Kavana Neboder, Trg Republike, oko 1960.

ULICE
ZAGREBA
TOŠO DABAC
TOŠO DABAC arhiv tošo dabac / muzej
suvremene umjetnosti
centar za fotografiju
film i multimediju
zagreb sarajevo
TOŠO DABAC – (U)LICE ZAGREBA
1. Zgrada bivše Burze, Trg Jože Vlahovića, oko 1960.,
2. Kazališna kavana, Trg maršala Tita, 1953.,
3. Izlog kavane, Park Zrinjevac, oko 1948.,
4. Gradska kavana, Trg bana Josipa Jelačića, oko 1939.,
5. Gupčeva zvijezda, oko 1935.,
6. Trg bana Josipa Jelačića, oko 1935.,
7. Trg bana Josipa Jelačića, oko 1935.,
8. Trg bratstva i jedinstva, oko 1960.,
9. Trg Petra Preradovića, oko 1940.,
10. Kavana Dubrovnik, Trg Republike, oko 1960.,
11. Kavana Dubrovnik, Trg Republike, oko 1960.,
12. Trg Petra Preradovića, 1936.,
13. Trg bana Josipa Jelačića, oko 1940.,
14. Kavana Neboder, Trg Republike, oko 1960.,
15. Kavana Neboder, Trg Republike, oko 1960.,
16. Buffet Mocca, Trg bana Josipa Jelačića, 1939.,
17. Terasa Kazališne kavane, oko 1950.,
18. Oleander terasa Hotela Esplanade, oko 1960.,
19. Trg Petra Preradovića, oko 1950.,
20. Trg Petra Preradovića, oko 1935.,
21. Knjižara Seljačke sloge, Trg Republike, oko 1960.,
22. Izlog knjižare, Trg Republike, oko 1950.,
23. Trg Republike, oko 1960.,
24. Trg Petra Preradovića, oko 1940.,
25. Znanstvena knjižara, Trg bratstva i jedinstva, oko 1960.,
26. Knjižara Naprijed, Trg Republike, oko 1960.,
27. Trg Republike, oko 1950.,
28. Trg bana Josipa Jelačića, oko 1935.,
29. Slastičarnica Majmunjak, Trg Republike, oko 1960.,
30. Izlog knjižare, oko 1957.,
31. Gradska kavana, Trg bana Josipa Jelačića, 1939.,
32. Restaurant Splendid Express, oko 1960.,
33. Trg kralja Tomislava, oko 1940.,
34. Trg Republike, oko 1960.,
35. Glavni kolodvor, oko 1940.,
36. Trg Marka Oreškovića, oko 1960.,
UMJE TNIČK A GALERIJA
BOSNE I HERCEGOVINE
ULICE ZAGREBA 04 04 24 0 4 2 0 13
37. Kazališna kavana, Trg maršala Tita, 1960.,
38. Trg bana Josipa Jelačića, 1939.,
39. Kuća pravoslavne općine, Trg Petra Preradovića,
oko 1940.,
40. Trg Eugena Kvaternika, oko 1940.,
41. Trg bana Josipa Jelačića, 1940.,
42. Slastičarnica Majmunjak, Trg Republike, oko 1960.,
43. Gradska kavana, Trg Republike, oko 1960.,
44. Pogled sa zgrade Glavnog kolodvora, oko 1933.,
45. Buffet Leo, Trg Republike, oko 1960.,
46. Trg Republike, kiosk Sljeme, oko 1950.,
47. Trg Republike, oko 1960.,
48. Trg Republike, oko 1950.,
49. Trg Republike, oko 1950.,
50. Zrinjevac, zgrada JAZU, oko 1950.,
51. Trg Republike, oko 1950.,
52. Pogled na Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, Marulićev
trg, oko 1960.,
53. Znanstvena knjižara, Trg bratstva i jedinstva, oko 1960.,
54. Tržnica Dolac, oko 1950.,
55. Kiosk s novinama, Trg republike, oko 1960.,
56 Trg Republike, pogled iz Gradske kavane, oko 1960.,
57. Express buffet, Trg Republike, oko 1960.,
58. Kavana Neboder, Trg Republike, oko 1960.,
TOŠO DABAC – DRUGI POGLED
1. Odmor skijaša, Zagreb, oko 1935.,
2. Nat, Zagreb, oko 1936.,
3. Skakač, Zagreb, 1934
4. Skok, Zagreb, 1934.,
5. Sokoli se spremaju za nastup, Zagreb, 1934
6. Tablice, Zagreb,1939.,
7. Neboder, Srbija, oko 1960.,
8. Iz ptičje perspektive, Zagreb, oko 1935.,
9. Stup dalekovoda, Zagreb, 1934.,
3
 (U) L I C E Z AG R E B A TOŠO DABAC
Marina BENAŽIĆ
Iznimno bogata zbirka arhiv tošo dabac
sadrži više od 200 000 foto zapisa, od toga iz
prve generacije Dabčevih negativa ima oko
pet tisuća snimaka sa zagrebačkim motivima.
Kako onda odoljeti napasti i Dabčev zagrebački
ciklus ne staviti u fokus ove izložbe u do sada
već ustaljenoj praksi arhiva da se kontinuirano
prezentiraju manje poznati segmenti autorovoga
opusa. Mnoga povećanja iz ovog odabira nisu
dosad bila publicirana, mnoge ih ni sam autor
nije razvijao, iz negativa pretvorio u pozitiv.
Dijelom su te snimke Zagreba bili negativi, probna
povećanja ili kontaktne probe, svrstani, prema
Dabčevoj nomenklaturi, pod oznakom r
(što podrazumijeva reportažnu fotografiju).
Začudo, u njegovoj poslovičnoj boemštini i
nesustavnom vođenju evidencije snimaka, te su
snimke vrlo pomno sistematizirane. No u smislu
