Professional Documents
Culture Documents
Sinteza Bjelančevina
Sinteza Bjelančevina
Ponekad se
isti termin upotrebljava i kada se govori o translaciji, ali je praksa njegova upotreba
podrazumijeva sveukupni proces stvaranja proteina, koji počinje transkripcijom, a završava se
translacijom. Sinteza proteina je općenito ista kod prokariota i eukariota, tj. među njima, u tom
pogledu nema suštinskih razlika.[1][2][3][4][5]
Sadržaj
1Transkripcija
2Translacija
3Također pogledajte
4Reference
5Vanjski linkovi
Transkripcija[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Transkripcija
U procesu prepisivanja genetičke informacije (transkripcije)kao matrica služi samo jedan od dva
polulanca koji čine molekuluDNK. Taj lanac ustvari služi kao kalup za sintezu komplementarnog
lanca nukleotida u primarnom prepisu. Transkripcija počinje fazom koja se označava
kao inicijacija. Enzim RNK polimeraza se veže na određenoj sekvenci DNK molekule, koja služi
kao startna pozicija za transkripciju. Segment za koji se veže RNK polimeraza se
naziva promotor.
Prilikom vezanja enzima na promotor, razdvajaju se dva spiralno
uvijena polinukleotidna polulanca DNK molekule.Nakon toga slijedi faza
zvana elongacija (=izduživanje). Enzim RNK polimeraza se kreće duž polulanca DNK koji se
prepisuje kao kalup, pri čemu se sintetizira ribonukleotidni polimer.
Kada RNK polimeraza dospije do faze zvane terminacija, neophodne su modifikacije
novonastalog lanca. Dodavanjem 'kape'na 5' kraj lanca iRNK, molekula se štiti od degradacije.
Polinukleotidni lanac koji se sastoji od baza adenina, poli-A rep, se nadograđuje na 3'kraj
novonastalog lanca, što ga stabilizira.
Translacija[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Translacija
Tokom translacije, informacijska RNK (iRNK) se, sa jezika nukleotida, prevodi na novi
'jezik' aminokiselina, što omogućava sintezu polipeptidnog lanca nastajućeg proteina. Ovo
'prevođenje' genetičkog koda se odvija u ćelijskim organelama ribosomima.
U ribosome pristižu specijalne molekule RNK zvane transportna RNK, koji se vežu na
odgovarajuće pozicije molekule iRNK, koje na svom kraju nose 'porukčenu' aminokiselinu.
Precizno pozicioniranje sveke molekule transportne RNK na informacijsku RNK je moguće
prisustvom antikodona koji je neodvojivi dio t-RNK. Tako određena t-RNK, za koju je hemijski
vezana odgovarajuća aminokiselina prolazi kroz ribosom i dodaje aminokiselinu rastućem
novonastalom polipeptidu.