E R G O N O M IJA

ZA
D IZ A JN E R E

»Na području industrijskog di­

zajna i srodnih oblasti u našoj
sredini se retko mogu naći ne
samo kval if »kovani udžbenici i
knjige već i priručnici ili pri­
kazi u štampi. To je nova dis­
ciplina i tek se stvaraju eko­
nomski, društveni i obrazovni
uslovi za form iranje zanimanja
i kadrova koji bi se komplet­
no bavili dizajnom.

Pre svega sa tog stanovišta

priručnik »Ergonomija za dizaj­
nere* zaslužuje posebnu paž­
nju i pohvalu. Njegov autor
Goroslav Keller, mr ekonomije
iz Zagreba, je jedan od malog
broja stručnjaka u našoj zem­
lji koji se aktivno i vrlo plod­
no navi izučavanjem i publicis­
tikom dizajna sa različitih as-
pekata.

Po svom sadržaju priručnik

predstavlja cei inu koja omogu­
ćuje da se, kako teorijski tako
i praktično, koriste i upoznaju
koherentne veze između dizaj­
na ii ergonomije.«

(Iz recenzije
prof. Miroslava Fruhta)

Izdavač:
časopis »Ergonomija«,
Beograd, 1978.
 ke lier
ERGONOMIJA
ZA
DIZAJNERE
BEOGRAD, 1978.
ËRGONOMIJA ZA DIZAJNERÉ

Autor:
M r GOROSLAV KELLER, viši stručni saradnik Instituta za trgovinu
Fakulteta za vanjsku trgovinu, Zagreb

Recenzenti:
OSKAR KOGOJ, dipl. dizajner, Institut» statale d'arte — Corso superiore
di disegno industriale, Venecia
Prof. MIROSLAV FRUHT, direktor Dizajn centra, Beograd

Glavni urednik:
SVETOZAR IVIĆ, dlpl. inž.

Odgovorni urednik:
LJILJANA STOJILJKOVIĆ

Tehnički urednik:
MIODRAG VUKOVIĆ

Lektor:
DRAGICA VUKOVIĆ

Izdavač:
Institu t za dokumentaciju zaštite na radu — Niš,
Centar za naučno -istraživanje radne i životne sredine
Redakcija časopisa »ERGONOMIJA«
11000 Beograd, Maršala Trta 21, pp 477, tel. 342-356

Tiraž:
1500. prirrteraka

Štampan]» dovršeno:
1. juna 1OTB.

Štampa:
NIGP »Privredni1 pregled-, Beograd, Maršala Btrjuzova 3— 5
Robinu i Vanji — da žive u svi­
jetu humanijem, sigurnijem,
ugodnijem, udobnijem, bolje
prilagođenom.
S A D R Ž A J

ERGONOMSKA DOKUMENTACIJA — — — — — — — — 5
ERGONOMIJA I INDUSTRIJSKI DIZAJN _ _ _ _ _ 7
OSNOVNI ANTROPOMETRIJSKI PODACI _ _ _ _ _ 17
— Statistička antropometrija — — — — — — — — 17
— Dinamička antropometrija — — — — — — — — 25

ČOVJEK KAO ELEMENAT KIBERNETSKOG SISTEMA — — 33

— Percepcija — — — — — — — — — — — 36
— Obrada informacija — — — — — — — — — 50
METODOLOGIJA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 53

ERGONOMIJA U PRAKSI — — — — — — — — — — 55
SIGURNOST — _ — — — — — — — 57
EFIKASNOST KORIŠTENJA I ODRŽAVANJA — — — — — 63

NEKE PREPORUKE OBLIKOVANJA — — — — — — — — 73

ELEKTROINDUSTRIJA — 75
— Signali (kontrolni) i komandni uređaji — — — — — 80
AMBALAŽA — — — — — — — 85
GRAFIČKI DIZAJN I VIZUALNE KOMUNIKACIJE — — — — 87
SAOBRAĆAJNA SREDSTVA — — — — — — — — 93
NAMJEŠTAJ — — — — — — — — — — — 103
PROIZVODI ŠIROKE POTROŠNJE — — — — — — — 119

LITERATURA — — — — — — — — — — — — — 129

SUMMARY — — — — — — — — — — — — — 131
ERGONOMSKA DOKUM ENTACIJA

Imamo na umu da će proizvodi na kojima radimo biti ko

rišteni, da će se na njima sjediti, da će se gledati, u njih
govoriti, upravljati njima, da će se aktivirati, ili će ih
ljudi na neki drugi način koristiti. Ako kontakt između
proizvoda i ljudi postaje tačka trvenja, onda je indus­
trijs k i dizajner pao na Ispitu. Međutim, ako se ljudi ose-
ćaju sigurnijim, efikasnijim , ako im je udobnije ili su,
Jednostavno, sretniji u kontaktu sa proizvodom, onda Je
dizajner uspio.

Henry Dreyfuss (The Measure of Man. Human Factors In

Design, Witney. New York. 1967)
E R G O N O M IJA I IN D U S T R IJS K I D IZ A JN

Nikada od dizajnera ne tražite da oblikuje most, nego

način prelaska rijeke
Knut Yran

Ergonomija je naučna disciplina čiji je zadatak da na bazi rezultata em­

pirijskih istraživanja antropometrijskih, fizioloških, senzornih i psihološ­
kih karakteristika čovjekova organizma i ponašanja, pruži definirane para­
metre i preporuke o prilagođavanju predmeta, okoline, sistema i procesa
čoveku koji sa njima dolazi u doticaj.

Termin ergonomija potiče iz grčkih jezika i znači nauka o radu. Prvotno

je prihvaćen na anglosaksonskom području, a istog su pojmovnog zna­
čenja i termini: engl. human factors engineering, njem. anthropotechnik,
franc, biotechnologie i dr. lako se u literaturi J) ergonomija često defi­
nira kao skup fizioloških, anatomskih i psiholoških aspekata čoveka u
radnoj okolini, zadaci, ciljevi i rezultati ergonomije premašili su ovakvo
koncipiranje discipline. Neki naši autori (Ž. Stojiljković) definiraju ergo-
nomiju kao nauku koja obuhvaća mnogobrojnu problematiku vezanu za
prilagođivanje predmeta, sistema, procesa i okoline čovjeku i njegovim
anatomskim, fiziološkim i psihološkim osobenostima, kako bi se pobolj­
šala njegova psihofizička kondicija i radna sposobnost, a istovremeno
očuvalo zdravstveno stanje.

Cilj djelatnosti francuskog društva ergonoma je da grupira znanja iz fizio­

logije, psihologije i drugih srodnih nauka i njihova primjena u procesu
rada u cilju što boljeg prilagođavanja metoda, sredstava i radne, odnok-
no životne sredine čoveku. Slično tome, Nordijskom društvu za ergono-
miju cilj je da grupira osnovna znanja o prilagođavanju i međusobnom
djelovanju čovjeka i okoline u kojoj živi i radi, uz istovremeno podsti-
canje primjene takvog znanja pri projektiranju okoline, inistirajući na oču­
vanju zdravstvenog stanja, ljudskih potreba, sposobnosti i bezbjednosti
na radu. U Poljskoj (J. Rosner) se ergonomija definira kao prilagođivanje
uvjeta rada fiziološkim i psihološkim mogućnostima čovjeka uz obez-
beđenje maksimalne produktivnosti koju je moguće postići bez štete po
zdravlje čovjeka i uz najmanji mogući utrošak energije. Ergonomija se,
također, definira*2) i kao tehnologija zasnovana na humano-biološkim i
tehničko-naučnim podacima o prilagođavanju. Na bazi bitnih zadataka ergo­
nomije (sprečavanje povreda i profesionalnih oboljenja, kvantitativno i
kvalitativno povećanje efikasnosti u proizvodnji i povećanje efikasnosti i
sigurnosti upotrebe) moguće je izvršiti i preciznije strukturiranje korpusa
discipline. Sovjetski autor V. M. Munipov dijeli ergonomiju na korektivnu
i projektivnu, a W. T. Singleton (22) na klasičnu i sistemsku.

Ч O. C. Edholm: The Biology of Work: World University Library, London, 1973.

2)S. Forssman 1 dr.: The Human Work Environment-Swedish Experiences Trends and
Future Problems: UN Conference on the Human Environment, Stocholm. 1971.

7
Mada i ergonomlja i psihologija rada imaju isti predmet i isti cilj (efikas­
nost rada i optimalizacija odnosa čovjeka i materijalne okoline), putevi
i metode naučnih istraživanja su različiti. Za ergonomiju je čovjek, od­
nosno njegove fizičke, senzorne i psihološke karakteristike— konstanta,
dok su zavisne varijable istraživačkog projekta predmeti, okolina, pro­
cesi i sistemi u kojima on djeluje, živi i radi (3). Dakle zadatak ergono-
mije je izmjena sredstava za rad, radnih mjesta, upotrebnih predmeta,
radne i životne okoline sa stanovišta funkcionalne optimalizacije kruga:

Slika 1. Interdisciplinarnost ergonomije (68).

operater — predmet rada — sredstvo rada — radna okolina. Medicini,

pak, čovjek predstavlja objekt naučnog rada sa ciljem prirodoslovno-znan-
stvene spoznaje i interpretacije fundamentalnih bioloških fenomena
funkcionisanja ljudskog organizma, te konstatacije njegovih poremećaja
i oštećenja u cilju prevencije, terapije i otklanjanja uzroka ili posljedica.
Zato W. T. Singleton (22) ističe da ergonomija ima odnos prema biološ­
kim naukama (anatomija, fiziologija i psihologija) kao tehnologija prema
prirodnim naukama (fizika i kemija).
Shodno prethodnim tvrdnjama može se prihvatiti da je ergonomija naučna
disciplina koja ispituje odnos čoveka sa njegovom materijalnom okolinom,
8
kako bi se ona optimalno podredila čoveku. Ergonomija, dakle, nije pot­
puno nezavisna grana nauke, već koristi rezultate mnogih disciplina koje
daju određene podatke o čovjeku i faktorima izvan njega koji utječu na
njegovo ponašanje i rad. Najvažnije naučne discipline koje korespondi­
raju sa ergonomijom su: psihologija, psihijatrija, neurologija, anatomija,
fiziologija, antropologija, biologija, akustika, optika, kemija, fizika, mate­
matika, operaciona analiza, kibernetika, elektronika, termodinamika, indu­
strijski dizajn, strojarstvo, industrijska higijena, studij vremena i pokreta,
edukacija itd.
Treba istaći da ergonomija nije jedina disciplina koja se bavi istraživa­
njem odnosa čovjeka i njegove materijalne okoline, mada se može reći
da je svaki odnos čovjek — predmet i ergonomski odnos. Upravo je ova
relacija čvorište veze između ergonomije i dizajna. Ergonomija mora biti
najuže operativno povezana, s jedne strane, sa konstrukcijom i tehnič­
kim projektiranjem proizvoda, a s druge, sa industrijskim dizajnom. Di­
zajner ne može modificirati čovjeka, ali može kontrolirati mnoge faktore
izvan njega, što mu omogućuje da adaptira ili modificira predmet i tako
ostvari najprikladniju kombinaciju sa korisnikom (ergonomija je do danas
najviše učinila upravo u oblasti mjerenja čovjekovih statičkih, dinamič­
kih, senzornih i psiholoških karakteristika).
Po K. F. H. Murrellu (16) dizajn uređaja bi trebalo započeti od čovjeka-
-operatera. Na žalost, u praksi često nisu ispunjeni ni najmanji zahtjevi
u tom smislu. U većini slučajeva najpre se konstruira stroj, a tek onda do­
daje čovjek, koji ostaje prepušten da se sam snalazi u neprilagođenom
rasporedu instrumenata, poluga i si. To se dešava onda kada nije uočena
važnost dizajna kao oblikovanja za ljude (H. Dreyfuss) ili kada je novi
dizajn samo modifikacija starog.
Da bi ispravno djelovala i davala uspješne rezultate ergonomija, kao i
svaka druga znanstvena disciplina, mora posjedovati određene informa­
cije, bilo da se njima snabdjeva iz vlastitih istraživanja, ili da koristi rele­
vantne informacije korespondentnih područja. Na bazi podataka o konač­
nom korisniku ergonomija dolazi do preporuka, principa i parametara za
oblikovanje predmeta sa kojima korisnik dolazi u određene odnose i oko­
line u kojoj djeluje i živi. Uostalom F. H. K. Murrellu (16) ovu disciplinu
i definira kao naučnu metodu studije međuodnosa čoveka i njegove radne
okoline.
Izvori ergonomskih informacija mogu se dijeliti na (McCormic): iskustvene
podatke, sistemska istraživanja akumuliranih informacija o fednomenima
iz svakodnevnog života, eksperimentalne laboratorijske situacije, mjere
nja. Ovi podaci mogu se globalno strukturirati kao:
1. Statističke antropometrijske dimenzije čovjeka, globalne i statistički
strukturirane u stratuse uzoraka. Ovi podaci su detaljno razrađeni za po­
jedine populacije i iz njih neposredno proizlaze preporuke za oblikovanje
namještaja, uređaja, kontrolnih i komandnih elemenata strojeva itd. Pošto
»prosječnog čovjeka«• nema, aritmetička sredina može biti samo orijen-
taciona vrijednost, čija je valorizacija nužna. Ova upozorenja treba imati
na umu osobito u praksi, kako ne bi došlo do pogrešne generalizacije
nedovoljnog broja podataka, najčešće iz najužeg empirijskog iskustva, bez
9
kritičnosti i stručne valorizacije do direktnog primjenjivanja podataka iz
inozemne litierature. C. Rayner (61) čak tvrdi da proizvode treba oblikovati
za korisnika najslabije inteligencije, poluinvalida i nepažljivog čovjeka
formirajući taj zahtjev, odnosno princip »dizajn za idiote« (parafrazira­
jući Dreyfussovu tezu »dizajna za ljude«). U ergonomiji, dakle, vrijedi »pra­
vilo donje granice«, a ne »pravilo prosjeka».
2. Dinamičke antropometrijske karakteristike čovjeka, što obuhvaća ispi­
tivanja brzine, snage, smjera, prostornosti, međuzavisnosti i odnosa po­
kreta, granice dohvata i snage, kontrolu pokreta itd.
3. Senzorne (perceptivne) karakteristike, odnosno ispitivanje nivoa opa­
žanja, stimulacije, fizičkih karakteristika stimulansa pojedinih perceptiv-
nih nivoa (vid, sluh, miris, bol, akceleracija, položaj i kretanje, rotacija
i pad, mehaničke vibracije, dodir i pritisak, okus i toplina).
4. Socio-psihološke karakteristike ili intelektualne karakteristike (pamće­
nje, kvocijent inteligencije, brzina prijema i obrade informacija i si.) kao i
stavovi, motivacije, podsvjesni mehanizmi, faktori socijalizacije itd.
Ukoliko se prihvati da je jedan od osnovnih ciljeva ergonomije dobijanje
što preciznije slike o korisniku, treba ustanoviti najpogodniji način da se
do te slike dođe. Vrlo je značajna činjenica da broj ergonomskih infor­
macija rapidno raste. Naime, godišnje se još prije 15 godina publiciralo
preko 5000 dokumenata sa ergonomskom problematikom, parametrima i
rezultatima ergonomskih istraživanja3). (Samo u engleskom jezičkom po­
dručju publicira se preko 300 časopisa, koji između ostalog tretiraju i
ergonomsku problematiku, dok se u SSSR 15 časopisa dominantno bavi
tim pitanjima). Da bi se ovi podaci mogli eksploatisati, nužno ih je na
određeni način sistematizirati, odnosno da bi ih dizajn-tim u određenoj rad­
noj organizaciji mogao koristiti, nužno je postojanje odgovarajuće INDOK
(informaciono-dokumentacione) službe. Veće radne organizacije naći će in­
teresa i za vlastita ergonomska istraživanja, s obzirom da ergonomske in­
formacije često nisu dovoljno specifične za potrebe njihovog rada, radi
korekcije i adaptiranja određenih informacija, njihove verifikacije ili istra­
živačke dopune4).
U uvjetima enormnog razvoja tehnike i tehnologije nemoguće je osloniti
se na »iskustvo«, »osjećaj proporcije« ili »logiku stvari«. Ogromne inves­
ticije u svaki novi projekt, razvoj proizvoda i njegovu proizvodnju zahte-
vaju precizno poznavanje korisnika. Mnogi autori (D. Tomson, Singleton
i Lipert)5), u člancima o primjeni i potrebi ergonomije u zemljama u raz­
voju, konstatiraju da se razvoj ergonomije, premda bi bio izvanredno opor­
tun i poželjan i u neindustrijskoj proizvodnji (upravo zbog svojih kompa­
rativnih prednosti), ne može očekivati bez industrijalizacije.

