ČUVSTVA ILI EMOCIJE

Čuvstva ili emocije možemo definirati kao onu vrstu psihičkih procesa koji odražavaju naš
odnos prema stvarima i događajima što nas okružuju, prema drugim ljudima i prema svojim
vlastitim postupcima, akcijama i doživljajima.

Emocije se najčešće dijele na:

1) Primarne emocije ili univerzalne, jer ih nalazimo kod svih ljudi, i očituju se
karakterističnim izrazom lica. Neki psiholozi u primarne emocije ubrajaju samo, radost,
žalost, srdžbu i strah, a neki u tu grupu ubrajaju i ljubav.
2) Sekundarane emocije ili složene. Zovemo ih tako jer u većoj ili manjoj mjeri mogu se
svesti na spomenute primarne emocije. Npr. ljubomora je složena emocija koja nastaje
iz ljubavi, srdžbe i straha. Sekundarne emocije nisu univerzalne jer se razlikuju od
kulture do kulture.

Osnovna karakteristika emocija je hedonistički ton i u odnosu na njega sve se emocije mogu
podijeliti na ugodne i neugodne.

Emocije se mogu klasificirati i prema intenzitetu i trajanju.

Tako emocionalna stanja slabog intenziteta, a dužeg trajanja nazivamo raspoloženjima.

Emocije kratkog trajanja a jakog intenziteta nazivamo afektima. Emocije velikog intenziteta
(slabijeg nego kod afekata) i dugog trajanja nazivamo strasti.

Od čega se sastoje emocije?

Emocije se sastoje od:

1) Fiziološkog uzbuđenja ili aktivacije

Svako emotivno uzbuđenje izaziva fiziološku aktivaciju (npr. lupanje srca, ubrzano
disanje, naglo izlučivanje šećera u krv koje usporava probavu pa krv odlazi iz probavnih
organa u mozak i mišiće i to uzrokuje nedostatak apetita kada smo zaljubljeni, ljuti i
sl.).
2) Kognitivne interpretacije ili procjene
Emocije su uvijek potaknute našim mislima, očekivanjima, drugim ljudima itd., ali
bezobzira na poticaj koji je izazvala emocija, mi ga procjenjujemo u skladu sa našim
ciljevima, da li je za nas to nešto pozitivno ili negativno.
Naša procjena situacije ili osobe, odredit će intenzitet i kvalitet doživljaja (npr. doživljaj
uspjeha ovisit će o interpretaciji pojedinca, ako zna da je uspjeh stvar slučaja ili sreće,
neće se javiti emocija zadovoljstva i ponosa, ali ako ga pripisuje vlastitim
sposobnostima, osim sreće osjetit će i ponos).
3) Vanjskih znakova, izražaja ili ekspresije
Emocije koje ljudi doživljavaju prepoznajemo po licu, glasu držanju tijela (npr. drhtanje
ruku, bljedilo ili crvenilo lica itd.). Također, značenja koja prepoznajemo razlikuje se
od kulture do kulture (npr. Kinezi plješću kada su zabrinuti i razočarani, a u zapadnoj
 civilizaciji to je znak odobravanja i zadovoljstva). Naravno, kao što smo rekli to se ne
odnosi na primarne emocije, jer kod njih nema razlike između kultura.
Kada govorimo o vanjskim znakovima, moramo spomenuti i neverbalnu komunikaciju.
4) Ponašanja ili reakcije na doživljenu emociju.
Emocionalna stanja utječu i usmjeravaju naša ponašanja (npr. provodimo vrijeme sa
osobama u čijem nam je društvu ugodno).
Emocije blagog intenziteta aktiviraju pojedinca, dok emocije jakog intenziteta djeluju
nepovoljno (npr. ako se prepadnemo, smanjuje nam se koncentracija, smanjuje se
perceptivno polje, smanjuje sposobnost logičkog razmišljanja).
Naša emotivna stanja djeluju i na procjene drugih ljudi (npr. kada smo dobro raspoloženi
i kada nismo).