Professional Documents
Culture Documents
1030 B-Unlocked
1030 B-Unlocked
1030 B-Unlocked
EKONOMSKI FAKULTET
MARIJANA STANIĆ
PRIRUČNIK ZA STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI
INTERVJU
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2015
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
MARIJANA STANIĆ
PRIRUČNIK ZA STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI
INTERVJU
DIPLOMSKI RAD
1. UVOD ............................................................................................................................. 1
ZAKLJUČAK ....................................................................................................................... 68
LITERATURA ..................................................................................................................... 70
TABLICE..............................................................................................................................73
1. UVOD
Intervju je specijalna vrsta komunikacije, obično verbalne, između dvoje ili više ljudi
koja se izvodi s određenom svrhom. Osoba koja intervjuira može tražiti detaljne
informacije o temi. Intervjui mogu biti korisni kao nastavak za određene ispitanike
nakon ankete, itd., da se dalje istraže njihovi odgovori.
Intervju je vrlo važan dio posla svakog stručnjaka. Kada se pomisli na intervju najčešće
se misli na intervju za posao, međutim intervju ima puno širu primjenu, osim što je
najčešći instrument ispitivanja potencijalnih zaposlenika pri zapošljavanju i selekciji
zaposlenika za unaprjeđenje, mijenjanje pozicija zaposlenika , i sl također se koristi i
pri ispitivanju mišljenja, želja i potreba u školstvu, zdravstvu, medijima, socijalnim i
pravnim ustanovama i mnogim drugim sferama. Mnogi se ljudi upuštaju u aktivnosti
intervjua kao što je procjena zaposlenika, razgovori s medijima i sl., a da pritom
zapravo ne znaju što točno i na koji način rade. Rezultati takvih intervjua su
poražavajući jer najčešće dolaze do zaključka kako se zaposlila kriva osoba za određeni
posao, kako se napravila kriva procjena i analiza za određeno ulaganje, kako su se krivo
interpretirale želje potrošača i korisnika određenih usluga, vrlo često podaci dobiveni
intervjuom nisu relevantni za hipotezu ili su nepotpuni. Kako bi se izbjegle sve te
nepotrebne i skupe greške potrebno je aktivnostima intervjua prići vrlo pažljivo i
stručno.
Postoji mnogo ljudi koji su veoma stručni u jednoj metodi i vrsti intervju dok o drugoj
nemaju ni osnovno znanje. Postoji više metoda i načina intervjuiranja ispitanika te
svaka situacija iziskuje drukčiju metodu. U svrhu istraživanja možete koristiti tri vrste
intervjua koje se razlikuju prema vrstama pitanja: strukturirani intervju,
polustrukturirani intervju i nestrukturirani intervju.
1
polustrukturirane metode provođenja intervjua te ukazati na njihove prednosti i
nedostatke. Osnovni cilj diplomskog rada je usmjeren na izradu Priručnika za vođenje
strukturiranog i polustrukturiranog intervjua, čitatelji će se upoznati s provođenjem tih
intervjua u praksi te će im se ukazati koji koraci su potrebni prilikom provođenja jednog
intervjua, a koji prilikom provođenja drugog.
U ovom diplomskom radu predstavit će se općenito sve vrste intervju dok će se pobliže
upoznati i istražiti strukturirani i polustrukturirani intervjui. Rad je podijeljen u
nekoliko tematskih cjelina. U prvoj cjelini objašnjeni su pojam i definicija istraživanja
tržišta, u nastavku definira se intervjua kao jedna od metoda istraživanja, te se prikazuju
sve njegove vrste i podvrste. U četvrtoj cjelini čitatelji će se moći upoznati s metodama
intervjuiranja. Peta cjelina predstavlja sam priručnik za strukturirane i polustrukturirane
intervjue, u ovom djelu govorit će se načinu provođenja ta dva intervjua, o
komunikaciji i najbitnije, o strukturi pitanja u samim intervjuima. Potom, u cjelini šest
slijedi primjer iz prakse na temu „Žene u poduzetništvu“. Nakon toga slijede zaključak i
popis literature.
2
2. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA
3
Proces istraživanja tržišta sastoji se od vrlo logičnih koraka koje treba provesti kako bi
se došlo do pouzdanih i valjanih podataka koji pomažu prilikom odlučivanja.
4
3. INTERVJU KAO METODA ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA
Intervju omogućava da saznamo ono što uistinu želimo znati o kandidatu. Više od 200
stručnjaka s područja psihologije, redovito educiranih u tehnikama intervjuiranja,
garantiranju vođenje razgovora koji donosi maksimalnu korist svim uključenim
stranama. Naglasak na razumijevanju tijekom intervjua omogućava uzajamno korisnu
5
komunikaciju. Intervjui oslobođeni stresa jedino su jamstvo otvorene i učinkovite
komunikacije. Ključ obostrano zadovoljavajuće komunikacije leži u uspostavljanju
atmosfere povjerenja te u uvažavanju svih sudionika.
Selekcijski intervjui mogu biti neslužbeni i službeni. Službeni intervjui najčešće slijede
nakon neslužbenih kada se već utvrdio popis ljudi koju odgovaraju nekom poslu,
istraživanju, temi ili sl. Prilikom neslužbenog intervju ispitaniku se daje više slobode, tu
se upoznaju njegovi osjećaji o određenoj tematici, isto tako se prilikom takvog intervju
može utjecati na ispitanika što se može i zloupotrijebiti u određenim situacijama,
navodeći ispitanika na krivi put davajući mu pogrešne informacije npr kada se vrši
istraživanje o političkim izborima, Mysteri Shoppingu i sl. Nakon neslužbenog
intervjua i sastavljenog popisa željenih ispitanika slijedi službeni. U službenom intervju
mogu sudjelovati jedan ili više voditelja intervjua, isto tako jedan ili više ispitanika.
Svaka vrsta selekcijskog intervjua zahtjeva drukčiji način vođenja, na ispitivaču je da
procijeni koja metoda i koji način najbolje odgovara problematici ispitivanja.
Intervjui uvijek uključuju izravna pitanja. Kada želite doznati kakvo je pristupnikovo
radno iskustvo, to čete ga izravno pitati. Ako želite saznati voli li raditi s djecom,
6
starijima, trudnicama itd., to ćete ga pitati. Međutim, danas selekcijski proces sve više
uključuje i druge načine prikupljanja podataka. Upotrebljavaju se testovi ličnosti i
sposobnosti te ljestvice stavova i uvjerenja. Često se koristi i analiza rukopisa, osobito u
SAD-u, premda se u novijim istraživanjima pokazalo da je to nepouzdan način procjene
karaktera. Vrlo su popularne i skupne rasprave, igranje igara, igranje uloga i vježbe
planinarenja (Breakwell, 2001, str.43).
Vrlo je dobra praksa ponuditi ispitanike čajem ili kavom prije samog procesa
ispitivanja, nikako tokom jer bi ih to moglo zbuniti i odvući pažnju. Prilikom ulaska u
prostoriju ukoliko se tamo nalazi više osoba treba predstaviti svaku i objasniti zašto je
danas baš tu i koja je njena/njegova funkcija. Osoba koja sudjeluje u intervjuu kao
ispitanik osjeća nervozu i tjeskobu koja utječe na pamćenje stoga je dobro olakšati na
nekakav način mogućnost pamćenja. Npr to može biti letak s kratkim opisom posla i
najbitnijim informacijama.
Intervju treba započeti s kratkotrajnim uvodom u opis posla, tijekom intervjua treba
izbjegavati korištene žargona ili previše uglađenih riječi. Ispitaniku treba omogućiti da
se u potpunosti predstavi što će dovesti do spoznaja o njegovim pozitivnim i negativnim
osobinama, koje vrlo često nesvjesno otkrivaju.
• Relevantni podaci
7
• Bilježenje podataka
Odgovori se ne mogu zapamtiti, pogotovo ako se ispituje veći broj ljudi. Vrlo često u
pamćenju ostanu samo riječi koje su ostavile pozitivan ili negativan utisak te se stoga
stvara subjektivno mišljenje. Treba osmisliti sistematičan način praćenja odgovora.
Jedan od načina je unaprijed napisati pitanja te pustiti slobodan prostor za odgovor gdje
se mogu bilježiti određeni podaci i zapažanja. Drugi način može biti prisustvo druge
osobe koja je zadužena za bilježenje svih odgovora.
Ova je procjena zapravo najveći problem. Današnji kandidati znaju što točno trebaju
reći na određeno pitanje. Npr na pitanje „Što mislite o prošlom poslodavcu“ odgovor
nikako neće biti negativan ili pun gorčine. Na pitanje zašto traže novi posao odgovorit
će kako su u potrazi za novim izazovima, višim ciljevima i ostvarenju velike karijere.
Da bi se spriječio takav razgovor i odgovori, potrebno je ispitaniku dati po znanja kako
svi imaju takve odgovore i kako im se pruža mogućnost da se u ovom trenutku dokažu i
odmaknu od uobičajnih odgovara
8
3.1.2.1. Panel intervjuiranje
Svaki član panela mora imati određenu ulogu, suvišni članovi su smetnja i nisu
potrebni. Primjerice kada je riječ o panelu prilikom traženja novog zaposlenika,
potrebno je sastaviti panel čiji bi članovi bili rukovoditelj koji daje podatke o poslu i
procjenjuje kandidate, djelatnik ili bolje voditelj kadrovske službe koji daje potrebne
podatke o uvjetima zapošljavanja i pravnoj strukturi poduzeća i ostalim pojedinostima
vezanim uz kadrovsku službu, također potrebna je osoba iz radne atmosfere
organizacije, takva soba će postavljati šira pitanja za opće interese. Panel bi trebao imati
3-5 članova, više od toga je suviše jer se očekuje da svaki član postavi pokoje pitanje u
slučaju da članova panela ima previše intervju bi predugo trajao što nije dobro. Često se
desi da jedni članovi podupiru jednog kandidata dok drugi podupiru drugog, stoga je
najbolje da članova u panelu bude neparno kako bi se u slučaju glasanja mogla donesti
odluka.