a) P. G. Ronco, D. B. Levoe i E. V. Saul: Documentation o f Human Factors Engineering

Data: McGraw — Hi I. New York, 1963. .
4) Kod nas postoji više speoLjalizovanih institucija, kao što je: Institut za medicinska
istraživanja i medioinu rada JAZU (Moše Pijade 158, Zagreb), Odjel za psihologiju Filo­
zofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Đure Salaja 3, Zagreb), Institut za dokumen­
taciju zaštite na radu (Višegradska bb, Niš) i Institut »Kirilo Savić« (Vojvode Stepe
51, Beograd).
5) S. Lippert: Ergonomics Needs in Developing Countries, Ergonomics 5/67.

10
Woodson i Conover (24) navode elementarnu opremu potrebnu za rad
ergonomske laboratorije. To su instrumenti za mjerenje svjetla, intenzi­
teta zvuka, temperature i vlažnosti, toksičnosti, ventilacije, instrumenti
za mjerenje snage i dimenzija tijela (antropometrijski instrumentarij),
analizator vizuelnog spektra, instrumenti za mjerenje radijacije, oprema
za mjerenje percepcije, pokreta i si. Drugim riječima, jedna razvijena labo­
ratorija za ergonomska istraživanja trebalo bi da ima odjele: za medicin­
ska istraživanja, biokemijski laboratorij, za fiziološka ispitivanja, centri­
fugu za ljude i male životinje, visinsku sobu, temperaturnu komoru, labo­
ratorija za testiranje zvuka, vida, i psiho-motornih aktivnosti, modelar-
nicu, laboratorij za simulacije, .laboratorij lične opreme, laboratorij za
atmosferu, laboratorij zatvorenih ekoloških uvjeta i laboratorij za toksička
istraživanja.
Pitanje od krucijalnog značaja je — što podrazumjevamo pod pojmom
ergonomska optimalizacija sistema »čovjek — materijalna okolina«? Os­
novni kriterij takve optimalizacije biti će i podređivanje materijalne oko­
line čovjekovim fiziološkim, antropometrijskim, senzornim i psihološkim
karakteristikama, s tim što treba imati u vidu i drugi, ekonomski kriterij
te optimalizacije. Naime, u kontekstu ciljeva ergonomije, uz razumljivo
poštovanje čovjekovih karakteristika kao nezavisne varijable, može se
govoriti o racionalizaciji kao cilju ergonomskih istraživanja kao i o feno­
menologiji efikasnosti sistema »čovjek — materijalna okolina«. Pod efi­
kasnošću smatramo postizanje najvećeg efekta (funkcionalnost sistema)
uz najmanji utrošak materijala i energije i uz zadane uvjete vanjskih fak­
tora i željenih ciljeva.
Takva racionalizacija mora, međutim, biti integralna, cjelovita u čitavom
sistemu društvene reprodukcije. Naime, kao što se čovjek, kako socio­
lozi kažu, nalazi istovremeno u ambivalentnoj poziciji potrošača, kupca
i proizvođača i drugi podsistemi ergonomskog sistema (materijalni pred­
met, stroj ili kućanski aparat) nalaze se u različitim sistemima društvene
reprodukcije. Oni su istovremeno i proizvođači, i roba (na tržištu i u tran­
sportu) i upotrebni predmeti. Ergonomija jeste i mora ostati sistemska
i interdisciplinarna nauka koja integralno zadovoljava sva tri glavna pola
društvene reprodukcije. Zadatak ergonomije mora biti donošenje prepo­
ruka i parametara oblikovanja predmeta u:
— njegovoj proizvodnji (ergonomija opreme, ergonomija radnog mjesta,
ergonomija radne i životne okoline — mikrookoline itd.),
— njegovoj distribuciji (ergonomija ambalaže, ergonomija vizualnih ko­
munikacija, ergonomija sredstava transporta i manipulacije itd.),
— korištenju (ergonomija korištenja, kompatibilnosti signala i komandi,
udobnosti i sigurnosti korištenja, podobnost servisiranja i održavanja,
prilagođenost korisniku itd.).
Ekonomsku valorizaciju ergonomskih istraživanja možemo vršiti prema od­
nosu između ergonomije i marketinga.
Marketing je značajan komunikacijski kanal kojim informacije o korisniku,
među kojima su dominantne upravo one ergonomski relevantne, stižu do
ergonomičara i dizajnera. Proširenjem ovog komunikacijskog kanala, u
11
smislu prilagođenosti i propusnosti ergonomskih informacija relevantnih
za oblikovanje, veza marketinga i ergonomije postaje još očitija. Službe
marketinga su jedan od osnovnih ulaznih kanala ergonomskih informacija.
G. Bonsiepe i T. Maldonado6) su dokazali postojanje ergonomskih faktora
sistema »stroj — čovjek« koji se ne daju kvantitativno izraziti, verifici­
rati i kalkulirati, već spadaju u kategoriju kvalitativnih vrijednosnih su­
dova. Oni ističu da ljudsko tijelo nije samo mjera, kao što neki antropo-
dogmatičari tvrde, već pokret nadilazi mjeru, a u pokretu je sadržana
kultura. Zato se ne smeju zanemarivati istraživanja kulturnih faktora u
operativnom ponašanju čovjeka, u pokretu i pozi, što dokazuju i radovi
antropologa Hewesa7), u kojima je utvrđeno postojanje »navika tijela«
u obliku određenih poza i njima odgovarajućih motornih navika. Istraži­
vanjem stereotipa tijela (M. Maus, 1936) ustanovljeno je da tipologija
tijela zavisi gotovo isključivo od kulturnih i civilizacijskih predispozicija,
i da za dizajnera može biti od presudne važnosti u ergonomskom obliko­
vanju proizvoda kao što su sjedala i ležaljke za odmaranje. On tvrdi da
su poze i sa njima povezane motoričke navike u čvrstoj vezi sa mnogim
aspektima dnevnog života, tako da utječu na dizajn odjeće, cipela, namje­
štaja, stanova, ureda, alata, vozila i strojeva. Dakle, ako treba izvesti
globalni zaključak o odnosu između industrijskog dizajna i ergonomije,
valjalo bi reći da je prvi kulturološka, kreativna i kritička disciplina čiji
je cilj analiza i kreiranje kulturnih i društvenih odnosa (koji se kroz oblik
predmeta formatiziraju), dok je ergonomija esencijalno određena kao nor­
mativna disciplina, odnosno način analize mjerljivih faktora i parametara
odnosa čovjeka i predmeta, tj. materijalne okoline. Dok prva kvalificira,
druga kvantificira odnos čovjeka — okolina. Obje teže istom cilju — opti­
malizaciji odnosa čovjek — okolina, ali sa različitih aspekata: dizajn u
čovjeku vidi društveno, kulturno, estetičko i etičko biće, a ergonomija
biološko i medicinsko. Samo na taj način moguće je prevladati prekla­
panje ove dvije discipline.
Danas je potrošač sve kritičniji i sa aspekta ergonomije, a funkcionalni
kriteriji, racionalno valorizirani, sve su češće osnov za odluku o kupnji.
Zato industrijski dizajner nužno mora što detaljnije poznavati ergonomiju.
Promatrana iz ovog rakursa, ulaganja u ergonomska istraživanja, kao i u
dizajn, nisu samo stvar profesionalnog stava ili etike, nego i ekonomske
nužde.
Industrijski dizajn se može pragmatički definirati kao funkcija cijelovitog
istraživanja, planiranja i razvoja proizvoda (dominantno industrijski proiz­
vedenih) u društvenom sistemu poslovnotržišne orijentacije proizvođača,
nazvane marketing-orijentacijom (orijentacija proizvođača koji u najvećoj
mjeri zastupaju interese potrošača-korisnika, u smislu zadovoljenja^ nje­
govih potreba i želja). U marketingu kao i u ergonomiji postoji početna
dilema da li prilagoditi potrošače proizvodu, ili proizvod (predmet) potro­
šaču (operateru, korisniku)? Esencijalno, ovo je društvena, kulturna dile­
ma idejne usmjerenosti obje discipline: dok prva alternativa vodi ka ma­
nipulaciji (marketing manipulacija kod koje se dizajn kao faktor razvoja

«) Т. Maldonado i G. Bonsiepe: Znanost i dizajn, Ulm br. 10— 11.

7) G. W. Hews: The Antropology o f Posture, Scientific American, vol 2/57.

12
proizvoda, uz ekonomsku propagandu, unapređenje prodaje i ostale ko-
munikacijsko-persuasivne aktivnosti, javlja kao sredstvo manipulacije),
druga omogućava dezalijenaciju čovjeka kao stvaraoca, dakle kao proiz­
vođača i korisnika.
Determiniranje dizajna kao funkcije razvoja i planiranja proizvoda odre­
đuje ovu djelatnost kao koordinativnu i integrativnu, prvenstveno u smi­
slu postizanja koherentnosti forme usaglašavanjem različitih zahtjeva,
koje različiti sistemi, unutar kojih se proizvod istovremeno nalazi, posta­
vljaju (proizvodni sistem, distribucioni sistem, namjensko-funkcionalni
sistem, sistem »čovjek— proizvod« itd.). Dizajn, za razliku od stiliziranja
ili primjenjene umjetnosti, teži, prije svega, kompromisnom usklađivanju
različitih zahtjeva (ergonomskih, funkcionalnih, mehaničkih, strukturnih,
estetskih, motivacijskih, proizvodnih, ekonomskih, prezentacionih, kons­
truktivnih itd.).
U tom smislu dizajn inkorporira rezultate ergonomskih istraživanja koji
bolje definiraju njegov radni zadatak. Ergonomske informacije jedan su
od osnovnih ulaza (input) u fazi preliminarne analize ciljeva i ograničenja
(koje dizajn nastoji zadovoljiti ili poštivati), a ergonomski kriteriji su os­
novni kriteriji valorizacije uspješnosti u fazi verifikacije dizajn-rješenja.
Razumljivo, moguće je pretpostaviti dizajnerska riješenja koja neće u sebi
inkorporirati intervenciju ergonoma, kao što je moguće pretpostaviti veliki
broj ergonomskih istraživanja koja nemaju za cilj pružanje operativnih
kvantitativnih pokazatelja o korisniku, potrebnih u procesu oblikovanja
proizvoda. Međutim, treba ukazati na čestu grešku poistovjećivanja di­
zajna i ergonomije, bilo da se ergonomsko rješenje smatra ujedno i do­
brim dizajnom ili da se dizajnersko rješenje apriori, bez istraživanja i bez
provjere, smatra i ergonomskim. Insuficijencija podataka uzrokovana ne­
dopustivo slabim poznavanjem ergonomije, njezinih zakonitosti i poda­
taka, često rezultira promašajima. To se dešava u situacijama kada se
na bazi jednog podatka ili jednog zadovoljenog uvjeta, generalizacijom ili
samouvjerenjem dizajnera, problem smatra riješenim. Zbog toga djelo­
mično poznavanje ergonomskih principa i preporuka može u dizajnu pro­
izvoda biti često opasnije od potpune neobaveštenosti.
Ako se ergonomija shvati kao odraz suvremenih kulturnih odnosa unu­
tar proizvodnje i potrošnje (upotrebe), može se sagledati i odnos između
ergonomije i dizajna, smještajući ga unutar širih društvenih okvira. Ocje­
njujući poziciju ergonomije unutar dizajna ili, još šire, poziciju ergono­
mije u sistemu zadovoljenja ljudskih potreba podesnim sistemima i pro-
procesima, valja, prije svega, imati na umu novija istraživanja (J. Doblina),
koja dokazuju da pojedinačni, heterogeni proizvodi, aglomerirani u mikro-
okolini (radnoj i životnoj), nisu u stanju da riješe probleme, koji se feno-
menoioški manifestiraju kao potrebe (37). Zbog toga je tzv. sistem-dizajn
prihvata kao adekvatno rješenje ovog problema, tj. koordinativna i inte­
grativna funkcija dizajna kao integralno rješavanje mikrookoline. Dakle,
umjesto oblikovanja mase nepovezanih artefakata, dizajner mora poći od
zadane okoline (kao sistema) i zadanih procesa (kao procesa zadovolja-
vanja potreba). Dizajner nije samo horizontalni koordinator i integrator
različitih disciplina unutar razvoja i planiranja jednog proizvoda, nego
i vertikalno integrira i koordinira razvoj i planiranje raznih proizvoda unu-

13
 Slika 2. Tokarilica MASCOT 1600 (proizvođač: Colchester Lathe Co, Ltd Engleska)
dobila je nagradu Savjeta za industrijsko oblikovanje Velike Britanije 1967. godine
za dizajn (dizajner: F. C. Ashford, ergjonom: R. Esterby) (a). Prilikom oblikovanja
je naročita pažnja posvećena ergonomiji kontrolnih i komandnih (b) uređaja. Plas­
man tokarilice bio je predviđen kako na domaćem tako i na stranim tržištim a. Da
bi se zadovoljile potrebe stranih tržišta morao se riješiti problem specifikacije
nareznica i zupčanika. Tablica sa uputama ove informacije pretvara direktno u od­
govarajući položaj regulacionih uređaja. Nastojalo se na smanjenju broja podataka
i pojednostavljenog inforinacionog sistema kako bi ga radnik lakše zapamtio.Sis-
tem informacija u inčima je na lijevoj, a metrički sistem na desnoj strani, čime
je izbegnut simetričan raspored koji bi mogao dovesti do greški prilikom rukovanja.
Na tem elju ergonomskih faktora i mjera određena je visina stroja, visina regula­
cionih uređaja, njihov raspored i dimenzije. I boja je promatrana kao ergonomski
faktor: svjetla boja radne površine stvara odgovarajući kontrast sa tonom radnog
predmeta. Suviše svijetla boja izazvala bi blještanje, a suviše tamna naprezanje
očiju.

