije taj
utopijski potencijal suprotstavlja se, u vidu kontrateže, potreba
mnoštva da ga izrazi. U krajnjoj instanci, globalizacija je ta koja
omogućava potencijal za univerzalnu slobodu i jednakost. Staviše,
globalizacija nas sprečava da se vratimo na partikularizam i izolaci-
onizam koji su obeležili najveći deo ljudske istorije. Takvi procesi
bi, naravno, zaustavljali globalnu promenu koju zahteva mnoštvo.
M noštvo - skup ljudi iz celog sveta koji održava imperiju na različite načine,
ali koji takođe ima, bar potencijalnu, moć đa zbaci imperiju i stvori
kontraimperiju.
Još pozitivnije, kako globalizacija napreduje, ona nas sve više gura
u pravcu stvaranja kontraimperije. Ta usredsređenost na globalno,
razlikuje Harta i Negrija od ostalih postmodernista i postmarksi-
sta koji nastoje da se usredsrede na lokalno, odnosno na probleme
i potencijal koji postoje u toj oblasti. Za razliku od njih, Hart i
Negri smatraju da usredsređenost na lokalno može da prikrije či-
njenicu da se naši glavni problemi, kao i naše oslobođenje, ostva-
ruju na globalnom nivou, tj. na nivou imperije.
Iako Hart i Negri predviđaju nastanak kontraimperije, oni,
kao i Marks u slučaju komunizma, ne nude plan kako da sti-
gnemo do nje, niti objašnjenje kako bi ona mogla da izgleda.
Kao i Marksov komunizam, kontraimperija će izrasti iz aktuelne
prakse (nemački, die Praxis), naročito aktuelne prakse mnoštva.
Kontraimperija mora da bude globalna, mora da postoji svuda
i mora da se suprotstavi imperiji. Nastanak kontraimperije sve
je verovatniji jer imperija gubi svoju sposobnost da kontroliše
mnoštvo. Otuda, imperija mora da udvostruči svoje napore (na
primer, kroz policijsku moć), što samo još više doprinosi mobili-
zaciji mnoštva i olakšava nastanak kontraimperije. Kao postmo-
dernisti, Hart i Negri odbacuju usmerenost na dejstvenika onog
tipa koji se može naći u marksističkoj teoriji. Oni pogotovo od-
bacuju dejstvenost revolucionarnog proletarijata koji postaje sve
svesniji svoje pozicije i načina na koji ga kapitalizam eksploatiše.
Umesto toga, oni se usredsređuju na nedejstvene kolektivne ak-
tivnosti mnoštva. U njih spadaju dezerterstvo, migracija i noma-
dizam. U skladu sa svojom postmodernističkom orijentacijom i
njenom usmerenošću na telo, Hart i Negri podržavaju novi ,,var-
varizam“ koji obuhvata nove telesne forme koje se pojavljuju u
oblasti roda, seksualnosti i estetskih izmena (kao što su tetovaže
ili body piercing). Takva tela je teže podvrći spoljnoj kontroli.
Ona su sposobnija da stvore novi život - život koji će predstav-
ljati osnovu za nastanak kontraimperije. Revolucionarna snaga
nije svesni dejstvenik, već nova telesna forma.
Iako Hart i Negri zadržavaju marksistički interes za proizvod-
nju, oni priznaju postojanje novog sveta proizvodnje u kome ne-
materijalni, intelektualni i komunikadvni rad postaju sve važniji.
Kontrolisanje onih koji učestvuju u tom radu —a to su najvećim
i najvažnijim delom pripadnici mnoštva - dobija sve više na važ-
nosti. Međutim, iako se kroz globalnu komunikaciju i ideologiju
(pogotovo kroz medije) mnoštvo konroliše, revolucionarni poten-
cijal mnoštva takođe će se izraziti kroz komunikaciju i ideologiju.
Ključna odlika komunikacije jeste to da ona lako i nesmetano teče
po celoj zemaljskoj kugli. To olakšava imperiji da vrši kontrolu,
organizuje proizvodnju globalno, i pronađe opravdanje za sebe i
svoje delanje koje je imanentno toj komunikaciji. Međutim, to
takođe predstavlja mehanizam pomoću koga mnoštvo naposletku
može da stvori kontraimperiju.
