GOSPODARU MOJ, TI ZNANJE MOJE PROŠIRI !

Nema sumnje da je znanje samo jedan dio od brojnih blagodati koje

Allah, dž.š., daje Svojim robovima: “To je Allahova milost, koju On
daje onome kome hoće – a u Allaha je milost velika.”. (Prijevod
značenja – El-Džumu'a,4.)  

“Hvala Allahu, koji je u svakom dobru dao učenjake, koji zabludjele pozivaju
ka uputi, koji su strpljivi na njihovom uznemiravanju, koji Allahovom
Knjigom oživljavaju mrtve i koji Allahovim svjetlom daju vid slijepima. Koliko
Iblisovih žrtava su oni oživjeli i koliko zabludjelih su oni uputili? Pa ima li
ljepšeg postupka od onoga kako oni postupaju prema ljudima, a ima li goreg
postupka od onoga kako ljudi postupaju prema njima? To su oni koji od
Allahove Knjige otklanjaju iskrivljavanja zavidnika i tumačenja neznalica.
Neka je blagoslov i mir na najplemenitijeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.,
njegovu porodicu i sve njegove sljedbenike.” 

 Ovo je uvod u knjigu Imama Ahmeda ibn Hanbela, u kojima pobija zablude
otpadnika od Islama, kao i zablude zalutale sekte džehmija. Svakako, nije
slučajno da knjigu ovakve vrste počinje zahvalom Allahu, dž.š., koji je dao
ovome ummetu ulemu koja može razlikovati istinu od zablude. To su ljudi
koji se bore protiv iskrivljavanja Allahove vjere, tako da je njihov položaj
kod Allaha, dž.š., veliki. Osnovna odlika Iblisovog tabora i onih koji nose
njegovu zastavu, jeste nedostatak znanja ili nepostojanje želje da se to
znanje čuje i primjeni u praksi, tako da se oni povode za svojim strastima,
ne obraćajući pažnju na propise uzvišene Allahove vjere. Da bismo se mogli
uspješno boriti protiv tog zla, moramo imati znanje o našoj vjeri i o njenim
osnovama. Zbog toga Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi, a i Poslanik, s.a.v.s., u
svome sunnetu, hvale one koji traže znanje, ali koji isto tako daju zekat na
ono što znaju, a davanje zekata na znanje je u njegovom širenju.Brojne su
počasti koje su ukazane ulemi, ali je svakako najveća ta što ih je Allah,
dž.š., uzeo za svjedoke u najveličanstvenijoj stvari, zbog koje smo svi
stvoreni i koju moramo svjedočiti. Kaže Allah, dž.š.: “Allah svjedoči da nema
drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni, i da On postupa pravedno. Nema
boga osim Njega, Silnog i Mudrog.” (Prijevod značenja – Ali Imran,
18.) Kaže Imam Kurtubi: “U ovome ajetu je dokaz o vrijednosti znanja, kao i
o vrijednosti i položaju samih učenjaka, jer da je neko drugi bio cijenjeniji od
učenjaka, Allah, dž.š., bi postavio njegovo ime pokraj Svoga imena i imena
meleka, kao što je to uradio sa ulemom.” (Džamiu Ahkami-l-Kur'an 41/4)
 

 Također je Allah, dž.š., uzdigao ulemu zbog njihovog znanja iznad ostalih
vjernika, a u svima je dobro. Kaže Allah, dž.š.: “… i Allah će na visoke
stepene uzdignuti među vama one koji vjeruju i one kojima je dato znanje.”
(Prijevod značenja – El-Mudžadele, 11.)U tumačenju ovog ajeta Imam
Ševkani kaže: “Allah, dž.š., će uzdignuti one koji vjeruju nad nevjernicima
za visoke stepene, a uzdignuće one kojima je dato znanje od mu'mina iznad
ostalih vjernika, isto tako za visoke stepene; pa onaj ko objedini iman i
znanje, biće uzdignut zbog svog imana na visoke stepene, a zatim će mu biti
dati još veći stepeni, zbog njegovog znanja.” (Fethul-Kadir, 232/5)Prenosi se
da je Zejd ibn Eslem, govor Allaha, dž.š.: “Mi više stepene dajemo kojima Mi
hoćemo.” (Prijevod značenja – El-En'am, 83.), protumačio ovako: “Zbog
znanja, zato što Allah, dž.š. nije naredio Svome Poslaniku da traži povećanje
bilo čega, osim znanja.” (Fethul-Bari, 141/1)Pod ovom naredbom Zejd je
mislio na ajet u kome se Allah, dž.š., obraća Poslaniku, s.a.v.s.: “I reci:
“Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi.” (Prijevod značenja – Ta-ha, 144.)

