Bakterijske bolesti kod životinja

Salmonella
Kod ljudi urokuju oboljenja poznata kao salmoneloze.Od životinja
inficiraju krave, kokoške, ptice, glodare, a sa njih ili njihovih produkata
infekcija se prenosi i na osjetljive osobe (zoonoze).
Salminella typhi i S. paratyphi isključivo inficiraju čovjeka,tako da je
čovjek njihov jedini poznat rezervoar infekcije za osjetljive osobe.
Sve vrste salmonela mogu da uzrokuju tri obliku oboljenja :
 Salmonelozni gastroenteritis (proliv, abdominalna
bol,temperatura,povraćanje)
 Enteralnu groznicu (uključuje trbušni tifus i paratifus) i
 Septikemiju (sa mogućom infekcijom različitih organa-osteomijelitis,
meningitis, apscesi, itd.)

Kliconoštvo se razvija kod osoba kod kojih je oboljenje u toku ili

završeno, a izlučivanje određenih tipova salmonela traje u kraćem,
dužem i doživotnom periodu.Doživotno kliconoštvo se javlja u 3%
slučajeva infekcije sa S.typhi, kod ostalih tipova od 0,5-1%
.
U terapiji ovih oboljenja koriste se antibiotici širokog spektra
djelovanja.Sa oprezom ili pažnjom kod tifusa i paratifusa primjenjuje se
hloramfenikol, ampicilin, trimetoprim sulfametoksazol i cefalosporini.
Izvor infekcije su čovjek i životinje.Na čovjeka se prenose
kontaminiranim mlijekom i mliječnim prerađevinama, mesom, jajima,
školjkama ili drugim kontaminiranim živežnim namirnicama, vodom, ali i
kontaminiranim rukama, odnosno posredstvom muha, kontaminiranih
ovim bakterijama.Najznačajniji izvor infekcije su kliconoše

Prevencija podrazumijeva higijenski nadzor nad otpadnim materijama,

kontrolu vode za piće, široki opći sanitarni nadzor, kontrolu kliconoša i
ličnu higijenu.Za specifičnu prevenciju trbušnog tifusa i paratifusa na
raspolaganju je vakcina spravljena od živih ili mrtvih tipova uzročnika
ovih oboljenja.
Salmonele su Gram-negativni, asporogeni štapići dužine 2 do 3
mikrometra.Svi tipovi ne posjeduju kapsulu, ali posjeduju peritrihijalne
flagele (postoje izuzeci) i fimbrije.
 Q groznica
Q groznica je zarazna bolest koja je uzrokovana bakterijom coxiella burmetii i javlja
se uz simptome koji su slični gripu.

Ova bolest se na ljude prenosi sa životinja i to najčešće sa koza, ovaca i goveda.

Bakterije dospevaju u ljudski organizam udisanjem čestica prašine. Tako u rizičnu
grupu spadaju  one osobe koje se bave veterinom i poljoprivredom, kao i one koje
rade istraživanja i eksperimente sa životinjama, ili žive pored farme.

Bakterija coxiella burmetii, osim navedenih životinja, može da zarazi i kućne

ljubimce kao što su mačke, zečevi ili psi.

Životinje prenose bakterije kroz urin, mleko i amnionske tečnosti. Kada se navedene
supstance osuše, bakterije u njima počinju kroz prašinu da putuju po vazduhu i tako
završe u plućima čoveka.

Najčešći simptomi ove bolesti su visoka temperatura, jaka glavobolja, umor, kašalj,
mučnina, dijareja i osetljivost na svetlo.

Blaži slučajevi ove bolesti mogu lako da se izleče antibioticima, a kod težih slučajeva,
lečenje može da potraje i do 18 meseci.

