Otvoreni Univerzitet „APEIRON“ Travnik

Otvoreni Univerzitet „APEIRON“ TRAVNIK

Fakultet poslovne informatike

SEMINARSKI RAD
DISKRETNE MATEMATIČKE FUNKCIJE

PREDMET: Strukture podataka i algoritmi

PROFESOR: Prof. dr Esad Jakupović
STUDENT: Dautović Adi
Br. Indexa : 0117-09/VPI

Travnik, Mart 2010

 SADRŽAJ:

1. Osnovni pojmovi teorije skupova................................................................3

2. Kratak pregled još nekih važnijih kombinatornih objekata..........................5

3. Definicija iskazne algebre...........................................................................8

4. O opisnoj teoriji skupova.............................................................................9

5. Predikati, relacije i iskazne funkcije...........................................................11

6. Podgrupe...................................................................................................12

7. Tijelo i polje. Konačno polje.......................................................................14

8. Neke teoreme o digrafovima......................................................................16

9. Aritmetizacija formalnih teorija i problem odlučivosti.................................18

10. Stvarno značenje vjerovatnoće događaja................................................19

11. Matrične igre..............................................................................................21

12. Literatura....................................................................................................22

2
 1. Osnovni pojmovi teorije skupova
Pojam skupa je osnovni pojam u matematici i on se ne definiše. Opisno se kaže »skup je
objedinjenje nekog mnoštva elemenata u jednu cijelinu«. No ovo se ne može shvatiti kao
precizna matematička definicija.

Ako se skup S sastoji od elemenata x, y, z,,.. , piše se S   x, y , z,... . .

No, na ovaj način, tj. potpunim nabrajanjem elemenata koji pripadaju skupu, mogu se, u
principu, predstaviti samo skupovi sa konačno mnogo elemenata. (I kod ovakvih skupova
nailazimo na teškoće ako je broj elemenata u skupu velik). Stoga se skup obično zadaje
nekom zajedničkom osobinom njegovih elemenata. Ako je P(x) osobina koja karakteriše
elemente x skupa S, piše se


S  x P ( x )

i čita: S je skup elemenata x takvih da važi P(x). Primjetimo da P(x) u stvari predstavlja jedan
predikat dužine 1.

Primjer 1. S   x x  1 predstavlja skup čiji su elementi brojevi 1 i -1.

2

Ako elemenat x pripada skupu S, piše se x  S. AKO elemenat x ne pripada skupu S, piše se
x  S. Dva skupa su jednaka ako imaju iste elemente, tj.

A  B  (x )(( x  A  x  B )  ( x  B  x  A)).

Teorema 1. Dva uređena para su jednaka ako i samo ako su im jednake odgovarajuće
komponente, tj,

 a, b    c, d   a  c  b  d .

Dokaz. Koristićemo se definicijom jednakosti dva skupa, (a, b)=(c, d) na osnovu definicije
uređenog para znači

  a , a, b     c , c, d   . (1)

Ako je a=c i b=d, jednakost (1) očigledno važi. Pretpostavimo da važi (1) i dokažimo da iz
toga slijedi a=c, b=d. Razlikovaćemo dva slučaja.

1° a=b. Tada se skup na lijevoj strani relacije (1) svodi na   a , a, a     a , a   a  . Dakle,

na lijevoj strani je jednoelementni skup čiji je jedini element {a}. Stoga i na desnoj strani
mora biti jednoelementni skup a a to je jedino moguće ako je c=d. Tada se (1) svodi na
  a     c  , tj. {a}={c} i a=c, čime je tvrđenje dokazano.

3
2 a  b. Sada se na obe strane relacije (1) nalaze dvoelementni skupovi, pri čemu su
elementi takođe skupovi od kojih jedan ima jedan element a drugi dva elementa. Iz (1) stoga
slijedi {a}={c} i {a, b}={c, d}. Iz prve relacije dobijamo a=c, a iz druge onda b=d.

Ovim je dokaz završen.

Napomenimo da je (a, b)  (b, a) izuzev kada je a=b, tj.

(a, b) = (b, a)  a =b.

Uređena trojka (a,b,c) objekata a,b,c definiše se pomoću pojma uređenoj para na slijedeći
način:

 a, b, c     a, b  , c  .

Slično tome uređena n-torka (a1, a2,. . ., an) objekata a1 , a2,...,an definiše se rekurzivno
pomoću uređenog para i uređene (n - 1) -torke

 a1, a2 ,..., an     a1, a2 ,..., an 1  , an  .

Za uređenu jednorku po definiciji je (a1)=a1.

Teorema 2. Dvije n-torke su jednake ako i samo ako su im odgovarajuće komponente

jednake, tj.  a1, a2 ,..., an    b1, b2 ,..., bn   a1  b1  a2  b2  ...  an  bn .

Dokaz ove teoreme se prepušta čitaocu.

Descartesov proizvod A  B skupova A i B je skup definisan pomoću

A  B    a, b  a  A  b  B ,

tj. AxB je skup svih uređenih parova u kojima je prva komponenta element skupa A a druga
komponenta element skupa B. Skup AxA obilježava se sa A2. Slično tome Descartesov
proizvod skupova A1, A2,. . ., An u navedenom redosljedu definiše se pomoću

A1  A2  ...  An    a1, a2 ,..., an  a1  A1  a2  A2  ...  an  An  .

Ako je A1=A2= ...=An=A ovaj skup se obilježava sa An.

2. Kratak pregled još nekih važnijih kombinatornih objekata

4
Pored tretiranja klasičnih kombinatornih problema o kojima je do sada bilo riječi, u novije
vrijeme razvili su se unutar kombinatorike razni pravci istraživanja sa veoma kompleksnim
sadržajem. Jedan od njih je teorija grafova kojoj posvećujemo posebno poglavlje. Osim toga
postoji teorija blok-šema, teorija konačnih geometrija, teorija kodova i druge grane.
Navodimo neke osnovne pojmove iz ovih disciplina.

