Predgovor

Zahvala pripada samo Allahu od Njega pomoc i oprost trazimo .Allahu se utjecemo od zla nasih dusa i
losih dijela nasih .Onaj koga Allah uputi nema nikog ko ga moze na stranputicu okrenuti ,a koga ostavi
u zabludi nema toga ko ce ga uputiti.Svjedocim da nema drugog Boga sem Allaha Jedinog koji nema
sudruga i svjedocim da je Muhammed s.a.v.s.,Njegov rob i Njegov poslanik.Allahov blagoslov i mir
neka je na njega na njegovu porodicu ,njegove ashabe i ostale sljedbenike do Sudnjega dana.A
zahvala pripada samo Allahu.

Hvala Allahu koji poucava peru koji poucava covjeka onome sto nezna.Najveca blagodat koja je
ljudima data jeste Kuran . Allah dz .s je preko meleka Dzibrila dostavio ajete nasem Poslaniku s.a.v.s
koje je on ucio pred ashabima onako kako je njemu objavljeno a oni su dalje prenosili onako kako su
culi od Poslanika.s.a.v.s.

Allah dz .s . je naredio Poslaniku s.a.v.s "I izgovaraj Kuran pazljivo" a i nama koji slijede Poslanika
s.a.v.s.Zato je na svakom muslimanu duznost da se trudi da sto ispravnije uci Allahovu Knjigu.

Tedzwid je naucna disciplina o ispravnom ucenju Kurana koju mora poznavat svaki musliman. Ucenik
tragaoc za znanjem treba dosta truda i rada da bi naucio ispravno uciti Kuran . Takoder ne samo
teorijski dio vec i prakticni dio treba dosta strpljenja pri vjezbanju izgovora harfova i i primjeni pravila
jer se radi o vjezbi gdje ucestvuju usta ,jezik,zubi , glasnice i disanje .Podsjecam i na nagradu gdje se
prenosi od Ibni Mes’ud r.a da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige imaće
za to sevap, a nagrada može biti i deseterostruka. Ja ne kažem da je elif-lam-mîm jedno (slovo)harf,
nego je elif harf, lam je harf i mim isto tako zaseban harf.”

Prenosi Aiša, r.a., da je Resulullah, s.a., rekao: “Onaj ko dobro i sigurno uči Kur’an, on je u društvu sa
časnim melekima, dok onaj ko zamuckuje osjećajući teškoću, ima dvije nagrade.”

Nadam se da ce svi oni koji tragaju za znanjem o tedzwidu - (pravilno i precizno ucenje Kurana) i
tedzwidskim pravilima okoristiti ovom knjigom .Molim Allaha dz.s. da nagradi mog sejha (muza) koji
me poducio tedzwidu i ucenju Kurana najboljom nagradom dzennetom Firdewsom kao i nase
roditelje .Molim Allaha da mi oprosti ako sam nesto pogrijesila jer On prasta i samilostan je .

K.Salcin Aida.

11.8. 2016

Sarajevo

Tedžwid

Uzvišeni Allah je Svojim robovima naredio da razmišljaju o značenjima i riječima Kur’ani Kerima i
obećao im veliku nagradu za njegovo učenje: za svaki proučeni harf deset dobrih djela. Pored toga,
Uzvišeni Allah je Svojim robovima propisao lahak način za učenje Kur’ani Kerima, zasnovan na tačno
određenim osnovama i karakteristikama kako bi postigli cilj koji se ogleda u ostvarenju njegovih
naredbi i primjeni njegovih propisa.

Ovu činjenicu je Uzvišeni Allah naredio Svome Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je
rekao: „...I izgovaraj Kuran pazljivo.“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4), i rekao je Uzvišeni: „I
kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i objavili smo
ga tertilom.“ (prijevod značenja, El-Isra, 106)
u ajetu se ne spominje tertil, nego tenzil
(spuštanje, objavljivanje)
Uzvišeni Allah je Kur’ani Kerim učinio lijekom za bolesti, čišćenjem za prsa, učinio da su najbolja srca
ona koja ga razumiju, da su najbolji jezici oni koji ga uče, da su najbolje kuće one u kojima se on
nalazi, da je on najveličanstvenija objavljena knjiga, pa je jasno svjetlo kojem druga svjetla nisu slična,
dokaz očiti s kojim se duše uzdižu i prsa šire. Ne postoji ništa što je pravilnije od njegove stilistike, niti
ljepše od njegove rječitosti, niti korisnije od njega, niti ugodnije od njegova učenja, ko njega prihvata
krenuo je pravim putem, a ko ga ostavi neće uspjeti i propao je...

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Kur’an je bolji i vrijedniji od svega osim od
Allaha, a prednost Kur’ana u odnosu na drugi govor je kao prednost Allaha, ‘azze ve dželle, nad
Njegovim stvorenjima, pa ko poštuje Kur’an, taj poštuje Allaha, a ko Kur’an ne poštuje, taj olahko
drži do Allahovog prava. Svetost Kur’ana kod Allaha je kao svetost roditelja kod njegovog djeteta.“
(Tirmizi i Hakim u svome Tarihu)
hadis u lancu prenosilaca ima mahanu

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem,
rekao: „Bit će na Sudnjem danu doveden učač Kur’ana, pa će Kur’an reći: 'Gospodaru podari mu
ogrtač', pa će mu se dati kruna časti (ugleda, plemenitosti). Zatim će Kur’an reći: 'Gospodaru
povećaj mu', pa će mu se dati ogrtač časti (ugleda, plemenitosti). Potpm će Kur’an reći: 'Gospodaru
budi zadovoljan njime', pa će biti zadovoljan njime, i tada će se reći toj osobi: 'Uči i penji se, a sa
svakim proučenim ajetom dobit ćeš jedno dobro djelo.“ (Tirmizi)

Pogledajmo kako je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu ‘anhu: „O
Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od straha, svjetlo
na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i uputu na Dan
zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono što će
prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)
hadis nije vjerodostojan
 Vrijednost učenja Kur'ani Kerima

Od Ebu Umame, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve sellem, kako kaže: 'Učite Kur'an, jer on će se na Sudnjem danu zauzimati za one koji ga budu
učili!'“ (Muslim)

Imam Ahmed bilježi hadis da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ko sasluša jedan
ajet iz Allahove Knjige, bit će mu upisano višestruko dobro djelo, a ko ga prouči, bit će mu svjetlo
na Sudnjem danu.“

Ibn ‘Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Uči Kur’an, jer on je
tvoje svjetlo na Zemlji i spomen na nebesima.“
nema izvoda hadisa

Nagrada onoga ko podučava Kur’anu i njegovog učenika

Rekao je Ibrahim en-Neh‘ai: „Za onoga ko djecu podučava oprosta traže meleki na nebesima,
životinje na zemlji, ptice u zraku i ribe u vodi.“

Razmislimo o onome što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu
‘anhu: „O Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od
straha, svjetlo na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i
uputu na Dan zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono
što će prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)
hadis nije vjerodostojan

Jezička definicija tedžvida

Znanstvena disciplina koja precizira, definira, razraduje i objašnjava principe pravilnog ucenja Kur’ana
i metodologiju njegove prakticne primjene zove se ‘ilmu-t-tedžvid, ili fennu-t-tedžvid, ili ahkamu-t-
tedžvid ili tedžvidu-l-kur’an, što znaci: znanost o pravilima i zakonitostima preciznog ucenja Kur’ana.

Osoba koja dobro poznaje ova pravila i nacin njihove prakticne realizacije, a uz to je još i medu
strucnjacima za ovu oblast poznata i priznata, zove se karija (ucac).
Rijec tedžwid, izmedu ostalog, znaci: dotjerivanje, uljepšavanje, ukrašavanje.

Izvedena je od glagola dževvede-judževvidu ‫ جود‬- ‫( يجود‬dotjerao je, uljepšao je, ukrasio je,
poboljšao je). Od istog glagola izvodi se i imenica dževdetun (kvalitet, izvrsnost ).

S aspekta ucenja Kur’ana, rijec tedžwid ukazuje na obavezu pravilnog izgovaranja glasova, nacin na
koji se to primjenjuje i cilj koji se time želi postici. Osoba koja izucava tedžwid i druge poucava ovoj
znanosti zove se mudževvid (strucnjak za tedžwid), a onaj ko pocetnike prakticno uvježbava, zove se
mukri’ (mentor za ucenje Kur’ana).

U smislu preciznog, pravilnog i odgovornog ucenja Kur’ana rijec tedžwid bila je poznata i u vrijeme
ashaba. ‘Abdullah ibn Mesu’ud je svojevremeno rekao: “Poboljšavajte kvalitet ucenja Kur’ana
(džewidu-l-kuran)”. Prema drugoj verziji, ista misao glasi: “Poboljšavajte kvalitet ucenja Kur’ana i
uljepšavajte ga najljepšim tonovima”. Rijec tedžwid se ne spominje u Kur’anu ali se spominje termin
tertil, što u kontestu ove tematike ima isto znacenje.

Terminološka definicija tedžwida

Kod imama u ovoj oblasti postoje dvije vrste tedžwida:

1-ZNANSTVENI / TEORIJSKI TEDŽWID - poznavanje pravila i činjenica koje su postavili učenjaci

tedžwida.

Propis koji važi za ovu vrstu tedžwida ovisi o skupini na koju se odnosi: za muslimanske mase je
mendub dok je za ulemu wadžib kifaje (skupna obaveza), pa ako jedna skupina učenjaka bude
izučavala ovu vrstu tedžwida, spada grijeh sa ostalih, a ako niko od uleme ne bude izučavao i druge
podučavao ovu vrstu tedžwida, onda su svi učenjaci griješni.

2-PRAKTIČNI / PRIMJENJENI TEDŽWID - Izgovor svakog harfa iz njegovog ishodišta (mahredža) bez
zamjene ili promjene.

