Professional Documents
Culture Documents
Hamlet Esej PDF
Hamlet Esej PDF
Kada bismo htjeli da pročitamo sve što je napisano o Hamletu, ne bismo imali
vremena da čitamo ništa drugo pa ni Hamleta.Viljem Šekspir je teme i fabule,
između ostalog, nalazio u već postojećim djelima koja su raspaljivala maštu i
budila znatižellju slušalaca i gledlaca. Slično i drugim djelima koja je napisao,
i drama Hamlet svoj pretekst ima u nekim izvorima koji mu predhode.Siže za
ovo djelo Šekspir je našao u staroj holandskoj priči o Amletu,koju je, kasnije,
danski pisac istorije Sakso Gramatik unio u svoju knjigu Danska istorija,
objavjenu u Parizu1516.
Hamlet je, nasuprot varvarskoj prirodi kralja Klaudija i dvorana, bio otmjenog
duha. Znanje je sticao u Vitenbergu, na Luterovom univerzitetu. Ovaj duh je
bogatio pozorišnim predstavama, čitanjem poezije, izučavanjem filozofije; bio
je dobar mačevalac, odjevao se po modi , a odlikovali su ga i trezvenost,
čistota, mladost i ljepota. Živeći na dvoru, okružen pažnjom i sjajem, o svijetu
je nosio idealnu sliku. Bio je uvjeren da svijet počiva na besprijekornoj
ravnoteži dobra i zla i da njegovom ustrojstvu nema šta da se doda niti
oduzme. Vjerujući u harmoniju spoljašnjeg svijeta, i sam je osjećao
zadovoljstvo, bezbrižnost , polet, neki unutrašnji sklad. U takvim okolnostima
življenja, on nije znao za napor ovladavanja problemaima i nevoljama što ih
običan život nudi, pa zato nije vježbao volju da se istrajava, brzo odlučuje i
stupa u akciju. Njegova moć zapažanja i kritičkog promišljanja pojava, stvari i
odnosa u društvu zaista su impresivni, ali je lišen nečeg drugog - praktičnih
koraka i vještine snalaženja u okruženju koje nastanjuje licimjerje, brutalnost,
zločini, nemoral, podaništvo i laž.
O problemu hamletovštine
'Ko bi vukao
i znojeći se da strah
Ovozemaljski život, ili samo život (ako uzmemo da drugog života nema), je
nerijetko tegoban. U trenucima kada se poput olova obruši na već povijena
pleća, smrt se kao njegova suprotnost čini spasonosnom. Suprotno opštem
pojmu o životu i smrti, skloni smo da život smatramo nevrijednim življenja a
smrt nam se pak čini privlačnom i izbaviteljskom. A kako i ne bi ako u njoj
vidimo izlaz iz, čini se bezizlazne, situacije.
Ali, nije li prava riječ za taj 'izlaz' bijeg, bijeg od toga da se uhvatimo u koštac
sa nedaćama što nam ih život nosi. Nema onoga ko se u životu nije
razočarao, koga nije uvrijedila nepravda, koga nisu izdali ni prezreli... Ali, svi ti
nemili događaji možda su poslani da osnaže, da učine otpornijim na udarce
one koji pate. Ukoliko pak pribjegnemo smrti kao rješenju svojih 'neriješivih'
životnih problema ili nas bar obuzmu misli o smrti kao izbavljenju, dolazimo
do pitanja smisla samoubistva.
I Hamlet pred sebe stavlja pitanje života i smrti. 'Biti ili ne biti?' Njegovo je
dvoumljenje ustvari trilema. On promišlja da li da pokuša da umiri svoju
uzavrelu krv, živeći sa spoznajom da mu stric na pravdi Boga ubi oca tako mu
preotevši i presto, i ženu, i sve što se preoteti može. Ili da olakša sebi tako što
će se osvetiti zlotvoru i pribaviti sebi zadovoljštinu. Ili pak da si prekrati muke
i nemili mu život i usni 'vječnim' snom. I zaista se, na prvi pogled, prva
solucija čini najneprihvatljivijom, druga pravednom, a treća najlakšom i
najbezbolnijom. Ali sasvim je dovoljno da malo zagrebemo ispod površine pa
da vidimo kako ona zaudara na malodušnost, kukavičluk i nesposobnost za
suočavanje sa životnim nedaćama od egzistencijalne važnosti.