14
 tar cijelovitog sistema okoline. P. Conway (33) navodi da nije dovoljna
samo suradnja dizajnera sa inžinjerima, grafičkim dizajnerima, arhitekti­
ma, modelarima, dizajnerima interijera, istraživačima tržišta, planerima
proizvoda, stručnjacima za materijale, elektroničarima i fizičarima, već je
potrebna i suradnja sa ergonomima, sociolozima, antropolozima, psiholo­
zima ponašanja, demografima, geografima i kiberentičarima. Dizajn, u tom
smislu, u integraciji sa ergonomijom mora biti problemski, a ne tehnički
orijentiran. Nažalost, na tom planu vrlo često dolazi do konflikta pa ergo-
nomi i dizajneri u operacionalnoj integraciji i suradnji isključivo tretiraju
probleme operiranja, ne svrsishodnosti. Ergonom može riješiti (ili poku­
šati da riješi) probleme sigurnosti i operiranja automobilom, ali sigurno
ne može objasniti da li danas automobil ima ikakvog smisla. On sudje­
luje u oblikovanju kontrolnog panela kolor-televizora, ali ne zalazi u pita­
nje svrhe takvog televizora.
Drugim riječima, skup odnosa čovjek — stroj predstavlja podsistem ši­
reg sistema društvo — okolina. Naime, zadatak ergonomije nije da od­
govori na pitanje: treba li čovjeku automobil, televizor, električna četka
za kosu i si. i kako proizvodnja tih artefakata utiče na iscrpljivanje širo-
vinskih i energetskih resursa, zagađenje ljudske okoline itd.
Druga opasnost u domenu masovne proizvodnje, odnosno rezultat tog
procesa koji je jedan od osnovnih imperativa suvremene proizvodne teh­
nologije, je identična, masovna potrošačka tehnologija. Unificiranje pro­
izvodnje vodi i unificiranju potrošnje. Usprkos proklamiranim ciljevima
marketinga, previše često on uzima u obzir isključivo potrebe proizvodnje.
Različite ljudske potrebe, međutim, zahtjevaju različite proizvodne siste­
me i procese da bi se zadovoljile. Zato je neophodna diverzifikacija asor­
timana i korišćenje palete procesa baziranih na servisima i iznajmlji­
vanju, namjesto kupnje ili posjedovanja, odnosno proizvoda po principu
»doradi sam«.

15
O S N O V N I A N T R O P O M E T R IJS K I P O D A C I

Čovjek je m jerilo svih stvari — koje jesu, da jesu, a

koje nisu, da nisu.
Protagora

Pomanjkanje kompetentnih i potpunih domaćih antropometrijskih poda­

taka nameće potrebu konzultiranja inozemnih istraživanja izloženih u veo­
ma pogodnim priručnicima8) namenjenim upravo dizajnerima.

STATIČKA ANTROPROMETRIJA
Elementarno poznavanje statistike neophodno je za pravilno korištenje
statičkih antropometrijskih podataka, odnosno njihovo razumijevanje.
Pri mjerenju veličine neke pojave (na primjer, visine) na velikom uzorku
ispitanika, kod koje ne postoji posebna tendencija u distribuciji, može
se zapaziti da je, približno, broj izmjerenih vrednosti isti na obe strane
srednje vrijednosti. To znači da je najveći broj ljudi približno »srednje
visine«, ali da će uvijek postojati izvestan broj ljudi koji su značajnije
niži ili viši od srednje vrijednosti. Takva statistička situacija može se gra­
fički prikazati u obliku zvona, odnosno normalne krivulje (Gausova kri­
vulja, krivulja normalne distribucije frekvencije), prikazane na slici 3, na
kojoj su označene tri osnovne statističke veličine — mean, mod i median9).
Na osnovu tih statističkih podataka može se zaključiti da je oblikovanje
za »prosječnog« čovjeka ozbiljna pogreška, jer će 50% ljudi imati antro­
pometrijske vrijednosti (visinu, obujam, težinu itd.) manje od »prosječ­
nog« čovjeka, a drugih 50% veće. To znači da je »prosječan« čovjek ne­
postojeća statistička konstrukcija. Da bi uspješno obavio radni za­
datak, dizajneru će nerijetko upravo ova odstupanja biti od kritične važ­
nosti. S druge strane, neracionalno je, a nekad i nemoguće, u svakoj situa­
ciji voditi računa o ekstremnim vrijednostima (dizajnirati opremu, odjeću
i si. vodeći računa isljučivo o ekstremima populacije), jer se zahtjeva
optimalno prilagođavanje, ili segmentirani pristup (konfekcija). Zbog toga
se izražava tačan procenat populacije kod koje je data veličina manja od
uzete (na primer visina, težina i si.).

8) N. Dlffplent, A. R. Tilley I J. C. Bardagjy: Humansoale, MIT Press, Cambrlnge, 1974.

H. Dreyfuss: The Measure of Man, Human Factors in Design, Whitney Library of De­
sign, New York, 1967.
J. Croney: Anthropom etric for Designers, Batsford Ltd (Van Nostrand Reinhold Comp,
London) New York, 1971.
W. E. Woodson i D. W. Conover: Human engineering Guide for Equipment Designers,
University of California Press, Berkeley, 1964.
C. T. Morgan, J. C. Cook, A. Chapanis i M. W. Lund: Human Engineering Guide to
Equipment Design, McGraw — Hill Book Comp, New York, 1963.
“) Mean je aritm etički prosjek vrijednosti (aritmetička sredina). Mod je ona vrijednost
numeričkog .obilježja oko koje veličine teže da se koncentriraju, odnosno najčešće pojav­
ljivana vrijednost i najviša tačka krivulje. Medijana je takva srednja vrijednost koja
distribuoiju frekvencija numeričkog niza dijeli na dva jednaka dijela, tako da u jednom
numeričkom nizu ima 50% jedinica čija je vrijednost .manja i 50% jedinica čija je vri­
jednost veća od medijane.

2 Ergonomija za dizajnere 17
U ergonomskim priručnicima najčešće se navode podatci za 5, odnosno
2,5 percentil, 50, te 95 percentil (odnosno 97,5 percentil). To znači da će
usvajanjem određene vrijednosti za 95 percentil biti zanemareno 5%
ekstremnih vrijednosti.

Slika 3. Krivulja normalne distribucije (Gausova kriva). Mean, medijana i mod

se poklapaju.

Visina
U literaturi se može naći mnogo dokaza u prilog tvrdnje da se prosječna
čovjekova visina vremenom povećava. Očekuje se da će prosječna stopa
porastu u periodu 1900— 2000 godine biti 7,6 cm 100 godina. U toku
života pojedinca visina se menja, pa neki autori (3) navode sljedeće os­
novne podatke o visini ljudskog tijela:
— Duljina tijela se povećava za oko 3,5 puta od rođenja do zrelosti, pri
čemu je najveći uzrok nagli rast duljine nogu.
— Najveću visinu muškarci dostižu u 21 godini, a žene u 17 (17,4).
— U dobi od dvije godine čovjek, otprilike, dostiže polovinu svoje ukupne
visine.
— Težina tijela povećava se za oko 23 puta od rođenja do smrti.
— Proporcije tijela mijenjaju se tokom razvoja (tako na primer, odnos
visine i visine tijela po rođenju je 4:1, u 3. godini 5:2 u 7. godini 3:1
u 12— 17:1, a u punoj zrelosti 7,9:1).
— Ekstremiteti se razvijaju drugačije nego ostali dijelovi tijela: novoro-
đenčad ima ruke nešto kraće nego trup, u dobi od tri godine dječje ruke
su 15% dulje od trupa, u sedmoj godini njihove ruke su oko 25%
dulje, dok su kod odraslog čovjeka ruke 50% dulje od trupa.
Treba dodati da visina muškarca i žene u pojedinim regionima svijeta,
odnosno pojedinim etničkim skupinama varira (tabela 1) (3).
U istom izvoru (3) se mogu naći podaci o visini američke populacije
(tabela 2).
18
Potpuniji antroprometrijski podaci za muški i ženski pol američke popu­
lacije i djecu predstavljeni su na slici 4 (a, b i c). U Poljskoj su, također,
vršena opsežna istraživanja, čiji su rezultati, radi komparacije prikazani
u tabeli 3 (5).
Prosečne proporcije su približno jednake kod većine ljudi, međutim, to
nije pravilo, naročito kod pojedinih rasa (uz istu visinu crnci imaju dulje
noge nego bijelci, a japanci kraće). Zato u dizajnu pojedinih predmeta
i opreme (odjeća, namještaj itd.) valja voditi računa o postojanju tri os­
novna tipa tijela:
— endomorfni (debeli, okrugli)
— mezomorfni (mišićavi, »trokut«), i
— ektomorfni (mršavi).

Tabela 1.
Visina odraslih osoba u pojedinim nacijama

Nacija Spol 2,5 centil 50 centil 97,5 centil

Australija M 163,1 174 184,9

Kanada M 160,8 172,7 184,7
Ž 145.5 157,7 169,9
Francuska м 154,4 169,9 185,4
Njemačka M 156,7 169,2 181,6
2 147,1 159,5 172
Velika M 158 170,9 183,9
Britanija 2 147,0 160,8 173,7
Italija M 158,5 170,7 182,9
Japan)' M 157,5 166,9 176,3
2 143,8 153,7 163,6
Norveška M 164,1 177,5 191
SSSR M 160 172 183,9
Turska M 158,2 169,4 180,6

Tabela 2.
Visina odraslih osoba u SAD

Percentll Muškarci 2ene Odrasli

99 190,5 176,3
97,5 188 174
95 185,9 172
50 174,8 161,5 168,1
5 163,6 151,1
2,5 161,5 149,1
1 159 146,8

Za dizajnere nisu nezanimljivi i podaci o obujmu pojedinih dijelova tijela,

posebno u kontekstu sromenute tipologije tijela (tabela 4) (3).

2* 10
 ?,5.'ercentil po.-ercentil 97,5.percentil

Slika 4a. Osnovni antropom etrijski podaci za američku ipopulaoiju — ženski pol.

20
21
 Slika 4c. Antropom etrijski podaoi za djecu.

22
 Tabela 3.

Neke dimenzije tijela za poljsku mušku i žensku populaciju

Muškaroi Žene

P e r c e n t i 11

Dimenzije 5% 50% 95% 5% 50% 95%

visina 157,9 167,6 ' 177,3 146,7 156 165,3

lakat od
poda 95,5 103,5 111,5 90,6 90,4 104,3
visina pod-
koljenice 115,3 123,3 131,4 107,9 115,1 122,3
duljina
ruku 71 75 80 65,4 70,4 75,3
duljina
lakta 32,1 32,4 33,6 29,4 30 30,5
duljina pod­
laktice 38,9 42,6 46,4 36 40,4 44,8

Sjedeći položaj

visina 119,6 127,6 135,6 112,5 119,5 126

visina tru ­
pa sa gla­
vom 83,1 87 90,8 78,8 82,1 85,4
visina lak-
tova od
poda 57,4 64 70,6 55,6 61,8 68,1
visina pod-
koljenice 36,5 40,6 44,8 33,7 37,8 41,5
sedište od
lakta 18,6 23,7 20,7 19,1 24,1 29,1

duljina
glave sa
vratom 27,3 30,5 35,7 25 28,3 31,6
širina
plećki 34,6 38 41,3 31,7 34,9 38,1
duljina
stopala 24 25,9 27,8 21,8 23,7 25,6
širina
bedara 25,6 28,8 31,9 25,8 29,1 32,4

težina u kg 48,6 64,4 80,3 41 57,2 73,4

23
 Tabela 4.

Obujam pojedinih dijelova tijela (za populaciju SAD)

Pe r c e n t i I i

Obujam Spol 2,5% 50% 97,5%

glava M 54.1 56,4 58,7

Ž 51,8 54,9 57,9
vrat м 34,8 37,6 40,9
ž 32,5 35,1 37,8
ramena м 107,4 116,3 125,5
ž 90,4 98 108,2
prsa ispod pazuha ž 84,8 89,2 94,5

prsa м 86.9 98,3 108,7

grudi ž 91,9 95,8 100,1

ruka, gornji dio м 28,4 32,3 35,8

ž 26,9 29 30,7
prsa ispog grudi 2 75,4 79 83,3

struk м 75,4 86,9 100,3

2 72,4 74,2 80,3
lakat м 28,4 31,2 34,8
2 25,7 28,2 31,2

ruka, donji dio M 26,7 29,2 32

2 24,4 26,2 27,7

bedra M 88,6 97,8 107,4

2 93,2 100,8 105,9

zglob ruke M 15,5 16,8 18,5

2 14.5 15,5 16,3

M 50,8 58,7 66
butina
2 53,3 59,2 63
19,8 21,6 23,4
ruka M
2 17 18,8 20,3
35,1 39,4 43,9
noge, iznad koljena M

36,1 39,4 43,2

koljeno M
35,6 38,1 41,9
2
33.8 37,3 40,6
noga ispod koljena M
32.8 35,8 39,4
2
20,3 22,1 23,9
članak M
19,6 21,8 23,6
2
24,4 26,4
stopalo M 22,9

24
DINAMIČKA ANTROPOMETRIJA

Za razliku od statične antroprometrije, koja ljudsko tijelo snima u nepo­

kretnom stanju, dinamička antropometrija istražuje ljudsko tijelo u po­
kretu, odnosno obavljanju neke aktivnosti. Osnovni predmeti istraživanja
dinamičke antropometrije su dakle, dimenzije tijela u raznim aktivnim
položajima, kutovi međusobno korespondirajućih dijelova tijela, dimenzije
pojedinih dijelova tijela u međusobnoj zavisnosti, granice dohvata, snage
itd. Drugim riječima dinamička antroprometrija ima, prije svega, zadatak da
određuje relativne promjene pojedinih pokretnih djelova tijela, istražuje
oblasti .pokretanja elemenata sistema za kretanje čovjeka, kao i da odre­
đuje oblasti dosega gornjih i donjih ekstremiteta (59).

