Professional Documents
Culture Documents
Miroslav Antic - Mit o Ptici PDF
Miroslav Antic - Mit o Ptici PDF
Miroslav Antic - Mit o Ptici PDF
MIT O PTICI
PRVI DEO
II
Vec tada bili su: sutra. Vec tada bili su: mi.
III
IV
VI
VII
VIII
IX
XI
Naidju nepogode.
I on ih utisa svojom tezinom.
Prolaze stoleca.
I on ih nadzivi i zatrpa.
Nichu i sahnu civilizacije.
I on im poravna tragove.
XIII
XIV
XV
XVI
XVII
To je strasna samoca.
Jedino mesto gde dostojanstvo potpuno prestaje.
XVIII
Postoje stvaraoci ciji se vid zadrzava
kao brid dlana karateiste, zaustavljen i ukrocen
tacno na onoj skrami gde prebiva charolija.
XIX
XX
XXI
Odjednom mi se ucinilo da me iz Mlecnog puta
odande, gde zvezde tonu u prastaru buducnost,
izgubljeno iza obronaka prostora i vremena
posmatra neka iznurena svetlost: nesto okruglo crno.
XXII
XXIII
Da bih ga obuhvatio,
morao bih da pristanem da i ono mene obuhvati,
- toliko je to crno bilo unutrasnja umetnost
okrenuta ka spolja.
XXV
XXVI
XXVII
XXVIII
XXIX
DRUGI DEO
XXX
XXXI
XXXII
Ona je disala!
U onoj drukcijoj stvarnosti to je joj je bilo nepotrebno.
Ona je disala!
To znaci da je pocela da zaboravlja.
XXXIII
XXXIV
XXXV
XXXV I
XXXVII
U pepeljastim lukovima
vetar se isparavao nad predelom,
krunio se u krosnjama i talozio na lishcu
kao gorka prasina.
XXXVIII
XXXIX
XL
XLI
XLII
Otudjenje od navika,
to jos uvek nije i objava rata.
Objava rata jos uvek nije i pobeda.
Pobeda jos uvek nije i istorija.
XLIII
Ne uzimajte ga za sagovornika
da svojom beslovesnoscu ne obezvredi
smisao vase pobede.
Sa neskrivenim postovanjem
odnosite se prema onima
koji su dostojni da ih prevazidjete.
XLIV
XLV
XLVI
XLVII
XLVIII
Vi ne pravite jata,
nego poseban slucaj krilatosti.
Mogu li da vas nazovem uciteljem, gospodine?
XLIX
Po cemu nesto,
sto je privremeno nacinjeno od peska,
kao ja,
mora i da misli kao pesak: privremeno?
LI
LII
Ne bojim se ni smrti.
Bojim se sto cu opet zaboraviti da sam zivela.
LIII
LV
LVI
LVIII
LVIII
TRECI DEO
LIX
LX
LXI
LXIII
Dogodi se da oblik
opterecen obiljem unutrasnjeg - pukne.
Dogodi se da sadrzina
oklopljena u tesno telo - zakrzlja.
LXIV
LXV
LXVI
LXVII
LXVIII
LXIX
LXX
LXXI
LXXII
Civilizacije,
zasute humusom i potopljene morima,
izgubljene u prasumama,
- naizgled obrasle cekanjem,
znaju za sebe da postoje
svejedno kad ce ih izneti na svetlo dana,
danas, ili kroz mnogo miliona godina.
LXXIII
Stvari se ne smeju prepustiti
prostoru i umisljenosti umetnosti.
LXXIV
LXXV
LXXVI
LXXVII
LXXVIII
LXXX
LXXXI
LXXXIII
LXXXIV
LXXXV
LXXXVI
Covek sam,
i slabost mi je da budem zaljubljen u svoje delo.
A ipak sam joj kamenom smrskao glavu.
LXXXVII
Osetio bih da me je bolelo.
Valjda bih od silnog straha izgovorio neku molitvu.
Znam kako se to kaze pri oprostaju s mrtvima.
LXXXVIII
CETVRTI DEO
LXXXIX
XC
XCI
I ovako je rekao:
XCII
XCIII
XCIV
Nisam je ni primetio.
Nije me ni primetila.
XCVI
XCVII
XCVIII
Covek sam,
po dusi dostojanstven i neizmerno blag,
i ne dozvolih da se na meni chita nikakva zalost.
da li se ja to odnekle vracam,
ili tek nekuda polazim.