SADRŽAJ

UVOD ……………………………………………………………………………. 1

1.TRŽIŠTE…………………………………………………………………… 2
1.1. Pojam tržišta …………………………………………………………… 2
1.2. Tržište, cijene i konkurencija ………………………………………….. 3

2. UTICAJ TRŽIŠTA NA PONUDU I TRAŽNJU…………………….… 5

2.1. Pojam tražnje ………………………………………………………….. 5
2.2. Vrste tražnje …………………………………………………………... 7
2.3. Pojam ponude…………………………………………………………. 7
2.4. Vrste ponude…………………………………………………………... 9

3. MEĐUSOBNI ODNOS PONUDE I TRAŽNJE……….……………….. 9

ZAKLJUČAK …………………………………………………………………… 12
LITERATURA ………………………………………………………………….. 13
 Tržišni zakon ponude i tražnje

UVOD

Predmet ovog rada je tržišni zakon ponude i tražnje. Cilj je da se kroz rad istraži i
analizira tržište odnosno mehanizam koji preko sučeljavanja ponude i tražnje roba i usluga
predstavlja vrlo složen mehanizam na kojem su usko povezana sva parcijalna tržišta.
Ponuda i tražnja su zakoni na osnovu kojih funkcioniše tržišna ekonomija. One
određuju količinu svake proizvedene robe i cijenu po kojoj se prodaje. Ponuda je ukupna
količina robe ili usluga koja se u određenom periodu i pod određenim uslovima nudi na
tržištu. Ponuda se može posmatrati sa više aspekata: ponuda robe reprodukcione potrošnje,
ponuda robe široke potrošnje i ponuda robe za druge namjene. Tražnja je ukupna količina
proizvoda ili usluga koju su tržišni subjekti u određenom vremenskom periodu spremni i
kupovno sposobni da, po određenoj cijeni i drugim uslovima prodaje, kupe na određenom
tržištu. Tražnju potrošnih proizvoda čine sva ona proizvodi koja služe za zadovoljenje
čovjekovih potreba.
Kretanje cijena odnosno cijenovni mehanizam, ono je sto ponudu i tražnju dovodi do
jednakosti ili ravnoteže. Obim ponude i tražnje za svakom vrstom robe igra značajnu ulogu
u formiranju visine njihovih cijena. Ukoliko je ponuda pojedine vrste robe veća nego
tražnja, onda je njena cijena niža, a ukoliko je tražnja veća od ponude onda je njena cijena
viša od nekog normalnog nivoa cijena. Sve promjene ljudskih želja i potreba, promjene
tehničkog metoda, promjene prirodnih izvora i drugih proizvodnih činilaca tržište
automatski registruje kroz promjene cijena i prodate količine roba.
U radu će biti predstavljeno kako ponuda i tražnja određuju cijene u tržišnoj privredi
i kako cijene, povratno, alociraju oskudne resurse ekonomije.

1
 Tržišni zakon ponude i tražnje

1. TRŽIŠTE

1.1. Pojam tržišta

Tržište se može definisati na različite načine u zavisnosti od svrhe definisanja.
Različitost gledišta i definicija o tržištu izraz je poznate činjenice da je tržište kao fenomen
veoma kompleksno, da postoje mnogobrojni aspekti analize tržišta i različite forme u kojima
se tržište ispoljava. Najčešće se definiše kao sveukupnost ponude i tražnje. Tržište je oblik
veze koja postoji između različitih robnih proizvođača. Uloga tržišta u svakoj robnoj privredi
je velika. U robnoj proizvodnji tržište je osnovni regulator odnosa ponude i tražnje.
Tržište je skup kupaca i prodavaca, koji putem svojih stvarnih ili potencijalnih
međusobnih djelovanja određuju cijenu proizvoda i usluga.
Tržište je proces u kome se putem cijena i konkurencije usklađuju odluke grupe
kupca i prodavaca za određene proizvode ili usluge.
Osnovna četiri elementa tržišta su:
 Ponuda,
 Tražnja,
 Količina,
 Cijena.

Vrste tržišta:
 Tržište roba i usluga;
 Tržište inputa (rada, kapitala i zemljišta)
 Finansijsko tržište:
 odnosno tržište novca i kapitala,
 odnosno hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata.