Osnovna veza između industrijskog dizajna i uvjeta koje postavlja dina­

mička antropometrija može se sagledati kroz seriju osnovnih partija obli­
kovanja (1):
— dimenzije i okolina — mora se voditi računa o odjeći, oblačenju, pri­
stupu i kretanju unutar radnog prostora, tako da se zadovolji popula­
cija između 5. i 95. percentila korisnika, ali osigurati i uvjeti za speci­
fične korisnike. (Posebno treba razmotriti problem održavanja),
— uvjeti operiranja — gdje god je moguće treba koristiti prilagodljivu
opremu, ali ako se korisnici ne mogu pretpostaviti unapred, planiranje
mora poći od mjera ženske populacije prije negoli od muških (nivo
također treba biti reduciran za starije dobne skupine),
— omogućavanje brzine — treba razmotriti korektno grupiranje i pozicio-
niranje sredstava kontrole, te grupiranje indikatora u normalnom kutu
gledanja,
— omogućavanje preciznosti — treba osigurati oslonac za tijelo ili eks­
tremitete,
— osiguranje pritiska ili snage — razmotriti koliki je pritisak ili snaga
potrebna, a zatim osigurati potporu za tijelo ili ekstremitete, kao i
prostor neophodan da operater prilagodi svoj položaj.

Za dizajnera je u praktičnom radu najkorisnije da izradi odgovarajući

model ili maketu pokretnog ljudskog tela, pomoću koje će moći istraži­
vati međuodnose, dimenzije, kutove i si., koristeći se brojnim antropo­
metrijskim (dinamičkim) podacima koji se za niz profesija ili radnih po­
ložaja mogu naći u svjetskoj literaturi (slike 5— 9.).
Međutim, treba upozoriti da ne srne biti izvan dizajnerove intervencije
i interesovanja ergonoma veliki broj ljudi sa specifičnim, ali vrlo jasno
izraženim potrebama, kao što su trudnice, stari ljudi, djeca, ili fizički,
mentalno ili perceptivno hendikepirane osobe. Za njih danas, još uvek,
nema preciznih ergonomskih podataka, pa je dizajniranje opreme veoma
teško (ilustrativan je podatak da na svijetu ima između 4 i 6% ljevorukih,
dok su svi uređaji, kojima su ljudi okruženi predviđeni za desnoruke ko­
risnike).
25
 Slika 5. Dinamičke antropom etrijske veličine šake muškarca, žene i djeteta (4).

26
 , , PEMLA ZA UPOTREBU OBJE HOĆE
PAPUČICA TIPA PAPUČICE CASA

Slika 6. Dinamičke antropom etrijske veličine stopala i osnovne nožne

komande (4).

27
 Slika 7. Antropom etrijske (dinamičke) dimenzije za mušku populaciju u sjedećem
položaju (4).

28
Slika 8. Antropom etrijske (dinamičke) dimenzije za žensku populaciju u sjedećem
položaju (4).

29
30
Slika 9. Najveći kutevi pomaka pojedinih ekstremiteta: ruke i šake i
stopala i noge (1).

31
 Č O V JE K K A O E L E M E N T K IB E R N E T S K O G SISTEM A

Čujem — i zaboravljam,
Vidim — i pamtim,
Radim — i razumijem.

Kineska poslovica

Kibernetika je nauka o vezi, upravljanju i kontroli strojeva i živih bića,

bez obzira da li to ostvaruju strojevi ili ljudi pomoću strojeva. Osnovni
element od kojeg kibernetika polazi je informacija, odnosno podatak koji
se na određeni način prenosi kanalima veze u obliku signala da bi zapo­
čeo određeni proces. Za kibernetiku je svejedno da li se ovo realizira
u mehaničkom, elektronskom ili fizičkom aparatu ili biološkom organizmu.
Predavanje i primanje informacija naziva se veza. Signal, koji inicira neku
aktivnost naziva se upravljanje. A time je definiran jedan smjer veze.
Međutim, ako je subjekt sposoban da nakon ostvarene veze da podatke
o svojoj djelatnosti, onda se u kibernetici govori o povratnoj vezi (feed-
-back), iz čega rezultira mogućnost kontrole ili regulacije.
Osnovu kibernetike čini teorija informacija, matematička disciplina koja
određuje mogućnost proračuna i ocjene broja informacija. Prenošenje
informacija, kojim se bavi kibernetika, nazivamo komuniciranjem, a to je
svaka razmjena poruka tj. informacija (bilo kakvog sadržaja, smisla, poj­
ma) između dva subjekta u komunikacijskom procesu: ekspeditora (onoga
koji šalje poruku) i recepijenta (onoga koji poruku prima). Da bi se infor­
macija (poruka) mogla poslati, mora da postoji medij (kanal), tj. sredstvo
za prenošenje poruke. Pojmovi u komuniciranju ne mogu se preneti u nji­
hovom izvornom obliku, već treba da se transformiraju (pretvore) u od­
ređeni sistem znakova, simbola, u određeni kod, odnosno kodiraju. Ti
simboli prolazeći kanalom dolaze do recepijenta kodirane informacije koji
dekodira simbol, tj. pretvara ga u određeni pojam (slika 10). Da bi komu­
niciranje (saopćavanje) bilo moguće, kod, odnosno repertoar znakova mora
biti barem približno jednak i unaprijed dogovoren (konvencionaliziran), tj.
poznat i ekspeditoru i recepijentu. Problemi nastaju tek prilikom preno­
šenja poruke, odnosno kodiranja i dekodiranja informacija. Pojmovni (idej­
ni) repertoar predajnika i prijemnika informacija i njihov simbolični rječ­
nik (repertoar znakova) nisu identični, nego samo više ili manje slični.
Zato, ideja (informacija) koju predajnik treba da prenese (saopći) nikada ne
odgovara informaciji, koja stiže u prijemnik. To se događa zbog različitih
pojmovnih repertoara, različitih načina kodiranja i dekodiranja i drugih
smetnji. Čak i najobičniji, svakodnevni termini izazivaju u nama različite
asocijacije, pojmovne predodžbe, što zavisi od raznih odgojnih, kulturnih,
društvenih, psiholoških i sličnih predispozicija.
U kanalu (mediju) na poruku djeluju razni okolni faktori koji je deformi­
raju (buka tramvaja prilikom sporazumijevanja, šumovi prilikom telefoni­
ranja). Da bi se izbjeglo nerazumjevanje poruke zbog šuma u kanalu,
potrebno je da postoji izvjestan višak simbola koji će omogućiti da prima-

3 Ergonomija za dizajnere 33
lac primi i shvati poruku i njezin smisao usprkos nepovoljnim okolnosti­
ma pri komuniciranju. Ovaj višak simbola naziva se redundanca i zašti­
ćuje u stvari poruku od smetnji koje se u komunikacijskom sistemu jav­
ljaju, odnosno predstavlja mjeru razbacivanja simbola, njihovu zalihnost.
Poruka koja ne sadrži nikakvu redundancu maksimalno je originalna, ali
potpuno nerazumljiva, dok je poruka sa velikom redundancom maksimal­
no razumljiva, ali potpuno banalna, tj. ne sadrži u sebi nikakvu novu infor­
maciju. Redundanca je potrebna i zbog nepodudarnosti pojmovnih reper­
toara i repertoara znakova ekspeditora i recepijenta, i suprotno, što je
veće podudaranje znakovnih repertoara recepijenata i ekspeditera, razu-
mjevanje je bolje, a potreba za redundancom manja. U slučaju da zajed­
nički repertoar ne postoji (tj. da aktivna zaliha ekspeditora i pasivna zaliha
recepijenta nemaju nikakvog zajedničkog sadržaja), komuniciranje je ne­
moguće, subjekti komunikacijskog procesa se ne razumiju.

aktivna zaliha zajednlfikl pasivna zaliha

ekspeditora repertoar recepijenta

S > S ♦ H

Slika 10. Osnovni komunikacijski model.

Informacije koje se javljaju u procesu rada mogu se najgrublje podijeliti

na: informacije koje stroj pruža čovjeku (kontrolne informacije) i informa­
cije koje čovjek pruža stroju (komandne informacije). Pod informacijom
koju stroj pruža čovjeku podrazumevaju se svi vizualni, akustički, tak­
tilni (opipni), mehanički i mirisni signali, koji označavaju određeno stanje,
promjenu, akciju ili fazu rada uređaja. Pri tome vrijedi osnovno pravilo
mnogoznačnosti signala — što više različitih podražaja postoji, uočava­
nje poremećaja i njegova evidencija je očitija. Informacije koje čovjek
pruža stroju najčešće predstavlja mehaničko upravljanje određenim ko­
mandama. Pri tome valja naglasiti da je već i forma, tj. oblik proizvoda
nužno jedan signal, asocijacija načina njegove upotrebe, odnosno operi­
ranja. Ta forma procesom konvencionalizacije postaje i društveni simbol,
o kome valja voditi računa. Tako, Frolov10) smatra da upravo intelektualno-

,u) V. S. Frolov: Čelovek v sistemu upravlenija samoletom; Moskva, 1970.

34
 -perceptivna sfera (dakle, u krajnjoj liniji, kibernetska) postaje dominant­
na u ergonomskim istraživanjima, namjesto manualno-fizičke.
Ostvarenje optimalnog komuniciranja znači da signali oba subjekta komu­
nikacijskog sistema moraju biti što očitiji, jasniji i razgovjetniji, njihovo
kodiranje i dekodiranje što jednostavnije, a šum u kanalu komuniciranja
minimalan. To prvenstveno zahteva semantičko analiziranje pojedinih sig­
nala (zvučnih, vizuelnih i si.), te, na bazi toga, određivanje željenog od­
nosa šuma i poruke (mnogi pojmovi su relativni: za čovjeka koji je, na
primjer, krenuo na počinak buka tramvaja na ulici je štetan komunikacijski
šum, ali za automobilistu koji upravo prelazi tramvajsku prugu taj isti
akustički signal dragocjena je informacija o nailazećem tramvaju).
U literaturi (54) se faktori koji izazivaju šum strukturiraju na: psihološke
faktore, utjecaje okoline (grijanje, rasvjeta, buka, drugi ljudi), i odnose
stroj — čovjek.
Frolov ističe sljedeće modalitete sudjelovanja čovjeka u kibernetskom
sistemu čovjek — stroj:
— čovjek kao prijemnik informacija,
— čovjek kao predajnik informacija,
— čovjek kao analizator informacija,
— čovjek kao programator rada sistema,
— čovjek kao kontrolor rada sistema,
— čovjek kao izvršilac informacija (komandi) sistema.
Kibernetika informacija11 ima četiri dimenzije, koje se moraju uzeti u
obzir i prilikom ergonomskog tretiranja komunikacijskog kruga stroj—
čovjek. To su: nulta dimenzija (vrijednost osjeta, opaziti), sintetička di­
menzija (vrijednost prijema, primiti), semantička dimenzija (vrijednost
predočavanja, razumjeti), pragmatička dimenzija (vrijednost pamćenja,
postupiti). Isto tako vrijednost prijema, odnosno čitljivost, ima tri moda­
liteta: brzinu razaznavanja (readibility), brzinu i tačnost razumjevanja (lega-
bility) i tačnost vizualne percepcije pojedinačnog elementarnog znaka u
određenoj vizualnoj situaciji (discernibility).
Zadatak ergonomije, kao discipline kibernetskog analiziranja i usklađi­
vanja odnosa sredstva i čovjeka, je povećanje sve četiri dimenzije infor­
macije.
U sistemu »'čovjek — stroj« čovjeka možemo tretirati kao podsistem, kod
kojega razlučujemo tri osnovna elementa: ulaz informacija (input), tj.
perceptivni nivo, procesor (obrada informacija, memoriranje, dono­
šenje odluka), izlaz (output), tj. donesene odluke, komande, djelovanje.
Analizirajući ovaj sistem sa pragmatičkog stanovišta (16) izvjestan broj
funkcija izvršava bolje čovjek no stroj (osim u slučajevima velike
kompleksnosti): opažanje minimalnih stimulusa, pojačanje, improvizacije
i fleksibilnost u ponašanju, preklapanje, dugoročna pohrana (memoriranje)
velikog kapaciteta, percepcija prostora, dubine i oblika, interpolacija
ekstrapolacija i predviđanje, prevođenje, induktivno zaključivanje, procje­
ne i odluke.
n ) F. Mesaroš: Strukturiranost tipografski oblikovanih 'informacija; Simpozij ■»Industrij­
ski dizajn i pnivredno-društvena kretanja u Jugoslaviji«, Zagreb, 1969.
35
Sa druge strane funkcije koje je bolje povjeriti stroju (16) su: računanje,
razlikovanje (diferencijacija), integracija, odgovaranje na velike brzine,
korišćenje velike snage precizno i mekano, precizno ponavljanje, kratko­
ročna pohrana (memoriranje) podataka, deduktivno zaključivanje, kom­
pleksne simultne funkcije, jednostavne odluke tipa »da — ne«.

Slika 11. Zone tolerancije okoline (4). Područje između dva kruga indicira zonu
između komfora i tolerancije. Izvan ovih granica postoje područja velike neugod­
nosti, odnosno mogućih fizioloških poremećaja. Drugi faktori, koji nisu prikazani,
su: infracrveno zračenje, ultrazvučne vibracije, toksični plinovi, prašina, polen,
kemikalije i bakterije. Svi podaci su podložni procjeni.

PERCEPCIJA
»Percepirati svijet znači uspostaviti dijalog između čovjeka i okolnog svi­
jeta, dakle, znači primati poruke okolnog svijeta« (Abraham Moles). Na­
ime, percepcija u najširem smislu predstavlja procese između ulaza i iz­
36
laza (inputa i outputa) jednog organizma (16). Radi lakšeg razmatranja
problema percepcije sa stanovišta ergonomije u tabeli 5 (15) je izložena
klasifikacija osjetila i njihovih stimulatora, s obzirom na fizički karakter,
intenzitet i mogućnost naprezanja.
Za dizajnera će, jednako kao i za ergonoma, prva dva nivoa, tj. vid i sluh,
imati daleko važnije mjesto od ostalih. Pri razmatranju ipak ne treba
smetnuti sa uma da čovjek informacije okolnog svijeta prima istovreme­
no pomoću svih osjetilnih organa. Razmatrajući osjetila i njihove stimu-
latore treba istražiti mogućnosti i ograničenja svakog informativnog nivoa,
odnosno kanala, u tom pogledu (slika 11).
Vrijeme reagiranja pojedinih osjètila varira (4) na slijedeći način:
bol = 0,7s, miris = 0,29s, toplina = 0,22s, zima = 0,2s, vid = 0,19s,
dodir = 0,17s, sluh = min. 0,125 s — max. 0,215 s.
Vrijeme reagiranja može varirati i u zavisnosti od dobi:
5 godina = 0,4 s, 10 godina = 0,3 s, 20 godina = 0,2 s, 30 godina =
= 0,22 s, 40 godina — 0,25 s, 50 godina = 0,28 s, 55 godina = 0,35 s,
60 godina = 0,5 s.
Zavisno od spola vrijeme reagiranja se može mijenjati i iznosi, na primer,
za sluh i vid otprilike 0,1 sekundi kraće kod muškarca nego kod žene.
Ni svi ekstremiteti nemaju podjednako brzo reagiranje, tako da su reak­
cije nogu za oko 20% sporije nego ruku, dok je reagiranje lijeve ruke
za oko 3% sporije od reakcije desne (kod desnorukih osoba). Praksa,
odnosno iskustvo u obavljanju nekih operacija, također, može smanjiti
vrijeme reakcije (vježbanjem čak i 10%). Konačno, vrijeme reagiranja va­
rira i u zavisnosti od karakteristika signala, njegove kompleksnosti i uče­
nosti. Minimalno trajanje signala koje se preporučuje je 2 sekunde (vrlo
kratki signali koji traju kraće od 0,1 s praktično se ne percipiraju). Sig­
nali sa upozoravajućim sadržajem mogu vrijeme reagiranja smanjiti i za
40%. Slično tome pojačani intenzitet svjetla i zvuka smanjuje vrijeme
reagiranja u izvesnom obimu.

