Fragmenti BR - VI

FRAGMENTI
frag menti
ISSN 1334-9678
VI Br. VI Zagreb, prosinac 2018

FRAGMENTI
Karta lokaliteta
IMPRESSUM f
FRAGMENTI
Časopis studenata Odsjeka za arheologiju
Broj 6.
Zagreb, prosinac 2018.
ISSN 1334-9678 (TISAK)

ISSN 2584-7147 (ONLINE)
Nakladnik: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Uredništvo: Mia Marijan, Gabrijela Perhaj
Recenzenti: dr. sc. Ina Miloglav, dr. sc. Dino Demicheli,
dr. sc. Domagoj Tončinić, dr. sc. Andreja Kudelić,
dr. sc. Krunoslav Zubčić
Lektura: Katarina Kovačićek (hrvatski jezik)
Filip Medar (engleski jezik)
Dizajn i prijelom:
i tisak:
Naslovnica: Ulomci keramičkih posuda s lokaliteta Kalnik-Igrišće
(fotograﬁja objavljena ljubaznošću Institita za
Arheologiju: voditelj istraživanja dr. sc. Snježana Karavanić)
Izdavanje ﬁnancijski podupire Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

i Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu.
II
Ime i prezime autora
SADRŽAJ
Mia Marijan i Gabrijela Perhaj
Uvodna riječ V
TERENSKA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

Katarina Šprem
Terenski pregled okolice Starog grada Vinice i sjeverne Ivanščice IX
Ivana Polančec
Druga kampanja terenskog pregleda općine Đelekovec XXIII
Domagoj Bužanić, Blaž Glavinić, Karla Ivak, Jelena Šekrst, Ivan Vidović
Mapiranje arheološkog lokaliteta Velić u kontekstu povijesnih cestovnih
komunikacija XXXIII
EKSPERIMENTALNA ARHEOLOGIJA
Slavica Bošnjak
Zanat i umjetnost vatre i zemlje: Rekonstrukcija života vučedolske
kulture metodama eksperimentalne arheologije XLIX
PODVODNA ARHREOLOGIJA
Robert Kordić
Rimskodobni brodolom iz 1. stoljeća na Grebenima kod otoka Silbe LXVII
FRAGMENTI IZ ARHEOLOGIJE
Petar Grubišić
Uloga spolija na kasnoantičkim građevinama XCI
Ivana Marinović
Prilog proučavanju tropeja kao elemenata kulture sjećanja
u antičkome Rimu CV
PRIKAZI
Julija Kramberger
Prikaz Drugog međunarodnog skupa studenata poslijediplomskih
studija arheologije “2nd International Doctoral Student Conference
on Archaeology” (IDSCA) CXIX
Izabela Andrašić, Dalibor Branković, Mia Marijan, Petra Lacković,
Valentina Lončarić, Franka Ovčarić, Gabrijela Perhaj
Prikaz radionice Prapovijesno lončarstvo: interdisciplinarnost
i eksperiment CXXV
POPIS SURADNIKA CXXXIII
III
Karta lokaliteta
IV
Ime i prezime autora
UVODNA RIJEČ
N
akon što je 2017. godine obnovljen, časopis Fragmenti dobiva još
jedan nastavak. Ovogodišnji broj časopisa donosi niz radova koji
se tematski protežu od rezultata studentskih projekata u obliku
terenskih pregleda i eksperimentalne arheologije pa do preglednih radova i
prikaza. Kao i u prošlom broju, radovi su podijeljeni u nekoliko kategori-
ja: terenska arheološka istraživanja, eksperimentalna arheologija, podvodna
arheologija, fragmenti iz arheologije te prikazi. U ovome su broju uvedene
dvije nove kategorije, eksperimentalna i podvodna arheologija, a uvršteni su
i prikazi studentskih konferencija i radionica. Upravo su to kategorije za koje
se nadamo da će u budućim brojevima biti predstavljene većim brojem radova
i proširiti svoju domenu. Nadamo se i da će naši čitatelji biti inspirirani pred-
stavljenim studentskim projektima i aktivnostima te se uključiti u postojeće
projekte, pokrenuti nove, a rezultate i objaviti.
Fragmenti su plod rada studenata Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakul-
teta u Zagrebu, a realizirani su u suradnji s profesorima, kao i studentima
drugih disciplina. Tako studenti kroatistike i anglistike pomažu lektorira-
njem radova pa bismo ovim putem zahvalile Katarini Kovačićek i Filipu Me-
daru na njihovom trudu i suradnji. Nadalje, kvaliteta časopisa uvelike ovisi o
pomoći mentorice dr. sc. Ine Miloglav, koja je također i recenzentica, uz pro-
fesore i suradnike iz pojedinih arheoloških institucija: dr. sc. Dino Demicheli
(Odsjek za arhologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu), dr. sc. Andreja Kudelić
(Institut za arheologiju), dr. sc. Domagoj Tončinić (Odsjek za arhologiju, Fi-
lozofski fakultet u Zagrebu) i dr. sc. Krunoslav Zubčić (Odjel za podvodnu
arheologiju, Hrvatski restauratorski zavod). Naravno, časopisa ne bi bilo bez
autora radova pa im se ovim putem zahvaljujemo i nadamo nastavku surad-
nje, a voljele bismo pozvati i sve druge studente da objave svoje radove u idu-
ćem broju Fragmenata.
Uredništvo,
Mia Marijan i Gabrijela Perhaj
V
Karta lokaliteta
Kartu izradila Nina Marijan
VI
TERENSKA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
Terenski pregled okolice Starog grada Vinice i sjeverne Ivanščice
VIII
Katarina Šprem
Terenski pregled okolice Starog

grada Vinice i sjeverne Ivanščice
Katarina Šprem
U ožujku i travnju 2015. godine u sklopu studentskog projekta „Vinica - sustavno rekognos-
ciranje okolice srednjovjekovnog lokaliteta Stari Grad Vinica (područja pod nazivom Abra-
hamov breg i Malo Gradišče) i sjeverne Ivančice“ (skraćeno „VINICA“) proveden je terenski
pregled nekoliko područja u općinama Vinica i Cestica te nekoliko položaja na obroncima
Ivanščice na području grada Ivanca. Obišli su se i kamenolomi Belski dol i Sv. Ilija u kojima
su sakupljeni uzorci rožnjaka i kvarca. Svi položaji nalaze se u Varaždinskoj županiji, osim
Starog Golubovca koji je u Krapinsko-zagorskoj županiji. Nositelji projekta „VINICA“ su
studenti Odsjeka za arheologiju Katarina Šprem, Filip Franković, Tea Lokner i Fabijan
Novak pod mentorstvom prof. Rajne Šošić Klindžić, a kao volonteri sudjelovali su studenti
Neven Divjakinja, Mislav Fileš i Cristina Nica, studentica na ERASMUS razmjeni, te Si-
lvestar Šprem. Sakupljeni keramički nalazi s položaja u općinama Cestica i Vinica upućuju
na novi vijek, točnije 19. stoljeće (usmeno priopćenje Marija Šiša – Vivek). Sakupljeni uzorci
kvarca i rožnjaka s položaja Belski dol i Stari Golubovec ukazuju na prisutnost kamene
sirovine na tom području.
Ključne riječi: Vinica, Cestica, terenski pregled, kamenolom, rožnjak, kvarc
IX
UVOD
P
odručje općine Vinica smješteno je na graničnom području prema Sloveniji,
uz sjeveroistočne obronke Maceljske gore (slika 1). Područje je brežuljkasto,
ali pruža dobar pogled na dravsku nizinu. Iz smjera Ptuja vodila je ovuda
važna antička prometnica (Peškan i Pascuttini – Juraga 2011b: 111). To potvrđuje
i rimska ostava novca i srebrnog posuđa koja je pronađena uz samu prometnicu u
naselju Petrijanec kod Varaždina (Šiša – Vivek et al. 2005). U viničkome kraju po-
znat je Stari grad Vinica, utvrda koja se u povijesnim spisima prvi puta spominje u
14. stoljeću (Peškan i Pascuttini – Juraga 2011a: 284). No, uz Stari grad Vinicu, u
blizini leži jedan još poznatiji lokalitet – špilja Vindija u općini Donja Voća, koja
nam je pružila jedne od najvažnijih fosilnih nalaza kasnih neandertalaca (Kara-
vanić i Janković 2006, Janković et al. 2006, Karavanić 1993). Rekognosciranjem
Studentskog kluba arheologa ubicirana je i Šincekova špilja ili špilja Vinica koja se
može pronaći u registru arheoloških nalazišta sjeverozapadne Hrvatske (REGI-
STAR 1997). Istraživana je od strane Veterinarskog fakulteta, a iskopavanjima je
pronađena brončanodobna keramika te paleolitički nalazi koji pripadaju musterije-
nu. Šincekova je špilja zaštićeni arheološko-paleontološki spomenik kulture baštine
te uz špilju Vindiju i Veliku pećinu predstavlja još jedno nalazište paleolitičke staro-
sti na području Ravne gore (Špoljar 2011).
Slika 1: Položaj Abrahamovog brega u općini Vinica te Malog Gradišča u općini Cestica. Ista-
knut je i položaj Starog grada Vinica te Bele pećine. (izvor: arkod.hr; izradila: K. Šprem).
U viničkom je kraju važan i dvorac Opeka (Peškan i Pascuttini – Juraga 2011b).

Nalazi se unutar jednog od najznačajnijih arboretuma u Hrvatskoj. Izgrađen je u
17., a obnovljen u 18. stoljeću. U zidovima dvorca zbog oštećenja žbuke vidljive su
uzidane spolije od kojih se najviše ističe fragment antičke stele s natpisom (Peškan
i Pascuttini – Juraga 2011b: 113). Područje općina Vinica i Cestica bogato je rječi-
cama (Plitvica, Radovnik, Pošelitva) i raznim prirodnim izvorima vode; jedan vrlo
X
Katarina Šprem
poznat kod lokalnog stanovništva je takozvani Zmržjak. Bogatstvo vode zajedno

s toponimima poput gradišča, gradišta, crkvišta, crkvina i slično ukazuju na du-
gotrajnu naseljenost ovog područja. Upravo su to potvrdili nalazi lijepa pronađeni
ispod Miklove kapele koja leži na umjetno napravljenom brežuljku kružnog oblika
na današnjem Malom Gradišču (Peškan i Pascuttini – Juraga 2011a: 284). Nalazi
lijepa ukazuju na prapovijesnu starost.
Selo Vinica nalazi se i na tajnim zemljovidima Hrvatske iz 18. i 19. stoljeća (Valen-
tić et al. 2006). Navodi se da se selo nalazi udaljeno pola sata od Vratna, isto toliko
od Ladanja te nepunih sat vremena od Zelendvora, dok ga sat i četvrt dijeli od Nove
Vesi (Valentić et al. 2006: 130). Zabilježen je položaj Starog grada Vinice, dvorca
Opeke te položaji dva neimenovana dvorca slična Opeki, dok se položaji koji su
obiđeni tijekom ovog studentskog projekta na zemljovidima pokazuju kao šumoviti
s tek nekoliko raštrkanih kuća (Valentić et al. 2006, karta sekcije 3).
Od 15. ožujka do 10. travnja 2015. godine u sklopu studentskog projekta „VINICA“
u četiri je pojedinačna navrata proveden terenski pregled područja pod nazivom
Abrahamov breg u općini Vinica te Malog Gradišča u općini Cestica kao i položaja
Stari Golubovec na obroncima Ivanščice (slika 2). U sklopu projekta obišli smo i
kamenolome u Belskom dolu kod Podruta te u Sv. Iliji i sakupili uzorke rožnjaka
i kvarca. Zbog lošeg vremena provođenje projekta premješteno je s jeseni 2014. go-
dine na proljeće 2015. godine. U projektu su, osim nositelja – voditeljice Katarina
Šprem, Filipa Frankovića, Teu Lokner i Fabijana Novaka, pod mentorstvom prof.
Rajne Šošić Klindžić, kao volonteri sudjelovali studenti Neven Divjakinja, Mislav
Fileš i Cristina Nica (studentica na ERASMUS razmjeni) te Silvestar Šprem1. Ovaj
projekt se geografski nadovezao na projekt rekognosciranja Ravne gore i okolnih
područja čiji su provoditelji bili članovi SKA – Studentskog kluba arheologa (Špo-
ljar 2011). Područje Malog Gradišča bilo je zanimljivo zbog samog toponima kao
i nalaza lijepa kod Miklove kapele, dok se na Abrahamovom bregu nalaze Bela
pećina i Šincekova špilja, a koje su već navedene u registru arheoloških nalazišta
sjeverozapadne Hrvatske (REGISTAR 1997). Tijekom terenskog pregleda htjelo
se utvrditi postoji li u daljoj okolici općina Vinica i Cestica izvor kamene sirovine
koja se koristila ne samo kroz prapovijest nego i u kasnijim razdobljima. Stoga smo
odlučili posjetiti lokalne kamenolome u Belskom dolu i Sv. Iliji. Položaj Stari Golu-
bovec u Krapinsko-zagorskoj županiji spominje se u geološkoj literaturi kao mjesto
naslaga rožnjaka (Halamić 1998) te je stoga također odabran za terenski pregled. U
kamenolomu Belski dol kod Podruta dugi se niz godina eksploatira kvalitetni va-
pnenac ili dolomitizirani vapnenac srednje trijaske starosti koji se uglavnom koristi
za izgradnju obaloutrvda i prometnica (Božić i Strelec 1993: 87).
1
Ovim putem im toplo zahvaljujemo na pruženoj pomoći.
XI
METODOLOGIJA
Korištena je metodologija za sustavni terenski pregled. To je arheološka metoda

kojom se dokumentira širi prostorni kontekst arheoloških nalaza pronađenih na
površini (Čučković 2012: 247) s bilježenjem položaja GPS uređajem. Prostorne ko-
ordinate dobivene pomoću totalne stanice ili nekog drugog GPS uređaja mogu se
koristiti u digitalnom obliku za izradu tlocrta i planova te analizu gustoće nalaza
pomoću kojih možemo dobiti podatke o potencijalnim lokalitetima. Gdje je to bilo
prostorno moguće, sudionici projekta bili su raspoređeni u razmaku od pet metara
sakupljajući ili brojeći površinske nalaze. Vremenski interval bio je tri minute. Na
taj način je definirana prostorna mreža unutar koje su kartirani svi primijećeni ar-
heološki ostaci (Bintliff 1997: 11).
Slika 2: GPS točke položaja obiđenih u studentskom projektu „VINICA“ (izradila: K. Šprem)
REZULTATI TERENSKOG PREGLEDA
Studentski projekt „VINICA“ započeo je 15. ožujka 2015. godine terenskim pre-
gledom katastarske čestice 2153 na položaju Abrahamov breg u općini Vinica. Te-
renskim pregledom nije pronađen niti jedan nalaz. Projekt je nastavljen 08. travnja
kada su obiđeni kamenolomi u Sv. Iliji (tzv. kamenolom A) te u Belskom dolu (ka-
menolom B; slika 3) prilikom čega su sakupljeni uzorci nepotpuno silicificiranog
rožnjaka (kamenolom A) te kvarca (kamenolom B; slike 4 i 14). Položaji su odabra-
ni za terenski pregled jer se u geološkoj literaturi spominju naslage rožnjaka (Ha-
lamić 1998). 09. travnja projekt je nastavljen na položaju Malo Gradišče u općini
Cestica. Terenskim je pregledom pregledano nekoliko izrigolanih poljskih puteva
(slika 5) kao i izrigolane njive (slika 6). Pronađeno je sto šezdeset komada keramike
i pet željeznih fragmenata te jedan novac.
XII
Katarina Šprem
Slika 3: Kamenolom u Belskom dolu (tzv. kamenolom B; izradila: K. Šprem)
Slika 4: Naslage kvarca u kamenolomu B (izradila: K. Šprem).
XIII
Tablica 1: Popis područja pregledanih u student-

skom projektu „VINICA“ zajedno s količinom pro-
nađenih fragmenata keramike.
položaj broj fragmenata keramike

njiva „A“ 50
njiva „B“ 5
njiva „C“ 11
njiva „D“ 10
njiva „E“ 19
puteljak „A“ 52
puteljak „B“ 2
puteljak „C“ 4
puteljak „D“ 3
puteljak „E“ 2
puteljak „F“ 0
puteljak „G“ 2
Ukupno 160
Slika 5: Položaj puteljaka pregledanih terenskim pregledom s upisanim GPS točkama (izra-
dila: K. Šprem).
XIV
Katarina Šprem
Slika 6: Položaj njiva A do E (gledano s lijeva na desno) s upisanim GPS točkama (izradila:
K. Šprem).
10. travnja obiđen je položaj Stari Golubovec. Obilaskom ovog položaja pronađena
je nodula ružičastog rožnjaka (slika 13) kao i velik komad vapnenačke stijene pro-
slojen rožnjakom (slika 7).
Slika 7: Komad vapnenačke stijene proslojen rožnjakom (izradila: K. Šprem).
XV
NALAZI MATERIJALNE KULTURE
Među fragmentima keramike prikupljenima na izrigolanim puteljcima na položaju

Malo Gradišče bilo je rubova i ručki posuda te velik broj glaziranih fragmenata s ti-
jela posude. Među nalazima s izrigolanih njiva (A do E) bilo je fragmenata glazirane
keramike i rubova, no ovdje je pronađeno i nekoliko fragmenata dna posuda, kao i
pet komada željeza. Pronađeni fragmenti keramike, kao i fragmenti željeza i novac,
upućuju na razdoblje novog vijeka, točnije 19. stoljeća (usmeno priopćenje Marija
Šiša – Vivek).
Slika 8: Nalazi glazirane keramike s položaja Malo Gradišče (izradila: K. Šprem).
Slika 9: Nalaz novca s njive A (izradila: K. Šprem).
XVI
Katarina Šprem
Slika 10: Fragmenti keramike s njive C; u donjem desnom uglu nalazi se dno posude (izradila:
K. Šprem).
Slika 11: Nalazi keramike s njive D (izradila: K. Šprem).
Slika 12: Nalazi keramike s njive E; u donjem desnom uglu je dno posude (izradila: K. Šprem)
XVII
Slika 13: Ružićasti rožnjak pronađen na položaju Stari Golubovec (izradila: K. Šprem).
Slika 14: Uzorak kvarca iz kamenoloma Belski dol (izradila: K. Šprem).
ZAKLJUČAK
Terenskim pregledom općina Vinica i Cestica pronađeno je sto šezdeset fragmenata

keramike novovjekovne starosti te pet komada željeza koji su vjerojatno potekli iz
20. stoljeća. S druge strane, nalaz spolije sazidane u dvorcu Opeka pokazuje nase-
ljenost ovog područja u antičko vrijeme. Također, nalazi iz Šincekove špilje koja je
bogata ne samo arheološkim, već i paleontološkim nalazima, kao i Vindija i Velika
pećina, pokazuju još veću starost i time daju daljnju motivaciju za terenskim pre-
gledima ovog kraja. Kamenolomi u Belskom dolu, Sv. Iliji i Starom Golubovcu pak
pokazuju prisutnost relativno kvalitetne kamene sirovine.
XVIII
Katarina Šprem
BIBLIOGRAFIJA
Bintliff 1997 Bintliff, John. „The Role of Science in Archaeological Re-

gional Surface Artefact Survey.“ Optical Technologies in the
Humanities: Selected Contributions to the International Con-
ference on New Technologies in the Humanities and Fourth In-
ternational Conference on Optics Within Life Sciences OWLS
IV, Münster, Germany, 9 – 13 July 1996., ur. D. Dirksen i G.
Von Bally, Berlin, 1997.
Božić i Strelec 1992 Božić, Branko i Strelec, Stjepan. „Istraživanje stijenskih
masiva za projektiranje miniranja u kamenolomima „Križ“
i „Belski dol“. Primjena plitke refrakcijske seizmike.“ Rudar-
sko-geološko-naftni zbornik, vol. 4, 1992, pp. 87–93.
Čučković 2012 Čučković, Zoran. „Metodologija sustavnog terenskog pre-
gleda: primjer istraživanja zapadne Bujštine (Istra).“ Opuscu-
la archaeologica, vol. 36, 2012, pp. 247–274.
Halamić 1998 Halamić, Josip. Litografska karakterizacija jurskih i krednih
sedimenata s ofiolitima Medvednice, Kalnika i Ivanščice. Za-
greb, doktorska disertacija, 1998.
Janković et al. 2006 Janković, Ivor; Karavanić, Ivor; Ahern, James C. M.; Brajko-
vić, Dejana; Mauch Lenardić, Jadranka i Smith, Fred. „Vin-
dija Cave and The Modern Human Peopling of Europe.“
Collegium Antropologicum, vol. 30, 2006, pp. 457–466.
Karavanić i Janković 2006 Karavanić, Ivor i Janković, Ivor. „Srednji i rani gornji paleolitik
u Hrvatskoj.“ Opuscula archaeologica, vol. 30, 2006, pp. 21–54.
Karavanić 1993 Karavanić, Ivor. „Gornjopaleolitičke kamene i koštane ru-
kotvorine iz špilje Vindije.“ Opuscula archaeologica, vol. 17,
1993, pp. 53–163.
Peškan i Pascuttini-Juraga Peškan, Ivana i Pascuttini – Juraga, Vesna. „Vinica i
2011a Pranger.“ Starohrvatska prosvjeta, III. serija – svezak 38,
2011, pp. 283–296.
Peškan i Pascuttini-Juraga Peškan, Ivana i Pascuttini – Juraga, Vesna. „Baština viničkog
2011b kraja kroz stoljeća.“ Peristil, vol. 54, 2011, pp. 111–118.
Šimek 1997 Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvat-
ske, Muzejsko društvo sjeverozapadne Hrvatske – sekcija arheo-
loga i preparatora, ur. M. Šimek, II. izdanje, Bjelovar, 1997.
Šiša – Vivek et al. 2005. Šiša – Vivek, Marija; Leleković, Tino i Kalafatić, Hrvoje.
„Ostava rimskog novca i srebrnog posuđa iz Petrijanca.”
Opuscula archaeologica, vol. 29, 2005, pp. 231–245.
Špoljar 2011 Špoljar, Davor. „Rezultati arheoloških rekognosciranja Rav-
ne gore i okolnih područja.“ Izdanja HAD-a, vol. 28, 2011,
pp. 31–45.
Valentić et al. 2006 Valentić, Mirko; Horbec, Ivana i Jukić, Ivana. „Hrvatska na taj-
nim zemljovidima 18. i 19. stoljeća“ 10: Varaždinska županija,
ur. M. Valentić. Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2006.
XIX
Field Survey of The Vicinity of Vinica Burg and Northern

Ivanščica
A systematic field survey of the municipalities of Vinica and Cestica, as well as of several quar-
ries on the slopes of the Ivanščica Mountain, was undertaken in April and May of 2015. These
municipalities are located on the western slopes of the Macelj Mountain, close to the Slovenian
border, in Varaždin County. The project was led by archaeology student Katarina Šprem,
alongside Filip Franković, Tea Lokner and Fabijan Novak, and was mentored by Assistant
Professor Rajna Šošić Klindžić from the Department of Archaeology at the Faculty of Human-
ities and Social Sciences in Zagreb. Several persons volunteered: students Neven Divjakinja,
Mislav Fileš and an ERASMUS exchange student from Romania, Cristina Nica, as well as
Silvestar Šprem, the brother of the student project leader. We visited the quarries in Belski Dol
and Sv. Ilija in Varaždin County, and the Stari Golubovec site in Krapina-Zagorje County,
and collected raw material samples of quartz and flint. The student team employed a field
survey methodology using GPS tracking. Where it was spatially possible, the participants stood
five meters apart and took three-minute intervals to collect the finds. Afterwards, the results
were documented and GPS points were taken. The pottery fragments found during the field
survey suggest the Late Modern Period (approximately 19th century; according to Marija Šiša
– Vivek, PhD). The raw material samples taken show the existence of quartz and flint in this
region of Croatia. Since the municipalities of Vinica and Cestica are located on the site of an
ancient Roman road to Ptuj, the Roman spolia with an inscription found in the walls of Opeka
Manor is certainly not the only Roman find to be preserved in this area. The hoard of Roman
coins and silver tableware found in the village of Petrijanec near Varaždin close to the ancient
roadway (Šiša-Vivek et al. 2005) demonstrates just that. On the other hand, Vincija Cave, as
well as Velika Pećina and Šincekova Špilja on the slopes of Macelj Mountain, show the presence
of a much earlier population inhabiting these regions.
Keywords: Vinica, Cestica, field survey, pottery, raw material
XX
Katarina Šprem
XXI
XXII
Ivana Polančec
Druga kampanja terenskog

pregleda općine Đelekovec
Ivana Polančec
2014. godine Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Institut za

arheologiju i Arheološki muzej u Zagrebu pokrenuli su višegodišnji zajednički projekt, niz
sustavih terenskih pregleda na području Gornje Podravine, na trasama oko mjesta Hlebine
(2014), Sigetec (2015) i Torčec (2017) što je ujedno i posljednja trasa koja će se istraživati u
sklopu ovoga projekta. Dvjema kampanjama studentskog projekta 2016. i 2017. godine obu-
hvaćen je i prostor općine Đelekovec. „Druga kampanja terenskog pregleda općine Đeleko-
vec“ nastavak je prošlogodišnjeg istraživanja na toj trasi i prati metodologiju gore navedenih
istraživanja. Cilj je projekta prikupiti podatke o distribuciji površinskoga arheološkog mate-
rijala na zadanom području u kojoj se očituje obrazac njegova korištenja kroz sva razdoblja
prošlosti. U ovom se članku ukratko prezentiraju rezultati projekta kao i rezultati kampanje
iz 2016. godine. Istražena su ukupno četiri položaja s ukupno 91 lokacijom, na sjeveroistoč-
nom dijelu trase, uz glavni tok rijeke Drave. S obzirom na blizinu rijeke, učestalo mijenja-
nje njena toka i količinu naplavnog materijala koji leži na starijim arheološkim slojevima,
ova je kampanja iznjedrila nešto recentniji materijal u usporedbi s onom godinu ranije.
Ključne riječi: Đelekovec, Drava, sustavni terenski pregled, Podravina, metodologija
XXIII
Druga kampanja terenskog pregleda općine Đelekovec
UVOD
„D
ruga kampanja terenskog pregleda općine Đelekovec“ nastavak je stu-
dentskog projekta (Polančec 2017) kojeg je 2016. godine pokrenula
grupa studenata Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveuči-
lišta u Zagrebu na području općine Đelekovec i grada Koprivnice. Projekt je i ove
godine vodila Ivana Polančec, a uz nju su sudjelovale Izabela Andrašić, Iva Levak
i Iva Mikačić, studentice arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dok su
mentorice projekta bile dr. sc. Ina Miloglav, doc. na Odsjeku za arheologiju i dr. sc.
Andreja Kudelić s Instituta za arheologiju. Stručni su suradnici u projektu bili dr.
sc. Filomena Sirovica s Arheološkog muzeja u Zagrebu i mag. archaeol. Miroslav
Vuković s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Te-
renski pregled proveden je od 24. do 28. listopada 2017. godine.
ARHEOLOŠKI POTENCIJAL I KRATKA POVIJEST ISTRAŽIVANJA
Općina Đelekovec nalazi se na sjeveroistoku Koprivničko-križevačke županije, de-

setak kilometara udaljena od grada Koprivnice i smještena uz rijeku Dravu i grani-
cu s Mađarskom. Obuhvaća sela Đelekovec i Imbriovec. Blizina rijeke Drave, njenih
rukavaca i pritoka čini taj prostor pogodnim za poljoprivrednu obradu koja uništa-
va velik broj arheoloških lokaliteta (Šulc 1989; Čimin 2015), a o kojima svjedoči
zbirka g. Ivana Zvijerca, arheologa amatera i strastvenog sakupljača i poznavatelja
arheološke građe koja se nalazi u obližnjem mjestu Torčec, kao i arheološki nalazi
koji se čuvaju u Muzeju grada Koprivnice. Oni potvrđuju kontinuitet naseljenosti
toga prostora od prapovijesti do danas. Ti su nalazi ciljano prikupljani na topograf-
ski značajnim lokacijama ili su pronađeni slučajno, poput, primjerice, skupnog na-
laza Galijenovih antoninijana iz Imbriovca (Demo 1979). Arheološko iskopavanje
na prostoru općine Đelekovec provodeno je na lokalitetu Ščapovo pod vodstvom
Marije Šmalcelj od 1975. do 1979. godine, gdje je pronađeno groblje bjelobrdske
kulture na kojem je utvrđen prekid ukopavanja sredinom 13. stoljeća, u vrijeme pro-
vale Tatara (Zvijerac 2008).
Međutim, distribucija površinskog arheološkog materijala i njegova učestalost na
poljoprivredno obradivim predstavljaju izvor podataka do kojih je bilo moguće doći
samo sustavnim i metodološki utemeljenim pristupom, odnosno, sustavnim teren-
skim pregledom (Kudelić et al. 2015: 104; Kudelić i Sirovica 2015: 192). U posljed-
njih tridesetak godina terenske preglede Podravine provodili su braća Ivan i Zlatko
Zvijerac iz Torčeca, Josip Cugovčan iz Podravskih Sesveta, pok. Miralem Alečković
iz Hlebina, Ranko Pavleš iz Starigrada te zaposlenici Muzeja grada Koprivnice. (Va-
lent 2017). Ta su saznanja upotpunjena i sustavnim zračnim snimanjima kroz sva
četiri godišnja doba uz praćenje promjena u vegetaciji toga prostora, a analiza poda-
taka omogućila je utvrđivanje novih, do nedavno nepoznatih arheoloških nalazišta
(Zvijerac, 2008). Da i dalje postoji potreba za rekognosciranjem na tom prostoru uvi-
djele su dr. sc. Ina Miloglav, doc., dr. sc. Andreja Kudelić te dr. sc. Filomena Sirovica
XXIV
Ivana Polančec
i odlučile 2014. godine pokrenuti terenske preglede na prostoru Gornje Podravine

