Hisardžik, selo kod Prijepolja

Kao na plamenim platnima Tarnera boje se prepliću, maze se, uranjaju jedna u drugu ovog oktobra.
Lepa jesen u selu koje se zove Hidsardžik. Nadomak je Prijepolja.

Iznad njega, na strmoj litici, Jerinin grad, ostaci srednjovekovne

tvrđave. Sa hisara se pruža najlepši pogled na manastir Mileševu. A
u daljini se naziru Pančićeve omorike, endemski iznikle u kanjonu
reke Mileševke. Kroz Hisardžik je prolazio jedan od najvažnijih
karavanskih puteva. Carskom džadom se hodilo do Dubrovnika ili
do Stambola.

Hisardžik je sinonim za voće ili kako se to u kraju kaže - tu rađa

svaka miva. Drenjici obrani, miris pekmeza od šljiva širi se svuda
unaokolo. No, ništa nije ovde kao kruške. Ni sami meštani ne znaju
koliko ima autohtonih vrsta. Pokazaće vam „begovače“,
„jeribasme“, „takiše“, „dervišice“, „sijerak“, „mirisavac“ i „budale“. Pitaće vas: „Znadeš li ti, šta znači
- jeribasma?! To ti znači - ne diraj me“! Reći će vam :“Budale ti poslednje stižu, kad si se već prejeo
svega, pa i ti misliš - jah, budala, đe su bile prije“! Samo u Hisardžiku spravlja se poseban napitak, na
način koji se nije menjao vekovima. Napitak se zove - sita. To je najprirodniji sirup od jabuka. Slatka
„sita“ pravi se od jabuka koje zovu „surlije“, a „ljuta sita“ od jabuka koje ovde zovu „popadije“. Voće
se u ovom selu suši i konzervira na jedinstven način. Sušare se zovu „hemišhane“. Jednostavno, ljudi
iz kraja znaju sve o onome što danas zovu ceđenje, konzerviranje i čuvanje voća, pa zimi, kad udare
snegovi, na trpezu uz mladi neslani kajmak, poslužiće vam situ ili jedinstvene poslastice poput
„ekšijaša“ i „hošafa“.

Usred ovako raskošne jeseni, u bojama u kojima se razlivaju grmovi „rujevine“, bere se kesten. U
ovom kraju, kaže se - ćesten. To je najčuveniji kesten nadaleko. Ceo jedan deo sela Hisardžika zove se
upravo - Ćestenovi. Svaki starina u selu će vam se nasmejati kad ga zapitate šta o kestenu. Dođe im -
humorno! „Šta tu ima da se priča, dušo moja! Ćesten ko ćesten! Uvijek ga ovdje bilo.“

A rodilo ove jeseni. Može se naći i po hiljadu kila samo na jednom proplanku. Nekada, odavde se na
konjima kesten prevozio do pijaca, do svih gradova u okolini. Malo je ljudi kao ja ove jeseni hodalo
po ćilimu od kestena. Toliko ga ima. Stabla stara i preko sto godina. Kesten je veoma cenjen ali ovde,
u ovom selu sakrivenom među dolovima, gde rađa svako voće u obilju, gde svraćaju samo posebni
radoznalci kad ugledaju u daljini ostatke zidina tvrđave podignute na ogromnoj steni, što celom
ambijentu daje pomalo mitsku atmosferu, kesten se mahom koristi za jeli onako vruć, najbolje ako se
baci u rernu kakvog šporeta na drva, pa onda „zapuca“ i zamiriše... Eh...

Boje se prelivaju pod obiljem sunčevih zraka koji se igraju „ježićima“ koji još nisu opali sa grana. U
tim bodljikavim „torbicama“ kriju se i po tri kestena. Kupe ih stari koji su još ostali na imanjima. I
kažu „po koju“ o „ćestenu kakvog nema nadaleko“. Vele: „Moglo bi se živiti od kestena. Ali nekad,
eto, biva tako pa ga smaže neka dobrota i ne bude ga, ne rodi!“

Mislim kako se u ovom sirotinjskom kraju uvek „igra“ na malo, od danas do sutra. Naše fešte su
ćiftinske. Ne umemo da udaramo ni u talambase, a kamoli u plehane instrumente da bi kod nas videli
svu tu lepotu, sve to bogatstvo plodova i umeća.