istraživačkog rada na ovom opusu problem
je, kao i uvijek, s datumima jer naš autor ili nije
osjećao ili nije volio zapisivati vrijeme nastanka
4
svojih snimaka. Velik dio Dabčevih fotografskih
veduta i gradskih prizora bili su nepravedno u
sjeni najpoznatijeg i najčešće izlaganog ciklusa
Ljudi s ulice, iako je autoru njegov grad cijelog
života bio vrlo zanimljiva fotografska meta. Stoga
se odabir urbanih motiva, u širem vremenskom
rasponu od tridesetih do kraja pedesetih godina
XX stoljeća, nametnuo kao logičan, zanimljiv i
neizbježan, dakako i s aspekta mijena u autorovu
pristupu i doživljaju te teme tijekom vremena.
Gradske su ulice, trgovi i prolaznici Dabcu, kao
dugogodišnjem stanaru Ilice 17, gdje je imao
atelijer od 1940. godine do smrti, svjedoci
njegove fotografske opservacije, a gotovo je
uvijek bio spreman za snimanje, oboružan čak
trima Rolleiflex kamerama koje su mu nemarno
visjele o vratu.
O činjenici da je osobno visoko vrednovao
svoje urbane motive svjedoči izbor s njegove
velike retrospektivne izložbe iz 1968. godine u
Muzeju za umjetnost i obrt. Uz seriju Portreti,
tada su bile izložene i brojne fotografije pod
nazivom Zagreb, izdvojene u posebnu cjelinu.
Izbor radova, uz Dabca, radila je kustosica
Zdenka Munk.
Tržnica Dolac, oko 1950.
Dabac je privukao pozornost domaće i
međunarodne publike već početkom tridesetih
godina ciklusom fotografija Ljudi s ulice, isprva
pod nazivom Bijeda, koji je nastajao od 1932.
 do početka 40 -ih godina, a i danas ga najviše
pamtimo upravo po tim fotografijama. Taj vrlo
indikativan dio Dabčeva opusa predstavlja
vizualnu lirsku kroniku života njegova grada.
Svoj grad bilježi s mnogo empatije, intonacijom
sličnom ranim Chaplinovim ili srodnim
filmovima iz doba američkog i europskog
nijemog filma. Dabac je pri tom uvijek znao
ostati na distanci promatrača i nikad nije
skrenuo u naturalističko-patetičan ton. Kako
Mladen Tudor primjećuje: On je fotograf
trotoara, zanat mu je cesta, a zvanje intuicija.
Njegova je kamera nepodmitljiva, ona je
podčinjena vremenu 1.
Urbane studije Toše Dabca, fokusirane na
pojedinačne portrete ili na gradske situacije
i trenutke života u tom gradu, osobni su
vizualni dnevnik koji prerasta u svevremenu i
univerzalnu memoriju, odnosno, kako se lirski
izrazila zagrebačka povjesničarka umjetnosti
Željka Čorak: Dabčeva sjećanja postaju naši
simboli.
Dabčeve foto-vedute iz pedesetih godina
otkivaju pak za nijansu hladnijeg promatrača
i gube ton empatije toliko prisutan u ciklusu
Ljudi s ulice.
1 Mladen Tudor, predgovor izložbi, Tošo Dabac, slike za čuvanje,
Arhiv Tošo Dabac, Zagreb, lipanja 1982.
6
Istraživanja dokumentarne građe u arhivu
tošo dabac svjedoče da je autor pratio i
bio informiran o suvremenim tokovima na
svjetskoj fotografskoj sceni. Presudan utjecaj
na mnoge hrvatske fotografe imala je autorska
izložba Edwarda Steichena The Family of Man
koja je na europskom putu bila prikazana i u
Zagrebu. Poznavao je i rad fotografa iz agencije
Magnum, koja je lansirala stvaralački pristup
motivu naglašen osobnom optikom pri čemu je
tehnička savršenost fotografije stavljena u drugi
plan. Tako Dabca na fotografijama s prizorima
buffeta i kavana prepoznajemo i kao life
fotografa. U jednom od rijetkih intervjua koje
je šezdesetih godina dao za reviju Zagrebačka
panorama na pitanje kako pronalazi temu
ili motiv za novi pristup, odgovara: Vidim ga.
Što mi se sviđa snimim. Radim po instinktu.
U izboru fotografija za ovu izložbu nije nas
vodila nostalgija, nego želja za osvježavanjem
sjećanja i namjera da se utječe na percepciju
naslijeđa. Iščezli toposi jednoga grada - bio je
prvotni alternativni naziv tijekom nastajanja
izložbe. Stoga su hotimice birani motivi kavana
i buffeta kojih u Zagrebu zamalo više nema,
kao i danas transformirani gradski trgovi koji
Trg Republike, oko 1960.
imaju drugačiji urbanističko-arhitektonski
identitet. Namjera je bila konfrontirati Dabčev
i naš Zagreb nekad, ovom današnjem kojim
svakodnevno hodimo.
ULICE
TOŠO DABAC