Postoje velika neslaganja oko stupnja slobode koji pojedini članovi panela smiju imati u
postavljanju pitanja. U nekim vrstama panela redoslijed i sadržaj pitanja razmjerno su
čvrsto određeni prije početka intervjua. Pitanja sastavlja onaj koji određuje selekcijska
pravila ili su ona dogovorena tijekom prethodne rasprave svih članova panela. To ima
prednosti prema davanju potpune slobode članovima panela: osigurava da će sve što
9
treba zaista biti pitano, i da će biti moguća procjena selekcijskih kriterija, To sprječava
zbunjujuće preklapanje pitanja i stvara skup pitanja koja će biti razumno povezana ili
koja će biti postavljena nekim smislenim redom. Članovima panela jasno je za koja
područja intervjua su odgovorni i mogu izbjeći slučajni prelazak u tuđe područje
(Breakwell, 2001, str.76).
Čak i kada se članovi panela prije početka dogovore o sadržaju i redoslijedu pitanja u
žaru razgovora zaborave na dogovore te prelaze na tuđa područja rada. Unaprijed
dogovorena pitanja mogu imati i negativne posljedice, primjerice kandidat može
primijetiti kako voditelji nisu spontani prilikom razgovora i iznošenja argumenata.
Članovima može postati dosadno postavljati uvijek ista pitanja te se vrlo lako može
desiti da počnu skretati s teme, na predsjedavajućem je da to primijeti i vrati diskusiju
na pravi put, to može učinit s rečenicama tipa “Čini mi se da niste shvatili značenje
ovog pitanja“ ili „Ali niste odgovorili na bit pitanja a to je...“
Poslije panel intervjua slijedi najteži dio, a to je donošenje odluke. Ako su prilikom
ispitivanja selekcijski kriteriji bili jasno izraženi i ispravno bodovani članovi panela
neće imati problema prilikom odabira najboljeg kandidata. Međutim u praksi nikad nije
kao u teoriji, problemi nastaju kada svaki član panela ocjenjuje kandidata u onom
području u kojem je član stručnjak, spajanjem takvih procjena vrlo je teško donijeti
odluku. Taj problem se može riješiti na par sljedećih načina:
Svaki član donosi svoju odluku i procjenjuje koji je kandidat bio najbolji, zatim se glasa
te kandidat s najviše glasova dobiva posao. Odluka članova može biti donešena bez ili
sa prethodnom diskusijom s ostalim članovima. Odluka bez prethodne rasprave uvelike
smanjuje utjecaj moćnih članova panela na odluke ostalih članova. Najbolji način je da
se rasprava provede nakon glasanja te su eventualno ukoliko je to potrebno može nakon
te rasprave ponoviti glasanja
10
Članovi panela ne moraju nužno glasati, njihova uloga može biti i ta da slušaju,
procjenjuju i na kraju savjetuju te tako uvelike pomognu članovima koji glasaju.
Bezobzira na način donošenja odluke bitno je da članovi detaljno objasne razloge svoje
odluke kako bi se maksimalno izbjegle odluke temeljene na stereotipima i pretjeranoj
subjektivnosti.
Takve procijene obično traju cijeli dan i posložene su tako da mogu procijeniti:
Kada se pravilno koristi, centar za procjenu je vrlo moćno oružje. On može datu
izvrstan uvid u ljudsko djelovanje. Vrlo je koristan jer pruža mogućnost izravnog
opažanja ponašanja i donošenje objektivne procijene kandidata (Breakwell, 2001, str
82).
11
3.2. PROCJENJIVAČKI INTERVJU
Opći cilj procjenjivačkog intervjua je procjena učinka zaposlenika i određivanje što oni
trebaju dalje raditi (Breakwell, 2001, str.87).
Pokazatelji moraju biti jasni i jednoznačni. Iz njih se mora moči iščitati da li je cilj
postignut ili nije. Procjenjivačkim intervjuom istražujemo da li se ostvario uspjeh ili
neuspjeh, te sukladno tome ispitivač može nagraditi ili ukoriti ispitanika.
12
• Odlučivanje o potrebnim promjenama u učinku i planiranje načina njihova
ostvarenja
Glavna uloga procjenjivača je postaviti ciljeve i izabrati pokazatelje učinka što može
biti i problem, jer se organizacija često oslanja na znanje procjenjivača te da će on sam
znati odrediti specifične ciljeve prema nekim općim uputama. Najbolji način da
procjenjivač dođe do jasne ideje o ciljevima jest da se osloni na prijašnja iskustva
zaposlenika te da provede duboku analizu posla. Kada se razmatraju novi ciljevi,
procjenjivač mora pokušati jasno pokazati kako su oni u interesu organizacije i
procjenjivane osobe. Tijekom procjene mora postojati mjesto i prostor gdje će se davati
povratne informacije rukovoditelju. Te informacije mogu sadržavati i različite
primjedbe koje moraju biti konstruktivne i iskrene, npr o organizacijskim
ograničenjima, teškim suradnicima i rukovoditeljima i sl. Ispitanici moraju biti sigurni
da mogu iskreno odgovarati i da zbog toga neće biti sankcionirani, na procjenjivaču je
da stvori takav ugođaj i zaista osigura ispitanika od neugodnih situacija ako se isti bude
požalio na određenu situaciju. Procjena će biti iskrenija ako se zna da je potpuno
povjerljiva. Povjerljivost mora postojati i nakon procjene odnosno procjenjivač treba
podatke dobivene od ispitanika pohraniti na siguran način.
13
kako i kada treba odgovarajuće nagraditi djelatnika ali isto tako djelatnik treba biti
svjestan da može biti kažnjen ukoliko se nakon istraživačkog intervjua i analize
pokazatelja ispostavi da cilj nije zadovoljen.
Iako postoje djeca koja se od malena bore za svoja prava odnosno svoje mišljenje ili
možda igračku u tom trenutku puno je više one djece koje su sramežljiva, šute i ne
govore na glas svoje mišljenje. Takva djeca najčešće odgovaraju na pitanja onim
odgovorom koji misle da ispitivač želi čuti. Na ispitivaču je da dijete ohrabri da kaže
ono što doista misli i osjeća, puno puta treba ponoviti kako ne postoji „ točan odgovor“.
Treba izbjegavati pitanja koja omogućuju djeci da odgovore samo sa da ili ne, umjesto
pitanja „Voliš li posjećivati baku? “ bilo bi zgodno postaviti pitanje „Koliko često ideš
kod bake i kako se osjećaš dok provodiš vrijeme s njom/kod nje?
· Doslovna tumačenja
Djeca ne razumiju dvosmislena pitanja, pitanja za njih moraju biti jasna. Npr. Djeca se
kod svojih baka i djedova najčešće osjećaju predivno, smiju raditi sve ono što ne smiju
kada su u blizini njihovi roditelji, jesti slatkiše, skakati po krevetu, gledati televiziju do
kasno, pomagati djedu postavljati slike i zabijati čavle u zid, jednom riječju u žargonu
to bi se reklo „skakati im po glavi“, ali pitati dijete „Smiješ li skakati po glavi svojoj
baki i djedu?“ je pogrešno i dijete će pomisliti na doslovno skakanje po glavi. Treba biti
14
vrlo oprezan i spustiti se na razinu djetetova razmišljanja kako bi se konverzacija mogla
neometano razvijati.
· Odvraćanje pažnje
Djeci svašta može odvući pažnju, npr curicama su zanimljivi nalakirani nokti u šarenim
bojama, dečkima je zanimljiv mobitel koji stoji na stolu, potrebno je što više
minimalizirati objekte i situacije koje im mogu odvući pažnju, intervju učinit što
zanimljivijim sa što više slika, igrokaza, stripova i životopisnih situacija. Koncentracija
malene djece je vrlo kratkog vijeka, stoga intervju ne bi smio trajati duže od 15 minuta.
· Različiti prioriteti
Djeca i ispitivač imaju različite prioritete. Ispitivač želi doći do cilja svog ispitivanja, a
djeca žele nešto sasvim drugo, možda ih zanima tko je ispitivač, gdje je išao u školu, da
li ima psa, na sva ta pitanja ispitivač treba odgovoriti i ostati smiren te laganim
zaokretom vraćati intervju na pravi put.
· Pomaganje djetetu
Ispitivač često dođe u napast da pomogne odnosno odgovori umjesto djeteta ili dovrši
njegovu rečenicu.
Kao što je prije napomenuto, tijekom intervjua treba postojati što manje stvari koje
mogu odvlačiti djetetovu pozornost, dakako to se odnosi i na mjesto samog događaja
odnosno intervjua. To je mjesto ne smije biti bučno, izloženo prekidima razgovora ili
pogledima druge djece, nikako ne smije imati pogled na park ili neku neko slično
mjesto gdje se djeca zabavljaju ali isto tako ne smije biti prestrogo kao npr. Ravnateljev
ured jer će se dijete osjećati kao da je učinilo nešto loše.
15
· Bilježenje podataka
Bilježenje onog što su djeca rekla može biti vrlo komplicirano. Djeca često mijenjaju
mišljenja, sami sebi proturječe i traže puno poticanja i ohrabrenja. Ukoliko bi voditelj
vodio bilješke to bi im odvlačilo pažnju i postavljali bi pitanja o tome, stoga je najbolje
da postoji netko to će voditi bilješke i neće stvarati nikakvu interakciju s djecom.
Za kraj, za zaključiti je kako je vođenje intervjua s djecom težak ali jako izazovan
zadatak. Iz njega ispitivač može saznati puno korisnih i prije svega poučnih i iskrenih
odgovora. Prije samog intervjua s djecom važno je ispitivač bude svjestan svih
opasnosti koje su navedene i s kojima se može sresti te osmisliti najbolji način da ih se
što više otkloni ili barem ublaži.