I tako životarimo. Dok nas - ne smaže dobrota!

Autor: Indira Hadžagić

Poslastica iz Hisardžika
Od 150 kilograma krušaka ocedi se oko 100 litara soka, od koga se, nakon što dan odstoji, a
potom više sati kuva, dobije oko 10 litara site - poslastice iz prijepoljskog sela Hisardžik, čiji
se recept prenosi s kolena na koleno.

Poslednji dani Miholjskog leta bili su pravo vreme za pravljenje site - sirupa od jabuka ili
krušaka, karakterističnog za prijepoljsko selo Hisardžik, koje je bogato voćem, posebno
kruškom.

Pripremila Natalija Vidić

"Imamo jesenjke, kaluđerke, takiše, buzdovanice, dervišice, stranjanke", kaže Adem Fazlić iz
sela Hisardžik kod Prijepolja.

I to je tek desetak od preko trideset, većinom autohtonih sorti krušaka kojih ima u Hisardžiku.
Dvadesetak je sorti i jabuka. Obrane su za pijac, a od opalih, stupom se tuče sita.

"Kad se istuče, stavi se u bure i ostane 24 sata tako da pusti sok i kad se pusti sok onda se
stavi u tijesak i cedi se. U kazanu se skupi sami sok i tu nema nikakvog dodatka", kaže Smail
Fazlić iz Hisardžika.

Od 150 kilograma krušaka ocedi se oko 100 litara soka, od koga se, nakon što dan odstoji, a
potom više sati kuva, dobije oko 10 litara site - poslastice iz Hisardžika, čiji se recept prenosi
s kolena na koleno.

Muradija Kapidžić iz Hisardžika kaže da sita može da se koristi u kolačima, jelima, a može da
se razmuti i da se pije kao sok.

U zavisnosti od kog je voća, kiselog ili slatkog, takva je i sita.

Pravljenje site je jedan od poslednjih jesenjih poslova u Hisardžiku. Još da se pokupi sav
kesten, po kome je Hisardžik takođe poznat i glavni specijaliteti za zimu su spremni, pečeni
kesten i sita.

Hisardžik, mahala starija od svog grada Prijepolja Featured

U SJENCI KESTENOVA

Iznad njega ostaci srednjovekovne tvrđave, u daljini kanjon rijeke Mileševke. Vaktile se ovuda

putovalo Carskom džadom za Dubrovnik ili Stambol.
Kada dignete pogled iznad manastira Mileševa, gdje se Tvrtko I Kotromanić još 1377. godine krunisao
za kralja “Srbljem, Bosne i Primorja”, vidjećete vitku munaru podnu stare tvrđave. Upravo se tu nalazi
jedna od najstarijih mahala u prijepoljskom kraju – Hisardžik. Stari zapisi govore da je tu nastalo prvo
naselje, prije nego se ono spustilo u dolinu rijeke Lim i formiralo se kao Prijepolje. Iznad samog sela
velelepno se uzdize srednjovjekovna tvrđava – jeringrad. Od Osmanlija, pored naziva sela, ostala je
stara kaldrma koja se još samo u pojedinim djelovima starog druma nazire, kao i živopisna džamija u
kojoj se nalazi jedan od najstarijih Kur’ana na Balkanu. Kur’an iz Hisardžika star je oko 400 godina.

Po pergamentu (životinjskoj koži koja je u staro doba služila za pisanje) na kome su rukom ispisane
sve stranice ovog rijetkog primerka, načinu pisanja, formatu, veličini, kao i nizu drugih parametara,
stručnjaci su utvrdili da ovaj Kur’an potiče s početka XVII vijeka i predstavlja pravo
kaligrafsko remek dijelo.

Sama džamija je jako privlačna kako vjernicima, tako i turistima. Smještena podno prelijepe tvrđave,
usred kompletne prirodne ljepote koja se može samo ovdje vidjeti ostavlja utisak kao da se nalazite
u turskom zemanu. Nažalost, validnih pisanih podataka o samoj džamiji nema, osim onoga što se
nalazi u “putopisima” poznatog osmanskog putopisca Evlije Čelebije. On je ovim krajem prošao
davne 1664. godine i konstatovao da se tu nalazi džamija, čak je pomenuo i manju “Fatihovu džamiju”
na samoj tvrđavi, u kojoj je tada imalo turskih vojnika i koja je kako i sam Čelebija kaže, vjerovatno
služila za potrebe vojske.