POLITIČKA TEORIJA
Kao i kod ostalih tipova teorije globalizacije, postoje razno-
vrsne političke teorije globalizacije. Ovde izdvajamo jednu veoma
ambicioznu teoriju koju je razvio politikolog Džejms Rozenau
(iako ona nikako nije predstavnik svih političkih teorija globali-
zacije). Naslov njegove knjige i koncept kojim Rozenau pokušava
da obuhvati fenomen globalizacije jeste udaljena blizina. Po tom
konceptu, ceo svet sve više karakteriše osećaj da je ono što se čini
udaljenim zapravo veoma blizu (taj koncept blizak je Gidensovom
konceptu distancijacije; videti glavu 5). Koncept udaljene blizine
povezan je sa još jednim ključnim procesom (i konceptom) u Ro-
zenauovom radu - fragmegracijom. Fragmegracija podrazumeva
da je svet istovremeno fragmentiran (rascepkan) i integrisan. Naj-
opštije rečeno, on je lokalan, decentralizovan i fragmentiran, iako
je istovremeno globalan, centralizovan i integrisan.
Rozenau nudi jedan veoma širok, složen i apstraktan pristup
globalizaciji. Međutim, nas interesuje šta on ima da kaže o političkoj
globalizaciji. Njegov najvažniji doprinos tom problemu predstavlja
identifikacija različitih izvora fragmegracije savremenog sveta.
Udaljena blizina — ceo svet sve više karakteriše osećaj da je ono što se čini
udaljenim zapravo veoma blizu.
Fragmegracija - koncept kojim Rozenau želi da kaže da je svet istovremeno
fragmentiran (rascepkan) i integrisan. Najopštije rečeno, on je lokalan,
decentralizovan i fragmentiran, iako je istovremeno globalan, centrali-
zovan i integrisan.
1. Razvoj novih mikroelektronskih tehnologija. Mikroelek-
tronske tehnologije, kao što su mobilni telefoni, Inter-
net i elektronska pošta, vode do sužavanja sveta. U tom
procesu one čine teritorijalne granice, pa konačno i same
države, sve manje važnim. Mikroelektronske tehnologije
fragmegrativne su u smislu da integrišu one koji ih ima-
ju, ali istovremeno od njih sve više razdvajaju one koji ih
nemaju, a posebno one koji ne mogu da ih priušte (na
primer, zbog „digitalne podeljenosti“).
2. Revolucija veštine. Ovde Rozenau u prvom redu misli na
analitičke veštine koje nekim ljudima pružaju sposob-
nost da sopstvenu situaciju dovedu u vezu s širom ili čak
globalnom situacijom. Naravno, ostali, uglavnom zbog
nedostatka informacija i obrazovanja, ne mogu sebi da
priušte sličan nivo unapređenja svojih veština. Prvi će
verovatnije imati jednu globalniju orijentaciju, dok će
drugi verovatnije skrenuti u lokalizam. Oblasti sveta u
kojima živi veći udeo onih s analitičkim veštinama ima-
ju mnogo veće izglede da budu uspešne. Osim toga, oni
koji imaju takve veštine uglavnom lako prelaze državne
granice, zbog čega je njihova privrženost bilo kojoj poli-
tičkoj grupi minimalna.
3. Organizaciona eksplozija. Ovde je Rozenau naročito za-
interesovan za masovno umnožavanje volonterskih orga-
nizacija, pogotovo nevladinih organizacija (NVO), kao
što su organizacije za ljudska prava, zaštitu životne sre-
dine itd. Te organizacije integrišu one koji su uključeni
u njihov rad, razdvajajući istovremeno od njih one koji
u njega nisu uključeni (fragmentacija). Politički gledano,
uspon NVO doprinosi opadajućoj važnosti država i opa-
dajućem poverenju u njihovu sposobnost da mogu da
ostvare različite ciljeve. Opadajući uticaj država ogleda se
u njihovoj nesposobnosti da preokrenu trend u pravcu
narastajuće važnosti nevladinih organizacija.
4. Grananje globalnih struktura (sve veća raznolikost organi-
zacija i država). U vezi sa prethodnom tačkom, Rozenau
uočava grananje između država na jednoj strani (državni
centrizam) i širokog spektra podnacionalnih, transnacio-
nalnih i nevladinih organizacija (multicentrizam), na dru-
goj strani. Interakcija izmedu tih državnocentričnih i mul-
ticentričnih svetova može imati različite oblike (na primer,
sukob, saradnja). Međutim, što je još važnije, videli smo
da državnocentrični svet slabi od trenutka kada se suočio
s usponom različitih organizacionih oblika. Iako se unutar
tih organizacija i država javlja pojačana integracija, između
ta dva sveta nastaje sve veća fragmentacija.
