Da bismo iznijeli argumente da Bog postoji, moramo započeti postavljajući
ispravna pitanja. Počnimo s najosnovnijim metafizičkim pitanjem: „Zašto umjesto ničega postoji nešto?“ To je osnovno pitanje postojanja – zašto smo ovdje; zašto je zemlja ovdje; zašto je svemir ovdje umjesto ničega? Objašnjavajući ovo, jedan je teolog rekao: „Na neki način, čovjek ne postavlja pitanje o Bogu, već njegovo samo postojanje postavlja pitanje o Bogu.“ Prvi argument jest da sve što počinje postojati ima uzrok. Filozof William Lane Craig kaže da je glupo pokušati dokazati ovu izjavu jer je ona očita. Citira Aristotela koji kaže da nikada ne bismo trebali dokazivati nešto očito pomoću argumenata koji su sami manje očiti, dakle logika je jednostavna i nesavladiva: Što god počinje postojati ima uzrok. Svemir je počeo postojati. Stoga svemir ima uzrok. Drugi argument jest u Metafizici, Aristotel pokazuje da ovo načelo gibanja mora biti čisti akt, bez potencijalnosti; mora postojati prvi pokretač, koji je čista aktualnost, a ako je čista aktualnost, onda on mora biti nematerijalan, jer materijalnost povlači mogućnost djelovanja i mijenjanja; glede neprekidnog gibanje planeta – mora postojati prvi pokretač, radi pokretanja neba. Kako je rečeno, Bog pokreće svemir kao finalni uzrok, kao predmet želje. Issac Newton kaže da je prvo u znanosti eksperimentalna metoda. Zakoni gibanja dani su od Boga. Newton kaže da je mehanička teorija dokaz za Božju egzistenciju; čvrst vjernik u Boga. On je bio uvjeren da kozmički red pokazuje Božju egzistenciju, tj. da postoji „biće živo, tjelesno, inteligentno, sveprisutno“. Njemu se činilo da gibanje planeta oko Sunca jest argument za Božju egzistenciju. Čak više, Bog drži na udaljenosti zvijezde da se ne sudare te popravlja nepravilnosti svemira. Ne samo da čuva stvoreno nego i intervenira da stroj ide dalje. Nadalje on daje teološku interpretaciju te teorije apsolutnog prostora i vremena. U drugom izdanju Principia mathematica navodi o Bogu da je uvijek i posvuda; beskonačni prostor je njegov senzorij. On je bio matematičar i fizičar i filozof. Prema F. Hoyleu, astronomu, vjerojatnost da život nastane slučajno na zemlji nije veća od slučajnosti da bi uragan, koji puše po odlagalištu starog željeza, sastavio Boeinga 747. – Hipoteza o Bogu postulira da postoji Bog koji zna sva moguća stanja. Načelo stvaranja radi dobrote, to je načelo djelovanja B. Ockhamove britve – ne umnožavati entitete nepotrebno; Bog je jednostavan i jedini je uzrok svemu osim sebi, jer ne može biti uzrok sebi. Bog je jedan entitet, jesu li potrebne čestice i zakoni. Hipoteza o Bogu ne samo da je jednako vjerojatna kao materijalistička hipoteza, ona je ekonomičnija i elegantnija stoga je obuhvatnija – objašnjava svrhu svemira kao i postojanje fizičkih entiteta, što ne može materijalna hipoteza. Teorije svemira (Bog i multisvemir), jesu rivali, ali oni mogu koegzistirati, zapravo hipoteza multisvemir ima brojne poteškoće bez Boga, a Bog to rješava. Kozmološki multisvemir nije alternativa Bogu. Ako Bog postoji, onda postoji uvijek i posvuda. Ekstremni multisvemir je jalov, nevjerojatno da bi svaki mogući svemir postojao. Hipoteza o Bogu izbjegava sve neprihvatljive pretpostavke; prema hipotezi o Bogu nijedan svemir nema vjerojatnost da će postojati sve dok Bog ne izabere da ga stvori. Hipoteza o Bogu je i ekonomičnija i obuhvatnija od hipoteze o ekstremnom svemiru, razumno je nju preferirati. Bog je um u kojem postoje svi mogući svemiri i stanja bitka. Hipoteza o Bogu čini razumljivijom ideju o skupu mogućih svemira. Postoji valjan razlog zašto Bog i svemir postoje – zato što je dobro da postoje. Bog je složeniji od svemira, i Bog nije nevjerojatan budući da je Bog ili nemoguć ili nužan, ali ne u sredini. Bog je nužan i kontingentan. Ako ima konačno racionalno objašnjenje za svemir, onda je Bog najbolji kandidat; hipoteza o Bogu duboko je racionalna, suvisla i prihvatljiva. Louis Pasteur francuski je kemičar i fizičar koji se smatra utemeljiteljem mikrobiologije i imunologije. Pronašao je lijek protiv bjesnila, obavio je važan rad na fermentaciji, razvio teoriju klica, bio je prvi koji je uspostavio cijepljenje, otkrio je kako eliminirati bolest svilenih glista i izumio postupak pasterizacije. Nakon šest godina istraživanja, Louis Pasteur odbacio je teoriju o “spontanom stvaranju” (ideju koja stoji iza teorije evolucije) prema kojoj se život može pojaviti ispočetka, a da se mikrobi stvaraju spontano. Pastor je stoga dokazao zakon biogeneze (živo biće može poticati samo od drugog živog bića) svrgavajući materijalističku ideju svoga vremena utemeljenu na spontanom nastanku svijeta. On je rekao: “Što više proučavam prirodu, to sam više zadivljen djelima našega Stvoritelja. Znanost me približava Bogu”. (Louis Pasteur, citiran u knjizi Johna Hudsona Tinera, “Louis Pasteur, osnivač moderne medicine”, 1990.) Ella Subota, 4.a