1. Blok-šeme. Posmatrajmo konačan skup S   s1, s2 ,..., sv  , (sa v elemenata). Blok-šema je

kolekcija D podskupova skupa S koja zadovoljava neke uslove u vezi broja elemenata u
podskupovima, broja pojavljivanja svakog elementa skupa S u tim podskupovima i sl.
Podskupovi skupa S koji pripadaju kolekciji D zovu se blokovi.

Primjer 1. Neka je S= {1,2,..., 7}. Posmatrajmo kolekciju B1, B2,. . . , B7 podskupova skupa S, gdje
je

B1   1,2,4 , B2   2,3,5 , B3   3,4,6 ,

B4   4,5,7 , B5   5,6,1 , B6   6,7,2 ,
B7   7,1,3 .

Svaki blok ove šeme sadrži 3 elementa skupa 5 i svaki se element iz 5 sadrži u 3 bloka. Osim toga
svaki par elemenata iz S se sadrži u tačno jednom bloku.

U vezi sa ovim primjerom uvodi se sljedeća definicija.

Definicija 1. Uravnotežena nepotpuna blok-šema (skraćeno BIBD, prema engleskom:

balanced incomplete block design) sa parametrima v, k, b, r, λ je kolekcija od b podskupova
(blokova) B 1 , B 2 , . . . , B b skupa S = {s1, s2, . . . , sv} kod koje svaki blok sadrži k elemenata,
svaki element skupa S se nalazi u r blokova i svaki par elemenata iz S se nalazi u X
blokova.

Blok-šema iz primjera 1 je uravnotežena nepotpuna blok-šema sa parametrima v=b=7,

r=k=3 i λ=l.

U teoriji blok-šema jedan od osnovnih problema je pitanje egzistencije uravnotežene

nepotpune blok-šeme sa zadatim parametrima. Poznati su razni potrebni i razni dovoljni
uslovi za egzistenciju ali nisu pronađeni potrebni i dovoljni uslovi. Navodimo neke osnovne
potrebne uslove za egzistenciju ovakvih blok-šema.

Teorema 1. Ako postoji BIBD sa parametrima v, k, b, r, λ onda važe relacije

vr  bk, r  k  1    v  1 .

Dokaz. Ukupan broj pojavljivanja elemenata skupa S u blokovima je, sjedne strane, vr jer
ima v elemenata a svaki se pojavljuje u r blokova i, s druge strane, bk jer ima b blokova
svaki sa po k elemenata. Ovo daje prvu relaciju.

Da bi dobili drugu relaciju prebrojaćemo na dva načina parove elemenata skupa S koji
se pojavljuju u blokovima a koji sadrže jedan fiksiran element si iz S. si se pojavljuje u r
5
blokova a u svakom od njih obrazuje po jedan par sa ostalih k—1 elemenata iz bloka. Dakle,
traženi broj je r(k—i). S druge strane, si obrazuje v—I parova sa ostalim elementima skupa
S, a svaki takav par se pojavljuje λ puta u blokovima šeme pa se dobija za istu stvar λ (v—
1).
Ovim je dokaz završen.

2. Konačne geometrije. U kombinatorici se takođe proučavaju konačni skupovi objekata koji

imaju osobine tačaka i pravih. To su konačne geometrije. Definisaćemo projektivne ravni
koje predstavljaju samo specijalan slučaj konačnih geometrija.

Definicija 2. Projektivna ravan je uređena trojka π={X, Y, ρ), gde je X skup objekata koje
zovemo tačkama, Y skup objekata koje zovemo pravima, ρ binarna relacija u X  Y (kod koje
x ρ y čitamo »tačka x leži na pravoj y« ili »prava y prolazi kroz tačku x«), pri čemu su
ispunjeni slijedeći uslovi (aksiome projektivnih ravni):

1° dvije različite tačke leže na tačno jednoj pravoj,

2° dvije različite prave polaze kroz tačno jednu zajedničku tačku,

3° postoje četiri tačke od kojih nikoje tri ne leže na jednoj pravoj.

Primjer 2. Na sl. 1 je prikazana projektivna ravan koja sadrži 7 tačaka (obilježenih sa 1, 2,...
, 7) i 7 pravih. Pod pravima se ovde podrazumjevaju stranice i visine trougla kao i upisani
krug. Bez teškoća se provjerava da su aksiome 1°-3° iz definicije 2 ispunjene.

Dokazuje se da u projektivnoj ravni kroz svaku tačku polazi konstantan broj pravih i da svaka
prava sadrži taj isti broj tačaka. Ako jedna prava sadrži n+1 tačaka broj n se naziva red
projektivne ravni. Projektivna ravan reda n sadrži n2+n+1 i tačaka i isto toliko pravih. Na sl. 1 je
prikazana projektivna ravan reda 2.
Interesantno je primjetiti da prave u projektivnoj ravni, shvaćene kao skupovi tačaka kroz
koje prolaze, obrazuju BIBD sa parametrima v=b=n2+n+l, r=k=n+1 , λ=l. BIBD iz primjera i
odgovara projektivnoj ravni iz primjera 2.
Primjer 3. Kodovi koji ispravljaju greške. Posmatra se skup uređenih n-torki X=(x1, ... , xn),
gdje je xr=1, ... ,b (r=1, ... , n). Broj n-torki je bn. Jednakost X=Y n-torki X=(x1, ... , xn) i
Y=(y1, ... , yn) važi ako i samo ako je x1=y1, ... , xn=yn.
Definicija 3. Skup n-torki {X1,...,Xn}zove se kod kodovskog rastojanja d, ako je minimum
međusobnih rastojanja n-torki iz koda jednak d.

