Jose van Dijck, Thomas Poell i Martijn de Waal

The Platform Society: Public Values in a Connective World

Oxford University Press, New York, 2018., 226 str.

Razvojem novih tehnologija i njihovim prodiranjem u brojne segmente ljudskog života,

odgaja se jedna nova generacija koja svoju svakodnevicu ne može zamisliti bez pametnih
uređaja. Bilo da je riječ o informiranju, komunikaciji, obrazovanju ili zabavi, u 21. stoljeću
pristup svemu jednostavniji je nego ikada. Paralelno s razvojem tehnologija, razvijaju se nove
platforme koje služe vrlo prikladni alati za, na jednoj razini, lakši život. No upravo ti alati,
koji su zamišljeni na način da čovjeku pojednostave životne obaveze, sa sobom donose
izazove koje tvore novu sferu društvenih problema. Pitanja privatnosti, odgovornosti i
vjerodostojnosti nezaobilazna su kada se radi o stvaranju platformi koje su, prije svega,
svojevrsna usluga namijenjena ljudima. Autori Poell, van Dijck i de Waal u knjizi „The
Platform Society: Public Values in a Connective World“ temeljito su raspravili strukturu
platformi, njihov položaj među akterima koji određuju javne vrijednosti i u fokus postavili
navedena pitanja. Kroz sedam poglavlja nastoje razjasniti težinu koju platforme nose u sebi te
žele istaknuti kako su one sve, samo ne neutralne i bez vrijednosti.

Prva se dva poglavlja koncentriraju na način djelovanja platformi te na njihov odnos sa

korisnicima. Misao koja se provlači kroz cijelu knjigu, a u ovom se dijelu posebno ističe jest
da je vrlo teško, gotovo i nemoguće, povući ravnu crtu između javne i privatne sfere (Dijck i
dr, 2018). Te dvije sfere života pojedinaca i cijelog društva sudaraju se na platformama koje
se najviše upotrebljavaju, poput Facebooka i Ubera. Kako bi Uberom došao do željene
lokacije, pojedinac je dužan dati svoje osobne podatke serveru koji ga spaja s dostupnim
vozačem. A osim što aplikacija traži broj kreditne kartice za naplatu vožnje, pojedinac može
dati povratne informacije o vožnji i ocijeniti vozača. Deseci putnika kroz svoje povratne
informacije formiraju profil jednog vozača, koji je vidljiv svim drugim korisnicima i koji na
temelju tih informacija biraju svog vozača. Ovaj proces opravdava traženje osobnih podataka.
Kako bi sudjelovali u formiranju javnog dobra, pojedinci dozvoljavaju pristup privatnim
podacima, a da pritom ne uzimaju u obzir koliko je zaista korektno odati neke podatke.
Zadiranje javne sfere u privatnu jedan je od temeljnih elemenata koji opisuju prije svega
sektoralne platforme, koje povezuju ponuditelje usluga s korisnicima. Temelje ovog sustava
utabala je Velika petorka platformi koje služe kao online gatekeeperi. Google, Facebook,
Amazon, Apple i Microsoft pružaju ključne informacije i usluge, što je temelj za gradnju
drugih, sektoralnih platformi (Dijck i dr, 2018). Iako linija koja odvaja privatno i javno nikad
nije ni postojala, uređena struktura pojedinih platformi omogućava im da zaobilaze regulaciju
i profesionalne norme kojima je većina drugih sektora podložna. Nastanak svojevrsne legalne
sive zone, u kojima položaj određenih platformi nije svima potpuno jasan, traži redefiniranje
pitanja usluga poput javnog prijevoza.