koje nastavljaju provoditi i studentski projekti koji su tema ovoga članka.
Slika 1: Položaj općine Đelekovec (izvor: Google Earth).
Slika 2: Prikaz brojnosti arheoloških nalazišta u okolici Đelekovca i Imbriovca (izvor: Zvi-
jerac 2008).
XXV
CILJEVI PROJEKTA
Ovaj terenski pregled, kao i njegova prethodna faza, ima nekoliko ciljeva. Osnovno
je utvrđivanje položaja i distribucije arheoloških lokaliteta kako bi se formirala baza
podataka za planiranje budućih istraživanja na ovome prostoru. Zatim, potrebno je
upotpuniti podatke o naseljavanju općine i prostora uz rijeku Dravu općenito i na
osnovi distribucije i analize površinskog arheološkog materijala pokušati utvrditi
distribuciju naselja iz svih razdoblja prošlosti te utvrditi položaj mogućeg prijelaza
preko rijeke Drave. Primjenom nedestruktivne metode arheoloških istraživanja že-
ljelo se dokumentirati postojeće stanje arheološke baštine na prostoru općine Đele-
kovec i pokušati razumjeti kako se taj prostor koristio u prošlosti.
Cilj je bio nakon završenog terenskog pregleda prezentirati studentski projekt, a
prezentacija je u obliku predavanja i održana u travnju 2018. godine u Zbirci Odsje-
ka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a u pisanom je obliku predstav-
ljena u ovom članku.
METODOLOGIJA SUSTAVNOG TERENSKOG PREGLEDA
Od početka provođenja sustavnih terenskih pregleda Gornje Podravine, metodolo-

gija se nije mijenjala pa tako ni u drugoj kampanji terenskog pregleda na prostoru
okolice Đelekovca. Još je godinu ranije određen prostor koji će se pregledati, nazvan
trasa i ucrtan na karte. Trasa je podijeljena na manje jedinice, položaje. Pregledana
su 4 položaja, podijeljena na lokacije koje u sustavnim terenskim pregledima pred-
stavljaju osnovnu jedinicu pregleda, jednu omeđenu njivu. Svaka lokacija opisana je
i skicirana u zasebnom formularu. Prvo je pregledan položaj Bezje, zvano još i Be-
zjakovo, Bezjakov breg ili Brezje; točnije, onaj ostatak tog položaja koji nije bio obu-
hvaćen prvom kampanjom, zatim Velika sjenokoša koja je zbog veličine podijeljena
na 2 dijela radi lakšeg snalaženja i na kraju Lubenovec, tik uz rijeku Dravu. Loka-
cije su numerirane redoslijedom pregledavanja i označene na karti. Temeljni uvjeti
za izvođenje terenskog pregleda su vidljivost, na koju utječu vremenske prilike, i
obrađenost tla. Za izvedbu terenskog pregleda odabran je kraj mjeseca listopada jer
je tada još uvijek uglavnom vedro, a većina je poljoprivrednih površina obrađena
(izorana, istanjurana ili izdrljana). U dokumentaciji vidljivost je označena opisnom
skalom kao loša, dobra ili odlična te postotkom. Lokacije koje su imale vidljivost
manju od 50% (određeno slobodnom procjenom voditelja dokumentacije) nisu pre-
gledane. Trasu je pregledavalo najviše osam sudionika, zajedno ili podijeljeni u dvije
skupine. Svaka je skupina imala svoj set formulara, GPS uređaj i fotoaparat. Svaka
lokacija pregledana je u usporednim linijama pri čemu su sudionici bili međusob-
no razmaknuti 10 – 15 m, u dogovorenom vremenskom intervalu od minute i 30
sekundi. Položaj svakog sudionika na početku te onaj posljednjeg u redu po isteku
intervala snimljen je GPS-om. Svaka se lokacija fotografirala, kao i njen formular.
Nakon svakog intervala zabilježen je zbroj nalaza u svakoj liniji te je prikupljen
samo dijagnostički značajan materijal (rub, ručka, dno keramičke posude, ukrašeni
ulomci) ili onaj za taj prostor rijedak (litika, metal, staklo).
XXVI
Ivana Polančec
Po završetku terenskog dijela istraživanja bilo je potrebno oprati, signirati i datirati

materijal, izraditi tablice s pregledom količine, datacije i vrste materijala za svaku
pojedinu lokaciju prema položajima svakog pojedinog sudionika snimljenih GPS-
om i te podatke digitalno obraditi u GIS-u kako bi se dobio pregled distribucije
površinskog arheološkog materijala na zadanom području.
Slika 3: Karta položaja; 4-Bezje, 5-Velika sjenokoša I, 6-Velika sjenokoša II, 7-Lubenovec
obuhvaćeni su ovom kampanjom (izradila: I. Miloglav).
Slika 4: Terenski pregled u tijeku (fotografirala: I. Polančec).
XXVII
REZULTATI
Već je na temelju terenskog pregleda iz 2016. godine provedenom na jugozapadnom

dijelu trase, točnije, prikupljenog materijala, utvrđeno da je prostor naseljavan u
kontinuitetu od prapovijesti, antike, srednjeg i novog vijeka sve do danas (Polančec
2017). Isto je potvrđeno i ovim terenskim pregledom. Na pregledanim je lokacija-
ma primijećena i velika količina opeke i žbuke, što je potvrda da je na današnjim
njivama nekad ležalo naselje ili neka vrsta objekta.
Ipak, za razliku od kampanje iz 2016. godine, 2017. je pronađena znatno manja
količina prapovijesnog i antičkog keramičkog materijala, dok metalnih nalaza te
starosti nije ni bilo. To je moguće objasniti položajem pregledanog prostora, koje
je bliže rijeci Dravi koja je kroz prošlost često mijenjala tok i nanosila plodni mulj
i velike količine šljunka na okolni prostor, što ga je činilo povoljnijim za poljopri-
vrednu obradu nego za naseljavanje ili je čak svojim glavnim tokom prolazila kroz
taj prostor. Najbrojnija vrsta nalaza druge sezone terenskog pregleda je keramika i
to najviše glazirana novovjekovna, zatim srednjovjekovna i novovjekovna bez gla-
zure, prapovijesna pa na kraju antička. Prikupljeno je i nekoliko ulomaka talioničke
zgure. Na prostoru koje gravitira Đelekovcu talionička zgura dosad je pronađena na
položaju Močvar I, oko 3 km južno od dijela trase obuhvaćenog ovim pregledom,
dok su peći na području Podravine utvrđene uz mjesta Hlebine, Virje, Koprivnički
Ivanec i Torčec (Valent 2017). Bitno je spomenuti i dva ulomka novovjekovnih ke-
ramičkih lula pronađenih na položaju 4-Bezje, na kojem su pronađena dva ulomka
i prošle sezone. Od recentnijeg materijala ističe se nekoliko ulomaka kamenih bru-
sova, kao i ulomci željeznih predmeta, poput kopče za remen (slika 5)
Slika 5: Redom, nekoliko fragmenata najbrojnijeg nalaza: glazirane keramike, ulomci kera-
mičkih lula s položaja Bezje, talionička zgura, žbuka, kameni brus, željezna kopča za remen
(fotografirala: I. Polančec).
XXVIII
Ivana Polančec
Slika 6: Karta pregledanih lokacija (izvor: Google Earth; izradio: M. Vuković).
ZAKLJUČAK
Četiri sezone provodili su se sustavni terenski pregledi na prostoru Gornje Podra-

vine pokrenuti u sklopu većeg projekta u suradnji triju institucija sa sjedištem u Za-
grebu: Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta, Arheološkog muzeja i Instituta
za arheologiju. 2014. godine je projekt započet na trasi Hlebine, 2015. nastavljen na
trasi Sigetec, a 2017. na trasi Torčec. Trasa Đelekovec odrađena je u dvije kampanje
provedene 2016. i 2017. godine u sklopu studentskog projekta pod mentorstvom
dr. sc. Ine Miloglav, doc. i dr. sc. Andreje Kudelić, u suradnji s dr. sc. Filomenom
Sirovicom. Time je terenski dio projekta u potpunosti realiziran. Slijedi daljnja ana-
liza i kompletna objava dobivenih podataka o distribuciji materijala i lokaliteta na
prostoru Gornje Podravine, s obzirom na to da su podaci iz sezone u sezonu objavlji-
vani u dijelovima. (Kudelić et al. 2015, Kudelić i Sirovica 2015, Kudelić et al. 2017,
Polančec 2017). Prikupljeni podaci čine bazu podataka koja je plodna za potenci-
jalna buduća istraživanja i analize, a jednoga bi dana mogla opravdati i arheološka
iskopavanja na nekom od lokaliteta utvrđenih ovim projektom.
XXIX
BIBLIOGRAFIJA
Demo 1979 Demo, Željko. „O skupnom nalazu antoninijana Galijenova vre-

mena iz Imbriovca.“ Podravski zbornik, vol. 6, 1979, pp. 157–188.
Čimin 2015 Čimin, Robert. „Arheološka nalazišta u općini Đelekovec.“ Scien-
tia Podraviana: glasilo Povijesnog društva Koprivnica, vol. 29, Ko-
privnica, 2015, pp. 15–17.
Kudelić i Sirovica 2015 Kudelić, Andreja i Sirovica, Filomena. „Prikaz rezultata druge
faze sustavnoga terenskog pregleda gornje Podravine.“ Annales
Instituti Archaeologici: Godišnjak Instituta za arheologiju, vol. 12,
2015, pp. 192–195.
Kudelić et al. 2015 Kudelić, Andreja; Sirovica, Filomena i Miloglav, Ina. „Prikaz re-
zultata prve faze sustavnoga terenskog pregleda gornje Podravine.“
Annales Instituti Archaeologici: Godišnjak Instituta za arheologiju,
vol. 11, 2015, pp. 104–108.
Kudelić et al. 2017 Kudelić, Andreja; Sirovica, Filomena; Miloglav, Ina i Tresić Pa-
vičić, Dinko. „Terenski pregled Gornje Podravine – analiza uče-
stalosti i distribucije srednjovjekovnog površinskog materijala.“
Zbornik radova 2. međunarodnog znanstvenog skupa Srednjovje-
kovna naselja u svjetlu arheoloških izvora, Serta Instituti Arhaeo-
logici, vol. 6, 2017, pp. 473–482.
Polančec 2017 Polančec, Ivana. „Terenski pregled općine Đelekovec.“ Fragmenti,
vol. 5, 2017, pp. 23–34.
Sekelj Ivančan 2010 Sekelj Ivančan, Tajana. „Podravina u ranom srednjem vijeku.“
Monographiae Instituti archaeologici, vol. 2, Zagreb, 2010, pp.
301–331.
Šulc 1989 Šulc, Branka. „Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeveroza-
padne Hrvatske.“ Informatica museologica, 1989.
Valent 2017 Valent, Ivan. „Topografija arheoloških lokaliteta s talioničkom
djelatnošću na prostoru Podravine.“ Podravina, vol. 16 (32), Ko-
privnica, 2017, pp. 5–25.
Zvijerac 2008 Zvijerac, Ivan. „Iz najstarije đelekovečko-imbriovečke prošlosti.“
Općina Đelekovec. Povijesno-zemljopisna monografija, ur. H. Pe-
trić i D. Feletar, Meridijani, Đelekovec, 2008, pp. 44–59.
XXX
Ivana Polančec
Second Campaign of the Đelekovec Municipality Field Survey
In 2014, the Department of Archaeology at the Faculty of Humanities and Social Sciences, the
Institute of Archaeology and the Archaeological Museum in Zagreb initiated a multiannual
collaborative project: a series of archaeological field surveys in Upper Podravina on the follow-
ing routes: Hlebine (2014), Sigetec (2015) and Torčec (2017), the last route to be surveyed
within this project. The area of the Đelekovec Municipality was covered in two campaigns of
a student project in 2016 and 2017. „Second Campaign of the Field Survey of the Đelekovec
Municipality“ is an extension of the project which started last year on the said route and was
carried out in the same way following the same methodology. The goal of the project is to collect
data on the distribution of surface archaeological material in the given area as a reflection of
patterns of its use throughout the past, and to briefly present its results and compare them to
the results of the 2016 campaign. Four positions were explored, with 91 locations in total, on
the northeastern part of the route along the main stream of the Drava River. Due to the prox-
imity of the river, its frequent flow changes, and the amount of alluvial deposits lying on older
archaeological layers, this campaign has yielded more recent material than the one conducted
in the previous year.
Key words: Đelekovec, the Drava River, systematic field survey, Podravina, methodology
XXXI
Mapiranje arheološkog lokaliteta

Velić u kontekstu povijesnih
cestovnih komunikacija
Domagoj Bužanić, Blaž Glavinić, Karla Ivak, Jelena

Šekrst, Ivan Vidović
U radu se iznose rezultati studentskog projekta „Mapiranje arheološkog lokaliteta Velić u

kontekstu povijesnih cestovnih komunikacija“ provedenog 2017. godine. Višegodišnji rad
na lokalitetu Velić otvorio je pitanje njegovog smještaja u kontekstu ostalih lokaliteta ši-
reg triljskog područja i pitanje njegove povezanosti s njima. Najistaknutiji antički lokalitet
ovog područja je rimski vojni logor „Tilurium“ u selu Gardun, svega desetak kilometara
udaljen od Velića. Komunikacija između ovih dvaju lokaliteta nije isključena, no dokazi o
njoj još uvijek nisu pronađeni. Najraniji izvor koji potvrđuje postojanje rimskih putova na
triljskom području je „Tabula Peutingeriana“, koja među ostalim sadrži i prikaz cesta koje
vode od Salone preko današnjeg Trilja prema unutrašnjosti provincije Dalmacije. Mnogi
autori već od kraja 19. stoljeća spominju upravo cestu prema Argentariji i današnjoj Bosni i
Hercegovini, koja se vjerojatno nalazila u blizini Velića. Dodatnu težinu ovoj pretpostavci
daje Mihovil Abramić objavom miljokaza iz Velića datiranog u 236. godinu. Razgranatu
mrežu putova potvrđuju i katastarske i vojne izmjere 19. stoljeća, koje pomažu pri čitanju
današnjih satelitskih snimaka. Prošlogodišnji projekt sastojao se od tri dijela. Priprema je
uključivala istraživanje povijesnih izvora i literature te pregledavanje suvremenih satelit-
skih snimaka i karata katastarskih i vojnih izmjera 19. stoljeća. U terenski pregled uklju-
čena su dva ograničena područja s različitih strana toka rijeke Cetine: 1. okolica naselja
Vedrine i Jabuka te lokaliteta Velić i 2. okolica sela Gardun i bliski dio Vojnićkog polja.
Tijekom rekognosciranja za pomoć pri georeferenciranju točaka i mapiranju trasa korištena
je mobilna aplikacija „GPS Waypoint Navigator“. Nakon obavljenog terenskog pregleda u
Zagrebu je završena obrada podataka i ucrtane su pretpostavljene cestovne strukture.
Ključne riječi: Velić, Gardun, triljsko područje, terenski pregled, povijesne ceste
XXXIII
Mapiranje arheološkog lokaliteta Velić u kontekstu povijesnih cestovnih komunikacija
UVOD
S
tudentski projekt Mapiranje arheološkog lokaliteta Velić u kontekstu povijesnih
cestovnih komunikacija pokrenula je skupina studenata Odsjeka za arheologi-
ju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod mentorstvom doc. dr. sc. Domagoja
Tončinića. Projekt je proveden 2017. godine, a financirao ga je Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu putem Natječaja za sufinanciranje studentskih projekata za
2017. godinu. Sudjelovali su studenti Domagoj Bužanić, Karla Ivak, Jelena Šekrst i
Ivan Vidović te magistar arheologije Blaž Glavinić kao vanjski suradnik.
Lokalitet Velić nalazi se u šumovitom predjelu između mjesta Jabuke i Velića, po-
kraj grada Trilja, u Dalmatinskoj zagori. Tijekom višegodišnjih istraživanja koja je
na tom lokalitetu proveo Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
dokumentirani su ostaci arhitekture čiji je sastavni dio kasnoantička grobnica.1 Na
lokalitetu je primijećen velik broj arheoloških, ali i povijesnih cestovnih struktura
koje bi ga mogle smjestiti u kontekst ostalih lokaliteta šireg triljskog kraja. Tijekom
višegodišnjeg rada u okviru prethodnih studentskih projekata dokumentirane su
navedene arheološke strukture.2
Najistaknutiji antički lokalitet ovog područja, rimski vojni logor Tilurium u selu
Gardun, udaljen je desetak kilometara od lokaliteta Velić. Njihova cestovna pove-
zanost u antici nije isključena, no dokazi još uvijek nisu otkriveni.
Projekt se sastojao od tri dijela. Priprema je započela u Zagrebu nekoliko mjeseci
prije odlaska na terenski pregled, a uključivala je istraživanje povijesnih izvora i li-
terature te pregledavanje suvremenih satelitskih snimaka, ali i karata katastarskih
i vojnih izmjera iz 19. stoljeća,3 posebno važnih zbog vidljivosti razgranate mreže
različitih putova koji ili nisu ucrtani na današnjim kartama zbog napuštenosti ili,
zbog vegetacije, nisu vidljivi na satelitskim snimkama. Nakon obavljenog terenskog
pregleda u Zagrebu je završena obrada podataka i ucrtane su pretpostavljene cestov-
ne strukture.
POVIJEST ISTRAŽIVANJA
Najraniji izvor koji potvrđuje postojanje rimskih putova na triljskom području je

Tabula Peutingeriana4 s prikazom cesta koje vode od Salone preko današnjeg Trilja
(gdje je pretpostavljen pons Tilurio) prema unutrašnjosti provincije Dalmacije (slika
1). Postoje dvije glavne rimske ceste koje vode iz Trilja, jedna prema Naroni, a druga
prema Argentariji i današnjem prostoru Bosne i Hercegovine.
1
Vidi: Bubić 2015.
2
Vidi: Bužanić et al. 2017.
3
Karte katastarskih i vojnih izmjera iz 19. stoljeća digitalizirane su na internetskoj stra-
nici www.mapire.eu.
4
https://omnesviae.org/ (pristup: 26.09.2018.)
XXXIV
Slika 1: Isječak Tabule Peuntigeriane koji prikazuje Tilurio – označen crvenom bojom (izvor:
Omnes Viae5).
Philipp Ballif već krajem 19. stoljeća, prema arheološkim nalazima, prvi donosi te-
oriju da se cesta prema današnjoj Bosni i Hercegovini morala nalaziti na ruti Trilj
– Vedrine – Tijarica – Aržano, što ju smješta u blizinu Velića (Ballif 1893: 25). Teo-
riju prihvaćaju i kasniji autori poput Frane Bulića (Bulić 1899: 27; Bulić 1903: 128),
Mihovila Abramića (Abramić 1926–27: 141), Ive Bojanovskog (Bojanovski 1974:
152–153) i Ivana Milotića (Milotić 2010: 307–308). Mihovil Abramić objavljuje
miljokaz iz Velića datiran u 236. godinu te dodatno potvrđuje pretpostavku posto-
janja trase antičke ceste u smjeru sličnom onom današnje ceste koja povezuje Trilj i
Livno (Abramić 1926–27: 141), odnosno državne ceste D220 (Čvor Bisko (A1) –
granični prijelaz Kamensko (BiH)). Slično navodi i Ante Milošević, spominjući tzv.
„rimski put“ koji se od Vrpolja penje prema tijaričkoj visoravni, oko 30 m udaljen od
desnog ruba današnje ceste Trilj – Livno. Tvrdi da su ostaci puta sačuvani u dužini
od jednog kilometra, s mjestimično vidljivim kolotečinama, ali da su obrasli jer se
ne koriste (Milošević 1998: 282).
Nalaz antičkog miljokaza iz Velića i trasa rimske ceste o kojoj govori Ante Miloše-
vić ukazuju na mogućnost da je jedan od putova ilustriranih na Tabuli prolazio kraj
lokaliteta Velić.
PODRUČJE REKOGNOSCIRANJA
U terenski pregled uključena su dva ograničena područja s različitih strana toka

Cetine: 1. okolica naselja Vedrine i Jabuka te lokaliteta Velić i 2. okolica sela Gar-
dun, koji obuhvaća rimski vojni logor Tilurij i bliski dio Vojnićkog polja (slika 2).
Tijekom rekognosciranja korištena je mobilna aplikacija GPS Waypoint Navigator
kao pomoć pri georeferenciranju točaka koje su ucrtane na satelitskim snimkima,
5
https://omnesviae.org/ (pristup: 26.09.2018.)
XXXV
zajedno s terenskim fotografijama. Trase ucrtane s lijeve strane toka Cetine ozna-
čene su kao trase A (A1, A2, A3, ...), a one s desne strane u kategoriju B (B1, B2, ...).
Slika 2: Rekognoscirano područje s naznačenim položajem mapiranih trasa (izvor: Google

Earth6); Trasa A1 (crvena boja), Trasa A2 (crna boja), Trasa B1 (zelena boja), Trasa B2 (svi-
jetloplava boja).
Prvi dio terenskog rekognosciranja započeo je na cestovnim strukturama koje su

uočene tijekom prijašnjih kampanja. Prateći ih s lijeve strane današnje ceste Trilj
– Livno dokumentirane su dobro vidljive i očuvane podzidne strukture (slika 4) s
mjestimičnom visinom do petnaestak metara. Ova struktura označena je kao Trasa
A1 te se prati od naselja Jabuka do današnje ceste Trilj – Livno, a nakon presijecanja
te ceste uglavnom se nastavlja pružati usporedno s njom, s njezine lijeve strane (sli-
ka 3). Tijekom rekognosciranja pridružio nam se i lokalni stanovnik, tvrdeći kako
upravo odvojak te ceste u naselju Jabuka potječe od Kraljevine Srba, Hrvata i Slove-
naca (prema njegovom svjedočenju, trasa je postojala prije gradnje njegove obiteljske
kuće 1920-ih godina).
6
https://earth.google.com/web/ (pristup: 26.09.2018.).
XXXVI
Slika 3: Mapirani dio Trase A1 (gore), A2 (dolje) i isto područje na habsburškoj vojnoj karti
(mjerilo 1:25000) (1869–1887) (u sredini) – označeno crvenom bojom (izvor: Google Earth7
i Mapire8).
7
8
https://mapire.eu/en (pristup: 22.11.2018)
XXXVII
Slika 4: Podzid Trase A1 (fotografirao: D. Tončinić).
Slika 5: Dio Trase A1 (fotografirao: D. Bužanić).
Isti nas je čovjek uputio na drugu, gustom vegetacijom pokrivenu i vjerojatno stari-
ju trasu za koji tvrdi da postoji od vremena Austro-Ugarske Monarhije. Ta je trasa
označena kao Trasa A2 (slika 3). Ova trasa djelomično slijedi današnju cestu Trilj –
Livno s njezine desne strane te u jednom trenutku, čini se, nestaje ispod nje. Podzi-
dovi Trase A2 (slika 7) lošijeg su stanja i konstrukcije te građeni od lošije obrađenog
XXXVIII
kamena. Na objema trasama uz rubove ceste sporadično je dokumentirano okomito

postavljeno kamenje, koje na Trasi A1 izgleda bolje obrađeno (lokalno stanovništvo
pokazalo nam je slično moderno obrađeno kamenje koje je u posljednjih desetak go-
dina postavljeno u svrhu branika na tom putu, čiji se dio i danas koristi za promet).
Slika 6: Podzid Trase A2 (fotografirao: I. Vidović).
Rekognoscirajući sjeverno od lokaliteta Velić prema naselju Grab, unutar guste ve-
getacije, dokumentirane su kontinuirane strukture slične rubnicima antičke ceste
(slika 8). Te su strukture označene kao Trasa A3. S te strane Cetine, na područ-
ju naselja Vedrine, dokumentirano je postojanje nekoliko potencijalnih cestovnih
struktura, a sjeverno od lokaliteta Velić, unutar mlade guste šume, pronađen je
podzidani zavoj ceste. Kontekst ovih trasa moguće je utvrditi dodatnim rekognos-
ciranjem i istraživanjem u budućnosti.
XXXIX
R b i i ddij
ij l T
ij A
A33 (f
(f t ffii B G
Gll i iić)
ć)
Slika 7: Rubnici na dijelu Trase A3 (fotografirao: B. Glavinić).
Drugi dio terenskog rekognosciranja, koji je proveden na desnoj strani toka Cetine,
započeo je na području koje je tijekom ljeta 2017. godine u selu Gardun stradalo u
požaru, u čijoj je blizini smješten i rimski vojni logor Tilurij. Budući da je područje
oslobođeno guste vegetacije, bilo je s relativno lako moguće uočiti rubno kamenje
ceste te njenu pretpostavljenu trasu prema jugu. Cesta koja je označena kao Trasa
B2 (slika 9), većim je dijelom vrlo dobro vidljiva te s podzidima (slika 10) i rubni-
cima očuvana u punoj širini (slike 11 i 12). Unatoč poteškoćama koje su se javile u
nastavku, trasu je moguće pratiti u duljini od oko jednog kilometra, do današnje
lokalne ceste Trilj – Bisko. Međutim, iako smjer Trase B1 i konfiguracija terena
upućuju na njeno spuštanje prema Cetini, prilikom pregleda područja između ceste
Trilj – Bisko i rijeke nije dokumentiran nastavak trase.
XL
Slika 8: Mapirani dio Trase B1 – označeno zelenom bojom (izvor: Google Earth9)i isto pod-
ručje rekognosciranja označeno na habsburškoj vojnoj karti (mjerilo 1:25000)(1869–1887)
(gore) (izvor: Mapire10).
9
10
XLI
Slika 9: Podzid Trase B1 (fotografirao: D. Bužanić).
Dio Trase B1 (fotografirao: D. Bužanić).
Slika 10: Dio Trase B1 (fotografirao: D. Bužanić).