Kod kodovskog rastojanja d=2l + 1 ima sljedeću osobinu. Ako se prilikom

rješenja proizvoljne n-torke koda kroz sistem veze pogrešno prenese ne više od

koordinata n-torke, u prijemnom uređaju se n-torka može rekonstruisati.

Jedan od osnovnih problema teorije kodova koji ispravljaju greške je slijedeći:

Koliko postoji n-torki u datom skupu n-torki, čija međusobna rastojanja

manja od d, tj. koliko n-torki sadrži najveći kod kodovskog rastojanja d ?

6
Problem je riješen samo za specijalne vrijednosti n, b, l.

Za b=2,3 i n=3, 4, ...,12 problem je ekvivalentan problemu sportske (vidjeti primjer).

0 0 0 1 1 1 2 2 2
0 1 2 0 1 2 0 1 2
0 2 1 2 1 0 1 0 2
0 1 2 2 0 1 1 2 0

Dakle, šifrator u sistemu veze ima tri osnovna simbola 0,1 i 2. U elektronskom uređaju to
znači, na primjer, odsustvo impulsa, pozitivan pravougaoni impuls i negativan pravougaom A.
Kad hoćemo da korisne informacije označavamo četvorkama i ako znamo da se kroz sistem
najviše jedna komponenta četvorke može pogrešno prenijeti, upotrebljavamo gornji kod. Ovim
možemo prenositi najviše devet različitih informacija, na primjer, devet slova. Ako sistem ne
pravi više od jedne greške u svakoj četvorci, četvorka se uvijek može rekonstruisati. Na primjer,
ako se na izlazu dobije četvorka 0011, očigledno je da nju treba protu- četvorku 2 0 1 1.

Interesantno je da se navedeni kod može primjeniti kao »sistem« pri igranju na sportskoj
prognozi. Ako je potrebno predvidjeti ishod četiri fudbalske utakmice ij1 i sa 1 pobjedu
domaćeg kluba, sa 0 neriješen rezultat i sa 2 pobjedu gostiju) tako da se prognoza za
najmanje tri utakmice pokaže kao tačna, onda očigledno, potrebno je postaviti više
prognoza. Ako svakoj četvorci navedenog odgovara jedna prognoza ishoda četiri utakmice,
onda je na osnovu ranije, bez obzira na stvarne ishode utakmica, u jednoj od devet imati bar
tri tačna rezultata.

Problem sportske prognoze je obrađivan u matematičkoj literaturi. Tako je, inače,

dokazano da je za prognoziranje ishoda pet utakmica, uz uslov da se na jednoj prognozi
moraju postići najmanje četiri tačna rezultata, potrebno postaviti 27 prognoza.

Kod kodovskog rastojanja d=2l +1 se naziva perfektan ako za svaku n-torku to jest n-torka
Y koja pripada kodu takva da je rastojanje između X i Y ne veće. Kod iz primjera 3 je
perfektan.

4. Latinski kvadrati.

Definicija 4. Kvadratna šema sa n vrsta i n kolona, u kojoj su elementi a1, a2,... ,an
raspoređeni tako da se svaki element pojavljuje tačno jedanput u svakoj vrsti i tačno
jedanput u svakoj koloni, naziva se latinski kvadrat reda n.

Primjer 4. Navodimo tri latinska kvadrata reda 4:

1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4
2 1 4 3 3 4 1 2 4 3 2 1
3 4 1 2 4 3 2 1 2 1 4 3
4 3 2 1 2 1 4 3 3 4 1 2

3. Definicija iskazne algebre

U skupu B ={0, 1} (o kome je bilo riječi u odeljku 1.1.) definišemo unarnu operaciju  i
binarne operacije , , , ,  pomoću sljedeće tablice:
7
Ove operacije redom nazivamo: negacija, disjunkcija, konjunkcija, implikacija, ekvivalencija i
ekskluzivna disjunkcija.

■ Na primjer, važe jednakosti: 1  0,1  0  1,1  1 itd.

Definicija 1. Uređen par (B, F), gde je B={0, 1} i F={ , , , ,  }, naziva se iskazna algebra.
Drugim riječima, skup B snabdjeven operacijama , , , ,  naziva se iskazna algebra.

Primjetimo da su nazivi i oznake operacija u iskaznoj algebri isti kao nazivi i oznake
operacija sa rečenicama koje smo opisali u odjeljku 1.1. Ovo je, strogo govoreći, neprecizno,
ali je pogodno u izvjesnom smislu i ne može da dovede do zabune ako se pojmovno pravi
razlika između, na primjer, konjunkcije rečenica i konjunkcije u iskaznoj algebri i ako se
simboli u svakom konkretnom slučaju pravilno interpretiraju.

Iskazna algebra je konstruisana tako da odražava odnose vrijednosti istinitosti složenih

rečenica sa vrijednostima istinitosti dijelova od kojih je ona sastavljena. Ako * označava
jednu binarnu operaciju iskazne algebre, odnosno odgovarajuću operaciju sa rečenicama,
važi relacija

(1)   P Q    P    Q  ,

gdje su P i Q rečenice a τ R vrednost istinitosti rečenice R, što se neposredno provjerava na

osnovu definicije operacija. Takođe za unarnu operaciju (negaciju) važi   P      P  .
Primjetimo da je u relaciji (1), simbol * upotrebljen u dva različita smisla.

Označimo odgovarajućim malim latinskim slovom vrijednost istinitosti jednog suda koji je
označen velikim latinskim slovom, tj. neka je, na primjer, Τ P=p. Vrijednost istinitosti,
recimo, konjunkcije P  Q je jednaka p  q. Na sličan način, i za složenije rečenice vrijednost
istinitosti dobijamo ako veliko slovo u zapisu rečenice zamjenimo odgovarajućim malim
slovom. Na primjer, vrijednost istinitosti rečenice  P  Q   R je  p  q   r .