5. Porastpokretljivosti. Sve veće kretanje ljudi po svetu (uklju-
čujući tu poslovna putovanja, turizam, terorizam, potra-
gu za poslom, legalne i ilegalne migracije) takođe ima
fragmegrativan efekat. Očigledno je da neki od ovih obli-
ka kretanja - npr. putovanje i turizam - mogu da ima-
ju pretežno integrativne efekte, dok drugi - terorizam je
najbolji primer —mogu da budu dezintegrativni. Ono što
najviše ugrožava političke entitete jesu kretanja koja se
ne mogu kontrolisati, kao što je protok ilegalnih imigra-
nata. Takođe, politički dezintegrišuće deluju velika kre-
tanja Ijudi iz manje razvijenih ka razvijenim državama.
Dugogodišnji politički konsenzus o otvorenosti prema
imigrantima sada je na udaru. U nekim društvima on je
čak potpuno uništen. To se posebno primećuje u Evropi
i liberalnim režimima koji se nalaze pod udarom desnih
političkih snaga koje se suprotstavljaju takvim protocima
populacije. Naravno, neki oblici mobilnosti koji su de-
zintegrišući u jednom okruženju mogu biti integrišući u
drugom. Na primer, iako teroristički akti imaju dezinte-
grišući efekat na države protiv kojih su usmereni, njihov
uspeh može da služi integraciji država ili regiona u koji-
ma se teroristički pokreti rađaju.
6 . Slabljerije teritorijalnosti i državne suverenosti; decentraliza-
cija vlade. Ovde se direktno bavimo političkim implika-
cijama globalizacije. Državna moć oslabila je zbog svoje
nesposobnosi da kontroliše i usmerava čitav niz globalnih
procesa. Ideje, poslovi, proizvodna postrojenja, novac,
droga, zagađivanje, a u nekim slučajevima čak i teroristi,
kreću se slobodno preko državnih granica. Sve te procese
nacionalna država više ne može efikasno da kontroliše, a u
nekim slučajevim čak ni da spreči. Osim toga, država po-
staje sve manje važna kako postaje jasnije da je sve manje
sposobna da izađe na kraj sa fragmegrativnim procesima
koje pominje Rozenau. Sledstveno tome, većina država je
iz različitih razloga i na različite načine ušla u proces de-
zintegracije. Posledica toga je da mnogi ljudi odbijaju da
budu lojalni svojim državama, što, sa svoje strane, još više
doprinosi opadanju državne moći. Međutim, uporedo sa
tim dezintegrišućim procesima javljaju se i određeni oblici
integracije. Primer za to su grupe migranata koje se kon-
centrišu u nekoj gradskoj četvrti i stvaraju sopstvene lokal-
ne ustanove (škole, medije, crkve).
7. Kriza vlasti izazvana sve većimpodgrupisanjem, decentraliza-
cijom. Dezintegracija države dešava se paralelno sa erozijom
njene vlasti i autoriteta. Tradicionalne lojalnosti i osno-
ve autoriteta postaju sve slabije. Da bi dobila lojalnost,
država mora da pruži dokaze o tome da li je sposobna
da ispunjava svoje obaveze i efikasno upravlja. Slabljenje
državne vlasti imalo je različite reperkusije, kao što su ne-
red u državnoj birokratiji, pat pozicija između izvršne i
zakonodavne grane vlasti i opšta nesposobnost donošenja
odluka. Sve više raste sumnja da niko više nije sposoban
da kontroliše situaciju; niko više nije sposoban da stvari
dovede u red i izade na kraj sa složenim fragmegrativnim
procesom. To gradane navodi da sve više pažnje posveću-
ju sopstvenim interesima.