Slika 11: Rubnici na dijelu Trase B1 (fotografirala: J. Šekrst).
XLII
Posljednja trasa utvrđena prošlogodišnjim terenskim pregledom nalazi se zapadno

od Tilurija, na Vojnićkom polju, te je označena kao Trasa B2 (slika 13). Cesta je na
nekim dijelovima vidljiva u punoj širini, s rubnicima na objema stranama (slika 14).
Potpuna duljina trase zbog vremenske ograničenosti terenskog dijela projekta nije
potvrđena, ali se za sada čini da se prostire prema sjeveru, što je potrebno potvrditi
nastavkom rekognosciranja.
11
Slika 12: Mapirani dio Trase B2 (dolje) – označeno svijetloplavom bojom (izvor: Google Ear-
th11) i isto područje rekognosciranja označeno na habsburškoj vojnoj karti (mjerilo 1:25000)
(1869–1887) (gore) (izvor: Mapire12).
11
12
XLIII
Slika 13: Dio Trase B2 (fotografirala: J. Šekrst).
ZAKLJUČAK
Studentskim projektom Mapiranje arheološkog lokaliteta Velić u kontekstu povije-

snih cestovnih komunikacija potvrđeno je postojanje mreže povijesne cestovne ko-
munikacije na području oko Velića, što je prikazano i u austro-ugarskim kartama.
Postojanje antičke trase koja bi povezivala lokalitet i njegovo šire područje nije do-
kazano, ali strukture unutar guste šume sjeverno od njega, primjerice zavoj s podzi-
dom, ostavljaju tu mogućnost otvorenom za buduće istraživanje.
U pokušaju dodatnog upotpunjavanja slike povijesnih putova na području Grada
Trilja, smatramo da je vrlo važno nastaviti rekognosciranje, prvenstveno na Vojnić-
kom polju te u Vedrinama, ali i području između Trilja i Čaporica, koje je iz prošlo-
godišnjeg rekognosciranja izostavljeno zbog manjka financijskih sredstava.
ZAHVALE
Zahvaljujemo Katedri za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju na

višegodišnjoj potpori u provedbi dosadašnjih studentskih projekata, a ponajprije
mentoru doc. dr. sc. Domagoju Tončiniću na svim savjetima, strpljenju i pomoći.
Veliku zahvalu dugujemo Miroslavu Gogalu i Linu Ursiću, sudionicima projekta
„Rimske cestovne komunikacije Srednje Dalmacije“ zbog pomoći u inicijalnom
upoznavanju s terenskom slikom antičkih cestovnih pravaca i pripremi projekta.
Zahvaljujemo i dr. sc. Vinki Matijević, koja nas je strpljivo pratila i savjetovala pri
prvom obilasku antičke ceste u općini Dicmo.
XLIV
BIBLIOGRAFIJA
Abramić 1926–27 Abramić, Mihovil. „O novim miljokazima i rimskim ce-

stama u Dalmaciji.“ VAHD, vol. 49, Narodna tiskara, Split,
1926–27, pp. 139–155.
Ballif 1893 Ballif, Philipp. Römische Strassen in Bosnien und der Herce-
govina. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Beč, 1893.
Bojanovski 1974 Bojanovski, Ivo. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji
Dalmaciji. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercego-
vine, Sarajevo, 1974.
Bubić 2015 Bubić, Vinka. „Terenski pregled lokaliteta kod Velića.“ U:
Skup Hrvatskog arheološkog društva – Istraživanja u Imot-
skoj krajini, Imotski, 11–13. listopada 2011, Izdanja Hrvat-
skog arheološkog društva, vol. 29, Zagreb, 2015, pp. 91-102.
Bulić 1899 Bulić, Frane. „Strade romane in Dalmazia”, BD, vol. 22, Na-
rodna tiskara, Split, 1899, pp. 26–28.
Bulić 1903 Bulić, Frane. „Cenni sulla strada romana da Salona alla Co-
lonia Claudia Aequum (Čitluk presso Sinj) e sue diramazio-
ni”, BD, vol. 26, Narodna tiskara, Split, 1903, pp. 113–129.
Bužanić et al. 2017 Bužanić, Domagoj; Dunjko, Darija; Glavinić, Blaž; Ivak,
Karla; Manhard, Antonio; Šekrst, Jelena i Vidović, Ivan.
„Mapiranje arheološkog nalazišta Velić 2014 – 2016. godi-
ne“, Fragmenti, vol. 5, Filozofski fakultet Sveučilišta u Za-
grebu, Zagreb, 2017, pp. 45–62.
Google Earth https://earth.google.com/web/ (pristup: 26. 9. 2018).
Mapire – The Historical
Map Portal https://mapire.eu/en/ (pristup: 22. 11. 2018).
Milošević 1998 Milošević, Ante. Arheološka topografija Cetine. Muzej hrvat-
skih arheoloških spomenika, Split, 1998.
Milotić 2010 Milotić, Ivan. Rimska cestovna baština na tlu Hrvatske. Hr-
vatsko društvo za ceste VIA–VITA, Zagreb, 2010.
Omnes Viae: Roman
Routeplanner https://omnesviae.org/ (pristup: 26. 9. 2018).
XLV
Mapping of the Archaeological Site of Velić in the Context of

Historical Road Communications
This paper presents the results of a student project on mapping the archaeological site of Velić
in the context of historical road communications, which was conducted during the year of
2017. Researching the Velić archaeological site during a few years brought out the question
of its placement in the context of other archaeological sites in the wider Trilj area and their
mutual relations. The most prominent ancient site of this area is the Roman military camp of
„Tilurium“, situated in the village of Gardun, which is only about 10 kilometres away from
Velić. Communication between these two sites is not excluded, but the evidence has still not
been found. The earliest document which confirms the existence of Roman roads in the area of
Trilj is the „Tabula Peutingeriana“, depicting the roads which lead from Salona through Trilj
to the inland. Numerous scholars since the end of 19th century precisely mention the road to
Argentaria and today’s Bosnia and Herzegovina, which probably ran near Velić. A milestone
found in Velić, dated in 236 AD and published by Mihovil Abramić, can be used as another
argument in favour of this assumption. Cadastral and military surveys from the 19th century
also confirm a wide network of historic roads in this area and help with the understanding
and interpreting of today’s satellite images. Last year’s project consisted of three components.
The preparation included researching historical sources and known literature with examining
contemporary satellite images and cadastral and military survey maps from the 19th century.
The field survey included two limited areas of different riversides of Cetina: 1) the surround-
ings of the towns of Vedrine and Jabuka with the Velić archaeological site (left riverside) and
2) the surroundings of the village of Gardun and nearby parts of the Vojnić plain (right riv-
erside). The mobile application „GPS Waypoint Navigator“ was used for point georeferencing
and route mapping. After completing the field survey, the final data processing and mapping of
the presumed road structures were completed in Zagreb.
Key words: Velić, Gardun, Trilj area, archaeological survey, historic roads
XLVI
Zanat i umjetnost vatre i zemlje: Rekonstrukcija života vučedolske kulture metodama...
XLVIII
Slavica Bošnjak
Zanat i umjetnost vatre i

zemlje: Rekonstrukcija života
vučedolske kulture metodama
eksperimentalne arheologije
Slavica Bošnjak
,,Zanat i umjetnost vatre i zemlje: Rekonstrukcija života vučedolske kulture metodama

eksperimentalne arheologije“ studentski je projekt u kojem su sudjelovali studenti Odsjeka
za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Slavica Bošnjak, Dalibor Branković, Ma-
rija Dominko, Paula Knego, Niko Romac, Karlo Srdoč i Franka Ovčarić pod mentorstvom
prof. dr. sc. Aleksandra Durmana i dr. sc. Danijele Roksandić uz suradnju i pomoć Muzeja
vučedolske kulture i njihovih djelatnika. Cilj projekta je pokušati rekonstruirati pojedine
aspekte prapovijesnog načina života metodama arheoloških eksperimenata i demonstracija,
radi boljeg razumijevanja njihovog svakodnevnog života. Također je cilj i popularizirati
arheologiju te demonstracijama na zanimljiv način približiti znanost široj publici. Pro-
jekt se provodio tijekom rujna 2016. godine te je nastavljen tijekom rujna i listopada 2017.
godine na lokalitetu Vučedol u blizini Vukovara. Sagrađen je „arheološki kamp“, smješten
u neposrednoj blizini znanstveno-istraživačkog centra u Vili Streim i Muzeja vučedolske
kulture. Rekonstruirana je peć po uzoru na jedinstveni nalaz otkriven tijekom sustavnih
istraživanja na Kukuruzištu Streim te ognjište karakteristično za eneolitičke kulture. Tije-
kom projekta su izrađivane i glinene posude te predmeti kuhinjskog inventara po uzoru na
vučedolski, a demonstracijama se prikazala i proizvodnja brašna uz pomoć ručnog žrvnja,
pečenje kruha te kuhanje na otvorenom ognjištu.
Ključne riječi: eksperimentalna arheologija, arheološke demonstracije, vučedolska kultura,

eneolitik, peć, ognjište, kuhanje
XLIX
UVOD
P
oticaj za pisanje i provedbu ovog studentskog projekta pronašli smo u sustav-
nim istraživanjima lokaliteta Vučedol-Kukuruzište Streim, koja se provode
od 2012. godine u organizaciji Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu i Muzeja vučedolske kulture. Kukuruzište Streim jedan je od položaja na
lokalitetu Vučedol koji zauzima strateški važnu poziciju na lesnoj terasi desne obale
Dunava, istočno od grada Vukovara. Vučedol je eponimni lokalitet eneolitičke kul-
ture koja se smješta u razdoblje između 3000. i 2400. pr.n.e., a čije se matično pod-
ručje pripisuje Srijemu i istočnoj Slavoniji (Dimitrijević 1979: 272–274; Durman
2006: 48; Forenbaher 1995: 17; Dimitrijević et al. 1998: 131). Na lokalitetu prevla-
davaju nalazi vučedolske kulture, objekti kao što su kuće, jame, prepoznatljiva kera-
mička građa, kamene i koštane alatke, ručni žrvnjevi, metalni i razni drugi nalazi.
Projekt se odvijao u rujnu 2016. te u rujnu i listopadu 2017. godine u Vukovaru, na
lokalitetu Vučedol, u blizini znanstveno-istraživačkog centra u Vili Streim koji je
dio Muzeja vučedolske kulture. Tijekom projekta koristili smo praktičnu podjelu
arheoloških eksperimenata u tri grupe (Coles 1979: 6–7):
1. Produkcija i konzumacija hrane (s naglaskom na prehranu: pokušaj izrade
brašna i njegovih nusprodukata, termička obrada hrane na ognjištu s nagla-
skom na funkciju keramičkih posuda i pomoćnih predmeta, kuka).
2. Gradnja i propadanje objekata ((re)konstrukcija peći i ognjišta te praćenje
promjena na konstrukcijama kroz vrijeme).
3. Produkcija i funkcija artefakata i alata (izrada kuka za ognjište).
Projektom smo obuhvatili obradu hrane koja se sastojala od mehaničke obrade
(proizvodnje brašna pomoću žrvnja) i termičke obrade (pečenja kruha u krušnoj
peći i kuhanje na otvorenom ognjištu u keramičkom posuđu).
Kako bi se javnosti na pristupačan način prikazao način života u prapovijesti, od-
lučili smo izgraditi tzv. prapovijesni kamp manjeg opsega u kojemu smo izgradi-
li ogradu, nadstrešnicu, ognjište i repliku krušne peći, a za potrebe demonstracija
izradili smo i nekoliko glinenih posuda.
Izgradnju „arheološkog kampa“ započeli smo čišćenjem i ravnanjem platoa, nano-
seći sloj prapora kako bi stvorili čvrstu podlogu za temelj peći. Potom je uslijedila
gradnja konstrukcije peći i ognjišta te izrada drvene ograde oko njih, drvene nad-
strešnice za zaštitu krušne peći te jedan improvizirani „stol“ (slika 13). U neposred-
noj blizini kampa iskopana je jama za pečenje keramike. Demonstracije su se održa-
vale unutar ,,arheološkog kampa’’ te u njegovoj neposrednoj blizini. Kamp je cijelo
vrijeme dostupan za posjetu posjetiteljima muzeja, lokaliteta i drugim zaljubljenici-
ma u arheologiju koji su mogli pratiti demonstracije. Cilj ovog studentskog projekta
je popularizacija znanosti, približavanje arheologije ljudima koji nisu vezani uz tu
struku te bolje razumijevanje arheoloških tvorevina i prapovijesnog načina života.
L
Slavica Bošnjak
Slika 1: „Kuća 6“ na lokalitetu Vučedol-Kukuruzište Streim i ostatci peći unutar nje (fotogra-
firala: D. Roksandić, rujan 2015).
Eksperimentalna arheologija je metoda arheološkog istraživanja (Težak-Gregl

2011: 26) koja u kontroliranim uvjetima proučava prošle procesa ponašanja kroz
eksperimentalnu rekonstrukciju (Renfrew i Bahn 2008: 578; Schiffer et al. 1994:
198). To je jedna od mnogih definicija eksperimentalne arheologije koje se mogu
naći u literaturi, a njen je doprinos od velike važnosti za arheološku interpretaciju.
Korištenje eksperimenata u svrhu potvrđivanja ili opovrgavanja teorija i hipoteza
logičan je korak kada se proučava prošlost (Coles 1973: 13; Carrell 1992: 4) te nije
neobično da se eksperiment koristi kao sastavni dio arheološke znanosti.
Jedan od prvih arheoloških eksperimenata proveden je prije 200 godina, kada se
mjerio raspon zvuka dobiven puhanjem u brončane rogove s područja Skandinavije
i Britanskih otoka (Coles 1973: 13–14; 1979: 18). Provođenje arheoloških ekspe-
rimenata nastavlja se tijekom cijelog 19. stoljeća, a već krajem stoljeća eksperiment
se redovito koristi kao alat za proučavanje materijalne kulture, tehnologije i indu-
strije prošlosti (Coles 1973: 14; Dennis 2008: 8). To razdoblje obilježili su radovi
arheologa Nilssona, Evansa, Larteta, Lubbocka u Europi te Chusinga i McGuirea
u Americi (Coles 1973: 14; Dennis 2008: 8). Njihova istraživanja bazirala su se na
artefaktima kao što su kamene alatke i keramika te na funkciji i postupku proi-
zvodnje, a neki od rezultata tih istraživanja do danas nisu nadmašeni (Coles 1973:
14; Dennis 2008: 8). Vrlo su utjecajni i eksperimenti Pitta Riversa koji je, osim što
LI
se bavio eksperimentima sa životinjskim kostima, istraživao i utjecaje vremenskih

čimbenika na strukture u zemlji (u njegovu istraživanju, jame), odnosno, promjene
koje oni uzrokuju (Coles 1973: 14; Bowden 1991: 158). Tijekom 20. stoljeća u fo-
kusu eksperimentalnih istraživanja su i dalje artefakti i tehnologija njihove izrade,
dok su eksperimenti povezani s arhitekturom, uz neke iznimke (radovi McHardi-
ja i Hansena), zanemarivani (Dennis 2008: 8). Povećani interes za konstrukcije,
izradu, propadanje i uništavanje građevinskih objekata pojavljuje se 1950-ih pa su
tako značajna Gordonova opažanja pri usporedbi sela stradalih u požaru sa sloje-
vima izgaranih naselja u njegovim arheološkim istraživanjima (Dennis 2008: 8).
Najviše utjecaja na eksperimentalnu arheologiju imali su Coles i Reynolds koji su
se njome intenzivno bavili, definirali je, smjestili u okvire znanstvenog istraživa-
nja i dali smjernice koje koristimo i danas (Coles 1973: 15–18; Outram 2008: 3;
Dennis 2008: 10–11). Njihovi radovi su nam od iznimne važnosti. Coles pokri-
va široki spektar tema kojima se bavi eksperimentalna arheologija, od proizvodnje
hrane do industrije (Coles 1973: 1979), dok je Reynolds začetnik eksperimenta na
„Buster Ancient Farm“ koji je vjerojatno jedan od najboljih arheoloških eksperi-
menata s jakom znanstvenom podlogom, koji je započeo 1972. godine i traje još i
danas (Dennis 2008: 54–57). Coles vidi eksperimentalnu arheologiju kao replici-
ranje prošlih fenomena, odnosno, rekonstrukciju života u prošlosti (Coles 1973: 13,
1979: 1; Outram 2008: 1–2) dok Reynolds smatra da nije moguće točno znati što se
odvijalo u prošlosti pa samim time nije moguća ni rekonstrukcija (Reynolds 1999:
159; Outram 2008: 2). Osim njih, trebalo bi spomenuti i radove arheologa kao što
su Mathieu, Meyer, Outram i drugi.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kolegij „Eksperimentalna arheologija“ sastav-
ni je dio redovitog studija na Katedri za arheometriju i metodologiju, Odsjeka za
arheologiju čiji je nositelj Aleksandar Durman.
OGNJIŠTE I PEĆ
Tijekom sustavnih istraživanja 2015. godine pronađena je peć unutar izuzetno do-
bro očuvanog objekta koji se u terenskoj dokumentaciji naziva „Kuća-6“ (slika 1).
To je jedinstven nalaz kupolaste peći unutar naselja na Vučedolu. Sam oblik peći
podsjeća na keramičke modele kakve nalazimo na terenu, a poznate su u literaturi
kao „modeli krušnih peći“ (Dimitrijević et al. 1998. 143). Osim ove, istraženo je
nekoliko peći na vučedolskom položaju Gradac (Dimitrijević 1979: 282; Dimitri-
jević et al. 1998: 136–37) gdje je dokumentirano pet talioničkih peći vezanih uz
objekt „megaron ljevača bakra“ (Dimitrijević 1979: 282; Durman 1983: 33; Dimi-
trijević et al. 1998: 136–37), ali one nisu usporedive s ovakvim tipom peći.
LII
Slavica Bošnjak
Slika 2: Temelj peći (fotografirala: S. Bošnjak, rujan 2016).
Peć smo ukopali pet centimetara u naboj te smo napravili konstrukciju od šiblja
lijeske i vrbe. Temelj peći napravljen je tako da smo dno prekrili smjesom vode i
prapora te ga popločali ulomcima keramičkih posuda (slika 3) po uzoru na nalaz s
terena (slika 2). Potom smo konstrukciju od drva obložili smjesom prapora, vode i
slame. Gradili smo je dio po dio tako da smo pustili izgrađeni dio peći da se prosuši
prije nastavka dodavanja materijala, odnosno daljnje gradnje. Za kraj površinu peći
smo fino zagladili (slika 3). Primjesa slame u praporu služila je kako bi se spriječilo
pucanje peći tijekom sušenja. Gradnja peći trajala je dva radna dana. Planirali smo
da se osuši prirodno, ali se vrh kupole počeo urušavati pa smo je zapekli iznutra,
ložeći vatru. Peć je u početku imala dva dimnjaka u obliku ušica kakve se nalaze na
keramičkim modelima. Nakon loženja prve vatre, odlučili smo dodati i treći, malo
veći dimnjak. Vremenski uvjeti su bili povoljni što je omogućilo da se peć osuši u
roku od tri dana bez pucanja.
LIII
Slika 3: Proces konstrukcije peći (rujan 2016).
Za razliku od peći, ognjište je vrlo čest nalaz na terenu, skoro svaka vučedolska kuća
je imala ognjište (Dimitrijević et al. 1998: 136; Tasić 1995: 78). Temelj ognjišta
također smo ukopali nekoliko centimetara u naboj te ga pokrili slojem prapora i
slame u koji smo utisnuli fragmente keramičkih posuda (slika 4). Nakon sušenja
navedenog sloja, fragmente keramike smo prekrili još jednim slojem prapora te smo
ga okružili kamenjem skupljenim na obali Dunava. Preko njega smo postavili jed-
nostavni drveni tronožac. Ognjištu je trebalo dva dana da se osuši.
Slika 4: Postupak gradnje ognjišta (rujan 2016).
LIV
Slavica Bošnjak
Peć i ognjište smo okružili ogradom koja je građena metodom pletenog šiblja oko
drvenih kolaca (Forenbaher 1995: 20; Dimitrijević et al. 1998: 136). Predložak za
gradnju pletene ograde preuzeli smo s građevina (ostatci kućnog ljepa iz temelja i
zidova) s lokaliteta.
IZRADA POSUDA I PEČENJE KERAMIKE
Izrada keramičkih posuda počela je u prostorijama Fakulteta uz vodstvo dr. sc. Da-
nijele Roksandić, profesora Aleksandra Durmana i dr. sc. Zrinke Šimić-Kanaet. S
obzirom da smo htjeli istražiti i rekonstruirati prapovijesnu prehranu, keramičke
posude su sastavni dio ovog projekta. Posude smo izrađivali metodom glinenih va-
ljušaka ili prstenova gdje se na podlogu, odnosno na dno buduće posude, lijepe valj-
ci jedan na drugi, čija se glinena masa potom spaja u stijenku pritiskom prstiju (Zla-
tunić 2005: 70–71; Tomaž i Kavur 2006: 36; Težak-Gregl 2011: 123–24; Miloglav
2014: 198; 2016: 48). Neke posude ukrasili smo apliciranim ukrasom i ubadanjem
dok druge barbotinom, na neke smo dodali tunelaste ručke kako bismo ih objesi-
li na tronožac iznad ognjišta. U nedostatku iskustva u obradi i oblikovanju gline,
usmjerili smo se na izradu kuhinjskih posuda jednostavnih oblika (posude debljih
stijenki i manjeg obujma), po uzoru na nalaze s lokaliteta, koje bismo mogli iskoristi
u demonstracijama. Dio posuda smo polirali manjim oblutcima s unutarnje i vanj-
ske strane što je posudama dalo poseban sjaj i glatkoću, naročito s unutarnje strane.
Posude smo polirali u trenutku kad se glina stvrdnula, ali se nije još u potpunosti
osušila. Izradili smo i nekoliko kuka za ognjište koje su tipične za vučedolsku kul-
turu (Miloglav 2016: 163) kako bi testirali njihovu pretpostavljenu funkciju nosača
posuda iznad ognjišta, a prilikom demonstracija su se pokazale uspješnima. Tako-
đer smo izradili keramičke ploče za koje se pretpostavlja da su bile podlošci za kruh
i/ili služile za stavljanje na ognjište kako posude ne bi bile izložene direktnoj vatri, a
premda su uspješno izrađene i ispečene, tijekom projekta nisu upotrijebljene. Nada-
mo da će poslužiti u nekoj od budućih demonstracija ili eksperimenata.
Osim prethodno nabrojanih peći, nađena je još jedna peć iz druge faze gradnje „me-
garona“. Potkovastog je oblika i za nju je Schmidt pretpostavio da se radi o lončarskoj
peći (Dimitrijević 1979: 282.). Osim toga, u dosadašnjim istraživanjima vučedol-
ske kulture nije pronađena nijedna peć za keramiku. Može se stoga pretpostaviti da
je keramika bila pečena u jamama ili na otvorenom ognjištu, za što također, izuzev
ognjišta na Ervenici (Miloglav 2012: 35), nemamo konkretnih arheoloških dokaza.
Posude smo odlučili peći u jami kako bi pri redukcijskoj atmosferi (bez prisustva
kisika) dobili keramiku crne boje, specifičnu za vučedolsku kulturu, ali i stekli
iskustvo pečenja ovom metodom. Potrebno je napomenuti kako nema arheoloških
dokaza o pečenju keramike u jamama u vučedolskoj kulturi. Zbog manjka iskustva
pečenje je bilo neuspješno, a proces smo odlučili ponoviti iduće godine.
LV
Slika 5: Sušenje glinenih posuda (lipanj 2016).
Posude, kuke i podloške ispekli smo u jami (slika 7). Dno jame pokrili smo piljevi-
nom te na nju obrnuto položili posude, jednu do druge. Oko njih smo složili rešet-
kastu konstrukciju od drveta te ih prekrili piljevinom. Zapalili smo vatru, tijekom
pet sati postepeno dizali temperaturu, pokrili vrh jame zemljom i izvadili posude
nakon 16 sati. Posude koje su bile pri vrhu i manji predmeti poput kuka dobro su is-
pečeni. Posude su proizvodile zvonki zvuk te su bile sivo-crne boje. Manji predmeti
bili su crne boje i potpuno ispečeni. Dio posuda koje su bile pri dnu jame djelomič-
no su ispečene jer do njih nije posve došla vatra te su bile svjetlije boje.
LVI
Slavica Bošnjak
Slika 6: Posude pečene u jami (fotografirao: A. Durman, listopad 2017).
KUHANJE
Uz izgradnju kampa, rekonstruirali smo i granitni žrvanj1 (slika 8) prema analogi-

jama s lokaliteta. Uz granitni žrvanj, u arheološkom kontekstu se uvijek nalazio i
kameni rastirač2 pomoću kojeg se od raznih žitarica mljelo brašno. U sklopu pro-
jekta, mljeli smo i žitarice, kako bi od dobivenog brašna mogli izraditi jednostavni
kruh. Od dobivenog brašna zamijesili smo smjesu te u krušnoj peći uspješno ispekli
plosnate pogače (slika 9).
1
Strojno ga je izradio tehničar Muzeja Vučedolske kulture Ivan Pavešković Burazer
kojem se ovom prilikom zahvaljujemo.
2
http://struna.ihjj.hr/naziv/zrvanj/30572/http://struna.ihjj.hr/search-do/?q=rasti-
ra%C4%8D#container (pristup: 20.4.2018.)
LVII
Slika 7: Rekonstrukcija ručnog žrvnja (fotografirao: D. Branković, rujan 2016).
Slika 8: Pečenje kruha (fotografirao: N. Romac, rujan 2017).
Izabrali smo najbolje ispečenu posudu, objesili je na kuku i tronožac iznad ognji-
šta i u njoj kuhali leću (slika 10) jer smo htjeli istražiti efi kasnost keramičke kuke
i kuhanja u posudi obješenoj na nju. Voda za leću je brzo uzavrela, u roku od pet
minuta.
LVIII
Slavica Bošnjak
Slika 9: Keramička posuda obješena na kuku iznad ognjišta (fotografirala: S.Bošnjak, listo-
pad 2017).
KAMP NAKON GODINU DANA
Projekt se odvijao tijekom 2016. i 2017. godine stoga smo imali smo priliku pratiti
promjene koje su se dogodile kampu nakon godinu dana. Kamp je ostao u dobro
očuvanom stanju, pomalo zarastao u travu i korov, a jedina šteta je nastala na nad-
strešnici koja se djelomično urušila. Strukture ognjišta, peći i ograde su zahtijevale
LIX
manje popravke. Očistili smo plato od narasle trave, upadnute zemlje i lišća. Nakon
čišćenja kamp smo ispolirali, a novonastala je situacija sličila onoj na koju nailazimo
na terenu tijekom istraživanja. Poliranjem ognjišta jasno smo mogli odrediti njego-
ve granice prateći gdje se zemlja zapekla i naboj od kamenih oblutaka koji su ostali
in situ, osim na jednom dijelu gdje su ih životinje uništile (slika 11). Peć je djelomič-
no popucala na vanjskoj površini i obrasla mahovinom, dok je unutrašnjost, jako
zapečena, ostala čitava (slika 12). Peć smo očistili struganjem oštećenog vanjskog
sloja i popravili je nanošenjem još jednog sloja prapora i slame.
Slika 10: Ognjište nakon godinu dana: prije i poslije čišćenja (fotografirala: S.Bošnjak, rujan
2017).
Slika 11: Peć nakon godinu dana, nakon čišćenja te nakon upotrebe na kraju projekta (foto-
grafirala: S. Bošnjak, rujan 2017).
LX
Slavica Bošnjak
Slika 12: Arheološki kamp (fotografirao: A. Durman, listopad 2017).
ZAKLJUČAK
Tijekom demonstracija koje su se provodile u „arheološkom kampu“ sagrađene su
strukture potrebne za rekonstrukciju prehrane i života u prapovijesnom dobu. Sve
objekte i konstrukcije pokušali smo rekonstruirati prema nalazima s istraživanja na
lokalitetu Vučedol, dok smo neke segmente improvizirali zbog nedostatka vreme-
na i iskustva. Nastavkom projekta u 2017. godini i obnovom kampa provodili smo
eksperimente i stekli nova iskustva. Ispitali smo funkciju peći pokušavši u njoj peći
keramiku (neuspješno) i kruh te smatramo da se vjerojatno koristila za termičku
obradu hrane, a ne za pečenje keramike, pogotovo ne kvalitetne keramike kao što
je ona vučedolska. Pratili smo proizvodni proces izrade kruha od mehaničke obra-
de žitarica (dobivanja brašna) preko termičke obrade i na kraju same konzumacije.
Uvidjeli smo veliki trud potreban da se ručnim žrvnjem dobije brašno, što je bilo
puno teže i trajalo dulje no što smo očekivali. Okušali smo se više puta u izradi i pe-
čenju keramičkih posuda. Naučili smo tehnike izrade posuda od gline i postali bolji
u njihovoj izradi. Također smo isprobavali tehnike prapovijesne gradnje od pruća i
gline te smo uočavali promjene koje vrijeme na njima ostavlja. To nam je omogućilo
bolje razumijevanje načina gradnje te će nam pomoći u boljem detektiranju takvih
struktura na arheološkim istraživanjima. Kroz provedbu projekta stekli smo osnov-
na znanja o teoriji, ali i načinima primjene eksperimenata u arheologiji te mnoštvo
praktičnog iskustva. Arheološki kamp je također korišten i za snimanje promotiv-
nog fi lma o vučedolskoj kulturi u svrhu prezentiranja i promoviranja prapovijesne
arheologije u sklopu Muzeja vučedolske kulture. Provedbom eksperimenata u bli-
zini muzeja zabilježen je izuzetan odaziv znatiželjnih posjetitelja koji su promatrali
eksperimente i obilazili „arheološki kamp“ te pozitivno ocijenili takav način pre-
zentacije arheologije. Ostvarili smo primarne ciljeve, rekonstrukciju prapovijesnog
načina života te popularizaciju arheologije.
LXI
BIBLIOGRAFIJA
Bair 2004 Bair, Chuck. „Learning Through Experimental Archaeo-
logy.“ Central States Archaeological Journal, vol. 51, 2004,
pp. 186–89.
Bowden 1991 Bowden, Mark. Pitt Rivers: The Life and Archaeological
Work of Lieutenant-General Augustus Henry Lane Fox Pitt
Rivers. Cambridge University Press. 1991.
Busuttil 2013 Busuttil, Christopher. „Experimental Archaeology.“ Malta
Archaeological Review, 2013, pp. 60–66.
Carrell 1992 Carrell, Toni L. „Replication and Experimental Archaeo-
logy.“ Historical Archaeology, vol. 26 (4), 1992, pp. 4–13.
Coles 1973 Coles, John M. Archaeology by Experiment. Hutchinson
University Library, 1973.
Coles 1979 ---. Experimental Archaeology. Academic Press, 1979.
Dennis 2008 Dennis, Samantha. The Use of Experimental Archaeology to
Examine and Interpret Pre-Pottery Neolithic Architecture: A
Case Study of Beidhain Southern Jordan. University of Edin-
burgh, 2008.
Dimitrijević 1979 Dimitrijević, Stojan. „Vučedolska kultura i vučedolski kul-
turni kompleks.“ Praistorija jugoslavenskih zemalja III., ur.
A. Benac. Svjetlost, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1979, pp. 247-343.
Dimitrijević et al. 1998 Dimitrijević, Stojan; Težak-Gregl, Tihomila i Majnarić-Pan-
džić, Nives. Prapovijest. Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knj.
1. Naprijed, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1998.
Durman 1983 Durman, Aleksandar. „Metalurgija vučedolskog komplek-
sa.“ Opuscula Archaeologica : Papers of the Department of Ar-
chaeology, vol. 8 (1), 1983, pp. 1–87.
Durman 2006 ---. Simbol boga i kralja: prvi europski vladari. Galerija Klovi-
ćevi dvori, 2006.
Forenbaher 1995 Forenbaher, Stašo. „Vučedol: graditeljstvo i veličina vučedol-
ske faze naselja.“ Opuscula Archaeologica : Papers of the De-
partment of Archaeology, vol. 19 (1), 1995, pp. 17–25.
Miloglav 2012 Miloglav, Ina. „Ogranizacija proizvodnje, standardizacija
keramičkih proizvoda i specijalizacija zanata unutar vuče-
dolskog društva.“ Opuscula archaeologica vol. 36, 2012, pp.
27–54.
Miloglav 2014 ---. „Od gline do predmeta - keramika u neolitiku“. Darovi
zemlje, ur. J. Balen, T. Hršak i R. Šošić-Klindžić. Arheološki
muzej u Zagrebu, Muzej Slavonije Osijek, Sveučilište u Za-
grebu Filozofski fakultet, Osijek, 2014, pp. 191–207.
Miloglav 2016 ---. „Keramika u arheologiji - Lončarstvo vučedolske kultu-
re na vinkovačkom području =: Ceramics in Archaeology
– Pottery of the Vučedol Culture in the Vinkovci Region.“
LXII
Slavica Bošnjak
Acta museici balensis 7. Nova serija, (5). Gradski muzej, Sve-

učilište u Zagrebu, Filozofski fakultet (FF-press), Vinkovci,
Zagreb, 2016.
Outram 2008 Outram, Alan K. „Introduction to experimental archaeo-
logy.“ World Archaeology, vol. 40 (1), 2008, pp. 1–6. https://
doi.org/10.1080/00438240801889456.
Renfrew i Bahn 2008 Renfrew, Colin, i Bahn, Paul. Archaeology: Theories, Methods
and Practice. 5 edition. Thames and Hudson Ltd., London,
2008.
Reynolds 1999 Reynolds, Peter J. „The nature of experiment in archaeo-
logy.“ Experiment and design: archaeological studies in hono-
ur of John Coles, ur. A. F. Harding. Oxbow Books, Oxford,
1999, pp. 156–62.
Schiffer et al. 1994 Schiffer, Michael Brian; Skibo, James M.; Boelke, Tamara
C.; Neupert, Mark A. i Aronson, Meredith. „New Perspe-
ctives on Experimental Archaeology: Surface Treatments
and Thermal Response of the Clay Cooking Pot.“ Ameri-
can Antiquity, vol. 59 (2), 1994, pp. 197–217. https://doi.
org/10.2307/281927.
Tasić 1995 Tasić, Nikola. Eneolithic cultures of central and west Balkans.
Draganić, Belgrade, 1995.
Težak-Gregl 2011 Težak-Gregl, Tihomila. Uvod u prapovijesnu arheologiju. Bi-
blioteka Uvodi, Leykam international, Zagreb, 2011.
Tomaž i Kavur 2006 Tomaž, Alenka i Kavur, Boris. Earth and fire. Annales
Mediterranea. Univerza na Primorskem, Znanstveno-ra-
ziskovalno središče Koper, Inštitut za dediščino Sredoze-
mlja, Koper, 2006. https://www.academia.edu/874603/
TOMA%C5%BD_Alenka_KAVUR_Boris._Earth_and_
fire_Annales_Mediterranea_.
Zlatunić 2005 Zlatunić, Romuald. „Nastanak gline, tehnologija i mine-
ralogija keramike.“ Histria archaeologica, vol. 36, 2005, pp.
61–114.
LXIII
The Skill and Art of Wielding Fire and Earth: Reconstructing