Praktična primjena tedžwida prilikom učenja Kur’ana je wadžib ‘ajn (pojedinačna obaveza) svake
punoljetne osobe koja uči cijeli Kur’an ili samo jedan njegov dio, a zbog riječi Uzvišenog: „I izgovaraj
Kur’an tertilom(tedzwidom)“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4).

Prenosi se da je ‘Alija, radijallahu ‘anhu, o ovom ajetu: “I mi ga sve ajet po ajet objavljujemo
(tertilom)sura (El-Furkan.32 ) da je rekao:
 „Tertil je pravilno i precizno izgovaranje harfova (po tedžwidu) i poznavanje
mjesta na kojima se može zastati tj poznavanje i prakticna primjena pauzalnih
formi.

U jednom od hadisa stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Učite Kur’an
arapskim narječjem i glasovima, a čuvajte se narječja grješnika, jer će doći narodi nakon mene koji
će pjevati Kur’an refrenom pjesme, asketizma i naricanja, a neće prelaziti njihove grkljane. Srca će
im biti opčinjena, a i srca onih kojima se oni budu sviđali.“ (Malik, Nesai', Bejheki, Taberani)

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, „neće pralaziti njihove grkljane“ znače da im to
neće biti primljeno, jer učenje onoga ko Kur’an ne uči onako kako ga je Uzvišeni Allah objavio i koji ne
vodi računa o onome o čemu postoji konsenzus, nije Kur’an i namaz mu je takvim učenjem pokvaren,
kao što je to potvrdio Ibn Hadžer i drugi. Rekao je šejhu'l-islam Ibn Tejmijje: „Riječi neće prelaziti
njihove grkljane odnose se na one koji o Kur’anu ne razmišljaju niti po njemu postupaju, a u
postupanje po Kur’anu spada i primjena tedžwida i njegovo učenje na način preuzet od
Vjerovjesnika.“

Nakon što je spomenuo prethodni hadis, šejh Burhanuddin el-Kalkili je rekao: „Vjerodostojno je
preneseno da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, onoga ko Kur’an ne uči po tedžwidu nazvao
grješnikom (fasikom).“ i ovo je mezheb imama Šafije, radijallahu ‘anhu.

Osim toga, postoji jednoglasno mišljenje ummeta da je obavezno učenje Kur’ana po tedžwidu i ovaj
konsezus postoji od vremena Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sve do našega vremena, i
nije zabilježeno da je iko iznio drugačije mišljenje, a konsenzus spada među najjače dokaze.

Izjave učenjaka o tedžwidu

Među važne izjave o tedžwidu svakako spada izjava imama Džezerija koji je u stihu rekao: „Onaj ko
Kur’an ne uči po tedžwidu je grješnik.“(1)

Pojedini komentatori tedžwida Imama Džezerija o ovim riječima kažu da onaj ko Kur'an ne uči po
tedžvidu zaslužuje kaznu za ostavljanje tedžwida, zatim slagao je na Allaha i Njegova Poslanika i kao
takav ulazi u značenje riječi Uzvišenog: „A na Sudnjem danu vidjet ćeš one koji su na Allaha laži
iznosili a lica im pocrnjela“ (prijevod značenja, Ez-Zumer, 60), a na njega se odnose i riječi Allahovog
Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Ko na mene slaže namjerno neka pripremi sebi mjesto u
Vatri!“.(2) Čak je imam Ebu'l-Hajr Muhammed Ibnu'l-Džezeri rekao da nije se krivo zakleo onaj ko se
zakune da Kur'an bez tedžwida nije Kur'an! Neki su učenjaci rekli da nije ispravan namaz onome ko
Kur’an uči po tedžwidu a klanja za onime koji ga po tedžwidu ne uči!

______________________________________________________________________________

1) Imam Džezeri u svom tedžvidu, kojeg je napisao u stihovima kako bi se lakše pamtio, kaže:

Učenje po tedžwidu je stroga obaveza

A onaj ko Kur'an ne uči po tedžwidu je grješnik

Jer ga je Allah sa njim objavio (tj. Kur'an sa tedžwidom)

I takav je do nas od Njega došao.

(2) Ovo sve zbog toga što kada učimo Kur'an bez tedžwida lažemo na Allaha da ga je On tako objavio,
a lažemo na Poslanika da ga je on tako prenio. (prim. prev.)

Utemeljitelj nauke o tedžwidu

Utemeljitelj ove nauke sa praktične strane je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a u pogledu
teorijskog dijela i pravila, to je El-Halil ibn Ahmed i drugi učenjaci, tabi‘ini i generacije poslije njih,
radijallahu ‘anhum.

Bitno je znati da je Uzvišeni Allah iz Levhi mahfuza Kur’ani Kerim sa

tedžwidom objavljivao Džibrilu, ‘alejhi's-selam. Džibril je na isti ovaj način
Kur’anu podučavao Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ashabi,
radijallahu ‘anhum, su od njega učili na isti način. Dalje su od njih učili tabi‘ini
i svaka sljedeća generacija je od prethodne preuzimala Kur’an na isti način sve
do naših vremena, i to metodom koji daje potpunu sigurnost u njegovu
ispravnost. Sve ovo nam ukazuje na to da je ova nauka objavljena i niko nema
pravo da od nje odstupi koliko jedan trun, a onaj ko tako uradi je grješnik.

Korist nauke o tedžwidu

Nauka o tedžwidu ima mnogobrojne koristi, a među najvažnije spadaju lijepo i pravilno učenje koji
vode ka sreći na oba svijeta, i čuvanje jezika od griješenja pri izgovaranju Allahovog govora.

Argumenti o nastanku tedžwidske znanosti

Kur’an – Allah dž.š. nareduje: “Izgovaraj Kur’an pažljivo (tertilom).” ‫ ت َ ْرتِّيال ا ْلقُ ْرآنَِ َو َرتِّ ِِّل‬To znaci uci ga
pravilno i precizno, pažljivo i odgovorno, smireno i skrušeno, razmišljajuci o kur’anskim poukama i
porukama. U citiranom ajetu, rijec ratil ‫( رتل‬izgovaraj, uci) pojacana je infinitivom tertila. ‫ترتىال‬

Cilj ovakvog nacina izražavanja je razvijanje interesa za pravilnim ucenjem Kur’ana, a u isto vrijeme i
želja da se živi po njegovim uputama. Naredba u navedenom ajetu je u kategoriji wadžiba (obaveze),
zato što je tertil (preciznost, nadnaravnost, mudrost, savršenost) svojstvo Kur’ana, kao što se kaže u
ajetu: “I mi ga sve ajet po ajet objavljujemo (tertilom). (El-Furkan.32)

ِ‫علَ ْي ِِّه نُ ِّز َِل لَ ْو َِل َكفَ ُروا الَّذِّينَِ َوقَا َل‬ َٰ
ِّ ‫( ت َ ْرتِّيالِ َو َرتَّ ْل َنا ُِه ِۚ فُؤَادَكَِ ِّب ِِّه ِّلنُثَ ِّبتَِ َكذَ ِّلكَِ ِۚ َو‬32 El- Furkan)
َ ُِ‫احدَةِ ُج ْملَةِ ا ْلقُ ْرآن‬

Sunnet - Drugi izvor koji govori o obavezi primjene tedžwida su hadisi Muhammeda a.s. i njegov
sunnet. Prema vjerodostojnim predajama, Poslanik je rekao: “Ucite Kur’an arapskom melodijom i
tonovima.”

(Tedžwid cuva kur’ansku (objavljenu) melodiju (tengim) od uticaja bilo kojeg žanra u muzici, na bilo
kojem prostoru, i u bilo kojem vremenu. U tom smislu treba shvatiti preporuku u navedenom
hadisu.)

Kada se uzme u obzir da je on objavljen na arapskom jeziku, onda je sasvim jasno da mu jedino i
odgovara melodija i tonalitet doticnog jezika. U tom smislu nisu dozvoljeni niti moguci bilo kakvi
melodijski uticaji, niti se ucenje može podvesti pod bilo koji žanr u muzici. S druge strane,
Muhammed a.s. je naucio ashabe primjeni pravila tedžwidske znanosti, a oni su to svoje znanje
prenosili na mladu generaciju. U predajama se navodi da je ‘Abdullah ibn Mes’ud cuo nekog covjeka
koji je uceci Kur’an u rijeci lil-fukara’i ispustio dužinu el-mutessil, pa ga je upozorio rekavši mu:
“Allahov poslanik nas nije ucio da tako izgovaramo dužine vokala.” Potom je on proucio ajet u kome
se nalazi navedena rijec, primjenjujuci pravilo o produživanju vokala. Dakle, u ovom drugom izvoru
imamo kao argument i Poslanikove rijeci, a i njegovu praksu. Ko bilježi ovu predaju?
Idžma’ – Treci izvor, prema kome je obavezno primjenjivati pravila tedžwidske znanosti, je idžma’. To
znaci da su svi islamski mislioci suglasni da se Kur’an mora uciti onako kako je objavljen, tj. tertilom.
Ovaj termin podrazumjeva obavezu primjene pravila tedžwida.

Pocetnici u ucenju, narocito u prvoj fazi obrazovanja iz ove oblasti, moraju imati mentora koji ce ih
prakticno uvježbavati primjeni tedžwidskih pravila. Samo na ovaj nacin, potom svakodnevnom
vježbom i samodisciplinom, pocetno znanje iz ove oblasti može se savladati i za krace vrijeme. Da bi
se dostigao visok stepen u ucenju Kur’ana, pored studioznog i dugotrajnog izucavanja tedžwida,
potrebno je baviti se i ostalim islamskim disciplinama.

Najvrijednije je ono ucenje u kome ucestvuju: jezik, razum i srce. Jezik cuva ispravnost glasova,
razum tumaci njihova znacenja, a srce cuva njihove upute, savjete i opomene. Dakle jezik izgovara,
razum spoznaje, a srce pouke prima.