Uz to što tvore neki zaseban sektor, platforme se postupno spajaju s tradicionalnim „offline“
institucijama poput fakulteta i bolnica. Kroz iduća četiri poglavlja, autori dekonstruiraju
djelovanje četiri sektora i način na koji se ono mijenja pojavom specijaliziranih platformi.
Sektori novinarstva, javnog prijevoza, zdravstva i obrazovanja prolaze kroz proces u kojem
dolazi do promjene temelja samog sektora. Proizvodnja vijesti, proces koji bi trebao biti
objektivan i slobodan od svih utjecaja, nalazi se u nepovoljnoj poziciji u kojoj mora
odgovarati zahtijevima platformi. Društvene mreže poput Facebooka glavni su kanal putem
kojeg ljudi dolaze do vijesti, što mu daje moć da dominira distribucijom i selekcijom vijesti
(Dijck i dr, 2018). Samim time, uloga novinarstva u društvu nalazi se na kocki, pošto se moć
odlučivanja nalazi van same struke. Nadalje, praćenjem i nadziranjem aktivnosti korisnika,
Facebook ima uvid u sadržaj koji dobiva najveću pozornost i okuplja najviše korisnika, a
pošto ima moć odlučivanja, određeni sadržaj može pogurnuti, a određeni sakriti.

„From the perspective of public value, this is particulary interesting because a fully data-
driven news production and distribution process potentially conflicts with journalistic
independence and comprehensive news coverage, putting additional commercial pressure on
journalists to produce content that triggers user engagement“ (Dijck i dr, 2018: 54).

Promjene koje sektori doživljavaju donose i pojavu novih fenomena, što je posebno istaknuto
u poglavlju o sektoru obrazovanja. Personalizirane platforme potpuno mijenjaju proces
učenja i tradicionalne nastavne prakse. Pristup znanju jednostavniji je no ikada, što je
rezultiralo stvaranjem „learnification“ modela, koji mijenja fokus samog procesa obrazovanja
(Dijck i dr, 2018). „Many data-driven, personalized education initiatives focus on learning
rather than on education and on computable processes rather than on social interaction
between teachers and students“ (Dijck i dr, 2018: 124). Osim što je pristup nastavnim
materijalima znatno lakši i omogućen svima, moguće je redovito praćenje uspjeha pojedinih
učenika u odrađivanju brojnih zadataka. Prema tim podacima profesori znaju u kojim će
zadacima koji učenici biti uspješniji te dolazi do krojenja posebnih zadataka kako bi svaki
učenik bio najbolji što može biti, u onom polju u kojem je pokazao najbolje rezultate. Takav
model biranja sadržaja za učenike podudara se s modelom biranja sadržaja kojeg Facebook
nudi svojim korisnicima.

Ono što se ističe u posljednjem poglavlju i zaključak je cijele knjige jest element
odgovornosti. Konstrukcija platformi nemoguća je bez riječi vlade, korporacija koje stoje iza
platformi i aktera civilnog društva (Dijck i dr, 2018). Da bi postojalo odgovorno platformsko
društvo, ravnoteža se mora kretati između ova tri aktera. No pitanje odgovornosti u nekim
situacijama ostaje prešućeno i kada dođe do povrede privatnosti, dostojanstva ili emocija,
oštećeni ne znaju kojoj se strani trebaju obratiti. To se posebno odnosi na one platforme u
sivoj zoni između brojnih propisa i normi, koje zbog svojeg nedefiniranog položaja vrlo lako
oštećuju korisnike. Tijekom posljednjih godina operateri nekih velikih platformi shvatili su
da bi oni mogli i trebali biti odgovorni za oštećenje korisnika, čije povjerenje u suprotnome
gube (Dijck i dr, 2018). Za ostvarenje konstantnijeg odnosa između platformi kao ponuditelja
usluge i korisnika, potrebno je transparentnije djelovanje. Ova je knjiga vrlo jasno ukazala na
kompleksnost odnosa koji postoji između ljudi i platformi koje koriste, ponekad vrlo olako i
bez promišljanja. Istaknula je probleme koji su previđeni, a čije je rješavanje nužno za bolje
razumijevanje cijelog ekosustava platformi. U pozadini svega stoji veliki upitnik za društvo
koje se okuplja oko platformi te je li ono u potpunosti svjesno koliko su te platforme zapravo
moćne i na koje sve načine mogu utjecati na obrasce ljudskog ponašanja.

Laura Hana Uremović