Modul 4-Proračun, Izrada I Ispitivanje NN Transformatora 2017

Praktična nastava/laboratorijski rad – Modul 4 Tehničar elektroenergetike
JU Mješovita srednja
Elektrotehnička škola
Tuzla
INTERNI
PRAKTIKUM
ZA
PRAKTIČNU NASTAVU/LABORATORIJSKI RAD
Modul 4.
PRORAČUN, IZRADA I ISPITIVANJE
NN TRANSFORMATORA
II RAZRED
Zanimanje: Tehničar elektroenergetike
Školska godina 2017/2018
PREDMETNI PROFESORI:
Halilčević Hasan, dipl.ing.el.teh.
Sadiković Elsad, dipl.ing.el.teh.
0
SADRŽAJ:
SADRŽAJ:.................................................................................................................. 1
1. S T R U J N I U D A R ..................................................................................... 3
1.1. Čovječije tijelo u strujnom kolu ...................................................................... 3
1.2. Biološko djelovanje električne struje .............................................................. 4
1.3. Prva pomoć ...................................................................................................... 6
2. ZAŠTITNE MJERE PROTIV STRUJNOG UDARA ......................................... 7
2.1. Tipovi mreža niskog napona: .......................................................................... 7
2.2. Vrste zaštita od indirektnog dodira: ............................................................... 8
2.3. Izjednačavanje potencijala .............................................................................. 9
2.4. Zaštita malim naponom ................................................................................ 10
2.4.1. Zaštita malim (sniženim) naponom: .......................................................... 11
2.4.2. Sigurnosni mali napon (SELV –Safety extra low voltage) ....................... 11
2.4.3. Uzemljeni zaštitni mali (sniženi) napon (PELV – Protective extra low
voltage) .................................................................................................................... 11
2.5. Zaštita električnim odvajanjem .................................................................... 12
2.6. Zaštita automatskim isključivanjem napajanja .......................................... 13
2.7. TT sistemi: ..................................................................................................... 13
2.8. Nulovanje i zaštitno uzemljenje u istoj električnoj mreži ........................... 15
2.9. IT sistemi ....................................................................................................... 16
2.10. Zaštitno izoliranje ...................................................................................... 17
2.11. Nulovanje ................................................................................................... 17
2.12. Zaštitno uzemljenje .................................................................................... 18
3. UOPŠTE O TRANSFORMATORIMA ............................................................. 20
3.1. Princip rada transformatora ......................................................................... 20
3.2. Materijali za izradu malih transformatora ................................................. 21
3.2.1. Materijali za magnetsku jezgru................................................................. 21
3.2.2. Vruće valjani silicijželjezni lim .................................................................. 22
3.2.3. Hladno valjani silicijželjezni lim ............................................................... 22
3.3. Gubitci u magnetnoj jezgri............................................................................ 23
3.4. Izoliranje limova ............................................................................................ 23
3.5. Faktor punjenja jezgre .................................................................................. 24
3.6. Materijali za namote ..................................................................................... 25
3.7. Izolacije .......................................................................................................... 25
4. IZRADA TRANSFORMATORA ...................................................................... 27
4.1. Izrada tijela transformatora ......................................................................... 27
4.2. Formiranje željezne jezgre ............................................................................ 29
5. PRORAČUN PARAMETARA MALIH TRANSFORMATORA ....................... 29
5.1. Indukovanje napona u transformatoru ........................................................ 29
5.2. Određivanje snage ......................................................................................... 30
5.3. Izbor magnetskog lima .................................................................................. 31
5.4. Određivanje presjeka željezne jezgre ........................................................... 31
1
5.5. Masa magnetne jezgre .................................................................................. 32

5.6. Određivanje broja zavoja .............................................................................. 33
5.7. Proračun debljine žice ................................................................................... 33
5.8. Primjer proračuna jednofaznog transformatora male snage....................... 34
6. ISPITIVANJE TRANSFORMATORA ............................................................. 38
6.1. Mjerenje izolacionog otpora malih transformatora ..................................... 38
6.2. Ispitivanje izolacije stranim ispitnim naponom........................................... 38
6.3. Protokol o ispitivanju transformatora ......................................................... 39
6.4. Radni zadatak: .............................................................................................. 40
7. LABORATORIJSKE VJEŽBE – TRANSFORMATORI .................................. 41
7.1. Natpisna pločica ............................................................................................ 41
7.2. Prenosni odnos .............................................................................................. 42
7.3. Pokus praznog hoda jednofaznog transformatora ....................................... 42
7.4. Pokus kratkog spoja jednofaznog transformatora ....................................... 44
7.5. Vježba 1 – Natpisna pločica .......................................................................... 46
7.6. Vježba 2 – Prenosni odnos ............................................................................ 47
7.7. Vježba 3 – Prazan hod transformatora ........................................................ 48
7.8. Vježba 4 - Pokus kratkog spoja jednofaznog transformatora ...................... 50
2
1. S T R U J N I UDAR
1.1. Čovječije tijelo u strujnom kolu
Naše tijelo, kada se nađe u strujnom kolu, predstavlja jedan otpor.

Vrijednost tog otpora zavisi od stanja vlažnosti kože, veličine kontaktne površine
i dužine strujnog toka kroz tijelo. Prema nekim autorima od značaja može biti i
raspoloženje čovjeka. U svakom slučaju vrijednost otpora je individualna stvar,
odnosno mijenja se od čovjeka do čovjeka. Visina napona u strujnom kolu
direktno utiče na vrijednost otpora.
Pri višim naponima struja probija kožu na više mjesta, pa se tako povećava
kontaktna površina, odnosno smanjuje se otpor.
Ako se želi ostvariti kontrola nad mogućim izlaganjem čovjeka djelovanju

električne struje potrebno je odrediti koji je to napon koji uzrokuje protjecanje
dopuštene granične struje. Iz tog razloga potrebno je poznavati impedansu
ljudskog tijela (u praksi se redovno zanemaruje reaktansa , odnosno promatra
samo djelatni otpor).
Otpor kojim se čovječije tijelo suprostavlja proticanju struje sastoji se u

stvari od tri redna otpora: ulaznog otpora, otpora tijela i izlaznog otpora. Ulazni i
izlazni otpori su kontaktni otpori koji zavise od veličine dodirne površine,
vlažnosti kože na tom mjestu i visine napona. Otpor tijela takođe nije stalan.
Djelatni otpor ljudskog tijela nije stalan već zavisi od niza faktora:
čistoći, vlažnosti i debljini kože

naponu koji djeluje na ljudsko tijelo i trajanju djelovanja
jačini struje
kontaktnom pritisku i površini elektrode, itd.
Kod razrade pojedinih mjera zaštite vrijednost otpora ljudskog tijela posmatra se
redovno samo u zavisnosti o naponu dodira.
3
Vrijednosti ukupne impedanse tijela odraslih osoba koje su navedene u

tablici vrijede za put struje ruka-ruka, odnosno ruka-noga pri kontaktnoj površini
između 50 i 100 cm2 i pri suhoj koži.
Poznavajući djelovanje struja različitih jačina na ljudski organizam i

prosječnu impedansu ljudskog tijela moguće je zaključiti o naponima opasnim za
život čovjeka.
Za normalne uslove okoliša i upotrebe trajno dopušteni naponi dodira su

manji od 50 V za izmjeničnu struju, a naponi manji od 120 V za istosmjernu
struju.
Za teže uslove rada i okoliša (trajni dodir čovjeka s potencijalom zemlje i

znatne promjene impedanse tijela čovjeka u ovisnosti o vlažnosti kože) granični
napon dodira iznosi 25 V za izmjeničnu struju, a 60 V za istosmjernu struju.
Od ukupnog broja nesreća od elektrokucije koje završavaju smrću:
– 80-85 % su muškarci
– 15-20% su žene
–
Najveća zastupljenost smrtnih slučajeva je kod ljudi od 25 do 34 godine starosti.
Od svih nesreća uzrokovanih električnom strujom 5% su smrtne.

85% ih izazove napon do 1kV, a 15% napon iznad 1 kV.
Moguće je zaključiti da su nesreće na VN rjeđe, ali i oko 4 puta opasnije.
1.2. Biološko djelovanje električne struje
Elektrokucija – svjesno ili nesvjesno izlaganje čovjeka djelovanju električne

struje.
4
Pri razmatranju djelovanja električne struje na ljudski organizam razlikujemo

slijedeće struje:
Otpuštajuća struja – najveća struja pri kojoj se čovjek može snagom svojih
mišića odvojiti od dijelova pod naponom.
Fibrilacijska struja – jačina struje koja izaziva smrtnost (njezina je vrijednost

relativna za svakog čovjeka)
Nefibrilacijska struja – jačina struje koja ne izaziva smrtnost (može se

smatrati neopasnom za čovjeka).
Vrlo veliki uticaj na posljedice koje će nastati djelovanjem električne struje

ima trajanje njenog proticanja.
Proticanje el.struje kroz naše tijelo izaziva reakciju mišičnog živčanog

sistema. Prag osjećaja nalazi se između 1mA i 3mA. Struje veće od 10 mA
izazivaju grčenje mišića koje je pri proticanju 25mA već tako veliko da ne
možemo odvojiti ruku ako smo šakom uhvatili provodnik pod naponom. U toku
nekoliko minuta može nastupiti smrt, iako se smatra da su tek struje od 50 mA
smrtonosne.
Proticanje struje određene jačine u blizini srca izaziva treperenje srčanih

pretkomora. Broj otkucaja se toliko povećava da takav napor srce ne može
izdržati i prestaje da radi. To se dešava ako je jačina struje 100 mA i ako protiče
bar 3 sekunde.
Jače struje su smrtonosne i u kraćem vremenskom intervalu npr.1A već u

toku 0,4 sekunde. Proticanje takvih struja određene jačine trenutno izaziva grč
srca koji traje do deset minuta i čovjek umire.
Struje jače od 4-5 A, ako teku kraće od deset sekundi, izazivaju trenutnu
obamrlost srca, ali ne i smrt. Poslije odvajanja od strujnog kola srce jedno vrijeme
nepravilno otkucava, ali čovjek ipak ostane živ. Međutim usljed Džulove toplote
javljaju se opekotine. Pri dužem proticanju jake struje tijelo se ugljeniše i izgubi
težinu. Pa ipak postoji određena količina toplote koja se u određenom roku mora
razviti da bi udar bio smrtonosan.
Znatan uticaj ima i frekvencija električne struje. Od frekvencija koje se

primjenjuju najopasnija je ona koju svakodnevno koristimo (50 Hz).
Jednosmjerna struja istog napona manje je opasna, a struje visoke frekvencije
(500 000 Hz) u određenom režimu rada čak se primjenjuju u dijatermiji za
liječenje.
Međutim i visokofrekventne struje ovdje mogu izazvati opekotine.
5
1.3. Prva pomoć
Unesrećenog od strujnog udara treba hitno odvojiti od strujnog kola. Radi

lične sigurnosti treba postupiti na sljedeći način:
1. uvidjeti da li je udar izveden strujom niskog ili visokog napona