Srednjevekovna tvrđava iznad džamije je tokom historije mijenjala svoj naziv, od Crna stijena, preko
grad Mileševac, a od šezdesetih godina XV vijeka dobija naziv Kara Hisar odnosno Hisardžik, što
na staroturskom jeziku znači mala tvrđavatvrđavica, utvrđenje.

Još stari Prijepoljci su znali da u Hisardžiku rađa svaka mivka (voće). Tu su sve vrste jabuka i krušaka,
za neke ćete ovdje prvi put i čuti. Od “begovače” i “jeribasme”, pa sve do “takiše” i “budale”, kruške
čudnog naziva a prelijepog ukusa. No, ipak, čini se, da je Hisardžik najpoznatiji po kestenju. Čak,
jedan dio sela nosi naziv “Ćestenovi”, tako se ovdje tepa kestenu. Stariji pamte da se nekada u
krošnjama na konjima kesten nosio do prijepoljske čaršije i drugih sandžačkih kasaba. Kažu nam:
“samo Allah zna koliko su stara stabla ćestena, znamo samo da smo svi mi kao djeca odrastali u
njihovom hladu”. Ideje o Hisardžiku kao autentičnom bošnjačkom etno selu, još su samo na početku.
Državne i kulturne institucije još ništa ne preduzimaju kako bi zaštitili ovo blago prirode i historije,
koje se krije u srcu Sandžaka.

Piše: Almir MEHONIĆ

LEGENDA

I u Hisardžik, gradić sad, šaka jada na brijegu s kulom, a nekad drmao čitavim krajem i sve u njemu,
hanovi i dućani… Pa kad Turci dolazili da ga osvoje, a u njemu Jerina, u grad se sklonila s vojskom, i
izvela vodu, i sve, ne da ona Turcima grada. Pa se nekakav od našije dosjetio, smjestio ljude u sanduke
i na konje potovario kao robu i pred Hisardžikom stao i mokrio a malo podalje bacio bijelo čevre,
Bože mili kako li se toga vakta zvao Hisardžik?... A kad Jerina ugleda odozgo s grada bijelo čevre,
mislila da je sve to izmokrio i ne more biti druge nego da joj se dovede. On poručio da bi, nego ne
more na goloj poljani da ostavi konje i robu na konjima, te potjeraj i konje u grad. A kad Jerina  bila s
njim u dušeku vojnici izašli iz sanduka, te tako. I samo tako su ga mogli osvojiti, na prijevaru...

Poslije car zatraži da Hisardžik pošalje vojske toliko i toliko, htjede dizdar da pođe s vojskom, ali ga
žena vrati... šta, zar ćeš me ostaviti kod kuće samu, zar si me uzeo da ti mlada čuvam kulu a ti da se po
polju izvijaš i prosipaš uzaludno svoju snagu i mladinu? Te niti ode niti posla vojske, pa ga car prokle,
proklet da je dizdar i proklet da je taj grad kojim on upravlja, reče, i otada se, za vakat, u Hisardžiku
rađahu samo gušalji i hadalji, sve dok im se ne pruži prilika da grijeh speru sve do kad se dadoše u
potjeru za pticom što kesten odnese u drugu nahiju s’ kojom su i dan danas u zavadi, dok zimi
krpe takiše, pripovjedaju priče kako ‘tica odnese kesten u tamni vilajet...