Vizualna percepcija
Najvažnije karakteristike vida (slika 13) i sluha mogli bi usporedbom
ovako determirati:
Auditivni podražaji su u biti vremenski, odnosno informacije traju odre­
đeno vrijeme, dok su vizualni podražaji u biti prostorni. Auditivni podra­
žaji, obično, moraju dolaziti u vremenskom slijedu, dok vizualni podražaji
mogu dolaziti ili u slijedu, ili i istovremeno.
Auditivni signali su nepouzdani jer nisu trajni, premda se mogu po­
navljati.
Auditivni podražaji pružaju manje dimenzija za kodiranje informacija nego
vizualni.
Brzina prijenosa akustičkih signala ograničena je prirodnom sposobnošću
prenosa kroz medije, te se vizualne informacije mogu prenositi brže.
37
I

s li
tel
i i

P
38
39
Govor (kao jedan od oblika auditivnih podražaja) pruža veću elastičnost
i nijansiranje, dok vizualne podražaje treba unapred kodirati. Auditivni
signali više privlače pažnju operatera dok se kod vizualnih signala pret-
spostavlja da je operater u vizualnom kontaktu sa izvorom informacija.
Sluh je znatno manje izložen zamaranju nego vid.

Apsolutni prag vidljivosti je ona količina svjetlosti koja je dovoljna, nakon

potpune adaptacije na mrak, da nadraži optičke nerve. Smatra se da je
ovaj prag reda veličine oko jednog milijarditog djela kandele12). Za
istraživanje, je, međutim, daleko relevantniji prag kontrasta, kao relativan
prag intenziteta svjetlosti u odnosu na osvjetljenost pozadine. Treća vri­
jednost koja mora biti uzeta u razmatranje je prag različitosti, odnosno
tek primjetna razlika između dva različita intenziteta svjetla.

V ID N I KUT (u m in.)
Slika 12. Vjerovatnost razaznavanja objekta u funkciji vidnog kuta (15).

Najvažnija karakteristika vida bez sumnje je oštrina vida. Najčešće koriš­

tena mjera za oštrinu vida jeste minimalan vidni kut koji može biti raza-
znat (slika 12). Minimalni perceptibilan vidni kut iznosi oko jedne sekun­
de za tanku žicu na svjetloj pozadini, dok zvijezde mogu biti razaznavane
i kod ugla čak od samo 0,056 sekundi (4).
Za dizajnerov rad osobito su važni i sljedeći podaci: da korektivna po­
magala za vid (naočale) nosi oko 30% ljudi (podatak se odnosi na popu­
laciju SAD), dok je slijepo na boje 3,5% muškaraca i oko 2% žena (3),
da je broj nepismenih u jednog sredini, s obzirom da je pismo najčešće
i najintenzivnije korišteni vizualni kod, iako varira zavisno o izvoiu, na
nivou reda veličine 20%.

•-) Kandela (svijeća) jedinica za mjerenje svjetlosne jačine.

40
41
Boja
lako u suvremenoj fizici i psihologiji postoje izvjesna osnovna znanja,
koja predstavljaju osnovnu građu boja, ovo područje je još uvijek dobrim
dijelom neispitano. Drugačije rečeno, područje boja je područje neskalar-
ne egzaktne znanosti jer mnoštvo varijabilnih individualnih reakcija ote­
žava objektivizaciju pristupa i ustanovljavanja općih principa i parametara.
Zbog toga treba stalno imati na umu da i najdetaljnija i najpreciznija
uputstva na području polihromije mogu imati samo orijentaciono-indika-
tivnu vrijednost. Bilo bi porešno neku stručnu informaciju na ovom pod­
ručju smatrati gotovim »receptom«, jer bi to predstavljalo nekritičnu, me­
haničku primjenu u praksi konkretnog slučaja.
Boja se može definirati kao spektar elektromagnetskih valova različite
frekvencije u sklopu svjetlosnih valova (između 10~4 i 10-5 cm valne du­
ljine). Tri osnovne boje svjetlosnog spektra imaju sljedeće valne duljine-
crvena = 600— 800 m |х, žuta — 500— 600 m jj., plava = 400— 500 m a.
U geštalt-psihologiji poznate su mnoge zakonomjernosti međusobnog dje­
lovanja elemenata boje i djelovanje boje na promatrača. Psiholozi (E. He-
ring) (84) su ustanovili da je analiza boja moguća na osnovu osnovnih
elemenata: čiste boje, tonova (boja + bijelo + crno), sjene (boja+ crno)
bljedila (boja + bijelo), sivog (bijelo + crno). Ovi elementi čine tzv. koloris­
tički triangl (slika 14).
Tri osnovne boje (crvena, plava i žuta) daju čitav koloristički spektar.
Njihovo miješanje može biti i koloidno, ali oko tendira globalnoj percep­
ciji boja (stapanju) i kada se radi o čistim bojama. Efikasnost stapanja
zavisi od udaljenosti, veličini obojenih površina i promjeru jediničnih po­
vršina. Ustanovljeno je da je najvidljivija boja na dnevnom svijetlu žuta,
odnosno zelena, dok je u mraku najvidljivija zelena ili plava boja (si. 15).’:‘)
Istraživanja, nadalje, pokazuju da sve boje na svjetlu izgledaju žuće, a
u tami Ijubičastije nego što jesu. Boje međusobno utječu jedna na drugu,
tako da, na primjer, različiti tonaliteti sive boje (ili bilo koje boje) djeluju
na druge tonalitete čineći ih svjetljim ili tamnijim (tamniji tonaliteti dje­
luju inverzno na susjedni, koji izgleda svjetliji). Ovo se može izbjeći,
ukoliko tonalitete omeđimo dovoljno širokim okvirom. Navedeni primjer
je u velikom broju optičkih iluzija koje izazivaju boje. Druga optička iluzija
bazira na vezi između boje i udaljenosti — siva boja izgleda udaljenija
dok se bijela čini bližom.
Ustanovljeno je da postoji i međuzavisnost boja i oblika na čemu se ba­
zira i pokušaj da se simbolički, pomoću geometrijskih figura, izraze boje
u crno-bijeloj tehnici.
Istraživanja preferencije boja pokazala su sljedeći orijentacioni redosljed
boja (slika 17): plava, crvena, zelena, ljubičasta, žuta i narandžasta. Razu­
mljivo, preferencija iboja zavisi od niza faktora kao što su dob, spol,
socio-ekonomski status, kulturni krug, psihološke predispozicije itd.13

13) В. Faber: Creative Color; Reinhold Publishing Co, New York, 1961.

42
 i

Slika 15. V idljivost boje u mraku 'i na svjetlu (po F. Birrenu).

43
 Slika 16. a) Na svjetlu sve boje tendiraju žutoj, u mraku ljubičastoj: b) geometrijski
likovi kao funkcije boja.

44
Pokušaj međusobne sistematizacije boja dovodi do formiranja tzv. kolo­
rističke kružnice (prvu takvu kružnicu izradio je još Newton, a poznate
su i Ivesova, Ostwaldova i Munsellova, slika 18). Koloristička kružnica
omogućuje definiranje boja i određivanje njihove komplementarnosti.
Naime, dvije su boje komplementarne, ukoliko su tačno nasuprot na kolo­
rističkoj kružnici. U odnosu na reflektiranje bijele svjetlosti dvije su boje
komplementarne ako zajedno reflektiraju čitav spektar bijelog svijetla,
odnosno ako pomiješane daju sivu boju.

Slika 17. Preferenoija boja

(po F. Blrrenu). Slika 18. Munsellov krug boja.

Boje i njihove kombinacije mogu postati značajan nosilac informacija i

pri tome, u odnosu na druge kodove, imaju i neke komparativne pred­
nosti, od kojih su najvažnije:
— boje djeluju emotivno, a ne racionalno, zbog čega je i njihovo prag­
matično informativno djelovanje brže i intenzivnije,
— boje djeluju direktnije, bez dekodiranja, i asociraju na određeni infor­
mativni sadržaj,
— kod boja daleko je šire prihvaćen od nekih drugih kodova (na primjer,
jezika) pa je, uz neke ograde, moguća njihova infernacionalna pri­
mjena,
— boja kao informacija daleko se brže percipira nego neki drugi kodovi.
Drugim riječima, konotativno (psihološko) djelovanje boja daleko je izra-
zitije od njihova denotativnog (dogovorenog, konvencionaliziranog) djelo­
vanja. Analizirajući semantičko djelovanje boja može se doći do sljedećih
zaključaka (15):
— crvena je osnovna boja koja se koristi kao upozorenje za pojavu
vatre, znak stop i izvanredna stanja;
— narandžasta boja se koristi za označavanje pokretnih dijelova
strojeva, prekidača za stavljanje u pogon, poluga na strojevima,
užadi za vuču i svih ostalih elemenata, koji moraju izazvati paž­
nju, poseban oprez i upozorenje;
45
 — žuta boja, također, označava oprez i mogućnost nastanka fizičke
povrede:
— plava boja se, isto tako, koristi kao upozorenje za oprez, ali joj
upotrebu treba ograničiti samo na one slučajeve slučajnog stav­
ljanja neke opreme u pogon;
— grimizna je osnovna boja koja se koristi kao upozorenje na opas­
nost radioaktivnih i drugih zračenja.
Istraživanja atraktivnosti pojedinih boja (privlačenje pažnje) tahistoskop-
skom metodom (sprovedena u SNO) dala su rezultate:
narandžasta = 20,4% — zelena = 12,6%
crvena = 18,4% — žuta = 12,0%
plava = 17,0% — ljubičasta = 5,5%
crna = 13,4% — siva = 5,7%
U pogledu čitljivosti pojedinih kombinacija boja slična istraživanja su dala
sljedeću radnu listu čitljivosti:
1. crno na žutom 16. crno na crvenom
2. žuto na crnom 17. plavo na narandžastom
3. zeleno na bijelom 18. žuto na zelenom
4. crveno na bijelom 19. plavo na crvenom
5. crno na bijelom 20. žuto na crvenom
6. bijelo na plavom 21. bijelo na crvenom
7. plavo na žutom 22. crveno na crnom
8. plavo na bijelom 23. bijelo na narandžastom
9. bijelo na crnom 24. crno na zelenom
10. zeleno na žutom 25. narandžasto na bijelom
11. crno na narandžastom 26. narandžasto na plavom
12. crveno na žutom 27. žuto na narandžastom
13. narandžasto na crnom 28. crveno na narandžastom
14. žuto na plavom 29. crveno na zelenom
15. bijelo na zelenom 30. zeleno na narandžastom
Razumljivo, ovaj poredak zavisi od niza faktora, kao što je: veličina zna­
kova, odabrana tipografija, intenzitet i karakter rasvjete, intenzitet boja itd.
Između boja i ostalih perceptivnih podražaja postoji uska asocijativna
veza:

Okus:
kiselo — žuto-zelena, zeleno-žuta;
slatko — narandžasto-žuta, crvena;
slatkasto — ružičasta;
slano — sivo sa zelenim ili plavim;
gorko — morsko-plava, smeđa, maslinasta (zelena), ljubičasta.

Miris:
papreno, pikantno — narandžasta;
slatkasti mirisi — zeleno;
parfimirano — ljubičasto, lila ili zavisno od vrste parfema (ze­
leno za miris bora, na primjer);
46
 dopadljivi mirisi — čiste i odmjerene boje;
antipatični mirisi — tamne i tople boje.
Agregatna stanja:
čvrsto (solidno) — tamne boje, smeđa ili ultramarin;
tekuće — hladno-zelena ili plavo-zelena;
krem — pastelno-ružičasta;
prah — smeđe prema oker ili žutom.

Težina: (Test Wardena i Flynna, stvarna težina objekta 4 kg.)

bijelo — 3,1 kg;
žuto — 3,5 kg;
zeleno — 4,1 kg;
plavo — 4,7 kg;
purpurno — 4,8 kg;
sivo — 4,8 kg;
crveno — 4,9 kg;
crno — 5,8 kg.

Pri korištenju ovih podataka treba voditi računa da je utvrđeno (4) da naj­
manje 25% ljudi boje vidi drugačije od većine, da 97,5% populacije može
razlikovati barem 8 standardnih boja, 95% ljudi 11, a 90% i 15 standard­
nih boja.

Akustička percepcija
lako je konvencionalno prihvaćeno da je dizajn, kao disciplina, vezan
isključivo za fenomene vizualnog odnosno likovnog, treba prikazati i neke
osnovne karakteristike sluha ( najviše zbog neophodnosti projektiranja
kompatibilnih signala u dizajnerskom radu). Od pet čovjekovih osjetila
(vid, sluh, njuh, opip i okus) sluhu, nakon vida, pripada dominantno mje­
sto zbog preciznosti perceptivne diskriminacije (tačnosti opažaja razlike
između signala i šuma i razlika između sličnih komunikativnih znakova),
mogućnosti perceptivne adaptacije (i više nego oko, uho se prila-
gođava različitim intenzitetima, frekvencijama i promjenama signala) i
preciznosti kodiranja. Stoga bi bilo pogrešno zapostavljanje akustičkog
medija u oblikovanju pojedinih proizvoda. Zvuk je, kao što je poznato,
titranje zraka u određenom frekventnom opsegu koje je ljudsko uho u
stanju razabrati kao zvučne tonove. Apsolutne granice zvučnog spektra
su 20— 20000 Hz, ali subjektivno znatno variraju. Intenzitet zvuka određen
je amplitudom titranja, tj. pritiska zraka. Donju fiziološku granicu intenzi­
teta zvuka predstavlja prag čujnosti (najtiši zvuk koji ljudsko uho još ra­
zabira), a gornju prag bola (intenzitet koji izaziva fizioloćke i psihološke
poremećaje). Dvanestina intenziteta zvuka između tih pragova predstavlja
jediničnu mjeru intenziteta zvuka — bel. Konvencionalno prihvaćena jedi­
nica za mjerenje intenziteta zvuka, decibel (1 db), predstavlja, dakle, 1/120
intenziteta između praga čujnosti i praga bola (slika 19).
47
Odnos između intenziteta zvuka i njegove percepcije nije pravolinijski
nego logaritamski proporcionalan.

Slika 19. O visnost praga čujnosti i praga bola od frekvencija ii 'intenziteta

zvuka (24).