Ti procesi su sve upadljiviji, jer slede iz sve veće decentra-
lizacije države, to jest činjenice da se sve veći broj zadataka
prebacuje na regionalna i lokalna vladina tela (to se zove
proces devolucije). Za obavljanje ostalih vladinih zadata-
ka traže se akteri na tržištu. Sve veći broj vladinih zada-
taka obavljaju profitne organizacije (na primer, neki od
zadataka koje je trebalo obaviti u okupiranom Iraku po-
sle 2003. godine dobila su da obave privatna preduzeća),
kao i NVO koje smo već pomenuli. To ima dezintegrišuće
posledice, jer ono što je nekada obavljala federalna vlada
sada obavlja čitav niz vladinih agencija koje se nalaze na
različitim nivoima, kao i čitav niz organizacija i korpo-
racija. Integracija među njima je, medutim, moguća kao
rezultat novih mikroelektronskih tehnologija. Na drugoj
strani, nesposobnost federalne vlade da vodi računa o
mnogim tradicionalnim obavezama i zadacima dodatno
doprinosi krizi njenog autoriteta. Sledstveno, kao i sve
drugo što Rozenau analizira, i decentralizacija vlade sve
više je fragmentirana.
Još jedan proces koji vodi ka krizi autoriteta jeste ,,pod-
grupisanje“ (engleski, subgroupisrn). Postoji sve veći broj
podgrupa u društvu, uključujući tu i mnoge entitete koje
smo ranije pomenuli, kao što su regionalne i lokalne vla-
de, NVO, radikalne i etničke grupe itd. Ljudi sve više
postaju privrženi takvim podgrupama (integracija) ume-
sto nacionalnim vladama. To vodi do krize autoriteta
(i fragmentacije). To se naročito vidi u široko rasprostra-
njenoj politici identiteta i činjenici da se ljudi sve više
identifikuju sa, recimo, svojom etničkom grupom ume-
sto sa državom. Državi je sve teže da stvori široki kon-
senzus unutar društva i mobiliše građane kao kolektiv
kako bi mogla da ostvari društvene ciljeve.
8 . Globalizacija nacionalnih ekonomija. Sve veća važnost
transnacionalnih ekonomskih mreža svih vrsta u velikoj
meri doprinela je fragmegraciji i opadanju važnosti drža-
ve. Ne samo da država više ne može da kontroliše tran-
snacionalne ekonomske tokove, već mnogi smatraju da
su ti tokovi daleko važniji od bilo čega što država radi.
Međutim, iako je taj proces fragmentisao državnu kon-
trolu nad ekonomskim poslovima širom sveta, on je isto-
vremeno doprineo većoj centralizaciji i integraciji među
transnacionalnim ekonomskim entitetima (npr., Evrop-
ska unija ili Airbus Corporation koja se sastoji od čitavog
niza različitih evropskih preduzeća).
Iako veliki deo Rozenauove teorije ne možemo ovde da obra-
dimo, najveći doprinos njegovog rada jeste u tome što nam pomaže
da bolje razumemo odnos između globalizacije, fragmegracije i
politike. Jasno je da se politički izazov državi sastoji u tome da
pronađe nove načine upravljanja u globalizujućem i sve rascep-
kanijem svetu.
OSTALETEORIJE
Teorije globalizacije koje smo ovde obradili predstavljaju
samo neke od načina na koje se može teoretisati o globalizaciji.
Postoje mnoge druge, veoma poznate teorije globalizacije (npr.,
one koje se naslanjaju na teoriju mreže i teoriju složenosti ili one
koje se usredsređuju na religiju, sport ili grad). Međutim, teorije
koje smo ovde obradili daju čitaocu barem neki uvid u najvažni-
je tipove teoretisanja o globalizaciji. Naravno, proces globaliza-
cije se nastavlja. On se širi i neprekidno menja. Stoga, možemo
očekivati dalji razvoj teoretisanja o globalizaciji, kao i nove i ino-
vativne pristupe toj temi.
1J ' m f.frvuiff
O VIŠESTRUKIM STVARNOSTIMA*
'Naslov originala: ,,0n Multiple Realities", odeljci I i II, str. 207-233, iz: Alfred
Schutz, Collected Papers /: The Probtem of Social Reality, The Hague: Martinus Nij-
hoff, 1962.
1W illiam James, Principies of Psychoiogy. vol. II, glava XXI, str. 283-322.
2 Isto, str. 320.
3 Isto, str. 291 i dalje.
4 Isto, str. 293.
88
5 A. Schutz, Der sinnhafte Aufbau der soziaten Weit, drugo izdanje, Wien 1960,
str. 29-43, 72-93.