2. ako je u pitanju niski napon, tada:
- isklopiti vod
- dugom suhom drvenom letvom odvojiti vod od unesrećenog ili
- izolirati se od tla (daskama, suhim gumenim ili plastičnim
prostirkama, gumenim čizmama),
- omotati ruke suhom tkaninom i povući unesrećenog za odjeću da bi se
odvojio od strujnog voda. Ako se nalazi iznad poda ili iznad tla, osigurati
ga od padanja
3. ako je u pitanju udar struje visokog napona,tada:
 ne odvajati unesrećenog dok se ne isklopi visokonaponski vod ili taj dio
postrojenja, pa zato treba;
 obavjestiti elektrodistributivno preduzeće da isklopi vod i
 pozvati ljekara
Snalažljivost i brzina su glavni uslovi za uspješno pružanje prve pomoći.

U očekivanju pozvanog ljekara unesrećenom treba otkopčati odjeću, raskomotiti
ga i na licu mjesta primijeniti vještačko disanje. Najbolje je primijeniti metoda
usta na usta. Unesrećenog položiti na leđa. Pod lopatice mu podmetnuti jastuk
napravljen od odjeće. Prići mu sa lijeve strane, kleknuti, desnom rukom
obuhvatit njegov potiljak, a lijevom pritisnuti čelo da se glava zabaci unazad.
Time je put do disajnih organa slobodan. Drugi spasilac spustiti se na

uzglavlje unesrećenog i maramicom mu obriše usta.
Prvu pomoć može vršiti i jedan spasilac. Tada se kombinuje uduvavanje i
masaža srca. Nakon dva-tri duboka uduvavanja, slijedi masiranje srca 15-20
sekundi.
6
Vještačko disanje se primjenjuje sve dok unesrećeni ne počne disati. To

katkad traje satima pa se spasioci moraju smjenjivati, ali smjena ne smije da ruši
kontinuitet, odnoso ritam disanja.
2. ZAŠTITNE MJERE PROTIV STRUJNOG UDARA
Vidjeli smo da su struje od 50 mA naviše opasne ako prolaze u blizini srca.

Takva struja javlja se kad dvjema rukama dodirnemo dva različita provodnika
pod naponom. Ako su to fazni provodnik i nulti provodnik otpor tijela imaće
vrijednost od 1300 Ω, odnosno, između kontaktnih tačaka jedne i druge ruke
vladaće napon dodira Ud=0,050A·1300Ω=65V.
Naši propisi usvojili su taj napon kao dozvoljeni napon dodira. Međutim,
vrijeme trajanja dodira je prema biološkom djelovanju električne struje značajan
činilac pa se i ono obuhvata propisima. Na kraju ne treba izgubiti iz vida da
napon sam po sebi nije opasan za čovjeka. Prema tome pojam dodirnog napona
javlja se kao posredna veličina u razmatranju efekta strujnog udara.
Izrada električnog prijemnika i izvođenje električne instalacije u skladu sa

propisima treba normalno da obezbjede punu sigurnost u radu i manipulisanju.
Međutim i najbolje izvedene instalacije ili uređen prijemnik mogu se nepažnjom
ili nakon duge upotrebe oštetiti. Tada dolazi do proboja izolacije pa se pod
naponom nađu i oni dijelovi koji se izloženi dodiru ruke (npr. kućište
prijemnika). Svaki dodir takvog prijemnika može da bude smrtonosan. Moramo
se u tom smislu posebno osigurati. U praksi se primjenjuju razne zaštitne mjere.
2.1. Tipovi mreža niskog napona:
 Tehničke zaštitne mjere od direktnog i indirektnog dodira u uzajamnoj su vezi

s vrstama razdjelnih mreža niskog napona.
7
 Prema IEC standardu, vrste razdjelnih sistema niskog napona određuju se

brojem i tipom aktivnih vodiča te vrstom sistema uzemljenja.
Uslijed kvara na izolaciji vodiča, kućišta trošila i opreme te ostale metalne

mase, koje u redovnom pogonu nisu pod naponom, mogu doći pod napon i
predstavljati opasnost za ljude koji dodiruju ovu opremu.
– Ug je napon greške (kvara) koji predstavlja potencijal kućišta trošila

prema zemlji.
– Napon koji se pojavljuje između istodobno dostupnih dijelova za vrijeme
kvara zove se napon dodira, Ud (dodirni napon).
Napon dodira može poprimiti najviše vrijednost faznog napona ako je kvar
zanemarive impedanse nastao na priključnoj stezaljci jednog trošila, a drugi
istodobno dostupni pristupačni vodljivi dio ima direktan spoj sa zemljom.
Takav najviši napon dodira koji se može pojaviti u električnoj instalaciji

prilikom kvara sa zanemarivom impedansom zovemo očekivani napon dodira.
2.2. Vrste zaštita od indirektnog dodira:
Prema načinu djelovanja možemo ih podijeliti u tri grupe:
Istodobna zaštita od direktnog i indirektnog dodira
sigurnosni mali napon (SELV)

uzemljeni sigurnosni mali napon (PELV)
mali radni napon (FELV)
8
Bez uređaja za prekidanje struje greške (kvara)
zaštita primjenom uređaja klase II ili odgovarajućom

izolacijom
nevodljiva okolina
električno odvajanje (galvansko odvajanje)
izjednačavanje potencijala bez vodljive veze sa zemljom
s uređajima za automatsko isklapanje napajanja:
TS sistemi
isklapanje s uređajima nadstrujne zaštite

isklapanje sa zaštitnim uređajima diferencijalne struje
TT sistemi
isklapanje s nadstrujnom zaštitom

IT sistemi
kontrolnik izolacije
isklapanje s uporabom uređaja nadstrujne zaštite
Osim navedenih mjera zaštite od previsokog napona dodira, danas kao

dopunska zaštita obavezno primjenjuje izjednačavanje potencijala za cijeli objekt
ili dijelu nekog objekta.
Izbor i primjena neke od navedenih zaštitnih mjera ovisi o uvjetima koji

vladaju u štićenom objektu, traženom stupnju sigurnosti i troškovima izvedbe.
2.3. Izjednačavanje potencijala
U tehničkim normativima za izvedbu električnih instalacija izjednačavanje

potencijala se ne navodi kao jedna od osnovnih zaštitnih mjera od previsokog
napona dodira, jer se smatra da sama za sebe nije uvijek dovoljna.
Ipak, ona pruža sve elemente dobre i učinkovite zaštite u sklopu s

uređajima za brzo isključenje struje greške ili s dobrim uzemljivačem.
– Izjednačavanjem potencijala postiže se međusobnim galvanskim spajanjem

svih metalnih dijelova različitih instalacija sa zaštitnim vodičem
električnih instalacija u nekom prostoru.
– U slučaju pojave napona greške na kućištima električnih trošila, taj isti
napon pojaviti će se i na svim međusobno povezanim metalnim dijelovima
drugih instalacija te neće postojati razlika napona između vodljivih
dijelova instalacija.
9
2.4. Zaštita malim naponom
U lošim uvjetima upotrebe i okoline, gdje je stupanj opasnosti velik (npr.

radovi s prenosivim električnim alatom na metalnim konstrukcijama, radovi u
kotlovnicama, mokrim prostorijama) najdjelotvornija mjera zaštite je snižavanje
nazivnih napona uređaja na vrijednosti ispod granice opasnih napona.
Na taj način postiže se istodobno zaštita od direktnog i indirektnog dodira.
Visina nazivnog napona ograničena je na najviše 50V efektivno kod

izmjeničnih struja, odnosno 120V kod istosmjerne struje.
Kao standardni nazivni naponi najčešće se primjenjuju: 6 V, 12 V, 24 V i

42 V.
S obzirom na stupanj sigurnosti koju pružaju, a i na način izvedbe posebno

male napone dijele se na:
sigurnosni mali napon (SELV*)

uzemljeni zaštitni mali napon (PELV*)
mali radni napon (FELV*)
10
2.4.1. Zaštita malim (sniženim) naponom:
Koriste se uglavnom za ručne svjetiljke, električni alat, upravljačke i

signalne krugove, u poljodjelstvu, te za dječije igračke.
Primjena im je dosta ograničena jer se mogu priključiti samo uređaji malih

snaga i na male udaljenosti.
2.4.2. Sigurnosni mali napon (SELV –Safety extra low voltage)
nazivni napon obično ne prelazi 25 V

nužan je sigurnosni izvor napajanja tako da se u slučaju kvara ne mogu
pojaviti viši naponi u krugu sigurnosnog malog napona od nazivnog
napona (sigurnosni transformatori s odvojenim namotima, motor-
generatori s odvojenim namotima, baterije, akumulatori i sl.)
vodiči i kućište malog sigurnosnog napona ne smiju biti nigdje uzemljeni
vodiči sigurnosnog napona moraju biti odvojeno položeni od ostalih vodiča
viših napona
Slika. Ručna prenosna svjetiljka za osvjetljenje autokanala u garažama
2.4.3. Uzemljeni zaštitni mali (sniženi) napon (PELV – Protective

extra low voltage)
ponekad nije moguće izbjeći spoj kućišta trošila, priključenog na mali napon,
sa zemljom (npr. ako iz konstrukcijskih i funkcionalnih razloga vodiči malog
napona moraju biti uzemljeni)
kod uzemljenog zaštitnog malog napona zahtjevi u pogledu izvora napajanja i
izvedbe strujnih krugova te priključnog pribora su istovjetni onim kod
zaštitne mjere sigurnosnog malog napona (SELV)
no kućišta trošila ili vodiča smiju biti uzemljena
11
Kod malog radnog napona zbog izvedbe izvora napajanja i izvedbe strujnih
krugova nije isključena mogućnost prenesenih napona dodira primarne mreže pa
se mora izvesti zaštita od indirektnog dodira:
Ako je primarni strujni krug štićen od indirektnog dodira nekom od

zaštitnih mjera s automatskim isključivanjem napajanja svi izloženi vodljivi
dijelovi (mase) opreme spajaju se sa zaštitnim vodičem primarnog strujnog
kruga.
Kada se mali radni napona dobiva iz izvora koji se napaja iz NN mreže