Daily Life in the Vučedol Culture by Means of Experimental
Archaeology
“Arts and Trade of Earth and Fire: Reconstruction of Everyday Life in the Vučedol Culture by
Experimental Archaeology” is a project made by students at the Department of Archaeology,
University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences: Slavica Bošnjak, Dalibor
Branković, Marija Dominko, Paula Knego, Niko Romac, Karlo Srdoč and Franka Ovčarić,
mentored by : Prof. Aleksandar Durman and Dr. Danijela Roksandić, with the cooperation
and help from the Vučedol Culture Museum and its employees. The project goal was to re-
construct the prehistoric way of life using archaeological experiments so as to have a better
understanding of their technology, production and everyday life. The project took place during
September 2016, and September and October 2017 on the Vučedol site near Vukovar. The
“Archaeology camp” was reconstructed right next to Villa Streim and the Vučedol Culture
Museum. We reconstructed an oven following the unique find located in the trench that was
positioned on Kukuruzište Streim (Cornfield Streim), and a hearth typical for Eneolithic and
later cultures. We made clay pots and tools used in a prehistoric kitchen based on Vučedol finds,
which were reduction fired in a firing pit, and oxidation fired in an oven/kiln. Also, we pro-
duced flour using a grind stone, baked bread in the oven, and cooked on the hearth.
Keywords: experimental archaeology, archaeological demonstration, prehistoric technique,

Vučedol culture, Eneolithic, oven, hearth, cooking
LXIV
PODVODNA ARHEOLOGIJA
Rimskodobni brodolom iz 1. stoljeća na Grebenima kod otoka Silbe
LXVI
Robert Kordić
Rimskodobni brodolom iz 1. stoljeća

na Grebenima kod otoka Silbe
Robert Kordić
„Meni je potrebno more jer me ono uči“

Pablo Neruda (1904 – 1973)
Brodolom koji se na Južnom Grebenu kod otoka Silbe dogodio prije dva tisućljeća proteklih
je dvadeset godina bio zanimljiv široj javnosti. Riječ je o dobro očuvanom plovilu dužine
oko 20 metara koje je završilo na dnu strme sjeverne obale, izložene jakim strujama i vječno
prisutnom sjevernom vjetru – buri.
Nakon što su prve informacije „slučajnih“ pronalazača krajem osamdesetih godina prote-
klog stoljeća pristigle do znanstvenika Arheološkog muzeja u Zadru, od 2000. do 2012.
godine pokrenuta su istraživanja. Tijekom provedenih sedam interdisciplinarnih među-
narodnih kampanja primijenile su se brojne tehničko-metodološke inovacije. Temeljitim
iskopavanjem, dokumentiranjem i proučavanjem brojnih nalaza brodske konstrukcije, in-
ventara broda, posade i tereta dobiveni su odgovori na brojna pitanja koja su se nametala
tijekom svih godina istraživanja.
Specifičnost ovog brodoloma je, među ostalim, u dobro očuvanom trupu. U anaerobnom
ambijentu, u pijesku na dubini većoj od trideset metara, do sada su pronađeni dijelovi kobi-
lice, oplate i 66 rebara ispod tereta amfora.
Pored amfora Dressel 2-4 u kojima se prevozila glavnina tereta, pronađene su dvije Rodske
amfore te jedna izuzetno rijetka amfora tipa Kingsholm 117. Uz amfore, na brodu je kao teret
bio i kamen. Više od 6 m3 poluobrađenih kvadratnih vapnenastih ploča nije bilo u potpalu-
blju, već na palubi broda, možda kao teret naknadno utovaren u nekoj od obližnjih luka.
Rijedak su nalaz i dijelovi brodske kaljužne pumpe, kao i svojevremeni sonder – olovni
dubinomjer s čijim je pronalaskom i započela cijela ova priča o rimskodobnom brodu na
Južnom grebenu.
Zahvaljujući i nalazima posuđa od keramike, stakla i metala moguće je vremenski i pro-

storno okvirno smjestiti ovaj nadasve vrijedan nalaz koji se, na žalost, još uvijek nije dovršio
i valjano prezentirao.
Ključne riječi: antički brodolom, Grebeni-Silba, brodska konstrukcija, oprema i terett
LXVII
ANTIČKI BRODOLOM NA GREBENIMA KOD OTOKA SILBE
K
ontinuitet plovidbe na Jadranu uočljiv je od prapovijesti do danas, u vidu
raznovrsnih arheoloških nalaza pokretnog i nepokretnog karaktera poput
usamljenih predmeta, rastresitih nalazišta, sidrišta, luka, lučkih uređaja i
popratnih arhitektonskih priobalnih zdanja te potonulih plovnih objekata – po-
sljedica brodoloma (Vrsalović 1974 (2011): 24, 47-65; 2011: 57-59; Radić Rossi
2011: 62-64).1
Prizori luka, brodova i aktivnosti vezanih općenito uz pomorstvo prisutni su na
posudama, ratnoj opremi, novcu, javnim i privatnim spomenicima, mozaicima i
freskama. U osvit povijesti javljaju se i prvi pisani podaci o geofizičkim i klimato-
loškim osobinama Jadrana (Kozličić 1990: 74-128; Rendić Miočević 1989: 28; Suić
1996: 191-263; Zaninović 2012: 22). 2
Brojni znanstvenici osvrnuli su se na čitav niz ikonografskih prikaza vezanih uz po-
morstvo na Jadranu, od primjerice kontraverznog prikaza broda na fragmentu neo-
litičke posude iz Grapčeve spilje na Hvaru, situle iz Nezakcija i knemide iz Glasinca
preko numografije kod Daorsa i Labaeta do reljefa na javnim, privatnim, posvetnim
i sepulkralnim spomenicima.3
Brodolomi se, kao i grobnice, tretiraju kao zatvoreni nalazi u kojima je u danom tre-
nutku zaustavljen život. Samim time su validni za proučavanje i datiranje inventara
posade koji je utilitarnog karaktera, prevoženog tereta, brodske opreme i konstruk-
cije.4
Proučavanjem brodoloma detektira se i intenzitet plovidbe na određenom područ-
ju, odnosno plovidbene rute. Stoga treba u obzir uzeti geomorfološke i klimatološke
uvjete, maritimne sposobnosti plovila i educiranost posade te prisutnost piraterije
(Gluščević 1994: 16; Vrsalović 1974 (2011): 51).5
Sve su to elementi važni za proučavanje havarija na temelju kojih se mogu prepozna-
ti longitudinalne rute uz obalu (sopra vento), na otvorenom (soto vento) te transver-
zalni pravci prema pučini (kulfa) (Brusić 1970: 550; 1980: 158).
1
Štefan Mlakar prvi je pokušao sistematizirati podvodna nalazišta 1968. godine, a
detaljnije ih je obradio Dasen Vrsalović
2
Riječ je o Pseudo-Skilakovu svojevremenom peljaru, Periplu – praktičnom priručniku
za plovidbu, traktatu iz IV. st. pr. Kr.
3
Šišić 1925: 74,82; Novak 1951; 1962: 10; Vrsalović 1974 (2011): 141-144; Jurišić 1983:
5-7, 11; Cambi 1988: 21-35; 2010: 140; Rendić Miočević 1989: 309; Gluščević 1994a, 27;
Petrić 1994: 6; 2002: 11-18; Radić Rossi 2011: 199-209.
4
O razvoju Arheologije broda kako ju je sredinom XIX. st. imenovao Auguste Jal u
francuskom pomorskom rječniku archéologie navale v. Vrsalović 1974 (2011): 11-12; 141-
144; Radić Rossi 2012: 223-228.
5
„Pax Romana“ jedan je od „krivaca“ intenziviranja pomorskih aktivnosti na čitavom
Mediteranu.
LXVIII
Robert Kordić
Od sredine XX. stoljeća naglasak se stavlja na istraživanje brodskih konstrukcija.

One se, pored minorne očuvanosti uglavnom trupa, poput arhitektonskih zdanja
na kopnu, mogu prostorno i vremenski situirati zahvaljujući interdisciplinarnom
interesu arheologije broda (Radić Rossi 2012: 220-226).
Među brodolomima nastalim uslijed havarije ili piraterije u podmorju Jadrana po-
sebno mjesto ima rimskodobni brodolom iz I. st. po Kr. koji se dogodio uz Južni
Greben kod otoka Silbe.
GREBENI – NEKROPOLA U MODROM
Iz današnje perspektive, koristeći suvremenu tehnologiju poput satelitske prognoze

vremena i navigacije te maritimnih mogućnosti današnjih plovila, teško je dokuči-
ti uzroke brojnih havarija nastalih u akvatoriju Grebena kojeg čine tri nenaseljena
otočića smještena 25 NM od Zadra, između otoka Silbe i Premude na rubu Sedmo-
vraća, zapadnog dijela zadarskog arhipelaga (slika 1).
Slika 1: Grebeni – karta i zračni snimak (preuzeto iz: Gluščević 2009).
Odgovor treba prvenstveno tražiti u položaju Zapadnog, Srednjeg i Južnog Gre-

bena, koji se protežu u smjeru sjeverozapad-jugoistok čime ne pružaju zaštitu niti
protiv južnog niti protiv znatno opasnijeg i nadaleko poznatijeg sjevernog vjetra
– bure (Gluščević 2009: 69; 2010: 159). U mnogim se djelima navode vijesti o vre-
menskim nepogodama i plovidbi. U Pseudo Skilakovom peljaru vrijeme plovidbe
se, s obzirom na, za brodice s kvadratnim jedrom povoljne vjetrove jugo, maestral i
levanat, smješta u vrijeme cvatnje smokve i opadanja njenog lišća. Pseudo Skimno
opisuje prevrtljivost Jadranskog mora i tijekom ljeta, u putopisu Perigeza oko 120.
g. pr. Kr. (Brusić 1970: 551, 557; Zaninović 2012: 22; Čače 2015: 10). Drugi je
LXIX
razlog brojnih pomorskih nesreća manjkave maritimne sposobnosti onovremenih

brodova i nedovoljno poznavanje pomorskih ruta (Kozličić 1990: 8; Bilić 2012: 84;
Marelić 2016: 212).6
Nakon iznesenog, odgovor na pitanje zašto se uopće plovilo uz Grebene je činjeni-
ca da su oni smješteni na najkraćoj ruti koja povezuje srednjodalmatinske urbane
centre poput Zadra (Iadera) i Nina (Aenona) te brojna manja ruralna ladanjska sre-
dišta s, po svemu sudeći, gospodarski superiornim Istarskim poluotokom. Ovim je
područjem također prolazila i jedna od kraćih trasa između dviju Jadranskih obala,
koja je iznosila oko 66 NM (slika 2) (Brusić 1970: 554; 1974: 66).
Slika 2: Plovidbeni putovi Jadranom prema djelima antičkih autora (preuzeto iz: Radić Rossi 2011).
Po svemu sudeći, Grebeni, koji bez osnovnih resursa poput vode i obradivog zemlji-
šta, nisu pružali minimalne uvjete za formiranje gradinskog naselja strateškog ka-
rakter, a nisu imali ni pogodne uvale za kraća zaustavljanja i sidrenja, svojim strmim
obalama „pogodovali“ su jedino brojnim pomorskim nesrećama, čime sliče jednom
od poznatijih podmorskih nalazišta, otoku imena Yassi Ada na jugozapadnoj obali
današnje Turske (Vrsalović 1979 (2011): 18; Steff y 1994 (2006): 79).7
6
Navodno je svega 10% brodoloma uzrokovano ratnim sukobima i piraterijom koja je
u antici smatrana normalnim izvorom prihoda, dok se sve ostale nesreće pripisuju havari-
jama. Prema Lionel Cassonu, profesoru povijesti pomorstva, antički brodovi koji koriste
kvadratno jedro nisu mogli jedriti manje od 7 stupnjeva u smjeru vjetra, a brzina u naviga-
ciji je ovisno o smjeru i jačini vjetra bila između 3 i 7 NM. Moguće je da kapetani potoplje-
nih plovila oko Grebena nisu bili upoznati s jakim morskim strujama, ljetnim neverama i
burom na ovom području. Kampanje od 2000. do 2012. dočarale su spomenute nedaće.
7
Dugogodišnja istraživanja na otoku imena Yassi Ada sredinom XX. st. rezultirala su
pronalaskom oko dvadeset brodskih olupina iz vremena od helenizma do srednjeg vijeka.
LXX
Robert Kordić
Dosadašnja istraživanja Grebena ukazu-

ju na niz brodoloma, od antike do novog
vijeka. Otkrivene se lokacije nalaze veći-
nom na sjeveroistočnoj strani, okrenutoj
kobnoj buri. Na primjeru brodoloma iz
I. st. po Kr. koji se dogodio kod Južnog
Grebena započelo je sustavno istraživanje
koje se, na žalost, ni nakon sedam kampa-
nja provedenih od 2000. do 2012 godine,
još uvijek nije dovršilo.8
POVIJEST I METODOLOGIJA Slika 3: Bura – nemogućnost plovidbe izme-

ISTRAŽIVANJA đu SEbE i NWbN (preuzeto iz: Bilić 2012).
Vijesti o podmorskim nalazima i mogućim brodolomima dobivene od ribara, spu-

žvara, pjeskara i ronioca najčešće su prvi korak do otkrivanja arheoloških lokaliteta.
Na taj se način došlo i do prvih informacija o rimskodobnom brodolomu uz Južni
greben kod otoka Silbe (Gluščević 2009: 69).9
Poput brojnih podmorskih nalazišta u Svijetu i ovaj je lokalitet devastiran tijekom
osamdesetih godina prošlog stoljeća, uslijed intenziviranja ronilačkog turizma,
zahvaljujući sigurnijoj i cijenom pristupačnijoj ronilačkoj opremi (Orlić – Jurišić
1986: 42-44; 1986a: 49-51).
Informacija dobivena verbalno, bez podrobnijih podataka o položaju nalazišta, po-
taknula je neminovno rekognosciranje – pregledavanje podmorja uz istočnu obalu
Južnog Grebena u dva navrata tijekom 2000. godine. Nakon pronalaska lokaliteta
krenula su prva arheološka iskapanja. Kampanja je trajala svega devet dana, od 22.
do 30. kolovoza, a primarni joj je zadatak bio da ustanovi stanje nalazišta s obzirom
na stupanj devastacije i mogućnost, odnosno potrebu, za daljnjim istraživanjima.
Pomoću mjerne vrpce dužine 23,40 m, koja se postavila uz dvije djelomično vidljive
amfore, otvorila se sonda. Pored vrpce koja se protezala od točke A na dubini 26,70
m do točke B na dubini 35,30 m postavljene su četiri nadzorne točke s obzirom na
Prof. George Bass, koji se smatra ocem podvodne arheologije nakon početnih je rekognos-
ciranja preuzeo organizaciju od Petera Throckmortona, primijenivši brojne tehničke ino-
vativnosti poput sonara, kapsule s pilotom i podmornice. Dekompresijskom komorom na
dno omogućen je duži zaron, koristi stratigrafiju pri iskapanju, a fotogrametriju u doku-
mentiranju.
8
Sve dosadašnje kampanje vodio je prof. Smiljan Gluščević, voditelj odjela za podmor-
sku arheologiju Arheološkog muzeja u Zadru i svojevremeno ravnatelj dotičnog muzeja.
(Gluščević, 2001: 43-47; 2002: 64-70; 2003: 84-90; 2004: 112-118; 2007: 338-340; 2007a:
355-358; 2007b: 109-112; 2009: 69-87; 2010: 159-174; 2011: 567-569; 2013: 627-628).
9
Riječ je o nalazima iz privatne zbirke „pronalazača“: četiri amfore koje su bile dio tereta
i raritetnog nalaza olovnog dubinomjera i detektora dna.
LXXI
četiri strane svijeta. Sve referentne točke, kao i nalazi, mjerili su se metodom tria-
ngulacije. Unutar omeđenog područja otkriven je dio brodskog tereta, utilitarno
posuđe posade, dijelovi brodske opreme i konstrukcije broda (slika 4) (Gluščević
2000: 100; 2002: 65; 2009: 70).
Slika 4: Silba – Grebeni 2000, M 1:25, crtež nalazišta načinjen prema skicama i fotografija-
ma (preuzeto iz: Gluščević 2009).
Vrijedni nalazi bili su presudni pri donošenju odluke da se iduće godine nastavi
s istraživanjima. Internacionalnu kampanju, koja je trajala od 3. do 13. listopada,
obilježili su loši meteorološki uvjeti i niz tehničkih inovacija poput primjene digi-
talnih fotoaparata za izradu fotomozaika i stereofotogrametrijske slike lokaliteta u
3D tehnici. Preduvjet ovom, znatno preciznijem dokumentiranju bila je montaža
metalne mreže dimenzija 12,5 x 7,5 m, kojoj je svaki kvadrant dimenzija 2500 x
2500 mm podijeljen na četiri podkvadranta. Mreža se zbog strme pješčane padine
na kojoj se nalazio lokalitet morala fi ksirati čeličnim klinovima i sajlama, uz pomoć
pneumatske bušilice. Također su „klasične“ metalne mamut sisaljke zamijenjene
dvodijelnim plastičnim fleksibilnim sisaljkama koje su se pokazale znatno efi kasni-
jima. Nakon završetka ove kampanje, u kojoj se naglasak stavio na daljnje istraživa-
nje tereta i brodske konstrukcije, čitav se lokalitet zaštitio vrećama punima pijeska
(slike 4 i 5) ( Gaspari – Erič, 2001: 97-99; Gluščević, 2002: 67-69; 2009: 71-73).10
10
U drugoj kampanji nastavljena su istraživanja na površini određenoj mrežom od 93,75
m2 . Stvoreni su temelji i paradigma za buduća istraživanja, ali zbog vremenskih nepogoda
unutar devet kvadranata otkrila se manja količina nalaza od kojih treba istaknuti, pored
poklopca keramičke urne i keramičkog tarionika, i dio oplate, kontraoplate i rebra broda.
LXXII
Robert Kordić
Slika 5: Silba, istraživanja 2001. (preuzeto iz: Gluščević 2009).
Slika 6: Mreža i stereofotogrametrijske slike (preuzeto iz: Erič, Gaspari i Gluščević 2001).
U trećoj je kampanji, pored nalaza tereta i brodske konstrukcije identičnih onim

prošlogodišnjim, otkriven inventar iz brodske kuhinje,11 staklene čaše i keramič-
ke zdjele istočne provenijencije. Glavninu istraženog tereta činio je kamen mekane
strukture i pločaste forme, prvotno smatran brodskim balastom.12
Radi bolje rekonstrukcije brodoloma iskapanja su se proširila izvan područja ome-
đenog mrežom, u plićem južnom dijelu povrh kvadranata A01-A05. U tom X-kva-
drantu širine 1,25 m, koji prati mrežu po dužini 12,5 m, nakon čišćenja površinske
11
Riječ je o ciglama kvadratne forme i grube fakture (laterculae), ovećoj metalnoj posudi
– talioniku i o brončanim cijevima.
12
Par burnih dana u kampanji koja je trajala od 17. do 29. rujna 2002. godine iskorišteni
su za rekognosciranje podmorja obližnjeg otoka Premude gdje su otkriveni ostaci novovje-
kovne gajete i mogući brodolom s teretom amfora tipa Lamboglia 2.
LXXIII
naslage pijeska otkrivena su nova rebra i dijelovi kobilice, oplata te jedina amfora
otkrivena u ovoj kampanji, tipa Dressel 2-4. U procijepu strme litice s istočne stra-
ne, uz samo mrežište, otkriven je masivni keramički tarionik uz vidljiv kalcificirani
fragment, moguće je dio amfore. 13Zato je na samoj litici metodom triangulacije po-
stavljeno osam referentnih točaka kojima je polazište bilo na fi ksiranom mrežištu.
Nalazi i reperi sa sve tri kampanje su u konačnici ukomponirani u situacijski plan
lokaliteta (Gluščević 2003: 80-90; 2003: 84).
Četvrta kampanja, provedena od 19. rujna do 1. listopada 2003. godine fokusirala
se na brodsku konstrukciju, odnosno na donji dio brodskog trupa unutar mreže
i kvadranta X, u kojem je, pored još jedne ovalne brončane posude s laporastim
sadržajem, otkriven i niz rebrenih nastavaka. Unutar mreže kojoj su zbog kvali-
tetnije dokumentacije preimenovani kvadranti neminovno je bilo prvo premjestiti
pločasti bitumenizirani kamen za koji se na temelju petrografskih analiza ustano-
vilo da ipak predstavlja brodski teret lokalne provenijencije. Radi kvalitetnije do-
kumentacije, u svakom su kvadrantu postavljene i referentne pločice s izmjerenom
apsolutnom dubinom (z) i mjerama od ruba kvadranata (x, y). Što se inovacija tiče,
u ovoj su kampanji umjesto komprimiranog zraka ronioci koristili zrak obogaćen
kisikom (NITROX) koji omogućava znatno dulji boravak na dnu, manju akumu-
laciju dušika i ugljičnog dioksida u organizmu te samim time i efi kasnije zarone. Na
koncu je nalazište prekriveno geotekstilom povrh kojega je nasut pijesak, a brodska
konstrukcija prekrivena je i vrećama punima pijeska (Gluščević 2004: 112,113).14
Slika 7 i 8: Istraživanje brodske konstrukcije i ronilica ROV (Remotly Operately Vehicles),

(preuzeto iz: Gluščević 2009, 2013).
Unatoč navedenom, naredne se godine istraživanja vezana uz ovaj brodolom nisu,

iz objektivnih razloga, nastavila međutim predavanje, fotografije i izlaganje repre-
zentativnih nalaza s proteklih kampanja bili su središnji događaj obilježavanja 172.
godine Arheološkog muzeja u Zadru (Mazić 2004: 187).15
13
Slična takva posuda (mortarium) pronađena je u prethodnoj kampanji unutar mrežišta.
14
Bivši kvadranti A01-A05 postali su 31-35, B9-B13 su 21-25, a C17-C21 su 11-15.
15
Izložba „Antički brodolom na Grebenima kod otoka Silbe“ otvorena je 30. studenoga 2004.
LXXIV
Robert Kordić
Kraćom, sedmodnevnom kampanjom provedenom 2006. godine nastavljena su

istraživanja s ciljem da se istraže dublji kvadranti 21-25. Pronađeni nalazi bili su
identični nalazima iz plićih kvadranata. (Gluščević 2007a: 338-340; 2007c: 109).
Posljednje dvije istraživačke kampanje u kojima su pomoću ronilice – ROV-a (Re-
motly Operately Vehicles) pretraženi preostali kvadranti realizirane su tijekom 2010.
i 2012. godine. Obje kampanje u kojima su istraženi najdublji kvadranti 11-15 tra-
jale su po dva tjedna. Među dosada uobičajenom repertoaru nalaza ističu se amfora
tipa Kingsholm 117 te amfore s ljevkastim obodom, dok se sveukupni broj rebara
popeo na 66, što ukazuje da se radi o većem (preko 20 m) antičkom trgovačkom
brodu – navis oneraria (Gluščević 2011: 567-569; 2013: 627-628).
ARHEOLOŠK I TRAGOVI
Tijekom prvih poznatih ronilačkih aktivnosti sredinom osamdesetih godina, kada

je na Južnom Grebenu pored tereta amfora pronađen rijedak nalaz dubinomjera,
pretpostavio se antički brodolom, jer je konfiguracija terena isključivala sidrište ili
luku (Vrsalović 1979 (2011): 57-59).16
Potvrda da nije riječ o odbačenom ili rastresitom nalazu već zaista o brodolomu
(lat. navis fractio) uslijedila je nakon prvih istraživanja, kada se ispod tereta amfora
i poluobrađenog pločastog bitumenskog kamena te posuđa utilitarnog karaktera
pojavila i brodska konstrukcija (Gluščević 2000: 100).
Za razliku od dotadašnjih zaštitnih istraživanja brodoloma antičkih trgovačkih
brodova (lat. navis oneraria) na većim dubinama u hrvatskom podmorju, koja je na
žalost pratila nedovoljna dokumentacija brodske konstrukcije, ovom se nalazištu
pristupilo sistematski i multidisciplinarno (Radić Rossi 2011: 228-238; Gluščević
2013: 627-628).17
16
Klasifi kacijom podmorskih nalazišta se Mladen Nikolanci bavio već na kongresu u Al-
bengi 1958. godine, a Dasen Vrsalović predložio je podjelu nalazišta u četiri skupine: 1) Po-
tonule plovne objekte-brodolome, koje smatra najznačajnijim pomorskim nalazištima jer
su zatvorene arheološke cjeline 2) Rastresita nalazišta, 3) Osamljene predmete i 4) Ostatke
građevinskih objekata s nalazima otpadnog materijala. Opširnije o vrstama podmorskih
nalazišta s posebnim naglaskom na brodolome u Radić Rossi 2011: 181-185.
17
Prvo istraživanje brodoloma vodio je arheolog-ronilac George Bass na rtu Cape Ca-
ledonia u Turskoj 1960. godine, a tri godine kasnije kod rta Savudrije u Istri istražuje se
brodska konstrukcija pod vodstvom Štefana Mlakara, djelatnika Arheološkog muzeja u
Puli. Nakon Zdenka Brusića, koji je prvi cjelovito istražio srednjevjekovnu konduru iz
Nina, do danas je sustavno istraženo tek nekoliko potopljenih, napuštenih ili naknadno
upotrjebljenih plovila pri formiranju operativne obale ili lukobrana u plitkom moru na
sljedećim lokalitetima: Trstenik u Kaštelanskom zaljevu, Pakoštanima, Zatonu kraj Nina,
Caskoj na Pagu, Puli i Zambratiji kraj Umaga. Osnovne informacije i potpuna literatura u
disertaciji Irene Radić Rossi: Problematika prapovijesnih i antičkih arheoloških nalazišta u
hrvatskom podmorju, 2011; Koncani Uhač, 2012: 533-538; Koncani Uhač et al. 2018: 169-
191; https://www.youtube.com/watch?v=K4-nFEXSKko
LXXV
BRODSKA OPREMA I KONSTRUKCIJA
Zahvaljujući dosadašnjim rezultatima istraživanja arhitekture broda upoznati smo