90
6 Što se tiče „refleksivnog stava", up. Marvin Farber, The Foundation o f Phenom-
enohgy, Cambridge, 1943, str. 523 i dalje, i 378 i dalje; up. takođe Dorion Cairns: ,,An
Approach to Phenomenology", u: Philosophical Essays in Memory o f Edm und Hus-
ser/, ur. M. Farber, Cambridge 1940, str. 8 i dalje. Pojam „suštinski aktualnih doživlja-
ja", međutim, ne može se naći u Huserlovim spisima. Huserl je zastupao mišljenje da
se, u načelu, svaki čin može refleksivno spoznati.
91
stojanje takve namere preobražava puku primisao u cilj, a projekt u
svrhu. Ako namera ostvarivanja ne postoji, projektovana nevidljiva
akcija ostaje fantazam, kao što je, recimo, sanjarenje na javi; ako po-
stoji, možemo govoriti o svrsishodnoj akciji ili vršenju (perform an-
ce). Kao primer nevidljivog delanja koje je istovremeno vršenje mo-
žemo uzeti proces projektovanog razmišljanja, kao recimo pokušaj
da se mentalnim putem reši neki naučni problem.
Što se tiče takozvanih vidljivih delanja, to jest, delanja koja su pri-
ključena na spoljašnji svet putem telesnih pokreta, razlikovanje iz-
među delanja sa namerom ostvarenja, i onih bez nje, nije neophod-
na. Svako vidljivo delanje predstavlja vršenje, onako kako smo ga
definisali. Da bismo razlikovali (nevidljivo) vršenje pukog razmišlja-
nja od (vidljivog) vršenja koje zahteva telesne pokrete, ovo potonje
ćemo nazvati činjenjem (vvorking/).
Činjenje je, dakle, delanje u spoljašnjem svetu, zasnovano na
projektu i obeleženo namerom da se projektovano stanje stvari pro-
izvede telesnim pokretima. Od svih opisanih oblika spontanosti či-
njenje je najvažnije za konstituisanje sveta svakodnevnog života.
Kao što ćemo uskoro pokazati, potpuno budno sopstvo integriše u
svom činjenju i kroz svoje činjenje svoju sadašnjost, prošlost i bu-
dućnost u jednu osobenu dimenziju vremena; u svojim aktima či-
njenja, ono sebe ostvaruje kao totalitet; ono komunicira sa Drugi-
ma,\ ono organizule različite prostorne perspektive sveta svako-
dnevnog života. Ali, pre n o što se okrenemo ovim problemima, mo-
ramo razjasniti šta znači izraz „potpuno budno sopstvo", koji smo
upravo upotrebili.
11 Up. G. H. Mead, Mind, Self and Society, Chicago, 1934, str. 173-175, 196-198,
203; „The Genesis of the Self", preštampano u: The Phiiosophy o f the Present, Chi-
cago” l932, str. 176-195, nar. 184 i dalje; ,,What Social Objects Must Psychology Pre-
suppose?",' Journai o f PhiiosophyVo\. VIII, 1910, str. 174-180; „The Social Self", Jo-
urnalof PhiJosophy, Vol. X, 1913, str. 374-380. V. isto tako odličnu knjigu Alfreda Staf-
forda Claytona o Midu: Emergent M indand Education, New York 1943, str. 136-141,
nar. 137. Nesumnjiva je Midova zasluga što je uočio veze između čina, sopstva, pam-
ćenja, vremena i stvarnosti. Pozicija ovoga članka, naravno, nepom irljiva je sa Mido-
vom teorijom društvenog porekla sopstva i s njegovim (modifikovanim) biheviori-
zmom, koji ga navodi da sve gorepomenute fenomene tumači kroz shemu draž - od-
govor. M nogo više istine sadržano je u čuvenoj Desetoj glavi Džejmsovih Principles
o f Psychology, gde možemo naći ne samo razlikovanje između Mene i Ja, nego i po-
zivanje na telesne pokrete, pamćenje i osećaj za vreme.
96
ništeni proces neće ostaviti nikakav trag. U tom smislu, puka men-
talna delanja se mogu opozvati. Činjenje se, međutim, ne može opo-
zvati. Moje činjenje menja spoljašnji svet. U najboljem slučaju, ja
mogu vaspostaviti prvobitnu situaciju kontrapotezima, ali ne mogu
„raščiniti" ono što sam učinio. Iz tog razloga, ja sam - s moralnog i
pravnog stanovišta - odgovoran za svoja dela, ali ne i za svoje mi-
sli. Takođe iz tog razloga, sloboda izbora između nekoliko mogućno-
sti pruža mi se samo u mentalnom projektovanju činjenja, pre no što
sam to činjenje izvršio u spoljašnjem svetu ili, makar, dok njegovo
izvršavanje traje u živoj sadašnjosti i prema tome je još uvek podlo-
žno preinakama. Kad je posredi prošlost, mogućnosti izbora nema.