Coxiella burnetii obvezni je unutarstanični bakterijski patogen i uzročnik je Q

groznice. Rod Coxiella morfološki je sličan rikeciji, ali s različitim genetskim i
fiziološkim razlikama. C. burnetii je mala na Gram negativna kokobacilarna bakterija
koja je vrlo otporna na stres u okolišu kao što su visoka temperatura, osmotski tlak i
ultraljubičasto svjetlo. Te se karakteristike pripisuju varijanti oblika malih stanica
koje su dio dvofaznog razvojnog ciklusa, uključujući metabolički i replikativno
aktivniji oblik varijante velikih stanica.Može preživjeti standardna sredstva za
dezinfekciju i otporan je na mnoge druge promjene u okolišu poput onih
predstavljenih u fagolizomu.

ID50 (doza potrebna za infekciju 50% pokusnih ispitanika) jedna je inhalacijom; tj.
Udisanje jednog organizma donijet će bolest u 50% populacije. Ovo je izuzetno niska
zarazna doza (potrebno je samo 1-10 organizama), što čini C. burnetii jednim od
najzaraznijih poznatih organizama. [6] [7] Bolest se javlja u dvije faze: akutnoj fazi
koja se javlja s glavoboljom, hladnoćom i respiratornim simptomima te podmuklom
kroničnom stadiju.

Iako se većina infekcija spontano uklanja, čini se da liječenje tetraciklinom ili

doksiciklinom smanjuje simptomatsko trajanje i smanjuje vjerojatnost kronične
infekcije. Kombinacija eritromicina i rifampina vrlo je učinkovita u liječenju bolesti, a
cijepljenje Q-VAX cjepivom (CSL) učinkovito je za prevenciju. [Citat je potreban]

Bakterije koriste sustav sekrecije tipa IVB poznat kao Icm / Dot (unutarstanično
umnožavanje / defekt u genima za trgovinu organelama) za ubrizgavanje preko 100
efektorskih proteina u domaćina. Ovi efektori povećavaju sposobnost bakterija da
prežive i rastu unutar stanice domaćina moduliranjem mnogih staničnih puteva
domaćina, uključujući blokiranje stanične smrti, inhibiciju imunoloških reakcija i
promjenu trgovine mjehurićima. [8] [9] [10] U Legionella pneumophila, koja koristi
isti sustav izlučivanja, a također ubrizgava efektore, opstanak je poboljšan jer ti
proteini ometaju fuziju vakuole koja sadrži bakterije s endosomima razgradnje
domaćina.

Paratuberkuloza
Paratuberkuloza je hronična neizlječiva zarazna bolest bakterijske etiologije
(Mycobacterium paratuberculosis sp. avium), a od ove bolesti naj- 25 25 “Zarazne
bolesti goveda ovaca, koza, svinja i konja uz terapiju, preventivu i osnove ishrane “
češće obole goveda i ovce u intenzivnim uzgojima. Uzročnik se izlučuje putem balege
koja može da zagadi hranu i vodu. Posebnu opasnost u širenju bolesti predstavljaju
životinje bez simptoma tokom duge inkubacije. Za mladu telad najvažniji izvor
infekcije je mlijeko. Inkubacija je jako duga i procjenjuje se da traje duže od dvije
godine. Na ovu bolest su posebno osjetljive životinje u dobi od 2 do 6 godina. Glavni
znak bolesti je mršavost i otok u međuviličnom prostoru koji oblikom podsjeća na
vinsku bocu i nestaje sa pojavom proljeva. Uz smanjenje mlijeka prisutna je i jaka
žeđ, iako životinja ima očuvan apetit. Zbog proljeva životinja postaje jako iscrpljena, a
kod ovaca se zapaža i opadanje vune. Vrlo često se zapazi i teško disanje, a u pravilu
prognoza je nepovoljna i bolest završava uginućem. Nema liječenja, a u preventivne
svrhe se preporučuje neškodljivo uklanjanjati klinički manifestne i serološki pozitivne
životinje. Od drugih mjera preporučuje se čišćenje i dezinfekcija objekata te odmor
pašnjaka najmanje sedam mjeseci.