sa zajedničkim konstruktivnim obilježjima antičkih trgovačkih brodova, a koja
se sastoje od četiri osnovna elementa. To su: 1) kobilica sa pramčanim i krmenim
produžetkom – statvom, 2) rebra, 3) oplata, 4) paluba s nadgrađem (Vrsalović
2011(1979): 24, 148; Radić Rossi 2011: 198).
Izuzetno dobro očuvani ostaci brodske konstrukcije pronađeni na Južnom Grebe-
nu upućuju na zaključak da se radi o većem trgovačkom brodu u antici dužine trupa
(hull) između 20 i 30 m. U hrvatskom podmorju do sada je iz rimskog razdoblja po-
znato ukupno dvadesetak sličnih brodoloma na većim dubinama, koji su uglavnom
nedovoljno istraženi i samim time površno dokumentirani.18
U prvoj je kampanji, prilikom istraživanja oko osnovne crte označene mjernom
vrpcom dužine 23,40 m, koja se od manje terase na 26,70 m spuštala do pješčanog
platoa na 35,30 m, otkriveno 19 komada opreme i dijelova brodske konstrukcije.
Pronađeni dio brodske kobilice (keel) širine 20 cm bio je dužine 185 cm. Na njoj je
djelomično očišćeno jedanaest rebara ( frame) širine oko 12 cm, a na jednom od njih
sačuvao se i komad oplate – madir (planking).
Naredne kampanje, u kojima su se u istraživanju primjenjivale brojne metodološ-
ko-tehničke inovacije, otkrile su nove segmente brodske konstrukcije. Tako su u
drugoj kampanji u kojoj se montirala metalna mreža s ukupno petnaest kvadranata
ukupne površine 93,75 m2 , pronađena nova rebra te ostaci vanjske oplate (outsi-
de planking) i unutarnje – kontraoplate (ceiling, inner planking).19 Tijekom treće
i četvrte kampanje pored kvadranata 31-35 istražen je i „podkvadrant“ X povrh
mreže površine 18,75 m2 . Pronašli su se novi nalazi oplate i kontraoplate, ukupno je
otkriveno 50 rebara širine 10-16,5 cm, međusobno udaljenih 3,5-12,5 cm. Moguće
je da su dva rebra koljenasto zasječena u rubnom jugozapadnom kvadrantu 35
koljena (knee) koja obično učvršćuju spoj rebra i poprečnog potpornja – sponja (deck
beam) na kojem leži paluba (deck).
Sva rebra su s unutarnje strane bila povezana s pet isprekidanih nizova dasaka. Riječ
je o uzdužnim gredicama – provezama (stringer) širine 11-20 cm, koje se protežu
od prednjeg dijela broda – pramca (bow) do stražnjeg dijela – krme (stern). Daska
u krajnjem južnom kvadrantu 33 širine 16 i debljine 8 cm možda je fragment pa-
lubne proveze – razme (deck stringer) koja se obično postavljala s unutarnje strane
vršnih platica, a povezivala je poprečni potporanj palube – sponju (deck beam) i
glave rebara. Vrijedan spomena je i nalaz četvrtaste grede, možda temeljnice – baze
18
Navedeni termini u zagradama su iz Osnovna terminologija za potrebe arheologije
broda Radić Rossi, 2011: 551-562.
19
U kampanji 2001. istraženo je devet istočnih kvadranata smještenih uz podvodnu liti-
cu koja je pratila lokalitet. Vidi bilj. 10.
LXXVI
Robert Kordić
jarbola (mast step) ili upore – podupirača palube (stanchion), dimenzija 25, 5 X 19 x
26 cm, u 34 (Glušević 2004: 116; 2009: 75).20
Cilj narednih triju kampanja bio je istražiti preostali dio lokaliteta. Otežavajuću
okolnost u tomu je predstavljalo preko 6 m3 pravilnog pločastog bitumeniziranog
kamena koji se zajedno s pješčanim žalom trebao dislocirati iz kvadranata 32-34 i
24-25, van zone istraživanja. Daljnjim se istraživanjem lokalitet proširio prema za-
padu gdje se u kvadrantima 26, 27 i 36, 37 pronašlo još 16 rebara i dijelova oplate.
Uz brodsku konstrukciju nađeni su i elementi za spajanje: brončani čavli (nail) i
spojnice – štiftovi (bolt) dužine 30-40 cm, a spajali su kobilicu, rebra, štitnu kobili-
cu ( false keel) i protukobilicu (rider keel).21 Dio brodske opreme su nalazi masivne
profi lirane brončane odvodne cijevi (outlet pipe), moguće je kaljužne pumpe (bilge
pump) te olovna ploča, možda kolektora (45x45x5 cm), fragmenti olovne cijevi te
dijelovi brončanog lima pronađeni u kampanji 2012. godine.22
Na postojanje brodske kuhinje u krmenom dijelu, uz kuhinjsko posuđe, upućuju
nalazi četiri oštećene kvadratne opeke (lat. laterculae), fragmenti dvaju keramičkih
tarionika grube strukture i jednostavne forme te dvije brončane posude za kuhanje
ili taljenje, pronađene blizu jedne nagorjele grede. Brodskoj opremi pripada i nalaz
s kojim je i započela cijela priča oko ovog brodoloma. Radi se o stožastom olovnom
dubinomjeru (sounding weight) koji se danas nalazi u Arheološkom muzeju u Zadru
i predstavlja tipološku varijantu koja se vremenski smješta u 1. st. po Kr.23
Slika 9: Fragment olovne cijevi, profilirana brončana cijev i dubinomjer (preuzeto iz: Glušče-
vić 2009).
20
Poprečni građevni elementi trupa u Radić Rossi 2011: 533.
21
Sveukupno 66 otkrivenih rebara svrstava ovaj brod među veće antičke brodolome na
istočnom Jadranu.
22
Prva brodska pumpa na Jadranu pronađena je na brodolomu kod Zlarina tijekom istraži-
vanja 1972. i 1974. godine. Rekonstrukciju ovog nalaza, svojevremeno jedinstvenog na cijelom
Mediteranu izradio je prof. Zdenko Brusić (Gunjača 1976: 5; Vrsalović 2011(1979): 150).
23
Ovaj rijedak nalaz je ujedno služio i za ispitivanje vrste dna pomoću smole ili loja koji
bi se utisnuli u udubljenoj bazi. Sličan dubinomjer pronađen je kod rta Plavac na Zlarinu,
dok je drugi vjerojatno iz Hvarskog kanala, a nalazi se u dominikanskom samostanu u Bolu
na Braču (Vrsalović 2011(1979): 158).
LXXVII
Sve navedeno, vezano uz brodsku konstrukciju i opremu upućuje na to da nalaz

na Južnom Grebenu pripada većem antičkom trgovačkom brodu dužine preko 20
m i nosivosti do 100 t, na što upućuje broj pronađenih rebara, njihova dimenzija i
gustoća slaganja. U hrvatskom podmorju je od nalaza na Savudriji do danas pro-
nađeno desetak brodova poput ovog, nadasve dobro očuvanog te pravno i fizički
zaštićenog (Gluščević 2000: 101; 2002: 69; 2003: 84, 85; 2004: 113; 2007: 111;
2009: 77, 84, 85; 2011: 568; 2013: 627, 628; Radić Rossi 2011: 316, 563-567).24
TERET I OSTA LI POKRETNI NALAZI
Poput arhitektonskih zdanja na kopnu koja se ne mogu preciznije datirati na te-

melju pojedinih specifičnih građevnih elemenata i brodovi se upravo zbog vlastite
mobilnosti ne mogu prostorno i vremenski situirati isključivo analizirajući oblik
trupa, bez podrobnijeg proučavanja podataka vezanih za teret i ostale pokretne na-
laze utilitarnog karaktera (Steff y 2006: 11; Vrsalović 2011: 163).25
Glavninu tereta na brodolomu kod Južnog Grebena čine amfore i amorfni kamen
nepravilne kvadratne forme. Na brodici su se prevozili i veći kameni blokovi te
žalo sitnije i krupnije granulacije. Ostali pokretni nalazi dio su inventara posade:
keramičko posuđe, zdjele, poklopci, tarionik te staklene čaše i brončane posude
(Gluščević 2009: 77-86).
Amfore
Najčešće su teret antičkih trgovačkih plovila bile amfore, keramičke posude koje su
služile uglavnom za transport i skladištenje. Prepoznaju se na likovnim prikazima
od prije 5500 godina kod Kanaanaca i Egipćana, a preko Feničana dopiru do Grka
(Peacock i Williams 1986: 21).
Na Jadranu su prisutne zahvaljujući penetraciji grčkih pomoraca i formiranju prvih
kolonija na srednjodalmatinskim otocima od 4. st. pr. Kr. (Lisičar 1951: 73-77).
Najstariji poznati tip amfore na obalama istočnog Jadrana je Korintska B amfora.
Ona se smatra prototipom grčko-italskih amfora (3-2 st. pr. Kr) te kasnijih varijanti
raznih amfora za ulje (amphorae oleariae) poput Lamboglia 2 (2-1 st. pr. Kr), i Dre-
ssel 6A i B (1-2 st. po Kr) (Kirigin 1994:15-24; Katić 1999-2000: 50). 26
24
Ostaci brodske konstrukcije na Južnom Grebenu su nakon kampanje 2012. u iščekiva-
nju daljnjih istraživanja prekriveni geotekstilom i pijeskom.
25
Vrsalović je teret antičkih brodova podijelio na amfore, sitno keramičko posuđe, antič-
ki crijep (tegule, imbreksi) i obrađeno kamenje.
26
Korintske B amfore pronađene su u akvatoriju otoka Mauna, Visa i Hvara te u zaleđu
Šibenika i Salone kod Klisa gdje se radi o fragmentiranim nalazima. Često su u privatnim
zbirkama, dok su u Starome Gradu pronađeni tragovi proizvodnje amfora Faros 3, prijela-
znog tipa između Korintske B i grčko-italske amfore.
LXXVIII
Robert Kordić
Potonuli brod na južnom grebenu prevozio je dio tereta u amforama tipa Dressel
2-4. Ove cilindrične vinske amfore (amphorae vinariae) bile su, u doba ranog car-
stva do kraja 2. st. po Kr, najdugovječniji tip amfora.27Prepoznatljive su po kolje-
nasto savijenim, dvodijelnim (bifidnim) ručkama s prstenastim obodom i stožasto
šiljatom nogom, visine do 120 i širine do 40 cm te zapremine oko 30 litara. Proi-
zvodile su se prvotno u Kampaniji i Laciju prema rodskim i koskim prežitcima, a
potom su se širom Imperija izrađivale brojne varijante. Istovremeno su postojale i
amfore Lamboglia 2 i Dressel 6A i B (Class 10. Peacock i Williams 1986: 105; Sta-
rac 2006: 92; Glušević 2009: 78).
Slike 10: Amfore s Južnog grebena (preuzeto iz: Gluščević 2011, 2013).
Rodske su amfore također korištene za skladištenje vina. Istočnomediteranske su

provenijencije, s otoka u antici poznatog po kvalitetnom vinu, a produkcija je zaci-
jelo ostala na prostoru istočnog Mediterana, u Egejskom bazenu i na obalama Male
Azije. Na to upućuju tragovi distribucije, odnosno nalazi koji su znatno manje za-
stupljeni na prostoru Carstva, s tim da su učestaliji na njegovim rubnim dijelovima,
limesu i u Britaniji. Prepoznatljive su po masivnim okruglim ručkama sa šiljastim
roščićima na spoju prstenastog oboda i cilindričnog vrata. Suvremene su prethod-
nim, nešto masivnijim amforama. Visoke su do 90, široke do 25 cm i zapremine su
oko 20 litara. U njima se čuvalo najčešće vino, ali i riblji sos (garum), marinirana
riba i kandirano voće, o čemu svjedoče natpisi (tituli picti) na nalazima sa zapadne
obale Istre. Primjerak ovakve amfore pronađen je u Viškoj luci i izložen u arheološ-
koj zbirci na Visu (Class 9. Peacock i Williams 1986: 102; Starac 2006: 94; Glušević
2009: 78).
27
Dvije rodske amfore i jedna rebrasta amfora tipa Kingsholm 117 vjerojatno nisu bile
dio tereta, već dio brodskog inventara.
LXXIX
Slika 11: Dressel 2-4, Rodska amfora i Kingsholm 117 (preuzeto iz: Gluščević 2009.)
Rebrasta amfora tipa Kingsholm 117 nazvana po eponimnom legijskom naselju u

Britaniji Gloucester-Kingsholm rijedak je nalaz amfore koja se datira u razdoblje od
sredine 1. st pr. Kr. do početka 2. st. po Kr. Radi se o nešto manjoj amfori ovoidnog
tijela na čijim se ramenima nalaze dvije trakaste ručice. Najčešći sadržaj bilo je vino,
ali se vjerojatno koristila i za skladištenje drugih proizvoda. Do sada je poznato
desetak nalazišta na prostoru Imperija, od kojih svega tri brodoloma: Južni Greben,
Dramont D i La Tradelier (Class 66. Peacock i Williams 1986: 217; Glušević 2009:
78).28
Kamen
Tijekom prve istraživačke kampanje, zajedno s djelomično vidljivim amforama na

površini lokaliteta pronašla se i hrpa lomljenog pločastog kamena svjetlije i tamni-
je boje za kojeg se mislilo da je bio balast na potopljenom brodu. Tek se od treće
kampanje, tijekom istraživanja južnih kvadranata 32-34 pretpostavilo da je riječ o
teretu koji je, po svemu sudeći, bio na palubi, povrh amfora. Tomu je u prilog išla či-
njenica da je taj kamen kvadratne forme, za razliku od ovalnog balastnog kamenja,
bio koncentriran u središnjem dijelu plovila. U narednim se kampanjama identičan
kamen pronašao još u kvadrantima 24 i 25. Prilikom dislociranja oko 6,5 m3 ka-
mena nailazilo se na žalo sitnije i krupnije granulacije koje se, s obzirom na to da nije
bilo istovjetno okolnom terenu, također može smatrati dijelom tereta, kao i oveći
kameni blok (Gluščević 2003:88; 2004: 113; 2007:339).29
28
Analiza trgovačkih ruta na temelju nalaza ukazuje na tri pravca difuzije prema zapadu:
prvi preko Jadrana, drugi iz Italije rijekama Ronom i Rajnom, a treći preko Iberskog poluo-
toka. Najstarije datirane su amfore s lokaliteta La Tradelier, oko 20-10 pr. Kr. Van den Berg
2012: 222, 231.
29
Preliminarna istraživanja Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu ustanovila
su da se radi o bitumeniziranom vapnencu kakav je prisutan uzduž čitave Jadranske obale.
LXXX
Robert Kordić
Pored toga što je vino u amforama bilo glavnina tereta, za brod stradao pod Juž-
nim Grebenom presudnu ulogu, s obzirom na težinu, zasigurno su imale pro-
nađene kamene ploče koje na žalost ne mogu dati preciznije podatke o samom
plovilu, posadi i plovidbenoj ruti.30 Potrebno je naglasiti da je pored desetak
poznatih brodoloma s teretom građevinskog materijala ovo za sada jedini na Ja-
dranu zabilježeni brodolom s ovakvom vrstom „kronološki neosjetljivog“ tereta
(Radić Rossi 2011a: 19-30).31
Slika 12: Dislociranje tereta kamena pomoću padobrana (preuzeto iz: Gluščević 2007).
Posuđe
Društveno-ekonomsku sliku brodoloma na

Južnom Grebenu upotpunjuju pokretni nalazi
različite fakture i forme koji su inventar brod-
ske kuhinje i posade. Najzastupljenije su posu-
de od keramike, dok je znatno manje nalaza od
stakla i metala.32
Slika 13: Brončana posuda (preuzeto iz:
Gluščević 2007).
30
S obzirom na to da je prosječna težina kamena oko 1500 kg/m3 onda je u do sada pro-
nađenom kamenu teret oko 10 t.
31
Uglavnom se prevozio keramički građevinski materijal, krovna opeka (tegula) i kanali-
ce (imbrices) te kameni stupovi.
32
Među keramičkim posuđem razlikuje se gruba, svakodnevna i fina keramika. Dok se
svakodnevna ( utilitarna) keramika nije od pretpovijesti produkcijski znatno mijenjala,
kod fine keramike s premazom (terra sigillata) moguće je odrediti provenijenciju i relativnu
dataciju na temelju materijala, oblika, boje i ukrasnih motiva. Vrsalović 2011(1979): 203-
210.
LXXXI
Sveukupno je pronađeno desetak reprezentativnih keramičkih nalaza. U prvoj je

kampanji iskopana sigilatna zdjela s pečatom (slika 14/1). Oštećeni poklopac urne
ili žare egejskog tipa iz druge kampanje je kompletiran s fragmentima pronađenima
u narednoj kampanji (slika 14/2), kada je otkriven i prvi od dva pronađena tarioni-
ka (mortarium) (slika 14/3).33
1 2
1. 2.
3. 4.
5. 6. 7.
8. 9.
Slika 14: Pokretni nalazi (preuzeto iz: Gluščević 2007).
Tijekom treće kampanje istraživanja su se proširila južno, povrh koordinatne mreže

i istočno od nje, na podvodni greben u čijem je procijepu pronađen i drugi tarionik,
a i jedna očuvana staklena čaša na nozi s brušenim ukrasom. Brojne varijante ovih
čaša vremenski se smještaju u razdoblje od 1. do 4. st po Kr. Predstavljaju rijedak
33
Na jednom tarioniku nalazi se pečat M MAR/SECVNDI.
LXXXII
Robert Kordić
nalaz bez određene provenijencije, a nekoliko fragmentiranih primjeraka važnih za

analogiju pronađeno je u Ninskoj luci u Zatonu tijekom istraživanja osamdesetih
godina proteklog stoljeća. Na temelju nalaza iz Zatona moguće je datirati i „egejski“
keramički vrč s trilobnim otvorom (slika 14/4) i vrč s dvije ručke (slika 14/5).34
Nalazima istočne provenijencije pripisuju se keramička konična čaša s tragovima
crvenog premaza – Hayes ES forma 47 (slika 14/6) i plitka bikonična „pompejan-
ska“ zdjela – Hayes ES forma 29 ( slika 14/7) te plitka bikonična zdjela s utisnutim
grčkim slovima ΘPA (slika 14/8).
„Globalizacija“ na ovom „mikrokozmosu“ zamjetna je u fragmentu „klasične“ sigi-
late zapadne provenijencije (slika 14/9), a među metalnim nalazima su i dvije kalci-
ficirane brončane posude s rupama za vješanje koje su služile za kuhanje ili taljenje
pronađene u istočnom, vjerojatno krmenom dijelu broda, gdje se nalazila kuhinja
(slika 13). (Gluščević 1986: 262; 2000: 101; 2002: 69; 2003: 86-89; 2009: 80).
ZAKLJUČAK
Dugogodišnje sistematsko istraživanje antičkog brodoloma na Južnom Grebenu kod

otoka Silbe dalo je odgovore na brojna pitanja vezana uz brodolome i arhitekturu bro-
da, plovidbenu rutu i strateški značaj ovog dijela istočne jadranske obale te društve-
no-ekonomsku situaciju tijekom prvog stoljeća egzistencije rimskog Imperija.
Čitava provincija Ilirik, s početkom nove ere nakon završenog panonsko-dalmatin-
skog rata (6-9. god. po Kr.) pacificira se i romanizira. Otpušteni legionari – veterani
naseljavaju područja bogata resursima na kojima niču brojna gospodarska imanja,
s time da su u slučaju potrebe bili ponovo pozvani (revocati) u pričuvne jedinice
(vexillationes). Upravo ta gospodarstva (villae rusticae, villae maritimae) zajedno s
ruralnim (vicus) i urbanim centrima romaniziranog autohtonog stanovništva pred-
stavljaju žarišta romanizacije. Prosperitet kulminira za vladavine drugog namjesni-
ka provincije Dalmacije Publija Kornelija Dolabele (14.-20. god po Kr.), kada su iz-
građeni temelji za daljnju ekspanziju Carstva u vidu cesta usmjerenih prema limesu,
usko vezanih uz pomorski promet (Matijašić 2009: 182-222).
Potonuli brod na Južnom Grebenu ukazuje na činjenicu da je stradao uslijed ogra-
ničenih manevarskih sposobnosti u nevremenu izazvanom sjevernim vjetrom – bu-
rom. Ova učestala vremenska nepogoda prisutna tijekom cijele godine specifična
je po naglim udarima vjetra koji mogu doseći orkanske razmjere (Bilić 2012: 14).
Frekventnost ove pomorske rute opravdava kratka transjadranska udaljenost te du-
žobalna kabotaža između urbanih dominanti Zadra (Iader), Nina (Aenona) i Pule
(Pola) (Gluščević 2010: 159-174)
34
Riječ je o kuhinjskom posuđu, najčešćem u Egejskom bazenu u razdoblju od 1. do 3.
st. po Kr. J. W. Hayes raritetnu istočnu A-keramiku na istočnoj obali Jadrana vremenski
smješta između oko 30. pr. Kr do oko 30. po Kr. Taras 2014: 212.
LXXXIII
Analiza drvene građe s kobilice, rebra i oplate koju je vodio Šumarski fakultet u
Zagrebu ukazuje na drvo prisutno na čitavom Mediteranu (Gluščević 2002: 69).35
Teret kamena također nije mjerodavan za podrobnije vremensko određivanje i
određivanje podrijetla broda jer se radi o vapnencu prisutnom na čitavom Medite-
ranu, pa nije isključiva i mogućnost da predstavlja naknadno ukrcani teret, što bi
objasnilo i zašto se nalazio na palubi, a ne u potpalublju.
Važni su nalazi koji pomažu pri datiranju ovog brodoloma, kao i određivanju prove-
nijencije tereta, a možda čak i posade, olovni dubinomjer koji se koristio tijekom 1.
st. po Kr, sva tri istočno-mediteranska tipa amfora korištenih od kraja 1. st pr. Kr.
do 2. st. po Kr. te čaše i zdjele istočne A-keramike koje su u uporabi do oko 30. po
Kr. Pisani trag utisnutih grčkih slova ΘPA u vidu pečata na bikoničnoj keramičkoj
zdjeli upotpunjuje sliku o podrijetlu broda stradalog na Južnom grebenu.
Ovaj dugogodišnji multidisciplinarni projekt svakako bi trebalo nastaviti i dovesti
do nivoa gdje bi se sve dosadašnje spoznaje mogle primjereno prezentirati u vidu
stalne postave, možda na obližnjoj Silbi, kao hommage svim živim i pokojnim akte-
rima ove priče, stare više od 2000 godina.
35
Kobilica i oplata bor (Pinus sylvestris L, Pinus nigra Arnold ili Pinus mungo Turra )…
rebra pinj (Pinus pinea L).
LXXXIV
Robert Kordić
BIBLIOGRAFIJA
Bilić 2012 Bilić, Tomislav. „Smjer vjetra – jedan od problema u antičkoj

plovidbi Jadranom.“ Pomorstvo, Scientific Journal of Mariti-
me Research, vol. 26 (1), Rijeka, 2012, pp. 81–93.
Brusić 1970 Brusić, Zdenko. „Problemi plovidbe Jadranom u prethistoriji i
antici.“ Pomorski zbornik, vol. 8, Zadar, 1970, pp. 549–569.
Brusić 1974 ---. „Rezultati podmorskih istraživanja u Zadarskom arhipela-
gu.“ Zbornik Zadarsko otočje, vol. 1, Zadar, 1974, pp. 65–69.
Brusić 1980 ---. „Neki problemi plovidbe Kvarnerićem“. Pomorstvo Lošinja
i Cresa, Otočki ljetopis vol. 3, Cres-Lošinj, 1980, pp. 157–171.
Brusić i Domijan 1985 Brusić, Zdenko i Domijan, Miljenko. „Liburnian Boats –
Their Construction and Form.“ U: Sewn Plank Boats; Ar-
chaeological and Etnographic papers based on those presen-
ted to a conference at Greenwich in November 1984. BAR
International Seires, vol. 276, Oxford, 1985, pp. 67–86.
Čače 2015 Čače, Slobodan. „Jadranski otoci u Pseudo Skimnovoj Perie-
gezi: Dvije napomene.“ MHM vol. 2, Zadar, 2015, pp. 9–32.
Gaspari i Erič 2001 Gaspari, Andrej i Erič, Miran. „Podmorske raziskave an-
tičnega brodoloma Grebeni pri Silbi.“ Arheo – Arheološka
obvestila / Glasilo Slovenskega arheološkega društva, vol. 21,
Ljubljana, 2001, pp. 97–99.
Gluščević 1986 Gluščević, Smiljan. „Neki oblici staklenog materijala iz an-
tičke luke u Zatonu kraj Zadra.“ Arheo vestnik, vol. 7, Lju-
bljana, 1987, pp. 255–283
Gluščević 1994a ---. „Brodolomi na Jadranu u antici i srednjem vijeku.“ Adrias
– Zbornik Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u
Splitu vol. 4-5, Split, pp. 13–32.
Gluščević 1994b ---. „Brodolomi i brodarenje na istočnoj obali Jadrana od
prapovijesti do 19.stoljeća.“ Kaštelanski zbornik, vol. 4, Split,
1995, pp. 25–60.
Gluščević 2000 ---. „Otok Silba – Grebeni. Hidroarheološko istraživanje
rimskodobnog brodoloma.“ Obavijesti HAD-a, vol. XXXII
(3), Zagreb, 2000, pp. 100–103.
Gluščević 2001 ---. „Hidroarheološke i arheološke aktivnosti na zadarskom
području.“ Obavijesti HAD-a, vol. XXXIII (1), Zagreb,
2001, pp. 43–47.
Gluščević 2002 ---. „Otok Silba - Grebeni, podmorsko istraživanje antič-
kog brodoloma, druga kampanja.“ Obavijesti HAD-a, vol.
XXXIV (1), Zagreb, 2002, pp. 64–70.
Gluščević 2003 ---. „Silba - Grebeni 2002. Podmorsko istraživanje antičkog
brodoloma, treća kampanja.“ Obavijesti HAD-a, vol. XXXV
(1), Zagreb, 2003, pp. 84–90.
Gluščević 2004a ---. „Silba - Grebeni 2003, nastavak podmorskog istraživa-
nja rimskodobnog brodoloma, četvrta kampanja.“ Obavijesti
HAD-a, vol. XXXVI (2), pp. 112–118.
LXXXV
Gluščević 2004b ---. „Antički brodolom na Grebenima kod otoka Silbe.“ Publi-
kacija uz izložbu, Arheološki muzej Zadar, Zadar, pp. 2004.
Gluščević 2007a ---.„ Silba – Južni Greben.“ HAG, vol. 3, Zagreb, 2007, pp.
338–340.
Gluščević 2007b ---. „Zadarski akvatorij.“ HAG, vol. 3, Zagreb, 2007, pp.
355–358.
Gluščević 2007c ---. „Brodolom iz 1. st. na Grebenima kod Silbe (peta sezona
istraživanja).“ Obavijesti HAD-a, vol. XXXIX (1), Zagreb,
2007, pp. 109–112.
Gluščević 2009 ---. The Roman shipwreck from the 1st Century AD at Gre-
beni by the island of Silba.“ Archeologia maritima mediterra-
nea, vol. 6, Roma, 2009, pp. 69–87.
Gluščević 2010 ---. „Grebeni kod Silbe – grobnica brodova.“ Scripta Brani-
miro Gabričević dicata, ur. J. Dukić, A. Milošević i Ž. Rapa-
nić, Trilj, 2010, pp. 159–174.
Glušević 2011 ---. „Silba - Južni Greben.“ HAG, vol. 7, Zagreb, 2011, pp.
567–569.
Gluščević 2013 ---. „Silba – Južni Greben.“ HAG, vol. 9, Zagreb, 2011, pp.
627–628.
Gunjača 1976 Gunjača, Zlatko. Arheološki spomenici šibenskog podmorja. Ši-
benik.
Jurišić 1983 Jurišić, Mario. „Prilog poznavanju ilirskog brodovlja na Ja-
dranu do 2. st. pr.n.e.“ Prinosi Odjela za arheologiju, vol. 1,
Zagreb, 1983, pp. 5–15.
Katić 1999-2000 Katić, Miro. „Uvod u proučavanje keramičkih radionica
Farosa.“ Opuscula archaeologica, vol. 23-24, Zagreb, 1999-
2000, pp. 49–58.
Kirigin 1994 Kirigin, Branko. „Grčko-italske amfore na Jadranu.“ Arheo-
loški vestnik, vol. 45, Ljubljana, 1994, pp. 15–24.
Koncani Uhač i Uhač 2012 Koncani Uhač, Ida i Uhač, Marko. „Prapovijesni brod iz
uvale Zambratija – prva kampanja istraživanja.“ Histria An-
tiqua, vol. 21, Pula, 2012, pp. 533–538.
Koncani Uhač et al. 2018 Koncani Uhač, Ida; Petrović, Monika i Sardoz, Andrea.
„Projekt zaštite rimskog šivanog broda Pula 2: od mulja do
ponovnog sjaja.“ Histria archaeologia, vol. 48, Pula, 2018, pp.
169–191.
Kozličić 1990 Kozličić, Mithad. Historijska geografija istočnog Jadrana u
starom vijeku. Književni krug, Split, 1990.
Matijašić 2009 Matijašić, Robert. Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara
Dioklecijana. Leikam, Zagreb, 2009.
Mazić 2004 Mazić, Iva. „Antički brodolom na Grebenima kod otoka Si-
lbe, izložba povodom dana Arheološkog muzeja.“ Obavijesti
HAD-a, vol. XXXVI (2), Zagreb, 2004, pp. 186–187.
Orlić i Jurišić 1986 Orlić, Mario i Jurišić Mario. „Rekognosciranja i istraživanja
u jadranskom podmorju.“ Obavijesti HAD-a, vol. XVIII (1),
Zagreb, 1986, pp. 42–44.
LXXXVI
Robert Kordić
Peacock i Williams 1986 Peacock, D. P. S. i Williams, D. F. Amphorae and the Roman