4. O opisnoj teoriji skupova

U poglavlju 9 upoznaćemo formalne teorije. Formalna teorija je izvjesna matematička teorija
izložena posebnim simboličkim jezikom izgrađenim specijalno za tu teoriju. U formalnoj
teoriji formalizovan je i način zaključivanja. Ostale matematičke teorije nazivaju se obične ili

8
opisne teorije. U opisnim teorijama nije eksplicitno naveden način zaključivanja već se on
podrazumjeva i sastoji se od uobičajenih zakona pravilnog zaključivanja koje čovek stiče
praksom.

Teorija skupova je nastala krajem prošlog vijeka kao opisna matematička teorija. Tvorac
teorije skupova je bio njemački matematičar G. Cantor. Od njega potiče i opisna »definicija«
skupa navedena u uvodnom poglavlju (»Skup je objedinjenje izvjesnih elemenata u jednu
cjelinu«). U izgradnji teorije skupova potrebno je pretpostaviti da važe izvjesne aksiome
(istine koje se ne dokazuju, tj. rečenice koje prihvatamo za istinite).

Kantor je implicitno koristio sljedeće tri aksiome: Aksioma o jednakosti dva skupa. Dva skupa
su jednaka ako i samo ako imaju iste elemente.

Aksioma apstrakcije. Za unapred zadato svojstvo P(x) postoji skup {x | P(x)} čiji su elementi
upravo oni objekti koji imaju to svojstvo.

Aksioma izbora. Za svaki neprazan skup S postoji funkcija f čiji su originali neprazni
podskupovi tog skupa a slike su elementi originala, tj.

 S   f : P  S  \    S   A   A  S  A    f  A   A  .

Teorija skupova izgrađena na ovim aksiomama je protivrječna. Aksioma apstrakcije dovodi do

sljedeće kontradikcije poznate pod nazivom Russelov paradoks po B. Russelu koji gaje otkrio
1903. g.

Russelov paradoks. Posmatrajmo skup P svih skupova S koji nisu sami sebi element;, tj. P={
S | S  S }, (Na primjer, skup  1,2 nije sam sebi element jer {1, 2}  {1, 2}). Može se postaviti
pitanje da li je P  P . Ako se pretpostavi P  P onda je P jedan od skupova S za koje važi S 
S pa slijedi P  P. Međutim, pretpostavka P  P kaže da je P jedan od skupova S za koje je S 
S pa P  P. Dakle, postoji kontradikcija.

Ovaj i drugi paradoksi otkriveni u teoriji skupova doveli su do njene revizije jer je bilo
potrebno jednu fundamentalnu matematičku disciplinu kao što je teorija skupova osloboditi
od protivrječnosti. To je dovelo i do razvoja matematičke logike (na primjer, do uvođenja
formalnih teorija, između ostalog, i formalnih teorija skupova). Raznim programima revizije
teorije skupova uklonjene su uočene pretivrječnosti ali nije dokazano da se nove
protivrječnosti ne mogu pojaviti.

Aksioma izbora izgleda u prvi mah kao lako dokaziva teorema. Dokazati ovakvu teoremu
značilo bi konstruisati funkciju f koja se naziva funkcija izbora. To nije pošlo za rukom kada
se radi o skupovima dovoljno komplikovane strukture. Pažljivim ispitivanjem utvrđeno je da
se radi o nezavisnoj aksiomi a ne o teoremi koja je izvodiva iz ostalih aksioma.

U nekim programima revizije teorije skupova pojavljuje se pojam klase kao osnovan i opštiji
od pojma skupa. Za dvije klase A i B važi A 0, b1, b2 ,..., bn ,... B ili A  B. Klase koje su elementi
drugih klasa nazivaju se skupovi. Ovakvim definicijama obezbjeđuje se da skupovi ne mogu
biti preopširni (prebogati) što i dovodi posredstvom aksiome apstrakcije do paradoksa.

Ako se opisna teorija skupova (ona se često naziva i naivna teorija skupova) primjenjuje sa
izvjesnom opreznošću ona ne dovodi do paradoksa a posebno ne u vezi sa materijom

9
izloženom u ovoj knjizi gdje se tretiraju diskretni skupovi, tj. konačni i prebrojivi skupovi
(vidjeti slijedeći odjeljak).

5. Predikati, relacije i iskazne funkcije

U uvodnom odjeljku 1.1. predikat dužine n smo definisali kao afirmativnu rečenicu koja ima
smisla, koja sadrži n promjenljivih parametara i koja postaje sud uvek kada parametri iz
rečenice dobiju konkretne vrijednosti,tj. zamjene se sa konkretnim objektima. Ovo je opisna
definicija predikata. Istom pojmu pristupamo sada na formalan način.

10
Posmatrajmo predikat P  x1, x2 ,..., xn  dužine n. Podrazumjeva se da je zadat jedan skup D pri
čemu se parametri predikata x1, x2 ,..., xn smatraju elementima skupa D. Za izvjesne n-torke
 x1, x2 ,..., xn   Dn predikat P( x1, x2 ,..., xn ) postaje tačan sud dok za ostale n-torke predikat
postaje netačan sud. Skup n-torki za koje predikat postaje tačan sud definiše jednu n-arnu
relaciju u skupu D. Obrnuto, ako je zadata jedna n-arna relacija u skupu D postoji predikat
dužine n (shvaćen kao rečenica sa n parametara koja opisuje osobine n-torki iz te relacije)
koji je tačan baš za n-torke iz te relacije. Stoga je opravdano predikat, izjednačiti sa
relacijom.