Veličina tržišta
Pod veličinom tržišta se podrazumijevaju njegove granice, geografske i u smislu
asortimana proizvoda koji bi trebalo da budu uključeni u to tržište.
Osnovna funkcija tržišta ogleda se u povezivanju ponude i tražnje, a tržište ima i
sledeće funkcije1:
1. informativnu,
2. selektivnu,
3. alokativnu,
4. distributivnu.

1
Jednak J., Tomić, R., “ Osnovi ekonomije”, Novi Sad, 2011.

2
 Tržišni zakon ponude i tražnje

Informativna funkcija - Upoređujući postojeće informacije sa informacijama sa

tržišta, privredni subjekti i domaćinstva donose svoje odluke o privrednim aktivnostima,
odnosno kupovini roba i usluga.
Selektivna funkcija - Zakon ponude i tražnje motiviše i nagrađuje privredne
subjekte koji su efikasniji i produktivniji, a kažnjava one koji su ekonomski neefikasni i
nedovoljno produktivni.
Alokativna funkcija - Alokaciju ograničenih ekonomskih resursa na različite
privredne grane, oblasti itd.
Distributivna funkcija - Dohodci vlasnika inputa proizvodnje predstavljaju
nacionalni dohodak i njihov zbir jednak je veličini domaćeg proizvoda, tako da se
određivanjem cijena inputa proizvodnje oprijedeljuje raspodjela nacionalnog dohotka.

1.2. Tržište, cijene i konkurencija

Tržište je mehanizam putem kojeg kupci i prodavci međudjeluju da bi nekoj robi

odredili cijenu i količinu. U tržišnoj privredi svaka roba ima svoju cijenu, koja predstavlja
vrijednost nekog proizvoda izraženu u novčanom obliku:
 Cijene koordiniraju odluke proizvođača i potrošača na tržištu.
 Više cijene smanjuju tražnju potrošača, a podstiču proizvodnju.
 Niže cijene podstču potrošnju i obeshrabruju proizvodnju.
 Cijene su ravnotežni tas na vagi u tržišnom mehanizmu. Cijene po kojima kupci
žele da kupe tačno onoliko koliko prodavci žele da prodaju postižu ravnotežu
ponude i tražnje.

Slika 1. Tržišta

3
 Tržišni zakon ponude i tražnje

Savršena konkurencija je čisto tehnički izraz koji predstavlja tržište na kojem

nijedno preduzeće ili potrošač nisu dovoljno veliki da mogu uticati na tržišnu cijenu i
podjelu tržišta.
Konkurencija je proces takmičenja među prodavcima, među kupcima i između
prodavaca i kupaca. Suprotne težnje postoje između svih konkurenata prodavaca, kupaca i
jednih i drugih.
Prodavci teže da prodaju prije svih. Da bi to postigli, posebno ako je veća ponuda od
tražnje moraju da nude povoljnije uslove u pogledu cijena, uslova isporuke, rokova plaćanja i
dr. Kupci ipak teže da se snabdiju pod povoljnijim uslovima od drugih. Ako je tražnja veća
od ponude, konkurencija u samim redovima kupaca je oštrija. U konkurenciji između
prodavaca i kupaca težnja je, i na jednoj i na drugoj strani, da se postigne veća korist u
procesu kupoprodaje. Na primjer, težnja kupaca da plati nižu cijenu za isti kvalitet i ostale
uslove prodaje, a težnja prodavca je suprotna. Postoji utakmica između proizvođača istih
proizvoda ( horizontalna konkurencija ), zatim konkurencija između proizvođača robe koja
služi istoj svrsi, na primer proizvođača ulja, nafte itd.
Konkurencija motiviše konkurente i njome se postiže: veća ekonomičnost
poslovanja, odnosno: sniženje troškova poslovanja, poboljšanje kvaliteta proizvoda,
formiranje nižih cijena, povoljniji uslovi nabavke, odnosno prodaje i drugo. Na taj način
konkurencija eliminiše nesposobnije tržišne učesnike, što je bilo karakteristično za period
liberalnog kapitalizma, a i danas je. Između robnih proizvođača ne bi smjela da se vodi
nelojalna konkurencija, već zdrava „utakmica“ koja se zasniva na većoj produktivnosti rada i
ostalim uslovima poslovanja i na pridobijanju većeg broja potrošača. 2
Prema našim pozitivnim propisima zabranjuje se sporazumevanje preduzeća radi
postizanja monopolskog ili drugog povlašćenog položaja na tržištu. To se posebno odnosi na
sporazume o:
 ograničavanju obima proizvodnje ili korišćenja kapaciteta;
 podjeli tržista u pogledu kupovine ili prodaje robe;
 zatvaranju tržišta s ciljem da se s tog tržišta isključe druga preduzeća i sl.
Postoje tri uslova postojanja konkurencije na tržištu. Prvi uslov je autonomija
preduzeća, pod kojom se podrazumijeva njihova samostalnost u pogledu zaključivanja
kupoprodajnih ugovora, izbora poslovnih partnera i drugih uslova neophodnih za nastup na
tržištu. Drugi uslov je broj učesnika na tržištu. Podrazumijeva se da je za odvijanje
konkurentske borbe potreban veći broj preduzeća konkurenata. Što su proizvodne moći
konkurenata veće, konkurentska borba je jača. U toj borbi propadaju slabiji. Treći uslov je
poznavanje samog tržišta, njegovih zakonitosti, položaja i moći konkurenata i uslova za
međusobnu utakmicu.