ZAGREBA

Express buffet, Trg Republike, oko 1960.

 Zrinjevac, zgrada JAZU, oko 1950.

Trg kralja Tomislava, oko 1940.

 A R H I V TO Š O DA B AC
Marina BENAŽIĆ
Nekoć atelijer, danas arhiv toše dabca , datira
iz 1940. godine kada je Tošo Dabac u Ilici 17
osnovao svoj fotostudio. Za sobom je u to
vrijeme već imao kraće reportersko iskustvo i
uspjeh, ali za njegov umjetnički izričaj važno
je fotografsko iskustvo i rad vezan uz filmsku
umjetnost u zagrebačkoj podružnici Metro-
Goldwyn-Mayer gdje je bio prevoditelj i
osoba zadužena za odnose s javnošću.
Zahvaljujući osobnom talentu, uz
znatnu potporu do danas vrlo aktivnog
zagrebačkog Fotokluba, do osnivanja
vlastitoga atelijera izlagao je na mnogim
međunarodnim fotografskim izložbama
osvojivši nagrade i priznanja brojnih
uglednih svjetskih fotografskih časopisa.
Poslijeratno razdoblje vrijeme je ponovnog
uzleta, svojevrsne renesanse Dabčeve
umjetničke aktivnosti. Atelijer je s početkom
u pedesetima, a s kulminacijom u
šezdesetim godinama XX stoljeća postao
kultno okupljalište zagrebačkih umjetnika i
intelektualaca fokusiranih oko grupe EXAT
12 Objavljeno u knjizi T. D.-Zagreb tridesetih i katalogu T.D.-Riječki dnevnik, 2009.
51, Zagrebačkoga muzičkog bijenala,
Novih tendencija i Zagrebačkog velesajma.
U dinamično vrijeme, kada se Zagreb zbog
aktivnosti koje je pokrenula tadašnja Galerija
suvremene umjetnosti a današnji Muzej,
upisao na kulturnu kartu Europe, u atelijeru
s adresom u Ilici 17 usporedno se dogodila
neka vrsta melting pota kreativnih umova
različitih profila. Redoviti gosti Dabčeva
atelijera, katkad vezani zajedničkim poslovnim
angažmanima, ali i zbog dinamične kreativno-
propulzivne i zabavljačkim duhom samog
vlasnika prožete atmosfere, bili su Ivan Picelj,
Božo Bek, Radoslav Putar, Boško Petrović,
Nenad Gattin, Vera Horvat-Pintarić, Ivan Vitić,
Mihailo Arsovski i dr. Konglomerat raznorodnih
umjetničkih osobnosti i ideja preklopio se u
jednom vremenu, na jednom mjestu, u jednom
zagrebačkom fotografskom atelijeru koji je
nerijetko, prema svjedočenju suvremenika,
Pogled sa zgrade Glavnog kolodvora, oko 1933.
bio vrelom ideja po kojima je hrvatska
umjetnost pedesetih i šezdesetih godina
ostala zapamćena u svjetskim razmjerima.
Početke fotografskog nauka ondje su
stjecali Marija Braut, Petar Dabac i Enes
Midžić, danas već dokazani stvaraoci
hrvatske fotografske i filmske umjetnosti.
Godine 1970, nakon smrti Toše Dabca, njegov
atelijer, preimenovan u arhiv toše dabca,
nastavlja voditi umjetnikov nećak i nasljednik, i
 sam poznat fotograf Petar Dabac, koji je o zbirci
skrbio poštujući osnovne postulate na polju
konzervacije i preventivne zaštite fotografske
građe. Okružen potkraj sedamdesetih
godina moćnom gomilicom sumišljenika
- Ivanom Piceljom (kojemu dugujemo i
preimenovanje atelijera u arhiv tošo dabac),
Mladenom Tudorom, Albertom Goldsteinom,