Perceptivna adaptacija je naročito izražena kod slušne percepcije: ljud­

sko uho se veoma brzo navikava na različite nivoe intenziteta zvuka, čime
se pomiču i pragovi čujnosti i bola. Zato se govori o kliznoj percep-
tivnoj moći i kliznim zvučnim pragovima. Zvukom se može nazvati i una­
prijed programirani, odnosno modulirani slijed tonova (zvučnih signala)
različite frekvencije, intenziteta i trajanja, koji ima određeno informacio-
no značenje, dok se bukom smatraju svi ostali, za proces prenošenja
informacija štetni, ometajući ili nepotrebni zvukovi. Ti neprogramirani
zvukovi čine zvučnu pozadinu ili zvučnu kulisu akustičkog informacionog
procesa. Obje ekstremne situacije zvučne pozadine za čovjeka su štetne:
potpuni nedostatak zvučne okolice (bezvučnost) štetan je jednako kao i
prekoračenje praga bola, što pokazuju i eksperimenti vršeni u posebnim
zvučnim komorama.
O specifičnosti auditivnog i vizualnog prijenosa informacije potrebno je vo­
diti računa prilikom izbora oblika prezentacije informacija (tabela 6.) (15).
 Tabela б.
Upotrebljivost zvučnih I vizualnih oblika prezentacije informacija
U potrebljivost zvučne Upotrebljivost vizualne
prezentacije prezentacije
poruka je jednostavna poruka je kompleksna
poruka je kratka poruka je duga
poruka neće biti vezana poruka će biti vezana uz
uz daljnje poruke daljnje poruke
poruka se odno9i na događaje poruka se odnosi na
u vremenu ’ lokaciju u prostoru
poruka traži neposrednu akciju poruka ne traži neposrednu akciju
vizualni sistem operatera akustički sistem operatera
je preopterećen je preopterećen
lokacija prijema je prevrše svjetla lokacija prijema je previše bučna
ili je neophodna adaptacija rad operatera dozvoljava da se
na tamu zadrži na jednom mjestu
rad operatera zahtjeva da se
stalno kreće

I ovdje, kao i kod vizualnog komuniciranja, treba znati da svaka deseta

osoba ima probleme sa sluhom (4), da preko milijun ljudi u SAD koristi
akustička pomagala, da dva milijuna slabije čuje, ali ih ne koristi. Isto tako,
4 Ergonomija za dizajnere 49
čujnost, kao i mogućnost prijema marginalnih frekvencija, zavisi od mno­
gih faktora, prije svega od spola (žene bolje čuju više frekvencije od
muškaraca) i dobi (dijete čuje i frekvencije do 20000 Hz, u 30 godini
čovjek čuje frekvencije do oko 15000 Hz, a u 50 godini granica je 13000 Hz).

Ostali perceptivni nivoi

Za projektiranje, oblikovanje industrijskih proizvoda, pored vida i sluha,

najznačajnije mjesto ima, bez sumnje, osjetilo opipa. Pri tome se može
razlikovati percepcija:
— oblika i
— površinske obrade (teksture) komandnog elementa.
Oba tipa percipiranja opipom koriste se za kodiranje komandnih uređaja
i elemenata, pretežno u slučajevima projektiranja profesionalne opreme,
a u situacijama preopterećenosti vizualnog komunikacijskog kanala. Os­
novna tipologija oblika komandi (ručica i dugmeta) koja se koriste u ele­
ktronici i proizvodnji aviona prikazana je na slici 20. U izvjesnoj mjeri,
pretežno sporadično i nekonvencionalizirano, koristi se i kodiranje povr­
šinskom obradom (glatke, hrapave, mekane, baršunaste i si. komande).

OBRADA INFORMACIJA

U sistemu »čovjek — stroj«, centralno mjesto, bez obzira koliko stroj

bio usavršen, precizan ili kompleksan, ipak pripada čovjeku. Prednosti koje
on unosi u sistem baziraju se na jedinstvenoj mogućnosti da koristi veliku
količinu informacija istovremeno, da ih dovodi u nove odnose i veze,
pravi neočekivane analogije, kao i na sposobnosti da do zaključaka i od­
luka dođe i bez poznavanja svih informacija relevantnih za odluku, odno­
sno da se služi logičkom indukcijom, lako su misaoni procesi i procesi
pamćenja još uvijek predmet intenzivnih istraživanja i mnoge činjenice
su još uvek nepoznate, ljudska memorija po svemu sudeći nema svoju
analogiju u kompjuterskoj — čovek pamti daleko više, memorirane infor­
macije i iskustva obrađuje (generalizira, integrira, apstrahira) na, često,
neobjašnjiv i nov način, i isto tako ih i interpretira.

Čovjek je superioran u odnosu na uređaje za obradu informacija iz više

razloga (15):
— za većinu zadataka ne zahtjeva ekstenzivno programiranje, jer
kroz učenje stalno razvija i modificira svoj vlastiti program (nje­
govo prethodno obrazovanje ga je već »programiralo«),
— daleko je fleksibilniji i može se snalaziti u nepredvidivim situa­
cijama,
— može prosuđivati i samostalno donositi odluke, jer ima sposob­
nost selektivnog podsjećanja relevantnih podataka i metoda rije-
šavanja problema,
— ne zahtjeva posebno kodiranje poruka odnosno informacije ne
treba pretvarati u digitalnu formu (FORTRAN, KOBAL itd.), mada
50
 bolje obavlja zadaće kada su informacije prezentirane na odgo­
varajući način.
Nasuprot tome, postoje situacije u kojima stroj bolje obavlja funkciju
obrade informacija nego čovjek:
— može pohraniti mnogo više podataka sa velikom pouzdanošću,
— može računati mnogo većom brzinom i točnošću,
— može razvrstati i odabrati podatke brže, odbacujući sve koji nisu
u željenim klasama i ostavljajući konačnu procjenu između pre­
ostalih alternativa operateru,
— mnogo je pouzdaniji u rutinskom donošenju odluka, tj. odluka
koje se uvijek donose na isti način,
— neosjetljiv je na predrasude, umor i druge faktore koji mogu
utjecati na ljudsku procjenu ili odluku.
Treba dodati da postoje i znatne razlike u kapacitetu obrade informacija
i donošenja odluka između uređaja i čovjeka (24):
— televizijski kanal = 3 х 107bit/s
— telefonski kanal = 2 х 104bit/s
— teleprinterski kanal = 60 bit/s
— maksimalan ljudski kapacitet = 40 bit/s
— operativni ljudski nivo = 2 bit/s

Slika 21. Sve savršeniji uređaji postavljaju sve složenije zahtjeve čovjeku u
kibernetskom sistemu -stro j— čovjek«.

Prema H. Franku14), najveća mogućnost percepcije informacija je 16 bit s,

od čega u svijesti kratkotrajno ostaje samo 0,7 bita, a dulje vrijeme svega
0,05 bita. Autor, također, tvrdi da se nakon jednog sata sjećamo samo
23-ćeg dijela percipiranog, a nakon nekoliko mjeseci samo 300-tog dijela.
Interesantan je i podatak da je totalni kapacitet ljudskog mozga oko 10
milijuna bita.
u ) prema H. Geigeru: O ekonomičnosti obrade informacije: Informativne blrotehničke
informacije, 2/71.
51
M E T O D O LO G IJA

Čudan je, čak i opasan, fenomen našeg vremena

da se gram istraživanja smatra više vrijednim od
kilograma kvalificiranih mišljenja.

James Pilditch (Communication

by Design, Mc Graw Hill, New
York, 1970)

Bez obzira na pouzdanost i logičnost kvantitativnog podatka, informacije,

stava ili ocjene, odnosno bez obzira na složenost i subjektivnost ocje­
njivanja dizajnerovog rada, ergonomski način mišljenja, iako na granici
dviju kultura, humanističko-umjetničke i tehničko-racionalne, mora imati
vlastitu i vrlo preciznu metodologiju. Veoma podesnu metodu, u tom smi­
slu, predstavlja metoda upitnika, tzv. ček-lista, odnosno lista sa specijal­
no odabranim i namjenjenim pitanjima čiji odgovori (dobijeni analizom
projektantskog zadatka i situacije) treba da pruže osnovne smjernice er-
gonomu pri njegovom radu. U literaturi je moguće naći čitav niz takvih
općih i specifičnih lista namjenjenih, prije svega, konstruktorima:

1. Kakva se uloga očekuje od operatera stroja? Da li će optimalno po­

služivanje stroja zavisiti od sposobnosti operatera, da li će biti pri­
moran da obavlja funkcije koje nije u stanju da obavlja na odgovara­
jući način i da li se ove funkcije mogu prenijeti na stroj?
2. Kako će tehnički uređaji biti prilagođeni operateru? Da li je postojeća
oprema tradicionalna ili je planirana s obzirom na budućeg operatera?
3. Da li operater može da sjedi ili mora da stoji? Da li će u svakom od
ovih slučajeva njegov položaj biti zadovoljavajući?
4. Kakava je vjerojatnost da će žena moći da poslužuje tehnički uređaj
(potpuno ili delimično)? Ako je to vjerojatno, kakve žene treba da
budu angažovane?
5. Kakave će informacije biti potrebne operateru za izvršenje njegovog
zadatka? U kojoj formi on mora primati te informacije i kako se one
mogu najbolje prenijeti — vizualno, sluhom ili dodirom? Kojim se od
načina predavanja informacija može predati najbrže i sa minimalnim
poremećajima? Koji su mjerni instrumenti najvažniji za uspješno po­
služivanje stroja, a koji se mogu smatrati drugorazrednim?
6. Koje je upravljanje neizbježno, a koji sistem upravljanja treba primje-
niti? Da li se može primjeniti upravljanje nogom ako operter stoji?
Kolika se snaga očekuje od operatera, da li ona ne prekoračuje nje­
gove mogućnosti, odnosno da li će biti potreban pomoćni mehanizam
(servo)?
7. Kakav je sistem veze potreban između operatera? Da li ta veza mora
biti ostvarena riječima, a ako je tako, da li će razgovor biti ometan
bukom? Ako se očekuju takve teškoće, da li se veza može obezbjediti
uz pomoć instrumenata?
53
8. Kakav ce fizički rad obavljati operater? Da li će taj rad odgovarati
njegovim fizičkim mogućnostima ili će biti potrebni pomoćni meha­
nički uređaji?
9. Kakvi će biti uvjeti materijalne radne okoline? Da li se javlja buka?
Da li će biti previše toplo? Kakvi su zahtjevi u pogledu osvjetljenja?
10. Da li fizički i psihički zahtjevi koje uslovljava tehnički uređaj mogu
prouzročiti preopterećenost operatera? Ako je tako, koje mjere treba
poduzeti da bi se to preopterećenje smanjilo?
11. Kakvi su uređaji potrebni za održavanje? Da li je predviđen neki ure­
đaj za lako otkrivanje grešaka? Da li je predviđen uređaj koji omogu­
ćuje vršenje popravaka pri minimalnom utrošku vremena? Da li je
smještaj tih uređaja pravilan?

Na kraju, treba napomenuti da je postupna izgradnja vlastitih kontrolnih

lista pitanja, koja će odgovarati konkretnim uvjetima i slučajevima, bez
sumnje, najefikasnija metoda u kontekstu ergonomske metodologije.
ERGONOMIJA U PRAKSI

Praksa uvijek mora biti građena na dobroj teoriji.

Leonardo da Vinči
S IG U R N O S T

Najsigurniji je onaj, koji je na sve pripravan.

Ante Starčević

Problem sigurnosti najbolje se može istraživati analizom statističkih poda­

taka vezanih za pojavu nesrećnih slučajeva. Tako je, prema inozemnim
istraživanjima (3), utvrđena slijedeća skala učestalosti nesrećnih sluča­
jeva:
38% nesreća dešava se u kući,
24% na javnim mjestima,
20% na radu,
18% u automobilu.

Dakle, najviše nesreća dešava se u kući i to na:

stepenicama 28%,
vratima 25%,
kupaonicama 18%,
uslijed djelovanja električne struje 4%,
pod uticajem ostalih faktora 25%.

Uzroci nesreća na stepenicama:

klizanje u 29% slučajeva,
kratki stepenici 23%,
nedostatak rukohvata 16%,
ostalo u 32% slučajeva (nijedan faktor ne prelazi 3%).

Sličnim analizama došlo se i do procenta nesreća uslovljenih vrstom oba’

vljenog posla u kući (45):
rezanje 5%,
rad sa opasnim predmetima 20— 25%,
hodanje i penjanje (bez stepenica) 20%,
hodanje i penjanje po stepenicama 25— 30%,
pokretanje tijela sa gubitkom ravnoteže 8— 10%,
rad na uzdignutim mjestima (na primjer ljestve) 15— 20%,
rad sa teškim predmetima 3— 6%.
Ilustracije radi, mogu se dodati i podaci o ukupnom broju nesrećnih slu­
čajeva (61) — samo u jednoj godini (1963.) u Velikoj Britaniji je zbog
nesrećnih slučajeva u kući poginulo 9000 ljudi, a 100000 teško povre-
đeno, dok je na cestama iste godine stradalo u saobraćajnim nesrećama
manje od 7000 ljudi, a oko 300000 povređeno.
Na bazi ovih podataka, moguće je dati dvije elementarne, principijelne
preporuke. Prva se odnosi na činjenicu da su nesreće na radu (bilo u
kući ili na radnom mjestu), za razliku od drugih kriterija (kvantitet i kvali-
tet rada, pa i zdravlje radnika), apsolutan kriterij i ne mogu se prihvatiti
kao nužno zlo (65).
57
Druga preporuka se odnosi na princip (koji bi uvijek morao biti prisutan
u radu dizajnera), tj. na obavezu eliminiranja uzroka moguće nesreće na­
mjesto postavljanja zaštitnih sistema bilo kakve vrste.