Kur’an se može uciti i brže i sporije.Tempo se mora prilagoditi prema vlastitim izgovornim
mogucnostima i glasovnim sposobnostima. U tom smislu, tedžwid se dijeli na:

ISTIAZA I BESMELA ‫البسملة و الستعاذة‬

Ucenju Kur’ana mora se prici ozbiljno, savjesno i odgovorno. Takav pristup podrazumjeva tjelesnu i
duhovnu pripremu. U tom smislu najbolji uzor nam je Muhammed s.a.v.s. i ashabi.

Abdullah ibn Mesud je smatrao da kiraet predstavlja svecan trenutak, pa je zato oblacio lijepu i
svecanu odjecu prije samog ucenja. Tako lijepo obucen i namirisan ucio bi Kur’an i obavljao namaz.

Ovakav postupak Abdullah ibn Mesuda proizilazi iz njegovog stava o moralnom liku i duhovnom
stanju ucaca. On o tome kaže: “Karia (ucac) treba da razmišlja nocu dok drugi spavaju, da posti danju
dok drugi jedu, da place iz pobožnosti dok se drugi smiju, da mudro šuti dok drugi besposleno
govore, da skrušen bude dok su drugi nemarni, da bude zabrinut dok se drugi bezbrižno raduju.”
Nakon tjelesne i duhovne pripreme, neposredan uvod, znak ili signal za pocetak ucenja su istiaza i
besmela.

Istiaza je dova u kojoj molimo Allaha dž.š. za pomoc zaštitu, spas, sigurnost i utocište od spletki i
zamki prokletog šejtana. On pravi smetnje na relaciji ucac-slušaoci. Istiaza pomaže da uz Allahovu
dž.š. pomoc, te smetnje budu uklonjene. Ova dova nije Kur’anski ajet pa zbog toga i ne postoji njena
apsolutno obavezujuca forma. Izgovaranje isti’aze temelji se na Kur’anu i sunnetu Muhammeda a.s.

Isti'aza ‫ استعاذة‬je propisana i lijepo ju je (mustehabb ) proučiti

prilikom otpočinjanja kiraeta Kur'ana, sukladno riječima Uzvišenog:

„Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži od Allaha zaštitu protiv šejtana prokletog.“

‫الرجيم الشيطان من باهلل فاستعذ القرآن قرأت فإذا‬

Učenje Isti'aze je na stepenu mustehabba po mišljenju večine

islamskih učenjaka. Postoji i slabije mišljenje o obavezi (‫ )وجوب‬njenog

učenja koje je utemeljeno na jezičkom začenju spomenutog ajeta u kojem

je upotrijebljen imperativ glagola ( ). ‫فاستعذ‬

Mustehabb ‫ مستحب‬verzija Isti'aze je slijedeća:

„Utječem se Allahu (Allahovim imenom) protiv šejtana prokletog .“

‫الرجيم الشيطان من باهلل أعوذ‬

Mut'im
Prenosi Nafi’ b. Džubejr b. Mut’am od svog oca da je Poslanik prije ucenja Kur’ana izgovarao isti’azu
pa zbog toga kaže b. Mut’am i ja postupam na ovaj nacin.

Tekst isti’aze može biti i duži i kraci. U svom Džami’u El-Hulvani kaže: “Isti’aza nema odredenu formu
koja bi bila obavezujuca, pa ko hoce neka je proširi, a ko hoce neka je skrati i to mu je dozvoljeno.”

U sunenu Ebu Davuda nalazi se hadis koga prenosi Džubejr b. Mut’am a prema ovoj predaji, jedna od
verzija isti’aze je:

‫الرجيم الشيطان من باهلل أعوذ‬

Kao što je u ovom slucaju skracena, ova sintagma se može i proširiti sa jednom ili više rijeci, kao na
primjer u verziji: “

‫الرجيم الشيطان من العليم السميع باهلل اعوذ‬

‫الرجيم الشيطان من العظيم باهلل اعوذ‬

‫الرجيم الشيطان من العليم السميع العظيم باهلل اعوذ‬

Od mnoštva razlicitih verzija isti’aze, najodabranija verzija je: ‫باهلل أعوذ‬
‫الرجيم الشيطان من‬
ova forma je idžmaom prihvacena u cijelom islamskom svijetu.

Prednost ovoj verziji daje se na osnovu hadisa kojeg bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud i En-Nesai.
Naime, prenosi se da je ‘Ameš rekao: “Dok smo sjedili kod Allahova poslanika, posvadala su se da
covjeka, pa je jedan od njih grdio drugog toliko srdito da je ovaj pocrvenio od bijesa. Muhammed a.s.
rece: “Ja znam tekst, pa ako ga neko od vas izgovori, prestace mu srdžba, a taj tekst glasi:” ‫أعوذ‬ ‫باهلل‬
‫الرجيم الشيطان من‬
“Molim uzvišenog Allaha dž.š. da me zaštiti od šejtana prokletog”

Ovu verziju isti’aze prihvatili su imami u kiraetima, a isto tako i imami u fikhu, kao što su: Šafija, Ebu
Hanife, Ahmed i dr. Ostale verzije prakticno se ne primjenjuju, ili su sasvim rijetko u upotrebi.

Učenje Besmele ‫بسملة‬

Učenje Besmele ‫ بسملة‬na početku svake sure osim sure et-Tewbe obaveza je (vadžib
‫ )واجب‬. Besmela je dio 30 ajeta iz sure EnNeml

‫الرحيم الرحمن هللا بسم انه و سليمان من انه‬

Besmela se neuci prije sure Et-Tevbe, kao što je došlo božanskom naredbom

i kao što je zabilježeno u vrijeme Allahovog Poslanika,s.a.v.s., prilikom oficijelnog

zapisivanja Objave.

Komentatori objašnjavaju da se Besmela ne uči na početku sure EtTevbe

jer se u njoj „zvecka sabljama“ dok Besmela znači sigurnost koja

se u ovoj suri ne garantuje idolopoklonicima. Također, smatra se da je

sura Et-Tevbe nastavak sure El-Enfal pa je dovoljno proučiti Besmelu

samo na početku El-Enfal

Navodi se i to da Besmela sadrži milost a sura Et-Tevbe prijetnju

sa nesnosnom patnjom idolopoklonicima i licemjerima, što su činjenice

koje se međusobno isključuju i ne stoje zajedno.

Kada učač starta sa učenjem unutar teksta neke sure, pa makar i

neposredno nakon samog početka, može da bira učeći Besmelu ili da je

izostavi; svejedno radilo se o suri Et-Tevbe ili o nekoj drugoj.

stajanje

pauza

spajanje

Propisi učenja Isti'aze ‫ ا‬i Besmele u poziciji sa početkom neke sure

Učenje Isti'aze ‫ استعاذة‬i Besmele ‫ بسملة‬u poziciji sa početkom neke sure

može imati jednu od slijedeće četiri varijante:

1. Zasebno učenje sve troje. U ovoj situaciji prouči se zasebno

Isti'aza pa pauzira, potom se prouči Besmela i pauzira, a onda

produži s učenjem početka sure.

istiaza __ besmela __sura ‫قف و قف‬

2. Zasebno učenje prve. U ovoj situaciji prouči se zasebno samo

Isti'aza i pauzira, zatim se Besmela poveže sa početkom sure.

istiaza__ besmela i sura ‫صل و قف‬

3. Vezivanje prve za drugu i zasebno učenje treće. U ovoj situaciji

vezuje se Isti'aza sa Besmelom i napravi pauza a zatim se otpočinje

sa učenjem sure.

istiaza i besmela __ sura ‫قف و صل‬

4. Vezivanje sve troje. U ovoj situaciji vezuje se Isti'aza sa

Besmelom a Besmela sa početkom sure.

istiaza,besmela i sura ‫صل و صل‬

Sve ove verzije učenja su dozvoljene ali je prva najpreča za

prakticiranje.

‫السورتين بين البسملة‬

Učenja Besmele u poziciji između dvije sure
Učenje Besmele u poziciji između dvije sure može imati slijedeče

varijante:

1. Zasebno učenje svih. U ovoj situaciji zastane se s učenjem i

napravi pauza na kraju sure, potom se prouči Besmela pa pauzira a

onda zasebno prouči početak slijedeče sure.

kraj prve sure_besmeleh_ druga sura

2. Rastavljanje učenja kraja sure od Besmele spajajuči je sa

početkom slijedeče sure.

kraj prve sure_ besmela i pocetak druge sure

3. Spajanje svih. U ovoj varijanti spaja se kraj sure sa Besmelom a

Besmela sa početkom slijedeće sure.

kraj prve sure,besmela i pocetak druge sure

4. Spajanje Besmele sa krajem sure pa pauziranje i rastavljanje

Besmele od početka slijedeće sure.

kraj prve sure ,besmela__ pocetak druge sure

Ova verzija pauziranja i učenja je zabranjena. Razlog zabrane je u

tome, kako neki navode, što je pozicija Besmele u Kur'anu određena

doktrinarnom, božanskom odredbom za početak a ne za kraj sure.

Također, treba izbjeći mogućnost stvaranja pogrešnog uvjerenja kako

je Besmela zadnji ajet na kraju sure pošto je to u suprotnosti sa

tradicionalnim vjerskim izvorima.

‫الحروف مخارج‬
ISHODIŠTE SLOVA

Jezicko znacenje:ova riječ označava mjesto, izlaz.

Terminološko znacenje: izlaska slova tokom njihovog izgovaranja i isticanje razlike među slovima u
njihovom izgovoru i ishodištu.