štićene električkim odvajanjem, svi izloženi vodljivi dijelovi (mase) opreme
spajaju se s neuzemljenim vodičem za izjednačavanje potencijala primarnog
strujnog kruga.
2.5. Zaštita električnim odvajanjem
Strujni krug trošila se, pomoću transformatora za odvajanje ili motor-

generatora (s namotima odgovarajuće izolacije) galvanski odvoji od ostale
električne mreže (sekundarni krug se ne smije uzemljiti). Zaštitno djelovanje
temelji se na činjenici da će struja greške i kod potpunog spoja jedne faze sa
zemljom biti vrlo mala jer se strujni krug zatvara smo preko otpora izolacije i
kapacitivnog otpora relativno kratkog drugog vodiča.
Budući da struja greške raste s dužinom priključenih vodova, preporučuje se
da umnožak nazivnog napona u voltima i dužine strujnog kruga u metrima ne
prijeđe vrijednost od 100 Vm, pod uvjetom da duljina vodova strujnog kruga
nije veća od 500m.
Nazivni napon električki odvojenih strujnih krugova ne smije biti veći od
500V.
Za razliku od starih tehničkih normativa nova norma dopušta mogućnost da
se iz jednog izvora za električko odvajanje napaja više trošila, uz neke dodatne
uvjete.
12
2.6. Zaštita automatskim isključivanjem napajanja
Da bi ova zaštita ispunila svoju zadaću, svaki kvar na izolaciji opreme

mora prouzročiti dovoljno jaku struju kvara koja će izazvati prekidanje napajanja
u vremenu koje je nužno za sigurnost ljudi.
Ova vrsta zaštite temelji se na dva elementa:
postojanje zatvorenog strujnog kruga, tzv. kruga petlje koji omogućava

protjecanje struje greške (kvara) (oblik kruga petlje ovisi o sistemu uzemljenja
TT, TN i IT mreže)
prekidanje struje greške (kvara) primjenom prikladnih zaštitnih uređaja u
tako kratkim vremenima da ne dođe do ozljeđivanja osobe koja je bila izložena
naponu dodira
2.7. TT sistemi:
u TT sustavu uzemljuje se neutralna točka sustava (zvijezdište

transformatora, generatora)
sve mase trošila (izložene vodljive dijelove) opreme i uređaja, koji mogu doći
pod napon u slučaju kvara, galvanski se povezuju s zaštitnim vodičem i
uzemljuju preko posebnog uzemljivača (u nekom objektu može se koristiti
jedan uzemljivač za sva trošila)
13
u slučaju proboja izolacije na opremi, odnosno kvara zanemarive impedancije,

struja kvara će proteći kroz zatvoreni strujni krug kako je prikazano na slici
karakteristike nadstrujnih zaštitnih uređaja i ukupni otpor uzemljivača
moraju se odabrati tako da u slučaju kvara zanemarivog otpora nastupi
automatsko isključivanje napajanja u vremenu ne duljem od 0.2s (strujni
krugovi s priključnicama, prenosnim trošilima ili trošilima koja se za vrijeme
rada drže u ruci) odnosno 5 sekundi (u svim ostalim strujnim krugovima) i
zbog toga mora biti ispunjen uvjet:
RA I a  U L
gdje je :
UL dopušteni napon dodira (50V ili 25V)

RA ukupni otpor uzemljivača i otpor zaštitnog vodiča od uzemljivača od
štićenog trošila
Ia struja kvara koja osigurava isklapanje nadstrujnog zaštitnog uređaja
14
Zaštitno uzemljenje sa zajedničkim uzemljivačem
ako se jedna transformatorska stanica nalazi u užem krugu potrošača, npr.

jedna industrijska transformatorska stanica, onda je moguće uzemljenje svih
potrošača provesti sa zajedničkim uzemljenjem
obično je taj uzemljivač manje ili više rasprostranjen, a često se sastoji od
nekoliko uzemljivača međusobno povezanih ili se pak radi o mreži uzemljivača
zaštitno i pogonsko uzemljenje su međusobno dobro spojeni vodičem (jednim
ili više njih) dovoljnog presjeka
Otpor rasprostiranja ovakvog skupnog uzemljivača ne smije biti veći od 2 .
2.8. Nulovanje i zaštitno uzemljenje u istoj električnoj mreži
Zaštitno uzemljenje u nulovanoj mreži:
Ukoliko se u mreži nalaze trošila štićena pojedinačnim zaštitnim

uzemljenjem, prijeti opasnost od pojave napona na nultom vodiču i na kućištima
svih nulovanih trošila uslijed proboja izolacije vodiča na trošilu s pojedinačnim
uzemljivačem.
iz istih razloga iz kojih nije dozvoljeno da se u nulovanoj mreži neko trošilo

zaštitno uzemlji pojedinačnim uzemljivačem, nije dozvoljeno niti obrnuto da se
u mreži s zaštitnim uzemljenjem pojedinačnim uzemljivačem jedno trošilo
nuluje
ako se radi o mreži s zaštitnim uzemljenjem sa zajedničkim uzemljivačem,
struja kvara ima dva paralelna puta od trošila do transformatora – jedan
preko uzemljivača i zemlje (zbog velikog otpora struja je mala) i drugi kroz
spojni vod uzemljenja koji je povezan s pogonskim uzemljenjem (ovim putem
se zatvara veći dio struje kvara jer je otpor ove petlje manji)
15
stoga je moguće u mreži s zaštitnim uzemljenjem sa zajedničkim

uzemljivačem provesti nulovanje pojedinih potrošača.
2.9. IT sistemi
osnovna je karakteristika IT sustava da u njemu ni jedan dio mreže, koji se

nalazi pod naponom, ne smije biti direktno uzemljen, odnosno cijela mreža
mora biti izolirana od zemlje
moguće je uzemljenje zvijezdišta samo preko velike impedancije, čija
vrijednost u pravilu iznosi ~(5-6)Un ()
mase trošila moraju biti uzemljene - uzemljenje može biti pojedinačno za
svako trošilo, skupno za nekoliko trošila ili zajedničko za sva trošila u mreži
U slučaju proboja izolacije nekog od faznih vodiča, prema masi trošila

poteći će struja zemljospoja male vrijednosti zato što se njezin strujni krug prema
izvoru napajanja zatvara preko kapacitivnih otpora i otpora izolacije preostalih
ispravnih faznih vodiča u mreži.
Struju zemljospoja može se pojednostavljeno izračunati prema izrazu:
I z  cU n L (A)
gdje je:
Iz struja zemljospoja
c konstanta koja ovisi o tipu vodiča i vrsti izolacije (obično približno 0.2)
Un nazivni napon (kV)
L ukupna duljina svih vodova u promatranoj mreži (km)
U IT sistemu kao zaštitni uređaji koriste se:
16
kontrolnici izolacije
nadstrujni zaštitni uređaji
zaštitni uređaji diferencijalne struje
Zbog vrlo malih napona dodira kod prve greške, IT sustavi se primjenjuju
u sredinama s teškim uvjetima rada kao što su rudnici i u prostorima ugroženim
od eksplozije
Osim toga u industrijskim mrežama u kojima nema jednofaznih trošila i

uvijek samo za jednu transformatorsku stanicu odvojeno.
2.10. Zaštitno izoliranje
Zaštitno izoliranje je zaštita od dodirnog napona koja se postavlja na

dijelove i na kućišta električnih naprava s kojima ljudi dolaze u dodir, a to je
obično izolacioni materijal. Primjeri strojeva koji imaju zaštitno izoliranje:
bušilica, brusilica, usisivač za prašinu, mlin za kavu itd., a ti strojevi ne smiju
imati posebnu stezaljku za priključak zaštitnog voda.
2.11. Nulovanje
Kao zaštitna mjera ovdje se uzima povezivanje sa nultim provodnikom

metalnih djelova instalacije i uređaja, odnosno naprava (slika). Svaki proboj
izolacije faznog provodnika izaziva struju kratkog spoja, usljed koje osigurači ili
automatski prekidači isklapaju tu fazu.
Nulovanje se smije primijeniti samo ako je dovoljno sigurno da se na

nultom vodiču niti u slučaju kratkog spoja, niti u slučaju zemljospoja neće
pojaviti napon viši od 50V, a ako se pojavi da će se održati samo najkraće vrijeme
odnosno do isključenja strujnog kruga zaštitnim uređajem nulti vodič treba
obavezno uzemljiti kod napojne transformatorske stanice i na više mjesta u
niskonaponskoj mreži.
Prema načinu djelovanja zaštitna mjera od indirektnog dodira u TN sustavu s

automatskim isključivanjem napajanja pomoću nadstrujnih zaštitnih uređaja
jednaka je nulovanju, ali su uvjeti za ispravnost zaštitne mjere različiti
prema prijašnjim tehničkim normativima za ispravno nulovanje moraju biti
ispunjeni slijedeći osnovni uvjeti:
struja kvara mora biti veća od isklopne struje zaštitnog uređaja – to je
ispunjeno ako je otpor petlje kojim prolazi struja kvara (greške) takav da je
ispunjeno:
Uf Uf
Ru  
Ik k  I0
17
U već postojećoj distributivnoj mreži struja koja se javlja zavisi od

