UNIVERZITET U TUZLI

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
ODSJEK: TURIZMOLOGIJA

SEMINARSKI RAD
Stanovništvo i turizam

Student: Talib Hamidović Mentor: Dr. sc. Alma Kadušić

Tuzla, April, 2020

 SADRŽAJ:

1.UVOD..........................................................................................................................................................3
2. POJAM STANOVNIŠTVA.............................................................................................................................4
2.1. Svojstva populacije..............................................................................................................................4
2.3. Prostori raspored.................................................................................................................................5
3.NATALITET I MORTALITET...........................................................................................................................5
3.1.Brojnost savremenog stanovništva......................................................................................................6
3.2.Procjena budućeg kretanja stanovništva.............................................................................................7
3.3.Popis stanovništva...............................................................................................................................8
4.SEOSKO I GRADSKO STANVIŠTVO...............................................................................................................8
5.POJAM TURIZMA........................................................................................................................................9
5.1.Međunarodni prihodi od turizma.......................................................................................................10
6.UTJECAJ TURIZMA NA KULTURU...............................................................................................................10
7.VRSTE I OBLICI TURZIMA...........................................................................................................................13
7.1.Ruralni turizam...................................................................................................................................14
7.2.Urbani turziam...................................................................................................................................14
8.UTICAJ STANOVNIŠTVA NA TURIZAM.......................................................................................................16
9.UTICAJ LOKALNOG STANOVNIŠTVA NA TURZIAM.....................................................................................17
10.ZAKLJUČAK..............................................................................................................................................18

2
 1.UVOD

Odabrana tema je kompleksna i poduhvata mnoge aspekte gledišta, kako materijalnog tako i
društvenog. Stanovništvo će biti zadovoljno turističkim razvojem ako mu isti osigurava kako
sredstva za život tako i ugodan prostor, tj. ako mu se ne narušava kvaliteta života u turističkoj
destinaciji.   U turističkim destinacijama je lokalno stanovništvo važna interesna skupina jer
na temelju njegovog prihvaćanja ili odbijanja turističkog razvoja i stvaranja turističkog
proizvoda ovisi i budućnost te uspješnost samog proizvoda. Ključni faktori razvoja turizma
su dva veoma intrigantna pojma, radi se seoskom i gradskom turizmu gdje najveću ulogu u
prezentovanju i kreiranju istog ima stanovništvo tog mjesta.

3
 2. POJAM STANOVNIŠTVA

U sociologiji se stanovništvo odnosi na skup ljudi i čitavu njihovu rasu. Demografija je

društvena znanost koja uključuje statističko proučavanje stanovništva. Stanovništvo,
jednostavnije rečeno, broj ljudi u gradu ili gradu, regiji, zemlji ili svijetu; Populacija se
obično utvrđuje postupkom koji se zove popis (proces prikupljanja, analiziranja, sastavljanja i
objavljivanja podataka)

2.1. Svojstva populacije

Svaka je populacija živ, dinamičan sustav pod utjecajem vanjskih i unutarnjih čimbenika.

Među bitna svojstva populacije spadaju:

 gustoća (veličina)
 prostorni raspored
 natalitet
 mortalitet
 dobna struktura i
 porast ili smanjenje

2.2. Gustoća populacije

Gustoća populacije izražava se brojem jedinki (ili njihovom biomasom) na jedinicu površine

ili volumena koji naseljavaju. Tijekom vremena, brojnost populacije se mijenja, ovisno o
uvjetima u okolišu. Kad se slože određeni uvjeti, broj jedinki može narasti do ogromnih
razmjera i gustoća postane populaciji nepodnošljiva, što dovodi do najezda,
recimo skakavaca, gubara ili nekih drugih vrsta leptira.

2.3. Prostori raspored

Raspored jedinki neke populacije ovisi o uvjetima u staništu može biti: neravnomjeran
(slučajan), ravnomjeran i grupni.

4
Slučajni raspored postoji kada su uvjeti u staništu ujednačeno povoljni. Ravnomjerni raspored
se rijetko sreće i javlja se samo ako su uvjeti u staništu ujednačeno oskudni. Kako su uvjeti u
staništu rijetko ujednačeni, jedinke se u najvećem broju okupljaju na mjestima gdje su uvjeti
povoljniji. Rezultat je grupni raspored koji je u prirodi najčešći.