Prema mišljenju Ibn Džezeria postoji 17 izlaza koji se svrstavaju u

pet grupa:
1.‫ الجوف‬praznina,šupljina grla i usna duplja

iz ovog ishodista izlaze dugi vokali

‫و ا‬ ‫ى‬
 ُ ‫ا َ ْل َح ْل‬
2. grlo ِ‫ق‬
-najdublji dio grla za :

‫ء‬ ‫ه‬
Sredina grla za:

‫ع‬
 ‫ح‬

Prednji dio grla za:

‫خ‬

‫غ‬

3. Jezik َ ‫اَلل‬
ِ‫سا ُن‬

• Kraj jezika mehko nepce i resica ishodiste je za : ‫ق‬

Blizu sredine jezika i mehkog djela nebca za : ‫ك‬

Jedna od dvije ivice desne ili lijeve strane jezika uz kontakt kutnjaka izlazi glas
‫ض‬
• sredina jezika i sredina tvrdog nepca ishodiste je za : ‫يشج‬
• vrh jezika (vise desna strana) i prednji dio tvrdog nepca je ishodiste za
‫ل‬
• vrh jezika i njegov ledni dio te prednji dio tvrdog nepca je ishodiste za
‫ر‬

• vrh jezika i prednji dio tvrdog nepca je ishodiste za ‫ن‬

 • vrh jezika i korijen gornjih sjekutića za : ‫طدت‬

• vrh jezika između gornjih i donjih sjekutića vise donjih za : ‫ص‬ ‫زس‬
• vrh jezika i vrh gornjih sjekutića za : ‫ظذث‬

4. Usne ِ‫شفَتَيْن‬
َّ ‫ال‬

• dvije usne blago spojene ishodiste je za ‫م‬ i ‫ب‬

• vrh sjekutica i unutrasnjost donje usne ishodiste je za ‫ف‬
• usne blago zaokruzene ishodiste je za ‫و‬

5. Nosna šupljina ِ‫ا ْل َخ ْيشُو ُم‬

Predstavlja ishodište za gunnah(kada se ponovi neko slovo dva puta ni brzo ni

sporo).Najviše izraženo gunnah je pod tešdidom.Samo gunnah se nemože
opisati ni kao tanko ni kao krupno,ako je iza gunnah krupno slovo ‫عن‬ ‫صالتهم‬
onda je i gunnah krupno ili ako je tanko slovo iza gunnah ‫ كانو ان‬onda je
gunnah tanko.
Načini spoznaje izlaza slova:

Slovo se mora izgovoriti sa sukunom s tim da se predhodno slovo (elif)

vokalizira fethom ,damom ili kesrom ‫ ب ا‬gdje stane zvuk prilikom izgovora tu
je ishodište tog slova.

‫الحروف صفات‬

SVOJSTVA SLOVA
‫( الصفة‬sifat-svojstvo)
U jezičkom smislu: svojstvo osobina

Tedzwidsko znacenje: označava stalne i nestalne osobine slova,a one se ispoljavaju u toku izgovoru
glasova.Prema mišljenju ibn DZezerija imamo sedamnaest svojstava koja se dijele na
 ‫الالزمة الصفات‬
STALNA SVOJSTVA

Stalna svojstva su ona svojstva koja se stalno bez ikakve promjene ispoljavaju u toku izgovora slova

• SVOJSTVA KOJA IMAJU SVOJE PARNJAKE

Svojstva i njihovi parovi:

1. CUJNOST- GLASNOST 1.
2. SNAGA - LABAVOST -SREDINA 2.
3. KRUPNOST - TANKOST 3.
4. POKLAPANJE - OTVARANJE 4.
5. RJECITOST - GOVORNOST 5.

• El- Hemsu ‫الهمس‬

jezicko znacenje:saputanje bezvucnost

tedzwidsko znacenje:izlazak vazduha pri izgovoru slova.Najvise je izrazeno kad je slovo sa sukunom.

Slova koja imaju svojstva saputanja sadrzana su u sljedecim rijecima:

‫تكسصخشهثحف‬
• El- Dzehru ‫الجهر‬
Jezicko znacenje:cujnost glasnost zvucnost

Tedzwidsko znacenje:zaustavljanje protoka zraka pri izgovoru slova.

Svojstvo cujnosti je suprotno od saputanja.

Slova koja imaju svojstvo cujnosti su sva ostala od abecede

‫يونملقغعظطضزرذدجبء‬

• Es-Siddetu ‫الشدة‬
Jezicko znacenje:snaga,jacina

Tedzwidsko znacenje:zatvaranje protoka glasa tokom izgovora slova.

Slova koja imaju ovo svojstvo sadrzana su u sljedecim rijecima:

‫ب ط ق د ج ء‬ ‫ك‬ ‫ت‬
Ova slova su razlicita po svojoj snaznosti zavisno od drugih osobina koje imaju.

• Er-Rahavetu ‫الرخاوة‬
Jezicko znacenje:mehkost labavost

Tedzvidsko (terminolosko)znacenje:Protok glasa prilikom izgovora slova.

Slova koja imaju ovo svojstvo labavosti su:

‫ث‬ ‫و ف غ ظ ض ص ش س ز ذ خ ح‬ ‫ي ه‬

• Et-Tevesutu ‫التوسط‬
Jezicko znacenje:umjerenost

Tedzvidsko znacenje:umjerenost tona prilikom izgovora slova,jer se glas neprekida potpuno kao kod
svojstva Es-Siddetu ali takodzer ne prolazi potpuno kao kod svojstva ErRahavetu.Znaci srednje
pustanje glasa.

slova koja imaju ovo svojstvo su

‫ر م ع ن ل‬

• El-Isti'lau ‫الستعالء‬
Jezicko znacenje: krupnost povisenost

Tedzwidsko znacenje:Podizanje jednog djela jezika prema nepcu tokom izgovora slova
.Time ce se povisiti ili ukrupniti ton.

Slova koja imaju krupnost su:

‫ظ ق ط غ ض ص خ‬

Ova slova nisu ista po krupnoci zavise od drugih osobina koja su pri slovu.

1.grupa (‫) ظ ط ض ص‬
 2. grupa ( ‫) ق غ خ‬

• El-Istifalu ‫الستفال‬
Jezicko znacenje:tankost

Tedzvidsko znacenje:spustanje jezika do dna usne supljine tokom izgovora slova .

Slova koja imaju tankost su:

‫ي و ه ن م ل ك ف ع شس زرذ دخح ج ث ت ب ء‬

• El-Itbaku ‫الطباق‬
Jezicko znacenje:poklapanje

Tedzwidsko znacenje:lijepljenje jednog djela jezika sa tvrdim nepcem i zatvaranje protoka

glasa izmedu njih.

Slova koja imaju poklapanje su:

• El-Infitahu ‫النفتاح‬
Jezicko znacenje:otvaranje

Tedzvidsko znacenje:razdvajanje jezika od gornjeg nepca tj spustanje jezika prema dnu

usne supljine ali ne potpuno kao kod tankosti.

Razlika izmedu tankosti i otvaranja je u tome sto se kod tankosti jezik spusta skroz do
dna usne supljine a kod otvaranja jezik je malo odmaknut od dna usne supljine to znaci da
svako slovo iz utanjenosti ujedno ima i otvorenost dok svako slovo iz
otvorenosti nemoze biti utanjeno.

Slova koja imaju svojstvo otvorenosti su:

‫يوهنملكقفغع شسزر ذدخحجثتبء‬

 • Ez-Zelakatu ‫الذلقة‬
Jezicko znacenje:rjecitost govornost

Tedzvidsko znacenje:brzina lagahnost jezika prilikom izgovora slova/

Slova koja pripadaju ovom svojstvu izlaze s vrha jezika ili usana.

‫لب من فر‬

‫نبلنمرف‬

• El-Ismatu ‫الصمات‬
Jezicko znacenje:zabrana sutnja zatisje

Tedzvidsko znacenje:tezina pri izgovoru slova jer su slova daleko od vrha jezika i usana.

Slova sa svojstvom ‫ الصمات‬nemogu graditi rijeci koje u korjenu imaju cetiri ili pet slova jer
mora bit jedno slovo iz grupe ‫الذلقة‬ .
Slova koja imaju ovo svojstvo su:

‫ه ك ق غ ع ظ ط ض ص ش س زذ دخ ح ج ث ت ء‬
‫ي و‬
El -Ismat i Ez - Zelakatu nekoristimo u tedzwidu.

Svojstva bez parnjaka

 • Es-safiru ‫الصفير‬
Jezičko značenje: zvizduk sistanje

Tedžvidsko znacenje:To je dodatni ili suvisni glas koji izlazi prillikom izgovora slova.

Najviše je izražena kad je na slovu sukun(u sredini ili na kraju riječi) Ta slova su:

‫ز س ص‬
• El qalqaletu: ‫القلقلة‬
Jezičko značenje:odskakanje praskanje vibriranje

Tedžvidsko značenje:vibracija(praskanje) tona tokom izgovora tako da se čuje jedan

poseban,jak zvuk .Tokom izgovora qalqale jezik se jako i kratko vremenski pritisne uz nebce
a onda se spušta. Uslov qalqale je da slovo bude sa sukunom ili tešdidom.

Slova qalqale su

‫د ج ب ط ق‬
Intenzitet odskakanja zavisi od pozicije harfa kalkale u riječi i može

imati tri stepena:

1.Velika kalkala
U slučaju da se harf kalkale nađe sakin (bilo da se radi o stalnom ili

harfu, onda je njegovo odskakanje i praskavost najvišeg intenziteta.

:Primjeri
2. Srednja Kalkala
Ako harf kalkale nije sa tesdidom a bude u identičnoj poziciji kao u

prethodnom slučaju tj. bude sa stalnim ili nestalnim sukunom (u situaciji

pauziranja), onda je njegovo odskakanje i praskavost srednjeg intenziteta.

Primjeri:

3.Mala kalkala
Ako je harf kalkale sakin i pozicioniran u sredini riječi onda će

odskakanje i praskavost biti najnižeg intenziteta.