udaljenja mjesta proboja izolacije od sekundara transformatora. Da se ne bi
pojavio opasni dodirni napon, isklapanje treba da se izvrši u najkraćem roku
nakon proboja izolacije. Taj period nije definisan, ali prema onome što je izneseno
o biološkom djelovanju struje trebalo bi ga ograničiti na 0,1 do 0,2 sekunde.
Prema karakteristici topljivog ili automatskog osigurača koju daje

proizvođač, može se odrediti kolika je struja kratkog spoja potrebna za trenutno
isklapanje.
presjek nulvodiča mora biti u određenom odnosu spram presjeka faznih

vodiča mora imati jednaki presjek kao fazni vodič ako presjek faznog
vodiča nije veći od 16 mm2 kod bakrenih izoliranih vodova i kabela,
odnosno ako presjek vodiča nije veći od 50 mm2 za nadzemne vodove
ako su presjeci faznih vodiča veći od navedenih vrijednosti onda nulvodič
može imati za dva stupnja manji presjek iz standardnog niza za presjeke
vodiča, ali nikada ne smije presjek nulvodiča biti manji od polovice
presjeka faznog vodiča
nulvodič mora sačinjavati mehanički i galvanski jednu cjelinu po cijeloj
svojoj duljini, te nigdje ne smije biti prekidan niti osiguračima niti drugim
zaštitnim uređajima
Propisi predviđaju da struja kratkog spoja bude 3,5 puta veća od nazivne
struje osigurača (k=3,5), a ako je u pitanju tromi osigurač od 63 A naviše,
zahtijevaju struju kratkog spoja 5 puta veću od nazivne struje osigurača.
2.12. Zaštitno uzemljenje
Zaštitno uzemljenje je zaštita od dodirnog napona koja se sastoji u

električnom spajanju metalnih dijelova električnih naprava s uzemljivačem
pomoću zaštitnog (dozemnog) vodiča, prikazano na slici.
Zadatak zaštitnog uzemljenja je da kad zaštićeni dijelovi dođu u dodir sa

naponom, aktivira zaštitu, npr. osigurač, i time postiže prekid strujnog kruga.
Otpor uzemljenja Rz izračunava se prema jednadžbi:
polovica napona prema zemlji
RZ = -----------------------------------------
struja iskapčanja
18
Spajanje kućišta električnih prijemnika i naprava sa zemljom da bi se

spriječilo javljanje opasnog dodirnog napona na njima u slučaju proboja izolacije
čini zaštitno uzemljenje.
Sigurnu zaštitu imamo ako je zadovolje sljedeći kriterijum:

65 65
Rz   (1)
Ik k  I0
Pri čemu faktor k ima iste vrijednosti kao pri nulovanju. Nominalna struja
osigurača (I0) mora biti k puta manja od struje kvara. Tada osigurač pregorijeva
trenutno, odnosno za 0,1 –0,2 sek. Obrazac (1) veoma je strog i zahtijeva male
vrijednosti zato propisi nekih država dozvoljavaju da otpor zaštitnog uzemljenja
bude
1/ 2 U f 110
Rz   (2)
k  I0 k  I0
Obrazac (2) predpostavlja da je Rp približan Rz odnosno da otpor zaštitnog

uzemljivača neće biti veći od otpora pogonskog uzemljivača.
19
3. UOPŠTE O TRANSFORMATORIMA
3.1. Princip rada transformatora
Transformator je statički električni uređaj u kojem se električna energija

izmjeničnog kruga koja napaja primarne namote transformatora prenosi u
izmjenični krug napajan iz sekundarnih namota transformatora s izmijenjenim
iznosima jaćine struje i napona, te nepromijenjenom frekvencijom.
Budući da snaga električne struje zavisi o umnošku UxI, podizanjem

napona moguće je prenijeti istu snagu s manjim jačinama struje. Struja manje
jačine omogućuje smanjenje presjeka vodiča (t.j. manji utrošak bakra ili
aluminija) i uzrokuje manje padove napona na dugačkim vodovima, jer je pad
napona proporcionalan jačini struje kroz vodič.
Rad transformatora zasniva se na Faradayevom zakonu elektromagnetske

indukcije prema kojem vremenska promjena magnetskog toka ulančanog
vodljivom petljom inducira u petlji napon, dok struja uzrokovana tim naponom
stvara magnetski tok koji se, u skladu s Lentzovim zakonom, opire promjeni toka
koji je inducirao napon. Jednostavnije rečeno, izmjenična struja primara koja
tokom vremena jačinu mijenja po sinusoidi, u željeznoj jezgri transformatora
proizvodi isto tako promjenjiv magnetski tok. Umetne li se u tako stvoreno
promjenjivo magnetsko polje u okolici jezgre drugi namotaj (sekundar), u njemu
će se po pravilima elektromagnetske indukcije pobuditi također sinusoidalni
izmjenični napon. Zbog pojave samoindukcije, posljedično induciranoj struji
sekundara, opirat će se induktivni otpor namotaja.
Kod idealnog transformatora su odnosi napona u namotima primara i

sekundara proporcionalni, a odnosi jakosti struja obrnuto proporcionalni omjeru
broja navoja. Ako na primjer sekundarni namotaj ima deset puta više navoja od
primarnog namota, napon sekundara bit će deset puta viši, a jačina struje deset
puta manja nego u primaru.
Matematički se ovaj odnos može iskazati izrazom:
Us / Up = Zs / Zp iz čega slijedi:
Us = Up x Zs / Zp
U svim izrazma, indeks p odnosi se na primar, a s na sekundar.
Transformator može imati i više sekundarnih namota, koji mogu biti

galvanski odvojeni a mogu biti realizirani i tako da jedan sekundarni namot ima
više izvoda. Zbroj svih snaga na sekundarnoj strani u idealnom transformatoru
20
jednak je električnoj snazi koju transformator troši iz izvora električne energije

(npr. iz gradske mreže).
Iz jednakosti snaga primara i sekundara Ps = Pp ili Us x Is = Up x Ip slijedi:
Is = Ip x Up / Us
Međutim stvarne izvedbe transformatora karakteriziraju gubici, koje čini

energija potrebna za magnetiziranje feromagnetske (ili druge) jezgre, gubici zbog
vrtložnih struja, gubici u bakru (omski gubici u vodičima od kojih su namotani
namoti), itd. Zbog tih gubitaka je korisna snaga sekundara ponekad i desetak
posto manja od utrošene snage primara.
Gubici uslijed vrtložnih struja u željeznoj jezgri smanjuju se pakiranjem

jezgre iz međusobno (lakom ili papirom) izoliranih transformatorskih limova
posebnog sastava (s dodatkom silicija) od feromagnetskog materijala koji imaju
dobru magnetsku vodljivost i osiguravaju dobru magnetsku spregu između
namota.
Transformatori za vrlo visoke frekvencije gdje bi gubitci snage u jezgri bili

veći od gubitaka u namotima uzrokovanih slabom spregom imaju jezgre od
posebnih keramičkih materijala (feriti) ili sinterirane željezne prašine u
izolirajućoj masi.
Kod malih transformatora, namoti se motaju žicom koja je izolirana lakom

(tzv. "lak-žica"), dok se kod velikih transformatora koriste i druge vrste izolacija.
3.2. Materijali za izradu malih transformatora
3.2.1. Materijali za magnetsku jezgru
Za izradu magnetnih jezgri malih transformatora upotrebljavaju se

sljedeće tri vrste feromagnetnih materijala:
- Silicij željezni lim
- Nikl željezni lim
- Prašne kovinske i nekovinske (feritne) jezgre
Svaka od navedenih ima svoje područje primjene. Silicij-željezni lim

upotrebljava se u području industrijske frekvencije (50 Hz). Niklom legirani
željezni lim upotrebljava se u području zvučnih frekvencija. Dok se prašne jezgre
upotrebljavaju prvenstveno u području visokih frekvencija.
21
3.2.2. Vruće valjani silicijželjezni lim
Ovisno od kvaliteta i vrste lima, silicij željezni lim sadrzi od 0.5 – 4 %

silicija. Silicij se dodaje željezu da bi se povećao omski otpor i smanjili gubitci.
Postotak silicja zavisi od osobina koje se traže od lima. S povećanjem postotka
silicija smanjuju se gubitci, ujedno se smanjuje indukcija kod zasićenja, povećava
krhkost i pogoršava rezivost.
Lim sa većim dodatkom silicija upotrebljava se kada je potreban lim sa

malim gubicima (za transformatore) dok se lim sa malim postotkom silicija
koristi za rotirajuće strojeve koji se može znatno lakše rezati i isjecati, zbog čega
je istrošnja alata manja.
Postoje dvije vrste oznaka silicijželjeznog lima MT i MD.

Lim sa oznakom MT – naziva se transformatorski lim jer je prvenstveno
namjenjen za izradu transformatora dok lim sa oznakom MD nazivamo dinamo
lim i koristi se uglavnom za rotirajuce električne strojeve.
Drugi dio oznake označava maksimalno dozvoljene gubitke (stostruka vrijednost)
pri indukciji 1T.
3.2.3. Hladno valjani silicijželjezni lim
Zbog nedostataka pri izvedbi vruće valjanog silicijželjeznog lima prišlo se

ka izradi takozvanog hladno valjanog lima. Ovaj lim je skuplji od vruće valjanog,
a odlikuje se manjim gubitcima, većom gustoćom magnetnog toka, većom
relativnom permabilnošću, i kod ovog lima je karakteristično da magnetne
osobine zavise od smijera valjanja lima.
Razlikujemo 3 vrste ovog lima:
1. hladno valjani lim sa jednosmjernom teksturom

2. hladno valjani lim sa kubičnom teksturom
3. hladno valjani lim bez teksture
Hladno valjani lim sa jednosmjernom teksturom naziva se orijentisani

magnetni lim i odlikuje se time što u smijeru valjanja ima znatno bolje magnetne
osobine nego u drugim smijerovima.Prednost ovog lima može se iskoristiti jedino
ako je transformator konstruisan tako da je magnetni tok na cijelom putu u
magnetnoj jezgri usmjeren u smijeru valjanja.
Hladno valjani lim sa kubičnom teksturom ima 2 orijentisana smijera,

jedan u smijeru valjanja, i drugi okomito na njega. Kod ovog lima gustoća
magnetnog toka je još veća, ali mana je što se kubična tekstura može postići
samo kod tanjih traka (debljine do 0,2 mm)
22
Zbog cijene ovog lima, on se upotrebljava samo kod transformatora viših

frekvencija (400 Hz).
Hladno valjani lim bez teksture se naziva i malousmjereni hladno valjani

silicijželjezni lim. Ovaj lim se najčešće upotrebljava kod transformatora i kod
rotirajućih strojeva (obrtnih mašina).
3.3. Gubitci u magnetnoj jezgri
Gubici u magnetnoj jezgri se pojavljuju pri magnetiziranju željeza.