Uloga medija i njegovih kanala jest da pruži nove informacije, mišljenja i predviđanja
te da zabavi javnost. Ako se nekom pruži prilika da sudjeluje u medijskom intervju
treba se prije dobro raspitati i informirati u vezi čega je taj intervju i na koji način će biti
prezentiran, da li on služi tome da bi zabavio javnost ili tome da bi ih informirao u vezi
16
budućnost ili trenutačnih događanja. Kako je prije objašnjeno podaci i odgovori dani u
intervju mogu biti tajni i pohranjeni na sigurno ali kada je medijski intervju u pitanju
jasno je da to nije tako, stoga se treba dobro pripremiti i razmisliti da li je u
ispitanikovom interesu biti dio medijske pažnje.
- Tisak
- Radio
Prednost radijskog intervjua jest ta da je ispitanik najčešće puno opušteniji nego kad se
vrši intervju na televiziji pred kamerama. Ispitanik može donijeti sa sobom zabilješke a
može ih i voditi tijekom intervjua. Glavni problem radijskog intervju je taj što se ne
smije desiti „šutnja“, na ispitivaču odnosno u ovom slučaju voditelju je da takve
situacije predvidi i zaobiđe, to će vrlo lako učinit ako se prije samog intervjua pripremio
i ukratko popričao s gostom o temi o kojoj je riječ u emisiji, primjerice, može ga upitati
par zabavnih anegdota s nekog događanja ako je o tome u intervju riječ. Te anegdote
može iskoristiti u trenucima u kojima vidi da gostu ponestaje riječi i tako spriječiti
neugodnu šutnju.
- Televizija
Smjernice za intervju na televiziju kažu da ispitanikova medijska poruka treba biti što
jednostavnija, informativna i korisna za javnost.
Dobar televizijski intervju privlači pozornost publike, a novinari koji vode takve emisije
redovito su veoma popularni. I mnogi novinari koji su se proslavili intervjuima često
17
daju upute o tome kako obaviti razgovor. Kada su Teda Coppela, novinara koji radi za
ABC News, pitali koliko je važna vještina intervjuiranja, odgovor je bio samo jedna
riječ: Bitna (Oštrić, 2009. str 5).
- Joel Brinkley iz The New York Timesa dodao je: „Presudna. Nema
istaknutog novinara u Americi koji ne radi dobre intervjue. Ako ne znate
primijeniti vještinu intervjuiranja, naći ćete se u ozbiljnim teškoćama već
prvoga dana novinarske karijere.“
- „Čim vas novinar tijekom razgovora ne sluša i misli da nije važno to što
govorite jer vjeruje magnetofonu koji sve snima i bilježi, znam da griješi.
Naime, magnetofon ne čuje udare moga srca, što je najvažniji dio intervjua.“
Riječi su to slavnoga Gabriela Garcíje Márqueza, kojem možemo vjerovati
jer zna pisati, a i dao je stotine intervjua.
18
3.5. ISTRAŽIVAČKI INTERVJU
Istraživački intervju jest razgovor između dvije osobe koji ima specifičnu svrhu
prikupljanja informacija relevantnih za istraživanje, intervjuer ga inicira i usmjerava na
sadržaj određen ciljevima istraživanja kao opis, predviđanje ili objašnjavanje. Takva
vrsta istraživanja zanima stručnjake iz zdravstva, prosvjete,socijalne službe ali i iz
mnogih drugih područja. Istraživačkim intervjuom žele saznati da li je njihov rad
djelotvoran, te sustavno istražiti na koji se način on može poboljšati. Direktoricu
marketinga Turističke zajednice Istarske županije zanima da li ljude koji vide oglas u
novinama zainteresira ponuda, ili im se više dopada ona koju su zapazili na
televizijskim ekranima. Vlasnik renomiranog restorana želi saznati da li se gostima više
sviđa tradicionalni ugođaj ili moderan. Djelatnica u ljekarni se želi uvjeriti kako je
pacijent dobro shvati upute o korištenju lijeka. Ravnatelja kampusa zanima da li su
studenti zadovoljni sa smještajem i hranom. U svakom od navedenih slučajeva
praktičari žele saznati nešto o utjecaju posla koji rade. Najbolji način da to saznaju je
razgovor s ljudima koji koriste njihove proizvode ili usluge. Takav intervju služi
poticanju određenih promjena kod ljudi,organizacijama, poduzećima i sl.
19
je najbolja ponuda za njih, prate ocjene drugih Skandinavaca o određenoj
lokaciji, istražuju postoje li dovoljno zanimljiv atrakcija i da li postoji
animacija za djecu ako imaju djece i sl. Vrlo je važno prezentirati im sve
brzo, jednostavno i na jednom mjestu gdje će uz par klikova bukirati svoje
sljedeće putovanje iz snova.
20
4. METODE INTERVJUIRANJA
Postoji više metoda intervjuiranja ali kao najbitnije metode spominju se strukturirani,
polustrukturirani, i nestrukturirani intervju. Struktura razgovora,pitanja i fleksibilnosti
govori kakav je intervju, da li je on strukturirani, polustrukturirani ili pak
nestrukturirani. U nastavku će više biti riječ o nestrukturiranim intervjuima, dok će se u
poglavlju 5 pobliže upoznati strukturirani i polustrukturirani intervjui prožeti kroz
primjer iz prakse.
Strukturirani intervjui sadrže unaprijed određeni skup pitanja koje istraživač postavlja
točno određenim redom. Od sudionika se obično očekuje da izaberu jedan od nekoliko
odgovora koje im istraživač nudi (tzv. pitanja višestrukog izbora). Odgovori se mogu
davati i pomoću ljestvice procjene(Breakwell, 2001, str.104)
21
ali s mjerom, bez prevelikog osobnog uplitanja. Voditelj mora pokriti različite teme,
sam tijek razgovora i pitanja ovisi o samom ispitaniku i njegovim odgovorima. Ispitivač
nema konkretna pitanja ispred sebe, već samo teme koja ga zanimaju. Pitanja su
otvorenog tipa, tako se ispitanici osjećaju slobodno da kažu onoliko malo ili onoliko
puno koliko žele. Osobe koje daju intervju su mnogo opuštenije, potiče ih se da se
izraze o različitim temama, temeljeno na vlastitim očekivanjima, motivaciji, pozadini,
interesima itd. Ovdje osoba koja vodi intervju može bolje donijeti prosudbu o
sugovornikovoj osobnosti, potencijalu, mišljenju. Međutim, ako nije dovoljno učinkovit
rasprave će izgubiti smjer i intervju će biti gubitak vremena, novaca i truda.
- Složena pitanja
- Sloboda odgovora
Ispitivač može razviti odnos koji će dati slobodu sudionicima da kažu sve što misle i
budu potpuno iskreni sa svojim odgovorima. Ispitanik ima priliku da preuzme kontrolu,
definira odgovore i usmjeri razgovor prema područjima koje smatra zanimljivim i
značajnim. To može dovesti do novih i važnih spoznaja za istraživača.
22
NEDOSTACI NESTRUKTURIRANOG INTERVJUA
- Pristranost ispitivača
U nekoj mjeri ispitivač će utjecati na odgovore ispitanika. J .Allan Williams Jr. (1971)
tvrdi da će što je veća razlika između statusa ispitivača i ispitanika biti manja
vjerojatnost da će ispitanici izraziti svoje istinske osjećaje i mišljenje. Primjerice
otkriveno je kako su Afroamerikanci 1960-ih javno podržavali demonstracije
građanskih prava ako je ispitivač bio crnac, u slučajevima kada je on bio bijelac
govorili su kako nemaju mišljenje o tome ili pak kako su protiv demonstracija.
- Analiza odgovora
- Troškovi i vrijeme
Nestrukturirani intervju traje puno duže nego druge vrste intervjuiranja, to je tako jer se
vodi otvoreni razgovor gdje ispitanici mogu potanko objasniti svako svoje mišljenje.
Rezultat toga je da je takav intervju skup i moguć samo na malom uzorku, što ponekad
nije dovoljno reprezentativno. Ako je potreban veći uzorak onda je taj intervju još
skuplji i dugotrajniji, i tako se problem vrti u krug.
23
Ljudi vole predstavljati sebe u najboljem svjetlu, predstavljajući se kao kao osobe
karakteristika i ponašanja koje su poželjne u društvu, prikrivajući one osobine koje su
nepoželjne. Primijećeno je kako vjernici u SAD-u preuveličavaju svoju ljubav i
poštovanje prema crkvi jer smatraju da će se tako prikazati kao bolje osobe. Ovaj
nedostatak je najveći problem prilikom intervjuiranja za posao, gdje se potencijalni
zaposlenici pokušavaju prikazati u najboljem svjetlu.
Koju god od gore navedenih metoda intervjuer koristi on mora prije samog procesa
ispitivanja odrediti sljedeće 4 stvari :
Ispitivač mora oblikovati vrlo jasna pitanja na koja želi saznati odgovor svojim
istraživanjem. Ispitivanje može započeti širim područjem tematike koja se obrađuje ali
se potom mora rastaviti na sastavne dijelove koji moraju biti jasno izraženi. Ciljevi
moraju biti jasno definirani i što je još bitnije ostvarivi. Primjerice cilj intervjuiranja ne
može biti saznati kako je živjeti na Marsu. Jasan je razlog zašto to ne može biti cilj – na
Marsu nikada nitko nije živio. Ovo je ekstremni primjer ali postoje mnoge situacije gdje
su ciljevi bili nedostižni ili nemogući za ostvarenje.
24
Na pitanje „Koga moram pitat?“ intervjuer moram imati jasan odgovor. On treba uz
pomoć svojih specifičnih istraživačkih pitanja odrediti od koga će prikupljati podatke.