Definicija 1. Predikat dužine n skupa D je svaka n-arna relacija skupa D.

n-arna relacija ρ u skupu D određuje i jedno preslikavanje f : D   0,1 . Definišimo

n

 1 ako  x1, x2 ,..., xn   

f  x1, x 2 ,..., xn   
0 u suprotnom slučaju

Funkcija f naziva se iskazna funkcija. Predikat se može definisati i kao iskazna funkcija.

U okviru matematičke logike razvijena je teorija predikata koja se naziva predikatski ili
kvantifikatorski račun. Objekti ove teorije su formule kvantifikatorskog računa ili
kvantifikatorske formule koje predstavljaju predikate. U verziji kvantifikatorskog računa koji
izlažemo u ovoj knjizi, kvantifikatori u formulama deluju samo na tzv. promjenljive a ne na
funkcijska ili relacijska slova (vidjeti slijedeći odjeljak). Zbog toga se ovakav kvantifikatorski
račun naziva kvantifikatorski račun prvog reda.

6. Podgrupe
Definicija 1. Neka je (G, ∙ ) grupa. Ako podskup H skupa G obrazuje grupu u odnosu na
operaciju ∙ , kaže se da je (H, ∙) podgrupa grupe (G, ∙ ).

Teorema 1. (H, ∙ ) je podgrupa grupe (G, ∙ ) ako važi

11
 1   H  G;
2 
 x, y  H  x  y  H;
3 
 x  H  x 1  H.

Dokaz. Najprije, na osnovu 2°, (H, ∙) je grupoid. Taj grupoid je asocijativan jer se
asocijativnost operacije na skupu G automatski prenosi na podskup H. Pošto je H neprazan
postoji neko x  H. Na osnovu 3°,takođe x-1  H. Kako su x, x-1  H iz 2° sleduje x ∙ x-1=e  H,
gde je e neutralni element grupe (G, ∙), e je neutralni element za grupoid (H, ∙ ). Svi elementi
skupa H su invertibilni na osnovu 3°. Stoga je (H,∙ ) grupa. Kako je, prema 1°, H  G, (H, ∙) je
podgrupa grupe (G, ∙ ).

Broj uslova u teoremi 1 se može reducirati tako da važi sljedeća teorema.

Teorema 2. (H, ∙ ) je podgrupa grupe (G, ∙ ) ako je H neprazan podskup skupa G i važi
implikacija

(1)  x, y  x, y  H  x  y 1  H.

Dokaz. Pošto postoji x  H implikacija (1) sa y=x daje x  H  x∙ x-1=e  H. Dalje, e, y  H  y-1
 H, tj. svaki element iz H je irivertibilan.

Zatvorenost skupa Ha odnosu na operaciju ∙ dobija se iz implikacije (1):

 
1
x, y  H  x, y 1  H  x  y 1  x  y  H.

Pošto važi i asocijativnost (H, ∙ ) je grupa.

Svaka grupa (G, ∙) ima dvije trivijalne podgrupe: ({e}, ∙) i (G, ∙), gde je e neutralni element
grupe (G, ∙).

Red konačne grupe (G, ∙) se definiše kao broj elemenata G skupa G.

Sljedeća teorema koja daje jednu vezu reda konačne grupe sa redom proizvoljne njene
podgrupe naziva se Lagrangeova teorema.

Teorema 3. Ako je (H, ∙ ) podgrupa reda m konačne grupe (G,∙ ) čiji je red n, tada je n
djeljivo sa m.

Dokaz. Definišimo binarnu relaciju  u skupu G pomoću

 x, y  G  x  y   z  H  x  z  y .

Za svako y  G. definišimo skup Hy={z ∙ y | z  H}. Pošto (  z1,z2  H) z1  z2  z1 y  z2 y, broj

elemenata | Hy | skupa Hy je jednak broju elemenata | H | podgrupe H, tj. | Hy | =m za
svako y iz G. Gore navedena relacija  može se sada interpretirati i na slijedeći način

 x, y  G  x  y  x  Hy .

12
Relacija  je relacija ekvivalencije. Refleksivriost se dobija iz x  x  x  Hx a x  Hx je
tačno jer je e  H, gde je e neutralni element grupe (G, ∙). Simetričnost i tranzitivnost se
dokazuju sljedećim nizovima implikacija.

x  y   z  H  x  z  y   z  H  y  z 1  x 
 u  H  y  u  x  y  x ; x  y  x  z 
 u  H   v  H  x  uy  y  vz 
 u  H   v  H  x  uvz   w  H  x  w  z  x  z.

Na osnovu relacije  skup G se deli na klase ekvivalencije koje obrazuju particiju skupa
G. Klasa ekvivalencije y elementa y iz G je

y   x x  y    x x  Hy   Hy .

Dakle, svaka klasa ekvivalencije ima m elemenata. Ako postoji r klasa ekvivalencije, postoji
relacija n=rm a odatle sljeduje iskaz teoreme.

Posljedica. Ako je red grupe prost broj, grupa ima samo trivijalne podgrupe.

*Kao grupe sa jednim elementom ove dvije podgrupe se, naravno, poklapaju.

7. Tijelo i polje. Konačno polje

Definicija 1. Algebarska struktura (S, +, ∙ ), gde su + i ∙ binarne operacije skupa S, naziva
se tijelo ako su ispunjeni sljedeći uslovi:

1° (S, +) je Abelova grupa;

13
 2° operacija ∙ je distributivna prema operaciji + ;

3° struktura (5\{0}, ∙), gde je 0 neutralni element grupe (S, +), je grupa.

Dakle, prsten sa jedinicom u kome su svi elementi  0 invertibilni naziva se tijelo.

Definicija 2. Tijelo (S, +, ∙ ) u kome je operacija ∙ komutativna naziva se polje.

Primjer 1. Tipični primjeri brojnih polja su (Q, +. ∙), (R, +, ∙) i (C, +, ∙).