MAP uzrokuje Johneovu bolest kod goveda i ostalih preživača. Dugo se sumnjalo da
je uzročnik Crohnove bolesti kod ljudi, [4] [5], ali studije nisu mogle pokazati
određenu povezanost. [6]

Nedavne studije pokazale su da MAP prisutan u mlijeku može preživjeti pasterizaciju,

što je potaklo zabrinutost za ljudsko zdravlje zbog raširene prirode MAP-a u
modernim mliječnim stadima. Preživljavanje MAP-a tijekom pasterizacije ovisi o
D72C-vrijednosti prisutnih sojeva i njihovoj koncentraciji u mlijeku. [7] Otporan je na
toplinu i sposoban je zaptivati se unutar bijelih krvnih stanica, što može pridonijeti
njegovoj postojanosti u mlijeku. Također je zabilježeno da je preživio kloriranje u
općinskim vodosnabdijevanjima.

MAP je organizam koji sporo raste i teško ga je uzgajati. Kultura bakterija smatrana je
zlatnim standardima za otkrivanje MAP-a. Otkrivanje je vrlo ograničeno u svježim
tkivima, hrani i vodi. Nedavno su John Aitken i Otakaro Pathways otkrili metodu
uzgoja MAP-a iz ljudske krvi. Testiranje je u toku. Profesor John Hermon-Taylor s
Kings College u Londonu razvija novo anti-MAP cjepivo vektorskog tipa za koje tvrdi
da je i ljekovito i preventivno. Pokusi s fazom 1 na ljudima započeli su u siječnju
2017. godine i uspješno su završeni u rujnu 2019. Također razvija prateći MAP test
krvi.

Nije osjetljiv na antituberkulozne lijekove (koji općenito mogu ubiti Mycobacterium

tuberculosis). MAP je osjetljiv na antibiotike koji se koriste za liječenje bolesti
Mycobacterium avium, poput rifabutina i klaritromicina, međutim sposobnost tih
antibiotika da iskorijene MAP infekciju in vivo nije utvrđena.

Crohnova bolest
MAP je prepoznat kao mikobakterijski patogen s više domaćina s dokazanom
specifičnom sposobnošću pokretanja i održavanja sistemske infekcije i kronične
upale crijeva niza histopatoloških tipova kod mnogih životinjskih vrsta, uključujući i
primate. [8]

MAP je pronađen u većem broju u crijevima bolesnika s Crohnovom bolešću [9] i u

značajnoj količini bolesnika s sindromom iritabilnog crijeva [10] u usporedbi s onima
koji pate od ulceroznog kolitisa ili na neki drugi način zdrave kontrole. Jedno
istraživanje zaključilo je da MAP "može djelovati kao uzročnik, imati ulogu u
kontekstu sekundarne infekcije, koja može pogoršati bolest ili predstavljati
nepatogenu kolonizaciju." [6]

Listerioza

Listerioza je zarazna bolest brojnih vrsta životinja i čovjeka. Uzročnik je bakterija

vrste Listeria monocytogenes. Od ove bolesti prije svega od preživara najčešće obole
ovce, a od drugih životinjskih vrsta konji i svinje. Nastanku bolesti pogoduje loša
ishrana, prenatrpavanje, visok graviditet i porođaj, a odavno je poznato da je
najvažniji rizični faktor ishrana silažom. Naime, uzročnik ove zarazne bolesti se
razmnožava u silaži čiji pH ide prema alkalnom statusu. Epidemijsku formu bolesti
mogu usloviti kliconoše i ptice te insekti koji sišu krv. Oboljele ovce se najprije
izdvajaju iz stada, pogrbljene su i lako padaju. Neke su pospane, drže glavu prema
trbuhu, kreću se ukrug i uginu za nekoliko dana. Slično je i kod koza. Pobačaji kod
ovaca i koza su česti, kod svinja rijetki, a kod goveda sporadično. Oboljela goveda
usporeno žvaću, kreću se ukrug, i to na onu stranu na koju je glava zaokrenuta, često
padaju, leže, ne mogu da ustanu ali pokreću nogama. Bolest obično traje do dvije
sedmice i završava uginućem. U stadu može pobaciti i do 50% plodkinja. Uzročnik je
osjetljiv na antibiotike ali neki ih preporučuju i u preventivne svrhe kod intenzivno
držanih životinja. Preporučuje se postepeni prelaz na silažu a ako se pokaže da je ona
izvor infekcije onda je treba smanjiti ili prestati davati. Od ove infekcije mogu se
zaraziti i ljudi ukoliko konzumiraju sirovo mlijeko ovaca i koza koje se hrane silažom,
a veterinari tokom pomaganja ovcama ili kozama pri porođaju ili pobačaju. Infekcija
kod ljudi se manifestuje upalom kože i upalom na očima.