Slobodanom Tadićem i Nenadom Popovićem
te surađujući s Fotogalerijom Marmontova
u Splitu i Srećnom galerijom u Beogradu
- Petar Dabac u arhivu td osniva galeriju u
kojoj sljedećih godina priređuje više od
četrdeset izložaba i radionica domaćih i
međunarodnih umjetnika fotografije.
Prva izložba arhiva td 1978. godine bili su
Manifesti Dimitrija Bašičevića-Mangelosa,
njegova prva samostalna izložba u Hrvatskoj.
Galerija arhiva td nekoliko je puta tijekom
svoje skoro petnaestogodišnje aktivnosti
na programu imala problemski koncipirane
izložbe do tada nepoznatih i novootkrivenih
fotografija svojeg idejnog tvorca Toše Dabca.
Inicijativom Radoslava Putara sedamdesetih
je godina u arhivu rođena i ideja o osnivanju
SPOT-a, prvoga jugoslavenskog časopisa
tematski usmjerenoga na umjetnost fotografije.
U jednom je razdoblju arhiv tošo dabac
izložbama i foto-radionicama brojnih
14
zanimljivih autora domaće i međunarodne U ožujku 2006. arhiv td otkupio je Grad Zagreb
scene bio jedina relevantna zagrebačka i dao ga na upravljanje Muzeju suvremene
galerija fotografija. Ondje su izlagali Petar umjetnosti, što je stvorilo uvjete za stručnu
Dabac, Peter Knapp, Fedor Vučemilović, obradu te opsežne i zaokružene građe kojoj tek
Mladen Tudor, Josip Klarica, Gilles Peress, predstoji zasluženo situiranje u povijesti svjetske
Max Aufischer, Manfred Willmann, fotografi fotografije. Godine 2007. o stotoj obljetnici
Magnuma iz privatne zbirke M. Tudora, Dabčeva rođenja u arhivu su organizirani, prvi
Piet den Blanken, Tomislav Peternek i dr. put u Hrvatskoj, Dani fotografije Arhiva TD.
Povijest Arhiva TD od 1970 - 2007. bila je i
temom izložbe o stotoj obljetnici rođenja Do danas, Dani fotografije Arhiva TD održani su
Toše Dabca u galeriji Forum 2007. godine. pet puta i svojim su brojnim predavanjima, ne
samo o opusu Toše Dabca već i o vizualnoj
arhiv tošo dabac obuhvaća gotovo umjetnosti općenito (fotografija, film, video)
dvjesto tisuća negativa, približno dvije tisuće te brojnim fotoradionicama polaznike
autorskih povećanja, vrijednu fotografsku teorijski i praktično upoznavali s različitim
opremu, knjižnicu te hemerotečnu građu. fotografskim modusima i izričajima.
Ovdje pohranjena fotografska građa, osim
umjetničke, ima i iznimnu dokumentarnu
vrijednost, budući da svjedoči o povijesti
Zagreba i Hrvatske. Fotografski opus Toše
Dabca, u cijelosti sačuvan u arhivu, obuhvaća
širok tematski raspon, od portreta, umjetničkih
djela i gradskog života do pejzaža i folklora.
arhiv je otvoren hrvatskim i međunarodnim
umjetnicima, znanstvenicima i istraživačima
koji se često koriste fotografskim naslijeđem
Toše Dabca zbog njegove umjetničke,
dokumentarne ili povijesne vrijednosti, ali
i široj publici, ljubiteljima dobre fotografije.
arhiv tošo dabac upisan je 2002. godine u
Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
ULICE
TOŠO DABAC