Muhamed ABDAGIĆ

Porijeklo imena Prijepolje

Od najstarijeg spominjanja Prijepolja u historijskim dokumentima, polovinom XIV vijeka, pa
do novog doba, ovaj grad pominju mnogi putopisci, misionari..., ali uvijek pod istim imenom.
Zbog toga Prijepolje pripada onoj grupi naselja koja nisu mijenjala ime, od svog nastanka do
danas. Kada se pokušavalo objasniti ime Prijepolja do sada je figuriralo nekoliko teza o tome i
to: 1. Pišući o imenu Prijepolja M. Krpović i M. Veruović su pretpostavljali da je to ime
formirano uz pomoć dvije riječi: "prije" i "polje". Oni su polazili od toga da je neko staro
naselje "prije" bilo u "polju", odnosno u Ivanjskom polju (5 km južno od Prijepolja). Na
lokalitetu Ivanja pronadjeni su ostaci stare crkve što je vjerovatno bio razlog za iznaošenje
ove pretpostavke kako je na tom istom prostoru "prije" bilo i naselje koje je kasnije preseljeno
na prostoror današnjeg Prijepolja. Međutim, ova pretpostavka o nastanku imena Prijepolja je
pogriješna u svojoj osnovi jer ni u jednom svom segmentu nema nikakvu historijsku
potvrdjenost. 2. U knjizi "Prijepoljski kraj u XV veku" F. Šantić je ime Prijepolja objašnjavao
uz pomoć starog srednjevijekovnog, historijskim dokumentima potvrđenog muškog imena
"Prijo, Prijan, Prije" i imenice "polje". Prema tom tumačenju nazivom "Prijepolje" moglo je
biti označeno vlasništvo, odnosno moglo je biti označeno "polje" koje je u vlasništvu osobe sa
imenom "Prijo, Prijan, Prije". Ovakav zaključak izvlačio se analagno sličnim nazivima kao
što su: Pavino Polje, Šćepan polje i sl. Međutim, i ova pretpostavka je pogriješna u svojoj
osnovi i to iz dva razloga: 1. Prostor na kojem je formirano Prijepolje nije u opšte "polje", nije
ravan prostor a pojmom "polje" uvijek je označavana ravnica veće povšine. 2. Da je prostor
na kojem je nastalo Prijepolje bio vlasništvo osobe sa imanom "Prijo, Prijan, Prije" onda bi to
bilo ozančeno pojmom "Prijovo polje", tj. u nazivu bi se nalazio i sufiks "ov, ev" kojim se
ozačava pripadnost. Kako je onda moglo nastati ime Prijepolja? Pri odgovoru na to pitanje
treba poći od činjenice da su nazivi najvećeg broja naselja nastali na osnovu neke prirodne
osobine prostora gdje je to naselje formirano. U pitanju je uvijek neka markantna, za život
stanovništva izuzetno važna prirodna osobina. Tako je "Bijelo Polje" ono polje koje je "bijelo
- svijetlo, otvoreno....." pa je tim imenom označeno i naselje koje je u tom polju nastalo.
"Sopotnica" je voda koja "sopoće" - huči, pravi slapove, pa je pogodna za pravljlenje mlinova
a onda je po tome, po "sopotu vode" označeno i samo naselje koje je pored takve vode
formirano. Prema tome i ime Prijepolja je moglo biti formirano prema prirodnim osobinama
prostora na kojem je Prijepolje nastalo. Navest će mo dvije takve mogućnosti.