Listeria monocytogenes vrsta je patogenih bakterija koja uzrokuje infekciju

listeriozom. To je fakultativna anaerobna bakterija koja može preživjeti u prisutnosti
ili odsutnosti kisika. Može rasti i razmnožavati se u stanicama domaćina i jedan je od
naj virulentnijih patogena koji se prenose hranom: 20 do 30% infekcija hranom
prenesene listeriozom kod visoko rizičnih osoba može biti kobno. [1] [2] Odgovorna
za približno 1.600 bolesti i 260 smrtnih slučajeva u Sjedinjenim Državama godišnje,
listerioza zauzima treće mjesto u ukupnom broju smrtnih slučajeva među
bakterijskim patogenima koji se prenose hranom, a stope smrtnosti premašuju čak i
Salmonellu spp. i Clostridium botulinum. U Europskoj uniji listerioza slijedi uzlazni
trend koji je započeo 2008. godine, uzrokujući 2161 potvrđen slučaj i 210 prijavljenih
smrtnih slučajeva u 2014. godini, 16% više nego 2013. Stope smrtnosti od listerioze
također su veće u EU nego kod ostalih patogena koji se prenose hranom. [3 ] [4]

Listeria monocytogenes je gram-pozitivna bakterija, u odjelu Firmicutes, nazvanom

po Josephu Listeru. Njegova sposobnost rasta na temperaturama od samo 0 ° C
omogućuje umnožavanje na tipičnim temperaturama hlađenja, uvelike povećavajući
njegovu sposobnost izbjegavanja kontrole u ljudskim namirnicama. Pomičan kroz
bičeve na 30 ° C i niže, ali obično ne na 37 ° C, [5] L. monocytogenes se umjesto toga
može kretati unutar eukariotskih stanica eksplozivnom polimerizacijom aktinskih niti
(poznatih kao repovi kometa ili aktinske rakete).

Studije sugeriraju da do 10% ljudskih probavnih putova može biti kolonizirano L.

monocytogenes. [1] Unatoč tome, veterinari češće prepoznaju kliničke bolesti
uzrokovane L. monocytogenes, posebno kao meningoencefalitis u preživača. Vidi:
listerioza kod životinja.

Zbog učestale patogenosti, koja uzrokuje meningitis u novorođenčadi (stečen

transvaginalno), trudnicama se često savjetuje da ne jedu mekane sireve kao što su
Brie, Camembert, feta i queso blanco freska, koji mogu biti kontaminirani i
omogućuju rast L. monocytogenes . [6] Treći je najčešći uzrok meningitisa u
novorođenčadi. Listeria monocytogenes može zaraziti mozak, membrane
kralježnične moždine i / ili krvotok domaćina [7] gutanjem kontaminirane hrane kao
što je nepasterizirana mliječna ili sirova hrana