Postoje različiti uzorci odabira ispitanika a u nastavku će se detaljnije razraditi.
· Populacija
Podrazumijeva uključivanje svih ljudi koji imaju osobine koje intervjuera zanimaju.
Uzimanje cijele populacije kao uzorak za ispitivanje je moguć samo ako je grupa
odnosno broj članova malen. Primjerice direktorica jedne bankarske filijale želi saznati
što klijenti najčešće pitaju, što ih zanima, na što loše reagiraju a na što pozitivno.
Najbolji način da sazna odgovore na ta pitanja je da održi intervju sa svih zaposlenicima
u banci, drugim riječima s cijelom populacijom koja radi u banci. U takvim situacijama
gdje se populacija broji od 5-50 članova intervju je ostvariv, ako populacija ima više
članova treba se odabrati neki drugi način uzorkovanja.
- Slučajni uzorak
· Reprezentativan uzorak
25
· Kvotni uzorak
Odabir veličine uzorka je vrlo složen zadatak. Ako se izabere prevelik uzorak dolazi do
puno većih troškova, te je potrebno puno više vremena i istraživača kako bi se proveli
svi intervjui. S druge strane mali uzorak može pružiti informacije koje nisu dovoljno
reprezentativne za cijelu skupinu odnosno populaciju. Ne postoji zlatno pravilo pri
odabiru veličine uzorka, na istraživaču je da uspostavi točna broj sudionika za koje ima
dovoljno vremena, financijskog budžeta i ispitivača kako bi se intervjuiranje moglo
provesti bez ikakvih „tehničkih“ poteškoća.
26
5. PRIRUČNIK ZA STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI
INTERVJU
Prije samog odabira na koji način će se intervju provesti potrebno je utvrditi nekoliko
kriterija za učinkovit odabira metode intervjua. Ovi kriterij će otkriti ispitivaču da li je
za njegovo istraživanje učinkovitije da koristi polustrukturirani, strukturirani ili na kraju
krajeva nestrukturirani intervju.
• VALJANOST
27
• POUZDANOST
2. Stabilnost ocjena – ako jedan anketar intervjuira dva vrlo slična ispitanika, rezultati
odnosno ocjene intervjua trebaju opet biti vrlo slične ili iste.
Za pouzdanost neće biti problema ako su svim intervjuerima postavljena ista pitanja i
ako su tretirani na isti način (mjesto intervjuiranja, raspoloženje anketara i sl.), tako se
neće moći desiti da su identični odgovori doveli do različitih rezultata ili ocjena.
Ovo je također jako bitan kriterij pri odabiru kandidata za posao, gdje je bitno da svaki
potencijalni kandidat dobije jednako priliku kao onaj prije i poslije njega.
• REAKCIJA ISPITANIKA
28
U svakom slučaju, koju god metodu intervjuer izabrao, mora osigurati stanje u kojem su
svi ispitanici upoznati sa metodom intervjuiranja i shvaćaju da je baš ta metoda najbolja
za daljnje istraživanje teme.
Strukurirani intervjui sadrže unaprijed određeni skup pitanja koje istraživač postavlja
točno određenim redom (Jackson, 2001) Ispitanik obično odgovara na pitanja
izabirajući jedan od ponuđenih odgovora, takozvana pitanja višestrukog izbora. Osoba
koja odgovara na pitanja nema mogućnost objašnjavanja svojih odgovora, najčešće
odgovara sa „da“ ili „ne“, iznimno su tu pitanja sa skalama od 1 do 5 na koja ispitanik
odgovara brojem, takva pitanja služe tome da ispitivač bolje shvati odgovor ispitanika.
U takvoj vrsti intervjua nema mjesta za spontanost, intervjuer i ispitanik ne stvaraju
prijateljsko okruženje več više formalno gdje je ispitivač sa jedne strane i postavlja vrlo
jasna i nedvosmislena pitanja a ispitanik odgovara vrlo jednostavnim odgovorima na
njih. Strukturirani intervjui su sredstvo prikupljanja podataka za statistička istraživanja.
U ovom slučaju, podaci se prikupljaju u od ispitivača, a ne samo od odgovora
ispitanika. Anketari čitaju pitanja točno onako kako se pojavljuju na upitnika odnosno
papiru ispred njih. Izbor odgovora na pitanja često je unaprijed fiksan.
Razvoj strukturiranog intervju vodič zahtijeva jasan fokus na tematiku i dobro razvijeno
razumijevanje teme.
29
Dobro razumijevanje teme omogućuje istraživačima da stvore visoko strukturirani
upitnik za intervju koji pruža pitanja koja su relevantna, smislena i odgovarajuća za
temu koja se istražuje.
o Telefonski intervju
30
· Tipu indikatora, odnosno podataka koji se prikupljaju
Ukoliko istraživanje zahtijeva podatke koje poduzeća moraju računati ili interno
prikupljati, tada je nerealno očekivati da se takvo istraživanje može provesti kao
telefonsko istraživanje, jer poduzeće neće moći u trenutku kada se odbija intervju dati
zahtijevane podatke.. S druge strane, ako od poduzeća zahtijevamo stavove ili neke
jednostavne podatke koje menadžer zna napamet, tada su telefonski intervju ili osobni
intervju primjereni pristupi.
Raspoloživo vrijeme i resursi su također važan element pri odabiru metode prikupljanja
podataka. Naime, različite metode prikupljanja podataka zahtijevaju i različite tipove i
količinu resursa kao te imaju određene vremenske okvire.
• PREDNOSTI
1. Mnogi ispitivači vole ovu metodu intervjuiranja jer se pitanja mogu odnosno
moraju pripremiti unaprijed. To omogućuje da intervjuer bude pripremljen za intervju te
da se uklone bilo kakva „iznenađenja“ i nespremnosti tijekom intervjua
2. Jedan strukturirani intervju može pružiti istu količinu točnih informacija kao
četiri polustrukturirana intervjua, čineći proces intervjuiranja točnijim, bržim i
učinkovitijim. Iako, potrebno je naglasiti kako se ova prednost odnosi najviše na
31
intervjue za posao, gdje se brže eliminiraju kandidati koji ne odgovaraju samom poslu
koji se nudi.
• NEDOSTACI
2. Intervjuer se mora držati pitanja koja ima ispred sebe, iako se ponekad desi da
uvidi kako je potrebno u trenutku postaviti još koje potpitanje o nekoj temi on to ne
smije.
32
5. Nije moguće dodatno ispitati ili tražiti pojašnjenje zašto ispitanik ima određeno
mišljenje ili osjećaje.
Specifična tema ili teme koje ispitivač želi istražiti tijekom razgovora treba obično
pripremiti unaprijed (posebice tijekom intervjua za istraživačke projekte). Općenito je
korisno da intervjuer ima pripremljen vodič za intervju u kojem se nalaze neformalno
grupirane teme i pitanja koja intervjuer može pitati različite sudionike na različite
načine. Intervju vodiči pomažu znanstvenicima da usredotoče intervju na temu a ipak
im daje dovoljno slobode da istraže i ispitaju sudionike i izvan same srži teme. Ova
sloboda može pomoći ispitivačima u kontekstu da im pruža slobodu da prilagode svoja
pitanja ovisno o situaciji i ljudima koje intervjuiraju.
Ova metoda može otkriti bogate opisne podatke o osobnim iskustvima sudionika.
Podaci prikupljeni tijekom polustrukturiranih intervjua mogu preobraziti temu intervjua
iz općih u preciznije teme. To se može koristiti za razvoj hipoteze, objasniti odnose i
33
stvoriti temelj za daljnja istraživanja.Glavni zadatak intervjuera je stvoriti atmosferu u
kojoj će se ispitanik osjećati dobro i moći slobodno razgovarati o temi koja je
postavljena, te usmjeravati razgovor ka dubini teme kako bi mogao prikupiti što više
relevantnih odgovora za temu.
• PREDNOSTI
2. Potvrđuje ono što je već poznato, ali također pruža priliku ua učenje, često pitanja
postavljena u polustrukturiranom intervjuu neće dobiti samo odgovor nego i objašnjenje
zašto je odgovor i mišljenje takvo
34
odvija spontano gdje na vidjelo dolaze i pitanja za koje bi intervjuer inače smatrao da su
nebitna.
• NEDOSTACI
2. Treba ispitati dovoljan broj ljudi kako bi se mogla izvršiti kvalitetna analiza i
usporedba odgovora.
7. Ispitivač može nesvjesno dati signale odnosno znakove koje vode ispitanika da
daje odgovore koje intervjuer očekuje. Ovaj nedostatak se najčešće primjećuje prilikom
intervjuiranja za posao, gdje se kandidati žele predstaviti u najboljem svijetlu.
35
9. Odgovore dobivene u intervjuu je teško generalizirati, ispitanici mogu dati slične
odgovore na vrlo različita pitanja.
36
5.3. PROVOĐENJE INTERVJUA
· treninga intervjuera.
Vrlo je bitno naglasiti bez obzira o kojoj se metodi intervjuiranja radi da je postupak
upoznavanja kandidata uvijek isti.
37
38
5.4. USPJEŠNA KOMUNIKACIJA NA INTERVJUU
Ispitivač mora znati sastaviti pitanja koja će biti vrlo jasna i nedvosmislena. O strukturi
samih pitanja bit će više riječ u nastavku
Kada je karakter u pitanju, intervjuer mora biti tolerantan, strpljiv i pun razumijevanja.
Ponekad nisu svi ispitanici jednako raspoloženi, te znaju svojim odgovorima povisiti
tenzije ili stvoriti neugodnu atmosferu, pravi intervjuer treba znati kako smiriti takvu
situaciju i nikako ne smije burno reagirati na takve neobične sugovornike.
Kao što je prije navedeno, jedna od mana svakog intervjua je ta da ispitanik može lagati
ili pokušati se predstaviti u boljem svjetlu, intervjuer se treba potruditi da prepozna
takve situacije te raznim potpitanjima istraži što je istina, ali naravno ispitanik to ne
smije osjetiti i ne smije se u niti jednom slučaju osjećati napadnuto.