Primjer 2. Skup matrica oblika

 a b c d 
 
  b a d c 
 c d
 a, b, c, d  R 
a b 
 
 d c b a 

obrazuje nekomutativno tijelo u odnosu na operacije sabiranja i množenja matrica.

Postoje i konačna polja (odnosno tijela). Konačno tijelo je komutativno i samim tim
predstavlja polje pa ćemo u daljem govoriti samo o polju.

Konačna polja nazivaju se polja Galoisa (Galua). Polje Galois-a sa n elemenata obilježava se
sa GF(n) (G prema Galois-u a F prema engleskoj reci field — polje).

Primjer 3. Polje ima najmanje dva elementa (neutralni element 0 aditivne grupe i neutralni
element 1 multiplikovane grupe). Polje sa dva elementa je (B,  ,  ), gde je B={0,1} sa
poznatim operacijama iz iskazane algebre.

Polje GF(n) postoji ako i samo ako je n=pk gde je p prost broj a k  N. Ovu č i n j e n i c u
navodimo bez dokaza. Najprije dajemo konstrukciju polja GF(p), gde je p prosi broj.

Skup P={0,1,2,..., p-1} u odnosu na sabiranje  i množenje  po modelu p obrazuje polje

GF(p), U odjeljku 7.1 smo vidjeli da je struktura (P,  ,  ) prsten a u primjeru 3 iz odjeljka
6.1 dokazali smo da je (P\{0},  ) grupa. Dakle, GF(p)= (P,  ,  ). Sva polja sa p elemenata
izomorfna su konstruisanom polju GF(p).

U cilju konstrukcije polja GF(pk) posmatrajmo skup

P=  a0 x  a1x k 2  ...  ak 1 a0 , a1,..., ak 1  GF  p  

k 1

polinoma (k-l)-tog stepena sa koeficijentima (i promjenljivom) iz polja GF(p). Simboli + i ∙

označavaju sada operacije polja GF(p), tj. sabiranje i množenje po modulu p. Pri operacijama
sa polinomima pridržavamo se pravila koja važe u GF(p).

14
Polinom je ireducibilan nad poljem GF(p) ako se ne može predstaviti kao proizvod polinoma
nižeg stepena sa koeficijentima iz istog polja. Za svako k postoji polinom stepena k
ireducibilan nad GF(p). Neka je P(x) jedan takav polinom.

Uvodimo u P operacije  i  sabiranja i množenja (polinoma) po modulu ireducibilnog

polinoma P(x). Množenje polinoma po modulu P(x) se izvodi tako šte se polinomi pomnože po
pravilima iz GF(p), rezultat se podjeli sa P(x) a ostatak pri dejeljenju proglasi za rezultat
operacije množenja po modulu P(x). Tada je struktura (P,  ,  ) polje koje obilježavamo sa
GF(pk). Sva polja sa istim brojem elemenata su međusobno izomorfna.

Ove činjenice navodimo bez dokaza.

Primjer 4. Konstruisaćemo polje GF(4). Polinomi stepena ne većeg od 1 sa koeficijentima iz GF(2) su

0,1,x, x+1. Polinom drugog stepena x2+x+1 je ireducibilan što se provjerava ispitivanjem svih
mogućnosti faktorizacije. Usvojićemo P(x)=x2+x+1 pa Cayleyjeve tablice operacija  i  glase

 0 1 x x 1  0 1 x x 1
0 0 1 x x 1 0 0 0 0 0
1 1 0 x 1 x 1 0 1 x x 1
x x x 1 0 1 x 0 x x 1 1
x 1 x 1 x 1 0 x 1 0 x 1 1 x

Pri konstrukciji multiplikativne tablice uzeto je, na primjer, x  x=x+1 jer je x2  x+1 (mod
x2+x+1).

Definicija 3. Neka je (X, +, ∙) polje u kome je 0 neutralni element za sabiranje i e neutralni

element za množenje. Karakteristika polja (X, +, ∙) je najmanji prirodan broj s takav da je
  s puta  . Ako takav broj ne postoji karakteristika polja je broj 0.
e  e  ...  e  0

Polje GF(pk) ima karakteristiku p. Polja (Q, +, ∙), (R, +, ∙) i (C, +, ∙) imaju karakteristika 0.

8. Neke teoreme o digrafovima

Hamiltonov put u grafu (ili digrafu) je put koji prolazi kroz svaki čvor grafa tačno jedanput.

Egzistencija Hamiltonovog puta u nekim digrafima obezbjeđena je na osnovu sljedeće teoreme

Rédeia.

Teorema 1. U digrafu, u kojem između proizvoljna dva čvora xi, xj postoji bar jedna od grana
(xi, xj), (xj, xi), postoji Hamiltonov put.
15
Dokaz. Dokazaćemo teoremu za digrafove kod kojih između proizvoljna dva čvora xi, xj
postoji samo jedna od grana (xi, xj), (xj, xi). Za ostale digrafove koji su obuhvaćeni uslovom
teoreme teorema će onda automatski biti u važnosti.

Dokaz ćemo izvesti indukcijom po broju čvorova n. Za n=2 teorema je očigledno tačna.
Pretpostavimo da je teorema tačna za digrafove sa n čvorova i posmatrajmo jedan digraf G
sa n+1 čvorova, koji ispunjava uslove teoreme.

Uočimo u G proizvoljan čvor x. Po induktivnoj pretpostavci podgraf digrafa G, indukovan

ostalim čvorovima iz G, posjeduje Hamiltonov put. Neka se duž Hamiltonovog puta nalaze
redom čvorovi x1. . ., xn. Tada u digrafu G mogu nastupiti sljedeći slučajevi.

1° Grana između čvorova x, xn, je orijentisana ka čvoru x. Tada u G postoji Hamiltonov put
obrazovan čvorovima x1,.. . ,xn,x.

