Professional Documents
Culture Documents
Interpolacija I Aproksimacija
Interpolacija I Aproksimacija
Interpolacija i aproksimacija
funkcija
1. lako određivanje,
2. lako izračunavanje,
3. lako diferenciranje,
4. lako integriranje.
Postoje dva fundamentalno različita pristupa za određivanje približnih funk-
cija koje se koriste za opisivanje zavisnosti grupe podataka:
1. interpolacija, ili tačno poklapanje
2. aproksimacija, ili približno poklapanje.
Interpolacija dovodi do funkcija koje tačno prolaze kroz sve zadate tačke, kao
što je to pokazano na slici 4.1a. Interpolacija se obično koristi za mali broj
podataka. Nasuprot tome, aproksimacijom se dolazi do funkcija koje prolaze
kroz grupu podataka na najbolji mogući način, bez obaveze da tačno prođu
kroz zadate tačke (slika 4.1b). Aproksimacija je veoma pogodna za velike
grupe podataka, lijepo grupisane podatke, te male i velike grupe razbacanih
podataka.
a) b)
y y
x x
66
4.1. Interpolacija polinomima
67
Interpolacija i aproksimacija funkcija
Primjer 4.1
Primjenu procesa interpolacije pomoću direktne metode prikazati na primjeru
jednostavne funkcije f (x) = 1/x, koristeći podatake u tabeli 4.1. Interpolirati
vrijednost za x = 3.44, koristeći linearnu, kvadratnu i kubnu aproksimaciju.
Rješenje
68
4.1. Interpolacija polinomima
69
Interpolacija i aproksimacija funkcija
Kao što se moglo vidjeti u prethodnom dijelu, direktna metoda je veoma jedno-
stavna po svom principu, ali ima mnogo nedostataka, među kojima prednjači
znatno vrijeme za određivanje koeficijenata polinoma. Osim toga, za poli-
nome višeg reda (n > 4) sistem jednačina može biti slabo podešen, što može
da uzrokuje veliku grešku u procjeni koeficijenata interpolacionog polinoma.
Jedan od jednostavnijih postupaka, koji se vrlo često koristi za interpola-
ciju, je upotreba Lagrangeovih interpolacionih polinoma. Ovaj postupak se,
također, može koristiti za interpolaciju podataka sa jednakim i nejednakim
razmacima.
Posmatrajmo, na primjer, slučaj sa dva podatka [a, f (a)] i [b, f (b)]. Linearni
Lagrangeov polinom koji tačno prolazi kroz obje tačke dat je jednačinom:
(x − b) (x − a)
P1 (x) = f (a) + f (b) (4.17)
(a − b) (b − a)
što je lako pokazati. U slučaju tri zadate tačke, [a, f (a)], [b, f (b)] i [c, f (c)],
polinom ima oblik:
(x − b)(x − c) (x − a)(x − c)
P2 (x) = f (a) + f (b)
(a − b)(a − c) (b − a)(b − c)
(4.18)
(x − a)(x − b)
+ f (c)
(c − a)(c − b)
70
4.1. Interpolacija polinomima
gdje
(x − x0 ) . . . (x − xk−1 )(x − xk+1 ) . . . (x − xn )
Lk (x) =
(xk − x0 ) . . . (xk − xk−1 )(xk − xk+1 ) . . . (xk − xn )
Yn (4.21)
x − xi
= (k = 0, 1, . . . , n)
i=0
x k − x i
i6=k
Primjer 4.2
Primjer 4.1 riješiti pomoću Lagrangeovog interpolacionog polinoma koristeći
linearnu, kvadratnu i kubnu interpolaciju.
Rješenje
71
Interpolacija i aproksimacija funkcija
(x − 3.50) (x − 3.40)
P1 (x) = 0.294118 + 0.285714
(3.40 − 3.50) (3.50 − 3.40) (4.22)
= 0.579854 − 0.08404x
Za polinom drugog reda, koristimo prve tri tačke iz tabele 4.1 i jednačinu
(4.18), pa je:
(x − 3.40)(x − 3.50)
P2 (x) = 0.298507
(3.35 − 3.40)(3.35 − 3.50)
(x − 3.35)(x − 3.50)
+ 0.294118
(3.40 − 3.35)(3.40 − 3.50) (4.23)
(x − 3.35)(x − 3.40)
+ 0.285714
(3.50 − 3.35)(3.50 − 3.40)
= 0.876561 − 0.256080x + 0.0249333x2
Za dobijanje polinoma trećeg reda koristimo opštu formulu (4.20), pri čemu
je n = 3. U tu svrhu, koriste se sve četiri tačke iz tabele 4.1. Može se pokazati
da je konačno rješenje:
Ove razlike se mogu dobiti i pomoću tzv. tabele podijeljenih razlika. Jedna
takva tabela za četiri vrijednosti funkcije data je na slici 4.2, pri čemu vrijed-
nost svakog člana tabele predstavlja razliku dvije vrijednosti sa lijeve strane,
kao što je to dato i izrazima (4.27).