Primjeri:

• El-linu ‫اللين‬
Jezičko značenje:mehkost lahkost

Tedžvidsko značenje:Izlazak slova bez ikakve prepreke ili teskoce tj rastezanje glasa na
kojem se nalazi sukun a prije njega slovo sa fethom.

Slova El-Linu su ‫و‬ i ‫ي‬

Et-tefešši ‫التفشي‬
Jezičko značenje :prosirivanje

Tedžvidsko značenje:prosirivanje zraka u ustima tokom izgovora slova sin ‫ش‬

Et-tekraru ‫التكرار‬
Jezičko značenje:Ponavljanje neke stvari bar jedanput.

Tedžvidsko značenje:vibriranje jezika tokom izgovora slova ra ‫ر‬.

Ponavljanje je uvijek prisutno u izgovoru slova Ra - ‫ر‬

Moramo paziti da nedođe do pretjeranog ponavljanja.Najlakše je da se jezik pripoji za tvrdo
nepce.

Znaći slovo r - ‫ ر‬- ima svojstvo ponavljanja koje trebamo izbjegavati.

El-istitaletu ‫الستطالة‬
Jezičko značenje:produzivanje odugovlacenje

Tedžvidsko značenje:produzavanje ili odugovlacenje tona sa jednom od dvije ivice jezika

tokom izgovora slova ‫ض‬

EL-Inhirafu ‫النحراف‬
Jezičko značenje:skretanje

Tedžvidsko znacenje:skretanje glasa slova ‫ل‬ Ili ‫ر‬ prilikom izgovora tako da mogu
preci jedan drugom u ishodiste. Znaci trebamo paziti da se nedesi skretanje ovih harfova.

‫التنوين و الساكنة النون احكام‬

Pravila nun sakina i tenwina

Nun sakin može da bude u imenici, glagolu, česticama ili bilo

kojoj drugoj vrsti riječi i stoji u poziciji na početku, u sredini, ili na kraju rijeci.

،‫ َم ْن‬،‫ أ ْن َزل‬, ‫َن‬

ِْ ‫ع‬
Tenvin (nunacija) je nun sa sukunom viška, koji se primjećuje na

kraju imenice kod izgovora, ali ne i kod pisanja.

Tenvin se sastoji od dvije fethe: ‫ًــ‬, dvije damme: ‫ًــ‬, ili dvije

.ٍ‫ ــ‬:kesre

Nun sakin ili tenvin ima slijedeća pravila:

1. Izhar halkij ‫حلقي اظهار‬

Jezicko znacenje: jasnoca

Tedzvidsko znacenje: izlazak slova iz ishodista bez gunneta tj kroz nos

Definicija: Kada poslije nun sakina ili tenvina dode jedno od izharovih slova tada ce se
nun sakin ili tenvin izgovoriti jasno

Izharova slova: ‫خ غ ح عه ء‬

Napomena: Nakon sto se izgovori nun sakin ili tenvin jezik se nesmije odvojiti od nepca sve dok glas
potpuno neutihne a potom cemo izgovoriti grleno slovo i pritom cemo paziti da nepauziramo na
nun ili tenvinu a isto tako nesmije doci do njihovog odskakanja.

IZHAR SE PRIMJENJUJE ZBOG UDALJENOSTI GRLENIH SLOVA OD NUN SAKINA I TENVINA.

U slučaju da se nađe nun sakin ispred Vava ‫ و‬i Jea‫ ي‬u istoj riječi neće se primjeniti idgam
vec izhar halkijj

u riječima:
 • Izhar Halkijj - grleni izhar je dobio ime zato sto sva izharova slova izlaze iz grla .

2.Idgam ‫اإلدغام‬
jezicko znacenje:uklapanje

Terminološko znacenje: Idgam znači asimilaciju-uklapanje harfa sa sukunom ili tenvinom u

harf sa vokalom tako da se sliju u jedan podvostručen glas sa tešdidomًٍ . To se dešava u
poziciji nuna sakina ili tenvina sa jednim od šest harfova sakupljenih u sintagmi ‫يرملون‬

Idgam može biti:

a. Idgam sa nazalizacijom tj. gunnetom َ ‫ِّبغُنَّة ِّإ ْد‬

‫غام‬
Definicija: Idgam s gunnetom će biti kada na kraju jedne riječi bude nun
sakin ili tenwin a na početku druge riječi jedno od slova

‫ي‬, ‫ و‬,‫ م‬, ‫ن‬

Tada će se nun sakin ili tenvin uklopiti u jedno od ovih slova ali ne
potpuno i čut će se gunneh.

Ovaj idgam je nepotpun (ِ‫نَاقِّص‬ ) jer se nun sakin ili tenvin ne uklapa potpuno i čut ce se
gunneh.A slova ‫ي‬ ‫ و م ن‬moraju sacuvati svoje osnovne osobine i nesmiju ih izgubiti zbog
gunneta.

PRIMJERI
 • Nazalizacija gunneh

Dužina nazalizacije gunneta (ٍ‫ )غنَّة‬je jedna duzina tj dva hareketa, a dužina hareketa se
određuje na takav način da se jednom opruži i skupi prst

.
 َ ‫غنَّة بِّغَي ِّْرِ ِّإ ْد‬
b.Idgam bez nazalizacije tj gunneta ‫غم‬ ُ
Definicija: Idgam bez gunneta će biti kada na kraju prve riječi dođe nun sakin ili
tenwin, a na početku sljedece riječi jedno od ovih slova ‫ ل‬,‫ ر‬Tada će se nun
sakin ili tenwin uklopiti potpuno u jedno od njegovih slova ta potpunost pri
uklapanju izražena je tešdidom i nema gunneta.

• Naziva se potpunim (ِ‫َامل‬

ِّ ‫ )ك‬jer se nun sakin ili tenvin potpuno uklapaju u slova.
Trajanje ovog uklapanja je samo jedan hareket tj kratki vokal zbog nepostojanja
gunne.

• U kiraetu Hafsa od Asima došlo je u Šatibiji da se u suri El-Kijame -27 ajet u

primjeru ‫راق من‬ ne primjenjuje idgam nego sekta o cemu ce poslije biti rijec.

3.Iklab ‫)القلب( اإلقالب‬

Jezicko znacenje :pretvaranje stvari od njenog prvobitnog stanja

U tedzwidskom znacenju:

To je pretvaranje nuna sa sukunom ili tenvina u skriveno mim, sa gunneh (izgovaranje kroz
nos).

Definicija :Ako poslije nun sakina ili tenwina dode iklabovo slovo bA ‫ ب‬tada ce se nun
sakin ili tenvin pretvoriti u ‫م‬ mim i cut ce se gunneh .
U ovim riječima se nun izgovara kao labavo (skriveno) mim.

Iklab ce se primjeniti na dva nacina :

• Donja i gornja usna unutrasnjim djelom se blago
dodirnu ,malo otvorena a misici olabavljeni i ucimo
mim s gunnetom koji traje jednu duzinu (dva
hareketa)
 Ovakav nacin ucenja je precizniji jer se uocava
razlika izmedu iklaba, idgama i ihfa.
• Usne se sredisnjim djelom cvrsto pripoje gunne je
jace izrazeno i cuje se prizvuk slova mim .

4.Ihfa'‫ اإلخفاء‬-
jezicko znacenje:skrivanje

tedzwidsko znacenje:izgovaranje slova na nacin izmedu izhara i idgama,bez tesdida i sa

cuvanjem gunneta.

Definicija:Kada dode nun sakin ili tenvin i poslije njega jedno od ihfaovih slova

‫ظضتزطدسقشجكث ذ ص‬
tada ce se nun sakin ili tenvin skriti tj njihov glas zvuk ce se propustiti kroz nos
i cut ce se gunne.

Ihfaova slova svrstana u recenicu:

Primjeri:
 • U praktičnoj primjeni ihfaa treba paziti da pri izgovoru nuna jezik

mora biti odvojen od nepca kako bi se postigao njegov ispravan izgovor .

• Ihfaova slova su blizu nun sakina ili tenvina te radi lakseg i ljepseg
izgovora primjenjujemo ihfa.

‫المشدَدتين الميم و النون احكام‬

Nun i Mim u poziciji tešdida
U slučaju da se harf nun i mim geminiraju (udvostruče, dobijajući znak tešdida), onda, njihov
izgovor traje dva hareketa kao što je u primjeru
 Uklapanje istih, srodnih i bliskih glasova

َ ‫ ا ْد‬uklapanja:
Imamo tri vrste ِ‫غام‬

1. Idgam mutemasilejn ‫المتماثلين ادغام‬

Kada se nađu dva potpuno ista harfa jedan do drugog, od kojih je prvi

sakin a drugi muteharrik (sa vokalom), onda dolazi do uklapanja. U

ovom slučaju harf se prouči kao da je geminiran, tj. s tešdidom ًٍ .

Primjeri

• . Vremensko trajanje uklapanja je jedan hareket osim u

slučaju uklapanja mima u mim (Idgamu mislejni sagir) i nuna u nun

(Idgam sa nazalizacijom) kada traje dva hareketa kao što smo ranije
naveli.

2. Idgam mutedžanisejn ‫المتجانسين ادغام‬

Kada se nađu jedan do drugog dva srodna harfa istog ishodišta a razlicitih svojstava u

poziciji da je prvi sakin a drugi muteharrik onda dolazi do njihovog

uklapanja. Harfovi koji tvore ovaj idgam svrstavaju se u tri skupine:

• ‫ ت‬,‫ د‬,‫ط‬
• ‫ ث‬,‫ ذ‬,‫ظ‬
• ‫ب‬,‫م‬
Usvim primjerima se primjenjuje potpuni idgam

osim u primjeru kada dođe krupni harf ‫ ط‬ispred ‫ت‬. U ovom slučaju dolazi
do nepotpunog uklapanja ‫ادغام‬ ‫ ناقص‬gdje krupni harf ‫ ط‬gubi svojstva kao

što su odskakanje i praskavost da bi se djelimično mogao uklopitii u ‫ت‬

ali djelimično zadržava i svojstva krupnoće.