Pošto sam ostvario činjenje, ili bar neke njegove delove, izabrao
sem jednom zauvek ono što je učinjeno i sad moram snositi posle-
dice. Ne mogu izabrati po želji ono što bih voleo da sam učinio.
Dosad se naša analiza bavila vremenskom strukturom delanja -
i, sledstveno tome, vremenskom strukturom sopstva - u izolova-
nom kontekstu toka svesti usamljenog pojedinca, kao da se o čove-
ku u prirodnom stavu može razmišljati kao odvojenom od bližnjih.
Tu fiktivnu apstrakciju stvorili smo, naravno, samo zarad jasnijeg iz-
laganja problema. Sada se moramo okrenuti društvenoj strukturi
sveta činjenja.
12 The Phi!osophy o f the Present, Chicago 1932, str. 124 i dalje; The Phi/osophy
ofth eA ct, Chicago 1938, str. 103-106, 121 i dalje, 190-192, 196-197, 282-284.
101
ova druga subjektivni korelat prve.13 Evo primera: pošto sam izvršio
čin kretanja, iz domašaja mi je izašlo ono što je prethodno predsta-
vljalo „svet u mom domašaju". Pomeranje nultog središta mog ko-
ordinatnog sistema pretvorilo je moj prethodni svet u modalitetu hic
u svet koji je sada u modalitetu /7//c.u No, idealizacijom „mogu to
ponovo učiniti" ja pretpostavljam da mogu nanovo preobraziti aktu-
alni i/fic u novi hic. Prošli svet unutar mog domašaja ima, zahvalju-
jući ovoj idealizaciji, karakter sveta koji se može vratiti u moj doma-
šaj. Tako, na primer, moje nekadašnje područje manipulacije nasta-
vlja da funkcioniše u mojoj sadašnjosti kao potencijalno područje
manipulacije u modalitetu illic, i sada ima karakter svojevrsne vero-
vatnoće ponovnog uspostavljanja.
Kao što je ova prva zona potencijalnosti vezana za prošlost, tako
je druga zasnovana na anticipacijama budućnosti. Unutar mog po-
tencijalnog domašaja nalazi se i svet koji niti jeste, niti je ikada bio
unutar mog aktualnog domašaja, ali koji svejedno mogu dosegnuti
pod idealizacijom ,,i tako dalje" Isv e t unutar dostižnog domašaja).
Najvažniji primer ove druge zone potencijalnosti jeste svet unutar
aktualnog domašaja moga bližnjeg. Recimo, njegovo manipulator-
no područje se ne poklapa - ili bar ne sasvim15 - sa mojim, zato što
se ono samo njemu javlja u modalitetu hic, a meni u illic. Ipak, ono
jeste moje dostižno područje manipulacije, koje bi moglo postati ak-
tualno za mene kad bih bio na njegovom mestu, i doista će to po-
stati ako preduzmem odgovarajuće kretnje.16
Ono što je rečeno o manipulatornom područj*j savremenika va-
ži, sasvim uopšteno, za svet unutar vašeg, njihovog, nečijeg doma-
šaja. To podrazumeva ne samo svet unutar aktualnog domašaja
Drugog već i svetove unutar njegovog povratljivog i dostižnog do-
mašaja. Celokupni sistem koji se na taj način grana zahvaljujući slo-
jevitosti društvenog sveta obojen je najrazličitijim nijansama koje
potiču iz raznih oblika društvenosti - kao što su prisnost i anonim-
nost, tuđost i bliskost, društvena blizina i društvena distanca itd. - a
koje upravljaju mojim odnosima sa neposrednim bližnjima, zatim
Svet činjenja kao celina ima prvenstvo nad svim drugim poduni-
verzumima stvarnosti. To je svet fizičkih stvari, uključujući moje te-
lo; to je oblast mojih telesnih pokreta i operacija; on pruža otpore
čije savlađivanje zahteva napor; on preda me stavlja zadatke, do-
zvoljava mi da ostvarim svoje planove, i omogućava mi da uspem
ili omašim u pokušaju da dostignem ciljeve. Svojim činjenjem ja
sam okrenut spoljašnjem svetu, menjam ga; premda su izazvane
mojim činjenjem, te promene doživljavamo i ja sam i drugi, osvedo-
čavamo se u njih kao u događaje u tom svetu, nezavisno od mog či-
104
To znači: a) sve one imaju osobeni kognitivni stil (koji nije istovetan
sa stilom sveta činjenja unutar prirodnog stava); b) svi doživljaji
unutar svakog od ovih svetova jesu, s obzirom na taj kognitivni stil,
unutar sebe konzistentni i uskladljivi jedan sa drugim (mada ne i sa
značenjem svakodnevnog života); c) svaka od ovih omeđenih obla-
sti značenja može poprimiti osobeni prizvuk stvarnosti (mada ne on-
aj karakterističan za svet činjenja).