economy, an introductory guide. New York, 1986.
Petrić 1999 Petrić, Marinko. „Korintske B amfore iz hvarskog podmor-
ja.“ Periodični izvještaj centra za zaštitu kulturne baštine oto-
ka Hvara, br. 163, god. XXXIII, Hvar, 1999, pp. 50–56.
Radić Rossi 2011a Radić Rossi, Irena. Problematika prapovijesnih i antičkih
arheoloških nalazišta u hrvatskom podmorju. Doktorski rad,
Zadar, 2011.
Radić Rossi 2011b Radić Rossi, Irena. „Brodski teret krovne opeke i proizvodi
radionice Seksta Metilija Maksima u jadranskom podmor-
ju.“ Rimske keramičarske i staklarske radionice, Proizvodnja
i trgovina na jadranskom prostoru, Zbornik I. međunarodnog
arheološkog kolokvija, Crikvenica 23.-24. Listopada 2008.,
ur. G. Lipovac Vrkljan, I. Radić Rossi i B. Šiljeg. Crikvenica,
2011, pp. 19–30.
Radić Rossi 2012 Radić Rossi, Irena. „Podvodna/podmorska arheologija,
arheologija pomorstva i arheologija broda: razmatranje ter-
minoloških pitanja.“ Arheologia Adriatica, vol. VI, Zadar,
2012, pp. 207–230.
Rendić-Miočević 1989 Rendić Miočević, Duje. Iliri i antički svijet. Književni krug,
Split, 1989.
Starac 2006 Starac, Alka. „Promet amforama prema nalazima u rovinj-
skome podmorju.“ Histria archaeologica, vol. 37, Pula, 2006,
pp. 85–116.
Steff y 2006 (1994) Steff y, J. R. Wooden Shipwrecks and the Interpretation of Shi-
pwrecks. Texas A&M University, College Station, 2006.
Taras 2014 Taras, Dino. “Gruba egejska keramika iz slojeva antičke luke
u Zatonu.“ Diadora, vol. 28, 2014, pp. 191–218.
Uhač 2012 Uhač, Marko. „Nova dognanja o antičnem brodolomu na
rtu Savudrija.“ Potopljena proteklost, ur. A. Gaspari i M. Erič.
Ljubljana, 2012, pp. 131–140.
Van den Berg 2012 Van den Berg, Joost. „Rare and exotic amphorae in
North-WestEurope: finds from the Roman fort on the Ko-
ops Plateau, Nijmegen.“ Journal of Roman Pottery Studies,
vol. 15, Leichester, 2012, pp. 215–235.
Vrsalović 1974 Vrsalović, Dasen. Istraživanje i zaštita podmorskih arheološ-
kih spomenika u SR Hrvatskoj. Republički zavod za zaštitu
spomenika kulture, Zagreb, 1974.
Vrsalović 2011 (1979) ---. Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana.
Prilog poznavanju trgovačkih plovnih putova i gospodarskih
prilika na Jadranu u antici. Doktorski rad, Književni krug,
Split, Arheološki muzej u Splitu, Split, 2011.
You Tube https://www.youtube.com/watch?v=K4-nFEXSKko
Zaninović 2012 Zaninović, Marin. „Neke posebnosti antičkog prometa duž
istočnog Jadrana.“ Histria Antiqua, vol. 21, Pula, 2012, pp.
21–28.
LXXXVII
Roman era shipwreck from the 1st century a.d. on THE reefs near the
Island of Silba
A shipwreck that occurred two millennia ago at the Južni Greben (Southern Reef) near the
Island of Silba has received wide attention during the last two decades. The wreck is a well-pre-
served ship, about 20 m long, which sank near the steep northern shore, exposed to strong cur-
rents and the ever-present northern wind – the bora. After the first information provided by
‘accidental’ finders in the late 1980s reached the researchers from the Archaeological Museum
in Zadar, a series of excavations started in the period from 2000 to 2012. In the course of seven
interdisciplinary international campaigns, many technical and methodological innovations
were applied. By thorough excavation, documentation, and by studying the numerous finds of
the ship’s construction, inventory, and crew, as well as its cargo, some answers were obtained for
many of the questions that appeared during the years of the research.
Among other things, this shipwreck is specific for its well-preserved hull. Up to this date, in the
anaerobic environment in the sand at over 30 m depth, parts of the keel, strakes, and 66 frames
have been found under the cargo of amphorae.
Aside from the Dressel 2-4 amphorae, in which most of the ship’s cargo was transported, two
Rhodic amphorae, as well as one example of a very rare Kingsholm 117 amphora have been
found. Along with the amphorae, the ship was transporting stone. More than 6 m3 of semi-
dressed square limestone slabs were not situated under the deck, but on it, likely as cargo loaded
afterwards, in some nearby port, shortly before the shipwreck.
Another rare find is parts of the bilge pump, as well as a contemporary sounding device – a
lead line, the discovery of which inspired the story of the Roman era shipwreck on the Southern
Reef. Thanks to pottery, glass, and metal finds, it is possible to determine the age and the geo-
graphical context of this valuable, but, unfortunately, still unfinished and underrepresented
discovery.
Keywords: classical era shipwreck, Silba reefs, ship construction, equipment, cargo
LXXXVIII
FRAGMENTI IZ ARHEOLOGIJE
Uloga spolija na kasnoantičkim građevinama
XC
Petar Grubišić
Uloga spolija na kasnoantičkim

građevinama
Petar Grubišić
Ovaj rad se bavi fenomenom spolijacije unutar Rimskog Carstva tijekom kasne antike. Prvi
dio odnosi se na znanstvenu klasifikaciju potencijalnih motiva sekundarne upotrebe mate-
rijala. Potom se rad fokusira na specifičnu problematiku upotrebe spolija unutar rimskog
svijeta. Fokus je pritom stavljen na razdoblje od nestabilnog trećeg stoljeća pa sve do kraja
antike. Materijal je bio sekundarno korišten iz ekonomskih, estetskih, ali i simboličkih ra-
zloga. Njihova upotreba uvelike je ovisila o specifičnoj situaciji koja je zahvaćala grad, regiju
ili samo Carstvo u tom trenutku. Od vremena Dioklecijana, carevi počinju koristiti spolije
u vlastite projekte. Konstantin pak širi njihovu ulogu pri carskoj propagandi. Kasnije će se
njihovo korištenje pokušati suzbiti pomoću brojnih uredbi i zakona, s različitim uspjesima.
Na lokalnom planu, pri korištenju spolija ističe se Salona, što nije ni čudno s obzirom na
dugovječnost njezina postojanja.
Ključne riječi: Spolij, Dioklecijan, Konstantin, Teodozijev kodeks, Salona
XCI
F
enomen spolijacije prisutan je tijekom cijelog razdoblja antike. Ponovljena
upotreba materijala poznata je već u Egiptu i Perziji (Kinney 2006: 239). Po-
znati arhaički natpis Lapis Satricanus pronađen je u temelju hrama iz 5. sto-
ljeća pr. Kr. Bedemi Atene obnovljeni su pomoću spolija nakon perzijanske pljačke
480. godine pr. Kr. Od drugih primjera u Grčkoj poznat je zid iz Dela napravljen
69. godine pr. Kr. u kojeg su ugrađeni natpisi. Vrijeme opasnosti poticalo je gradite-
lje na sekundarnu upotrebu materijala, naročito kad je riječ o popravku ili izgradnji
gradskih bedema (Coates-Stephens 2002: 278).
Riječ spolia danas označava dijelove arhitekture koji se nalaze u sekundarnoj upo-
trebi te joj je promijenjena originalno značenje (Kinney 2001: 138). Riječ spolia u
prijevodu s latinskog jezika označava oderanu životinjsku kožu, ali i ratni plijen.
Značenje koje ima u znanosti dobila je tijekom 16. stoljeća te ga se sve do moder-
nog doba negativno ocjenjivalo (Demicheli 2017: 182). Među razlozima upotrebe
spolija razlikuju se dostupnost i praktičnost, oskvrnjivanje ili egzorcizam demona,
interpretatio christiana, politički legitimitet, estetska zadivljenost i čuđenje. Važ-
no je napomenuti kako spolije treba smatrati stvarnim kulturnim fenomenom koji
se može samostalno proučavati, a ne pukim primjerkom preživjele antičke baštine
(Kinney 2006: 244). Beat Brenk uspoređuje upotrebu spolija s kanibalizmom. Slič-
nost vidi u tomu što su se spoliji ugrađivali na sekundarnim lokacijama kako bi te
građevine potvrdile svoju važnost i tradiciju. Isto tako i kanibali jedu svoje žrtve
kako bi dobili njihovu snagu. Brenk u objema situacijama glavnom vodiljom smatra
ideologiju koja nigdje nije zapisana i objašnjena. Također se navode dva suprotna
stajališta od kojih jedno spolije predstavlja posljedicom promjena estetskih vrijed-
nosti, kao i dekadencije 5. stoljeća. Drugo je pak stajalište usmjereno ka ponovnom
uzdizanju klasične umjetnosti i tradicije njihovom implementacijom u nove građe-
vine (Brenk 1987: 103).
Rimljani su u republikanskom razdoblju negativno gledali na ponovnu upotrebu
materijala. No postojao je problem statusa plijena, osobito umjetnina, kojeg su nji-
hovi vojskovođe uzeli tijekom svojih osvajanja. Ciceron je tomu problemu priskočio
postavivši jasne razlike između dobre i loše spolijacije. Osnova je bila da se spoliji
mogu uzeti samo od neprijatelja, a nipošto od saveznika. Pri njihovom odabiru tre-
ba biti umjeren te one ne smiju postati privatno vlasništvo vojskovođe jer bi unutar
nekoliko generacija izgubile svoj trijumfalni značaj. Stoga svi spoliji trebaju biti po-
stavljeni na vidljiva mjesta javnih građevina kako bi odašiljali jasnu propagandnu
poruku (Kinney 1995: 53). Time je stvorena jasna podjela između riječi spolia, koja
je povezana s trijumfom i dobre je konotacije, te riječi spoliatio, koja je povezana s
ogoljivanjem i krađom te je samim tim bila negativnoga predznaka. Vlastima nije
problem predstavljala ponovna upotreba materijala, već nepotrebno ogoljivanje gra-
đevina koje su bile simboli rimske tradicije i legitimiteta u privatne svrhe (Kinney
1995: 54).
Ekonomičnost spolija kasnije će se očitovati ako građanin ili sam grad nema dovolj-
no novca za financiranje novog materijala pa se umjesto toga okreću jeftinijoj opciji
sekundarne implementacije. Različite vrste granita i mramora dolazile su uglavnom
XCII
Petar Grubišić
s Istoka te su bile izuzetno cijenjene, ponajviše zbog svojih inače nedostupnih nijan-
si. Prvi veći poremećaj u dopremi dogodio se tijekom nestabilnog 3. stoljeća kada se
zbog brojnih građanskih ratova i nesigurnosti prekida isporuka i rad brojnih kame-
noloma. Upravo ta nestašica predstavlja jedan od povoda češćem korištenju spolija
(Kinney 2001:142).
Slika 1: Fotografije triju strana are Tita Flavija Lucilija (preuzeto iz: Jeličić-Radonić 2006:
sl. 3.)
Prva očita posljedica nestabilnosti u Carstvu u kontekstu spolijacije bila je eksplo-

zija njihovog korištenja na gradskim zidinama. Primjeri su opet opljačkana Atenu,
a u Italiji Verona, Pavija, Como i Milano. Zidine potonjeg naročito su zanimljive jer
je baza kipa cara Maksimijana, koji je podizao bedeme, bila u njih ugrađena. U tim
slučajevima nije postojala pretjerana briga da natpisi budu osobito vidljivi. Također
je važno spomenuti da su ova ugrađivanja obavljena prije širenja kršćanstva te je
njihov kontekst u potpunosti poganski (Coates-Stephens 2002: 278). Materijal koji
je bio već prisutan i obrađen bilo je lakše iskoristiti nego potrošiti dodatna sredstva
kako bi se nabavio novi. Ponovno iskorištavanje materijala bilo je prisutno naročito
na području Britanije i Galije. Gradski bedemi koji su bili podignuti u 3. stoljeću
ispunjeni su ostatcima napuštenih i oštećenih građevina poput hramova i termi
(Kinney 2006: 234). U našim krajevima, Salona ima primjere ranije implementa-
cije spolija na gradskim bedemima. Ona se dogodila kada se pojavila potreba za
zaštitom vanjskih suburbija tijekom provale Kvada i Markomana 170. godine. Iduća
stoljeća bit će označena stalnim popravcima i dodatnim utvrđivanjem te nastavak
XCIII
prakse korištenja spolija (Cambi

1991: 18). Graditelji su se najviše
služili kasnoantičkim natpisima,
osobito stelama, počasnim bazama
i nadgrobnim arama. Najpozna- voluk (Preuzeto iz J. Elsner 2001: 150)
tiji je primjer monumentalna ara
Pomponije Vere koja je pronađena
raskomadana u jedanaest fragme-
nata kod zapadnih bedema (Bulić
1986: 31). Njihov pravilno obrađe-
ni kamen bio je izuzetno pogodan
za sekundarnu upotrebu pri grad-
nji (Demicheli 2017: 183). Saloni-
tanski bedemi koristili su spolije u
još dva navrata, u 5. stoljeću uslijed
provale Huna i Gota te tijekom bi-
zantske rekonkviste u 6. stoljeću
(Piplović 2005: 2). Tako je i natpis
koji je postavljen u slavu prethodne
renovacije zidina careva Teodozija
II. i Valentnijana III. završio kao ere u Arheološkom muzeju u Splitu (Fotografirao: Petar Gr
spolij u popločenju kod Porta An-
detria (Jeličić-Radonić 2007: 19).
Prve veće zahvate spolijacije pri po-
dizanju javnih građevina od carske
ruke pronalazimo kod Dioklecija- Slika 2. Ara Pomponije Vere u Arheološkom muze-
na. U urbanističkim je projektima ju u Splitu (Fotografirao: Petar Grubišić)
iskoristio natpise iz vremena repu-
blike kako bi popločio Cezarov forum. Nisu svi natpisi bili vidljivi te su bili okrenu-
ti prema zemlji (Coates-Stephens 2002: 278). Koristio je i reljefe iz 2. i 3. stoljeća za
tetrarhijske slavoluke (Alchermes 1994: 170). Dobar je primjer i Arcus Novus kojeg
je podigao 294. godine, gdje su sekundarno iskorišteni ulomci iz klaudijevskog i
antoninskog razdoblja. Također, takozvani Romulov hram kojeg je dao podignuti
Maksencije 307. godine, koristio je arhitektonske skulpture sa starijih građevina
(Elsner 2001: 154).
Ipak, prvi car koji je uveo korištenje spolija u širokom spektru bio je Konstantin.
Lateranska bazilika bila je prvi sakralni objekt kojeg je neki car izgradio naveliko
koristeći spolije kao građevinski materijal. S druge strane, bazilika sv. Petra u Va-
tikanu ističe se različitošću materijala, primjerice sivi i crveni granita, cipollino i
miješani mramor koji su pronađeni kada se stara bazilika rušila u renesansi (Kinney
2001: 144). Tolika raznolikost svjedoči o želji da bazilika ima što veću mješavinu
materijala kako bi se istaklo slavljenje kršćanstva. Upotreba grčkog i rimskog ma-
terijala kao spolija predstavljala je pobjedu nad dotadašnjom arhitekturom i obi-
XCIV
Petar Grubišić
čajima. Ovaj je stil bio u praksi do 8. stoljeća, poslije čega se gubi očiti kontekst
upotrebe spolija (Kinney 2006: 239). Iz tog nam razloga spoliji mogu pružiti uvid
i u složenije socijalne odnose koji su se u vrijeme njihove implementacije odvijali
na tom području (Demicheli 2017: 183). Drugom mogućnošću korištenja spolija
nameće se pad snage rimske države, što je to primoralo graditelje da ne budu izbir-
ljivi pri izboru materijala. Kinney dodaje kako su oba faktora mogla imati važnu
ulogu (Kinney 2001: 145). Ipak, u slučaju građevinskih pothvata u Konstantinovo
doba, nije bilo riječi o nedostatku materijala i prihoda, kao ni sposobnih umjetnika.
Količina građevinskih pothvata samo u Rimu daje naslutiti da je carska riznica bila
dobro popunjena (Brenk 1987: 104).
Slika 3: Konstantinov slavoluk (preuzeto iz Elsner 2001: 150.)
Konstantinov slavoluk, kojeg su podignuli Senat i rimski narod, sastoji se od spolija na

kojima je radionica učinila određene preinake. Naime, na određenim reljefima likovi
su promijenjeni da bi nalikovali na Konstantina i Licinija. Oni su pak uzeti s mo-
numentalnih građevina iz trajanskog, hadrijanskog i aurelijanskog razdoblja. Upra-
vo je ta prilagodba nastojala učiniti reljefe slavoluka što homogenijima, pokušavajući
stopiti reljefe iz različitih vremena (Brenk 1987: 104). Zamjena lica na skulpturama
prije Konstantina smatrala se pogrdnim za careve kojima se to radilo poslije njihove
smrti. No kako se on stavio u kontekst s dobrim carevima, taj je čin promijenio svoje
značenje. U kasnijim vremenima carevima i uzurpatorima to će postati propagandno
oruđe pomoću kojeg su se pozivali na legitimnost svoje vlasti (Elsner 2001: 174). U
prilog teoriji propagande idu prikazi Konstantina gdje se on kao car obraća narodu,
XCV
dijeli pravdu, ide u lov i ulazi u grad te čak prinosi žrtvu. Na slavoluku trijumf i oznake
pobjede dobile su sekundarnu ulogu, što nije bio slučaj kod njegovih prethodnika (El-
sner 2001: 158). S umjetničke strane majstori koji su radili na slavoluku bili su vidno
talentirani jer tijekom prilagodbe spolija nije došlo do opadanja kvalitete te je sam
prikaz Konstantinovog trijumfa veoma kvalitetan (Brenk 1987: 104).
Ni jedan grad nije nanovo iskoristio toliko materijala koliko nova prijestolnica Kon-
stantinopol. Navodi se kako je tijekom gradnje od 320. do 330. godine car pokupio
važne komade iz svakog grada u Carstvu. Inauguraciju Konstantinopola popratilo je
skupljanje svakakvih skulptura, neovisno o tomu je li im porijeklo pogansko ili kr-
šćansko. Sve je to bilo u svrhu potvrde legitimnosti nove prijestolnice (Elsner 2001:
154). Konstantinova vladavina, koja je trajala trideset godina, imala je utjecaj koji je
potrajao stoljećima kasnije te je stoga pravedno usporediti kvalitetu njegove politike
s Augustovom. Količina projekata, tradicija spolijacije koja je postala raširena u sred-
njem vijeku, kao i kult relikvija, tomu idu u prilog. Umjetnost, spolijacija i relikvije
bili su glavna oruđa Konstantinove državne propagande (Elsner 2001: 178).
Njegovi su nasljednici pokušali spriječiti daljnje rušenje monumentalnih građevi-
na. Konstancije je tako umjesto slavoluka punog spolija dopremio obelisk iz Egipta
(Kinney 1995: 58). Dakako, unutar Carstva su postojali pojedinci koji su pustošili
derutne zgrade jer su bile pristupačan izvor inače teško dostupnog materijala. Kako
bi se spriječilo potpuno razaranje već djelomično napuštenih gradova, razvili su se
brojni zakoni konzervacije javnih zgrada. Od tih zakona najpoznatiji je onaj Teo-
dozija II. O javnim zgradama koji je zapravo bio skup odredbi kršćanskih careva iz
4. i početka 5. stoljeća. Tadašnji izrazi poput civitate spoliata i spolitae aedes više se
odnose na mjesta koja su opljačkana ili na zgrade i gradove koje su legislatori sma-
trali odbojnima (Alchermes 1994: 168).
Zakoni su služili regulaciji i nadzoru korištenja spolija te su bili doneseni kako bi
se usporilo propadanje gradova. Također, u svrhu održavanja kohezivnosti društva,
postojala je jasna obveza da se održavaju javne građevine i važni gradski spomenici.
Kod njih je naglašena nemogućnost otuđivanja potencijalnih spolija. Stabilnost je
bila važna naročito nakon barbarskih provala koje su oštetile brojne građevine, kao
i zbog rastuće netrpeljivosti između kršćana i pogana, osobito na štetu potonjih.
Stoga nije čudno što su tada njihove građevine također prolazile kroz teško raz-
doblje (Alchermes 1994: 169).
Zakon iz 399. godine zabranio je poganska žrtvovanja, ali je istovremeno zabranio
i uništavanje umjetnina koje su se nalazile u hramovima. Jedini izuzetak bili su
kultni kipovi i oltari koji su ipak bili uklanjani (Alchermes 1994: 174). Očuvanje
umjetnina poganskog porijekla bilo je moguće samo ako se u kršćanskim očima
ispere njihova originalna namjena. Prenamjenom hramova u nereligiozne svrhe te
prestajanjem žrtvovanja oni postaju društveno prihvatljivi jer se njih i spomenike
koje sadrže počinje smatrati izvanrednim primjerima umjetnosti. Neki od bivših
hramova postaju centrima raznih festivala i događaja koji služe kao dodatni izvor
prihoda Carstvu. Štoviše, dopušteno je slavljenje cara i njegove obitelji sve dok nije
XCVI
Petar Grubišić
riječ o prinošenju žrtve. Alchermes navodi kako je moguće da je pragmatizam za-

konodavaca doveo do očuvanja građevina koje bi u suprotnome bile zapuštene ili
srušene. Zakon iz 389. godine navodi kako privatnici nikako ne smiju prisvojiti
javne spomenike te ih iskorištavati na način koji nije u javnom interesu. Oni s jav-
nim građevinama moraju imati zaštitu municipalne vlasti (Alchermes 1994: 172).
Centralna vlast i građani negativno su gledali na bespotrebno rušenje građevina radi
nabavke spolija, naročito ako je postojao aktivni kamenolom. Građani su svoje neza-
dovoljstvo uništavanjem građevina izražavali neredima. Poznata je buna u 4. stoljeću
protiv urbanog prefekta Lampadija, kao i ona stoljeće kasnije kada je Avit pokušao
svoje vojnike platiti brončanim ukrasima koji su se nalazili u gradu. S druge strane,
korištenje novih materijala pri gradnji se poticalo i slavilo. Sokrat Skolastik u 5. sto-
ljeću navodi da su zidovi Kalcedona koji su bili popravljeni spolijima u 4. stoljeću još
uvijek ruglo. Daljnje uništavanje grada radi materijala je zaustavljeno nakon što je car
Valent pronašao blok s natpisom kako će u slučaju njegove prenamjene i implementa-
cije u kupalište uslijediti velika barbarska invazija (Coates-Stephens 2002: 280). Pra-
znovjerje je očigledno imalo veliku ulogu u odnosu prema nadgrobnim spomenicima.
Unutar Teodozijeva kodeksa očit je sukob s novim klerom po tom pitanju jer ga je
on koristio za popločenje, ponajviše u crkvama. Valentinijan III. u 5. stoljeću navodi
kako je to čin kojim se onečišćuje žive. Unatoč zabranama, ovaj se proces nastavio
odvijati u praksi. Kazne za nepoštivanje Teodozijevog kodeksa bile su raznolike, od
novčanih kazni pa do sakaćenja i egzila (Coates-Stephens 2002: 281).
Postojeće privatne strukture koje su bile prislonjene uz javne građevine bile su ukla-
njane samo ako su smetale njihovom cjelokupnom izgledu. Obnova starijih struktu-
ra poticala se kako bi se suzbila potrošnja gradskog proračuna. Ipak, lokalna bi vlast
često koristila materijal uzet sa starijih građevina pri izradi novih projekata. Budući
da centralna vlast nije imala potrebne financije za slanje novih materijala, popustila
bi pri ponovnoj upotrebi ulomaka ako su bili uzeti s građevina koje su nastradale u
katastrofama ili su propale pa je postojala opasnost od njihovog urušavanja. Štoviše,
rimski Senat uveo je zabranu nove gradnje na gradskom području. Ako je neki pri-
vatnik inzistirao na gradnji, trebao je sam nabaviti radnike i materijal te mu je bilo
zabranjeno korištenje dijelova starih građevina, čak i ako su već bile srušene (Alc-
hermes 1994: 173). Carevi Honorije i Arkadije poslali su izričitu zabranu korištenja
dekoracija koje su bile dio javnih zgrada. Ova se odluka odnosila na područje koje je
nadzirao zapadni prefekt te se samo uz njegov pristanak mogla vršiti spolijacija. Za-
jednička carska naredba dodatno svjedoči o lošem stanju unutar zapadnog rimskog
svijeta. Svakoga tko bi se odlučio na neovlašteno korištenje dijelova starijih građe-
vina, a koje su još bile u uporabi, čekala je globa. Jednaki iznos platili bi i gradski
dužnosnici jer su napravili propust u svojoj službi (Alchermes 1994: 174).
Poznate su još neke mjere vezane uz zapadni dio Carstva iz sredine 4. stoljeća. Prva
je odredba kojom se zabranjuje rušenje zgrada samo u svrhu nabave vrijednih mate-
rijala i njezinih reprezentativnih dijelova. Štoviše, pokušalo se spriječiti prenošenje
spolija iz jednog grada u drugi. Zakonodavci su smatrali da je ovaj potez bio nužan
kako bi se očuvao građanski ponos. Korijeni tendencije zadržavanja vrijednih mate-
XCVII
rijala privatnih zgrada pronalaze se još u kasnorepublikanskom i ranocarskom raz-

doblju. Tada su zabrane služile kako bi se spriječilo pogodovanje i varanje tijekom
kupoprodaje čime bi se narušila trgovačka vjerodostojnost. Kasniji zakoni imali su
izravnu namjenu zadržavanja vrijednih materijala unutar grada gdje su primarno
korišteni (Alchermes 1994. 175).
Postojala su dva slučaja u kojima je privatnik mogao micati materijal koji se nalazio
unutar granica grada i njegovog teritorija. Prvi je bio ako bi on donirao dekoracije za
ukrašavanje javnih zgrada unutar gradskog teritorija. Ako je pokušao to napraviti, ali
s ciljem slanja materijala drugom gradu bio bi odmah spriječen, neovisno o stanju spo-
menutog materijala. Prebacivanje u drugi grad bilo bi mu dopušteno ako je dekoracije
slao u privatnu građevinu koja je također bila u njegovom vlasništvu. Tijekom prva
tri stoljeća carstva ne pronalazimo slične zakone vezane uz javne građevine. Očito je
da je opadanje moći, kao i propadanje gradova, potaknulo vladajući sloj na djelovanje.
Tako je primjerice zapadnorimski car Majorijan naveliko pisao o nužnosti održavanja
starijih građevina zbog lošeg stanja u kojemu se nalazio Rim (Alchermes 1994: 176).
Sukobio se s dužnosnicima koji su izvodili projekte nauštrb starih građevina koje su
još bile uporabljive, što su činili u svrhu vlastite promocije. No najviše je napadao pri-
vatnike koji su otuđivali dekoracije s javnih građevina, neovisno o njihovom stanju.
Zaustavljeni su svi radovi koji su se kosili s novim zakonom te je naređen popravak
nanesene štete. Gradnja novih javnih objekata bila je dopuštena samo ako je to bilo
prijeko potrebno, a stare građevine bile bi srušene samo ako su bile van svakog razu-
mnog popravka, a o njihovoj je sudbini odlučivao rimski Senat. Dodatni uvjet rušenja
bio je da se dekoracije moraju prenijeti na drugu javnu građevinu, one nipošto nisu
smjele pasti u privatne ruke. Kako bi se spriječila korupcija senatora, svaku njihovu
odluku trebao je potvrditi car (Alchermes 1994: 177).
Želja za očuvanjem i pragmatičnost ponovnog iskorištavanja materijala u nove svr-
he bili su dodatno poticani kako bi se sačuvala tekovina rimskog grada, koji je kon-
stantno propadao. Prema Alchermesu spoliji i spolijacija nose negativnu konotaciju
u antičkom kontekstu te na njih trebamo gledati kao na recikliranje kojem je cilj
očuvati dijelove urbane arhitekture, ali još važnije i građanski ponos i koheziju (Al-
chermes 1994: 178).
Prelazak urbanih područja rimske države iz kasne antike u rani srednji vijek proma-
tra se kroz dva pravca, kontinuiteta i katastrofe. Pitanje deurbanizacije i ruralizacije
aktualno je za čitavo područje propalog Zapadnog Rimskog Carstva (Maraković,
Turković 2006: 91). Provala naroda nije nužno značila raskid sa starim tradicijama.
Tako su primjerice Vandali nastavili tradiciju rimske gradnje nakon što su preuzeli
vlast u sjevernoj Africi. Stapanjem s prisutnom elitom ostalo je malo stvarnih trago-
va vandalske arhitekture. Najviše se ističe gradnja privatnih vila s prekrasnim vrto-
vima, kao i crkava. U skladu s rimskom upravom nastavili su zaštitu kao i potrebnu
obnovu javnih građevina (Brendt 2007: 295). Većina njih građena je od trusnog
sjevernoafričkog kamena, ali postoje i primjerci kod kojih je korišten lijevani kamen
koji je najčešće bio sekundarno upotrijebljen te njegove primjerke pronalazimo naj-
više u gradu Ammaedara (Brendt 2007: 297).
XCVIII
Petar Grubišić
I Salona je neko vrijeme bila pod barbarskom upravom. Prvo je 461. godine potpala
pod vlast Istočnorimskog Carstva, da bi nedugo potom bila priključena Odoakaro-
voj državi (Rapanić, Katić 1971: 16). Nakon četrdesetogodišnje ostrogotske uprave,
Salona prelazi u bizantske ruke i to tijekom rata koji je trajao od 535. do 555. godi-
ne. Pri zauzimanju grada, salonitanski bedemi popravljeni su pomoću dostupnog
materijala, neovisno o tomu je li on bio poganskog ili kršćanskog porijekla (Bulić
1986: 34). Grad je tijekom svog postojanja imao kompleksnu građevinsku aktivnost
te je zbog toga često miješali slojevi. Piplović navodi jasan nedostatak osjećaja za
organizaciju prostora, kao i za elementarni prakticizam. Radovi više nisu bili una-
prijed smišljani već su se bavili zadovoljavanjem trenutačnih potreba bez osjećaja za
estetiku. Tako su i najreprezentativniji dijelovi starih zdanja mogli postati običan
dio temelja novih građevina (Piplović 2005: 8). Primjerice, tako su reprezentativni
reljefi s prikazima Tritona i Neptuna, koji najvjerojatnije potječu s nekog mauzo-
leja, poslužili pri popravku salonitanskog vodovoda (Piplović 2005: 5). Također,
tijekom istraživanja nasipa rukavca rijeke Jadro 2002. godine, otkrivena je prepo-
lovljena baza s prvim epigrafskim spomenom carice Aurelije Priske, Dioklecijanove
supruge (Jeličić-Radonić 2016: 5).
Slika 4: Fotografija reljefa s prikazom Neptuna (preuzeto iz: Piplović 2005: 17.)
XCIX
Upotreba spolija u konačnici ovisila je o namjeri podizatelja zdanja na kojima su se