ZAGREBA
Stup dalekovoda, 1934.

Pogled na Nacionalnu I sveučilišnu knjižnica, oko 1960. Skakač, 1934.

Trg Republike, oko 1960.

 Trg Republike, oko 1950.

Trg bana Josipa Jelačića, 1940.

 p r v i d a n i f oto g r a f i j e a r h i va t d
d r u g i p o g l e d galerija Forum, Zagreb, 2007
Iva pr oso li
Već sudjelovanje u žiriranoj selekciji
danas kultne izložbe Second Philadelphia
International Salon of Photography 1933.
godine najavilo je Tošu Dabca kao izuzetnog
autora. Ubrzo je uslijedila suradnja s
domaćim i svjetskim novinskim agencijama
kao i izlaganje na brojnim izložbama. U
hrvatskoj povijesti umjetnosti ostao je
zabilježen kao jedan od ključnih autora
dvadesetog stoljeća, a u kulturnoj povijesti
grada Zagreba kao neizostavna figura,
karizma i prijatelj, dragi Tošica u čijem su se
atelijeru kroz druženja i razgovore formirale
generacije umjetnika i intelektualaca.
Na stogodišnjicu rođenja ovog velikog
umjetnika i čovjeka upoznajemo njegovu
fotografiju u posve novom svjetlu. Novija
istraživanja Tošine bogate ostavštine u
cijelosti sačuvane u arhivu td u Ilici 17, gdje
je radio od 1940. pa sve do smrti 1970. godine
pokazala su do sada zanemarivan senzibilitet.
Koncentracijom na detalj, eksperimentima,
korištenjem žablje i ptičje iskošene perspektive,
upotrebom dramatskih sjena Dabac se
približio poetici Nove objektivnosti.
20
Zagrebačka kulturna klima dvadesetih i tridesetih
godina dvadesetog stoljeća omogućila je
potvrđivanje fotografije kao ravnopravne grane
likovne umjetnosti zahvaljujući prije svega
naporima Franje Mosingera te tekstovima Ise
Kršnjavog i Ljube Babića kao i gostujućim
izložbama od kojih svakako treba izdvojiti
Film und Foto u organizaciji Deutscher
Werkbunda. Stilski pluralizam onodobne
europske umjetnosti bez sumnje je izazvao
i brzu recepciju kod domaćih umjetnika.
Tošo Dabac, koji s radom započinje u upravo
spomenuto vrijeme, tih je godina sudjelovao
na internacionalnim izložbama u društvu s
autorima kao što su Laszlo Moholy-Nagy, Man
Ray ili Edward Weston što ga čini direktnim
sudionikom relevantnih zbivanja u suvremenoj
fotografiji. U njegovoj ostavštini pronađena
su i izdanja časopisa, kao što su švicarski Die
Galerie, američki Camera Craft ili American
Gradska kavana, Trg bana Josipa Jelačića, 1939.
Photography u kojima je i sam objavljivao, a
koji su izvještavali kako o novim događanjima
na svjetskoj fotografskoj sceni tako i o novim
tehničkim mogućnostima fotografije. Izuzetan
likovni senzibilitet Toše Dabca omogućio mu
je prepoznavanje novog slikovnog jezika i
njegovo anticipiranje u kreiranju osobnog stila.
Iskustvo tridesetih godina prekinuto Drugim
svjetskim ratom nastavlja se u pedesetima
takozvanom subjektivnom fotografijom koja
 je izvršila velik utjecaj na čitavu europsku
fotografsku umjetnost. Riječ je o terminu koji
je nakon 1950. godine održane izložbe u Školi
za umjetnost i obrt u Saarbruckenu1 uveo
Otto Steinert, a koji se tumači kao pojam koji