Prva mogućnost

Prijepolje je od svojih začetaka, od najstarijeg doba, locirano na uskom pojasu između Lima i
strmih obronaka Pušine, Koševina i Ravana. Sa ovih brdovitih prostora, koji se dižu iznad
samog naselja, spušta se veći broj potoka (tri veća su: Pušinski potok - pored današnje pijace,
Sarač potok - pored poravoslavnog groblja i potok pored zgrade suda). Sve do novijeg
vremena, odnosno do polovine XX vijeka, dok nije izvršeno pošumljavanje prostranih goleti
oko Prijepolja ovi potoci, koji su bili bujičarskog karaktera, često su plavili cijeli prostor
današnjeg Prijepolja Zbog toga su oni bili velika preprijeka normalnom kretanju stanovništva
i transportu roba. Uz sve ovo, prostor Prijepolja jeomeđen sa dvije rijeke: Limom i
Mileševkom koje su takodje bile velike preprijeke normalnom kretanju. Ako se u Prijepolje
dolazilo iz bilo kojeg pravca morali su se prvo pre riječi Lim ili Mileševka što u prošlim
vaktovima nije bilo nimalo lahko zbog nepostojanja mostova. U hercegovačkom defteru iz
1477. god. upisano je da na Limu nema mosta i da stanovnici za prelaz preko Lima koriste
lađu. A izgradnja ćuprija, odnosno kvalitetnih i stabilnih mostova, na većim i širokim
rijekama kakav je Lim kod Prijepolja, bio je u tim srednjevjekovnim vaktovima skoro
nemogu riječ i preskup poduhvat. Gore pomenuti zapis samo je jedna od potvrda koliko su
ove dvije preprijeke, dvije rijeke, Lim i Mileševka bile bitne u nastanku samog današnjeg
grada i u životu njegovih stanovnika u svim vaktovima No bez obzira na sve ove preprijeke,
na sve ove nepovoljnosti, Lim, Mileševku i potoke koji su sa okolnih brda tekli prema Limu,
Prijepolje se kao naselje razvilo baš na ovom prostoru. To je zbog toga što je to bio prostor
gdje su se presjecali značajni putevi. Dubrovački put sa juga i bosansko-stambolski put sa
zapada i istoka pa je na tom prostoru formirano naselje i to prvenstveno kao trgovište. Svaki
dolazak i ulazak u Prijepolje u tim vaktovima, značio je prelazak preko nekoliko prirodnih i
često nesavladivih preprijeka. Preko Lima I Mileševke u prvom redu a zatim i preko većeg
broja potoka koji presjecaju samo Prijepolje. U govoru tadašnjeg stanovništva prijepoljskog
kraja, kao i na širem prostoru Polimlja, postojale su riječi "prijepor, prijepore“, zatim riječi
„prijepon, prijepona, prijepone" u značenju "preprijeka, preprijeke". A "prepriječiti" u stvari
znači postaviti (se) poprijeko u odnosu na nešto i kao prijepona - preprijeka zatvoriti,
onemogućiti, otežati..... pristup ili prolaz. Lim, Mileševka i pomenuti potoci i te kako su
"priječili" prolaz i bili PRIJEPONE, PRIJEPORE - preprijeke kretanju ljudi i transportu roba.
Da bi se došlo u naselje - u Prijepolje, sa bilo koje strane, morale su se preći "prijepone,
prijepore", tj. Lim i Mileševka. Da bi se kretalo izmedju pojedinih dijelova tadašnjeg naselja
(Evlija Čelebi opisuje Gornje i Donje Prijepolje) trebalo je također prelaziti preko
"prijepona", tj. potoka koji su se sa okolnih brda spuštali prema Limu. U govornoj
komunikaciji tadašnjeg stanovništva pojam "prijepone" imao je značenje: "tamo gdje su
prijepone – tamo gdje su preprijeke, tamo kod prijepona – tamo kod preprijeka, otić do mjesta
na kojem su prijepone - na kojem su preprijeke i sl. Prema tome, ove prijepone - preprijeke
bile su najmarkantnija prirodna osobina prostora na kojem je nastalo Prijepolje. Prema toj
najmarkantnijoj, najbitnijoj prirodnoj osobini ovog prostora, osobini koja je imala veoma
veliku ulogu u životu stanovnika tadašnjeg naselja, označen je i ovaj prostor današnjeg
Prijepolja kao PRIJEPONE - prostor sa prijeponama, sa preprijekama. Tokom vremena glas
"n" je u izgovoru zamijenjen glasom "lj" jer su ti glasovi vrlo blizu po svojoj zvučnosti. Ta
zamjena pojedinih glasova je vrlo česta i susreće se kod više toponima, hidronima..... a
uslovljena je u prvom redu promijenama u sastavu stanovništva koje je u pojedinim periodima
naseljavalo određene prostore. Postavlja se i pitanje: da li i danas u govoru postoji pojam
"prijepona, prijepone" kao i pitanje šta taj pojam predstavlja u gramatičkoj ravni?
Napomenimo zbog toga, ukratko, da pojam "prijepon, prijepone" i danas postoji u govoru i
jezicima stanovnika zapadnih dijelova Balkana - Bosne i Hercegovine, Hrvatske kao i u
govoru stanovnika pojedinih dijelova Crne Gore. Od pojma "prijepona, prijepone" izvedeni su
današnji: pojmovi: "prijepor" - preprijeka, neslaganje, spor; "prijepori" - preprijeke, sporovi,
nesporazumi; "prijeporan, prijeporno" - prepriječen, sporan, bez suglasja. Ovi pojmovi se
danas susre riječu u bosanskom, zatim hrvatskom kao i u jeziku stanovnika pojedinih dijelova
Crne Gore.. U srpskom jeziku prisutni su pojmovi "prepona, prepone" koji predstavljaju
ekavske oblike pojmova "prijepona, prijepone". Sam pojam "prijepon, prijepone" pripada
grupi hiperijekavizama. Hiperijekavizme predstavljaju i nazivi lokaliteta Prijesnjače,
Prijevore, Brijesnica, Srijeteži pored Prijepolja, Brijes, Briješće, Liješ riječe, Sijerci, Sijerni
potok, Srijemuša, Vrijoci, kao i veći broj naziva na širem prostoru Srednjeg Polimlja.