39
Preduvjeti za uspješnu komunikaciju su (Matković,2011, str.82 ) :
• Vještina slušanja odnosno shvaćanja onoga što nam drugi žele reći
• Vještina izražavanja
• Iskrenost
• Kultura, naslijeđe – iskustva koje intervjuer ili njegov sugovornik ima u velikoj
mjeri utječu na značenja poruka koje primaju. Stoga intervjuer treba biti oprezan
prilikom intervjua da nekoga nesvjesno ne uvrijedi.
• Osobnost – intervjuer ne smije biti usmjeren sam na sebe , takav što bi dovelo do
zbrke i konflikta. Neki od faktora koji mogu stvoriti prepreku u komunikaciji su:
obrambeni stav (kada postoji osjećaj da je netko napadnut), superiornost (osjećaj da
netko zna više od drugog ) i ego (osjećaj da je netko u centru pažnje).
40
• Poruka - odvlačenje pažnje često se događa kada se osoba usmjerava više na
činjenice nego na ideju. Semantička odvlačenja pažnje kada se riječ koristi na način
drukčiji od onog koji sugovornik prakticira.
• Stres - gotovo svi ljudi ne vide stvari na isti način kada su pod stresom. Ono što u
određenom trenutku vide i čuju je pod utjecajem psiholoških okvira i referenci -
vjerovanja, stavova, vrijednosti, znanja, iskustva i ciljeva.
41
Tehnike aktivnog slušanja :
42
poruke izraženo je kroz pokrete, izraze lica i očiju, stavom tijela i sl.(Matković, 2011,
str. 92).
Položaj tijela i kretanje – ukoliko intervjuer zna pročitati govor tijela mnogo će saznati
o svom sugovorniku. Potrebno je obratiti pažnju na položaj ruku, usmjerenost tijela,
nagnutost, uspravljenost, zgurenost, način sjedenja i sl
43
5.5. STRUKTURIRANJE I VRSTE PITANJA
Pitanja ovise o tome kakav intervju vodimo. Želimo li brze rezultate, najbolje je
postavljati izravna pitanja. Time se sprečava okolišanje, a sugovornik može odbiti
odgovoriti. Općenita pitanja su drukčija i postavljamo ih kada nam nije potreban brz,
kratak i precizan odgovor, nego tražimo opis i detalje. U nastavku ćemo se upoznati sa
najbitnijim vrstama pitanja u intervjuu.
VRSTE PITANJA
Otvorena pitanja.
To su pitanja koja započinju sa : što, tko, gdje, kada, koliko, dokad i sl. U tim pitanjima
koristi se i zašto, ali pošto su pitanja koja počinju sa zašto često doživljavana kao kritika
potrebno ih je izbjegavati. Služe za „small talk“, uvertiru u razgovor, upoznavanje, kada
je bitno da sugovornik priča. Otvorena pitanja daju mogućnost sugovornicima da sami
usmjere razgovor i odrede mu dužinu. Koriste se u polustrukturiranim intervjuima.
Primjer. „Kako ste? Što Vas muči? Možete li mi reći nešto o Vašoj obitelji?“
Prednost je ta što sugovornik može slobodno govoriti o onome što smatra važnim.
Nedostatak se očituje u tome što otvorena pitanja mogu biti neprimjerena za dobivanje
konkretnih podataka i prepoticajna su za pričljive osobe.
Zatvorena pitanja
44
Zatvorena pitanja se koriste kako bi usmjerili i vodili razgovor u smjeru kojem
intervjueru odgovara. Ona najčešće počinju sa : da li?, je li?. Odgovor na zatvorena
pitanja je vrlo jednostavan, sastoji se najčešće od jedne riječi. Koriste se u
strukturiranim intervjuima.
Primjer. „Kako se zovete“ ili „Na Vašem poslu vaš pretpostavljeni je?“
Jedini mogući odgovor na prvo pitanje je ime, a na drugo muškarac ili žena.
Sugestivna pitanja
Sugestivna pitanja kao što im i ime kaže je pitanje u kojem se krije odgovor, odnosno
sugerira mogući odgovor. Ovakva pitanja se izbjegavaju koristi, a kada se i koriste onda
je to u polustrukturiranom intervjuu gdje sugovornik može bolje pojasniti svoj odgovor
i po potrebi opravdati se.
Provjeravajuća pitanja
45
Primjer. „Ako Vas dobro razumijem, Vi biste željeli ponoviti testiranje“
Višestruka pitanja
Primjer „I što ste onda napravili? Jeste li otišli na razgovor za posao ili ste ga odgodili?
Kako ste donijeli odluku? Kakve su bile reakcije obitelji? Jeste li im uopće rekli…”
46
Namjera svih pitanja je jasna: doznati što više. Ali, pravilo prema kojem „što više pitaš,
više ćeš doznati“ ne vrijedi. Ako pitanja nisu „prava“, ništa nećete doznati. Zato postoji
niz pravila i uputa kako postavljati prava pitanja. Bilo da koristite strukturirani ili
polustrukturirani intervju, postoje brojne smjernice koje valja slijediti prilikom
sastavljanja i postavljanja pitanja (Breakwell, 2001, str.110) U nastavku su navedena
pravila koja intervjuer treba poštivati prilikom sastavljanja pitanja:
Primjer. „Smatrate li da Vaši muški kolege i muški poznanici Vašeg šefa imaju
prednost pred Vama za dobivanjem dobre poslovne ponude od strane poduzeća samo
zato što ste žena“ I odgovor „da“ i odgovor „ne“ neće dati jasnu poruku na koga je
ispitanica mislila prvi svojem odgovoru.
Primjer. „Ima li Vaš partner razumijevanja za Vaša česta izbivanja iz obiteljski obveza
zbog posla“ Ovakvo pitanja je u najmanju ruku uvredljivo pa onda i krivo jer
pretpostavlja u startu da je osoba često odsutna. To se može smatrati i diskriminacijom
žene jer stavlja naglasak na to da je neobično to što je uspješna poslovna žena a ima
obiteljske obveze.
Primjer. „Da li se ikada Vaš kolega koristio svojom muškosti i veličinom tijela da Vas
preplaši i odustanete od neke poslovne ideje “ Pitanje je postavljeno na vrlo
neprofesionalan način, riječima korištenim u ovom pitanju nema mjesta u jednom
profesionalnom i ozbiljnom intervju.
47
Primjer. „Pretpostavljam da Vaša obitelj odobrava financijski rizik koji ste preuzeli radi
bolje pozicije na poslu“ Pitanje je postavljeno tako da je ispitanici neugodno odgovoriti
išta drugo osim „da“!
Primjer. „Kako biste se vi ponašali da ste muškarac na toj poziciji“ Odgovor na takvo
pitanje je upitan, vrlo je vjerojatno kako će žena odgovoriti da bi se ponašala upravo
onako kako bi voljela da se u ovom trenutku njen šef ponaša, ali pitanje je da li bi se
stvarno tako ponašala da je rođena kao muškarac i da se nikada nije susrela s spolnom
diskriminacijom
Primjer. „S kakvim ste se sve vrstama diskriminacije sreli na poslu?“ Ovakvo pitanje
dat će puno različitih odgovora koji se poslije ne mogu generalizirati, odnosno moguće
je da su se tek dvije ispitanice susrele s određenom vrstom diskriminacije što je za
krajnju analizu premali postotak.
Sada kada je utvrđeno kakva sve pitanju smiju i ne smiju biti važno je napomenuti i par
koraka koji će omogućiti lakše, opuštenije i ispravnije vođenje intervjua i ispitivanje
sugovornika.
Prije početka intervjuer se treba dobro upoznati s pitanjima. Treba ih proučiti i upoznati
njihov redoslijed kako naknadno ne bi došlo do iznenađenja. Trebao bi ih barem
jednom pročitati i procijeniti na koji način ih je najbolje interpretirati da sugovornici u
potpunosti shvate pitanje
48
Sva pitanja koja stoje na papiru ispred intervjuera moraju biti postavljena svim
sudionicima. Bez obzira da li je riječ o strukturiranom ili polustrukturiranom intervju,
pitanja se moraju postaviti a ovisno od sugovornika tema će se razvijati u određenom
smjeru, naravno ukoliko je riječ o polustrukturiranom intervjuu.
Potrebno je odrediti što se želi saznati svakim pitanjem. Ponekad sugovornik ne shvati
najbolje ponuđeno pitanje pa ponudi odgovor koji ne daje nikakve podatke vezane uz
pitanje, tada je na intervjueru da laganom sugestijom pokuša potaknuti sugovornika da
pokuša još jednom razmisliti o mogućem odgovoru, naravno to mora biti vrlo
neprimjetno da se ispitanik ne osjeća neugodno jer je možda krivo nešto shvatio ili
krivo odgovorio. Iako, krivi odgovor kada je intervju u pitanju, ne postoji.
Intervjuer ne treba davati ili tražiti nebitne podatke ili one nepovezane s temom
razgovora. Na to se posebice treba obratiti pažnja kad je nestrukturirani intervju u
pitanju i intervjuer i sugovornici su više prijateljski raspoloženi, vrlo lako se desi da se
odluta u neke druge teme koje nisu strogo vezane za intervju. Takva lutanja oduzimaju
vrijeme, a vrijeme je novac.
49
Ispitivač može očekivati povremeno ispitivanje njegovog autoriteta. Moć ispitivača
ovisi o vrsti istraživanja za koje se provodi intervju. Ako nasuprot njega sjedi stručnjak
u svom području vrlo je velika vjerojatnost kako će taj stručnjak imati nadmoć nad
samim intervjuerom.