3. Idgam mutekaribejn ‫المتقاربين ادغام‬

Kada se nađu jedan do drugog dva harfa bliski po ishodištu ili nekim

drugim svojstvima, u poziciji da je prvi sakin a drugi muteharrik, onda

dolazi do njihovog uklapanja.Harfovi koji tvore ovaj idgam svrstavaju se

u dvije grupe:

• ‫ر ل‬
 • ‫ق ك‬

Uovom primjeru moze se uciti potpuni ili nepotpuni idgam i jedini primjer u Kuranu gdje se ‫ق‬
uklapa u ‫ك‬ je u suri El - Murselat 20 ajet.

Postoji izuzetak iz ovog pravila, po našem kiraetu, tako da Hafs u 14.ajetu sure El-
Mutaffifin primjenjuje sektu .

‫ران بل‬
dok kod ostalih Karija u ovom slučaju se primjenjuje pravilo Idgama mutekaribejn.

‫الساكن الالم حكم‬

Pravilo lam sakina

To su

1. Lam u riječicama ‫الحرف لم‬

‫هل‬, ‫بل‬
Kod ovih rijeci se mora primjenjivati Izhar.tj naglasit ce se lam sakin.

‫تربصون هل‬
Kada dode rijecica ‫هل‬, ‫ بل‬i poslije nje ‫ ل‬muteharik tada ce se primijeniti idgam.
‫لكم هل‬ ‫رفع بل‬

2.Lam iz određenog člana ‫لم‬ ‫التعريف‬

Ovaj LAM se dijeli na dvije grupe: sunčevi i mjesečevi

Mjesečev Lam se javlja u riječima kao sto je ‫( القمر‬mjesec), a sunčev Lam se krije u
riječima poput ‫( الشمس‬sunce).

a) Mjesečev Lam ‫ القمرية لم‬se jasno ispoljava u izgovoru ‫ الظهار‬kada iza njega dođe
jedan od harfova (slova) iz sljedeće rečenice:
b) Sunčev Lam ‫ الشمسية لم‬se ne ispoljava u izgovoru, već se uklapa ‫ الدغام‬u harf koji je
poslije njega. To biva u slučaju da iza njega dođe jedan od sljedećih harfova skupljenih u
stih:

3.Lam iz glagola ‫الفعل لم‬

To je lam sa sukunom koji se nalazi u jednom glagolu.Ovaj lam dolazi u sredini ili na kraju
glagola.
 • Lam u glagolu ima dva pravila :

1. Izhar ‫الظهار‬
2. Idgam ‫الدغام‬

1.Izhar ‫الظهار‬

U slucaju Izhara lam sa sukunom se u potpunosti izgovara jasno ako iza njega dodu jedno
od 26 harfova

‫انزلناه‬ ‫التقى‬
2.Idgam ‫الدغام‬ ce se uciti kada poslije lam sakina dode drugo ‫ ل‬lam ili slovo ra‫ ر‬ali samo
kada prvo lam bude na kraju jedne rijeci a drugo lam napocetku druge rijeci.

‫لكم يجعل و‬ (idgam mutekaribejn)

‫رفعه بل‬
Lam u imenici ‫السم لم‬
To je lam sa sukunom koji se nalazi u imenici u sredini rijeci ili kao korjenito slovo i primjenit
cemo izhar.

‫سلطان‬
‫الوانكم‬

Lam u naredbi ‫المر لم‬

To je lam sa sukunom koji se dodaje glagolu u prezentu (sadasnje vrijeme ) i na taj nacin
gradi imperativ(naredbu) za trece lice ,i to pod uslovom da mu prethode veznici ‫و‬ ‫ف‬
‫ ثم‬i tada se primjenjuje izhar ‫الظهار‬

‫فليمدد‬
ِ‫ليقضوا ثم‬
 ‫الساكنة الميم احكام‬
Pravilo Mim sukina
sakine

Mim sakin ima tri pravila

1. Ihfa'u šefewiji ‫الشفوي الخفاء‬

To je usneno skrivanje glasa mim ‫ م‬sakina u gunnetu (ton koji prolazi kroz nos) kada se

nađe u poziciji sa harfom ba ‫ ب‬koji je vokaliziran kao što je u primjer :

Trajanje ovog uklapanja je dva hareketa ( dva vokala)

2. Idgam mislejni sagir ‫صغير مثلين ادغام‬

Kada se iza mima sakina nađe harf mim sa vokalom onda dolazi do njihovog uklapanja U
ovim slučajevima se ova dva mima potpuno uklapaju jedan u drugi tako da se čitaju kao
jedno podvostručeno slovo (sa tešdidom), a gunne struji kroz nos.

3. Izharu šefewij ‫شفوى اظهار‬

Kada se mim sakin nađe u poziciji sa jednim od ostalih 26 harfova,

osim ova dva spomenuta (osim u slučaju Ihfa'a šefevija i Idgama mislejn

sagira tj. harfa mim i be/a) onda se ne uklapaju, niti mijenja več se izgovara

čisto, potpuno i odsječno jasno.

Slova Izhar sefewijja su:

‫ىوهنلكقفغعظطضصشسزرذدخحجثتء‬

‫المدود احكام‬
Dužine i njihove vrste
Upitan je Enes b. Malik kako je učio Božiji Poslanik , pa je rekao: "On je jasno
dužio glas". Hadis prenosi Nesa’i.
Jezicko znacenje:visak,uvecavanje

Terminološko znacenje: Medd znači ograničeno produživanje u izgovoru ako

postoji uzrok za to.

Dužina tj medd se sastoji iz :

a) slova za duzinu ‫ المد حرف‬a to su slijedeči harfovi:

1. we\aw sakin ‫ واو‬sa dammom ispred ‫ًــ و‬

2. Elif sakin ‫ الف‬sa fethom ispred ‫ًــ ا‬

3. Je/a ‫ ىاء‬sa kesrom ispred ‫ًــ ي‬

b) Uzročnici dužine ‫سبب‬ ‫المد‬ a to su:

1. Hemze

2. Sukun i

3. Tešdid. Ovdje se podrazumijeva sukun koji je bio na prvom

harfu prije slijevanja(prelaska) u drugi sa vokalom.

Dužine se dijele na dvije grupe:

- Prirodna ili osnovna dužina, i ‫الصلي المد‬

- produžena ili izvedena dužina. ‫المد الفرعي‬

Osnovna dužina - ‫الصلي مد‬

Medd- jezicki znaci visak ,uvecanje

Terminoloski,rijec medd ukazuje na postupak po kome se kratki vokal pod odredenim

uvjetima produzava.

To je prirodno duženje bilo kojeg od harfova dužine poslije kojeg ne stoji hemze niti sukun

Prirodna dužina znači: da se dati vokal izgovori u trajanju dva obična vokala
.

Ova dužina je nazvana osnovnom zato što bi njeno izostavljanje drastično uticalo na smisao
rijeci iz Kurana. Stoga je ona neophodna u učenju i mora se izgovarati prilikom čitanja
Kur'ana.Zato je obavezna ‫ واجب‬i traje onoliko koliko je dovoljno da se kontinuitetu izgovore
dva kratka vokala.

Osnovna duzina se dijeli na:

1. Meddul bedel - ‫البدل مد‬
zamjenjena tj transformisana duzina

Ova duzina se primjenjuje kada u osnovi jedne rijeci bude dva hemzeta jedan do drugog tako
da je prvo vokalizirano a drugo sakin. Ovi primjeri se čitaju kao dvije dužine.
2.Meddu ssile - ‫مد الصلة‬
nepromjenjljiva duzina

Ova dužina biva u zamjenici He\a, ‫ ه‬kada poslije zamjenice ‫ ه‬dode bilo koje vokalizirano
slovo osim hemzeta.Damma i kesra se izgovaraju kao vokali obicne duzine tj traje koliko dva
obična vokala,
 sura El Furkan 69 ajet

U ovom slucaju zamjenica se uci dugo i izuzetak je od pravila.

Ukoliko poslije ove zamjenice (damira) dođe hemze, tada ona traje koliko četiri obične
dužine, zato što postaje jedna od izvedenih dužina – meddun munfesil ‫مد منفصل‬

U ovom gore primjeru zamjenicu hu ‫ ه‬ucimo kao jedan vokal kratko.

3.Meddul 'ived - ‫العوض مد‬

alternativna duzina
To je dužina (medd) koja dolazi samo u pauzalnoj formi na kraju riječi koje zavrsavaju sa
nunacijom en.

4.Medduttemkin ‫التمكين مد‬

stabilna duzina

To je duzina kada poslije slova ‫ ي‬koji je sakin dode dugi vokal I ‫ ى‬tj osnovna duzina se
pojacava i postaje stabilnija.

‫النبيين‬ ‫حييتم‬

• Medd Kuranskih skracenica

Slova koja se čitaju u trajanju od dva vokala. To su ona slova koja su sadržana u
Kuranskim skracenicama .