Druga mogućnost
Historijski dokumenti bilježe da je Prijepolje u svom nastanku formirano kao trgovište -
pijaca manastira Mileševa. Naime, srednjevjekovna manastirska imanja, koja su imala velike
poljoprivredne posjede u svojem vlasništvu, imala su i svoja trgovišta na kojima su tu robu
mijenjali za drugu robu, odnosno prodavali je u nekom obliku. Međutim, moglo bi se
postavilti pitanje zašto je roba sa posjeda manastira Mileševe dopremana baš na prostor
današnjeg Prijepolja da bi se tu trampila ili prodavala? To je, u prvom redu, zbog geografskog
položaja prostora na kojem je Prijepolje formirano. Tim prostorom su prolazile putne
komunikacija prema jugu, zapadu i sjeveru pa je taj prostor bio pogodan za trgovište - pijacu.
Zatim, imanja manastira Mileševe sigurno su obuhvatala i ove prostore na kojima je
formirano Prijepolje ili neke dijelove tih prostora. Međutim, to novo trgovište, koje je bilo u
cijelosti novo, noformirano, nije imalo nikakvo ime pa ga je u svakodnevnoj govornoj
komunikaciji trebalo nekako imenovati. Idući od manastira Mileševa, dolinom Mileševke,
prema tom novom trgovištu govorilo se da se ide prema trgovištu koje se nalazi "PRIJE"
"POLJA". Naime, zapadno od tog novog trgovišta, samo sa druge strane Lima, prostire se
"polje". Danas je to Šehovića polje. Tako je u svakodnevnoj govornoj komunikaciji mogla
nastati sintagma "PRIJE POLJE" u značenju: "Idem na ono "PRIJE-POLJSKO" trgovište -
Idem na trgovište koje se nalazi PRIJE POLJA. Kad se na to novo trgovište dolazilo sa juga
ili sa zapada također se prvo moralo proći preko pomenutog POLJA, današnjeg Šehovića
polja. PRIJE dolaska na trgovište moralo se, znači, proći preko polja. Posmatrano sa južnog i
zapadnog putnog pravca ispred tog novog trgovišta nalazilo se POLJE, odnosno PRIJE tog
trgovišta bilo je POLJE. U svakodnevnoj govornoj komunikaciji i u ovom slučaju odgovarala
je sintagma "PRIJE POLJE" u značenju: "Trgovište, naselje, ispred kojeg je POLJE, PRIJE
kojeg je POLJE". Znači, "PRIJE-POLJSKO" tgovište, odnosno "PRIJE-POLJSKO" naselje, je
trgovište, naselje ispred kojeg je polje. Dolazeći sa juga ispred tog novog trgovišta, naselja,
današnjeg Prijepolja, bila su i dva velika polja, ivanjsko i župsko, što je također moglo imati
uticaj na nastanak imena današnjeg Prijepolja. Nazivi nekih prostora u neposrednoj blizini
Prijepolja mogli bi biti potvrda ovoj tezi o nastanku imena Prijepolja. Naime, nizvodno od
Prijepolja, u njegovoj neposrednoj blizini, nalazi se prostor Zaluga. Ovaj prostor je imenovan
kao ZALUG u značenju: Prostor ZA LUGOM, prostor IZA LUGA - IZA ŠUME. Radi se o
potpuno istom načinu imenovanja kao i u slučaju imenovanja "PRIJE-POLJSKOG" trgovišta,
odnosno naselja koje je PRIJE POLJA ili PRIJE kojeg su POLJA a to je današnje Prijepolje.
Na ovaj način je jedna prirodna osobina, u ovom slučaju reljef, odnosno prostrana POLJA oko
današnjeg Prijepolja, mogla uticati na nastanak imena Prijepolja. I u ovm slučaju se vidi da
sintagma "prije polje" pripada ijekavskom govornom izražaju a takvog karaktera je i veliki
broj naziva - toponima, hidronima.... u prijepoljskom kraju kao i na širem prostoru Srednjeg
Polimlja.