Svako pitanje (indikator) mora sadržavati precizan vremenski okvir. Treba izbjegavati
naizgled jasne vremenske okvire, kao što je „u posljednjih godinu dana“, jer nije jasno
da li se radi na posljednjih 12 mjeseci ili na prošlu kalendarsku godinu. Pogotovo treba
izbjegavati nejasne vremenske okvire kao što su „u proteklih nekoliko
godina“,„redovito“, „uobičajeno“, „u skoroj budućnosti“(ACE International, 2007)
Kao što je prethodno napomenuto, neverbalna komunikacija je vrlo bitan dio svakog
intervjua. Važno je pratiti govor tijela, stoga ako ispitivač snima odgovore na
audiovrpcu dobro bi bilo da zapisuje pokrete koje smatra važnima.
Mjesto na kojem se provodi intervju mora biti mirno, tiho i pouzdano. Ne smije biti
suviše strogo, kao što je naprimjer ured glavnog menadžera ako se radi o intervjuu za
posao. Mjesto govori puno o samom intervjueru, pa je tako potrebno osigurati da mjesto
bude čisto, adekvatno opremljeno, da se u blizini ili u samoj prostoriji ne nalaze
neprikladni sadržaj. Primjerice ako se održava intervju s liječenim alkoholičarima nije
primjereno da mjesto održavanje bude u blizini kafića i okupljališta lokalnih
alkoholičara. Vrlo je bitan sam doček i pristup sugovornicima. Ispitivač se treba
predstaviti svakom posebno, ako je to potrebno upoznati ispitanike jedne s drugima i
objasniti im ukratko o temi o kojoj će razgovarati.
50
stvoriti atmosferu u kojoj će njegov sugovornik dobiti osjećaj povjerenja da može
pričati i osjetljivim temama. Mjesto održavanja polustrukturiranog intervjua ponajviše
ovisi o tematici intervjua, ako je to intervju za posao poželjno je da se intervju održi
negdje u krugu poduzeća ali ipak ne na preformalnom mjestu. Kada je tema intervjua
istraživanje mišljenja mladih ljudi o nekoj tematici onda mjesto može biti i puno
ležernije, ponekad se takvi intervjui mogu održati i na livadi, u kafiću, gradskim
knjižnicama, negdje uz more, u nečijem stanu itd.
Strukturirani intervju zahtjeva formalniju atmosferu. U tom intervjuu vrlo je jasno tko
je voditelj a tko odgovara na pitanja. Ne dešavaju se situacije u kojem se sugovornik
može nasmijati i tako ležernije nastaviti razgovor, osim ako pitanja nisu formulirana
tako da izazovu smijeh kod ispitanika.
51
U tablici u nastavku će se prikazati neke od glavnih razlika između strukturiranih i
polustrukturiranih intervjua.
POLUSTRUKTURIRANI STRUKTURIRANI
Otvorena Zatvorena
Nebitne informacije se
ODGOVORI Mogu utjecati na smjer intervjua
zanemaruju
52
Izvor: Autor
Prije svega, bitno je iznijeti par riječi o ženama u poduzetništvu, te njihovom statusu u
poslovnom svijetu.
53
U većini zemalja broj žena poduzetnica u velikoj mjeri zaostaje za brojem muškaraca
uključenih u poduzetničke aktivnosti, tako : (Minniti, Areniu, Langowitz, 2005, str.15-
40)
· U Velikoj Britaniji 6,5% svih rando sposobnih žena zaposlene su u vlastitm
poduzećima, udio žena u poduzetništvu iznosi 26 %, zapažen je lagani rast tog
postotka od 1990 godine.
· U Europskoj uniji 70% poduzetnica vode poduzeće koje imaju pet ili manje
zaposlenika.
· U Republici Hrvatskoj 52 % žena radi u državnom dok je 39% njih u privatnom
sektoru. Žena poduzetnica na rukovodećim mjestima ima 30%, no tek ih je 19% u
nadzornim odborima poduzeća. Među nezaposlenima njihov udjel je visokih 59%,
među zaposlenim na crno 65%, a na određeno vrijeme 86%.
· U SAD-u stopa rasta ženskih tvrtki 2002. godine bila je dvostruko veća od
nacionalnog prosjeka. Skoro 50% svih američkih poduzeća u većinskom su
vlasništvu žena, zapošljavaju više od 12,8 milijuna ljudi i stvaraju 1,9 trilijuna
dolara prodaje. (Bledsoe & Oatsvall, 2010, str. 47-55)
· U Kanadi se između 1981. i 2001. godine broj poduzetnica povećao za fantastičnih
208% dok se u isto vrijeme broj muških poduzetnika povećao za 38%.
Reći kako su žene u Hrvatskoj kada je u pitanju tržište rada diskriminirane nije laž,
puno je statističkih pokazatelja i znanstvenih istraživanja koja upućuju na to. Dok se u
Europskoj uniji broje dvije žene poduzetnice na tri muškarca poduzetnika, u Hrvatskoj
je taj odnos jedan naprema tri. Statistike govore kako se više od 48% žena susrelo s
oglasima za zapošljavanje u kojima se spolna pripadnost spominje kao jedan od uvjeta
dobivanja posla.
54
„Identifikacija standarda diskriminacije žena pri zapošljavanju“. Istraživanje je
provedeno na uzorku od 1017 žena. Upitnik je ukupno sadržavao 62 pitanja vezana uz
diskriminaciju pri zapošljavanju, na prošlim poslovima, pitanja vezana uz religiju,
politička pitanja, ekonomske uvijete u kojima žive itd. Rezultati kažu kako 67%
nezaposlenih žena živi u kućanstvu gdje postoji samo jedno primanje, i to do 5 tisuća
kuna, što je premalo uzme li se u obzir cijena potrošačke košarice jedne prosječne
četveročlane obitelji. Najduže nezaposlene žene su one s najnižom naobrazbom, taj
period traje prosječno 8 godina. Žene s visokim obrazovanjem nađu posao unutar
godine dana.
Ova tema je vrlo aktualna i mnogo se istražuje. Jedan od najbitnijih ciljeva Europe 2020
je stvaranje jednakosti između oba spola. S obzirom na to da sam ja žena, završavam
Ekonomski fakultet i planiram biti jednog dana poduzetnica za mene je ova tema vrlo
zanimljiva i posebna. Iz tih razloga izabrala sam da će tema mog intervjuiranja biti
Žene u poduzetništvu. Iako je generalno govoreći Poreč vrlo ugodna sredina za živjeti
kada je jednakost i prihvaćanje u pitanju, odlučila sam pozvati 20 žena koje su vlasnice
poduzeća ili su na visokim pozicijama u poduzećima u kojima rade da istražim da li
postoji diskriminacija i u njihovim krugovima.
55
Intervjui su održani u osmom mjesecu 2015 godine u Poreču. Ciljna skupina bile su
žene koje su na visokim pozicijama ili imaju vlastito poduzeće. Ukupno je bilo 10 žena
s kojim je proveden strukturirani a potom i polustrukturirani intervju. Razmak između
provođenja jednog i drugog bio je 10 dana. Strukturirani intervjui su provedeni
pojedinačno a polustrukturirani u dvije grupe po tri žene i jednom sa četiri žene.
Pripremila sam se za temu tako što sam proučila literaturu, čitala druga istraživanja na
tu temu, prisustvovala sam konferenciji u Zagrebu na temu „Žene u poduzetništvu“
organiziranoj od strane Poslovnog dnevnika, proučavala sam općenito mišljenja oko
sebe i u svojoj okolini.
CILJNA SKUPINA
Ciljna skupina bile su žene poduzetnice koje imaju vlastitu obitelj, vode kućanstvo i u
isto su vrijeme aktivne i uspješne na poslu. Imaju minimalno jedno dijete i nisu starije
od 35 godina. Jedan od uvjeta bio je i taj da su imale ili trenutno imaju minimalno
jednog muškog kolegu na poslu i muškarca kao poslovođu.
PRIPREME ZA INTERVJU
Prije njihov pristanka i dolaska na intervju poslano im u kratkim crtama o čemu se radi
intervju, zbog čega ispitivaču trebaju te informacije te u koje svrhe će se koristiti, od 25
kontaktiranih žena 10 ih je pristalo na intervju, druge su bile spriječene zog poslovnih i
obiteljskih obveza.
56
PITANJA
FINANCIJE I VRIJEME
Intervju je održan u prostoru u najmu jedne poduzetnice koja mi je ustupila svoj ured.
Ured se nalazi na 3. katu zgrade u Kandlerovoj ulici u strogom centru Poreča. Raspored
sjedenja je odgovarao pravilima strukturiranog intervjua odnosno, sugovornice su
sjedile nasuprot intervjueru. Prostor ima 30 kvadrata, u sredini prostora se nalaze radni
stol i fotelja a nasuprot njemu 2 uredske stolice, na zidovima su slike polja lavande,
maka, i slika vjetrenjače. Prostor je iznimno ugodan za razgovor a s druge strane
ostavlja dojam formalnosti i strogosti. Također važno je naglasiti kako ured ima 3
prozora stoga je osvjetljenje prostora bilo prirodno i vrlo ugodno.
Neobičnih zvukova i buke nije bilo, zvukovi iz okoline su minimalno dopirali do mjesta
intervjuiranja, u pozadini je svirala uhu ugodna i mirna klasična muzika.
DOLAZAK
57
intervjuiranja s obzirom na to da se intervju sastojao od vrlo malo pitanja bilo ih je lako
upamtiti i prenijeti. Htjela sam dobiti „stvarno stanje stvari“ odnosno dobiti od njih
iskrene odgovore o kojima će vrlo dobro razmisliti prije nego što kažu da ili ne.
PRAĆENJE ODGOVORA
Nije bilo potrebe za audio zapisom zbog jednostavnosti praćenja, stoga su svi odgovori
zabilježeni na papiru. U slučaju kada su se sugovornice pokušavale sjetiti neke situacije
kako bi mogle odgovoriti na pitanja poput „Jeste li ikada morali donijeti važnu odluku,
koja Vas je navela da morate birati između obitelji i napredovanja“ primijetila sam da bi
digle glavu i držale zamišljeni pogled pokušavajući se prisjetiti da li je bilo takve
situacije u njihovim životima.