 Nema sumnje da je znanje samo jedan dio od brojnih blagodati koje Allah,
dž.š., daje Svojim robovima: “To je Allahova milost koju On daje onome
kome hoće – a u Allaha je milost velika.” (Prijevod značenja – El-Džumu'a,
4.) Allah, dž.š., je postavio znanje prije djela, jer je znanje to što vodi
čovjeka i oblikuje njegovo djelo, pa tako, ako znanje nije ispravno i djelo se
ne prihvata. Kaže Allah, dž.š.: “Znaj da nema boga osim Allaha i traži oprost
za svoje grijehe, i za vjernike i vjernice.” (Prijevod značenja- Muhammed,
19.)Isto tako, Poslanik, s.a.v.s., pojašnjava položaj uleme kada kaže:
“Učenjaci su nasljednici poslanika.” (Ahmed, Tirmizi), a poznato je da većeg
položaja od položaja poslanika nema, pa prema tome, čast onih koji
nasljeđuju poslanike je velika. Ibn Redžeb tumačeći ovaj hadis kaže: “Ovo
znači da je ulema naslijedila poslanike u znanju sa kojim su poslanici došli.
Isto tako su ih naslijedili u njihovim narodima u pozivanju ka Allahu, dž.š., i
pokornosti Njemu, kao i u zabrani nepokornosti Allahu, dž.š., i odvraćanja od
Njegove vjere.” 

Onaj ko traži znanje mora to znanje i da širi. Širenje znanja predstavlja

jedan od najcijenjenijih ibadeta kod Allaha, dž.š. Naši predvodnici u tome su
svakako poslanici koji su sa tim ciljem i slani. Također nas na ovo podstiče i
Poslanik, s.a.v.s., u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Ko bude pozivao
ka Uputi, imaće istu nagradu kao i oni koji ga budu slijedili, a to neće ništa
umanjiti njihove nagrade.” (Muslim) Zamislite onda nagradu Poslanika,
s.a.v.s., koji je poučio svoj ummet svakom dobru i svakom ibadetu koji je
drag Allahu, dž.š. On ima nagradu za svaki harf koji se prouči u njegovom
ummetu, a tek za ostale ibadete da i ne govorimo. Oni koji naslijede
Muhammeda, s.a.v.s., u njegovom pozivu, mogu da steknu veliku nagradu
za svakog onog ko bude upućen njihovim sebebom.Za svaki korak koji
čovjek napravi u traženju znanja, dobija se velika nagrada, jer kaže
Poslanik, s.a.v.s.: “Ne izađe niko iz svoje kuće kako bi tražio znanje, a da
meleci ne spuštaju svoja krila zbog njega, zadovoljni zbog onog što radi, sve
dok se ne vrati.” (Ahmed i Ibn Madže) Kaže Imam Hatabi: “Ovo spuštanje
krila meleka zbog talibu-l-ilma se može protumačiti na tri načina; prvo je da
prostiru svoja krila ispod njega; drugo je da je to izraz za njihovu poniznost
pred onim koji traži znanje zbog njegovog visokog položaja; treće je da se
pod ovim misli da oni slijeću u halke i sijela u kojima se izučava znanje, kako
bi ga slušali.” (Mealimus-Sunen)       U svakom slučaju, zadovoljstvo
meleka, bezgriješnih Allahovih stvorenja, je najbolji putokaz na putu za
Džennet, što je cilj svakog mu'mina.Svakom razumnom čovjeku koji želi
Allahovo zadovoljstvo, dovoljan je sljedeći hadis da bi se posvetio znanju, a
to je: “Kome Allah želi dobro, poduči ga vjeri.” (Buhari) Iz ovoga hadisa
vidimo da je znanje kod nekog čovjeka znak Allahove dobre namjere prema
njemu, jer da ne želi dobro, ne bi ga ni podučio. 