3.NATALITET I MORTALITET

U sklopu prirodnoga kretanja su rodnost ili natalitet i smrtnost ili mortalitet, te kao njihova

razlika prirodni priraštaj. Kada je više rođenih nego umrlih, prirodni je priraštaj pozitivan, a
kada je više umrlih, tada je negativan. Pokazatelj promjene, razlika između stopa rodnosti i
smrtnosti, naziva se stopa prirodnoga priraštaja. Razlikuju se vrlo visoka stopa prirodnoga
priraštaja (više od 20‰), visoka (15 do 20‰), umjerena (5 do 14‰) i niska (manje od 5‰ na
godinu). S obzirom na visine stope prirodnoga priraštaja i njegova trenda, razlikuju
se ekspanzivno (koje brzo raste), stacionarno (koje se koleba) i konstriktivno (koje nazaduje)
prirodno kretanje broja stanovnika.

U savremenom svijetu prosječne godišnje stope prirodnoga priraštaja pojedinih zemalja kreću
se od nulte (pa i negativne vrijednosti) do gotovo 45‰. Svijet u cjelini i kontinente
pojedinačno obilježava smanjenje stope prirodnoga priraštaja, no i dalje postoje velike
međukontinentalne razlike. Stupanj razvijenosti glavni je čimbenik razlika, pa razvijena
područja imaju niske ili negativne stope prirodnoga priraštaja, a slabije razvijena i
nerazvijena područja imaju visoke stope prirodnoga priraštaja. Među kontinentima razlikuju
se Europa i Afrika. Niskonatalitetna Europa ima uglavnom negativnu stopu (u tijeku je proces
prirodne depopulacije), a pojedine zemlje u tome prednjače, primjerice Bugarska, Italija,
Njemačka, Austrija, Hrvatska. Većina afričkih zemalja, kao i pojedine latinskoameričke
zemlje, imaju i nadalje vrlo visoku stopu pozitivne prirodne promjene, uzrokovanu ponajprije
visokom rodnošću (npr. Niger, Mali, Čad, Angola, Uganda, Somalija).

3.1.Brojnost savremenog stanovništva

U 20. st. stanovništvo svijeta gotovo je dvaput udvostručeno (u odnosu na 1900): oko 1965.,
kada je dosegnulo 3,3 milijarde, i 2005., kada je dosegnulo 6,6 milijarda. Prosječna godišnja
stopa rasta u razdoblju 1980–90. iznosila je 1,7%, a u razdoblju 2000–10. bila je 1,2%. Tako
smanjena stopa pokazuje prosječni godišnji porast od približno 79 milijuna stanovnika, što

5
znači da je priraštaj stanovništva svijeta i dalje visok jer se, unatoč smanjivanju stope rasta,
povećava ukupan broj stanovnika. Tako je, npr., 1950. porast iznosio 46 milijuna, a 1980.
oko 75 milijuna stanovnika. Predviđa se da će se godišnji porast stanovništva ipak početi
smanjivati pa bi do 2050. moglo biti između 8,9 i 9,6 milijarda ljudi, s minimalnim
povećanjem od 57 milijuna stanovnika na godinu.
Iako stopa rasta svjetskog stanovništva od 1990-ih pada, postoje razlike između razvijenijih i
manje razvijenih zemalja, regija i kontinenata na Zemlji. Europa i Angloamerika imaju slabiji
porast broja stanovnika, a uglavnom Afrika, Latinska Amerika i Azija bilježe porast
stanovništva. Do 1920. gospodarski razvijene zemlje imale su veće stope rasta, no nakon
1950. nedovoljno razvijene zemlje imaju dvostruko veće stope porasta stanovništva pa je sve
veći njihov udjel u svjetskom stanovništvu. Od 1950. do 2000. udjel nerazvijenih porastao je
sa 67 na 80%. To je jedan od središnjih problema svijeta na početku XXI. st. jer se povećava
jaz u razvoju između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Najviše stope porasta stanovništva
zabilježene su u Africi, a odmah je za njom Latinska Amerika.

Stanovništvo Afrike u drugoj polovici XX. st. raslo je brže nego bilo koje drugo stanovništvo.
Vrhunac je bio 1980-ih sa stopama godišnjeg rasta višima od 2,5%. Zato se za Afriku,
osobito istočnu, središnju i zapadnu, predviđa najbrži porast stanovništva, čak do milijardu
novih stanovnika do 2050. Time bi udjel afričkoga stanovništva u svjetskome dosegnuo 20%.

Početkom druge polovice XX. st. stopa rasta broja stanovnika bila je najveća u južnoj Aziji
(južna, jugoistočna i jugozapadna Azija), potom se počela smanjivati, no unatoč smanjivanju
prosječne godišnje stope udjela stanovnika južne Azije ona će biti u porastu. Najviše su se
smanjile stope rasta u zemljama istočne Azije (Kina, Japan, Mongolija i obje Koreje). Taj je
trend u Kini i Japanu dugoročniji pa se predviđa smanjivanje udjela stanovništva istočne
Azije u stanovništvu svijeta s 26,5% (1980) na 20,9% (2025). Očekuje se da će 2050.
prosječna stopa rasta broja stanovnika Azije (0,3%) biti manja od stope u Angloamerici
(0,4%). Procjenjuje se da će se udjel azijskoga stanovništva u svjetskome smanjiti sa 60%
(2013) na 54% (2050).

Europa ima najmanju prosječnu godišnju stopu rasta broja stanovnika već nekoliko desetljeća
(manja od 0,4%). Sukladno tomu u padu je i udjel europskog stanovništva u svjetskom
(10,4% 2013; procjenjuje se daljni pad na 7,4% 2050.

6
Australija i Oceanija najslabije su naseljen kontinentski prostor na Zemlji s udjelom od samo
0,5% u svjetskom stanovništvu (2013). Stanovništvo u njem najmnogoljudnije Australije
ponaša se poput onoga u razvijenim zemljama svijeta pa će udjel stanovništva toga dijela
svijeta u svjetskom biti u stagnaciji ili blagom padu.

Slika br.1. Procjena porasta populacije

Izvor: https://net.hr/danas/svijet

3.2.Procjena budućeg kretanja stanovništva

Rast broja stanovnika svijeta u drugoj polovici XX. st. bio je jedan od osnovnih problema
suvremenoga čovječanstva. Zato se on pomno proučavao i o njem se raspravljalo na
nekoliko poslijeratnih međunarodnih skupova (svjetske konferencije o stanovništvu) kako bi
se na daljnji porast utjecalo odgovarajućom populacijskom politikom. Isticano je nekoliko
načina rješavanja: demografski (smanjiti rodnost); ekonomski (promijeniti ekonomske
odnose razvijenih zemalja i zemalja u razvoju); demografsko-ekonomski (smanjivati rodnost i
mijenjati ekonomske odnose). Naglo smanjivanje stope smrtnosti nije praćeno
smanjivanjem stope rodnosti u zemljama u razvoju u kojima živi tri četvrtine svjetskoga
stanovništva. Stanovništvo razvijenih zemalja razvijalo se postupnije, promjene su bile
sporije pa su i teškoće znatno manje. Tek se 1970-ih u nekim zemljama u razvoju opažaju
znakovi smanjivanja stope poroda, ponajprije u Kini i Brazilu, a najnoviji podatci pokazuju

7
smanjenje rodnosti i u vrlo siromašnim zemljama poput Bangladeša. To je vrlo važno jer su
to zemlje s velikim brojem stanovnika. Porast stanovništva, uz pretpostavku srednje visoke
stope rodnosti, iznosit će 30,4% od 2011. do 2050. ili 0,72% godišnje, te 13,6% u razdoblju
2050–2100. ili godišnje 0,17%. Prema tomu, slijedi usporavanje porasta broja stanovnika, a
nakon 2100. može se predvidjeti i stagnacija.

3.3.Popis stanovništva
Popis stanovništva (cenzus) sustavan je postupak prebrojavanja, odnosno evidentiranja
sveukupne populacije nekoga područja, najčešće države. Popis stanovništva trenutačan je
demografski pokazatelj, budući da je definiran tzv. kritičnim trenutkom popisa (dan na koji se
popisano stanje odnosi, npr. u Hrvatskoj 31. ožujka popisne godine). Smatra se najvažnijim
izvorom podataka o populaciji. Metodološki, primjenjuju se dvije temeljne koncepcije
popisivanja stanovništva. Prema koncepciji stalnoga (de iure) stanovništva, popisuju se sve
osobe prema mjestu stalnoga boravka, bez obzira na to jesu li u kritičnom trenutku prisutne.
Prema koncepciji prisutnoga (de facto) stanovništva, popisuju se svi zatečeni u trenutku
popisa. Prije se više provodio popis prema načelu prisutnosti, a u novije doba češći su popisi
prema načelu stalnosti. Popis stanovništva najčešće provode tijela državne uprave.

4.SEOSKO I GRADSKO STANVIŠTVO

Stanovništvo se prema prebivalištu dijeli na seosko (ruralno) i gradsko (urbano). Neke zemlje

razlikuju seosko i gradsko stanovništvo po broju stanovnika, druge na osnovi udjela
poljoprivrednog i nepoljoprivrednog stanovništva. Treće su zemlje sačuvale povijesni
(naslijeđeni) kriterij po kojem se poštuje povijesno-pravni status naselja, itd. Brojčanom,
gospodarskom i povijesno-pravnom kriteriju može se pridružiti društveno-funkcionalni.
Stvarnost je međutim vrlo složena pa su usporedbe pojedinih zemalja i regija svijeta
približne. Na osnovi udjela seoskog i gradskoga stanovništva zemlje se dijele na ruralne (s
više od 75% seoskog u ukupnom stanovništvu), prijelazne (s 25 do 50% gradskog u ukupnom

8
stanovništvu) i urbano-industrijske (s više od 50% gradskog u ukupnom stanovništvu).
Potkraj XX. st. najviše je zemalja bilo u skupini prijelaznoga tipa.
Iako su gradska naselja drevnoga postanka, ona su se jače počela razvijati u
industrijaliziranim zemljama od početka klasične industrijske revolucije. Naglo širenje, i
kadšto nekontrolirani rast, doživjela su u zemljama u razvoju tek u XX. st., a ponajviše nakon
II. svjetskog rata. Godine 1950. živjelo je 28,9% (od 2,5 milijarda stanovnika) u gradskim
naseljima, a 1980. udjel se popeo na 41,1% (od 4,5 milijarda stanovnika). Od sredine 2009.
više svjetskog stanovništva živi u gradovima nego u seoskim područjima (50,1%). Godine
2013. udjel gradskog stanovništva iznosi 53% (od 7,2 milijarde stanovnika). Računa se da će
2050. taj udjel iznositi 67,2%. Najbrojnije gradsko stanovništvo imat će južna Azija, a u
gradovima nerazvijenih zemalja živjet će više stanovnika nego u gradovima razvijenih
zemalja.

Brze promjene u rastu broja stanovnika gradova upućuju na promjene općega razmještaja
stanovništva svijeta i na snagu preseljavanja. Općenito, tijekom XX. st. trend je bio takav da
su se seoska područja praznila (ruralni egzodus), a gradska punila novim
stanovništvom (urbana koncentracija). U široj ljestvici dosadašnjih kretanja sa sela u gradove
mogu se istaknuti četiri tipa rasta broja gradskog stanovništva: europski (raniji rast i
usporavanje u drugoj polovici XX. st.); angloamerički (kasniji rast i nagla
ekspanzija); sovjetski (umjeren i nadziran rast); tip zemalja u razvoju (nagli rast u drugoj
polovici XX. st.).

Iako se mjerila po kojima se definiraju veliki gradovi i njihove aglomeracije (metropolitansko

područje) razlikuju od zemlje do zemlje, ipak se broj stanovnika tih gradova povećava vrlo
brzo i uglavnom bez zadovoljavajućega nadzora u zemljama u razvoju. U popisu najvećih
gradova svijeta sve je manje onih iz razvijenih zemalja, a sve više gradova iz slabije
razvijenih zemalja, gdje prijeti još veći i nekontroliraniji rast gradskog stanovništva čiji će
život biti sve tegobniji.

9
 5.POJAM TURIZMA
Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog
mjesta, ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije
povezana nikakva njihova gospodarska djelatnost (Hunziker i Krapf, 1942). Obuhvaća
rekreaciju, putovanje i odmor.

Turistička kretanja se dijele na vrste i specifične oblike turizma. Dok su vrste turizma
definirane određenim kriterijem npr. prema trajanju boravka turista (boravišni, vikend i
izletnički turizam), specifični oblici turizma obilježeni su specifičnim turističkim motivom
koji posjetitelje privlači u točno određene destinacije, npr. lov - lovni turizam. Specifični
oblici turizma orijentirani su na manje (definirane) segmente turističke potražnje, a nastali su
kao suprotnost masovnom turizmu.

5.1.Međunarodni prihodi od turizma

Međunarodni prihodi od turizma 2014. godine dosegli su 1.2 bilijuna američkih dolara, što
odgovara porastu od 3.7 % u odnosu na 2013. godinu.Svjetska turistička organizacija navodi
sljedeće države kao deset najvećih država kad su u pitanju prihodi od turizma (2016.)

Tabela br.1. Međunarodni prihodi od turizma

10
 Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Turizam

6.UTJECAJ TURIZMA NA KULTURU

Turizam je moćna i jedinstvena djelatnost koja utiče na mnoge aspekte u društvu i kulturi.
Ova pojava ima uticaja na ekonomiju, socijalni i kulturni život; sve je ovo obuhvaćeno pod
jednim terminom kultura, ali za potrebe analize različiti elementi koji tvore kulturu su
razdvojeni u specifična područja. Antropolozi i drugi su pokušavali da naglase međuzavisnost
različitih elemenata društva.

Razumjevanjem međuzavisnosti u društvu, bolje će se cijeniti posljedice vanjskog uticaja kao

sto je turizam. Štaviše ovakvi tipovi promjena nisu toliko očigledni kao sto su istaknuti
materijali razvoja povezani sa izgradnjom i ekonomijom. Kulturni i socijalni uticaji mogu
biti pozitivni ili negativni za zajednicu. Prilivi turista donose različite vrijednosti zajednici i
utiču na ponašanje i porodični život. Pojedinci i kolektivi zajednica se mogu truditi da
zadovolje turiste i usvoje njihov način ponašanja. Interakcija između rezidenata i turista
mogu uticati na kreativno izražavanje, stvarati nove prilike, što je pozitivno ili „gušiti“
individualnost novim restrikcijama, što je negativno. Povećan turizam može uticati da se u
zajednici usvoji drugačije moralno ponašanje naprimjer da se poveća razumijevanje između
kultura, također može doći do povećane zloupotrebe alkohola i nedozvoljenih droga.

Postoji tendencija povećanja broja sigurnosnih i zdravstvenih objekata, kao i njihovog

osoblja, no međutim također rastu i sigurnosni problemi kao što su nesreće i kriminal.
Tradicionalne ceremonije mogu biti obnovljene i oživljene zbog turističkog interesa ili se
mogu izgubiti zbog alternativnih aktivnosti.

Lokalne organizacije mogu ojačati zahvaljujući turizmu ili mogu biti u nemogućnosti da se
izbore sa problemima koje donosi turizam. Nepogode, kao što su prirodne katastofe,
nestašice energije, terorizam, politička nesigurnost ili neka druga dešavanja koja utiču na
proširenje negativnog publiciteta mogu naglo dovesti do smanjenja turističkih posjeta ili
potpunog gašenja turizma ili mogu privući neke znatiželjne posjetioce. Turizam može
poboljšati kvalitetu života na određenom području povećanjem broja atrakcija, mogućnosti

11
rekreacije i usluga. Turizam daje šansu stanovnicima da upoznaju zanimljive ljude, stvore
nova prijateljstva, uče o svijetu. Upoznavanje različitih kultura obogaćuje iskustva i proširuje
horizonte.

Često, smanjen interes za lokalnu kulturu se obnavlja oživljavanjem kulturnog naslijeđa, kao
dio turističkog razvoja jer se javlja potražnja za kulturnim i historijskim elementima i
eksponatima. Ovakav interes turista za lokalnu kultruru i historiju daje mogućnost za zaštitu i
očuvanje historijskih artifekata i kulture. Učenjem o drugima, njihove razlike postaju manje
prijeteće i interesantnije. Turizam također pruža neku vrstu psihološkog zadovoljstva kroz
prilike koje se javljaju u turističkom razvoju i samoj interakciji sa putnicima.

Turizam, također, može uticati i negativnim socijalnim i kulturnim elementima na zajednicu.

Nelegalne aktivosti se obično povećavaju u opuštenoj atmosferi koja vlada među turistima.
Može doći do zloupotrebne alkohola od strane maloljetnika i to može biti problem posebno
na plažama, festivalima na kojim se poslužuje alkohol, skijaškim odmaralištima. Veliki broj
turista može privući i povećan broj džerparoša i trgovaca na crno. Promjene u životnom stilu,
kao što su alternativni načini putovanja i alternativni putevi, koje koristi lokalno stanovništvo
da bi izbjegli gužvu, može oštetiti zajednicu socijalno i kulturno.

Hoteli, restorani i trgovine mogu pomjeriti razvoj turizma prema stambenim zonama i na taj
način uticati na promjene u fizičkoj strukturi zajednice. Kako se lokalno etničko stanovništvo
mijenja da bi odgovorilo na potrebe turista i turizma, kultura i jezik se mogu promijeniti. Na
mjestima gdje se turisti duže zadržavaju, moguće je da poprime običaje i interese lokalnog
stanovništva. Također, dešava se da lokalno stanovništvo pod utjecajem posjetilaca promjeni
svoje običaje i navike, kao naprimjer: izbor bračnog partenera u konzervativnim i
tradicionalnim zajednicama, izbor nelokalnog bračnog partnera može izaivati stres i probleme
u porodici.

12
 Tabela br.2. Pozitivni i negativni uticaji turizma

Izvor: Kreag G., (2001), The Impacts of Tourism, Minnesota Sea Grant

7.VRSTE I OBLICI TURZIMA

U literaturi se pronalaze mnogobrojni kriteriji prema kojima se može pobliže odrediti,

analizirati i raščlaniti pojedine vrste turizma, odnosno turističkih kretanja. Tako se vrste
turizma razlikuju prema: trajanju boravka turista (izletnički, vikend, boravišni), stupnju
mobilnosti turista (stacionarni, mobilni, tranzitni), dobnoj strukturi turista (dječji, omladinski,
obiteljski, »treće dobi«), nacionalnoj pripadnosti (domaći, inozemni), načinu organizacije
putovanja (individualni, organizirani, mješoviti), tržištu na kojem se odvija organizacija
putovanja (emitivni, receptivni), broju sudionika (individualni, grupni), godišnjem dobu
(ljetni, zimski), prostornom obuhvatu (lokalni, regionalni, nacionalni, međunarodni,
interregionalni, intraregionalni), vremenu kada je određeni resurs najatraktivniji
(predsezonski, sezonski, posezonski, izvansezonski), prostoru na kojem se odvija turističko
putovanje (primorski, planinski, termalno-kupališni, jezerski, seoski, gradski), utjecaju na
platnu bilancu (aktivni, pasivni), te ostale vrste turizma (elitni, poticajni, radnički, socijalni,
sindikalni).
Ipak, i u teoriji i praksi turizam se često jednostavno dijeli na masovni turizam (velik broj
turista, organizirano putovanje, paket-aranžmani agencija i turoperatora, niske cijene)
i alternativni ili održivi turizam (alternativa sadržajima i ponašanju turista, motivi turista u
fokusu, ponuda u ravnoteži s okruženjem). Kada se u planiranju i razvoju turizma destinacija

13
od strategije masovnosti (jednostavan i jeftin proizvod, velik fizički obujam prometa) okreće
diversifikaciji ponude (fokus na motivima koji ljude pokreću na turistička putovanja, turizam
usmjeren na zadovoljavanje specifičnih potreba užeg segmenta tržišta), riječ je o specifičnim
oblicima turizma, tj. turističkim kretanjima uvjetovanima određenim motivom (dominantno
turističkim) koji turiste pokreće na putovanje u destinaciju gdje je turistička ponuda
prilagođena (sadržajima, proizvodima, cijenom) ostvarenju željenoga doživljaja (specifičan
interes turista). Razlikujemo specifične oblike turizma zasnovane na prirodnim
resursima (zdravstveni turizam, sportski turizam, nautički turizam, ekoturizam, seoski
turizam, lovni i ribolovni turizam, naturizam, robinzonski turizam i dr.) i specifične oblike
turizma zasnovane na društvenim resursima (kongresni turizam, kulturni turizam,
gastronomski i enofilski turizam, turizam događanja, vjerski turizam, turizam na umjetno
stvorenim atrakcijama, casino-turizam i dr.). Svakodnevno se susrećemo i s pojmovima
(oblicima turizma) kojima se zadovoljavaju vrlo uske potrebe turista (tržišne niše) ili koji
mogu biti dijelovi većeg broja drugih oblika turizma, npr. šoping-turizam, krstarenja,
povijesni turizam.

7.1.Ruralni turizam

Seoski turizam usredotočen je na aktivno sudjelovanje u ruralnom načinu života. To može

biti varijanta ekoturizma. Mnoga sela mogu olakšati turizam jer su mnogi mještani
gostoljubivi i željni dobrodošlice (a ponekad čak i domaćina) posjetitelja. Poljoprivreda
postaje mehanizirana i zahtijeva manje ručnog rada. Taj trend izaziva ekonomski pritisak na
neka sela, što zauzvrat uzrokuje da se mladi presele u urbana područja. Međutim, postoji
segment gradskog stanovništva koji je zainteresiran za posjet ruralnim područjima i
razumijevanje životnog stila.

14
 Slika br.2. Bosanska kuća Rasima Hamidovića

Izvor: Privatna zbirka fotografija

7.2.Urbani turziam
Turizam je grana industrije koja je stalno u porastu, čiji se trendovi  neprestano mijenjaju. Za
razliku od masovnog turizma u prošlosti  koji je velikom broju ljudi omogućio bar nakratko
bijeg iz stvarnosti promijenom lokaliteta, današnji turizam razvija se u smjeru većeg broja
kraćih putovanja, a odabir destinacije ne ovisi samo o vizualnoj atraktivnosti destinacije,
nego sve više o ciljanim interesima turista.  Dok je primorski turizam  još uvijek velikim
djelom vezan za sunce i more, a turisti se nerijetko zadržavaju u destinaciji duži
period,  urbani i ruralni turizam se razvijaju u smjeru većeg broja, uglavnom vikend
putovanja. Dok sve veći broj stanovnika urbanih sredina  traži utočište u miru i tišinu sela i
očuvane prirode neki ipak za bijeg od svakodnevice biraju drugu urbanu destinaciju.

15
Razlozi posjete turista određenoj urbanoj destinaciji izvan njihova mjesta stalnog boravka
mogu biti motivirane interesom za upoznavanjem povijesti, umjetnosti, baštine ili stila života,
sve navedeno moglo bi se nazvati kulturnim turizmom. Osim prije spomenutog kulturnog
turizma koji je uglavnom glavni oslonac razvoju urbanog turizma razlozi posjeta urbanim
sredinama su još i  ponuda kakvu ne pružaju manje sredine (koncerti, noćni izlasci, sportski
događaji ....), posjeti radi edukacije, „poslovni“ turizam (sklapanje poslova, sajmovi) do
„šoping“ turizma koji se u nas zadnjih godina intezivno razvijo izgradnjom velikih šoping
centara.

Slika br. 3. Panonska jezera Tuzla

Izvor: https://cityguide.ba/2019/08/08/integer-sagittis/

8.UTICAJ STANOVNIŠTVA NA TURIZAM

16
 Prema prvom globalnom istraživanju Svjetske turističke organizacije (UNWTO) i agencije
Ipsos, 47 posto ispitanika smatra da „živi u gradu s velikim brojem turista“.

Preko 50 posto njih smatra kako turizam ima pozitivan utjecaj na proračun i promicanje
kulturne razmjene, a 49 posto ispitanika smatra kako bi trebalo poduzimati mjere za
poboljšanje upravljanja turizmom. Samo 12 posto ispitanika preferira ograničenje broja
posjetitelja, prenosi UNWTO. Internetska anketa provedena je u 15 zemalja i ciljana na
12.000 ljudi kako bi bolje razumjeli percepciju stanovnika o gradskom turizmu te njegovim
utjecajima i strategijama upravljanja.

„Danas, adekvatno upravljanje turizmom u korist posjetitelja i stanovnika, pritom

osiguravajući da lokalne zajednice imaju koristi od turizma, postaje važnije no ikad“, izjavio
je Zurab Pololikashvili, glavni tajnik UNWTO-a. „Važno je što prije postaviti plan za urbani
turizam koji je u potpunosti usklađen s urbanom agendom.“
Možemo zaključiti da, prema globalnom istraživanju Svjetske turističke organizacije, većina
stanovnika smatra kako turizam ima pozitivan utjecaj na privredu, no da je ipak potrebno
poduzeti određene mjere kako bi se njime bolje upravljalo.

9.UTICAJ LOKALNOG STANOVNIŠTVA NA TURZIAM

Lokalno stanovništvo je vrlo važan dionik u razvoju turizma destinacije, a zainteresirano je za

njen razvoj jer je svjesno da  iskorištavanjem resursa i lošim odlukama menadžmenta može
rezultirati uništavanjem postojećih vrijednosti u njihovoj životnoj sredini. Kvaliteta života
stanovništva u destinaciji ne smije se narušavati jer njenim uništavanjem i narušavanjem gubi se
domicilno stanovništvo, a  koje bi trebalo biti jedan od nositelja gospodarskog razvoja.
Zadovoljstvo životom u destinaciji je veće i raste tijekom faze zrelosti razvoja turizma jer
stanovnici materijalno osjete posljedice turističkog razvoja, ali kad turistički razvoj počinje
opadati, opada i kvaliteta života u destinaciji. Različitost prihvaćanja turista u svojoj okolini
ovisi prije svega o distribuciji turista na određenom teritoriju pa prije svega postoji razlika da li
se npr. turistički razvoj odvija u povijesnom gradu koji je pod stalnim udarom zainteresiranih
turista (npr. Dubrovnik, Venezia itd.) ili području koje nije prenapučeno dolascima turistima.

17
Svakako da je i tada različit intenzitet utjecaja koje turizam može imati na lokalno stanovništvo i
da su različite posljedice takvih pojava u turističkim sredinama.

10.ZAKLJUČAK

U gore navedenom tekstu obrađeno je par ključniih tema za napredak i razvoj turizma u sferi
društva. Kako smo i rekli najvazniji faktori za razvoj turizma su organizacija i sortiranje
materijalnih dobara. Jedan odnajizrazenih tipova turisticke ponude su seoski i gradski turizam
u koje se naravno ubrajaju, kulturološki, historijski, tradicionalni itd...Predstavili smo
povezanost turizma i stanovnistva, mozemo zaključiti da porast populacije istovremeno ne
znaci porast samog turističkog kretanja. Razlog tome jeste porast populacije u nerazvijenim
zemljama posebno aludirajući na afrički kontinent. Ali svakako da turizam raste iz dana u
dan. Stanovništo tj populacija je ključan faktor razvoja turizma. Bez organizacije nema
turizma a za organizaciju su potrebni ljud.

18
 LITERATURA

1. Kreag G., (2001), The Impacts of Tourism, Minnesota Sea Grant

2.https://hrturizam.hr/unwto-stanovnici-su-svjesni-pozitivnog-utjecaja-turizma-na-njihove-
gradove/

3. https://www.enciklopedija.hr/trazi.aspx?t=turizam%20i%20stanovni%c5%a1tvo

4. http://balkans.aljazeera.net/

5. https://net.hr/

6. https://spasimobisevo.org/

7. https://cityguide.ba/2019/08/08/integer-sagittis/

19