Prema njihovom nastanku razlikujemo:
- gubitke zbog histereze
- gubitke zbog vrtložnih struja
Histerezne gubitke određujemo po formuli:
W 2
PFeh  kh  f  Bm
kg
Gubitke zbog vrtložnih struja dobivamo kao:
W
PFev  k v  f 2  Bm
2
kg
Gubitke zbog vrtložnih struja mogu se smanjiti na 2 načina:
a) time da se željezu doda veći postotak silicija

b) time da se jezgra izradi iz paketa međusobno izoliranih limova.
3.4. Izoliranje limova
Iako je silicijželjezni lim pokriven djelimično oksidom i tako donekle

izoliran, ipak je u većini slučajeva potrebna posebna izolacija.
Postoje 4 vrste izoliranja:
a) Lijepljenje papirom
b) Lakiranje
c) Oksidiranje
d) Fosfatiranje
a) Izoliranje papirom
Izoliranje lima tankim svilenim papirom debljine od 0,02 do 0,04 mm

najstariji je način izoliranja.
U tu svrhu se lim najprije čisti od prašine i masti masnih mrlja, a potom se
pomoću stroja za lijepljenje nalijepi papir selakovim ljepilom a često i vodenim
staklom.
23
b) Lakiranje
Za lakiranje upotrebljavaju se izolacioni lakovi na bazi umjetnih smola i

uljni lakovi.
Kod manjih količina lak se nanosi štrcanjem a za izoliranje većih mašina,
lak se nanosi na lim izmađu gumenih valjaka.
Taj način je bolji od štrcanja. Lakiranje je jeftinije od izoliranja papirom.

Jezgra se brže hladi jer bolje provodi toplotu.
c) Fosfatiranje
To je novi postupak izoliranja. Tanak fosfatni sloj odlično izolira tako da je

u pogledu savijanja vrlo otporan. Postoji više postupaka izoliranja, a za izolaciju
magnetnog lima pogodni su oni postupci koji omogućuju izradu izolacionog sloja
(na temperaturi od 900 stepeni) tako da se lim poslije može žariti.
d) Oksidiranje
Lim se oksidira tako da se iznad lima vodi vodena para koja se zagrijava do
500 stepeni, tako da će se na površini lima naći oksidni sloj koji čvrsto prijanja
limu, dovoljno tanak da osigurava povoljan faktor punjenja.
Zbog otpornosti kod viših temperatura treba lim žariti da se vrate

prvobitne magnetne osobine. Budući da je oksidiranje najjeftiniji način izoliranja,
na njega se često odlučujemo.
3.5. Faktor punjenja jezgre
Zbog izolacije između pojedinih listova jezgre, a djelimično zbog hrapavosti

površine lima i eventualnog srha na rubovima, ako je on sa lima slabo skinut
paket se nemože u potpunosti stisnuti. Zbog toga je čisti presjek jezgre manji od
geometriskog koji se izračuna iz širine stuba i visine paketa. Zato je faktor
punjenja jezgre:
čisti  presjek A
k Fe   Fe
geometrijski  presjek Ai
TABELA 1. (Faktor punjenja željezne jezgre)
VRSTE IZOLACIJE LIMA
DEBLJINA PAPIR LAKIRANJE FOSFATIRANJE

LIMA JEDNOSTRANO DVOSTRANO OXIDIRANJE
0.35 0.86 0.91 0.88 0.92
0.5 0.89 0.92 0.90 0.93
24
3.6. Materijali za namote
Za izradu namota koristi se bakarna žica koja mora biti izrađena od

vučenog elektrolitičkog bakra čistoće najmanje 99.9 %, Specifična vodljivost
Sm m
bakra iznosi G  58  106 (58 )
mm 2
mm 2
Za namote malih transformatora upotrebljava se prvenstveno bakarna žice

kružnog presjeka dok žica pravouganog presjeka upotrebljiva se u slučaju velikih
presjeka kako bi na taj način mogao upotrebiti bolje prostor u prozoru
transformatorske jezgre. Žica kružnog presjeka upotrebljava se sa promjerima od
0.05 mm pa nagore.
3.7. Izolacije
Izolacija je potrebna za izradu okvira, kao izolacija između pojedinih

namota, između pojedinih istih namota i kao izolacija namotaja od jezgre.
Prešpan ili tlačna ljepenka
Prešpan ili tlačna ljepenka je izolacija koja se u elektrotehnici mnogo

upotrebljava. Prešpan se izrađuje od tankih u više slojeva složenih celuloznih
vlakana koja su presana pod velikim pritiskom. Općenito razlikujemo tri vrste
prešpana:
 prešpan u pločama,
 plemeniti prešpan i
 prešpan u balama.
Prešpan u pločama se izrađuje u debljini od 0.15 – 5 mm, te je obično

narandžaste boje, dok se plemeniti prešpan dobija u debljinam iznad 1 mm, te je
obično sive ili sivo-crne boje.
Prešpan u balama se izrađuje u debljinama od 0.1 – 1 mm, te se dobavlja u
velikim dužinama smotan u bale, boje je narandžaste ili sive.Od električnih
osobina prešpana kao i drugih sličnih izolacija najkarakterističniji je unutrašnji
otpor i probojni napon.
Uljni papir
Uljni papir ili lakirani papir je u uljnam laku impregrirani natron

celulozni papir koji se u malim transformatorima koristi prvenstveno za izolaciju
između pojedinih slojeva namota.
25
Uljana svila
Uljana svila je u uljnom protiv protiv vlage otpornom laku impregrirana

svilena tkanina koja se kod malih transformatora upotrebljava prvenstveno kao
izolacija između pojedinih namotaja. Debljine je od 0.005 – 0.15 mm sa ravnim ili
diagonalnim tokom vlakana.Savitljiva je i može se upotrijebiti kod temperature
do 120˚ C.
Uljno platno
Uljno platno ili lakirano platno je u uljnom protiv vlage postojanom laku
impregrirano finotkano platno. Debljine je od 0.1 – 0.6 mm sa ravnim ili
diagonalnim tokom vlakana.Manje je savitljivo od uljne svile, a po ostalim
osobinama se ne razlikuju.
Izolacijone cjevke
Izolacione cjevke se upotrebljavaju kao dodatna izolacija žice na početku i

na kraju namota odnosno na odvojcima. Poznate su tekstilne izolacione cjevke i
cjevke od plastične izolacije. Tekstilne cjevke se izrađuju tako da se svilene ili
pamučne cjevke impregriraju posebnim postupkom u uljnom laku koji poslije
sušenja mora biti dovoljno savitljiv da se cijev nebi lomila. Izrađuju se u
različitim bojama.
26
4. IZRADA TRANSFORMATORA
Sama izrada transformatora sastoji se od pravljenja tijela transformatora

(tuljka), namotavanja primarnog i sekundarnog namotaja međusobno izolovanih
tefleksom ili nekim drugim izolacionim materijalom, formiranje željezne jezgre
od EI SiFe lima, postavljanje nožica i nosača redne stezaljke. Nakon pravljenja
transformator se podvrgavaju ispitnom protokolu kojem ćemo se poslije posvetiti.
4.1. Izrada tijela transformatora
27
1
4 3
3
4
2
4
3 2
2
4 3
28
4.2. Formiranje željezne jezgre
5. PRORAČUN PARAMETARA MALIH TRANSFORMATORA

NA OSNOVU RADNOG NALOGA
Prilikom projektovanja transformatora treba imati u vidu da bude

izabrana ekonomska gustoća magnetskog toka u željeznoj jezgri, da namot bude
toplinski ispravno opterećen, da prozor bude ekonomično iskorišten.
5.1. Indukovanje napona u transformatoru
Osnovna jednačina za induk. napona u transformatoru je: U i  4,44  f   maks  N

gdje je:
Ui – efektivna vrijednost induciranog napona (V)
f – frekvencija
Φmaks – maksimalna vrijednost fluksa
N – broj zavoja
Izraz može preći u oblik: U i  4,44  f  AFe  B  N odnosno
29
Ui
N
4,44  f  AFe  B
Gdje je mjesto toka Φ umnožak čistog presjeka jezgre AFe (m2), i indukcije B(T).
Ovaj izraz se često pojavljuje i u obliku:
N 1
N 1V  
U i 4,44  f  AFe  B
Koji određuje broj zavoja potreban za induciranje napona 1V. Ako

pretpostavimo da je f = 50 Hz, i gustoću magnetnog toka u T, te presjek jezgre
izrazimo u cm2, dobijemo poznatu jednostavnu formulu:
45
N1 
AFe  B
5.2. Određivanje snage
Snagu transformatora određujemo na osnovu trošila koja su na njega

priključena. Ako je priključeno samo jedno trošilo snaga je:
P2  U 2  I 2
P2 – prividna sekundarna snaga
U2 – sekundarni napon
I2 - sekundarna struja
Ako transformator ima više sekundarnih namota (npr. 3), tada odredimo
snagu svakog trošila i potom zbrojimo snage svih trošila.
P2  P2 I  P2 II  P2 III
Međutim snaga na sekundaru još nije snaga za koju moramo izračunati

transformator, jer i transformator predstavlja neko opterećenje. Zato uzimamo u
obzir korisnost koju pretpostavljamo.
Kao korisnost malih transformatora najčešće se uzima vrijednost 0,9. Kod

malih transformatora korisnost je često i znatno manja.
30
Snaga P: Korisnost η:
3........10 VA 0,6.........0,7
10......25 VA 0,7.........0,8
25......50 VA 0,8.........0,85
50......100 VA 0,85.......0,9
100......1000 VA iznad 0,9
Zato primarnu snagu P1 za koju moramo izračunati transformator i

P
dimenzionisati jezgru, dobijamo: P1  2 .