Jedno je sigurno. Čak i nepravednik iole zdrave pameti zna da je oprost (od
Boga i ljudi) nemoguće dobiti sve dok on uživa u plodovima svog sramnog
čina. Jedina pokora vrijedna oproštenja je odreći se onoga što te je nagnalo
da pogriješiš. Često to nešto nije samo nekakva čisto materijalna dobit već i
osoba od krvi i mesa i u tom slučaju se pitanje sagriješenja i otkupljenja
znatno usložnjava.
I samo kajanje je veliki i važan korak jer svako sebi prvo mora podsvijestiti da
je nekom nanio zlo i požaliti zbog toga pa tek onda krenuti ili ne krenuti
putem lišavanja samog sebe blagodati što mu ih je čin nepravde donio.
Od drugog autora
Nesto o djelu
Stil i jezik
Porijeklo price
Hamlet
Glavni lik drame,svakako je danski kraljevi,Hamlet.Hamlet je u sredistu
paznje i svi ostali likovi su podredjeni njemu.Uprkos tome sto su nam poznate
sve njegove misli ,to je lik slozen od protivurecnosti i sustinski nedokuciv.U
samoj drami skoro uvijek ga vidimo pod velikim psihickim pritiskom,pod
maskom ludila ili pak uhvacenog u zamku okolnosti.Ali neke primjedbe ljudi iz
njegove okoline ukazuju na to kakav je Hamlet bio prije nego sto je na
njegova pleca stavljen tezak teret kaznjavanja zlocina.Ofelijine rijeci pruzaju
nam uvid u vrijema kada je Hamlet bio nadahnut ljubavlju i kada ju je
obasipao paznjom.Hamletova iskrena radost kada vidi Horacija,govori o
covjeku koji je umio da prijateljuje,a nesto od maldalackog
preganjanja,pricljivosti i nadmudrivanja jos uvijek proplamsava u prvom
susretu s drugovima iz djetinjstva,pre nego sto se u njihov zivot uvuce senak
podozrenja.Hamlet pokazuje mnogo vidova koji su ponekad jasno
izrazeni,nekad samo nagovjesteni,ali su uvijek donekle nedoreceni i
neuhvatljivi.Ali to ne znaci da je Hamlet maglvotia figura sa neodredjenim
karakteristikama.Stice se sasvim jasan utisak o njegovim pojedinacnim
osobinama.One su ispoljene sa toliko psiholoskog realizma i izrazajne snage
da se primaju kao stvarna zivotna iskustva i urezuju u sjecanje.Sa Hamletom
se nalzaimo u razlicitim situacijama-kada je srdacan sa Horacijom,kada
prenerazeno slusa Duha ,kada se posmjeva Poloniju,kada razmislja na
groblju.Slusamo sta drugi misle o njemu i vidimo da su njihovi utisci
razliciti;slusamo sta on misli o drugima i vidimo kako se njegov sud mjenja
zavisno od raspolozenja;najzad saznajemo sta on sam misli o sebi.
Klaudije
Ofelija
Ofelija je lik potpuno podredjen zahtjevim zapleta,a osobine koje Sekspir
uspjeva da joj i pored toga podari nisu narocito reljefne.Mlada,njezna i nevina,
Ofelija u svom neiskustvu ne moze da razume Hamleta, a zbog svoje
pokornosti ocu mora Hamletu da uskrati i emocionalnu podrsku koju bi bila
kadra da mu pruzi i koju on kao da nemo trazi kada dolazi uzbudjen i
neuredno obucen u njenu odaju. Ona je zrtva okolnosti, prinudjena da odbije
covjeka koga iskreno voli i da laze kako bi zastitila oca. U kasnijem razvoju
dogadjaja ona je izlozzena sve snaznijim pritiscima,koji na kraju slamaju
njenu krhku licnost. Tako u prvom djelu drame njeno prisustvo naglasava
izolovanost glavnog junaka,a u drugom djelu njeno ludilo i smrt unose snazne
pateticne i poeticne tonove u polifono sazvucje tragedije