objedinjuje sva područja osobnog oblikovanja
fotografske slike od bespredmetnog fotograma
do psihološki produbljene reportaže 2. Modernu
fotografiju Steinert poima kao ponovno
oživljavanje ideja Nove objektivnosti, pri
čemu fotografski stil odgovara na zahtjeve
novoga doba. I senzibilitet koji otkrivaju na
ovoj izložbi pokazane Dabčeve fotografije
iz tridesetih godina ostaje kontinuirano
prisutan kroz čitav njegov stvaralački vijek.
Ako promotrimo, primjerice, prema državnoj
narudžbi nastale snimke za publikacije kao
što su To je Jugoslavija 3 ili Željezara u Zenici 4,
nalazimo uz poznate ilustracije izgradnje i
industrijalizacije države te odlične portrete
radnika, također i snimke, doduše nikad
objavljivane, koje u potpunosti odgovaraju
definiciji moderne fotografije Otta Steinerta.
Već ranije anticipiran repertoar Nove
objektivnosti Dabac pedesetih i šezdesetih
godina proširuje novim eksperimentima, novim
izrezima i superponiranjem i kolažiranjem ranije
nastalih negativa (Neboder, Iz ptičje perspektive).
Nije slučajno da je Dabac u svojoj privatnoj
1 Schule fur Kunst und Handwerk, Saarbrucken
2 Otto Steinert, Subjektive Fotografie, Bruder Auer Verlag, Bonn,1952., str.6
3 To je Jugoslavija, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb,1961.
22 4 Željezara Zenica, Fotomonografija, Zadruga Sarajevo, 1967.
biblioteci imao knjigu Otta Steinerta iz 1952.
kao i onu o totalnoj fotografiji Karla Paweka
iz 1960. godine 5, koja se bavi novim aspektima
fotografije i optikom novog realizma. Zanimljiv
je i podatak (nedavno otkriven istraživanjem
dokumentacije arhiva td i dodan biografskim
podacima), da je Tošo Dabac sudjelovao na
velikoj međunarodnoj izložbi Was ist der
Mensch6 u Hamburgu 1965. godine, koju je
organizirala revija Stern, upravo zahvaljujući
pozivu samog njezinog autora Karla Paweka.
Iako je Dabac na toj izložbi izložio poznati i
često reproducirani Portret Emerika Feješa,
ponovo se našao u društvu velikana fotografije
konfrontiran s različitim pristupima i stilskim
interpretacijama čovjeka i ljudskoga tijela.
Ovom izložbom načinjen je samo jedan
od brojnih mogućih izbora do nedavno
nepravedno zanemarivanog segmenta
fotografije Toše Dabca. Prvi korak u
predstavljanju ovoga dijela opusa načinila
je Marija Tonković, kontekstualizirajući ga u
avangardna stremljenja domaće fotografije
Trg bana Josipa Jelačića, oko 1935.
na izložbi Avangardne tendencije u
hrvatskoj umjetnosti 7. Ono što sada predstoji
temeljito je istraživanje Tošine ostavštine
što istovremeno predstavlja veliki izazov
i otvara nove mogućnosti u interpretaciji
cjeline opusa najvećeg hrvatskog fotografa.
5 Karl Pawek, Totale Photographie, Walter Verlag, Olten und Freiburg im Breisgau,1960.
6 Weltausstellung der Photographie, Was ist der Mensch, Hamburg, 1965.
7 Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori, 2007.
ULICE
TOŠO DABAC

ZAGREBA

Kazališna kavana, Trg maršala Tita, 1953.

 Kavana Dubrovnik, Trg bana Josipa Jelačića, oko 1939.