5.3. Izbor magnetskog lima
Kod transformatora snage nekoliko desetina ili stotina wati preovladaju

gubici u bakru, koji su nekoliko puta veći od gubitaka u željezu. Mali
transformatori rade praktično uvijek opterećeni, zbog čega su dozvoljeni relativno
veći gubici u praznom hodu nego za velike mrežne transformatore.
Zato se za male transformatore bira lim sa većim gubicima, tj. lim 0,5 mm
s gubicima 2,4W/kg, jer to ne prouzrokuje bitno povećanje ukupnih gubitaka
transformatora, a omogućava znatnu uštedu pri izvedbi. Takav lim je jeftiniji
zbog manjeg postotka Si može se lakše isjecati te je istrošnja alata manja, a na
kraju je slaganje listova jezgre u okvir brže, jer za istu debljinu paketa trebamo
umetnuti manje listova. Zato ćemo odabrati lim MD 240.
5.4. Određivanje presjeka željezne jezgre
Presjek jezgre dobija se na osnovu aproksimativne formule:
AFe  P1 cm2 – čisti presjek
Iz čistog presjeka željezne jezgre koji smo na taj način odredili odredimo
geometrijski presjek, uzimamajući u obzir faktor punjenja jezgre za pojedine
AFe
vrste izolacije:
Ai 
k Fe
Debljina lima Vrsta izolacije lima
(mm) Papir Lakiranje Fosfatiranje i
jednostrano obostrano oksidiranje
0,35 0,86 0,91 0,88 0,92
0,5 0,89 0,92 0,90 0,93
Tabela 1 – faktor punjenja željezne jezgre
31
5.5. Masa magnetne jezgre
Za jezgro oblika EI masa magnetne jezgre se dobiva pomoću formule:
mFe  d  e  h    k Fe
d  e  f - volumen; γ – gustoća kFe – faktor punjenja
Veličina Mjere u mm
lista a b C D e f G i j lFe
I 6 12 18 36 24 30 72
II 8 16 24 48 32 40 96
III 10 20 30 60 40 35 50 50 3,6 120
IV 12 24 36 72 48 42 60 60 3,6 144
V 14 28 42 84 56 49 70 70 4,8 168
VI 16 32 48 96 64 56 80 80 4,8 192
VII 18 36 54 108 72 63 90 90 5,8 216
VIII 20 40 60 120 80 70 100 100 5,8 240
IX 25 50 75 150 100 87,5 125 125 7,0 300
X 32 64 96 192 128 112 160 160 7,0 384
Tabela 2
32
5.6. Određivanje broja zavoja
Za određivanje broja zavoja potrebnog za induciranje 1V polazimo od

formule:
45
N 1V  ; AFe (cm2) ; B (T)
AFe  B
Vrijednost magnetne indukcije zavisi od vrste lima, uzimaćemo da se radi o
vruće valjanom limu indukcije B = 1,2 T.
Nakon određivanja broja zavoja za induciranje 1V, primarni broj zavoja N 1

odredimo tako da ga pomnožimo s primarnim naponom.
N1  U 1  N1V ;
Na isti način se određuje i broj zavoja sekundara kod neopterećenog

transformatora. Međutim pri opterećenju treba uzeti u obzir omski i induktivni
pad napona u primaru i sekundaru, zbog čega broj zavoja treba povećati za faktor
kN te dobivamo:
N 2  k N  U 2  N1V
5.7. Proračun debljine žice
Za određivanje debljine žice moramo poznavati struju u tim namotima.

Primarnu struju određujemo kao:
P
I1  1 ;
U1
A
Pri tome pretpostavimo cos φ = 1; gustoća sruje se uzima da je J = 2,55 .
mm 2
I
Debljina žice primara se određuje na osnovu obrasca: d cu1  1,13  1 (mm)
J
Debljina žice sekundara se dobiva na osnovu istog obrasca samo sa

umetnutom strujom I2, koja se može dobiti na osnovu zahtjeva za transformator
ili ako ona nije tražena u zahtjevu, na osnovu aproksimativne formule:
U1 I 2 U
  I 2  I1  1 ;
U 2 I1 U2
33
5.8. Primjer proračuna jednofaznog transformatora male snage
Zadatak:
Projektovati transformator čija je ukupna snaga svih trošila spojenih na

sekundar iznosi 102,9W. Prenosni odnos je 
220 V
.
12,6 V
Izrada:
Korisnost η transformatora za takvu snagu možemo ocijeniti sa η = 0,9 te

P 102,9
primarnu snagu dobivamo kao: P1  2   114,3W
 0,9
Čist presjek jezgre je: AFe  P1  114,3  10,68cm 2

*
Računski presjek jezgre odredimo uzimajući u obzir faktor punjenja jezgre za

jedanput lakirani lim iz tabele 1: kFe = 0,91.
*
AFe 10,68
Računski presjek jezgre: Ai *    11,7cm 2
k Fe 0,91
Na osnovu računskog presjeka biramo veličinu EI lima, a to je EI VII kvadratnog

presjeka koga smo birali iz tabele 3.
Računski presjek jezgre iz tabele 3, Ai  3,6 x3,6  12,96cm 2
Dobijamo tako da biramo prvi broj kvadratnog presjeka veći od 11,7 cm 2 a to je

12,96 cm2.
Uzimajući u obzir faktor punjenja za lakirani lim 0,91 odredimo čisti presjek
željezne jezgre:
AFe  12,96  0,91  11,8cm 2
Za jezgru ćemo upotrijebiti transformatorski lim MD 240.
45 45 zav
Broj zavoja za 1V pri magnetnoj gustoći 1,2 T je: N 1v    3,18
AFe  B 11,8  1,2 V
Primarni broj zavoja je: N1  U 1  N1v  220  3,18  699,6  700zavoja
Pri određivanju sekundarnog broja zavoja uzeti ćemo korektivni faktor kv prema
slici 1.
34
Za sekundarnu snagu 102,9 W taj faktor približno iznosi 1,08. Zato je sekundarni
broj zavoja
N 2  1,08 12,6  3,18  43,27  43zavoja
Debljinu žice primara određujemo na osnovu primarne snage napona:
P1 114,3
I1    0,52 A
U1 220
I1
Debljina žice se izračunava na osnovu obrasca: d cu 1  1,13  mm 2
J
Gustoća struje se odabire na osnovu debljine namota, a u našem slučaju ona

0,52
iznosi J = 2,5 A/mm2, pa je; d cu1  1,13   0,515 mm2
2,5
Debljinu žice sekundara određujemo na osnovu zahtijeva za transformator pa je:
P2 102,9 8,1
I2    8,1A pa je debljina žice: d cu  1,13   2,034mm 2
U 2 12,6 2 2,5
Masa jezgre se dobiva iz obrasca: mFe  d  e  h    k Fe
35
presje
jezgre
snaga
pribli
prozo
veliči
geom
etrijs
Mjere u mm
cm2
cm2
žna
paketa h1
na
ra
Debljina
ki
veličina
k
jezgre
b1 b2 b3 C h2 h3 k l1 l2 l3 m s1 s2
12 14 29 1.42 1.7
I 12.5 14.5 18.5 23.5
20 35
4.5 15.5 17.5 24 11 1 1
2.16
1.098
3.8
18
16 18 37 2.56 5.2
II 16.5 18.5 22.5 31.5
26 45
6.5 21.5 3.5 32 11 1 1
3.84
1.398
12
24
20 23 44 4.00 13
III 20.5 23.5 28.5 39.5
33 54
8 26.5 29.5 41 11 1.5 1.5
6.00
2.12
30
30
24 27 54 5.76 26
IV 24.5 27.5 32.5 47.5
39 66
10 32.5 35.5 47 20 1.5 1.5
8.64
3.25
30
36
28 32 63 7.84 50
V 29 33 38 55.5
46 77
11.25 37.5 41.5 53 20 2 2
11.76
4.219
112
42
32 36 71 10.24 85
VI 33 37 43 63.5
36 87
13.25 43.5 47.5 59 20 2 2
15.36
5.764
190
48
36 40 80 12.96 136
VII 37 41 47 71.5
58 98
15.25 49.5 53.5 71 27 3 2
19.44
7.549
306
54
40 44 89 16.00 208
VIII 41 45 55 79.5
64 109
17.25 53.5 59.5 77 27 3 2
24.00
9.229
470
60
50 54 109 25.00 500
IX 51 55 65 99.5
79 134
22.25 68.5 74.5 92 39 3 2
37.50
15.24
1140
75
64 68 138 40.94 1360
X 65 69 79 128
100 170
29.25 87.5 95.5 113 39 4 2
61.44
25.59
3060
34
Tabela 3 – Sastavljeni okviri
36
Slika 1 – Određivanje faktora kN za koji treba povećati sekundarni broj zavoja
37
6. ISPITIVANJE TRANSFORMATORA
Ispitivanje transformatora predviđa mjerenje otpora namota, mjerenje

izolacionog otpora i ispitivanje izolacije vanjskim ispitnim naponom.
6.1. Mjerenje izolacionog otpora malih transformatora
Kad je transformator pod naponom kroz njegovu izolaciju teče neka mala
struja, zbog toga što otpor izolacije nije beskonačan. Izolacioni otpor zavisi od
veličini transformatora, o izolacionom materijalu i njegovoj veličini, o
temperaturi i vlazi koju sadrži izolacija.
Koliki izolacioni otpor treba imati transformator teško je propisati jer se taj otpor
mijenja.
Nema sumnje da je loš znak za stanje izolacije ako je otpor izolacije malen
iako je zrak suh i transformator hladan. Postoje različiti standardi koji definiraju
minimalne uslove za vrijednost izolacijskih otpora i ispitnih napona.
Za mjerenje otpora izolacije koristi se megaommetar – induktorski sa

mjernim naponskim područjem od 500V istosmjernog napona.
Izolacioni otpor treba izmjeriti između slijedećih dijelova transformatora :
- između svih namota i mase