(0) (1) (2) (3)
xi fi fi fi fi
(0)
x1 f1
(1)
f1
(0) (2)
x2 f2 f1
(1) (3)
f2 f1
(0) (2)
x3 f3 f2
(1)
f3
(0)
x4 f4
73
Interpolacija i aproksimacija funkcija
f (x) = 1/x u tački za x = 3.44. U tu svrhu koristiti Tabelu 4.3. U tabeli su,
također, date i podijeljene razlike za date vrijednosti funkcije.
Rješenje
s(s − 1) 2
P (3.44) = f (3.4) + s∆f (3.4) + ∆ f (3.4)
2! (4.29)
s(s − 1)(s − 2) 3
+ ∆ f (3.4) + . . .
3!
74
4.1. Interpolacija polinomima
75
Interpolacija i aproksimacija funkcija
Rješenje
76
4.2. Aproksimacija funkcija
77
Interpolacija i aproksimacija funkcija
y(x)
Yi(xi)
ei
Yi y(x)
Diskretne tačke
xi x
Pri tome, aproksimaciona funkcija y(x) može biti linearna ili nelinearna (pri
tome se naziv linearan odnosi na linearnost po parametrima, a ne nezavisnim
veličinama). Primjer linearne funkcije je polinom n-tog reda, dok su logaritam-
ska ili eksponencijalna funkcija primjeri nelinearnih aproksimacionih funkcija.
Aproksimacija polinomom
Neka je dato N tačaka (xi , Yi ) koje treba aproksimirati polinomom n-tog reda:
y = a0 + a1 x + a2 x2 + . . . + an xn (4.40)
78
4.2. Aproksimacija funkcija
koji se vrlo lako može riješiti. Aproksimacija polinomom prvog reda se najčešće
koristi u praksi. Pri korištenju polinoma višeg reda mogu se pojaviti problemi,
jer sistem jednačina (4.43) može biti slabo podešen. Ipak, normalizovanjem
jednačina i korištenjem dvostruke preciznosti ovi problemi se mogu prevazići.
Polinomi do 6-tog reda obično daju vrlo dobre rezultate, dok vrijednosti za
n od 6 do 10 mogu, ali i ne moraju dovesti do dobrih rezultata. Vrijednosti
n > 10 općenito vode lošim rezultatima. Slaba podešenost sistema jednačina
može se prevazići korištenjem nekih drugih oblika linearne aproksimacije, kao
što su, na primjer. Čebiševljevi polinomi i mogu se naći u literaturi.
79
Interpolacija i aproksimacija funkcija
Primjer 4.5
U tabeli 4.2 data je zavisnost specifične toplote zraka pri konstantnom priti-
sku (za niske temperature), Cp , od temperature zraka, T . Koristeći metodu
najmanjih kvadrata potrebno je odrediti aproksimacioni polinom prvog reda
u obliku:
Cp = a + bT (4.45)
Rješenje
80
4.2. Aproksimacija funkcija
Rješenje
81
Interpolacija i aproksimacija funkcija
Nelinearna aproksimacija
82
4.2. Aproksimacija funkcija
Primjer 4.7
Podatke date u tabeli 4.4 aproksimirati pomoću nelinearne relacije date jed-
načinom:
y = aebx (4.58)
Rješenje
Prema jednačini (4.57), trebamo prvo odrediti ln(y) (dato u tabeli 4.4), a
onda problem svesti na određivanje aproksimacione funkcije Y = A + bx, pri
čemu je Y = ln(y) i A = ln(a). Na taj način dobijamo sistem jednačina:
5
X 5
X
5A + b xi = Yi
i=1 i=1
5 5 5
(4.59)
X X X
A xi + b xi 2 = xi Yi
i=1 i=1 i=1
83
Interpolacija i aproksimacija funkcija
84
4.3. Pitanja i zadaci
85