Prijepolje u srednjem vijeku

Trg Prijepolje (u pisanim izvorima srednjeg vijeka prepoznatljiv po nazivima: Prepolie,
Pripolle, Priepoglie, Prepoyle, Pripogle) smješten je istočno od rijeke Drine, sa desne strane
rijeke Lim, na samom ušću rijeke Mileševke u rijeku Lim. To je prostor prometnog
dubrovačkog puta koji je prolazio u unutrašnjost Srbije. Naziv naselja, očuvane informacije iz
novijeg doba o praćenju razvoja grada na obje strane rijeke i narodna tradicija o porijeklu
njegovog imena, daju prostor za pretpostavku o razvojnom pomjeranju pa i dislociranju
mjesta naselja u njegovoj historiji (prije - polje). Ovu pretpostavku teško je vezivati baš za
srednjovjekovni period.

U početku Prijepolje je važna karavanska stanica u Polimlju koja, zahvaljujući svom položaju,
vremenom prerasta u najvažnije urbano naselje Polimlja. Tu je često nova grupa ponosnika
prihvatala transportovanu robu i dalje je prenosila do mjesta odredišta. Iz Prijepolja su polazili
karavani za Trgovište, Sjenicu, Novo Brdo (Kosovo), Peć i dalje na Carigradski drum. Tu
poziciju će izgubiti krajem 14. vijeka. Očuvana toponimija u okolini Prijepolja značajno
pokazuje da je Prijepolje imalo i karakter rudarskog trga.

Prijepolje se prvi put javlja u izvorima 1343. godine. U ugovoru o prevozu 100 tovara soli
tada je Prijepolje zabilježeno kao trg manastira Mileševe. Od 70-tih godina 14. vijeka
Prijepolje preuzima poziciju susjednog Brskova na rijeci Tari koje počinje da slabi i postaje
najznačajnije mjesto u širem području. Prelazak u bosanske ruke 1373. godine nije smetao
daljem razvoju Prijepolja. Područjem Prijepolja upravljao je rod Kosače. Na području
Prijepolja bili su Vlasi Drobnjaci. Godine 1423. pomenut je Radivoj Bižić, Vlah Drobnjak iz
Prijepolja.

Naseljena mjesta
Aljinovići, Balići, Bare, Biskupići, Bjelahova, Brajkovac, Brvine, Brodarevo, Bukovik,
Vinicka, Vrbovo, Gojakovići, Gornje Babine, Gornje Goračiće, Gornji Stranjani, Gostun,
Gračanica, Grobnice, Divci, Donje Babine, Donji Stranjani, Drenova, Dušmanići, Đurašići,
Zabrdnji Toci, Zavinograđe, Zalug, Zastup, Zvijezd, Ivanje, Ivezići, Izbičanj, Jabuka,
Junčevići, Kamena Gora, Karaula, Karoševina, Kaćevo, Kašice, Kovačevac, Koprivna,
Kosatica, Koševine, Kruševo, Kučin, Lučice, Ljiljci,Mataruge, Međani, Mijani, Mijoska,
Milakovići, Mileševo, Milošev Do, Miljevići, Mrčkovina, Muškovina, Oborci,Oraovac,
Orašac, Osoje, Oštra Stijena,Poraće, Potkrš, Potok, Pravoševo, Pranjci, Prijepolje, Rasno,
Ratajska, Sedobro, Seljane, Seljašnica, Skokuće, Slatina, Sopotnica, Taševo, Hisardžik, Hrta,
Crkveni Toci, Čadinje, Čauševići i Džurovo,Kolovrat, Kaldrma.