Knjižara Naprijed, Trg Republike, oko 1960.

 biografija
Tošo Dabac, jedan od najvažnijih
hrvatskih fotografa, rodio se 18.
svibnja 1907. godine u Novoj Rači
kod Bjelovara. Još u dječjoj dobi s
obitelji se seli u Samobor, u kojem
je kao osamnaestogodišnjak
snimio i prvu poznatu fotografiju -
panoramu Samobora. U Zagrebu
je završio Kraljevsku gornjogradsku
klasičnu gimnaziju, te upisao
Pravni fakultet. Prvi je put izlagao
1932. na izložbi fotografa amatera
u Ivancu, a već 1933. sudjeluje na
Drugom međunarodnom salonu
fotografije u Philadephiji, uz bok
velikanima svjetske fotografije
poput Margaret Bourke-White,
Henrija Cartier-Bressona, Lászla
Moholy-Nagya, Paula Outerbridgea
i drugih. Od 1927. do 1937. radio
je za Fanamet film, a potom za
zagrebačku podružnicu Metro
Goldwyn Mayera kao prevoditelj
i osoba zadužena za odnose s
javnošću. Važna godina u njegovu
životu bila je 1937. kada je položio
majstorski ispit za fotografa, oženio
se s operetnom pjevačicom Julijom
Grill i otvorio vlastiti atelijer.
Njegov najpoznatiji ciklus
fotoreportaža o zagrebačkim
beskućnicima koji je radio za
potrebe novina Večer, poslije
nazvan Ljudi s ulice, nastaje od
sredine do kraja tridesetih godina.
28
Dabac snima svojim omiljenim
Rolleiflexom i gotovo neprimjećen
u gradskoj vrevi bilježi zagrebačku
svakodnevnicu i najintimnije
trenutke malih ljudi. Ljudi s ulice i
njihova socijalna tematika utisnuli
su najjači pečat na stvaralaštvo
Toše Dabca i najviše ga pamtimo
upravo po tim fotografijama.
Tih godina Dabac sudjeluje na
brojnim izložbama te osvaja
značajne nagrade. Ističe se
nagrada za fotografiju Filozof
života, te Nagrada za najbolju
fotografiju mjeseca prestižnog
američkog fotografskog časopisa
Camera Craft, San Francisco.
U atelijer u Ilici 17 useljava se 1940.
godine. Naslovne stranice dobiva
četrdesetih godina u ilustriranim
listovima Radio Zagreb (1940) i
Hrvatski krugoval (1942). Njegove
fotografije objavljuju i mnogi
inozemni časopisi (Die Galerie, Beč;
Fotogragrafische Rundschau, Berlin).
Tijekom Drugog svjetskog rata
angažira se kao fotograf u
Narodnooslobodilačkom pokretu, a
poslije fotografski dokumentira
poslijeratno razdoblje. Putuje
Jadranskom obalom fotografirajući
turistička središta, te postaje
službenim fotografom Dubrovačkih
ljetnih igara (od 1950. do 1954).
Usto, Dabac potpisuje autorstvo
fotografija u nizu kulturno-
povijesnih i umjetničkih
monografija kao što su Metropola
Hrvata (1943), Augustinčić (1954),
Bakić (1958), Trogir (1959), Zagreb i
Meštrović (1961), Bogumilska
skulptura (1962), Dubrovnik (1965).
Potkraj pedesetih godina surađuje s
inozemnim izdavačima poput
Thames & Hudson, Librarie Hachette,
Encyclopaedia Britanica, Hans Reich
Verlag i dr. Bio je član brojnih
strukovnih udruženja: Photographic
Society of America, Udruženja likovnih
umjetnika Hrvatske (ULUH),
Međunarodne organizacije fotografa
(FIAP), počasni član Belgijskog
kraljevskog fotografskog društva
(CREPSA).
Šezdesetih godina prošloga
stoljeća njegov atelier, danas
Knjižara Seljačke sloge, Trg Republike, oko 1960.
arhiv tošo dabac, postaje
kultno sastajalište umjetnika i
intelektualaca okupljenih oko
grupe EXAT 51, zagrebačkog
Muzičkog bijenala, Novih tendencija i
Zagrebačkog velesajma. Tošo Dabac
je 1967. dobio godišnju nagradu
SR Hrvatske Vladimir Nazor za
fotografije stećaka, kao i Godišnju
nagradu za fotografiju te Povelju za
životno djelo Fotosaveza Jugoslavije.
Umro je u Zagrebu 1970. godine.
 Trg Petra Preradovića, oko 1935.

Kiosk s novinama, Trg Republike, oko 1960.

 Slastičarnica Majmunjak, Trg Republike, oko 1960.

Trg Republike, pogled iz Gradske kavane, oko 1960.

 Odmor skijaša, oko 1935.