Izvedena dužina - ‫المد الفرعي‬

Od osnovne duzine dobija se izvedena duzina i ona se primjenjuje samo u toku ucenja
Kurana. Produžena dužina znači da ona nekad biva u trajanju od četiri vokala, pa sve do
šest vokala

Da bi se dobila ova duzina potrebna su dva uvjeta:

1.da postoji osnovna duzina

2.da postoji jedan od uzrocnika izvedene duzine

Uzrocnici izvedene duzine ‫الفرعي المد اسباب‬

Uzrocnici osnovne duzine su:

• hemzeh ‫ ء‬i

• sakin °
Izvedena duzina na stepenu:

1.wadziba ‫( وجوب‬obavezno produzivanje)

2.dzaiz ‫جواز‬ (dozvoljeno uciti i krace od predvidenog)

3.la\ezim ‫لزوم‬ (stalno produzivanje vokala)

1.Meddulmuttesil ‫( – المد المتصل‬sastavljena dužina)

Ovo je dužina kojoj je uzrocnik hemze ‫ ء‬sastavljeno sa harfom dužine, koje se nalazi u istoj
riječi. tj. kada poslije harfa dužine dođe hemze, a oba slova se nalaze u istoj riječi,kao na
primjerima i traju 4 ili 5 harekat tj pokreta

U slucaju pauze na kraju rijeci ucimo 6 pokreta.

‫سمآء‬ ‫يشآء‬
2.) Meddulmunfesil ‫المنفصل المد‬-(razdvojena dužina).
Uzrok ovoj dužini je hemze . To se dešava kada se harf dužine nađe na kraju prve riječi, a
hemze na početku slijedeće riječi, kao što vidimo u primjerima:
Ucimo cetiri ili pet harekat tj pokreta.

• U ovom primjeru nalaze se dvije vrste duzina rastavljena i spojena duzina.

Duzina MeddulMunfesil ‫ المدالمنفصل‬je ‫ جواز‬sto znaci moze se skratiti na obicnu duzinu.

3.) Meddullazim ‫( الزم مد‬stalna dužina) u riječi

Medd Lazim ce biti kada poslije osnovne duzine kao uzrocnik dode stalni sukun sukun
Lazim.Ova duzina je nuzno obavezujuca i traje sest hareketa vokala.

1.Lazim lahak u rijeci ‫لزم‬ ‫ الكلمى المخفف‬tj sukun je vidljiv oznacen i nalazi se u jednoj
rijeci

2.Lazim tezak u rijeci ‫ الكلمى المثقل لزم‬tj sukun je u jednoj rijeci i nalazi se skriven u
tesdidu.

3.Lazim lahak u slovu ‫لزم‬ ‫ الحرفى المخفف‬tj sukun nije vidljiv niti je oznacen i nalazi se na
slovu.
4.Lazim tezak u slovu ‫لزم‬ ‫ الحرفى المثقل‬tj sukun je na jednom slovu skriven u tesdidu.
Prema tome lazim je stalna izvedena duzina uzrokovana stalnim sukunom i obaveza je
svakom ucacu da je primjeni.

primjeri:

4.) Meddul 'arid ‫ المد العارض للسكون‬nestalna duzina

Kada poslije osnovne duzine kao uzrocnik dode nestalni sukun ‫عارض‬

tada se dužine čita u trajanju od dva, četiri ili šest vokala i to samo u pauzalnoj formi tj kada
stajemo.

Ova dužina je nazvana nestalnom zato što, ako se pređe preko te riječi bez stajanja, tada se
vokal na kraju izgovara, a ova dužina potpuno nestaje radi nastavljanja učenja
5.) Meddu lin ‫ مد اللين‬poluvokalna duzina
Da bi nastala ova duzina potrebno je:

1.da slovo ‫ و‬ili ‫ي‬ budu sakin ,a ispred njih dode slovo vokalizirano fethom

2.da poslije spomenutih slova bude stalni ili nestalni sukun kao uzrocnik duzine.

Ova dužina, takođe, traje koliko dva, četiri ili šest vokala harakat.

6.) Meddul ferk ‫( الفرق مد‬dužina razlike).

To je dužina gdje se pravi razlika između upitnog i potvrdnog hemzeta.Sukun je sadrzan u
tesdidu a nalazi se poslije hemzeta tj kada prije imenice s odredenim clanom dode hemze
kao upitna cestica.
 Meddu sileti kubra:
Kada poslije zamjenice ‫ ه‬dode napocetku sljedece rijeci stalno hemze tada se zamjenica
produzava cetiri ili pet vokala
Tabela podjele dužina i njihovih vrsta
 Pozicija Elifa ‫ا‬

• pozicija elifa kada ga ucimo u trajanu dva vokala pri stajanja a kao obicni vokal u
slucaju spajanja.

elKehf 37 ajet
 El Insan 4 i 15 ajet

sura ElAhzab 10,22 i 27 ajet

Podjela duzina prema vremenskom trajanju

Dijelimo ih na:

1.kratke duzine ‫ قصر‬i one traju dva kratka vokala (hareke)

2.umjereno srednje ‫ توسط‬duzine i one traju tri do cetiri vokala

3.duge duzine ‫ طول‬i one traju pet ili sest vokala
Ukoliko u jednom ajetu se nadu dvije duzine iz iste kategorije bilo da su jedna do druge ili ne
obavezno nam je da ujednacimo njihovo trajanje.

Zasto primjenjujemo izvedene duzine ?

Kuran je Allahov govor cije rijeci treba izgovarati pazljivo i precizno.U toku izgovora slova i
vokala javjlaju se poteskoce jer su glasovi po svojim ishodistima i osobinama razliciti.Tako i
slova obicne duzine elif we\aw i je\a kada poslije njih dode hemze koje je iz grupe jakih
harfova ili sukun koji smiriva slovo tj slabi ga tada je neophodno produziti vokal kako bi se
slova elif we\aw i je\a pojacala i postala stabilnija a izgovor duzina jasniji i precizniji.
Nas Poslanik Muhammed s.a.v.s. je preporucio melodiziranje ucenja Kurana (kao sto smo
naveli ranije) po pravilima tedzwida. zvedene duzine pruzaju mogucnost za takvo ucenje ali
treba paziti od pretjerivanja a nesmije se ni odstupiti od navedenih pravila .

Tanko i krupno čitanje harfova

Neki harfovi su uvijek krupno izgovaraju. Oni se zovu krupni harfovi.Ova se slova krupno
izgovaraju po svojoj prirodi.

Njih ima sedam a to su

Ostala slova se čitaju tanko, a nazivaju se tanki harfovima.

Međutim, neka slova se u nekim slučajevima čitaju tanko, a u nekim krupno, kao što je slučaj

‫ا‬
sa elif , lamom ‫ل‬ i Raom ‫ر‬
Elif se cita krupno kad prije njega dode krupni harf a kada dode prije njega tanki harf cita se
tanko.
Lam ‫ل‬ u rijeci Allah se cita krupno ako se ova riječ nađe iza fethe ili damme, kao što je u
primjeru
Ista riječ se čita tanko ako prije nje dođe kesra, kao što je u primjeru
Pravila slova ‫ ر‬- ‫الراء احكام‬
Ucenje slova Ra krupno:

1) Kada je iznad Ra fetha ili damma,

2. Kada Ra na sebi nosi sukun, a prije njega dođe fetha

Ili damma npr:

3.Kada je Ra sakin i prije njega dode sakin a prije njega damma.

4.Kada je Ra sakin i prije njega sakin a prije njega fetha.

5.Kada je na Ra stalni sakin a prije njega nestalna kesra u jednoj rijeci:

6.Kada je na Ra sakin prije njega kesra a poslije Ra krupno slovo koje nije vokalizirano
kesrom u jednoj rijeci.

7.Kada je na Ra dugi vokal U.

Ucenje slova Ra tanko:
Ra’ će se čitati tanko u slijedećim slučajevima:

1) Kada Ra na sebi nosi kesru,ili dugi vokal I.

2) Kada je Ra sakin a prije njega kesra,

3.Kada je Ra sakin a prije njega dugi vokal I

4..Kada je na Ra nestalni sakin (kada stanemo na Ra) a prije njega sakin a prije njega
kesra.

5.Kada je na Ra nestalni sakina prije njega Ja\e ‫ ي‬sa stalnim sukunoma a prije njega slovo
sa fethom.
6.Kada je Imala na slovu Ra.

Sta je to Imala ‫? المالة‬

Imala je karakteristican neuobicajen izgovor fethe kao kesre tj glas fethe se priblizava kesri
izmedu e -i .Imala se dijeli na Imalu kubra ‫ كبرى امالة‬i sugra ‫صغرى امالة‬

Kod nas se primjenjuje Imala Kubra.Imala se vjezba uz ucitelja ucenik sam nemoze je znati
primjeniti.
Dozvola ucenja slova Ra krupno i tanko
1.Kada je slovo Ra sakin a prije njega krupni harf a poslije njega slovo sa kesrom.

‫سكتة‬
Pauzalna forma
‫س‬

Jezicko znacenje:sutnja pauza.

tedzwidsko znacenje:Sekta ‫ س‬poseban oblik pauzalne forme .Sekta je svjesno prekidanje

glasa i zraka.Po misljenju ibn Dzezerija sekta traje koliko je jedan udisaj ili izdisaj u toku
prirodnog disanja.Sekta se primjenjuje na par mjesta u Kuranu
 Izgovor hemzeta ‫ء‬

Hemze je slovo koje izlazi iz najdubleg dijela grla i dosta udaljen od vecine slova . S
obzirom da je ovaj harf jedan od najjacih u govoru,i rijeci u kojima se nalazi teske su za
izgovor posebno kad su dva hemzeta jedan do drugoga.Druge ravije osim Hafsa kad god je
moguce nepreporucuju izgovor hemzeta iz njegovog prirodnog ishodista vec nastoje izvrsiti
glasovnu promjenu na drugom ili na oba hemzeta te na taj nacin olaksavaju izgovor
kuranskih rijeci.

Uz hemze najbolje odgovaraju dugi vokali ( slabi glasovi) koji zbog svojih osobina mogu
ublaziti ili zamjeniti izgovrnu jacinu hemzeta.

Nas ravija Hafs je poznavao ovu cinjenicu ali je dao prednost mushafsko pravopisu
izgovarajuci hemze onako kakvo ono jeste bez promjena radi cega je ovaj Kiraet
najprihvatljiviji za nearapske narode.

