ALOIS RIEGL

• Studij prava, filozofije i opće povijesti

• Od 1883. radio na Institutu za austrijska povijesna istraživanja.
• Od 1886. volonter, od 1887.-1897. voditelj Odjela za tekstil Austrijskog muzeja.
• Od 1889. na Bečkom sveučilištu.
• U teoriju umjetnosti uveo je termin umjetničkog htijenja/nagona za oblikovanja
(Kunstwollen) kao snagu koja definira stilsku epohu. Do danas je u povijesti umjetnosti
nerazjašnjeno kako dolazi do stalnog mijenjanja stila.
• Gottfried Semper je bio predložio naturalističku teoriju o tri faktora koja bi uvjetovala tu
mijenu: svrhu, materijal i tehniku.
• Riegl je opovrgao ovisnost mijene stilova o tim faktorima. Ta tri čimbenika su zapravo
koeficijent trenja u cjelokupnom proizvodu.
• Umjetničko htijenje/nagon za oblikovanjem je nešto u čovjeku što mu omogućuje
uživanje u ljepoti oblika, što je slobodno i samostalno stvorilo geometrijske kombinacije
linija, bez uključivanja materijalnoga međučina.
• No nije mogao definirati novo pravilo pa je uveo pojam umjetničkog htijenja. Nastojanje
epohe ili naroda oko razvoja stila bez utjecaja mimezisa ili tehnologije. Nadindividualno
htijenje primjereno vremenu. Natjecanje s prirodom (uz mijenjanje tog pojma).
• Usredotočen na formu.
• Nadišao je procjenu umjetnosti s određenog sustava vrijednosti i spoznao značaj
“razdoblja propasti umjetnosti” (kasna antika).
• Prema njegovom mišljenju antička je umjetnost ishodište ranosrednjovjekovne i
orijentalne umjetnosti, za razliku od pretpostavki suvremenika da je zapad samo primao
poticaje s Orijenta.
• Između različitih stilskih tipova ne može biti kvalitativne razlike.

• Rieglovo epohalno djelo “Moderni kult spomenika” 1903. nastalo je kao analiza
vrijednosti baštine sa svrhom lakše zakonske zaštite. Rieglova vizija reorganizacije
službe zaštite: već 1902. uvedena služba glavnog konzervatora, no oklijevalo se s
profesionalizacijom službe zaštite, tek od 1911.
Moderni kult spomenika), 1903.
• Prenošenje ideje umjetničkog htijenja/nagona za oblikovanjem u zaštitu spomenika
kulture.
• Ideja starosne vrijednosti (Alterswert) – zalaganje za zakon o zaštiti spomenika – nacrt
reorganizacije c. kr. Središnjeg povjerenstva.
• Struktura:
1. Vrijednosti spomenika i njihov povijesni razvoj
2. Odnos komemorativnih vrijednosti prema kultu spomenika
3. Odnos trenutačnih vrijednosti prema kultu spomenika

• To što su tada ne samo spomenici kao što je Trajanov stup, nego čak i neugledni fragmenti friza i
kapitela postali vrijedni pažnje, dokazuje da je antička umjetnost sama po sebi bila ta koja je
potakla zanimanje. To što su se čak i natpisi posve beznačajnoga sadržaja, ako je bilo očito da
potječu iz razdoblja antike, počeli sakupljati i zamjećivati, otkriva probuđeno zanimanje za
povijest. Dakako da je ovaj novi umjetničko-povijesni interes isprva bio ograničen isključivo na
radove antičkih naroda u kojima su Talijani renesansnoga doba prepoznavali vlastite pretke.

Odnos komemorativnih vrijednosti prema kultu spomenika

Komemorativne vrijednosti - podjela:
• starosna
• povijesna
• namjerna komemorativna
Starosna vrijednost:
- temelji se na protivljenju suvremenosti, otkriva se po nedostatku cjelovitosti oblika i boje.
- očituje se u izravnoj percepciji tragova vremena i razornosti prirode

Sa stajališta starosne vrijednosti svakako treba izbjeći (…) samovoljno uplitanje ljudske ruke u
nastalo stanje spomenika; on ne smije otrpjeti dodavanje ili oduzimanje, nadopunu onoga što su
tijekom vremena uništile prirodne sile, ali ni uklanjanje onoga što je na isti način pridodano
spomeniku i što bi nagrdilo njegov izvorni, cjeloviti oblik.
Čisti, oslobađajući dojam prirodnoga, zakonitoga nestajanja ne smije biti ometan primjesama
proizvoljno dodanoga nastajanja.

Povijesna vrijednost
-želi sačuvati što je moguće autentičniji dokument današnjega stanja za buduća povijesno-
umjetnička istraživanja.

Namjerna komemorativna vrijednost

Dok je starosna vrijednost utemeljena isključivo na prolaznosti, a povijesna je vrijednost želi
zaustaviti smatrajući ipak da već nastali znaci propadanja imaju pravo na egzistenciju, namjerna
komemorativna vrijednost bez okolišanja polaže pravo na neprolaznost, vječnu sadašnjost, na
stanje neprestanog nastajanja.
Odnos trenutačnih vrijednosti prema kultu spomenika
-uporabna vrijednost: vrijednosti koje spomenicima daju moderni gledatelji
-umjetnička vrijednost: podjela na vrijednost noviteta i relativna umjetnička vrijednost

Vrijednost noviteta
…cjelokupna se zaštita spomenika 19. stoljeća u svojim bitnim aspektima temeljila na tom
tradicionalnom shvaćanju, točnije rečeno, na prisnom stapanju vrijednosti noviteta s povijesnom
vrijednošću: trebalo je odstraniti svaki primjetni trag propadanja zbog prirodnih sila, sve
nepotpuno, fragmentarno dopuniti tako da se ponovo uspostavi potpuna, jedinstvena cjelina.

Izvješće o istraživanju vezanom uz vrednovanje interesa za srednjovjekovne i moderne

spomenike unutar Dioklecijanove palače u Splitu, 1903.
„Oslobađanje antičkih dijelova Palače za stanje stvari ne znači drugo nego uklanjanje
srednjovjekovnih i modernih dodataka unutar graditeljskoga konteksta Palače.”