2
Jednak J., Tomić, R., “ Osnovi ekonomije”, Novi Sad, 2011.

4
 Tržišni zakon ponude i tražnje

2. UTICAJ TRŽIŠTA NA PONUDU I TRAŽNJU

Ponuda i tražnja su zakoni na osnovu kojih funkcioniše tržišna ekonomija – određuju količinu
svake proizvedene robe i cijenu po kojoj se ona prodaje. Izraz ponuda i tražnja odnosi se na
ponašanje ljudi kada na tržištima međusobno djeluju jedni na druge. Kupci kao grupa
određuju tražnju za proizvodom, a prodavci kao grupa određuju ponudu tog proizvoda3.
Postoje mnogi oblici tržišta. Ponekad su tržišta veoma organizovana, recimo, tržišta mnogih
poljoprivrednih proizvoda. Na ovim tržištima, kupci i prodavci se sastaju u određeno vrijeme
i na određenom mjestu, gdje akcionar pomaže da se odrede cijene i izvrši dogovor oko
prodaje.

Konkurentno tržište jeste tržište na kojem postoji veliki broj kupaca i veliki broj
prodavaca, tako da svaki od njih ima zanemarljiv uticaj na tržišnu cijenu.
Savršeno konkurentna tržista definišu se na osnovu dvije najvažnije karakteristike:
Pošto kupci i prodavci na savršeno konkurentnim tržištima moraju da prihvate cijenu
koju određuje tržište, za njih se kaže da uzimaju cijenu kao datu.
Savršeno konkurentna tržišta imaju dvije osnovne karakteristike:4

 Sva roba koja se nudi na prodaju je ista,

 Kupci i prodavci su toliko brojni da nijedan kupac ni prodavac ne može uticati na
tržišnu cijenu – prihvataju cijenu kao datu.

2.1 Pojam tražnje

Tražnja podrazumijeva određenu količinu i vrstu materijalnih proizvoda i usluga

koju su kupci spremni da kupe po odgovarajućoj cijeni. U tijesnoj je vezi sa potrošnjom, s
obzirom da je krajnji cilj tražnje upotreba proizvoda radi zadovoljavanja određenih
ljudskih potreba.
Što je viša cijena nekog proizvoda ljudi će ga manje kupovati i obrnuto - što mu je
niža cijena više će se kupovati, uz ostale nepromijenjene uslove. Sa aspekta proizvođača
odgovarajuća je ona količina proizvoda koju on može da proizvede raspoloživim
činiocima proizvodnje uz najmanji utrošak ukupnog rada po jedinici proizvoda, dok je
odgovarajuća ona cijena proizvoda koja mu nadoknađuje sve troškove oko plaćanja
faktora proizvodnje i obezbeđuje zaradu iznad tih troškova koja ga izjednačava sa istim
takvim proizvođačem.