oni našli. U kasnoj je antici njihova simbolika imala veliku ulogu. Kao što je bilo na-
vedeno, postavljanje spolija imalo je propagandnu ulogu isticanja legitimiteta vlasti
kao i autoriteta nove religije. Estetika je također bila bitna jer su atraktivni ulomci
davali na prestižu građevine i izvođača. Naposljetku, praktičnost i nužnost postaju
sve očitiji kada dolazi do opadanja gradske kohezije. Rastući broj regulacija i zakona
pokazuje potrebu za suzbijanjem i obuzdavanjem sekundarnog iskorištavanja mate-
rijala. Prema tomu, fenomen spolijacije treba promatrati uzimajući obzir okolnosti
u kojima se ona događala kako bi se otprilike mogao utvrditi osnovni razlog njihove
implementacije u kasnoantičke građevine.
Slika 5: Fotografija baze natpisom za skulpturu carice Aurelije Priske koja se danas čuva u
Arheološkom muzeju u Splitu (fotografirao: P. Grubišić)
C
Petar Grubišić
BIBLIOGRAFIJA
Alchermes 1994 Alchermes, Joseph. „Spolia in Roman Cities of the Late Em-
pire: Legislative Rationales and Architectural Reuse.“ Dum-
barton Oaks Papers, vol. 48, Harvard, 1994, pp. 167–178.
Berndt 2007 Berndt, Guido M. „Architecture and the Vandal Elite
in Africa.“ Hortus Artium Medievalium, vol. 13 (2), Za-
greb-Motovun 2007, pp. 291–300.
Brenk 1987 Brenk, Beat. „Spolia from Constantine to Charlemagne: Ae-
sthetics versus Ideology.“ Dumbarton Oaks Papers, vol. 41,
Harvard 1987, pp. 103–109.
Bulić 1986 Bulić, Frane. Po ruševinama stare Salone. Split, 1986.
Cambi 1991 Cambi, Nenad. Antička Salona. Split 1991.
Coates-Stephens 2002 Coates-Stephens, Robert. „Epigraphy as spolia. The reuse of
inscriptions in early medieval buildings.“ Papers of the Bri-
tish School at Rome, vol. 70, Rim, 2002, pp. 275–296.
Demicheli 2017 Demicheli, Dino. „Recikliranje antičkih epigrafskih spome-
nika na širem splitskom području.“ Recikliraj, ideje iz prošlo-
sti, Zagreb, 2017, pp. 175–197.
Elsner 2001 Elsner, Jaś. „From the culture of spolia to the cult of relics: The Arch
of Constantine and the genesis of Late Antique forms.“ Papers of
the British School at Rome, vol. 68, Rim, 2001, pp. 149–184.
Jeličić-Radonić 2007 Jeličić-Radonić, Jasna. „Salona at the time of bishop Hesyc-
hius.“ Hortus artium medievalium vol. 13, Zagreb-Motovun,
2007, pp. 13–24.
Jeličić-Radonić 2016 ---. „Votivni darovi iz salonitanskih hramova.“ Prilozi povije-
sti umjetnosti u Dalmaciji vol. 43, Split, 2016, pp. 5–27.
Kinney 1995 Kinney, Dale. „Rape or restitution the past? Interpreting spo-
lia.“ The art of interpreting vol. 9, Pennsylvania. 1995, pp. 53–67.
Kinney 2001 ---. „Roman Architectural Spolia.“ Proceedings of the Ame-
rican Philosophical Society, vol. 145, Philadelphia, 2001, pp.
138–161.
Kinney 2006 ---. „The concept of spolia.“ A companion to medieval art: Ro-
manesque and Gothic in Northern Europe, ur. C. Rudolph.
New Jersey, 2006, pp. 233–252.
Maraković i Turković 2006 Maraković, Nikolina i Turković, Tin. „Social Change and
the Idea of Urbanity Between Antiquity and Early Middle
Ages.“ Hortus Artium Medievalium vol. 12, Zagreb - Moto-
vun, 2006, pp. 91–99.
Piplović 2005 Piplović, Stanko. „Recikliranje arhitektonskih i skulpturalnih
elemenata u Saloni.“ Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU Zadru, vol. 47, Zadar, 2005, pp. 1–25.
Rapanić i Katić 1971 Rapanić, Željko i Katić, Lovre. Prošlost i spomenici Solina:
Željko Rapanić. Solin do VII. stoljeća. Lovre Katić. Solin VII.-
XX. stoljeća. Solin, 1971.
CI
The Role of Spolia in Late Antique Structures
The phenomenon of spoliation is closely related to the Roman period, especially Late Antiq-
uity. There are several key differences in the motives behind this phenomenon. For example,
they can differ from economic reasons to reasons of aesthetics or symbolics. All of these are not
mutually exclusive. The economic reasons usually manifested themselves as a consequence of a
lack of luxury items, or as a necessity due to an external threat, for example a looming war.
The symbolic reasons played a part in confirming the legislative right and power of the new
emperor, especially in the later Roman Empire. A prime example is Emperor Constantine who
implemented a widespread use of spoliation in the Empire. This was done primarily to confirm
the legitimacy of his rule, as well as that of the new capital which would later carry his name.
His successors, on the other hand, tried to restrain such practices. These policies are evidenced
by numerous legislative measures which culminated in the formation of the Theodosian Code.
There were multiple reasons for such actions. First, to safeguard the artistic legacy of pagan
buildings from the wrath of rising Christianity. Second, to ensure the cohesion of cities that ex-
perienced a population loss during Late Antiquity. Emperors wanted to ensure that the main
public buildings remained intact from prying hands. These actions had different effects across
the Empire. Many cities ignored the policies because they had no choice but to use materials
from poorly maintained buildings. There were also those who destroyed buildings in order to
further their own projects. As the Empire fell apart, some cities managed to survive while others
were abandoned and later became sources of cheap building materials. Such is the case with
the city of Salona. During its long period of existence, there were several stages in which the city
used spolia for its buildings. In later centuries, Salona became nothing more than a simplified
stone quarry. There are many reasons for this, the crucial being the disappearance of the homo-
geneous structure of Roman society which had been moved to Diocletian’s Palace.
Key words: spolia, Diocletian, Constantine, Theodosian Code, Salona
CII
Petar Grubišić
CIII
CIV
Ivana Marinović
Prilog proučavanju tropeja

kao elemenata kulture sjećanja
u antičkome Rimu
Ivana Marinović
Tropeji kao komemorativni spomenici postavljani na mjestima pobjede rimske vojske nad
barbarima i nošeni u trijumfu, uz to što simboliziraju samu pobjedu ujedno i svjedoče o
uvjerenju Rimljana kako je njihova kultura superiorna barbarskoj. S obzirom na to da se
radi o javnim spomenicima jakoga simboličkoga značenja, moglo bi ih se uvrstiti među važ-
ne elemente rimske kulture sjećanja. Nakon izlaganja najvažnijih značajki rimske kulture
sjećanja, autorica će, koristeći arheološke nalaze i literaturu, opisati fizičku pojavu tropeja,
objasniti njihovu simboličku ulogu te istaknuti karakteristike na temelju kojih bi ih se mo-
glo svrstati u kontekst rimske kulture sjećanja.
Ključne riječi: tropeji, kultura sjećanja, kolektivno sjećanje, tradicija, komemoracija, kome-
morativni spomenik
CV
Prilog proučavanju tropeja kao elemenata kulture sjećanja u antičkome Rimu
UVOD
T
ropeji, javni komemorativni spomenici antičkoga Rima, mogli bi se prouča-
vati kao elementi rimske kulture sjećanja. Kako bismo ih razumjeli u tom
kontekstu potrebno je na umu imati njihovu namjenu i njihovo značenje u
rimskome društvu. Oni nam prikazuju odnos pobjednika i gubitnika, kao i odnos
pobjednika spram pobjede, a mogu se promatrati i kao pokazatelji uvjerenja rimlja-
na u superiornost njihove tradicije i njihovog sustava vrijednosti. Pritom valja napo-
menuti da tropeji, iako je njihova poruka upućena barbarima, predstavljaju primjer
isključivo rimske kulture sjećanja, a ne barbarske. Premda su barbari zasigurno ima-
li vlastiti odnos i stavove spram rimskog izražavanja pobjede pomoću tropeja, zbog
manjka izvora koji bi o tomu svjedočili, proučavanje barbarskog poimanja dotičnih
spomenika neće biti moguće.
ŠTO JE TO TROPEJ?
Tropej (lat. tropaea, grč. τπόπαιον (ima drugačiji izgled)) označava javni komemo-
rativni spomenik dvojakoga značenja, koji se podiže kao znak (simbol) pobjede i
spomenik pobjede. Tropeji prema tomu mogu biti prvotni (primarni) spomenici
koji se podižu na bojištu odmah nakon bitke i kite se oružjem poražene strane, ali
i komemorativni (sekundarni) načinjeni od bronce ili kamena, koji se podižu kao
trajni spomenik na forumu ili nekom istaknutom javnom mjestu (Strozeck 2004:
303–332, Plazibat 2017: 16). Privremeni (primarni, prvotni) je izrađen od stabla,
obično hrasta, potkresanih grana na koje se stavljaju rimski oklop ili tunika, kaciga
i štit (obično po dva štita sa svake strane) neprijatelja, a podiže se na bojnom polju
odmah nakon pobjede (Maršić 2014: 9–13, Strozeck 2004: 13–15). Prikaz podiza-
nja tropeja na bojnom polju pronalazimo na Augustovoj gemi (gemma Augustea)
u donjem dijelu gdje su prikazani vojnici u trenutku podizanja ukrašenog tropeja.
Slika 1: Prikaz nošenja tropeja na nosiljci s hrama Apolona Sosijanskog u Rimu (preuzeto iz:
Cambi 2010: 138, slika 13).
CVI
Ivana Marinović
Takav se tropej nosi u tri-

jumfalnoj povorci na nosiljci
zajedno sa sakupljenim oruž-
jem poražene strane koje je pod
njim polegnuto (spolia opima).
Najbolji primjer nošenja trope-
ja u povorci je onaj na hramu
Apolona Sosijanskog u Rimu
(slika 1). Tropej kao komemo-
rativni spomenik (sekundarni)
označava velebnu građevinu
koju je činio nasuti humak i
statua tropeja na vrhu. Ipak,
tropejem se može nazvati i dio
reljefne dekoracije na ploči ko-
jega hrama (primjerice hrama Slika 2: Prikaz na donjem torzu solinskog lorikata
Apolona Sosijanskog u Rimu) dviju božica Nika kako kite tropej (preuzeto iz: Maršić
ili samog spomenika (tropeja) 2014: 11, slika 4).
(recimo prikaz s tropeja iz Gar-
duna, prikaz iz Salone (4. st.)) (Maršić 2014: 9–13; slika 13). Prikaze tropeja pro-
nalazimo i na novcu. Na aversu se obično prikazuje Viktorija, Roma, Mars ili neko
drugo božanstvo koje se svojom simbolikom veže uz pobjedu, ratovanje i čast, a na
reversu je tropej (Cambi 2010: 129. slika 2; 130. slika 3).1 Zanimljiv je nalaz novca
iz Hradomilja-Ljubuški gdje je na aversu prikazan dvoglavi bog Janus, a na reversu
božica Roma (inače personifi kacija Rima koja se prikazuje od 2. st. pr. Kr.) koja
kruni tropej.2 Tropejima također možemo smatrati Trajanov stup i stup Antonina
Pia koji isto komemoriraju pobjedu, ali su formom drugačiji i odstupaju od uvriježe-
noga prikaza. Također, tropej može biti i gomila nabacanoga oružja na jednu hrpu
(obično kod Grka) (Plazibat 2017: 17).
TROPEJ KAO ELEMENT KULTURE SJEĆANJA
Nakon izvojevane pobjede Rima na mjesto pobjede ili za vrijeme slavljenja po-
bjede tropej se postavlja ili nosi. Oba čina ga određuju kao javni komemorativni
spomenik. Ipak, trajniji je onaj koji se izgrađuje (tzv. sekundarni tropej, primjerice
Tropaeum Traiani, tropej iz Garduna, itd.). Takav spomenik nastaje kao rezultat
komemoracije bitke, a sudjelovanjem u trijumfu te putem kasnijeg širenja informa-
1
https://arheohercegovina.com/2014/10/27/republikanski-novac/ (pristup: 4. 6. 2018).
2
https://arheohercegovina.com/2014/10/27/republikanski-novac/ (pristup: 4. 6.
2018).
Slika koja prikazuje na aversu boga Janusa, na reversu Viktorije; vidi: Jadrič–Kučan 2011:
94–95; Inače bog Janus simbolizira rat. Početak razdoblja mira u antičkom Rimu označava
Oktavijan August zatvaranjem Janova hrama vidi: Matijašić 2008: 10.
CVII
cija (ponajprije novcem (Cambi 2011: 129, slika 2, 130; slika 3, 143; slika 20–22) i
glasinama) on postaje spomenikom koji izražava kolektivno sjećanje. Prema Assma-
nu: „Da bismo s prošlošću mogli uspostaviti odnos, ona mora kao takva stupiti u
svijest“ (Assman 2006: 49, Janković 2012: 269–270), što znači da je tropej medij
preko kojega se formira kolektivno sjećanje žitelja (Rima i ostalih gradova u provin-
cijama) na prošle pobjede koje je njegovo podizanje obilježilo. Također, to je ujedno
bio običaj koji se zasnivao na rimskom sustavu razmišljanja i vjerovanja, kulturi u
kojoj je posebno mjesto imao kult pobjede. To najbolje dočarava Ciceron, rekav-
ši kako rimljani „sve planove usmjeravaju prema vječnosti“ (Assman 2006: 49).
Usmjeravanjem planova prema vječnosti formira se kolektivno sjećanje, odnosno,
ponos i vjerovanje u rimske vrline koje se odražavaju u rimskim vojnim i političkim
uspjesima (Assman 2006: 51).3
Tropeje rimskom tradicijom čini predaja koja se veže uz trojanskog junaka Eneju
koji je, pobijedivši kralja Mezencija, sastavio tropej od njegova oružja i posvetio ga
Marsu (Martu). Priču o Enejinoj pobjedi nam donosi Vergilije u svome epu „Ene-
ida“ gdje opisuje i izgled Enejina tropeja (potkresano hrastovo stablo s kraljevim
oklopom, štitom, mačem, slomljenim kopljem i krvavom kacigom, smješteno na
humku). Zanimljiv je i način na koji Vergilije opisuje postavljenje tropeja, posebno
naglašavajući položaj oružja kod poraženog tzv. spolia opima (Plazibat 2017: 4–5).
Kasnije se ovakav običaj pripisivao Romulu koji se u sklopu Julijevsko-klaudijevske
dinastije smatra izravnim osnivačem roda. Uz rimsku tradiciju veže se i religija, pa
je stoga običaj podizanja tropeja imao i religijsko značenje. G. A. Mansuelli navodi
kako su se podno tropeja stavljali votivni darovi u vidu ratnoga plijena (spolia) (Pla-
zibat 2017: 16). Zbog toga nas ne čudi što se uz prikaz tropeja javljaju i božanstva
koja nose atribute pobjede (Viktorija, Nika i Roma) i rata (Mars). Neka od božan-
stava su imala i posebnu simboliku, naročito Roma koja se isprva javlja kao personi-
fi kacija Republike (od 2. st. pr. Kr.) pod nazivom Dea Romana, a kasnije, usposta-
vom Carstva, postaje dijelom carskoga kulta (Jadrić Kučan 2011: 94–95).4 Prikazi
Rome su česti na novcu gdje ona u ruci (obično na reversu) drži tropej kao insigniju,
a može biti prikazana i kako kiti tropej. Na sličan način se na prikazima ponašaju i
ostala božanstva. Najbolja potkrjepa važnosti religije u slučaju tropeja je prikaz na
Augustovoj gemi (gemma Augustea) gdje je prikazan bog Mars kako podiže tropej,
a moguće je da mu pomažu i božanski blizanci Kastor i Poluks. Iza Marsa su pri-
kazani Dijana i Merkur, pri čemu Merkur barbarku drži za kosu. Također, barbare
možda predstavljaju i dvije individue podno tropeja.5 Prikaze tropeja pronalazimo
i na hramovima, što nam potvrđuje njihovo religijsko značenje (najbolji primjer je
onaj s hrama Apolona Sosijanskog u Rimu). Osim toga, čest su motiv na lorikama
areva kao simbol pobjede i uspjeha, gdje su prikazane dvije Viktorije, odnosno Nike
3
U rimske vrline spada još i čestitost, skromnost; vidi M. Tulije Ciceron, De Oratore.
4
https://arheohercegovina.com/2014/10/27/republikanski-novac/ (pristup: 6. 6.
2018.).
5
http://ancientrome.ru/art/artworken/img.htm?id=1326 (pristup: 6. 6. 2018.).
CVIII
Ivana Marinović
koje kite tropej. Na lorikama se tropeji mogu vidjeti u dva oblika, kao potkresano
drvo obučeno u tuniku ili pak u loriku (Maršić 2014: 11–21, Graham 2002).6
Tropeje ujedno možemo shvatiti i kao propagandu kojom se vješto služi vlast (car, se-
nat). Upravo jedan takav spomenik je onaj podignut u La Turbieu, tzv. Tropaeum Al-
pium. Taj nam tropej spominje Plinije u svome djelu „Naturalis Historia“ gdje navodi
kako tropej podižu Senat i rimski narod u čast Augustove pobjede nad alpskim naro-
dima (Plinije 2004: 14, Plazibat 2017: 12). Taj proces širenje ideja i prikazivanja moći
nad pokorenim narodima (u ovom slučaju Galima) gledamo kao romanizaciju izgra-
đenu na upozorenju (Matijašić 2013: 62). U kontekstu romanizacije tropeje promatra
A. Ibarra koji je analizom nekolicine primjeraka ovih komemorativnih spomenika
utvrdio načine vršenja romanizacije. Na temelju rezultata svojih istraživanja tropeje
smatra sredstvom romanizacije periferije Carstva (Plazibat 2017, Dzino 2010: 69–80).
NAČINI (OBLICI) PRIKAZIVANJA TROPEJA
Tropej je mogao biti izveden na slje-

deće načine: 1. kao spomenik i 2. kao
simbol, odnosno znak pobjede. Kada
promatramo tropej kao spomenik (se-
kundarni tropej), važno je u obzir uzeti
i povezanost tropeja s arama i stelama
(odnosno spomenicima koji se podižu
u čast nekog poginulog borca ili bo-
raca). Ovakav slučaj susrećemo u Ru-
munjskoj na lokalitetu Adamclissi gdje
je nakon pobjede u jednoj od bitaka
vođenih u Dačkom ratu, 109. god. po-
dignuti tropej smješten na istaknutom
mjestu oko 2 km istočno od nalazišta
Adamclissi (slika 3). Za taj se tropej
pretpostavlja da je bio velikih dimenzi-
ja. Činile su ga u donjem dijelu 54 me-
tope koje su odvajali mali pilastri. Na Slika 3: Tropaeum Traiani u Adamamclissi
vrhu spomenika, na cilindričnom po- (preuzeto iz: Bārneā i Bārneā 1979: 176).
višenju, nalazila se statua tropeja koja
je najvjerojatnije imala dva štita s obje strane i prikaz dvojice barbara podno tropeja
(Bārneā i Bārneā 1979: 176, Florescu Bobu 1965: 417–472, 691, 674).7
6
Josip Brušmid prvi nam donosi opise na loricama careva, Brušmid, Jospi “Kameni spo-
menici Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu," Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu, vol.
8, br. 1 (1905), 37–104.
7
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.
0006%3Aentry%3Dtropaeum-traiani (pristup: 29. 5. 2018.).
CIX
Ovaj spomenik nam je dodatno zanimljiv jer se pored njega, na udaljenosti od oko
200 m istočno, nalazila ara dimenzija 12x12 m i 6 m visoka. Bila je podignuta u čast
3800 vojnika koji su u bitci poginuli. Malo je dalje, oko 50 m sjeverno od spome-
nika, bio smješten kružni mauzolej za koji se pretpostavlja da je podignut za zapo-
vjednika poginulog u vrijeme bitke.8 Ovaj primjer zapravo nam jasno dokazuje da
je komemoriranje bilo važan aspekt rimske politike, da se Carstvo prisjećalo onih
poginulih u bitkama te da im se davalo izvjesno priznanje. Postojanjem are koja se
nalazi u blizini spomenika može se jasno dokazati kako je u Adamclissiju vršena
komemoracija za žrtve, kao što je bila i za pobjedu, što znači da ti legionari nisu bili
zaboravljeni.
Osim toga, posvete su vjerojatno omogućile sjećanje na njih. Poznato je kako se če-
sto podižu stele ili are za poginule legionare ili veterane, a nama najbliži primjer je
onaj s položaja mjesta Mratovo kod Drniša (nedaleko od legijskog logora Burnum)
uz rijeku Krku gdje je pronađena stela s natpisom o pogibiji nekog veterana koji je
„bio ubijen u polju odmah pored rijeke Titius, na teritoriju Varvarijana“ (Wilkes
1960: 110–112, Cambi et al. 2007, Ferjančić 2002). Taj spomenik podižu njego-
vi suborci, što znači da je postojala svijest i potreba za sjećanjem i obilježavanjem.
Ipak, kada primjer are iz Adamclissija povežemo s tropejem, vidljivo je kako sva tri
spomenika čine cjelinu (sličnu situaciju Cambi pretpostavlja u Gardunu (Cambi
2010)).
AKCIJSKI I DELMATSKI TIP TROPEJA
Rimljani u pravilu nisu komemorirali

pobjede u građanskim ratovima, već
samo one izvojevane protiv barbara.
Međutim iznimku predstavlja pobjeda
Oktavijana nad Antonijem i Kleopa-
trom kod Nikopolisa nakon koje je on
podigao tropej (akcijski tip). Sam spo-
menik je podignut na mjestu pobjede,
ali ikonografija koja se uz njega veže
nalazi se na velikom broju spomenika
koji na sebi nose simbol tropeja. Takav
oblik komemorirane pobjede govori o
pobjedi „pravoga poretka“ rimskih vri-
jednosti protiv onoga što se smatralo
Slika 4: Akcijski tropej na reversu Oktavijano-
zastranjenim i lošim. Ovakva snažna
na novca (Cambi 2010: 143).
poruka ima i propagandni karakter, a
to je sukob rimskih vrlina čiji je nositelj Oktavijan protiv svega onoga što se s njima
8
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0006
%3Aentry%3Dtropaeum-traiani (pristup: 29. 5. 2018.).
CX
Ivana Marinović
kosi (Antonije i Kleopatra). Primjer akcijskog tipa tropeja pronalazimo u rimskoj

koloniji Naroni, a poklapa se s njenim osnutkom u rano-augustovsko vrijeme. Srod-
ni primjeri su antefi ks iz muzeja u Bonu, primjerak iz Museo Nazionale Romano
delle Terme u Rimu i novac pronađen u Burnumu, koji na reversu ima prikaz trope-
ja akcijskog tipa, a na aversu Oktavijanovu glavu (datira se u 29. i 27. pr. Kr.) (Cambi
2011: 144–145). Delmatski tip tropeja nastaje nakon rimske pobjede u Batonovu
ustanku (6–9. god.) (Mesihović 2008: 507–517; Cambi 1980: 82), a najbolji primjer
toga tipa je gardunski tropej kojeg je rekonstruirao Cambi pomoću dva fragmen-
ta tog spomenika (jednog većeg koji na sebi ima prikaz tropeja i jednog manjeg)
(Cambi 1980: 77). Svojim izgledom je sličan onome iz Apolonova hrama u Rimu
(Apolon Sosijanski). Tropej, odnosno ploča na kojoj je smješten njegov prikaz, bila
je dijelom većeg spomenika. Na ploči je prikazano potkresano stablo na koje je stav-
ljena lorika, a s lijeve i desne strane su po dva štita i koplja. Podno tropeja nalaze se
dva zarobljenika koji simboliziraju pokorena plemena koja su sudjelovala u ustan-
ku. Njihove su nošnje različite. Pored njih je smješteno oružje koje se uzima kao
ratni plijen (Cambi 2011: 144–145). Od spomenika su sačuvane samo dvije ploče,
a Cambi pretpostavlja u donjoj bazi postojanje oko pet do šest ploča (Cambi 1980:
78). Pretpostavljeni gabariti spomenika su sljedeći: dužina je 28 rimskih stopa (što
bi se moglo po prilici navesti kao 8.20 do 8.40 m), a širina je 25 rimskih stopa (ot-
prilike 7.30 do 7.60 m) (Cambi 2011: 144–145, Cambi 1980: 78–79). Natpis se na
tropeju nije sačuvao, stoga Cambi, povlačeći analogije s tropejem u La Turbie, tzv.
Tropaeum Augusti, rekonstruira mogući sadržaj natpisa koristeći poznati primjer,
koji glasi: IMPERATORI•CAESARI•DIVI•FILIO•AVGVSTO• (Cambi 1980:
78).9 Zatim, pretpostavlja da u dva sljedeća retka stoji titula cara ili naziv naroda koji
je poražen i ime onoga tko je pobijedio i podigao spomenik (Cambi 1980: 78–80).
Zanimljivost ovoga tropeja je pretpostavka o mogućnosti njegove naknadne kome-
moracije. Prema Cambiju, u blizini tropeja su se obavljale komemorativne žrtve,
što nas može uputiti na pretpostavku o postojanju are (slično kao u Adamclissiju).
Također je i u ovome slučaju primjetan njegov dominantan položaj koji naglašava
namjenu takvog spomenika kao upozorenja, ali i izraza pobjede i moći.
9
Natpis na tropeju iz La Turbie u Francuskoj: Imperatori Caesari divi filio Augusto /
pont(ifici) max(imo) imp(eratori) XIIII trib(unicia) pot(estate) XVII / senatus populusque
Romanus / quod eius ductu auspiciisque gentes Alpinae omnes quae a mari supero ad inferum
pertinebant sub imperium p(opuli) R(omani) sunt redactae / gentes Alpinae devictae Trumpi-
lini Camunni Vennonetes Vennostes Isarci Breuni Genaunes Focunates / Vindelicorum gentes
quattuor Cosuanetes Rucinates Licates Catenates Ambisontes Rugusci Suanetes Calucones /
Brixentes Leponti Viberi Nantuates Seduni Veragri Salassi Acitavones Medulli Ucenni Ca-
turiges Brigiani / Sogiontii Brodionti Nemaloni Edenates (V)esubiani Veamini Gallitae Tri-
ullatti Ectini / Vergunni Egui Turi Nemeturi Oratelli Nerusi Velauni Suetri. http://db.edcs.
eu/epigr/epi_ergebnis.php (pristup: 11. 12. 2018.).
CXI
Slika 5: Usporedba baza tropaeum Augusti u La Turbie i Gardunskog tropeja (Cambi 2011:
134).
ZAKLJUČAK
Tropej kao spomenik i simbol rimske pobjede u bitci, u svom primarnom i sekun-
darnom obliku predstavlja važan dio kulture sjećanja. Razlog tomu može se pronaći
u povezanosti tropeja s temeljima rimske tradicije, a važnu ulogu je pritom imala i
prisutnost njegovog prikaza u rimskom društvu koja je ostvarena putem različitih
medija. Ako uzmemo u obzir da je kult pobjede činio jedan od važnih elemenata
rimske kulture i tradicije, tropej kao simbol pobjede ujedno predstavlja i utjelovlje-
nje samog Rima. Tropej je isprva mogao biti viđen na poprištu bitke, potom prisu-
stvom u trijumfu te u sekundarnoj izvedbi kao trajni komemorativni spomenik. No
kao vrlo važan način ukorjenjivanja njegove simbolike u kulturu sjećanja rimljana
(i barbara) valja navesti i njegov prikaz na novcu pomoću kojeg tropej, ulaskom u
domenu svakodnevice šireg stanovništva, nije samo spomenik pobjede, već i simbol
samog Rima i njegove legitimnosti i superiornosti. S obzirom na to da je novac u
prvom redu platežno sredstvo, prikazi koji se na njemu pojavljuju isprva mogu imati
informativni značaj, no s vremenom se oni počnu uzimati zdravo za gotovo. Dok je
s jedne strane prikaz novog cara na novcu informativan za stanovništvo, činjenica
je da su se carevi mogli brzo mijenjati i da, premda je osoba cara mogla uživati razne
oblike privrženosti, prikaz simbola na novcu bio je taj čije je uzimanje zdravo za go-
tovo ono što je taj simbol pretvaralo u dio kulture i tradicije. Na taj je način tropej,
predstavljajući rimsku tradiciju, postajao dijelom rimske kulture sjećanja među ši-
rim stanovništvom.
CXII
Ivana Marinović
BIBLIOGRAFIJA
Assman 2006 Assman, John. „Kultura sjećanja.“ Kultura pamćenja i histo-

rija, ur. Maja Brkljačić i Sandra Prlenda. Golden marketing
–Tehnička knjiga, Zagreb, 2006.
Asanović 2017 Asanović, Frane. „Rimski Tilurij.“ Završni rad, Sveučilište u
Zadru, 2017.
Bārneā i Bārneā 1979 Bāraneā, Alexandru i Bārneā, Ion. Tropaeum Traiani, I
Cetatea. Ācādemia de ştiinţe sociāle şi politice a Republicii
sociāliste România, Institutul de ārheologie-Bucureşti. Bu-
cureşti, 1979.
Cambi 1980 Cambi, Nenad. „Gardunski tropej.“ U: Cetinska krajina od
prethistorije do dolaska Turaka, Znanstvani skup Sinj 3–6.
IV. 1980., Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 8, Split,
1984, pp. 77–92.
Cambi 2010 ---. „Grci i Iliri u međusobnome civilizacijskom dodiru.“ Ka-
talog izložbe Antički Grci na tlu Hrvatske. Zagreb, Galerija
Klovićevi dvori, 2010.
Cambi 2011 ---. „Rimski vojni tropeji u Dalmaciji.“ Adrias: zbornik ra-
dova Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu,
vol. 17, 2011, pp. 125–150.
Cambi 2014 ---. „Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone.“ Tusculum: ča-
sopis za solinske teme, vol. 17 (1), 2014, pp. 76–79.
Cambi et al. 2007 Cambi, Nenad; Glavičić, Miroslav; Maršić, Dražen; Miletić,
Željko i Zaninović, Joško. „Rimska vojska u Brunumu.“ Za-
dar, 2007.
Dzino 2010 Dzino, Danijel. Liiyricum in Roman Politics 229 BC–AD
68. Cambridge University Press London, 2010.
Ferjančić 2002 Ferjančić, Snježana. Naseljavanje rimskih veterana u bal-
kanskim provincijama I–III. vek n. e. Balkanološki institut
SANU. Beograd, 2002.
Florescu-Bobu 1965 Florescu, Bobu, Florea. Das siegesdenkmal von Adamklissi
Tropaeum Traiani. Verlag der akademie der Rumänischen
volksrepublik Bukarest. Bukarest, 1965.
Jadrić-Kučan 2011 Jadrić-Kučan, Ivana. „Kult božice Rome u rimskoj provinciji
Dalmaciji.“ Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, vol.
105 (1), 2011, pp. 93–111.
Janković 2010 Janković, Branimir. „Teorijsko-istraživački pristupi / Histo-
rija sjećanja i pamćenja.“ Historijski zbornik, vol. 1, 2010, pp.
269–311.
Knapp 2006 Knapp, Steven. „Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost.“ Kul-
tura pamćenja i historija, ur. M. Brkljačić i S. Prlenda. Gol-
den marketing –Tehnička knjiga, Zagreb, 2006.
Mac Donald et al. 1976 Mac Donald, Richard; Mac Alister L., William i Holland,
Maria. The Princeton encyclopedia of classical sites. Sti-
llwell, Princeton University Press, 1976.
CXIII
Maršić 2014 Maršić, Dražen. „O ikonografiji i atribuciji solinskog lorika-

ta.“ Tusculum, časopis za solinske teme, vol. 7 (1), 2014, pp.
7–25.
Matijašić 2013 Matijašić, Robert. „Klasični kultovi, autohtona vjerovanja i
romanizacija.“ Znakovi i riječi, Signa et litterare, vol. 4, 2013,
pp. 61–66.
Matijašić 2008 Matijašić, Robert. „Djela božanskog Augusta.“ Latina et
Graeca, 2008.
Mesihović 2011 Mesihović, Salmedin. „Rimski vuk i ilirska zmija, Posljednja
borba.“ Doktorska disertacija, Filozofski fakultet u Sarajevu,
Sarajevo, 2011.
Periša 2008 Periša, Darko. „Je li Delmatsko područje presjekao rimski
limes?“ Archaeologia Adriatica II, Zadar, 2008, pp. 507–517.
Plazibat 2017 Plazibat, Ivona. „Značenje i stalni elementi tropeja: Ilirič-
ki primjeri.“ Diplomski rad, Filozofski fakultet u Zagrebu,
2017.
Plinije 2004 Plinije, Naturalis Historia III, IV, V i VI (Zemljopis staro-
ga svijeta). Preveo Uroš Pasini. Književni krug Split, Split,
2004.
Strozeck 2004 Strozeck, Jutta. „Greek Trophy Monuments.“ Myth and
Symbol II: Symbolic Phenomena in Ancient Greek Culture,
international symposia on symbolism at The Norwegian Insti-
tute at Athenas September 19–22, 2002, Bergen, 2004, pp.
303-332
Sumner 2002 Sumner, Graham. Roman Military cloathing 100 BC – AD
200. Knjiga I. Osprey bublishing, 2002.
Wilkes 1969 Wilkes, John Joseph. Dalmatia, London, 1969.
STRUNA http://struna.ihjj.hr/naziv/kolektivno-sjecanje/24743/(pri-
stup: 27. 5. 2018.)
Arheohercegovina https://arheohercegovina.com/2014/10/27/republikan-
ski-novac/ (pristup: 26. 12. 2017.)
PERSEUS - digital library http://www.perseus.tufts.edu/hopper/ (pristup: 26. 12.
2017.)
Epigraphik- Datenbank http://db.edcs.eu/epigr/epi.php?s_sprache=en (pristup: 11.
12. 2018.)
CXIV
Ivana Marinović
Contribution to the Study of Tropaea as an Element of the