Bruceloza
Bruceloza je često hronična zarazna bolest uzrokovana bakterijama iz roda Brucella
(fam. Brucellaceae) od koje oboljevaju ovce, koze, goveda, svinje, psi i ljudi.
Pojavljuje se bez obzira na dob, ali se najduže održi kod spolno zrelih životinja.
Uzročnik ulazi u organizam domaćina preko usta hranom ili vodom, zatim preko
kože, vimena, očnih sluznica i prilikom pripusta. Značajan prenos se ostvari i na
kontaminiranim pašnjacima ili vodom kontaminiranom plodnim ovojnicama
zaraženih životinja. Mlade životinje se zaraze uzimanjem mlijeka zaraženih majki. Kod
ovaca i koza najvažniji simptom bolesti je pobačaj pred kraj bređosti, a procenat
pobačaja varira od 50 do 90%. Bolest mogu pratiti i upale vimena, šepanje i otok
zglobova. U muških životinja pojavi se obično jednostrani orhitis (otok testisa). Kod
svinja simptomi su ovisni o lokalizaciji procesa. Prvi značajni simptom su pobačaji koji
se javljaju u prvoj polovini bređosti, rijetko kasnije. Ako se pobačaj desi u prvim
sedmicama bređosti, onda ostane neprimjećen jer krmače često pojedu plod zajedno
sa ovojnicama. Kod muških životinja upala testisa, nekad kod većeg broja
priplodnjaka. Kod nekih svinja zapažaju se smetnje u kretanju zbog upalnih promjena
na zglobovima. Kod goveda inkubacija je kraća ukoliko je bređost starija. Pobačaj
nakon petog mjeseca često je prvi znak bolesti. Uobičajno je zaostajanje posteljice i
upale maternice iza pobačaja. Konji oboljeli od bruceloze su potišteni i imaju lokalne
simptome koji se očituju upalama u području zatiljne i grebenske kvrge koje se
ponekad ognoje. Bruceloza životinja se ne liječi. Preventiva bruceloze životinja
temelji se na otkrivanju i uklanjanju zaraženih životinja. Zdrava stada mogu se
sačuvati od ove bolesti tako što se popunjavanje uzgoja vrši vlastitim podmlatkom.
Kod svakog pobačaja i zaostajanja posteljice u inače zdravom stadu treba posumnjati
na brucelozu. Pobačeni plod i ovojnice treba neškodljivo uklanjati a cijeli prostor
dezinfi- 2020 “Zarazne bolesti goveda ovaca, koza, svinja i konja uz terapiju,
preventivu i osnove ishrane “ cirati. U vrijeme jagnjenja odnosno poroda treba
životinjama obezbijediti čist dezinficiran prostor, a najbolje svaki put mijenjati mjesto
porodilištu.

Brucella je rod po Gramu negativnih bakterija, [3] [4] nazvan po Davidu Bruceu
(1855–1931). Mali su (0,5 do 0,7 do 0,6 do 1,5 µm), nekapsulirani, nepokretni, [5]
fakultativno unutarćelijski kokobacili.

Brucella spp. uzrok su bruceloze, koja je zoonoza koja se prenosi gutanjem

kontaminirane hrane (poput nepasteriziranih mliječnih proizvoda), izravnim
kontaktom sa zaraženom životinjom ili udisanjem aerosola. Prijenos s čovjeka na
čovjeka, na primjer spolnim odnosom ili s majke na dijete, izuzetno je rijedak, ali
moguć. [6] Minimalna zarazna izloženost je između 10 i 100 organizama.

Različite vrste Brucella genetski su vrlo slične, iako svaka ima malo različitu
specifičnost domaćina. Stoga Nacionalno središte za biotehnološku informacijsku
taksonomiju uključuje većinu vrsta Brucella pod B. melitensis.

Mnoga imena bruceloze uključuju (ljudska bolest / bolest životinja):

Malteška groznica / Bangova bolest

Valovita groznica / enzootski pobačaj
Mediteranska groznica / epizootski pobačaj
Kamena groznica Gibraltara / slinjanje teladi
Gastrična groznica / ovni epididimitis
Zarazni pobačaj / spontani pobačaj