3
Gregori Mankju (Harvard univerzitet): Principi makroekonomije –Međunarodno studentsko izdanje, treće
izdanje, prijevod, Daily Prijess, Podgorica, 2006
4
isto

5
 Tržišni zakon ponude i tražnje

Sa aspekta potrošača odgovarajuća je ona količina proizvoda date vrste koju on

može da kupi da bi zadovoljio svoje uobičajene potrebe, dok je odgovarajuća ona cijena
proizvoda po kojoj on može da kupi odgovarajuću količinu proizvoda.
Tražnja se može izražavati u naturalnim pokazateljima (komadi, jedinice,
kilogrami, metri itd.) i vrijednosnim pokazateljima, putem cijena. Naturalno izražavanje
tražnje se koristi prilikom analize funkcionalnih odnosa između cijene i količine tražnje
za pojedinačnim proizvodom, dok su vrijednosni pokazatelji u upotrebi pri analizi
agregatnih veličina.
Faktori koji utiču na tražnju su:
1. dohodak potrošača koji žele da kupe robu;
2. imovina kojom raspolaže kupac: nekretnine, hartije od vrednosti, novac,
dragocjenosti i sl.;
3. očekivanja u pogledu kretanja budućih cijena i dohodaka;
4. ukus potrošača;
5. cijene konkurentskih roba u potrošnji.
Tražnja je funkcija cijene. Uticaj cijene na tražnju za proizvodima i uslugama
mjeri se koeficijentom elastičnosti tražnje u odnosu na cijene: tražnja je elastična kada
sniženje cijena ima za posledicu veći ukupni prihod preduzeća; tražnja je neelastična kada
sniženje cijena ima za posljedicu manji ukupni prihod preduzeća.
Ukoliko je rast ili pad izdataka za kupovinu proporcionalno manji u odnosu na rast
ili pad dohotka znači da su promjene u izdacima proporcionalno manje u odnosu na
promjene u dohotku. To je logika egzistencijalnih proizvoda ma koliko rastao dohodak,
rašće i izdaci za egzistencilane potrebe, ali ne u tolikom procentu koliko raste dohodak.
Ukoliko je rast ili pad izdataka za kupovinu proporcionalno veći u odnosu na rast ili pad
dohotka znači da su promjene u izdacima proporcionalno veće u odnosu na promjene u
dohotku. To je logika luksuznih proizvoda ma koliko raste dohodak, jos više će rasti
izdaci za luksuzne proizvode od rasta dohotka.
Ukoliko su proizvodi supstituti, proizvodi koji mogu da zadovolje istu potrebu na
isti način, rast tražnje za jednim proizvodom uslovljen je rastom cijene i smanjivanjem
tražnje za drugim proizvodom.
Ukoliko su proizvodi komplementi, proizvodi povezani u potrošnji koji ne mogu
da se troše odvojeno, rast tražnje za jednim proizvodom uticaće na rast tražnje za drugim
proizvodom.
Proizvodi mogu biti i nezavisni, proizvodi koji se troše samostalno, i tada tražnja
raste ili pada od drugih faktora na tržištu.
Odnos cijena i količina proizvoda može se izraziti tabelarno putem skala tražnje i
grafički u koordinatnom sistemu putem krive tražnje. Kriva tražnje predstavlja grafikon koji
pokazuje odnos između cijene proizvoda i tražene količine.
Odnos između količine koja se potražuje (Q) i cijene (P) može se napisati u obliku
jednačine:

6
 Tržišni zakon ponude i tražnje

Q = Q (P)

Tabela 1. Skala tražnje

Skala tražnje

Situacija Cijen Količina

a

A 10 5

B 8 8

C 6 12

D 4 16

E 2 20

Grafik 1. Kriva tražnje

Bilo kakva promjena koja povećava traženu količinu pri svakoj cijeni pomjera krivu
tražnje udesno i zove se porast tražnje. Svaka promjena koja smanjuje traženu količinu
pri svakoj cjeni pomera krivu tražnje ulijevo i zove se pad tražnje.

2.2 Vrste tražnje

Sa aspekta veličine tržišta, tražnja može biti: lokalna, nacionalna i svjetska. Zatim
po vremenskom kriterijumu tražnja može biti: dnevna, nedeljna, mjesečna i godišnja.
Prema subjektima: pojedinačna, tražnja privredne grane iukupna tražnja cijelog društva.
Prema namjeni razlikujemo: tražnju za proizvodnim dobrima i tražnju za potrošnim
dobrima, dok vrsta tražnje prema prostoru može biti domaća ili inostrana.