2) Konzistentnost i uskladljivost doživljaja s obzirom na njihov
osobeni kognitivni stil opstaju jedino unutar granica dotične oblasti
značenja, kojoj doživljaji pripadaju. Ono što je uskladljivo s oblašću
značenja P nipošto neće biti jednako uskladljivo s oblašću značenja
Q. Naprotiv, sagledano iz P, koja se uzima kao stvarna, Q i svi doži-
vljaji koji joj pripadaju izgledaće fiktivno, nekonzistentno i neuskla-
dljivo i obratno.
3) Upravo nam to daje za pravo da govorimo o om eđenim obla-
stima značenja. Ta omeđenost podrazumeva da ne postoji moguć-
nost da se, uvođenjem neke transformativne formule, uspostavi
unakrsni odnos među njima. Iz jedne u drugu može se preći jedino
„skokom", kako ga Kjerkegor naziva, koji se manifestuje u subjektiv-
nom doživljaju šoka.
4) Ono što smo upravo nazvali „skokom" ili „šokom" nije ništa
drugo do radikalna modifikacija napetosti naše svesti, zasnovana na
jednoj drugačiji attention a !a vie.
5) Kognitivnom stilu osobenom za svaku od ,tih različitih oblasti
značenja pripada, dakle, osobena napetost svesn i, sledstveno to-
me, osobeni epoche, preovlađujući oblik spontanosti, osobena
forma samodoživljavanja, osobeni oblik društvenosti i osobena vre-
menska perspektiva.
6) Svet činjenja u svakodnevnom životu jeste arhetip našeg do-
življaja stvarnosti. Sve druge oblasti značenja mogu se smatrati nje-
govim modifikacijama.20
ŠTA JE ETNOMETODOLOGIJA?*
f
„NEZANIMLJIVA" SUŠTIN SKA R EFLEK SIV N O ST O B JA ŠN JEN JA
6 Od tri primera koje Garfinkel opisuje, ovde je preveden samo jedan, najkarakte-
rističniji. Zainteresovani se upućuju na originalno izdanje. - Prim. prev.
133
g o v o r e . J e d a n o d p r im e r a - r a z g o v o r d v o je s u p r u ž n ik a - iz g le d a o je
ovako:
Ž: Je si li ga v o d io u p ro d a v - To š to je u b a c io n o v č ić u sat znači
n icu ploča? da 'ste zastali d o k ste se vra ća li kući.
Z n a m da si p la n ira o da id e š u p ro -
d a v n ic u plo ča ili na p u tu d o v rtić a ili
p ri p o v ra tk u . Da li to znači da si kod
p ro d a v n ic e sta o pri p o v ra tk u , ta ko
da je on b io s to b o m , ili si ta m o išao
u o d la sku , a p ri p o v ra tk u stao n e g d e
d ru g d e ?
NAČELA
7 Ove se ideju dotiče M.Berdsli (Beardsley) u radu „The Metaphorical Tvvist" (Phi-
!osophy and Phenomenological Research, mart 1962); on kaže da o metaforičkoj
upotrebi neke reči ne zaključujemo na osnovu toga što znamo šta dotična osoba mi-
sli, već naprotiv, znamo šta ona misli zato što vidim o da je reč upotrebljena metafo-
rički. Uzimajući poeziju za primer, Berdsli naglašava da se „ključ za tu činjenicu mora
na neki način nalaziti u samoj pesmi, jer, u protivnom, retko kad bismo bili u stanju
da čitamo poeziju".
139