- između svih namota međusobno
Izolacioni otpor za niskonaponske transformatore treba da bude veći od

1kΩ po 1V pogonskog napona. U praksi transformator sa izolacionim otporom
manjim od 1MΩ smatra se nezadovoljavajućim.
6.2. Ispitivanje izolacije stranim ispitnim naponom
Izolacija između pojedinih namota i između namota i jezgre odnosno

kućista ispitujemo izmjeničnim naponom praktičnog sinusnog oblika i frekvencije
50 Hz iz posebnog ispitnog transformatora, čija snaga mora biti najmanje 500 VA
i čiji se sekundarni napon može kontinuirano podešavati. Na sekundarnoj strani
mora biti priključen takođe voltmetar za kontrolu ispitnog napona. Ispitni napon
je po IEC standardu 2Un + 1000 V. Ispitivanje se vrši tako da se na ispitivani
transformator dovede najprije pola napona a potom se poslije 10 s napon podigne
na cijelu propisanu vrijednost i ostavi priključen na 1 min. Za vrijeme ispitivanja
nesmije doći do proboja ni do preskoka.
38
6.3. Protokol o ispitivanju transformatora
Tip transofrmatora:___________________
Ispitivanje prema:_____________________
Temperatura okoline:_________________ °c
Nazivna snaga:_______________________ VA
Nazivni napon:_______________________ V
Nazivna struja:_______________________A
Frekvencija:__________________________Hz
Tv.Broj:_____________________________
Spoj:________________________________
Veličina:____________________________
Zaštita:_____________________________
KL.Izolacije:________________________
Hlađenje:___________________________
Težina:_____________________________ kg
Naponsko ispitivanje
Hladni transforamator:
Prim:Masa_____________kV Sek:Masa________________kV
Prim.:Sek_______________kV
Otpor namota:
Primar: A-B______________Ω Sekundar :a-b____________Ω
Primar: A-C______________Ω Sekundar: b-c____________Ω
Primar: B-C______________Ω Sekundar : b-c____________Ω
Izolacioni otpor
Prim.:Masa_______MΩ Sek:Masa ________________ MΩ
Prim.:Sek_________MΩ
Ispitivanje u trajanju 1 minutu

39
6.4. Radni zadatak:
Proračunati transfomator na osnovu radnog naloga:
PODACI TRANSFORMATORA
NARUČILAC: RADNI NALOG:
SNAGA: VA TIP:
PRIMAR SEKUNDAR
VRSTA: SPOJ:
NAPON: NAPON:
BROJ ZAVOJA: BROJ ZAVOJA:
PROMJER VODIČA: PROMJER VODIČA:
JEZGRO: TIJELO:
ROK IZRADE: KOMADA:
PRIMJEDBA:
40
7. LABORATORIJSKE VJEŽBE – TRANSFORMATORI
7.1. Natpisna pločica
Svaka električna mašina, pa tako i transformator, po izlasku iz proizvodnje

dobiva natpisnu pločicu na kojoj su upisani njegovi osnovni podaci. Natpisna
pločica se odnosi na sve transformatore istog tipa, a podaci za konkretni
transformator smiju odstupati od navedenih na natpisnoj pločici u granicama
određenim propisima (npr. IEC-normama). Natpisna pločica prema tome služi
samo za grubo upoznavanje s transformatorom, a tačni parametri se dobivaju
mjerenjem na konkretnom transformatoru. Svaka promjena bitnih parametara
transformatora mora biti unesena na natpisnu pločicu.
Natpisna pločica mora sadržavati slijedeće podatke o transformatoru:
1. Ime proizvođača.
2. Oznaka tipa transformatora, tvornički broj transformatora.
3. Nazivni primarni napon, nazivna frekvencija i broj faza.
4. Nazivni sekundarni napon - napon praznog hoda sekundara kad je na
primar navinut nazivni fazni napon.
5. Nazivna snaga - propisima je definirana kao ulazna snaga, zbog njene
neovisnosti o faktoru snage tereta
6. Nazivna primarna (ulazna) struja - dobije se iz nazivne ulazne snage i
nazivnog primarnog napona.
7. Nazivna sekundarna (izlazna) struja - dobiva se iz nazivne primarna struje
i prijenosnog omjera transformatora.
8. Podaci u vezi s kratkim spojem transformatora: nazivni napon kratkog
spoja (% U) i dozvoljeno trajanje kratkog spoja.
9. Stepen izolacije prema nazivnom naponu i termička klasa izolacije kod
suhih transformatora.
10. Oznaka vrste transformatora s obzirom na način vezivanja na mrežu
(transformator ili autotransformator) i oznaka spoja.
11. Oznaka načina hlađenja prema vrsti rashladnog sredstva koje hladi
namot, načinu njegovog strujanja te vrsti sredstva koje odvodi toplinu iz
hladila i načinu njegovog strujanja.
12. Težina transformatora, rashladnog sredstva i godina izrade.
Stezaljke trofaznog transformatora se prema propisima označavaju:
 1U, 1V, 1W - primarni (gornjonaponski) namot

 2U, 2V, 2W – sekundarni (donjonaponski) namot
U starijim pogonima možemo naići i na oznake:
 A, B, C ; X, Y, Z - primar - počeci i krajevi namota
41
 a, b, c ; x, y, z - sekundar - počeci i krajevi namot

Stezaljke jednofaznog transformatora se prema propisima označavaju:
 D, Q – stezaljke primarnog (gornjonaponskog) namota

 d, q – stezaljke sekundarnog (donjonaponskog) namota
7.2. Prenosni odnos
Jedan od važnijih podataka na natpisnoj pločici je podatak o prijenosnom

odnosu transformatora.
Prijenosni odnos je omjer napona namota s većim brojem zavoja i napona

namota s manjim brojem zavoja u praznom hodu transformatora.
Pri utvrđivanju prijenosnog omjera transformator se, u pravilu, napaja na

gornjonaponskoj strani jer napon na slobodnim stezaljkama dononaponske strane
ne može tada biti veći od narinutog napona. Ako nazivni napon gornjonaponske
strane ne prelazi 1000 V, a želimo izbjeći utjecaj struje magnetiziranja,
preporučuje se transformator priključiti na napon U  0,75U n .
Voltmetrom treba izmjeriti napon na gornjonaponskoj ( U gn ) i

dononaponskoj ( U dn ) strani transformatora.
Prijenosni omjer se izražava omjerom ta dva napona preko relacije:
U gn
k12  (1)
U dn
Opisano mjerenje daje za praksu dovoljno točne rezultate, ali treba

napomenuti da je pri tome omjer broja zavoja samo približno jednak omjeru
napona gornjonaponske i donjonaponske strane transformatora:
N 1 U gn U 1
  (2)
N 2 U dn U 2
7.3. Pokus praznog hoda jednofaznog transformatora
Prazni hod (Sl.1.1) predstavlja neopterećeni rad transformatora

priključenog na nazivni napon (Un). Da bi se dobila cjelovitija slika o radu
transformatora u praznom hodu treba snimiti karakteristiku praznog hoda na
temelju raznih vrijednosti priključenog napona.
Gubitci koji se javljaju u praznom hodu transformatora utvrđuju se

pokusom praznog hoda.
42
Pokus praznog hoda se izvodi tako da se gornjonaponska (primarna) strana

ispitivanog transformatora priključi na nazivni napon, a donjonaponska
(sekundarna) strana ostavi neopterećena (otvorena).
Pri tome se mjeri narinuti napon praznog hoda (U0), struja u praznom
hodu (I0) i snaga u praznom hodu (P0) koju ispitivani objekt uzima iz električne
mreže. Faktor snage u praznom hodu (cosφ0) se određuje računski na temelju
rezultata ostalih izmjerenih električnih veličina.
Mjerenja u pokusu praznog hoda se izvode u nekoliko tačaka da bi se dobili

podaci za konstrukciju dijagrama. Preporuka je da se mjerenja vrše u granicama:
U0 = 0,5 Un do U0 = 1,1 Un , a najmanje u četri slučaja: U0 = 0,5 Un , U0 = 0,9 Un ,
U0 = Un i U0 = 1,1 Un.
Kod određenih vrijednosti narinutog napona električne mreže očitava se

struja praznog hoda (I0) koja se u praksi izražava u postocima odgovarajuće
nazivne struje (npr.: I0 = 0,15 In). Snaga izmjerena vatmetrom, koju
transformator uzima iz električne mreže u praznom hodu (P0), predstavlja
gubitke u željezu ( gubitci zbog histereze i vrtložnih struja), a gubitci u bakru koji
pri tome nastaju su neznatni zbog male struje praznog hoda te se mogu
zanemariti.
I0
U1 D d
N1 N2 U2
q
Q
Slika Jednofazni transformator u praznom hodu
Iz poznatih gubitaka (P0) i struje (I0) može se odrediti faktor snage praznog
hoda (cosφ0) i radna komponenta struje (I0r):
P0
cos 0  (3)
U1  I 0
P0
I 0r  (4)
U1
Struja magnetiziranja se može odrediti prema relaciji:
I   I 02  I 02r (5)
43
7.4. Pokus kratkog spoja jednofaznog transformatora
Pokus kratkog spoja na transformatoru izvodi se radi utvrđivanja gubitaka

snage koji nastaju zbog toka struje kroz namote, a očituju se zagrijavanjem. Kako
su namoti najčešće bakreni, spomenute gubitke nazivamo još i gubitcima u
bakru.
Pokus kratkog spoja na transformatoru se izvodi pri kratko spojenim

stezaljkama donjonaponske (sekundarne) strane tako da se na stezaljke
gornjonaponske (primarne) strane narine toliki napon – napon kratkog spoja
(Uk), dok kroz namot donjonaponske (sekundarne) strane ne poteče nazivna
struja (In) – struja kratkog spoja (Ik). Može se pisati da će pri pokusu kratkog
spoja biti:
In = Ik , odnosno U1 = Uk (6)
Pri pokusu kratkog spoja mjeri se napon kratkog spoja (Uk ), struja kratkog
spoja (Ik) i snaga, odnosno gubitci pri pokusu kratkog spoja (Pk). Faktor snage
kratkog spoja (cosφk) određuje se računski na temelju rezultata ostalih
izmjerenih električnih veličina. U praksi je dovoljno da se mjerenja u pokusu
kratkog spoja izvode u 4 točke, kako bi se dobili potrebni podaci za konstrukciju
dijagrama. Preporučeno je da se mjerenja vrše u granicama: Ik = 1,1 ... 0,5 In .
Pokus kratkog spoja se izvodi obrnutim redom od pokusa praznog hoda tj. u
prvom slučaju narinemo toliki napon kratkog spoja (Uk ) da poteče Ik = 1,1 In. Taj
obrnuti redosljed mjerenja se izvodi da bi se smanjilo dodatno zagrijavanje
namota. Iz tog razloga pokus treba izvesti u što kraćem vremenu.
U pokusu kratkog spoja za razne mjerene vrijednosti struje kratkog spoja

(Ik) očitavaju se pomoću voltmetra odgovarajući naponi kratkog spoja (Uk ) i snage
pri pokusu kratkog spoja (Pk).
Napon kratkog spoja se u praksi izražava u postocima nazivnog napona:
U k  100%
uk  (7)
Un
Napon kratkog spoja se za transformar najčešće kreće u granicama uk = 4. .