7
 Tržišni zakon ponude i tražnje

3.1. Pojam ponude

Ponuda predstavlja količinu nekog proizvoda koju su preduzeća voljna da

proizvedu i ponude u određeno vrijeme, na određenom mjestu, po određenim cijenama.
Prema zakonu ponude, ponuda pokazuje odnos između tržišne cijene proizvoda i količine
tog proizvoda koju su proizvođači voljni proizvesti i prodati, uz pretpostavku da ostale
stvari ostanu nepromijenjene, posebno troškovi proizvodnje.
Pojedinačna ponuda predstavlja količinu neke robe ili usluge koju je neki
proizvođač spreman da proda, po određenoj cijeni. Ukupna tržišna ponuda neke robe
predstavlja zbir pojedinačnih ponuda svih proizvođača, odnosno prodavaca te robe na
tržištu.
Ponuda se može definisati i kao odnos količine ponuđene robe na tržištu i njene
cijene. Ona izražava i prodajnu sprijemnost proizvođača pri različitim nivoima cijena i
ostalim uslovima na tržištu.
Koju će masu proizvoda proizvođač ili drugi subjekt koji njom raspolaže ponuditi
na tržištu zavisi od cijene koju će za nju ostvariti. Na taj način uspostavlja se
funkcionalna veza između ponude i cijena. Za najveći broj proizvoda postoji pozitivan
odnos cijena i ponude. Kada se cijena nekog proizvoda poveća dolazi do povećane
ponude roba i usluga i obrnuto.
Promjene u nivou tržišnih cijena robe prouzrokuju promjene u obimu ponuđene
količine robe na tržištu. Ponuda je najveća kada je i cijena najveća. Sa smanjenjem cijene,
smanjuje se i ponuda. Kriva ponude se izvodi iz skale ponude.
Međusobni odnos cijene i ponude može se izraziti tabelarno putem skale ponude,
grafički u koordinatnom sistemu putem krive ponude i putem algebarske funkcije.

Tabela 2. Skala ponude

8
 Tržišni zakon ponude i tražnje

Skala ponude

Situacija Cijena Količina

A 10 20

B 8 16

C 6 12

D 4 8

E 2 3

Grafik 2. Kriva ponude

Svaka promjena koja povećava količinu koju prodavci žele proizvesti uz datu cijenu
pomiče krivu ponude udesno i naziva se porast ponude. Svaka promjena koja smanjuje
količinu koju prodavci žele proizvesti uz datu cijenu pomiče krivu ponude ulijevo i naziva se
pad ponude.
Postoje mnoge promjenljive koje mogu da pomjere krivu ponude, kao što su:
Cijena inputa - Ponuda nekog dobra stoji u negativnoj korelaciji sa cijenom inputa
koji se koriste za njegovu proizvodnju. Kada se poveća cijena jednog ili više inputa,
proizvodnja određenog proizvoda manje je profitabilna, pa se taj proizvod manje nudi.
Tehnologija – Tehnologija za pretvaranje inputa u određeno dobro (proizvod ili
uslugu) predstavlja još jednu determinantu ponude.

9
 Tržišni zakon ponude i tražnje

Očekivanja – Količina proizvoda koju preduzeće danas nudi može da zavisi od

njegovih očekivanja u pogledu budućnosti.
Broj prodavaca – Tržišna ponuda zavisi od svih onih faktora koji utiču na ponudu
pojedinačnih prodavaca, kao što su: cijene inputa koji se koriste za proizvodnju nekog dobra,
raspoloživa tehnologija i očekivanja. Osim toga, ponuda na tržištu zavisi i od broja
prodavaca.

3.2. Vrste ponude

Sa aspekta tržišta, ponuda može biti: lokalna, nacionalna i svjetska. Zatim sa aspekta
vremena, ponuda se dijeli na: dnevnu, nedeljnu, mjesečnu i godišnju. Prema subjektima,
ponuda može biti: ponuda jednog preduzeća, ponuda privredne grane i ukupna agregatna
ponuda. Po broju prodavaca, ponudu dijelimo na: konkurentnu ponudu, oligopolsku ponuda
i monopolsku ponudu. Prema namjeni, razlikujemo ponudu sredstava za proizvodnju i
ponudu finalnih potrošnih proizvoda. Takođe ponuda može biti i fiksna i varijabilna ponuda.