Tako dizajneri moraju voditi računa o opasnostima koje može da iza­

zove (24):
— saplitanje i spoticanje (povećava se u uvjetima slabog osvjetlje­
nja, žurbe i pri nošenju tereta),
— klizanje,
— udaranje glavom (može biti izazvano prenisko postavljenim objek­
tima, kao i objektima koji padaju, pa, ukoliko je nemoguće izbjeći
uzrok, takve objekte treba jasno označiti i radnike obavezati
da nose zaštitne kacige),
— zapinjanje (dijelovi odjeće mogu izazvati nesreću direktno i indi­
rektno, ukoliko osoba izgubi navnotežu ili neko vrijeme ostane
zarobljena),
— električni udar,
— vatra i opekotine,
— prignječenje i priklještenje,
— padanje,
— buka,
— blještanje,
— trovanje,
— temperatura (previsoka i preniska),
— radijacija,
— eksplozija i vatra.
Na osnovu ovih opasnosti stvorena su neka opća pravila sigurnosnog
oblikovanja u kući:
— kontrole peći, grijača i silčno treba da budu dovoljno visoko
postavljene kako ih djeca ne bi mogla dohvatiti,
— iza vrata koja vode na stepenište mora biti dovoljno ravnog
prostora da netko ne bi promašio stepenik,
— u svim hodnicima, stepeništima i predvorjima treba osigurati
adekvatno osvjetljenje,
— sva grijaća mjesta treba da budu označena, izolirana ili zaštićena
kako ih djeca ne bi mogla dotaknuti,
— za kretanje čovjeka treba osigurati dovoljno prostora kako ne
bi dolazilo do sudaranja prilikom prolaženja,
— poželjno je da vrata koja se zakreću imaju i stakleni dio kako
bi osoba koja ide u jednom smjeru vidjela osobu iz suprotnog
smjera,
— stepeništa treba snabdjeti odgovarajućim rukohvatima,
— veličina stepenika treba da bude ujednačena kako bi se izbjeglo
posrtanje,
— sve električne utičnice i prekidači treba da budu instalirani do­
voljno daleko od tuševa ili kada, kako korisnik ne bi mogao iz
kade ili ispod tuša doseći prekidač.
— fosforescentni i luminescentni prekidači su bolji od običnih za
instalacije osvjetljenja jer se u mraku lakše nalaze,

58
 — svi bojleri treba da imaju automatski prekidač za prekidanje
dovoda plina ili električne energije u slučaju pregrijanosti ili
gubitka vode, a u slučaju da procure ne smiju poplavljivati stan
ili električne instalacije,
— ukoliko je garaža sa spremištem zapaljivih tvari projektirana kao
sastavni dio kuće, između stambenog dijela zgrade i garaže tre­
ba da bude poseban na vatru otporan zid i ista vrata,
— fluorescentna svjetla treba da budu zaštićena od opasnih eksplo­
zija (implozije fluorescentne cijevi),
— treba izbjegavati oštre rubove namještaja, naročito tamo gdje
se češće prolazi i uz ulazna vrata,
— prozorsko staklo može fokusirati i koncentrirati sunčevo svijetlo
izazivajući čak i požar, pa ovaj fenomen valja spriječiti pažljivim
lociranjem prozora i postavljanjem odgovarajućih žaluzina,
— kod vrata na posmik treba osigurati prikladne ručke, kako ne bi
došlo do priklještenja prstiju prilikom zatvaranja,
— u kupaonicama i kuhinjama treba na pod postaviti materijal koji
nije sklizak kada je vlažan, odnosno preko poda postaviti odgo­
varajući prekrivač.
Djeca će u kući naročito pooštriti kriterije i zahtjeve koje si dizajner sebi
postavlja. Tako, na primjer, spomjenimo lokaciju prekidača i utikača u sta­
novima: prvi se postavljaju visoko da ga dijete ne može dohvatiti, a drugi
nisko i pristupačni dječijoj znatiželji. Međutim, čini se logičnim da bude
upravo obrnuto: nije zlo ako dijete može da upali svjetlo, ali je veoma
opasno ako prodre u unutrašnjost električnog utikača.
Izvjesnim spuštanjem prekidača (na primjer na visinu oko 120 cm) indi­
rektno se programira dob u kojem će dijete biti u mogućnosti da uključi
svjetlo, dok se podizanjem utikača na visinu preko 150 cm, gdje je sve
manje rigidnih, nepokretnih elemenata namještaja i sve više mobilnih
proizvoda (uključujući i električne i elektroničke uređaje kao što su tele­
vizor, radio i si.) postiže veća sigurnost i funkcionalnost. Ali, pored ovog
primjera postoji i niz drugih (3), koji se, prije svega, odnose na djecu kao
korisnike, i to su:
— Otvori u ogradama i pregradama za stepenice, balkone, vrtove
i si. širine oko 13 cm u 'promjeru. Opasni su jer mogu zarobiti
dječju glavu.
— Rukohvati na stepenicama za djecu moraju biti oko 20 cm niži
nego za odrasle, odnosno visine oko 65 cm.
— Otvoreni prostori između stepenika mogu priklještiti dijete ili
mu omogućiti da padne između njih.
— Neidentificirani vrući objekti, odjeća koja gori, kao i zapaljive
tekućine mogu izazvati ozbiljne opekotine.
— Oštri kutovi i svi oštri predmeti mogu izazvati ranjavanje.
— Mnogi mali predmeti nađeni u kući koje dijete iz znatiželje može
staviti u usta i progutati.
— Pristup Ijekovima i kućnim otrovima je poziv za znatiželjno dijete.
— Otrovi ne moraju uvijek biti očigledni (na primjer: olovo u boji).
— Prašina, čak i dječji puder lako može dospjeti u dječja pluća i
izazvati gušenje.
59
 — Plastične folije i vreće bez otvora mogu u igri izazvati gušenje
djeteta usled pomanjkanja kisika.
— Nekorištenje sigurnosnih pojaseva za djecu može izazvati po­
trebne povrede prilikom vožnje u automobilu.
Druga značajna sfera pitanja sigurnosti odnosi se na radno mjesto. Ovaj
problem, iako zahtjeva poseban pristup i znatna sredstva, u praksi je
više tretiran od prethodnog.
Osnovni ergonomski principi dizajna radne sredine sa aspekta sigurnosti
najbolje se mogu sagledati iz sljedeće liste (24):
— Potrebno je postaviti zaštitne ograde i druga zaštitna sredstva
oko opasnih pokretnih dijelova mašina, vozila u pokretu i si. i
primjeniti odgovarajući kod boja.
— Komande za zaustavljanje i isključivanje svih opasnih uređaja
i opreme treba postaviti na najprikladnijim mjestima.
— Potrebno je osigurati dobre svjetlosne uvjete na reflektirajućem
stropu, zidovima, podu. radnom mjestu i si. i upotrijebiti stan­
dardni kod boja alata, mašina, sigurnosne opreme, znakova, uputa
I si.
— Da bi se spriječilo da radnik nosi ili diže preteške predmete
treba osigurati prikladna sredstva unutrašnjeg transporta.
— Ako postoji opasnost povrede prilikom obrade materijala treba
osigurati zaštitne naočale i odijelo.
— Potrebno je osigurati prikladne kontejnere za eksploziv, kemij­
ska sredstva i otrove i smjestiti ih na sigurno i pogodno mjesto,
izvan komunikacijskih linija.
— Stanice i sredstva za hitnu pomoć postaviti na mjesta odakle
se najlakše može pružiti prva pomoć radnicima.
— Potrebno je osigurati vizualni i akustički sistem upozorenja u
opasnim radnim zonama.
— Nužno je obezbjediti pogodnu sigurnosnu protupožarnu opremu i
voditi računa o mogućim greškama u rukovanju kemijskim i da-
dioaktivnim materijalima.
— Pod mora radnicima pružiti zaštitu od električnog udara, vibra­
cija i si. i eventualnog klizanja.
— Radno mjesto treba da bude tako oblikovano da težište tela rad­
nika bude što niže i da pruža zaštitu od pada i poremećaja ravno­
teže.
— Potrebno je osigurati brzo ispiranje i neutraliziranje opasnih ma­
terijala koji se mogu proliti ili rasuti.
— Obavezno treba postaviti odgovarajuće oznake za identifikaciju
i instrukciju u pogledu težine, kapaciteta, protoka visokog napona,
vrlo vrućih i hladnih površina ili materijala, zabrane pušenja,
eksploziva, radijacije i si.
— Strojeve i namještaj treba oblikovati tako da zakačivanje odjeće,
udarci glave ili udarci u oštre rubove i uglove budu sveuci;. na
minimum.
— Potrebno je osigurati adekvatnu ventilaciju tamo gdje postoji
prašina ili dim.
 — Radni prostor treba tako dizajnirati da radnici budu u mogućnosti
da ga brzo i sigurno napuste, te da je olakšano čišćenje i održa­
vanje prostorija.

Problem sigurnosti u domenu ergonomije i dizajna dobrim je dijelom

pitanje standardizacije, koja, i u nas i u svijetu, ne zadovoljava često niti
elementarne ergonomske i dizajnerske kriterije (47) (na primjer, obavezni
simboli za opasnost, pa čak i saobraćajni znaci, nisu doživjeli niti mini­
malnu dizajnersku intervenciju). Zato bi dizajneri trebalo da u području
standardizacije primjene princip: prije svega čovjek, a zatim ekonomski
i tehnološki faktori proizvoda. Drugim riječima, kriteriji sigurnosti i pouz­
danosti bi trebalo biti apsolutizirani na račun ostalih kriterija (na primjer,
da li je važnije da automobilska guma izdrži pritisak od nekoliko desetina
atmosfera ili da ne eksplodira u faktičkim uvjetima eksploatacije nakon
nekoliko godina? Treba li jedna stolica da izdrži pritisak veći od 300 kg
ili nervozno gibanje čovjeka na samo dvije noge stolice?).
Pojedini proizvodi, koji su izvanredno funkcionalni sa tehničkog aspekta,
nisu obavezno funkcionisani i pogodni i sa stanovišta čovjeka, tj. ne mo­
raju se dobro uklapati u sistem »čovjek — proizvod«. Upravo ovo uvjetuje
uključenje širih ergonomskih kriterija u standardizaciju. Kako konstatira
H. Dreyfuss (38), »ljudski asortiman« je ograničen, a to omogućuje izradu
odgovarajućih standarda uvjetovanih antropometrijskim, fiziološkim, dina­
mičkim, senzornim i intelektualnim karakteristikama čovjeka. To znači da
je, na bazi preciznih istraživanja, moguće ustanoviti svojevrsni Renoarov
ergonomski niz. koji bi, uz određenu toleranciju, obuhvaćao većinu čovje­
kovih karakteristika (niz brojeva, odabranih tako da se, uz određenu tole­
ranciju, u svaki od dva susjedna broja može smjestiti čitava populacija).
Bez obzira da li se radi o dizajnu robe široke potrošnje ili sredstava za
proizvodnju, za dizajnera može biti veoma korisna tzv. sigurnosna analiza
sistema, bazirana na kibernetici.15) Tom analizom se ispituje element po
element tehničkog sistema, kako bi se ustanovilo na koji način može za­
tajiti i odraziti na sigurnost sistema. Takvo ispitivanje sistema grešaka
rezultiralo je njihovom klasifikacijom na četiri grupe:
a) greške koje nemaju utjecaja na sigurnost sistema,
b) greške koje neznatno djeluju na pouzdanost sistema i čije se djelo­
vanje može kompenzirati,
c) greške koje kritično djeluju na sistem i čije se djelovanje može otklo­
niti samo hitnom akcijom, kako ne bi došlo do razaranja sistema ili
do opasnosti po operatera u radnom procesu,
č) greške čije je djelovanje na cjelokupan sistem (uključujući i ljude)
katastrofalno.

Vjerojatnost javljanja ovih grešaka se, također, može svrstati u četiri

grupe:
a) potpuno nevjerojatna greška (do zakazivanja elementa sistema neće
doći za 10 miljuna pogonskih sati),

,s) W. Hartmann: Kibernetika, osnova moderne sigurnosne analize: Industrielle Ergani-

sation, 7/69.

61
b) vjerojatna greška (do jednog zakazivanja može doći svakih 100000 do
10 miljuna sati rada),
c) prilično vjerojatna greška (očekuje se zakazivanje na svakih 10000 do
100000 sati),
č) najvjerojatnija greška (do više zakazivanja će doći za 10000 sati rada).
Ovakvom analizom i klasifikacijom moguće je utvrditi katastrofalne i kri­
tične tačke sistema u kojima će se greška javljati.
Daljim razvijanjem ove kvantitativne sigurnosne analize sistema, defini­
ranjem podsistema može se dobiti kvalitativna procjena djelovanja po­
greške ili zatajivanja pojedinog elementa na sigurnost cjelokupnog sis­
tema. Na bazi toga je ustanovljeno da postoje dvije osnovne grupe ele­
menata sistema:

Slika 22. Stablo grešaka (da bi došlo do greške F mora zatajiti ili elemenat sistema
C ili podsistem koji se sastoji od elemenata A i B; pretpostavka je da do zata­
jivanja podsistema AB može doći samo ako zataje oba elementa).

a) elementi čije nezavisno zatajivanje uvjetuje pojavu greške i zastoja

čitavog sistema (greška u sistemu može nastati greškom ili jednog ili
drugog elementa),
b) elementi čije zatajivanje, uslovno, dovodi do zastoja ili greške čitavog
sistema i to samo u slučaju da dođe do greške i nekog drugog ele­
menta ili sistema (potrebno je da zataji i jedan i drugi element).
Na bazi takve klasifikacije elemenata moguće je izraditi kibernetski mo­
del, tzv. stablo grešaka, po čemu je čitava analiza dobila ime (Fault Tree
Analysis) (slika 22).
62
E F IK A S N O S T K O R IŠ T E N JA I O D R Ž A V A N JA

Obje discipline (ergonomija i dizajn) primjenjuju inform a­

cije o ljudskim karakteristikama, mogućnostima i ograni­
čenjima u oblikovanju radnih zadataka, strojeva, sistema
strojeva, životne okoline, kako bi ljudi mogli živjeti i raditi
sigurno, udobno i efikasno.
Alphonse Chapenis

Preporuke koje ergonomija pruža dizajnerima imaju, prije svega, za cilj

postizanje veće efikasnosti sistema »proizvod — okolina — čovjek«.
Osnovni preduvjet efikasnosti ovog sistema je postizanje usklađenosti,
kompatibilnosti između podsistema, koja se između stroja i čovjeka može
postići na svakom od tri nivoa čovjekovih funkcija u sistemu »čovjek —
stroj«, tj. na nivou percepcije, obrade podataka i akcije10). Usklađivanje
na nivou percepcije postiže se izborom pogodnih kanala kojim operater
prima informacije o toku operacije, dok se usklađivanje na nivou
obrade podataka postiže, između ostalog, izborom elemenata informacija
koje je lako dekodirati i razumjeti bez dodatnog napora iil dodatne elabo­
racije simbola. Usklađivanje na nivou akcije postiže se izborom spretnih
komandi koje se lako identificiraju i dostupne su.
Pored fiziološke, značajna je i psihološka uskladivost sistema sa opera­
terom.
Jedno od osnovnih pitanja pri istraživanju psihološke usklađenosti odnosa
okoline, odnosno predmeta koji tu okolinu sačinjavaju, i čovjeka je pitanje
kompatibilnosti signala i komadi (slika 23 i 24). Psihološka kompatibil­
nost može se definirati kao usklađenost između nekog podražaja (signala,
slike, oblika predmeta) i neke (očekivane ili namjeravane) reakcije. Dru­
gim riječima, odnos između signalnih i komandnih uređaja treba da bude
tako oblikovan, odnosno programiran da određeni signal izaziva određenu
(željnu) reakciju (komandu) bez dodatne intelektualne obrade signala (bez
razmišljanja). U osnovi postoje četiri tipa kompatibilnosti (60) koji se
baziraju na:
— izomorfizmu između signalnih i komandnih uređaja (određeni si­
gnal treba reagirati na određenoj komandi: istog oblika, istog
broja i si.),
— stereotipima, tj. na ustaljenim ljudskim pokretima i reakcijama
u nekoj situaciji,
— specijalnom prostornom odnosu između signala i komande iz
koga jasno proizlazi koji se komandni uređaj odnosi na koji sig­
nal (što je najlakše postići adekvatnim prostornim rasporedom ili
grupiranjem — tzv. prostorna kompatibilnost),
— očekivanim pokretima rukovanja određenim instrumentima ili
strojevima (primjere takve kompatibilnosti nalazimo kod upotre­
be volana ili ventila — okretanjem u smjeru kazaljke na satu oče­
kujemo desni zaokret vozila, odnosno zatvaranje ventila, i obr­
nuto, kao i kod poluge prese — spuštanjem poluge očekujemo
i spuštanje prese).
Ie) В. Petz: Kompatibilnost signalnih i komandnih uređaja: Seminar o industrijskom obli­
kovanju, Beograd, 1973.