Culture of Memory in Ancient Rome
Tropaea were public commemorative monuments in ancient Rome, usually erected on the site
of a battle which Rome had won. Generally, they consisted of timber upon which military
equipment was placed, usually armour or a body tunic, as well as a helmet on top (various ac-
cessories were added occasionally). Aside from representing the victory of the Roman army over
the barbarians, it also symbolized the universal superiority of the Roman culture overall. Tro-
paea were also a way to show the defeated that the outcome of the battle was not a coincidence,
but rather a predefined outcome. In that sense, they warned all the peoples living in the area
where tropaea were placed to be obedient and not to rebel against the powerful Empire. Other
than functioning as a monument at the battle site, tropaea could also be seen in the triumphs
in Rome after achieving victory in a battle. As a public commemorative monument, tropaea
could be considered a part of Roman cultural memory.
Key words: Tropaea, commemorative monument, cultural memory, collective memory, tradi-
tion, Rome, Roman
CXV
PRIKAZI
Prikaz Drugog međunarodnog skupa studenata poslijediplomskih studija arheologije...
CXVIII
Julia Katarina Kramberger
Prikaz Drugog međunarodnog

skupa studenata poslijediplomskih
studija arheologije “2nd
International Doctoral Student
Conference on Archaeology”
(IDSCA)
U travnju 2018. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održan je Drugi međunarodni

skup studenata poslijediplomskih studija arheologije, “2nd International Doctoral Student
Conference on Archaeology” (IDSCA). U toj je međunarodnoj konferenciji sudjelovalo se-
damnaest predavača iz različitih zemalja, a predavanja su bila organizirana u pet sekcija:
prapovijesnoj, klasičnoj i helenističkoj, rimskoj provincijalnoj, rimskoj epigrafskoj i numiz-
matičkoj te srednjovjekovnoj sekciji. Taj je međunarodni skup omogućio studentima poslije-
diplomskih studija predstavljanje svojih dosadašnjih istraživanja i diskusiju s kolegama, pri
čem se oblikuju moguće nove perspektive sagledavanja vlastita rada, dajući im istovremeno
i priliku stvaranja međunarodnih kontakata s kolegama u struci.
Ključne riječi: arheologija, poslijediplomski studij, međunarodna studentska konferencija,

IDSCA
CXIX
N
a Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 26. travnja 2018. godine održan
Drugi međunarodni skup studenata poslijediplomskih studija arheolo-
gije, “2nd International Doctoral Student Conference on Archaeology”
(IDSCA). Održavanje konferencije financirao je Filozofski fakultet u Zagrebu, a
organizirao Arheološki zavod Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveu-
čilišta u Zagrebu. U organizacijskom su odboru skupa bile dr. sc. Iva Kaić i dr. sc.
Vinka Matijević. Knjižica sažetaka, kao i drugi detalji o samom skupu dostupni su
na stranicama Filozofskog fakulteta (http://idsca.ffzg.hr).
Cilj te međunarodne konferencije bio je omogućiti studentima poslijediplomskih
studija arheologije predstavljanje svojih istraživanja kolegama i znanstvenicima iz
struke s različitih svjetskih sveučilišta na široj, međunarodnoj razini. Službeni je je-
zik konferencije bio engleski pa su sva predavanja održana na engleskom jeziku, kao
i sve diskusije. Sudjelovalo je sedamnaest izlagača iz raznih zemalja, Češke, Egipta,
Mađarske, Njemačke, Poljske, Španjolske i Hrvatske. Skup je održan 26. travnja, a
predavanja su bila podijeljena u pet tematskih sekcija, prapovijesnu, klasičnu i hele-
nističku, rimsku provincijalnu, rimsku epigrafsku i numizmatičku te srednjovje-
kovnu sekciju.
Skup je pozdravom izlagačima, organizacijskom odboru i publici otvorio dr. sc.
Dragan Bagić, prodekan za znanost i međunarodnu suradnju te dr. sc. Iva Kaić kao
jedna od organizatorica tog skupa. Prva je sekcija konferencije bila ona prapovije-
sna, a u njoj su sudjelovala dva izlagača. Mislav Fileš (Zagreb) održao je predavanje
naslova Metal Work – Wear Analysis of Bronze Weapons, a Julia Katarina Kram-
berger (Zagreb) predavanje naslovljeno The Marking of Loomweights in the Eastern
Hallstatt Region. Nakon prezentacija uslijedila je kratka diskusija. Moderator te
sekcije bio je dr. sc. Hrvoje Potrebica.
Tema druge sekcije bila je klasična i helenistička arheologija. Prva izlagačica Marwa
Bdr El Din (Cairo) održala je predavanje The Female Figurines in Ancient Egypt
(The Cairo Museum collection) putem interneta, uživo iz Caira. Nakon tog predava-
nja održana je kratka diskusija. Drugo predavanje u ovoj sekciji, predavanje Aure Pi-
ccioni (Regensburg) Domestic Cults in Archaic Italy: The Results of a Research zbog
spriječenosti je predavačice bilo samo pročitano. Moderator ove sekcije bila je dr. sc.
Iva Kaić.
Iduća je sekcija bila organizirana s obzirom na teme povezane uz rimsku provinci-
jalnu arheologiju. Prvo je predavanje održao Jura Triplat (Zagreb), naslovljeno The
Role of the Hill Fort. A Contribution to the Study of Hill Forts in Northern Cetina
Valley. Nakon toga je uslijedilo predavanje What People are Saying. Dedicators of the
Roman Votive Altars from Croatia izlagačice Mirne Vukov (Zagreb). Iduće je preda-
vanje održala Jana Kopáčková (Prag), Production of Olive Oil and Wine in Roman
Dalmatia, a posljednje u ovoj sekciji bilo je predavanje Ozrena Domitera (Zadar)
naslova Some New Approaches to the Understanding of the Cult of the Danubian
Horseman. Nakon svakog je predavanja održana kratka diskusija. Predavanje Nere
Šegvić (Zagreb) Comparison of the Digital Elevation Models for the Purposes of the
CXX
Analysis of Geographical Dependence of Pyrotechnological Kilns and Workshops (Ca-

sestudy: Sorinj, island of Rab) nije se održalo. Moderator ove sekcije bila je dr. sc.
Mirjana Sanader.
Sljedeća je sekcija bila tematski povezana s rimskom epigrafijom i numizmatikom, a
započela je predavanjem Hane Ivezić (Zagreb) „Slaves and Freed Men in Roman Sis-
cia. Iduće je predavanje održao Josip Parat (Zagreb) pod naslovom Inscriptions and
Roman Society: Evidence from Mursa, a nakon njega je predavanje Imitation and
Tradition. The Racian and Bithynian Coin Age in Roman Empire Period“ održala
izlagačica Barbara Zając (Krakow). Nakon svakog predavanja uslijedila je kratka
rasprava. Moderator ove sekcije bio je dr. sc. Dino Demicheli.
Posljednja sekcija bavila se srednjovjekovnom arheologijom. Predavanja su održali
Viktória Horváth (Budimpešta): ArchQUAYology - New Evidence on Medieval Tra-
de in Pest (Budapest), Zvonimir Marinović (Zagreb): Christian Liturgy and Sacred
Space in the Early Middle Ages, Jana Škrgulja (Zagreb): Goths in Southern Pannonia
te Tonka Matana (Zagreb): Ceramic material from the excavations at Dubrovnik
Cathedral. Nakon svakog predavanja održana je kratka diskusija. Predavanje An-
tonia Pia Di Cosma (Cordoba) naslovljeno The Expulsion Rites from the Sovereign
Society. Architecture, Occurrence of Death and Theater of Power: the Case of Saint
Apostles nije održano zbog spriječenosti izlagača. Moderatorica ove sekcije bila je
dr. sc. Mirja Jarak.
Konferencija je zatvorena završnom riječju te zahvalom svim sudionicima i modera-
torima koje je iznijela organizatorica dr. sc. Iva Kaić.
Ovaj je skup studenata poslijediplomskih studija arheologije omogućio svim sudi-
onicima predstavljanje vlastitog rada u većem krugu kolega iz struke te uvaženim
znanstvenicima koji su skupu prisustvovali kao dio publike ili pak bili moderatori
koje od sekcija. Uz to, ta je konferencija sudionicima otvorila mogućnost diskusije
o vlastitim i tuđim temama te omogućila uvid u različita polja arheološke znanosti.
Upravo zahvaljujući diskusijama i komunikaciji s kolegama iz struke, studenti po-
slijediplomskih studija arheologije mogu dobiti novu perspektivu za promatranje
svoga istraživanja te mogu efi kasnije evaluirati vlastiti rad i napredovati u daljnjem
stručnom i znanstvenom radu. Uz ovakav, sasvim formalan oblik komunikacije, taj
je skup omogućio sudionicima stvaranje manje formalnih dijaloga, a time i stvara-
nje važnih kontakata korisnih pri daljnjem stručnom radu. Drugi IDSCA skup u
Zagrebu vrlo je uspješno zatvoren, a prema izvrsnim dojmovima sudionika i orga-
nizatora može se zaključiti kao je ovakva međunarodna manifestacija vrlo korisna
i prijeko potrebna u stručnom i znanstvenom napredovanju mladih arheologa, što
ukazuje na važnost nastavka ovoga skupa i u idućim godinama.
CXXI
Review of the 2nd International Doctoral Student Conference

on Archaeology (IDSCA)
In April 2018 the “2nd International Doctoral Student Conference on Archaeology” (IDSCA)
was held at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. There were seventeen
participants from various countries that presented their work at this international conference.
The lectures were organized through five sections based on the topic and field of research: Pre-
historic, Classical and Hellenistic, Roman Provincial, Roman Epigraphic and Numismatic,
and Medieval section. The international character of this conference enabled doctoral students
to present their research to colleagues from different universities and it provided them the op-
portunity to review their work from new perspectives through discussion with their peers.
Key words: archaeology, postgraduate study programme, international student conference,

IDSCA
CXXII
CXXIII
CXXIV
I. Andrašić, D. Branković, M. Marijan, P. Lacković, V. Lončarić, F. Ovčarić, G. Perhaj
Prikaz radionice
„Prapovijesno lončarstvo:
interdisciplinarnost i eksperiment“
Izabela Andrašić, Dalibor Branković, Mia Marijan,

Petra Lacković, Valentina Lončarić, Franka Ovčarić,
Gabrijela Perhaj
Akademske godine 2017/2018. pokrenut je interdisciplinarni znanstveno-stručni projekt

“Prapovijesno lončarstvo: interdisciplinarnost i eksperiment” namijenjen studentima. S ob-
zirom na to da je cilj programa bolje razumijevanje i rekonstruiranje cjelokupnog postupka
proizvodnje prapovijesne lončarije, proveden je niz eksperimenata u kontroliranim uvjeti-
ma s naglaskom na nezaobilazan interdisciplinarni pristup, popraćen pomnim dokumen-
tiranjem svakog koraka. Program se sastojao od predavanja za studente, praktičnog rada s
arheološkom keramikom i repliciranim uzorcima koji je obuhvaćao prikupljanje sirovine,
pripremu primjesa, izradu lončarske smjese, oblikovanje i ukrašavanje posuda te terenskog
rada u kojem je provedeno testiranje složenih hipoteza putem serije arheoloških eksperime-
nata u stvarnim uvjetima. U završnoj se fazi provodila obrada podataka i interpretacija
rezultata, a dio projekta posvećen je i popularizaciji znanosti i to u vidu popularno-znan-
stvenih predavanja.
Ključne riječi: eksperiment, interdisciplinarnost, lončarstvo, prapovijest, radionica
CXXV
Prikaz radionice „Prapovijesno lončarstvo: interdisciplinarnost i eksperiment“
U
studenom 2017. godine započela je radionica naziva „Prapovijesno
lončarstvo: interdisciplinarnost i eksperiment“ koja se provodi u sklopu
programa popularizacije znanosti Ministarstva znanosti i obrazovanja
Republike Hrvatske u organizaciji Centra za eksperimentalnu arheologiju te
u suradnji s Institutom za arheologiju u Zagrebu i Odsjekom za arheologiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz mentorice i idejne začetnice dr. sc.
Andreju Kudelić i dr. sc. Inu Miloglav, u projektu je sudjelovala i skupina studenata s
Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta: Izabela Andrašić, Dalibor Branković,
Mia Marijan, Petra Lacković, Valentina Lončarić, Franka Ovčarić i Gabrijela Perhaj
te gostujući predavači.
Radionica je prvenstveno bila namijenjena studentima arheologije s ciljem proširivanja
njihova dosadašnjeg znanja o lončarstvu i poticanja na interdisciplinarnost koja
je gotovo nezaobilazan element svih arheoloških istraživanja. Pri izvođenju
eksperimenata značajno je bilo koristiti informacije iz drugih srodnih društveno-
humanističkih znanosti poput etnologije i antropologije, ali i onih iz prirodnih
znanosti, točnije, geologije. Program radionice mogao bi se podijeliti na četiri
faze: predavanja, praktični rad s arheološkom keramikom i formiranje hipoteza,
arheološki eksperiment te obradu i prezentaciju rezultata.
Program je započeo predavanjima koja su studentima omogućila stjecanje
teorijskoga znanja potrebnog za daljnja promišljanja o problematici prapovijesnog
lončarstva. Predavanja vezana uz arheološki pogled na keramiku kroz sve faze lanca
operacija održala je voditeljica projekta dr. sc. Andreja Kudelić, dok su predavanja
interdisciplinarnog karaktera održali stručnjaci za pojedina područja. Tako je
predavanje o glini održala izv. prof. dr. sc. Marta Mileusnić s Rudarsko-geološko-
naftnog fakulteta u Zagrebu, a predavanje o etnološkim istraživanjima lončarstva
prof. dr. sc. Tihana Petrović-Leš s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Gostujući predavač bila je i izv. prof. dr. sc. Jasna
Vuković s Odeljenja za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
koja je studentima ukazala na mogućnosti istraživanja upotrebe i tehnika gradnje
vidljivih na keramičkim nalazima.
Kako se tijekom radionice studente pokušavalo upoznati s cijelim postupkom
izrade keramičkih posuda, druga je faza programa započela s nabavom i pripremom
sirovina, u ovom slučaju gline, a to čini prvu fazu lanca operacija. Tako su jednu
od vrsta gline koje su upotrjebljene u eksperimentu sudionici i sami prikupili.
U pripremi lončarske smjese su se, osim više vrsta glina, koristile i različite vrste
primjesa, a sve s ciljem testiranja njihovih fizičkih svojstava koja izravno utječu na
konačni rezultat eksperimenta. Nakon toga uslijedila je gradnja posuda tijekom
koje su se studenti okušali u izradi posuda pomoću različitih tehnika gradnje. U
toj se fazi programa priključio i profesionalni lončar Igor Bahor iz „Lončarskog
centra Bahor - zavod za razvoj in promocijo lončarstva“ iz Velenja u Sloveniji, a
koji je održao radionicu izrade keramičkih posuda pomoću kalupa. Oblikovane su
posude i testne pločice (slika 1), potom su ukrašavane različitim tehnikama poput
urezivanja i otiskivanja vrpce, a njihova se površina kasnije obrađivala glačanjem
raznovrsnim alatima i nanošenjem slipa.
CXXVI
Slika 1: Oblikovanje testnih pločica (fotografirala: A. Kudelić).
Treći se dio programa održavao u mjestu Maču u Hrvatskom zagorju gdje su sudi-
onici projekta provodili arheološki eksperiment u stvarnim uvjetima, a to se ponaj-
prije odnosilo na metode pečenja keramike. Prije samog pečenja bilo je potrebno
prikupiti lišće i granje, odnosno gorivo potrebno za vatru, kao i pripremiti teren za
pečenje u jami i na otvorenom vatrištu. Nakon završetka priprema i finalne obrada
površine, posude su dvaput pečene u oksidacijskim i redukcijskim uvjetima. Nakon
toga su neke od njih i inkrustrirane (slika 2), a na nekima od onih pečenih u reduk-
cijskim uvjetima proveden je eksperiment nanošenja voska. U toj je fazi projekta
kao stručni gost sudjelovao profesionalni lončar Jadranko Gjerek koji je svojim sa-
vjetima pomogao pri nanošenju slipa i pečenja.
Završna je faza programa bila obrada i interpretacija rezultata koji su se potom
prezentirali. Sami uzorci dobiveni tijekom provođenja eksperimenta prošli su kroz
niz makroskopskih i mikroskopskih analiza te su objektivno određena njihova
svojstva. Svi dobiveni rezultati digitalizirani su unosom podataka u Excel tablicu
radi lakšeg snalaženja prilikom obrade i kasnijeg korištenja rezultata istraživanja.
U sklopu programa održano je nekoliko predavanja populularno-znanstvenog
karaktera kako bi se učenicima u osnovnim i srednjim školama objasnila vrijednost i
važnost kulturne baštine, a planira ih se još nekoliko. Osim toga, u okviru popularnog
dijela programa, sudionici su sudjelovali i na festivalu „Proljeće u Andautoniji
2018. - III. festival eksperimentalne arheologije“, a na kojem su posjetitelji festivala
mogli vidjeti različite sirovine i alatke potrebne za izradu keramičkih posuda, kao i
CXXVII
Prikaz radionice „Prapovijesno lončarstvo: interdisciplinarnost i eksperiment“
promatrati njihovu izradu, a neki su se čak i sami u tomu okušali. U prosincu 2018.
godine održano je predavanje na Filozofskom fakultetu koje je bilo namijenjeno
drugim studentima i profesorima, ali i široj javnosti te je program predstavljen i na
šestoj međunarodnoj znanstvenoj konferenciji „Methodology and Archaeometry“.
Također, rezultati eksperimenata planiraju se prezentirati i na međunarodnoj
konferenciji „Experimental Archaeology Conference“ koja će se održati na proljeće
2019. godine u Trentu u Italiji.
Slika 2: Izrada mase za inkrustaciju (fotografirala: F. Sirovica).
Studenti su ovom radionicom imali jedinstvenu priliku steći raznovrsna znanja

o postupku proizvodnje keramičkih posuda, a koja će im koristiti u nastavku
školovanja, ali i kasnije, pri obradi i interpretaciji keramičkih nalaza. Osim toga,
stekli su i iskustvo sudjelovanja na projektu i uvid u organizaciju znanstvenog
eksperimenta, a zahvaljujući popularno-znanstvenom dijelu programa, s rezultatima
radionice upoznat je i dio javnosti.
CXXVIII
Review of the Prehistoric Pottery Workshop:

Interdisciplinarity and Experiment
”Prehistoric Pottery: Interdisciplinarity and Experiment“ is a joint project between the Cen-
ter for Experimental Archaeology, Department of Archaeology at the Faculty of Humanities
and Social Sciences of the University of Zagreb, and the Institute of Archaeology in Zagreb,
sponsored by the Ministry of Science and Education of the Republic of Croatia, held during the
academic year 2017/2018. The aim of the project was the reconstruction of prehistoric pottery
production processes, as well as the popularisation of archaeology, with an emphasis on exper-
iments and an interdisciplinary approach as an imperative when it comes to studying human
past. Pottery production was approached through a series of workshops and interdisciplinary
lectures focusing on different phases in the chain of operation – the procurement and processing
of clay and temper material, clay paste preparation, building, surface treatment and decorat-
ing the vessels and making test-tiles, and, finally, oxidation and reduction firing. Through
these phases, it was possible to form and test a series of complex hypotheses. The experimental
part of the project was accompanied by popular-scientific lectures devoted to cultural heritage
and a scientific approach to experiments. These lectures were given to primary and secondary
school students, while the scientific public was presented with the project at archaeological con-
ferences and through the lectures at the faculties.
Keywords: experiment, interdisciplinarity, pottery, prehistory, workshop
CXXIX
POPIS SURADNIKA
Popis autora
CXXXII
Popis suradnika
Popis suradnika
UR EDNIŠT VO
MARIJAN, MIA
mia.marijan@gmail.com
PERHAJ, GABRIJELA
gabrijelaperhaj@gmail.com
R ECENZENTI
DEMICHELI, DINO
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za arheologiju, Ivana Lučića 3,
10000 Zagreb
ddemiche@ffzg.hr
KUDELIĆ, ANDREJA
Institut za Arheologiju, Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb
andreja.kudelic@iarh.hr
MILOGLAV, INA
10000 Zagreb
imilogla@ffzg.hr
TONČINIĆ, DOMAGOJ
10000 Zagreb
dtoncini@ffzg.hr
ZUBČIĆ, KRUNOSLAV
Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za podvodnu arheologiju, Cvijete Zuzorić 43,
10000 Zagreb
kzubcic@h-r-z.hr
LEK TOR I
HRVATSKI JEZIK
KOVAČIĆEK, KATARINA
katkovacicek@gmail.com
ENGLESKI JEZIK
MEDAR, FILIP
medar.flip@gmail.com
CXXXIII
Popis autora
AUTOR I
ANDRAŠIĆ, IZABELA
iandrasic@ff zg.hr
BOŠNJAK, SLAVICA
slavicabosnjak9@gmail.com
BRANKOVIĆ, DALIBOR
dalibrank@gmail.com
BUŽANIĆ, DOMAGOJ
dbuzanic@windowslive.com
GLAVINIĆ, BLAŽ
blaglavinic@gmail.com
GRUBIŠIĆ, PETAR
petar.grubisi@gmail.com
IVAK, KARLA
ivakkarla@gmail.com
KORDIĆ, ROBERT
roby.cordis@gmail.com
KRAMBERGER, JULIA
jul.kramberger@gmail.com
LACKOVIĆ, PETRA
petra.lackovic993@gmail.com
LONČARIĆ, VALENTINA
valentinalonc.vl@gmail.com
MARIJAN, MIA
mia.marijan@gmail.com
MARINOVIĆ, IVANA
ivanamarinovi66@gmail.com
OVČARIĆ, FRANKA
franka.ovcaric@gmail.com
PERHAJ, GABRIJELA
gabrijelaperhaj@gmail.com
POLANČEC, IVANA
ivana.polancec@outlook.com
ŠEKRST, JELENA
jelena.sekrst@gmail.com
ŠPREM, KATARINA
katarina.sprem7@gmail.com
VIDOVIĆ, IVAN
vidovic.ivan@outlook.com
CXXXIV
Popis suradnika
DIZ AJN K ARTE
MARIJAN, NINA
marijan.nina@gmail.com
GR A FIČK A PR IPR EM A I TISAK
info@sveucilisnatiskara.hr
FINANCIJSKA POTPORA
STUDENTSKI ZBOR SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Natječaj za sufinanciranje studentskih programa u 2018. godini
KATEGORIJA: studentski mediji
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Natječaj za sufinanciranje studentskih projekata za kalendarsku godinu 2018.
KATEGORIJA: 2. časopisi
CXXXV
Popis autora
CXXXVI

Fragmenti BR - VI

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Fragmenti BR - VI

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Fragmenti BR - VI

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FRAGMENTI

VI Br. VI Zagreb, prosinac 2018

Zagreb, prosinac 2018.

ISSN 1334-9678 (TISAK)

Nakladnik: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Izdavanje ﬁnancijski podupire Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

TERENSKA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

POPIS SURADNIKA CXXXIII

Kartu izradila Nina Marijan

Terenski pregled okolice Starog

Ključne riječi: Vinica, Cestica, terenski pregled, kamenolom, rožnjak, kvarc

U viničkom je kraju važan i dvorac Opeka (Peškan i Pascuttini – Juraga 2011b).

poznat kod lokalnog stanovništva je takozvani Zmržjak. Bogatstvo vode zajedno

Korištena je metodologija za sustavni terenski pregled. To je arheološka metoda

REZULTATI TERENSKOG PREGLEDA

Slika 3: Kamenolom u Belskom dolu (tzv. kamenolom B; izradila: K. Šprem)

Slika 4: Naslage kvarca u kamenolomu B (izradila: K. Šprem).

Tablica 1: Popis područja pregledanih u student-

položaj broj fragmenata keramike

Slika 7: Komad vapnenačke stijene proslojen rožnjakom (izradila: K. Šprem).

NALAZI MATERIJALNE KULTURE

Među fragmentima keramike prikupljenima na izrigolanim puteljcima na položaju

Slika 8: Nalazi glazirane keramike s položaja Malo Gradišče (izradila: K. Šprem).

Slika 9: Nalaz novca s njive A (izradila: K. Šprem).

Slika 11: Nalazi keramike s njive D (izradila: K. Šprem).

Slika 14: Uzorak kvarca iz kamenoloma Belski dol (izradila: K. Šprem).

Terenskim pregledom općina Vinica i Cestica pronađeno je sto šezdeset fragmenata

Bintliff 1997 Bintliff, John. „The Role of Science in Archaeological Re-

Field Survey of The Vicinity of Vinica Burg and Northern

Keywords: Vinica, Cestica, field survey, pottery, raw material

Druga kampanja terenskog

2014. godine Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Institut za

Ključne riječi: Đelekovec, Drava, sustavni terenski pregled, Podravina, metodologija

ARHEOLOŠKI POTENCIJAL I KRATKA POVIJEST ISTRAŽIVANJA

Općina Đelekovec nalazi se na sjeveroistoku Koprivničko-križevačke županije, de-

i odlučile 2014. godine pokrenuti terenske preglede na prostoru Gornje Podravine

Slika 1: Položaj općine Đelekovec (izvor: Google Earth).

METODOLOGIJA SUSTAVNOG TERENSKOG PREGLEDA

Od početka provođenja sustavnih terenskih pregleda Gornje Podravine, metodolo-

Po završetku terenskog dijela istraživanja bilo je potrebno oprati, signirati i datirati

Slika 4: Terenski pregled u tijeku (fotografirala: I. Polančec).

Već je na temelju terenskog pregleda iz 2016. godine provedenom na jugozapadnom

Slika 6: Karta pregledanih lokacija (izvor: Google Earth; izradio: M. Vuković).

Četiri sezone provodili su se sustavni terenski pregledi na prostoru Gornje Podra-

Demo 1979 Demo, Željko. „O skupnom nalazu antoninijana Galijenova vre-

Second Campaign of the Đelekovec Municipality Field Survey

Mapiranje arheološkog lokaliteta

Domagoj Bužanić, Blaž Glavinić, Karla Ivak, Jelena

U radu se iznose rezultati studentskog projekta „Mapiranje arheološkog lokaliteta Velić u

Najraniji izvor koji potvrđuje postojanje rimskih putova na triljskom području je

U terenski pregled uključena su dva ograničena područja s različitih strana toka

Slika 2: Rekognoscirano područje s naznačenim položajem mapiranih trasa (izvor: Google

Prvi dio terenskog rekognosciranja započeo je na cestovnim strukturama koje su

Slika 4: Podzid Trase A1 (fotografirao: D. Tončinić).

Slika 5: Dio Trase A1 (fotografirao: D. Bužanić).

kamena. Na objema trasama uz rubove ceste sporadično je dokumentirano okomito

Slika 6: Podzid Trase A2 (fotografirao: I. Vidović).

Slika 9: Podzid Trase B1 (fotografirao: D. Bužanić).