2° Grana između čvorova x, x1 je orijentisana od x ka čvoru x1. Hamiltonov put u G je sada

oblika x, x1, ... , xn.

3° Ako ne nastupi ni 1° ni 2°, grana (x, x1) je orijentisana od x1 ka x, a grana (x,.xn) od x ka

x„. Međutim, tada mora postojati bar jedno i (1 i n - 1) za koje je grana (x, xi)
orijentisana od xi ka x i grana (x, xi+1) orijentisana od x ka xi+1. Stoga u G postoji Hamiltonov
put oblika x1, ■ ■ . , xi, x, xi+1, . . . , xn.

Ovim je dokaz završen.

Teorema Rédeia ima sljedeću interesantnu primjenu na turnire. Naime, ako se na nekom
turniru takmičari bore svaki sa svakim i nijedna borba se ne završava neriješeno, takmičari
se mogu, na osnovu teoreme Rédeia, numerisati tako da je svaki takmičar, osim prvoga,
pobeđen od onog sa neposredno manjim rednim brojem.

Teorema 2. Neka je A matrica susjedstva proizvoljnog digrafa čiji su čvorovi x1, . . . , xn. Element
aij  iz i-te vrste i j-te kolone matrice Ak je jednak broju puteva dužine k koji iz čvora xi vode u
k

čvor xj.

Dokaz. Dokaz ćemo izvesti indukcijom po k. Za k=l teorema je tačna na osnovu definicije
matrice A. Pretpostavimo da teorema važi za k=s 1. Po definiciji matričnog množenja
element na mjestu (i,j) u matrici As+1=A ∙ As je jednak

aij
S 1
 ai 1a1 j   ai 2a2 j   ...  ain anj  .
S S S

Neka su xl1, ... , xlk čvorovi do kojih se može doći iz x1 putem dužine 1., Tada je

aij
S 1
 ail1 al1 j   ail 2 al2 j   ...  ail k alk j  .
S S S
(1)

Za svaki od čvorova xl, ... , xlk (recimo xip), ailp predsavlja broj puteva dužine 1 od čvora xi do
 S
čvora xlp. Po induktivnoj pretpostavci a predstavlja broj puteva dužine s koji iz xlp vode u xj.
lp j

 S
Broj puteva dužine s+1 koji iz xi vode u xj preko xlp je onda ailp a . Sumiranjem ovakvih lp j

izraza za svako lp dobija se za broj svih puteva dužine s+1 koji iz xi vode u xj izraz (1).

16
Ovim je dokaz teoreme završen.

9. Aritmetizacija formalnih teorija i problem odlučivosti

U ovom odjeljku ćemo sasvim ukratko opisati ideju rješavanja problema odlučivosti formalnih
teorija korištenjem pojma rekurzivne funkcije.

Neka je g funkcija koja preslikava skup osnovnih simbola, riječi i konačnih nizova riječi jedne
formalne teorije u skup prirodnih brojeva. Neka je g injektivna funkcija, tj. neka svaki simbol,
svaka riječ i svaki niz reci dobije u korespondenciju jedan prirodan broj po kome se taj objekt
može prepoznati. Smatra se takođe da je g izračunljiva funkcija i da se za svaki prirodan broj
17
može efektivno utvrditi da li je slika nekog od pomenutih objekata i, ako jeste, da se taj objekt
može efektivno odrediti.

Preslikavanjem g uvedena je aritmetizacija formalne teorije. Problemi formalnih teorija su na

taj način pretvoreni u probleme sa prirodnim brojevima, tj. u aritmetičke probleme.

Primjer 1. Za kvantifikatorski račun aritmetizacija se izvodi na taj način što se svakom

simbolu s ovog računa pridružuje tzv. Gödelov broj g(s). Za osnovne simbole Gödelov broj je
određen pomoću: g(()=3, g())=5, g(,)=7, g(  )=9, g(  )=11, g(  )=13, g(uk)=9+8k (ako je uk
promjenljiva, k-ta po redu u nizu promjenljivih), g(ak)=11+8k, g( fi j )=13+8(2i3j), g( Rij )=15+8(2i
3j).

Za niz simbola s1 s2. . . sm, definiše se g(s1, s2.., . ,sm)=2g(s2)∙3 g(s2). . . pmg ( sm ) gdje je pm m-ti po
redu prost broj. Na sličan način se postupa sa nizovima riječi.

Neka je F skup Gödelovih brojeva formula jedne teorije i neka je T skup Gödelovih brojeva
teorema te teorije. Očigledno je T  F  N. Neka je funkcija f : F→N definisana pomoću

 1 ako je x Gödelov broj neke teoreme

f  x  
 0 ako je x Gödelov broj formule koja nije teorema.

Teorija je odlučiva ako postoji efektivan postupak za izračunavanje vrjednosti funkcije f tj.
ako je f rekurzivna funkcija.

Na opisani način se može dokazati daje kvantifikatorski račun neodlučiv. Ovo je rezultat
A. Churcha iz 1936. god. Takođe se dokazuje daje formalna teorija brojeva neodlučiva kao i
mnoge druge važnije formalne teorije.

10. Stvarno značenje vjerovatnoće događaja

U prethodnom odjeljku je uvedena vjerovatnoća događaja kao mjera mogućnosti nastupanje
događaja. Sada ćemo navesti jednu očigledniju osobinu vjerovatnoće događaja nego što je
to »mjera mogućnosti za nastupanje događaja«.

Neka događaj A može sa vjerovatnoćom p da se pojavi kao rezultat nekog eksperimenta, koji
može biti više puta ponovljen. Označimo sa n broj eksperimenata a sa fn broj eksperimenata
u kojima je nastupio događaj A. Veličina fn se naziva apsolutna frekvencija, ili kratko,

18
 fn
frekvencija događaja A. Veličina fr = je relativna frekvencija događaja A. Ona predstavlja
n
dio broja eksperimenata u kojima se pojavio događaj A.