ŽENE U PODUZETNIŠTVU
58
2. Je li Vam ikada bilo postavljeno pitanje o bračnom statusu ili broju djece ?
Prva je sugovornica rekla kako zapravo ne zna odgovor na to pitanje, a druge tri su
rekle kako ih nikada to nitko nije pitao što je vrlo logično obzirom da spomenute
posjeduju svoje poduzeće ili su radile u vrlo ozbiljnim poduzećima čiji glavni direktori
mahom dolaze iz većih gradova ili čak iz drugih država kako bi održali intervjue i jako
su dobro pripremljeni za iste. I na ovo pitanje je šest žena odgovorilo potvrdno sa
osjetnim podsmjehom u glasu.
3. Da li je Vašeg poslodavca ikada zanimalo vaše buduće širenje obitelji, ukoliko ste
ju planirali?
Čak je 6 sugovornica na ovo pitanje odgovorilo kako poslodavca nisu zanimale takve
informacije i nikada nisu na niti jedan način pokušali doći do istih, no nažalost drugih
četiri žene su odgovorile suprotno, odnosno kako je u njihovim radnim sredinama bilo
govora i raspitivanja o toj temi.
4. Ukoliko je odgovor da, da li je Vaš poslodavac pozitivno reagirao
Od četri žene čiji su se poslodavci zanimali za njihove planove u budućnosti čak je tri
imalo neugodna iskustva, odnosno poslodavac je negativno reagirao i pokušao stvoriti
pritisak na njih sugerirajući im da je karijera i posao koji rade bitniji.
5. Jeste li se ikada susreli s neugodnim komentarima na poslu zbog Vašeg spola ?
Dvije žene su utvrdile kako nisu sigurne što su to nekome neugodni komentari, pa nisu
bile sigurne ni same jesu li se srele s takvim problemom ili nisu. Drugih osam žena bilo
je ravnomjerno podjeljeno u odgovorima.
6. Na Vašem poslu, Vaš pretpostavljeni je?
Žene su pretpostavljene kod 60 % intervjuiranih, dok je kod 40% njih to muškarac.
7. Da li ste primjetili da su se na Vašem poslu sugestije i komentari Vaših muških
kolega bolje prihvaćali od ženskih ?
Šest žena je odgovorilo kako je to vrlo česti slučaj u njihovim radnim sredinama, jedna
žena se nije mogla odlučiti kako da odgovori na to pitanje, prvo je njen odgovor bio da
ali potom se ipak odlučila za ne znam. (Naknadnim razgovorom otkrila je kako se
59
nakon što je odgovorila da ipak sjetila puno situacija kada su bile prihvaćene ideje
njenih ženskih kolegica ili nje same, iako su na istom sastanku prisustvovali i muškarci
sa fantastičnim idejama, kaže kako su ponekad prezentacijske vještine i ženska moć
jako bitne. Ovaj podatak nije relevantan za istraživanje, služi samo kao objašnjenje
čitateljima.) Tri žene su uz veliki osmjeh odgovorile kako na njihovim radnim mjestima
nisu događale takve situacije.
8. Jeste li se na poslu morali truditi više od Vaših muških kolega kako bi zadobili
jednako povjerenje kao i oni?
Jedna žena kaže kako to nije primijetila nikada, odnosno nije obraćala pozornost na to,
50% sugovornica odgovorilo je potvrdno na ovo pitanje dok je njih 40% nakon kratkog
razmišljanja odgovorilo sigurnim glasom kako se nikada nisu morale dokazaivati više
od muških kolega.
9. Jeste li se ikada tijekom karijere susreli sa kritikama zbog pokazivanja želje za moći
u vodstvom?
Tek se četiri žene nisu susrele sa takvim kritikama, nažalost čak je 60% njih odgovorilo
kako su kritike na taj račun vrlo česte i teško im padaju.
10. Koju ocijenu od 1 do 5 biste dali usklađenosti Vašeg profesionalnog i obiteljskog
života ?
Niti jedna žena nije dala ocjenu 1 usklađenosti odnosno neusklađenosti svog života,
najviše je sugovornica, njih 60% reklo kako je njihov profesionalni i obiteljski život
dobro usklađen i da su zadovoljne sa kvalitetom života, njih 20 % smatra kako je
usklađenost u njihovim životu apsolutno savršena.
A. 5 – Savršeno usklađeno 20%
B. 4 – Dobro usklađeno 60%
C. 3 – Ne mogu procijeniti 10%
D. 2 – Loše usklađeno 10%
E. 1 – Ne usklađeno
11. Jeste li ikada morali donjeti važnu odluku, koja Vas je navela da morate birati
između obitelji i napredovanja?
60
Očekivano, večina je žena vrlo brzo i odlučno odgovorilo da su morale donositi takve
odluke, tek se dvije žene nisu susrele sa takvom situacijom.
61
Osamdeset posto žena ima saznanja o uvođenju kvotama, no i same priznaju kako nisu
u potpunosti upoznate sa planom provođenja tih kvota, obzirom da se jako malo o tome
priča i mahom su saznale za njih tako da su same proučavale internetske stranice.
Žene koje sam intervjuirala komentirale su poslije intervjua kako ne razmišljaju često o
tim pitanjima, malo im se probudio inat i želja da nešto promijene kako bi ukazale na
probleme nejednakosti s kojima se susreću i naravno kako bi ostavile bolji svijet svojoj
djeci. Imale su potrebu još razgovarati o tome, to je vrlo česta pojava kad je
strukturirani intervju u pitanju, objašnjeno im je kako se nažalost njihova mišljenja
izvan samih pitanja ne mogu uzeti u obzir zbog metode intervjuiranja.
62
6.1.2. Intervjuiranje polustrukturiranim intervjuom
PRIPREME ZA INTERVJU
PITANJA
Uz pomoć rezultata strukturiranog intervjua postavila sam okvirne teme o kojima želim
razgovarati. Prije samog početka intervjuiranja svojim sugovornicima sam pustila video
pod nazivom „Double Standards Women in the Workplace“ koji govori o diskriminaciji
žena u Americi kako bi ih pobliže upoznala s dubinom teme o kojoj ćemo razgovarati.
FINANCIJE I VRIJEME
Financijsko izdvajanje za ovaj intervju je iznosio cca 50-ak kuna po grupi. Intervju s
jednom grupom je trajao od 45 do 75 minuta. Primijetila sam da koncentracija većine
sugovornica pada nakon 45 minuta , ali bilo je i onih koje su mogle i duže o toj temi
diskutirati, to su većinom osobe koje su u svom dosadašnjem poslu doživjele ozbiljnu
diskriminaciju te su sada osjetile možda po prvi puta da ih netko stvarno sluša i da ne
netko drugi osim njihove bližnje obitelji uviđa jačinu tog problema. Također kako je
večer padala tako su one postajale sve manje entuzijastične i energetične u razgovoru.
Stoga se da zaključiti kako kasno popodne nije odgovarajuće vrijeme za intervjuiranje.
63
Ovog puta intervju je kako i odgovara polustrukturiranom načinu intervjuiranja
proveden na ležernijem mjestu, na balkonu moga domu. Prostor ima cca 25 kvadrata,
stol je pozicioniram uz zid, oko stola su postavljene četiri stolice, naknadno je dodatna
još jedna kada su bile četiri žene u intervjuu. Pogled s terase usmjeren je prema
masliniku i prirodnom okruženju, stoga nije bilo stvari u okruženju koje su mogle
odvući pažnju sugovornicama. Na stolu su bile ponuđeni keksi i kava. Ovog puta nisam
sjedila prekoputa njih nego bočno od njih te se tako stvorila intimnija atmosfera. Buke
nije bilo, osim cvrkuta ptica i šumova drveća što je učinilo razgovor još ugodnijim,
procijenila sam kako bi muzika u pozadini možda narušila sklad zvukova prirode stoga
je nisam uključila.
PRAĆENJE ODGOVORA
„Ukoliko Vam se desilo da ste naišli na oglas u kojem se navodi spolna pripadnost kao
uvijet za zapošljavanje kako ste reagirali?“
Odgovori su bili razni, četiri žene se nisu nikada srele s takvim oglasom ali su imale
potrebu da iskažu mišljenje kako osuđuju takav način oglašavanja te kako bi upozorile
poslodavca na diskriminaciju. Druge žene koje su se srele s takvim oglasima kažu kako
su im takvi oglasi zapravo odbojni, smatraju kako takva poduzeća nisu dostojna
njihovog prisustva i znanja koje im one mogu ponuditi. Mislim da je važno naglasiti
kod takvih odgovora da su te žene danas jako uspješne i svjesne svog potencijala.
64
Stvara se pitanje kako bi odgovorile na to pitanje da ih je to netko pitao prije 10 godina
kada su tek izašle s fakulteta s vrlo malo iskustva i praktičnog znanja. Tek je jedna žena
naglasila kako joj to nije zasmetalo i kako smatra da se takve greške dešavaju nesvjesno
od strane poslodavca.