Islam je vjera koja ne voli neznanje i svim sredstvima se bori protiv njega. U
Islamu svako ima pravo i dužnost na sticanje znanja, tako da oni koji misle
da vjeru treba da poznaje samo određeni broj ljudi, griješe u tom mišljenju.
Islam podstiče na sticanje znanja i obećava nagradu za onoga ko ga stiče,
ma ko on bio. U hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, r.a., Poslanik, s.a.v.s.,
kaže: “Traženje znanja je farz (dužnost).” (Ibn Madže) Kaže Imam Ahmed:
“Svako mora da traži od znanja ono što mu je neophodno da održi svoju
vjeru.”, pa ga upitaše: “A šta to treba učiti?” Reče: “One stvari u kojima mu
nije dozvoljeno neznanje, kao što je namaz, post i sl.” Kaže šejh Muhammed
ibn Abdulvehab: “Znaj da je traženje znanja farz (obaveza), i da je to lijek
za bolesna srca, i da je najvažnije za roba da spozna svoju vjeru. To je ona
vrsta znanja, čija spoznaja i rad po njemu bivaju uzrokom za ulazak u
Džennet, a nepoznavanje ili gubljenje tog znanja, bivaju uzrokom za ulazak
u Vatru, da nas Allah, dž.š., sačuva od nje.” Onaj ko odabere put znanja,
mora da postavi određene prioritete i da prvo uči ono što je važnije. Kaže
Ibn Mesud, r.a.: “Ukoliko želite sticati znanje, tražite ga u Kur'anu, jer je u
njemu znanje onih koji su bili prije i onih koji će doći poslije.” (El-Ihja,
323/1) Kaže Ebu Omer ibn Abdulbirr: “Traženje znanja se sastoji od stepena
koji se ne smiju preskakati, a ko preskoči neki od tih stepena, zaobišao je
put kojim su išli ispravni prethodnici, pa ko namjerno zaobiđe njihov put,
zalutaće, a ko ga zaobiđe zbog svoje prosudbe, pokliznuće se. Početak
znanja je učenje Allahove Knjige i njeno razumijevanje, a sve što pomaže
razumijevanju Kur'ana, njegovo traženje postaje vadžib kao i samo učenje
Kur'ana. Međutim, ne kažemo da je hifz Kur'ana u potpunosti farz svakom
muslimanu, nego kažemo, da je to uslov za onoga ko želi da postane
učenjakom.” (Tezkiretu-l-huffaz, 722/2) Kaže Imam Nevevi: “Prvo sa čime
počinje onaj ko traži znanje jeste hifz Kur'ana, jer je to najvažnije znanje.
Veliki učenjaci nisu podučavali fikhu ili hadisu, osim onoga ko je hafiz
Kur'ana, a onaj ko nauči Kur'an napamet, mora da bude oprezan kako ga
zauzetost fikhom, hadisom ili nekom drugom znanosti neće dovesti do toga
da zaboravi nešto iz Kur'ana.” 

Sada ćemo navesti govore nekih velikana o znanju.

 Kaže Ebu Derda, r.a.: “Budi učenjak ili učenik, ili makar onaj koji sluša
znanje, a nemoj biti neko četvrti, pa da propadneš.” 

Kaže Sufjan es-Sevri: “Ne znam boljeg djela od znanja za onoga ko ima
ispravan nijjet.” i još kaže: “Poslije poslanstva ne znam bolje stvari od
znanja.” 

Imam Zuhri kaže: “Allah, dž.š., nije obožavan ničim vrednijim od znanja.” 

 
Kaže Begavi: “Vrijednost znanja nad ostalim ibadetima je u tome što od
znanja ima koristi čitava zajednica, što se znanjem oživljava vjera i što se
znanjem nasljeđuje poslanstvo.” 

Nakon svega ovoga uviđamo da je sve što se žrtvuje na putu sticanja znanja
ništavno u odnosu na sve ono što se dobija time. To je put koji je oduvijek
bio otvoren, kako muškarcima, tako i ženama ovoga ummeta, i karavana
znanja nije prekinuta do današnjeg dana. Daleko veći broj ljudi u ovome
ummetu je poznat baš po osobini sticanja i širenja znanja, nego po nekom
drugom ibadetu. Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed ibn Hanbel, Buharija,
Muslim, Ibn Tejmijje i još mnogi drugi, su isto tako bili primjeri u namazu,
postu, džihadu, ali su njihova imena ostala, prije svega, poznata baš zbog
njihovog znanja i rada po njemu. Allah, dž.š., ih je uzdigao iznad ostalih
mu'mina. Zbog toga, svako kome je cilj Allahovo zadovoljstvo, ulazak u
Džennet, slijeđenje Poslanika, s.a.v.s., i naših ispravnih prethodnika, mora
upoznati svoju vjeru sa jasnim dokazima, raditi po onome što zna i pozivati
druge na pravi put sa mudrošću i lijepim savjetom. Zbog toga, neka naša
dova i na početku i na kraju bude: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!”
Amin!