Događaj A može da bude, na primjer, pojavljivanje grba a odgovarajući eksperiment je

1
bacanje novčića. U ovom slučaju je p= . Drugi primjer je pojavljivanje šestice pri bacanju
2
1
kocke, pri čemu je p = .
6

Ispitivanja su pokazala da se pri uvećanju broja eksperimenata n relativna

Frekvencija fr sve više približava vjerovatnoći događaja p.

1
Pri bacanju novčića n puta može se očekivati da će se grb pojaviti n puta
2

tim pre što je n veće. Takođe, pri bacanju kocke šestica će se pojaviti približno u jednoj
šestini od ukupnog broja eksperimenata.

Bernoulli je još krajem XVII vjeka dokazao tzv. zakon velikih brojeva, koji teorijski objašnjava
empirijsku činjenicu da se relativna frekvencija, pri velikom broju eksperimenata, približava
vjerovatnoći događaja: Ovaj zakon" predstavlja osnovu praktične primjene računa
vjerovatnoće. Jasno je da se rezultat jednog jedinog eksperimenta ne može sa sigurnošću
predvidjeti. Međutim, rezultat velikog broja eksperimenata je, na osnovu zakona velih
brojeva, predvidiv. Ako je broj eksperimenata veoma velik (matematički se kaže: ako broj
eksperimenata, teži beskonačnosti) rezultat može sa sigurnošću da se odredi. Ovo je jedan
primjer uzajamne povezanosti nužnosti i slučajnosti.

Približna jednakost p  fr koja važi za dovoljno veliko n može da posluži za eksperimentalno

određivanje vjerovatnoće događaja. Ovako određena vjerovatnoća događaja (koja je u stvari,
jednaka relativnoj frekvenciji fr) naziva se vjerovatnoća »a posteriori« za razliku od
p
vjerovatnoće date izrazom P = koja se zove vjerovatnoća »a priori«. Pri ovakvoj
m
terminologiji Bernoullijev zakon velikih brojeva glasi:

Pri beskonačnom uvećavanju broja eksperimenata, vjerovatnoća »a posteriori« teži

vjerovatnoći »a priori«.

Drugi aspekt praktične primjene računa vjerovatnoće odnosi se na događaje čija je

vjerovatnoća bliska jedinici. Ovakve događaje možemo smatrati praktično nužnim.

Tako na primjer, teorijski se može pokazati da postoji izvjesna mala vjerovatnoća za to da

toplotno kretanje molekula vazduha dobije takav oblik da se sav vazduh iz neke sobe

19
skoncentriše u jednoj polovini sobe a u drugoj polovini da nastane vakuum. Ipak ovakva
pojava još nije zabilježena i opravdano se smatra da se praktično ne može desiti.

11. Matrične igre

Definicija pojma igre u najopštijem slučaju izlazi iz okvira ove knjige. Umjesto toga opisaćemo
jednu specijalnu klasu igara, tzv. matrične igre ili igre dva igrača sa zbirom nula. Na primjeru
ovakvih igara izložićemo osnovne pojmove i probleme teorije Igara.

Matrična igra je određena matricom

20
  a11 a12 ... a1n 
 
 a21 a22 a2 n 
A
 ... 
 a 
amn 
 m1 am 2

čiji su elementi realni brojevi. Matrica A se naziva

U igri učestvuju dva igrača X i Y. Igrač X bira jednu od vrsta matrice A a igrač Y jednu od
njenih kolona. Izbor vrste i kolone vrši se nezavisno, tj. prilikom izbora nijedan od igrača ne
zna šta će onaj dragi izabrati. Ako je igrač X izabrao i-tu vrstu a igrač Y j-tu. kolonu, broj aij
izražava dobitak igrača X, odnosno gubitak igrača Y. Veličina — aij predstavlja dobitak igrača
Y. Naziv »igre dva igrača i zbirom nula« potiče otuda što je zbir dobitaka igrača X i Y jednak
nuli. Izborom vrste (igrač X) i kolone (igrač Y) i utvrđivanjem dobitka odnosno gubitka
pojedittih igrača igra je završena.

Kako treba igrati ovu igru? Odgovor na ovo pitanje daćemo postupno. Definisaćemo najprije
pojam strategije.

U proizvoljnoj igri pod strategijom nekog igrača podrazumjeva se skup pravila, fiksiranih prije
početka igre, na osnovu kojih igrač određuje svoje postupke u toku igre. (Podrazumeva se
da se igra u opštem slučaju sastoji od više postupaka — poteza — koje izvode igrači te svaki
igrač treba više puta u toku igre da donosi odluku o tome kako da nastavi igru).

Kod matričnih igara svaki igrač izvodi tačno jedan potez — izbor vrste ili kolone. Strategija
igrača X koja, kada se primjeni u igri, dovodi do toga da igrač X izabere i-tu vrstu označava
se sa xi. Analogno tome, yj je strategija igrača Y čijom primjenom u igri igrač Y bira j-tu
kolonu. Ovakve strategije igrača se nazivaju čiste strategije. Osim čistih, postoje i druge
strategije, o kojima će kasnije biti riječi.

Određivanje najboljih strategija zavisi od principa optimalnosti koji se uzima u obzir.

Najčešće se usvaja kao princip da igru treba igrati tako da se postigne što je mogućno veći
dobitak, odnosno da se gubitak svede na minimum. Uređen par strategija igrača X i Y
pomoću kojih igrači X i Y postižu ovaj cilj naziva, se rješenja igre a takve strategije se
nazivaju optimalne strategije. Rješenje igre U opširnom slučaju ne mora biti jedinstveno.

12. LITERATURA

„Diskretne matematičke strukture“ Prof dr. Esad Jakupović

www.scribd.com
www.wikipedia.com

21
22