.12 %.
Kako je pri pokusu kratkog spoja narinuti napon (Uk) relativno nizak, to su
gubitci u željezu, koji pri tome nastaju, relativno mali pa se u praksi mogu
zanemariti. Prema tome, snaga izmjerena vatmetrom koju transformator uzima
iz električne mreže u pokusu kratkog spoja predstavlja nazivne gubitke u bakru,
tj.:
Pk = PCu (8)
Faktor snage pri pokusu kratkog spoja određuje se prema relaciji:
44
Pk
cos k  (9)
Uk  Ik
Transformator se pri pokusu kratkog spoja može nadomjestiti

impedancijom kratkog spoja (Zk):
Uk
Zk  (10)
In
In = Ik
U1 = Uk D d
Kratki
N1 N2
spoj
Q q
Slika Jednofazni transformator pri pokusu kratkog spoja
45
7.5. Vježba 1 – Natpisna pločica
Zadatak vježbe: S natpisne pločice očitati sve podatke i svakom podatku odrediti
značenje.
Skicirajte raspored stezaljki s oznakama.
46
7.6. Vježba 2 – Prenosni odnos
Zadatak vježbe: Odrediti prenosni odnos za dati transformatorpri različitim

vrijednostima narinutog napona na primaru te odrediti apsolutnu i relativnu
grešku mjerenja prenosnog odnosa.
Šema spoja:
Slika 1. Prenosni odnos
U10 [V] 18 90 230
U
n  10 U20 [V]
U 20
Tabela
n
Tabela 2.1. Prenosni odnos
Proračun:
Zaključak:
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
47
7.7. Vježba 3 – Prazan hod transformatora
Zadatak vježbe: Izvesti ogled prazanog hoda transformatora prema datoj

šemi. Mjerenja provedite pomoću regulacijskog transformatora u četri
karakteristične točke: U0 = 0,5 Un , U0 = 0,9 Un , U0 = Un i U0 = 1,1 Un. Izmjerene i
izračunate vrijednosti unesite u tabelu 2.1. Na temelju izmjerenih vrijednosti
konstruirajte u prikladno odabranom i označenom mjerilu dijagram U 0 = f ( I0 ).
Šema spoja:
R 0
regulacijski I0 P0
transformator D d
A W
V U10 V U20
0 - 240 V Q q
50 Hz
Slika 3. Shema spoja za pokus praznog hoda jednofaznog transformatora
Tabela 3.1. Izmjerene i izračunate vrijednosti za pokus praznog hoda
Broj U10 I0 P0 U20 cosφ0

mjerenja Mjereno
[V] [A] [W] [V]
pri
1. U0 = 0,5 Un
2. U0 = 0,9 Un
3. U0 = Un
4. U0 = 1,1 Un
Proračun:
48
Dijagram U0 = f ( I0 ).
49
7.8. Vježba 4 - Pokus kratkog spoja jednofaznog transformatora
Zadatak vježbe: Izvesti ogled krattkog spoja spajanjem jednofaznog

transformatoraprema shemi na slici 2.3 Mjerenja provedite pomoću regulacijskog
transformatora u četri karakteristične tačke: Ik = 1,1 In , Ik = In , Ik = 0,9 In i Ik = 0,5
In. Izmjerene i izračunate vrijednosti unesite u tabelu 2.1.
R 0
regulacijski Ik Pk
transformator D d
A W
kratki
V Uk spoj
0 - 240 V Q q
50 Hz
Slika 4. Shema spoja za pokus kratkog spoja jednofaznog transformatora
Tabela 4.1. Izmjerene i izračunate vrijednosti za pokus kratkog spoja
Ik Uk Pk uk cosφk
Broj Mjereno
mjerenja pri [A] [V] [W] [%]
1. Ik = 1,1 In
2. Ik = In
3. Ik = 0,9 In
4. Ik = 0,5 In
Proračun:
50
Dijagram Ik = f ( Uk )
51

Modul 4-Proračun, Izrada I Ispitivanje NN Transformatora 2017

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Modul 4-Proračun, Izrada I Ispitivanje NN Transformatora 2017

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Praktična nastava/laboratorijski rad – Modul 4 Tehničar elektroenergetike

Zanimanje: Tehničar elektroenergetike

Školska godina 2017/2018

5.5. Masa magnetne jezgre .................................................................................. 32

1.1. Čovječije tijelo u strujnom kolu

Naše tijelo, kada se nađe u strujnom kolu, predstavlja jedan otpor.

Ako se želi ostvariti kontrola nad mogućim izlaganjem čovjeka djelovanju

Otpor kojim se čovječije tijelo suprostavlja proticanju struje sastoji se u

čistoći, vlažnosti i debljini kože

Vrijednosti ukupne impedanse tijela odraslih osoba koje su navedene u

Poznavajući djelovanje struja različitih jačina na ljudski organizam i

Za normalne uslove okoliša i upotrebe trajno dopušteni naponi dodira su

Za teže uslove rada i okoliša (trajni dodir čovjeka s potencijalom zemlje i

Od ukupnog broja nesreća od elektrokucije koje završavaju smrću:

Od svih nesreća uzrokovanih električnom strujom 5% su smrtne.

1.2. Biološko djelovanje električne struje

Elektrokucija – svjesno ili nesvjesno izlaganje čovjeka djelovanju električne

Pri razmatranju djelovanja električne struje na ljudski organizam razlikujemo

Fibrilacijska struja – jačina struje koja izaziva smrtnost (njezina je vrijednost

Nefibrilacijska struja – jačina struje koja ne izaziva smrtnost (može se

Vrlo veliki uticaj na posljedice koje će nastati djelovanjem električne struje

Proticanje el.struje kroz naše tijelo izaziva reakciju mišičnog živčanog

Proticanje struje određene jačine u blizini srca izaziva treperenje srčanih

Jače struje su smrtonosne i u kraćem vremenskom intervalu npr.1A već u

Znatan uticaj ima i frekvencija električne struje. Od frekvencija koje se

Međutim i visokofrekventne struje ovdje mogu izazvati opekotine.

1.3. Prva pomoć

Unesrećenog od strujnog udara treba hitno odvojiti od strujnog kola. Radi

1. uvidjeti da li je udar izveden strujom niskog ili visokog napona

Snalažljivost i brzina su glavni uslovi za uspješno pružanje prve pomoći.

Time je put do disajnih organa slobodan. Drugi spasilac spustiti se na

Vještačko disanje se primjenjuje sve dok unesrećeni ne počne disati. To

2. ZAŠTITNE MJERE PROTIV STRUJNOG UDARA

Vidjeli smo da su struje od 50 mA naviše opasne ako prolaze u blizini srca.

Izrada električnog prijemnika i izvođenje električne instalacije u skladu sa

2.1. Tipovi mreža niskog napona:

 Tehničke zaštitne mjere od direktnog i indirektnog dodira u uzajamnoj su vezi

 Prema IEC standardu, vrste razdjelnih sistema niskog napona određuju se

Uslijed kvara na izolaciji vodiča, kućišta trošila i opreme te ostale metalne

– Ug je napon greške (kvara) koji predstavlja potencijal kućišta trošila

Takav najviši napon dodira koji se može pojaviti u električnoj instalaciji

2.2. Vrste zaštita od indirektnog dodira:

Prema načinu djelovanja možemo ih podijeliti u tri grupe:

Istodobna zaštita od direktnog i indirektnog dodira

sigurnosni mali napon (SELV)

Bez uređaja za prekidanje struje greške (kvara)

zaštita primjenom uređaja klase II ili odgovarajućom

isklapanje s uređajima nadstrujne zaštite

isklapanje s nadstrujnom zaštitom

Osim navedenih mjera zaštite od previsokog napona dodira, danas kao

Izbor i primjena neke od navedenih zaštitnih mjera ovisi o uvjetima koji

2.3. Izjednačavanje potencijala

U tehničkim normativima za izvedbu električnih instalacija izjednačavanje

Ipak, ona pruža sve elemente dobre i učinkovite zaštite u sklopu s

– Izjednačavanjem potencijala postiže se međusobnim galvanskim spajanjem

2.4. Zaštita malim naponom

U lošim uvjetima upotrebe i okoline, gdje je stupanj opasnosti velik (npr.

Na taj način postiže se istodobno zaštita od direktnog i indirektnog dodira.

Visina nazivnog napona ograničena je na najviše 50V efektivno kod

Kao standardni nazivni naponi najčešće se primjenjuju: 6 V, 12 V, 24 V i

S obzirom na stupanj sigurnosti koju pružaju, a i na način izvedbe posebno

sigurnosni mali napon (SELV*)

2.4.1. Zaštita malim (sniženim) naponom: