1.

KOLOKVIJ

1. Definicija uprave – uprava provodi zakone, a ne

donosi!
Pojam uprave dolazi od latinske riječi administracio što znači upravljati. Uprava je širi
pojam, a administracija označava osobe koje rade u tijelima državne uprave. Definirati
pojam uprave je teško jer je to društvena pojava koja se mijenja tijekom vremena, tj.
zavisno od društvenog političkog uređenja. U teorijskom smislu javljaju se različiti
teoretičari, postoje dva smjera u određivanju pojma uprave: formalni i materijalni.

U PRAVNOJ TEORIJI:
1. U organizacijskom ili FORMALNOM smislu u određivanju pojma uprave:
TEORETIČARI polaze od organa koji obavljaju neku djelatnost da bi rekli da li je to
upravna djelatnost.
Polazi se od podjele vlasti na zakonodavnu, sudsku i upravnu tj izvršnu vlast. Sve što
nije zakonodavstvo i sudstvo je upravna djelatnost. Neki kritičari kažu da je upravna
djelatnost puno širi pojam. Upravne poslove ne moraju samo vršiti organi uprave nego i
drugi organi (nedržavni subjekti) s javnom ovlasti za to djelovanje. Zbog toga se javlja
drugi pravac.

2. U funkcionalnom ili MATERIJALNOM smislu

Nisu bitni organi koji vrše djelatnost da bi se moglo reći je li to upravna djelatnost nego
je bitniji sadržaj te djelatnosti. Oni pokušavaju nabrojati organe i sadržaj djelatnosti
koji potpadaju pod upravnu djelatnost. Svaka država donosi svoje zakone kojima
određuje što je to uprava, koji su upravni organi i upravni poslovi.

U ZAKONODAVSTVU:
Zakoni u BIH kojima se određuju organi i poslovi uprave: ima zakon o upravi na razini
BIH, zakon na razini federacije BIH, na razini srpske republike imamo zakon o
republičkoj upravi, na razini Brčko distrikt zakon o javnoj upravi Brčko distrikt. (na
razini države, entiteta i brčko distrikt)

Zakon na razini federacije Bih donio je zakon o organizaciji organa uprave u fbih i on
određuje u organizacijskom smislu i u materijalnom smislu koji su poslovi uprave.

Poslovi uprave u materijalnom smislim koje donosi zakon na razini fbih:

1. Izvršavanje zakona (provođenje zakona, najveći posao uprave, kad se provodi zakon uprava
mora i donijeti upravni akt primjenjujući zakone službenici)
2. provođenje upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa (inspekcijski
nadzor provode inspektori i instancijski nadzor koji provode hijerarhijski viši organi uprave
nad nižim organima uprave a provodi se najčešće kroz žalbu)
3. Donošenje podzakonskih propisa za provedbu zakona (zakonodavni organi donose
zakone, uprava izvršava provodi zakon, međutim ako zakon nije detaljno razradio pa kaže u
članku da niži pravnim aktima se može detaljnije razraditi koja donose tijela državne uprave
to su pravilnici, uputstva onda)
4. Pripremanje propisa i davanja preporuka i mišljenja iz oblasti zakonodavstva
5. Davanje odgovora na pitanja građana

1
 1. KOLOKVIJ

6. Praćenje stanja u oblastima za koje su osnovani (osnivaju službe za praćenje)

7. Obavljanje i drugih stručnih (upravnih poslova) (nemoguće je upravu definirati jer se
stalno mijenja stoga se ne mogu pobrojati i svi poslovi)

U organizacijsko smislu zakon fbih određuje organi (tijela) državne uprave

1. Na razini federacije
a) Federalni organi uprave - federalne uprave, federalna ministarstva
b) Federalne upravne organizacije- federalni zavodi, direkcije, agencije
2. Na razini županije odnosno kantona
a) Županijski organi uprave -županijske uprave, županijska ministarstva
b) Županijske upravne organizacije – županijski zavodi, direkcije, agencije
3. Na razini općine i grada
-općinske službe za upravu (općine – načelnik i gradonačelnik)
-gradske službe za upravu

Osim tih tijela državne uprave, te poslove mogu obavljati tkz. PRAVNE OSOBE S JAVNIM
OVLASTIMA na temelju javne ovlasti donose upravne akte. Najčešće se prenose u području
javnih službi.
Razlika javne I državne uprave: U anglosansksonskom kažu postoji javna (obuhvaća sve
organe uprave I ono što ona radi, tj koji bave se upravnim poslovima, državne I ne državne) te
državna uprava (uži pojam i obuhvaća samo organe uprave kada obavljaju upravne poslove)

JAVNA SLUŽBA – daje je zakonom društvena zajednica (zakonodavac) zbog

javnog interesa putem javnog ovlaštenja
-Definicija javne službe može biti u materijalnom i formalnom smislu:
One su u (formalnom) organizacijskom smislu sve one službe koje obavlja neko javno pravno
tijelo, a u materijalnom smislu def polazi od sadržaja I kaže se da su to sve djelatnosti koje
služe za zadovoljenje opće društvenog interesa – športa, kulture, obrazovanja, mirovinske
skrbi I zdrav osig, I obično se tim djelatnostima daje ovlaštenje da mogu donositi upravne
akte I rješavati pitanja mimo organa državne uprave) to daje društvena zajednica I daje ju
pravnom normom znači zakonom, npr. zakon o soc skrbi, zakon o zdrav zaštiti…)
-4 kriterija da bi se moglo definirati kao javna služba:
1.načeko kontinuiteta ili trajnosti – djelatnost koja kontinuirano je potrebna u druš zajed
za normalno funkcioniranje (bolnica uvijek treba)

2
 1. KOLOKVIJ

2.primat javne službe u odnosu na privatnu službu – te službe se finan iz drž proračuna
uvijek imaju posebni status (npr drž povlastice) tj primat u odnosu na privatne službe I lakše
zato opstaju
3.prilagodljivost promjenjivim potrebama javnog prava – mijenja se prema potrebama
prava, kako se mijenjaju potrebe u društvu ona se prilagođava I mijenja.
4.nemerkantilnosti – finan moment nije odlučujući, službe će opstati bez da stvaraju finan
dobit (npr škola sa tri učenika jer je od općeg druš interesa, nije bitno je li donosi profit nego
da je od javnog interesa).
Zakonodavac proglašava javne službe I on pravnom normom tj zakonom kaže to je javna
služba. Taj pojam je nastao u fran pravu. Početkom 19.st.

Organizacijski oblik u kojem se najčešće ispunjava javna služba je ustanova. Ustanova je

pravna osoba koja se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti,
kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva,
socijalne skrbi i druge djelatnosti ako se ove ne obavljaju radi stjecanja dobiti.

Načela ustanove:
 Načelo samostalnosti
 Načelo zakonitosti
 Načelo kontinuiteta
 Načelo dužnosti pružanja usluga iz one djelatnosti za koju su osnovane
 Načelo jednakosti uživatelja službe
 Načelo javnosti
 Načelo nemerkantilnosti

Koncensionirana javna služba:

 Poseban pravni institut čija je osnovna karakteristika u tome što se radi o javnoj službi
u materijalnom smislu koju vodi neka privatna osoba, fizička ili pravna, na svoj trošak i rizik
a prema posebnoj ovlasti koju joj podjeljuje javna vlast. Dakle javna vlast ovlašćuje
koncesionara (fizičku ili pravnu osobu) temeljem upravnog ugovora zaključenog između
njih, na vršenje javne službe i to na trošak i rizik te osobe, a uz pravo da se za pružanje
usluga službe naplaćuje od uživatelja te službe.

Upravni ugovor:
 To je dvostrani pravni akt što ga država ili drugo javnopravno tijelo sklapa s trećim
osobama (fizičkim ili pravnim) radi ostvarivanja određenog cilja šireg društvenog interesa te
pod uvjetima utvrđenim posebnim propisima.
Bitne karakteristike:
 1. u subjektima ugovora
 2. u svrsi i cilju sklapanja ugovora
3. u posebnim uvjetima sklapanja ugovora

3
 1. KOLOKVIJ

NAČELO ZAKONITOSTI – primarno načelo da sve akcije uprave i

djelatnosti upravnih organa (i onih s javnom ovlasti) treba biti u skladu s ustavom i
zakonom kojima se propisuje njihovo djelovanje.

Uži smisao: zakonito je samo ono što je propisano zakonom

Širi smisao: sve što nije navedeno da nije nezakonito je u principu zakonito, što nije
propisano zakonom je dozvoljeno.

Ukoliko nešto nije u skladu s ustavom i zakonom javlja se slučaj nezakonitosti:

5 slučajeva nezakonitosti:
1.nenadležnost – zakon propisuje tko je stvarno nadležan da rješava određeni predmet kad
dođe zahtjev stranke, stvarna nadležnost u toj materiji znači (npr u oblasti građenje zna se koji
je organ nadležan za građenje kuće, ili obiteljski zakon za posvojenje u oblasti posvajanje
djeteta) organi koji su nadležni određenoj materiji, mjesna nadležnost označava mjesto koje je
nadležno gdje se neko pravo traži, funkcionalna nadležnost je ona koja je osoba ovlaštena da
rješava taj predmet (npr. nema načelnika i aktom osoba ovlaštena mijenja načelnika)
2. povreda materijalnog zakona – kad organ koji je nadležan rješava pitanje građana gdje
postoji zakon o toj materiji (npr. primjena starog zakona jer ne zna da je došao novi zakon)
3. povreda forme i oblika akta – svi akti koje uprava donosi moraju imati uvod, dispozitiv,
obrazloženje, uputu o pravnom lijeku, potpis i pečat – pet zakonom propisani dijelovi koje
mora imati. Ukoliko fali nešto takav akt je nezakonit i može se stavit izvan snage uslijed
žalbe.
4. pogrešno utvrđeno činjenično stanja – organ nije uzeo sve dokaze u obzir i pogrešno je
utvrdio činjenično stanje (najčešće se događa).
5. zloupotreba ovlaštenja – greška u cilju i svrsi. U praksi je teško dokaziv, javlja se kad
neki zakon da bi se riješio neki predmet ostavlja više mogućnosti, a organ uprave treba
odabrati onu koja najviše odgovara javnom interesu, ako to nije napravio došlo je do
zlouporabe ovlaštenja.

Objekt načela zakonitosti:

Objekt je cjelokupno pravno djelovanje uprave (donošenje upravnih akata, podzakonskih
upćenormativnih akata, vršenje upravnih radnji itd)

___________________________________________________________________________

UPRAVNO PRAVNI ODNOSI:

Svi pravni odnosi u koje stupaju organi uprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, i
neke druge osobe (koja može biti organ uprave, građani i sl.,) i da je taj odnos između te
dvije strane reguliran normama upravnog prava te se odlučuje o pravima i obvezama,
interesima tim aktom. (određenih subjekata)

DEFINIRANJE U UŽEM SMISLU:

UPO u užem smislu- to je svaki pravni odnos u kojem je jedna strana u tom odnosu UPRAVA
ili neka osoba s javnom ovlasti (javnopravno tijelo)
DEFINIRANJE U ŠIREM SMISLU:
UPO u širem smislu je svaki pravni odnos koji je reguliran normama UPRAVNOG PRAVA

4
 1. KOLOKVIJ

OSNOVNE KARAKTERISTIKE UPO

- jedna strana u tom odnosu je uvijek uprava, tj. organ državne uprave ili pravna osoba s
javnim ovlastima, a druga strana može biti bilo tko (npr. drugi državni organi i druge pravne
osobe i njihovi zaposlenici, te građani i njihove asocijacije)
- stranke u tom odnosu nisu jednake jer uprava uvijek istupa s jačom voljom i autoritetom
vlasti i jednostrano odlučuje o pravima drugog subjekta u tom odnosu.

NAČIN NASTANKA I PRESTANKA UPO

-UPRAVNIM AKTOM
Upravni akt je pravni akt kojim organi državne uprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, na
autoritativan i jednostran način odlučuju o pravima i obvezama fizičkih i pravnih osoba u
konkretnoj upravnoj stvari. Upravni akt se može donijeti na zahtjev stranke i po službenoj
dužnosti. (netko pravi kuću i treba mu građevinska dozvola i na temelju te dozvole nastao je
upravni odnos).
-PO SILI ZAKONA (ipso lege) – npr državljanstvo (pravna veza pojedinca i države, stječe se
rođenjem automatski i tu ne treba nikakav akt, to državljanstvo može nastati aktom kad npr
stranac stječe na temelju boravka i sl. državljanstvo)

OSNOVNE RAZLIKE UPO I GPO -A (građansko pravnog odnosa)

1.u subjektima odnosa – u upo su neimovinski odnos, dok su u gpo odnosi izraženi u
novčanoj vrijednosti
2.u načinu nastanka – upo nastaje aktom ili sili zakona, a gpo nastaje suglasnošću volja (znači
bez prisile inače se stavlja izvan snage!!!!)
3.u položaju subjekata u odnosu – u upo nema usuglašavanja, uprava jednostrano donosi
akt ili rješenje, istupa s autoritetom vlasti i nadređenošću (npr obveza porezna, stranka
jedino ima pravo žalbe), dok je u gpo volja stranaka jednakopravna.
4.u načinu rješavanja sporova – upravni sporovi se rješavaju pred sudovima nadležnim za
upravne sporove (dosta zemalja formira posebni upravni sud koji rješava upravne sporove to
se zove fran sustav tj sustav posebnih upravnih sudova, anglosaksonski pristup: bih nema te
sudove nego smatra da svaki sud može da sudi gpo i upo sporove) U BIH NEMA UPRAVNOG
SUDA NEGO ŽUPANIJSKI SUDOVI RJEŠAVAJU UPRAVNE SPOROVE!!!!!!! Hrvatska i slovenija
ima upravne sudove. Na razini bih ima posebno Upravno odjeljenje bih, a na razini federacije
to je županijski sud prema sjedištu prvostupanjskog organa koji rješava predmet.

-gpo je npr kupoporadajni ugovor. Ugovor je klasični institut građanskog prava!!!!!!

Dvije vrste kontrole nad radom uprave

Kontrola zakonitosti (je li uprava radi prema zakonu) i kontrola svrsihodnosti
(oportuniteta- je li cilj koji se postigao tim aktima ono što je pravna norma zahtijevala):
Kontrola je Kontinuirana nadzorna djelatnost nad radom određenih organa uprave da li
dolazi do kršenja načela zakonitosti i da li su ti akti zakoniti.

Svrha kontrole – može biti preventivna(kada znaju da će doći kontrola onda se bolje
pripreme na zakonske norme ) i represivna (ako ne djeluje preventivna kontrola onda
postoje kazne, mjere da bi se održala zakonitost djelovanja uprave).
Tko može vršiti kontrolu – nosioci kontrole (nadzor unutar uprave i sudska kontrola)

5
 1. KOLOKVIJ

Različiti organi mogu vršiti nadzor, prvo su viši organi uprave kontrolirali organe niže
uprave. To je kontrola u povodu žalbe, ima pravo žalbe na rješenje višeg organa, ide
žalba hijerarhijski višem organizacijskom organu. S vremenom su se javile kritike
ovoga zbog nepristranosti organa pa se tražio neovisni organ pa je nastala sudska
kontrola, pa neke zemlje daju kontrolu drugim sudovima (bih) ili oforme posebni sud
(francuski model). Ondusmeni – (pučki pravobranitelj)mogu isto to vršiti, ako uprava
donese neki akt a stranka smatra da joj se time krše ustavna prava onda se javlja
ondusmen. Oni imaju savjetodavnu ulogu, oni upozoravaju javnost da uprava krši
načelo zakonitosti i Da su ti akti nezakoniti, oni preventivno utječu a ne represivno, ne
mogu staviti upravni akt izvan snage, on samo konstatira da je neki akt nezakonit i o
tome javno obavijestiti i apelirati da se akt stavi izvan snage. Imaju jaku ulogu u
društvu i dosta im se ljudi obraćaju, oni su javno mijenje. Mogu i drugi organi npr.
predstavnička tijela vršiti kontrolu. U principu najčešće su to organi uprave.

Kontrolna ovlaštenja nosioca: Konstatacija (samo konstatira ali ne može staviti izvan
snage npr ondusmen), objektivno stavljanje izvan snage (samo stavlja izvan snage, ne
donosi novi akt), meritorno rješavanje - organi konstatiraju da je akt nezakonit i donesu
novi akt.

Što je predmet kontrole

To je cjelokupno djelovanje uprave. Uprava najčešće donosi akte tj. rješenja (rješenjem
se donosi upravni akt kojim rješavamo neko pitanje, predmet, npr građevinska dozvola)
i zaključke (rješava sporedna pitanja koja se jave u rješavanju glavnog pitanja). Svi akti
podliježu načelu zakonitosti.

Definicija Javni ugovor=Upravni ugovor: dvostrani pravni akti gdje je na jednoj strani uprava
ili pravna osoba s javnim ovlastima koji se sklapaju za zadovoljenje opće društvenih interesa
tj potreba i za koje vrijedi posebna procedura ili način sklapanja (može biti propisana javnim
natječajem, javnim tenderom i sl.)
Karakteristike upravnog ugovora:
1. Subjekti ugovora – jedna strana je uvijek određena i to je uprava (upravni organ)
2. Cilj – opće društveni interes koji nastaje sklapanje takvih ugovora
3. Način – poseban način sklapanja takvih ugovora, radi se o tome da se propisuju javni
natječaji za sklapanje takvih ugovora (npr ugovor o koncesiji)

___________________________________________________________________________
UPRAVNI AKT
Upravni akt je: pojedinačni Pravni akt koji se donosi na temelju zakona o upravnom
postupku i materijalnog zakona na temelju kojih se rješava predmet upravnog postupka
od strane državnih tijela odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, na autoritativan i
jednostran način odlučuje o pravima i obvezama pojedinih subjekata o konkretnoj upravnoj
stvari tj predmetu''

Upravni akt JE pojedinačni PRAVNI AKT KOJI donose organi uprave ili pravne
osobe koje imaju ovlast na temelju zakona autoritativno i jednostrano odlučuju o
pravima i obvezama nekih osoba (fizičkih i pravnih)!!!!

POJAM UPRAVNOG AKTA

6
 1. KOLOKVIJ

 1. Pojam upravnog akta u teoriji

 2. Pojam upravnog akta u zakonodavstvu

BITNA OBILJEŽJA UPRAVNOG AKTA:

1. Autoritativnost i jednostranost – pri odlučivanju organi uprave istupaju s autoritetom
vlasti jednostrano, ne zanima ga šta druga strana u odnosu misli o rješavanju tog problema
(nadređen)
2. Konkretnost - konkretno se odnosi na određene osobe i predmet (što se rješava), točno se
zna na koga se odnosi i na koji predmet, odnosi se na odredive osobe, mogu se nabrojati te
osobe) - upravni akt je pojedinačni akt!!!!
3. Pravno djelovanje - pravni akti djeluju na donositelja upravnog akta te djeluju na stranku
na koju se taj upravni akt dostavlja. Može biti Konstitutivno-daje se pravo neko koje dosad
nije se imalo(dozvola za ugostiteljski objekt – podnese se zahtjev i kad se dobije možemo
otvoriti ugostiteljski objekt). Mogu biti deklaratorni – potvrđuju nešto što dosada imamo, ali
je potrebna zakonska potvrda tog prava (ne stječe neko novo pravo jer ga već ima).
Anticipirano djelovanje – s produženim djelovanjem, imamo pravo ali ga ne može ostvariti
zbog nekih trenutnih okolnosti.
4. Pravna vezanost – zakonom je uređeno kako se ti akti donose, svi akti se donose na
temelju zakona kojima je rješena ta upravna materija koja se rješava. . Može se pokrenuti na
zahtjev stranke – kad stranka traži neko pravo koje dosad nije imala treba podnjeti zahtjev.
Kad se nameće neka obveza onda ide po službenoj dužnosti (npr plaćanje poreza, račun stigne
bez zahtjeva xd). Zakon donosi da postupak može trajati 60dana najviše i donesen akt mora
biti u pisanoj formi!!!

Zakoni su opći akti koji se odnose na sve osobe, neodrediv je za razliku upravno akta
koji je odrediv tj pojedinačan akt tj da se točno zna na koju osobu ili osobe se odnosi te
se odnose na točno određen predmet tj stvar koja se rješava tim aktom (npr građevinska
dozvola za gradnju kuće-građevinska dozvola je upravni akt koja se odnosi na
konkretnu osobu i predmet tj zemlju točno određenu.)

FORMA AKTA JE PISANA!!!!! NAJČEŠĆE SE ZOVE RJEŠENJE ILI

ZAKLJUČAK!!

SASTAVNI DJELOVI UPRAVNOG AKTA: SADRŽAJ AKTA:

-UVOD - (zaglavlje na lijevoj strani – fbih (naziv organa koji ga donosi), broj pod kojim se
vodi taj predmet i datum, članak zakona po kojem je taj organ nadležan za rješavanje tog
predmeta, naslov riješenja ili zaključak, jer ti upravni akti se najčešće zovu rješenje ili
zaključak, navodi naziv organa koji ga donosi),
-DISPOZITIV (izreka)– najvažniji dio upravnog akta jer se njime odlučuje o nekom pravu ili
obveza. Tu se odlučuje što se kome daje ili ne daje. Mora biti kratak jasan i određen. Može
imati 4 dodatka a to su: uvjet (znači da može nešto nastupiti ili ne-opterećeno je nekim
uvjetom ili rokom, npr dozvola za otvaranje ugost objekta ali pod uvjetom da prije ispuni
uvjet sanitarne dozvole ili pravo se daje ali ako nastupi neka okolnost ukida se ili je opterećen
nekim rokom npr soc pomoć na godinu dana), rok, namet (kad se upravnim aktom pripisuje i
neka činidba, nema uticaj da će taj akt prestati, osoba mora izvršiti neku činidbu ali to ne
utječe na gubitak akta, može imati jedino sankcije) i pridržaj opoziva (postoji u teoriji ali u
praksi ne, da donositelj može u svako doba taj akt opozvat-stvara pravnu nesigurnost).
-OBRAZLOŽENJE - prvi dio je naziv stranke kad se obratila i što je tražila te koje dokaze je
podnjela. Drugi dio je što je organ uprave poduzeo, obrazloženje zašto je nešto riješeno.
-UPUTA O PRAVNOM LIJEKU - žalba u roku 15dana drugostupanjskom organu i kojem organu
(ministarvu) ide žalba

7
 1. KOLOKVIJ

-POTPIS I PEČAT OVLAŠTENE OSOBE - pečat i potpis službene osobe tj organa koji ga donosi i
kome se dostavlja taj akt

Ako nema nešto od tih djelova akt je nezakonit!!!!!! Iznimno se može izreći usmeno, ali se
onda mora u roku pet dana dostaviti pisano.
Upravni akt je nezakonit ako ga je donio nenadležni organ ili ako je pogrešno tumačen
zakon, pogrešan slučaj i procedura (svaki akt mora imat uvod, potpis pečet ugl pet
djelova mora imat), pogrešno utvrđeno činjenično stanje, greška u cilju i svrsi( znači da
je organ koji je rješavao taj predmet da ga je rješavao na temelju zakona koji je ostavio
više mogućnosti na koji način će se riješiti, organ mora izabrati mogućnost koja će biti u
javnom interesi i građana, ako to ne učini ….)

DODATCI DISPOZITIVU:

 UVJET
 NAMET
 ROK
 PRIDRŽAJ OPOZIVA

VRSTE UPRAVNIH AKATA: (samo nabrojat)

 1. Konstitutivni i deklaratorni upravni akti
 a) Vrste konstitutivnih upravnih akata
 b) Vrste deklaratornih upravnih akata
 2. Upravni akti doneseni po službenoj dužnosti ili na ZAHTJEV stranke
 3. Pozitivni i negativni upravni akti
 3. Individualni i generalni upravni akti
 4. Jednostavni i složeni upravni akti
 5. Pravno vezani upravni akti i upravni akti u kojima je sadržana slobodna
 (diskrecijska) ocjena
 6. Rješenja i zaključci

POGREŠNI UPRAVNI AKT:

Pogrešni upravni akti mogu biti neuredni, nezakoniti i nesvrsihodni.

Neuredni upravni akt: pogreška npr. u datumu rođenja tj. pogreška u štamparskoj
grešci. To je greška u pisanju koja se potkrala onome tko je pisao rješenje. Po tim
aktima ne smije se ništa dopisivat ili precrtavat, nego se donosi zaključak o ispravci tog
rješenja gdje se navodi da je akt uredan od početka, može se donijeti bilo kada. Ostaje
na snazi akt. Pogrešni akti ostaju na snazi, ali se ispravljaju greške donošenjem
zaključka.

Nezakonitosti ima pet : nenadležnost, pogrešna primjena materijalnog zakona(ako nešto

rješavamo neko pravno pitanje a primjenjuje se zakon iz 2012 koji je ažuriran 2016.,
došlo je do greške povrede materijalnog zakona, primjenjuje se zakon koji više nije na
snazi),, pogreška u formi, pogrešno utvrđeno činjenično stanje, greška u cilju i svrsi
(donosi se rješenje na temelju slobodne procjene, sama određuje kojem će svjedoku dati
… tu može doći do zloupotrebe ovlaštenja). Kad je akt nezakonit ili nesvrsihodan on se
stavlja izvan snage koje se može poništiti ili ukiniti.

8
 1. KOLOKVIJ

Kad je akt nezakonit, može se poništiti (poništava sve pravne posljedice koje je
proistekao, ako greškom dobije veću mirovinu moraju je vratiti, poništava se sve sto je
do tada vrijedilo) ili ukinuti (ono sto se do tada koristilo vrijedilo ostaje na snazi, npr.
veću mirovinu dobio ne mora je vratit, nego u buduće neće više dobiti veću mirovinu).

VREMENSKO DJELOVANJE UPRAVNOG AKTA: (zakon djeluje kad stupa na

snagu, a upravni akt djeluje od trenutka uredne dostave!!!!)

POČETAK DJELOVANJA – za stranku od trenutka uredne dostave

Upravni akt počinje djelovati ne po stupanju na snagu jer se odnosi na pojedine osobe
(npr mirovina pojedinca) – za stranku počinje djelovati od trenutka uredne dostave i od
tada počinju teči rokovi (nakon dostave i potpisa dostave stranka ima pravo 15 dana na
žalbu od trenutka uredne dostave). Kada se uredno primi, jedan dan poslije počinju teči
i prava i obveze. Npr. Rok za natječaj na posao 15 dana – u taj rok počinje teči od sutra,
dan objave se ne uračunava, nedjelje i državni blagdani se uračunava u rok, samo ako
zadnji dan roka pada na neradni dan onda se uračunava sljedeći dan, znači božić nova
godina se uračunava u te dane).

PRESTANAK DJELOVANJA
 1) Prestanak akta iskorištavanjem ovlasti, odnosno, izvršenjem
obaveze koja je nametnuta samim aktom.
 2) Prestanak akta nastupom rezolutivnog uvjeta, odnosno, raskidnog
roka ili korištenjem pridržaja opoziva od strane donositelja akta ako je u
aktu bio sadržan taj dodatak.
 3) Prestanak akta stavljanjem izvan snage od strane ovlaštenog tijela.
 4) Prestanak akta smrću stranke (ako je vezan za osobu onda prestaje smrću
(npr mirovina ako se ne može prenjeti na druge gubi se to pravo),
 5) Prestanak akta zbog neizvršenja ovlasti koje su podijeljene samim
upravnim aktom.
 6) Prestanak akta propašću stvari o kojoj je odlučeno upravnim aktom.
(ako je vezano za stvar)
 7) Prestanak upravnog akta odricanjem od ovlasti koja je stranci
upravnim aktom dodijeljena.

Sudovi donose presude (na presudu stranka ima pravo žalbe). Nakon presude nema više
pravih lijekova!!!!!
A upravni akt se zove najčešće drugim riječima u praksi rješenje ili zaključak protiv
kojeg stranka ima pravo žalbe. Zaključcima se rješava o sprednim pitanjima koja se
rješava tijekom glavnog pitanja. Može biti i uvjerenje.

3 SVOJSTVA UPRAVNOG AKTA: pravomoćni (kada više nema žalbe i tužbe), konačni i izvršni!!!!

9
 1. KOLOKVIJ

Pravomoćnost: Pravomoćnost počinje kad se iskoristi žalba i tužba. Kad je sud donio
presudu postupak postaje pravomoćan! Pravomoćnost je najveći stupanj sigurnosti
pravnog akta, nema više pravnih lijekova da se itko tuži na takav akt.

Kad se pokrene upravni akt (na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti) ide se na
ispitivanje svjedoka (uviđaj-na licu mjesta se iziđe da vidi o čemu se tu radi, vještačenje-
zove se stručnu osobu da da mišljenje o tom predmetu). Treba utvrditi u tom ispitnom
postupku pravnu relevantnost činjenica za donošenje akta. Rok je za donošenje akta 60
dana od zahtjeva za rješavanje upravnog akta. Kad potpišemo dostavnicu i ako su nas
odbili imamo pravo u roku 15 dana izjaviti žalbu na prvostupanjsko rješenje nekom
ministarstvu (drugostupanjskom organu). Ako nam i to ministarstvo odbije tu žalbu i
kad nam se to dostavit kao rješenje onda imamo mogućnost uložiti tužbu i ići na sud( nije
više organ uprave nego je to sada sud, u hr je posebni sud a u bih je županijski sud).

Konačnost i izvršnost:). Žalba odgađa rješenje! Znači kada više nemamo pravo žalbe
onda je taj akt konačan i izvršan. Konačno je završen taj posao pred upravom i donesen
je upravni akt. Znači može se izvršiti provest u život, nakon toga stranka ima pravo tužbe
ali ona ne odgađa izvršenje jedino ako je u pitanju nenadoknadiva šteta ali to se rijetko
događa. Ta odluka je neizmjenjiva i nema više lijekova, ali to ne znači apsolutnu
neizmjenjivost, nego zakon predviđa izvanredne pravne lijekove.

Pravomoćnost , konačnost i izvršnost može nastupiti i u isto vrijeme: 16.dan rješenje

postaje pravomoćno konačno i izvršno ako stranka nije uložila žalbu.
Pravo naknade štete nakon pravomoćne presude može se tražit ako je sud proglasio akt
nezakonit tj. ako je tužba uspjela.
administrativno je za nenovčane obveze i za neke novčane obveze uz radni odnos dok za
novčane obveze ide sudsko rješenje.

10