Nat, oko 1936.

 centar za fotografiju , film i multimediju
cffm sarajevo
centar za fotografiju, film i multimediju
(CFFM) nevladina je udruga osnovana 2011.
godine od strane grupe
bosanskohercegovačkih profesionalaca i
entuzijasta u oblasti fotografije i filma.
Osnovni cilj rada udruge je istraživanje,
razvoj i puna afirmacija ovih medija u
društvu.
Svoju misiju Centar ostvaruje kroz sadržaje
koji se mogu podijeliti u četiri grupe:
organizacija izložbi i manifestacija,
edukacija, rad na arhiviranju i očuvanju
fotografske i filmske baštine BiH, te
praktičan rad kroz realizaciju projekata
svojih članova. Svoje aktivnosti Centar
provodi rukovodeći se najvišim etičkim
principima, nastojeći kroz medij fotografije i
filma poticati društveni dijalog između
36
fotografskih i filmskih stvaralaca i okoline u
kojoj stvaraju, promovirajući pri tome
principe ljudskih prava, demokracije,
građanskog društva i ekologije.
Posvećenost Centra međunarodnoj
kulturnoj razmjeni dovela je i do suradnje
sa Arhivom Tošom Dabac iz Zagreba, koja
je rezultirala realizacijom ove vrijedne
izložbe. Suradnja kulturnih radnika obje
pomenute institucije naišla je na
Izlog knjižare, Trg Republike, oko 1950.
razumijevanje gradskih uprava Zagreba i
Sarajeva, koji su financijski i na svaki drugi
način podržali provedbu ovog projekta,
dajući mu poseban pečat uvrštavanjem
izložbe u zvanični program obilježavanja
šestog aprila, Dana grada Sarajeva.
Dženat Dreković i Nino Berbić
 ORGANIZATOR:
CENTAR ZA FOTOGRAFIJU, FILM i MULTIMEDIJU, SARAJEVO, GRAD SARAJEVO, u
suradnji s ARHIV TOŠO DABAC, MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, GRAD ZAGREB

KONCEPCIJA IZLOŽBE TOŠO DABAC - (U)LICE ZAGREBA:

MARINA BENAŽIĆ, DANIELA BILOPAVLOVIĆ BEDENIK (odabir radova)

AUTORI IZLOŽBE TOŠO DABAC - DRUGI POGLED:

IVA PROSOLI, PETAR DABAC

DIGITALIZACIJA I OBRADA NEGATIVA:

IRENA ZRINŠČAK, BORIS CVJETANOVIĆ, TAJANA ZVER

DIGITALNI ISPIS FOTOGRAFIJA: ART JUS, ZAGREB

LIKOVNI POSTAV: MARINA BENAŽIĆ, DANIELA BILOPAVLOVIĆ BEDENIK
MJESTO ODRŽAVANJA: UMJETNIČKA GALERIJA BOSNE I HERCEGOVINE, Zelenih Beretki
8, Sarajevo; od 04. 04. do 24. 04. 2013. godine
TEHNIČKA ORGANIZACIJA: CENTAR ZA FOTOGRAFIJU, FILM i MULTIMEDIJU, SARAJEVO
TEHNIČKI POSTAV: UMJETNIČKA GALERIJA BOSNE I HERCEGOVINE

NAKLADNIK: SYNOPSIS d.o.o; Maršala Tita 32; 71 000 Sarajevo, BiH

ZA NAKLADNIKA: Ivan Pandžić

Znanstvena knjižara, Trg bratstva i jedinstva, oko 1960.

TEKSTOVI: MARINA BENAŽIĆ, IVA PROSOLI
GRAFIČKO OBLIKOVANJEI PRIPREMA ZA TISAK: Josip Lovrenović
TISAK: Grafotisak
NAKLADA - 500 kom.
COPYRIGHT: ARHIV TOŠO DABAC, MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, GRAD ZAGREB

IZLOŽBA JE REALIZIRANA SREDSTVIMA GRADA ZAGREBA/GRADSKI URED ZA OBRAZOVANJE, KULTURU I ŠPORT, GRADA SARAJEVA,
CENTRA ZA FOTOGRAFIJU, FILM i MULTIMEDIJU - SARAJEVO i IZDAVAČKE KUĆE SYNOPSIS

38
TOŠO DABAC arhiv tošo dabac / muzej
suvremene umjetnosti
centar za fotografiju
film i multimediju
zagreb sarajevo

UMJE TNIČK A GALERIJA

BOSNE I HERCEGOVINE
ULICE ZAGREBA 04 04 24 0 4 2 0 13