U nekim slucajevima nas ravija Hafs vrsi promjene na hemzetu i cini to s ciljem da se poveze
s drugim kiraetima i da ukaze da glasovne promjene u ovom slovu nisu u osnovi pogresne
nego su ispravne i prenesene vjerodostojnim predajama neovisno sto ih on neslijedi.

Hemze smo podijelili na

1. precizan izgovor hemzeta ‫تحقيق‬

EtTehkik -jezicko znacenje :ostvarenje ispunjenje
tedzwidsko znacenje:EtTehkik je potpuno i precizno izgovaranje hemzeta iz njegovog pravog
ishodista sa svim njegovim stalnim i nestalnim osobinama bilo da je hemze vokalizirano ili
ne.

2.Zamjena hemzeta ‫ابدال‬

Ibdal jezicko znacenje :zamjena razmjena .

Tedzwidsko znacenje :Ibdal je zamjena hemzeta dugim vokalima ili slovima w ili je\a pod

odredenim uvjetima.Hafs koristi ibdal samo u nekoliko rijeci gdje dodaje slovo ‫و‬
we\aw dok kod drugih kiraeta nema slova we\aw ‫و‬.
‫كفوا‬ ‫هزوا‬

3.Umeksavanje hemzeta ‫تسهيل‬

Teshil jezicko znacenje:olaksanje olaksica.

Tedzwidsko znacenje:Teshil je glasovna promjena po kojoj hemze ublazava svoje svojstvo

snage i u toku izgovora priblizava se slovima elif ‫ا‬,we\aw ‫ و‬i je\a ‫ي‬.

Ismam ‫اشمام‬
Ismam je namjera ucaca da polozajem usana ukaze na dammu koja se nalazi na nekom
slovu.
sura Jusuf 11 ajet.

Zamjenica zenskog roda ‫ة‬

Kada se pauzira na rijeci koja ima zamjenicu zenskog roda ‫ ة‬ona prelazi u ‫ه‬

Uzajamna veza izmedu ‫ز س ص‬

Ova tri harfa slova izlaze iz istog ishodista(vrh jezika i sredina vise donjih sjekutica)te se u
odredenim slucajevima medusobno ujedinjuju ,priblizavaju ili zamjenjuju ali nemijenja se
znacenje kuranskih rijeci.

El Bekare 245 ajet (pise u Kuranu ) ‫ يبصط‬- ‫ يبسط‬ucimo sa sinom ‫س‬

EtTur 37 ajet (pise u Kuranu ) ‫ مصيطرون‬- ‫مسيطرون‬ mozemo uciti i
sa sadom ‫ ص‬i sa sinom ‫س‬
El Gasijeh 22 ajet (pise u Kuranu ) ‫ بمصيطر‬- ‫ بمصيطر‬ucimo sa‫ ص‬nemjenja
se.

El Fatiha 5-6 ajet (pise u Kuranu ) ‫ الصراط‬- ‫ الصراط‬ucimo sa sad ‫ص‬

nemjenja se

ElAraf 69 ajet (pise u Kuranu ) ‫ بصطة‬- ‫ بسطة‬ucimo sa sinom ‫س‬

U datim primjerima olaksavajuca okolnost je da se na slovu sad ‫ ص‬nalazi malo sin ‫ س‬koje
upucuje na to da se nesto desava sa tim slovom.
Nije vidljivo na primjerima

Stajanje i pocinjanje u Kuranu

Jedan od veoma značajnog dijela tedzwidske znanosti je i pauzalna

(waqf) i početna forma (ibtida'), kojima u toku učenja Kur'ana, a.š., treba posvetiti

posebnu pažnju.

Za Ibn Dzezeriju, pauzalna i početna forma su sastavni dio nadnaravnosti

(idzaz) Kur'ana.U svim definicijama tedzwidske znanosti, nakon što se ukazuje na precizan
izgovor glasova, odmah se, na drugom mjestu, naglašava važnost vaqfa i ibtida

Pauzalna forma ‫وقف‬

l) Mogućnosti, stanje, okolnosti i namjere učača Kur'ana,

U tom smislu pauzalna forma može biti:

a) Izborna pauzalna forma ‫الوقف‬ ِ‫الختياري‬

b) Obavezujuća pauzalna forma ‫الوقف‬ ِ‫الضطراري‬

e) Pokusna pauzalna forma ‫الوقف‬ ِ‫الختباري‬

d) Očekivana pauzalna forma ‫الوقف‬ ِ‫النتظاري‬

2) Prema drugom kriterijumu, a to je smisao i značenje kur' anskih ajeta

koje proizilazi iz pauzalne forme, ona se dijeli na:

a) Prikladnu pauzalnu formu ‫الوقف‬ ‫الجائز‬

b) Neprikladnu pauzalnu formu ‫الوقف‬ ‫القبيح‬

Od svih navedenih pauzalnih formi osvrnut cemo se samo na neke osnovne forme .

a) Izborna pauzalna forma ‫الختياريِ الوقف‬

Ovaj waqf nije uslovljen nekim vanjskim okolnostima, niti trenutnom

promjenom psiho-fizičkog stanja učača Kur'ana, a.š. To je uobičajena pauza

kojom se dobija potpuna i cjelovita misao proučenog ajeta ili njegovog dijela.

Učač ima za cilj da udahne zrak i da učenje dalje nastavi.

b) Obavezujuća pauzalna forma ‫الضطراريِ الوقف‬

U ovom slučaju pojavljuje se neka nepredvidiva situacija, kao što je trenutni

nastup slabosti, nemoći, ili je u pitanju nesvjestica, glavobolja, gubljenje

daha, razne vrste opasnosti i slično. U ovakvim i sličnim situacijama, učač

Kur'ana, a.š., može pauzirati poslije svake riječi, vodeći računa da prilikom

nastavljanja učenja primijeni pravila početne forme, odnosno, da nastavi učenje

od one riječi kojom se dobija cjelovito značenje proučenog teksta.

c) Pokusna pauzalna forma ‫الختباريِ الوقف‬

Ova pauzalna forma se pojavljuje u onim slučajevima kada nekoga

poučavamo učenju Kur'ana, a.š., ili provjeravamo njegovo znanje iz ove oblasti,

ili početnik sam vježba, pa usljed nesigurnosti često pauzira.

Pocetna forma ‫ابتداء‬

Početna forma se dijeli na:

l) Prikladnu pocetnu formu ‫الجائز‬

2) Neprikladnu pocetnu formu ‫الجائز غير‬

Prikladna pocetna forma se dijeli na :

1.Potpunu formu ‫البتداء‬ ِ‫التام‬

2. Zadovoljavajucu pocetnu formu ‫البتداء‬ ‫الكافي‬

3. Dobru pocetnu formu ‫الحسن البتدا‬

• PRIKLADNA POCETNA FORMA

1.Potpuna prikladna početna forma ‫التامِ البتداء‬

Ova vrsta ibtid'a pojavljuje se onda, kada nakon završene jedne, počne

izlaganje o nekoj drugoj temi ili događaju. To znači da je tekst, kojim se ponovo

započinje učenje, i jezički i misaono neovisan od prethodno proučenih ajeta.

npr: elBekara 7-8 ajet

U prethodna dva ajeta iste sure govori se o nevjernicima, dok od osmog

ajeta počinje izlaganje o licemjerima, što znači da je početak učenja od riječi:‫الناس‬

nakon prethodne pauze, u ‫التام البتداء‬

2.Zadovoljavajuća početna forma ‫البتداء‬ ‫الكافي‬

U ovom slučaju tekst koji slijedi nakon pauze, po smislu je vezan za prethodno

proučene ajete.

Naprimjer:

(El-Beqara- 6-7.)

U šestom ajetu ove sure navodi se, da nevjernici neće vjerovati, bez obzira

na upozorenja i opomene, a u sedmom se nastavlja govoriti o njima, odnosno,

o njihovom unutarnjem stanju. Dakle, ajeti su po smislu i tematici vezani.

• NEPRIKLADNA POCETNA FORMA

Ovom početnom formom dobija se sasvim drugačiji smisao ajeta, nego

što oni uistinu znače. To se naročito odnosi na one kur'anske cjeline u kojima

se navode mišljenja i stavovi raznih kategorija ljudi, kao što su: Jevreji,

kršćani, nevjernici, licemjeri itd. Ukoliko se nakon pauze izostave imena onih

koji iznose određene stavove, suprotne islamskom učenju, tada se od negativnog

dobija afirmativno značenje. S obzirom da se radi o temeljnim pitanjima

vjere, takvo učenje Kur'ana, a.š., je negacija osnovnih islamskih principa.

Svjesno i zlonamjerno praviti greške ove vrste je očito nevjerstvo.

 Spajajuce hemze ‫الوصل همزة‬
Kada dode spajajuce hemze ‫ الوصل همزة‬i poslije njega hemzetu kati ‫ القطع همزة‬koji je sakin pri
zapocinjanju ucenja od te rijeci hemze kati( koji je sakin) zamjenimo harfom medd ,a kod
vezivanja s prethodnom rijecju izbacivamo hemzetulwasl tj prelazimo preko njega ne uceci
ga.

Pri pocinjanju,ako na trecem harfu rijec nosi dammu,hemze citamo kao da nosi dammu a
ako nosi fethu ili kesru citamo ga kao da nosi kesru.
U nekoliko imenica kada dodu bez odredenog clana i u infinitivima glagola od pet ili sest
harfova spajajuce hemze se cita sa kesrom.
• kod rijeci ‫الفسوق السم بئس‬ sura elHudzurat 11 ajet u slucaju da se pauzira
primjenit cemo :

• 1. izgovoriti rijec sa hemzetom ‫السم‬

• 2.izgovoriti bez hemzeta ‫لسم‬

• stavljanje malog nuna umjesto pravog iznad rijeci :