3. MEĐUSOBNI ODNOS PONUDE I TRAŽNJE

Pri ravnotežnoj cijeni količina robe koju kupci žele i mogu da kupe u potpunosti se
podudara sa količinom koju prodavci žele i mogu da prodaju. Ravnotežna cijena je cijena
koja izjednačava ponuđenu i traženu količinu. Ravnotežna količina je ponuđena i tražena
količina pri ravnotežnoj cijeni.5
Zakon ponude i tražnje je kada se cijena svake robe se prilagođava dok ne dovede u
ravnotežu ponuđenu količinu i traženu količinu te robe.
Ravnotežna cijena se ponekad naziva i cijena pri kojoj se „čisti“ tržište jer je pri ovoj
cijeni svako na tržištu zadovoljan: kupci su kupili sve što su željeli da kupe, a prodavci su
prodali sve što su željeli da prodaju.
Na sledećem grafiku je prikazana ravnoteža na tržištu.

5
Gregori Mankju (Harvard univerzitet): Principi makroekonomije –Međunarodno studentsko izdanje, treće
izdanje, prevod, Daily Press, Podgorica, 2006.

10
 Tržišni zakon ponude i tražnje

Grafik 3. Ravnoteža na tržištu se nalazi u presjeku krivih ponude i tražnje

Prethodni grafik prikazuje ravnotežu na tržištu. Tržišna ravnotežna cijena i ravnotežna

količina se nalaze u presjeku krivih ponude i tražnje. Po cijeni od 3 evra, u tački ravnoteže E,
preduzeća su voljna da ponude upravo ono što potrošači traže. Kada je cijena preniska,
recimo 2 evra, tražena količina premašuje ponuđenu količinu, pa se javljaju oskudice, cijena
rastei teži ravnotežnoj. Kada je cijena previsoka, recimo 5 evra, ponuđena količina
premašuje tražnju i pojavljuje se višak, cijena opada i teži ravnotežnoj.

Postoji višak proizvoda. Višak je situacija u kojoj je ponuđena količina veća od

tražene količine. Višak se naziva situacijom prekomjerne ponude. Kada postoji višak nekog
proizvoda na tržištu prodavci tog proizvoda imaju velike količine tog proizvoda koji bi željeli
da prodaju, a ne mogu. Oni reaguju na višak tako što smanjuju cijene. Pad cijena, sa druge
strane, povećava traženu količinu i smanjuje ponuđenu količinu. Cijene i dalje padaju sve dok
tržište ne dostigne ravnotežu.
Postoji manjak proizvoda. Manjak je situacija u kojoj je tražena količina veća od
ponuđene količine. Manjak se ponekad naziva situacijom prekomjerne tražnje. Kada se
manjak desi na tržištu nekog proizvoda, kupci moraju da čekaju u dugačkim redovima da bi
dobili šansu da kupe jedan od tih proizvoda. Kada je previše kupaca koji žele da kupe
premalo proizvoda, prodavci mogu da reaguju na manjak tako što će povećati cijene, a da pri
tom ne smanje prodaju. Kako cijena raste, tražena količina opada, ponuđena količina opada, a
tržište se opet pomjera ka ravnoteži.

11
 Tržišni zakon ponude i tražnje

Na sledečim graficima prikazane su promjene tržišne ravnoteže.

Cena
Cena
D' S S S'
D D

P3 E2 P1 E1
P1 E1 P3 E2

S
S D' S' D
D

Q1 Q3 Količina Q1 Q3 Količina

Grafik 4. Nova ravnoteža nakon Grafik 5. Nova ravnoteža nakon pomeranja

pomeranja krive tražnje krive ponude

Kada se kriva tražnje pomjera udesno, sa Kada se kriva ponude pomjeri udesno, sa
D,D na D',D', tržište se uravnotežuje pri S,S na S',S', tržište se uravnotežuje, uz nižu
višoj cijeni (P3) i većoj količini (Q3).Rastu i cijenu (P3) i veću količinu (Q3). Ravnotežna
ravnotežna cijena i ravnotežna količina. cijena pada a ravnotežna količina raste.