Razgovor se nastavio u smjeru što bi one učinile da trebaju postaviti oglas gdje im je
stvarno potrebna ženska djelatnica primjerice za čuvanje djece, našle su se u veoma
nezgodnoj pat poziciji. Primijetile su da generalno nemaju loše mišljenje o muškarcima
kao dadiljama ali kada je njihova obitelj u pitanju nisu baš takvog mišljenja. Tek su
dvije žene zaključile kako bi stvarno zaposlile muškarca kao dadilju, ali bitno je
naglasiti kako te žene imaju sinove a ne kćerke. Sljedeće pitanje nastavilo se u duhu
prethodne teme, te je glasilo „Smatrate li da se i muškarci susreću sa diskriminacijom
na poslu?“
U nastavku smo diskutirale o tome „Koliko puta im se desilo da je neka poslovna ideja
bila bolje prihvaćena od njihovih muških kolega?“ Tri žene su odgovorile kako se
nikada nisu srele s takvom situacijom ali su bile u prisustvu kada se drugima to desilo,
složile su se s drugima koje su prošle kroz takvo iskustvo da je takva situacija vrlo
neugodna i frustrirajuća ali kako se u 90% slučajeva ispostavi da je ipak bila bolja ideja
dana od njihove strane te se ona na kraju implementira u posao. Takav osjećaj je kažu
neprocjenjiv i vrlo motivirajuć za dalje. Na te odgovore se nadovezala tema o šefovima
muškarcima te da li oni nakon takvih situacija uviđaju svoje pogreške i da li ih
ponavljaju? Većina se složila s time kako oni zapravo ne gledaju na to kao na
diskriminaciju, nego samo kao jednu pogrešku u odlučivanju, mali je broj onih koji
uviđaju svoje predrasude i pokušavaju ih otkloniti.
65
su srasli jedni s drugim, druge žene koje su na visokim pozicijama priznaju kako
ponekad obiteljski život pati i ponekad se uhvate kako previše vremena posvećuju
karijeri ali isto tako tvrde da ih to čini sretnima te tu sreću prenose u svoj obiteljski
život stoga se isplati ponekad žrtvovati. U nastavku smo se spomenule okoline i
prihvaćanja njihove ambicioznosti i uspjeha, u globalu mali je broj ljudi koji ne
prihvaćaju njihov uspjeh kao nešto dobro, njima bitni ljudi, kao što su obitelj i bliski
prijatelji u potpunosti podržavaju njihov uspon i građenje karijere.
66
Obraditi polustrukturirani intervju je bilo puno zahtjevnije nego strukturirani u kojem
postoje ponuđeni odgovori i od intervjuiranih se očekuje da jednostavno izaberu jedan.
Bilo je tu puno riječi i rečenica i trebalo se izvući ono najbitnije. U konačnici rezultati
su vrlo slični, a na neka pitanja koja se podudaraju i isti. Razlika je u tome što su se
intervjuirani mogli izraziti i objasniti svoje odgovore. Primjerice, zašto kažu kako je
njihov profesionalni i obiteljski život loše usklađen, objašnjenjem takvog odgovora
dolazi se do novih saznanja koji su bitni za istraživanje. Npr u ovom pitanju došlo se do
saznanja da poneki sat više na poslu i uspjeh donose ogromnu sreću u njihov život koju
oni poslije šire na svoju okolinu pa tako i na obitelj, također s financijske strane donose
više novaca koje mogu usmjeriti na razna putovanja s obitelji i poklone za bližnje.
Na kraju svih intervjuiranja može se zaključiti kako su žene iako su većina svjetske
populacije i dalje diskriminirane u mnogim područjima svoga života. U Hrvatskoj žene
i dalje prihvaćaju patrijarhalan način života, što utječe na njihov ekonomski i društveni
razvoj. Potrebne su promjene na području poticanja ženskog poduzetništva koje se
moguće jedino u uvjetima povezanosti programa razvoja ženskog poduzetništva s
promjenama u širem društvenom kontekstu. Žene odlikuje fleksibilnost u odnosima s
kolegama, inovativnost i razvijene komunikacijske vještine, predane su timskom radu i
agresivne u izlaganju svojih ideja, ženstvenost koriste kao prednost, a uspostavile su i
ravnotežu između privatnog i poslovnog svijeta. One su hrabre, samouvjerene i
odlučne, sposobne su brzo donositi najsloženije odluke, nikada ne prestaju učiti,
pametno i po intuiciji prihvaćaju poslovne prilike, imaju pregršt pozitivne energije i
lijepu riječ za svakoga. Žene su neizbrušeni dijamant u svijetu poduzetništva, njihovo
vrijeme tek dolazi to je vidljivo iz niza strategija koje je Hrvatska implementirala u
svoju politiku. Danas je dobro biti žena, pokazati sve svoje snage, ambicije, želje i na
kraju uspjeti.
67
ZAKLJUČAK
Biti dobar voditelj intervjua znači mnogo više nego postavljati pitanja na koja je se
iščekuje odgovor. Biti uspješna intervjuirana osoba znači puno više nego odgovarati na
postavljena pitanja (Breakwell, 2001, str11) Vođenje intervjua nalazi se u središtu
djelatnosti većine stručnjaka u području obrazovanja, zdravstvene zaštite, socijalnih i
javnih službi te mnogih rukovoditelja u proizvodnji i trgovini. Katkad je to i službeno
priznato, pa je podučavanje tehnika vođenja intervjua sastavni dio obrazovanja za
određeno zanimanje. Vođenje intervjua je često sastavni dio zadatka koji se povezuju s
posebnim skupinama stručnjaka: postavljanje dijagnoze u medicini, prikupljanja
podataka za povijest slučaja u području socijalnog rada, praćenja zaposlenika u
kadrovskim službama, ispitivanje zadovoljstva korisnika gradske knjižnice, istraživanje
javnog mišljenja o položaju žena itd. Svako od tih ispitivanja usmjerava se na drukčije
tehnike vođenja intervjua, ovisno o ciljevima, odgovorima i zakonskoj moći
Intervju se može učiniti kao lagan i brz posao međutim u pozadini se krije puno
pripreme, učenja, potrebnih vještina, proučavanja i znanja intervjuera. Male sitnice kao
što je svjetlost u prostoriji, doba dana, pogled ili glas intervjuera mogu bitno promijeniti
smjer intervjua. Važno je prije samog početka zaključiti koji je cilj intervjuiranja, dobro
proučiti temu intervjua, pitati stručnjake za savjete i dobro izabrati ciljnu skupinu.
68
Mnoge su razlike između ta dva oblika intervjua, potrebno ih je proučiti, upoznati i
dokučiti koji je najbolji odnosno koja metode intervjua najviše odgovara cilju
intervjuiranja. Strukturirani intervju se na prvi pogled može učiniti kao jednostavniji,
jeftiniji i brži način intervjuiranja, analiza odgovora u strukturiranom intervju je vrlo
jednostavna i laka za dokazati. Međutim, takva vrsta intervjua neće dati podatke o
emocijama, osjećajima, stvarnim željama, vrlo teško se s takvim intervjuom može
zapravo upoznati osoba i njene istinske osobnosti. Za neka istraživanja emocije,
osobnosti i želje nisu bitne, kao što je npr statističko istraživanje o tome koliko ljudi i u
koje vrijeme koristi internet. Ako je jedini cilj takvog istraživanja statistički podatak
onda je strukturirani intervju najbolji. Često se i za odabir prvog kruga potencijalnih
zaposlenika odabire upravo ova metoda intervjua, ali već u drugom krugu izabire se
polustrukturirana metoda. Takvom metodom potencijalni zaposlenici i općenito svi
sudionici takvih intervju iskazuju svoje osjećaje, emocije, objašnjavaju zašto je takvo
njihovo mišljenje, često intervjuer dođe do sasvim novih saznanja o temi o kojoj vodi
intervju. Polustrukturirani intervju je puno teže voditi, vrlo lako se izgubi trag glavne
teme, ispitivač i ispitanik lako postanu „prijatelji“, podtema se zna odužiti previše,
velika financijska sredstva su potrebna zbog dugotrajnosti provedbe i većem broju
potrebnih intervjuera. Sve su to nedostaci i prednosti polustrukturiranog intervjua, bitno
je odrediti jesu li bitnije njegove prednosti ili nedostaci?
Jedno je sigurno, ne može bilo tko raditi intervju. Jer intervju je vještina, koju osoba
treba uvježbati. Ne može se tek naučiti iz knjiga, jer nema univerzalnih intervjua.
Čovjek je individua, stoga je i svaki sugovornik a time i intervju poseban. Međutim,
postoje neke smjernice koje pomažu intervjuerima i koje svaki voditelj intervjua treba
znati napamet. Treba ih poštivati i tek tada će moći napraviti intervju koji će biti prema
pravilima – točan, istinit, pošten, nepristran i uravnotežen
69
LITERATURA
http://smallbusiness.chron.com/top-10-structured-interview-questions-10441.html
[03.09.2015]
8) Corbetta P, (2003), Social research: Theory, methods and Techniques, Sage, London
Press
10) Fruhmann, G., Tehnike Intervjua, Hill International, Dostupno na: http://www.hill-
croatia.hr/Tehnike-intervjua.7872.0.html , [25.08.2015]
11) Garača, N., Kadlec, Ž., Komunikacija u procesu menadžmenta, Visoka škola za
70
12) Garača, N. (2008),Utjecaj marketinške komunikacije na razvoj ljudskih vrijednosti, 2.
14) Knežević, Đ., (2010), Kriterij intervjua I ocjenjivanja kandidata, Službeni glasnik
15) Jackson, B.O., (2001), Developing and Administering Structured Interviews, State of
http://www.poslovni.hr/media/article_upload/files/48/480907fb6df20cf867097fc8c9fcd
126.pdf [ 01.09.2015]
20) Owens, P., (2013), Double Standards Women in Workplace, Dostupno na:
https://www.youtube.com/watch?v=h8_tea2Uly4 [15.08.2015]
Québec, Canada
Dostupno na :
71
http://www.prs.hr/attachments/article/178/Istra%C5%BEivanje%20o%20zastupljenosti
%20%C5%BEena%20i%20mu%C5%A1karaca%20na%20rukovode%C4%87im%20po
zicijama%20u%20poslovnim%20subjektima%20RH.pdf [ 20.08.2015]
23) Wengraf, T., (2001), Qualitative Research Interviewing: Biographic Narrative and
72
TABLICE
73
IZJAVA
Studentica
74