Aktivnosti mnogih kupaca i prodavaca automatski pomjeraju tržišnu cijenu ka

ravnotežnoj cijeni. Kada tržište dostigne ravnotežu, svi kupci i prodavci su zadovoljni i ne
postoji pritisak na cijenu da raste ili da se smanjuje. Brzina dostizanja ravnoteže razlikuje se
od tržišta do tržišta, u zavisnosti od brzine s kojom se prilagođavaju cijene. Na većini
slobodnih tržišta, viškovi i manjkovi su samo privremeni, jer se cijene na kraju pomjeraju ka
svojim ravnotežnim nivoima. Ova pojava je toliko sveprisutna da se zove zakon ponude i
tražnje. Zakon ponude i tražnje je tvrdnja da se cijena svakog proizvoda prilagođava kako bi
ponuđenu i traženu količinu tog proizvoda doveli u ravnotežu.
Ravnotežna cijena i količina zavisi od položaja krivih ponude i tražnje. Kada neki
događaj pomjeri jednu od ovih kriva, ravnoteža na tržištu se mijenja. Analiza neke takve
promjene naziva se komparativna statika, jer podrazumijeva poređenje dvije situacije koje se
ne mijenjaju – prvobitnu i novu ravnotežu.
Kada analiziramo kako neki događaj utiče na tržište to činimo u tri faze. Prvo,
utvrđujemo da li taj događaj pomjera krivu ponude, krivu tražnje, ili, u nekim slučajevima,
obje krive. Drugo, utvrđujemo da li se ta kriva pomjera udesno ili ulijevo. Treće, uz pomoć
dijagrama ponude i tražnje upoređujemo prvobitnu i novu ravnotežu, što nam pokazuje kako
to pomjeranje utiče na ravnotežnu cijenu i količinu.

12
 Tržišni zakon ponude i tražnje

ZAKLJUČAK

Ponuda i tražnja su sile koje omogućavaju funkcionisanje tržišnih ekonomija. One

određuju količinu svakog proizvoda koji se proizvodi i cijenu po kojoj se prodaje.
Faktori tražnje zavise od tržišne cijene. Visoka ili niska cijena utiče na to da li će
tražnja biti manja ili veća. Cijena nije jedini faktor koji utiče na to da li će proizvod biti
kupljen ili ne. Teorija tražnje je osnova uspješnog poslovanja. Cilj teorije tražnje je da
identifikuje i analizira faktore koji utiču na tražnju potrošača. Osnovni faktori koji utiču na
tražnju su: preferencije potrošača, kupovna moć potrošača, povjerenje potrošača u
budućnosti i cijene drugih proizvoda i usluga.
Zakon ponude i tražnje je ekonomski model određivanja cijene na tržištu. Zaključak
modela je da će u tržišnoj ekonomiji jedinična cijena za određeni proizvod varirati dok se ne
smiri u tački gdje će količina koju zahtijevaju kupci biti jednaka količina isporučenoj od
strane proizvođača što rezultuje tržišnom ravnotežom cijene i količine.
Četiri osnovne zakonitosti ponude i tražnje su:
1. Ako tražnja raste a opskrba ostaje nepromijenjena, to vodi do više ravnoteže
cijena i količina (više cijene robe).
2. Ako se tražnja smanjuje a opskrba ostaje nepromijenjena, to vodi do niže
ravnoteže cijena i količina (niže cijene robe).
3. Ako ponuda raste a tražnja ostaje nepromijenjena, to vodi do niže ravnoteže
cijena i količina (niže cijene robe).
4. Ako ponuda pada a tražnje ostaje nepromijenjena, to vodi do više ravnoteže
cijena i količina (više cijene robe).
Ravnoteža ponude i tražnje na konkurentnom tržištu ostvaruje se pri cijeni pri kojoj se
izjednačavaju snage ponude i tražnje. Ravnotežna cijena je ona cijena pri kojoj je tražena
količina proizvoda upravo jednaka ponuđenoj količini. Pri cijeni iznad ravnoteže proizvođaci
žele ponuditi više nego što potrošači žele kupiti. To dovodi do viškova proizvoda i vrši
pritisak na cijene ka „dolje“. U drugom slučaju suviše niska cijena dovodi do manjka i tjera
cijene ka „gore“ , u ravnotežu.
Uzimajući u obzir navedeno, nameće se zaključak da ravnoteža ponude i tražnje
predstavlja određeno stanje kojem teži svako tržište, ali u praksi je to teško izvodljivo zbog
uticaja gore opisanih faktora.

13
 Tržišni zakon ponude i tražnje

LITERATURA

1) Kragulj, D., “Ekonomija”, FON, Beograd, 2003.

2) Gregori Mankju (Harvard univerzitet): Principiu makroekonomije, Međunarodno
studentsko izdanje, treće izdanje, prevod, Daily Press, Podgorica, 2006
3) Jednak J., Tomić, R., “ Osnovi ekonomije”, Novi Sad, 2011.
4) Sekulović, M., Kitanović, D., Cvetković, S., “Makroekonomija”, Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1997.
5) Veselinović P., “Ekonomija”, Beograd 2009.

14