63
Mada je čovjek sklon, u određenim situacijama, spontanim reakcijama
ipak može naučiti da u normalnim uvjetima reagira na inkompatibilan
način. Ali, u kritičnim situacijama (intenzivno uzbuđenje, katastrofa i si.)

D
"ekoovdtip
aatkkoaom
mum
-k ala" p islujegejeste reostip
rca tl o d r
u"gb
pla
oluvgrz<
a ijm
iiitae"enm
(eon
rsapJeeorđim
k
te
ml-e-nt
К
M а у -јв , 1
urrellutERGONOlJ9 5 8 . c l LItir
CSa,no19p6r5e)ma
•• ••• • ----- --
•• ••• •
P rim je r p ro sto rn e k o m p a tib iln o s ti
ld e n tld n lm rasporedom komandi 1
k o n tr o la

W arrlck ov e k sp erim e n t, kojim se

W arrickovo p r a v ilo k o m p a t ib iln o s ti
Između k ružnog k r e ta n ja r u d ic e i
sm jera s l i j e d a s ig n a la u p ra v cu .
dokazuje kako o b l ik komandno-ko-
n tr o ln o g d is p l a y - j e u tje d e na
k o m p a tib iln o s t s ig n a ln ih i ko­
mandnih u r e đ a ja , m i je n ja ju ć i
prethodno p r a v il o .

Slika 23. Neka osnovna ipravila kom patibilnosti signalnih i komandnih uređaja.

ipak neće reagirati na naučeni, već na kompatibilan način. Pri tome valja
napomenuti da je vrijeme učenja radnih operacija na kojima je postig­
nuta signalno-komandna kompatibilnost, mnogo kraće. Zbog toga je ra­
zumljivo da će na uređajima, na kojima je oblikovanjem postignuta sig­
nalno-komandna kompatibilnost, dolaziti do mnogo manje pogrešaka u up­
ravljanju, a tim do manjeg broja nesreća. Ovo navodi na zaključak da su
sigurnost i efikasnost dva. u krajnjoj liniji, međusobno zavisna pitanja sa
ergonomskog stanovišta. Ergonomsko riješenje dizajna jeste samo ono
riješenje koje pruža maksimalnu sigurnost pri korištenju dizajniranog pro­
izvoda i optimalnu efikasnost. Da bi se to ostvarilo posebno je značajno
shvatiti da ljudsku okolinu ne čini samo prosta anglomeracija proizvede­
nih predmeta, već i njihov međuodnos od kojega će u znatnoj mjeri za­
visiti i efikasnost sistema »čovjek — proizvod — okolina (okruženje)«.
64
5 Ergonomija za dizajnere 65
Zato tradicionalan pristup dizajnera, odnosno oblikovanje samo jednog,
umjesto niza funkcionalno povezanih proizvoda istovremeno primorava
korisnike da skupljaju niz nepovezanih proizvoda u namjeri da obave
neki proces. Alternativni pristup bi, međutim, bio tzv. sistem-dizajn,17)
kojim se, nakon analize zahtjeva određenog procesa, projektuje niz funk­
cionalno koordiniranih proizvoda (slika 25).

ABCDEFGHMKLM NOPfiRSTW VW XY*

KP VJ Y W Z
OB U
X

A C D E F G H I L M N O R S T
- C D I 1 J II I L U П □ Г : ~

Slika 26. Reduoirani alfabet i denovirana pisaća mašina (dizajn: J. Doblin).

Dobar primjer sistem-dizajna je integralno riješenje novog sistema slov­

nih znakova (alfabeta) bazirano na istraživanjima i reduciranju postojećeg
alfabeta od 26 na 15 slova, što omogućuje da se oblik slova reducira
od postojećih 35 na 4 bita. Na ovaj način omogućena je denovacija [ter­
min suprotan inovaciji, koji obuhvaća (J. Dablin) pojednostavljenje, odba­
civanje i uklanjanje] novog tipa pisaće mašine kao jednostavnog, laganog
i jevtinog uređaja (slika 26).

Efikasnost proizvoda, kao jedan od osnovnih zadataka ergonomije, funkcija

je integralnog tretmana svih elemenata i faktora koji direktno ili indirekt­
no djeluju, a mogu se grupirati u sljedeće osnovne grupe parametara:
okoline (temperatura, vlaga, zračnost, buka, osvjetljenje itd.), radnog pro­
cesa, predmeta rada (sirovina) i radnih sredstava i alata. Ergonomsko
usklađivanje ovih parametara često zahtjeva kompromisno usklađivanje
u cilju postizanja optimalnog efekta, maksimalne sigurnosti i zadovoljstva
operatera ili korisnika.
Poseban problem u ergonomskom tretiranju efikasnosti predstavlja ser­
visiran je i održavanje (slika 27).
Plan servisiranja (15) mora obuhvaćati: opremu koja se servisira, instala­
ciju za servisiranje (napajanje električnom energijom, vodom itd.), opre­
mu za testiranje, servisne priručnike (manuale), alat za servisiranje, ser­
visne kadrove, radne uvjete, dopremanje rezervnih dijelova.
Još prilikom industrijskog oblikovanja trebalo bi planirati smještaj kom­
ponenti u uređaju (slika 27):

7) J. Doblin: System Design: Design Quaterly 88, New York 1973.

 — dijelove treba montirati u jednoj ravnini, ne smještajući ih jedan
na drugi,
— sve dijelove montirati na jednoj strani, a sve spojeve na drugoj,
— komponente treba smjestiti tako da ostane dovoljno mjesta za
testiranje i alat (E),
— podsklopove treba smjestiti tako da njihova zamjena bude mogu­
ća bez demontaže drugih podsklopova,
— sve osigurače locirati da se mogu zamjeniti bez micanja drugih
dijelova i podsklopova,
— delikatne komponente postaviti tako da ne budu uništene dok se
uređaj servisira (S),
— unutrašnji kontrolni elementi, kao što su prekidači ili vijci za
podešavanje, moraju biti smješteni što dalje od izvora visokog
napona ili pokretnih dijelova (H),
— voditi računa o smještaju zagrijanih dijelova i kondenzatora, koji
zadržavaju napon, kako ih serviser ne bi dotakao nakon isključe­
nja uređaja,
— sve utičnice ili podnožja smjestiti u jednom smjeru (A).

Prilikom oblikovanja različitih vijaka i učvršćivača trebalo bi razmotriti

sledeće preporuke:
— Učvršćivači podsklopova treba da omogućuju spajanje ili oslo­
bađanje podsklopa sa jednim kompletnim obrtajem (ako se ko­
riste vijci dozvoljava se samo nekoliko obrtaja pri njihovom prite-
zanju ili oslobađanju).
— Gdje je god moguće treba koristiti vijke koji se mogu rukom
ili običnim alatom pritegnuti.
— Ako učvršćivači koji se pritežu rukom ne mogu biti korišteni tre­
ba koristiti vijke sa dubokim zarezom i šestorokutnom glavom
koji se mogu pritezati izvijačem i ključem (C).
— Vijke treba osigurati od ispadanja posebnim podložnim pločicama
ili lančićem (D).
— Vijci za montažu trebalo bi se jasno razlikovati bojom ili slovnom
oznakom od ostalih vijaka.
— Koristiti vijke i učvršćivače od robusnog i nekorodirajućeg ma­
terijala.
— Vijci bi trebalo da budu međusobno zamjenjivi, odnosno treba ko­
ristiti što je moguće manje raznih dimenzija pri njihovoj izradi.
— Treba osigurati dovoljno mjesta za odvijanje vijaka (E).

Pri spajanju žicom električnih vodova trebalo bi da budu razmotrene slje­

deće preporuke:
— Za lagano održavanje i servisiranje, utikači (konektori) su bolji
od vijaka, a vijci bolji od zalemljenih kontakata.
— Kraj zalemljene žice mora biti oslobođen od kositra, kako bi se
mogao odstraniti (F).
— Koristiti »U« umesto »0« kontakata gdje god je to u praksi mo­
guće (G).
— Odmaknuti terminale za koje se leme žice dovoljno daleko kako
se radom na jednom terminalu ne bi oštetio sljedeći (H).
67
68
.oïftlco. ne ôyako

SHka 27.
Prilikom redovne kontrole (održavanja) i servisiranja najpogodnija je me­
toda kontrolnih lista, koje su u nekim područjima (avio industrija) veoma
razvijene, dok će u drugim biti uglavnom iskustvene.
Pri identificiranju postojeće opasnosti i potencijalne korisnosti proizvoda
široke potrošnje moguće je razviti posebnu kvantitativnu metodu (69),
u kojoj se ustanovljuje odnos opasnost'korisnost prema jednadžbi:
potencijalna korisnost
opasnost/korisnost = ---------------------------------- .
potencijalna opasnost
Pri tome je korisnost proizvoda funkcija: efikasnosti u obavljanju namje-
ravanih zadaća, napora u prilagođenosti upotrebi, frekvencije upotrebe
proizvoda, duljine vremena svake upotrebe, cijene proizvoda i troškova
održavanja, a
opasnost proizvoda funkcija: broja opasnosti, konzekvenci svake opas­
nosti, mogućnosti da se opasnost realizira, frekvencije korištenja pro­
izvoda, duljine vremena svake upotrebe.
Da bi se ustanovili faktori potencijalne korisnosti i faktori potencijalne
opasnosti, mora se ustanoviti sistematska identifikacija i opis interakcija
između proizvoda, korisnika proizvoda i okoline u kojoj obe egzistiraju.
Proizvod široke potrošnje ne koristi idealni potrošač u idealnoj okolini,
već različite grupe korisnika u različitim segmentima okoline.1") Grupe
korisnika variraju u različitim faktorima, a to su:
Fizički faktori: veličina, oblik, spol, dob, težina, grupe korisnika, vrsta i
tip odjeće koju grupa korisnika nosi.
Fiziološki faktori: sposobnost grupe da zapošljava ruke i noge, senzorni
faktori (odstupanje članova grupe korisnika od normalnog vida, sluha,
mirisa, taktilnog i kinestetskog osjećaja) i mobilnost, sposobnost grupe
korisnika da se kreće kroz prostor i bude u interakciji sa okolinom.
Psihološki i sociološki faktori: nivo obrazovanja i kulture grupe korisnika,
estetske preferencije, vrsta iskustva i vještina koje grupa korisnika ima,
mogućnost grupe korisnika da obavlja razne mentalne zadatke.
Segmenti okoline variraju prema dva tipa fizičkih faktora — animativnim
i neanimativnim. Animativni fizički faktori obuhvaćaju broj i vrstu ljud­
skih bića (odraslih i djece) unutar određenog proizvodnog područja, broj
i vrstu životinja (pas, mačka, ptica itd.) unutar zadanog proizvodnog
područja. Neanimativni fizički faktori pak podrazumevaju tip okoline (pri­
roda, umjetno stvorena ili kombinacija) dvo ili trodimenzionalne forme
koje postoje unutar okoline (stijena, stol, stolica, zgrada, znak itd.), kva-
litet površine unutar okoline (gruba, glatka, teksturirana itd.) klimatski
uvjet (vjetar, temperatura, vlažnost, prirodno ili umjetno svijetlo i nivo
buke).

"*) Termin »grupa korisnika« indicira populaoiju korisnika koja je određena uzimanjem
uzoraka iz ove populacije, a termin »segment okoline« indicira ukupnost okoline koja
je određena uzrokovanjem ove ukupnosti.

70
Obe varijable, grupe korisnika i segmenti okoline, zajedno sa proizvodom
(kao konstante) formiraju trodimenzionalni vektor (slika 28) sa osama koje

Slika 28. Trodimenzionalni interaktivni vektor za ustanovljenje odnosa

korisnost— opasnost.

prezentiraju karakteristike proizvoda, grupe korisnika i segmente okoline

definirajući odnose između karakteristika proizvoda, grupa korisnika *
segmenata okoline. Ove interakcije mogu identificirati potencijalnu ko­
risnost i opasnost proizvoda.

71
NEKE PREPORUKE O BLIKO VAN JA

Definirati znači ubiti, sugerirati znači stvoriti.

Mallarmé
 E L E K T R O IN D U S T R IJA

Prilikom oblikovanja opreme ili elektrouređaja široke potrošnje dizajner

u podjednakoj mjeri mora imati na umu sljedeće segmente, odnosno grupe
ljudi koji će sa proizvodom dolaziti u kontakt:
1. koji treba da znaju može li radnik proizvesti dizajnirani uređaj u zada­
P r o i z v o đ a č i,
nim toleracijama, izaziva li proizvodnja posebne napore (fizičke ili intelektualne),
dovodi li do pretjeranog zamaranja itd: kakva se znanja traže, kakvi alati, kakve
uvjete proizvodnja zahtjeva, a kakve radne uvjete okoline stvara (isparavanjem, blješ-
tanjem 1 si.). Dobar prim jer da je šve to tačno može se naći u proizvodnji bilo kog
minijaturnog podsklopa suvremenih elektroničkih uređaja: često se sreće veliki broj
neispravnih' podsklopova uslijed nepreciznog lemljenja što nastaje kao direktna po­
sljedica neuvažavanja parametara proizvodnje i datih uvjeta (lemilo, osvjetljenje, br­
zina). Radnici, jednostavno, ne mogu preciznije lem iti te dolazi do kratkih spojeva.

2. (trgovci i transporteri) dizajneri treba da upoznaju sa činjenicom da se

D is t r ib u t e r e
uređaj može prenositi u ambalaži ili bez nje. Dakle, dizajner mora voditi računa
o tome da transportnom radniku omogući izvršenje zadataka, ali i o zaštiti uređaja.
S druge strane, trgovac će uređaj dem onstrirati potencijalnom kupou, pa i to speci­
fično operiranje dizajner mora omogućiti svojom intervencijom (nekad će to biti
dopunske oznake i upute trgovcu, a drugi put speoifični demonstracioni dodaci i si.).

3. odnosno kupci često nisu i korisnici uređaja što je važno znati, kao i činje­
P o tro ša či
nicu da se elektrouređaji koriste godinama. To znači da su mnoge oznake suvišne
(da li itko stvarno ćita koje je dugme radio-aparata za jačinu, a koje za izbor sta­
nica?), a da druge nedostaju nakon određenog vremena upotrebe (pražnjenje sprem­
nika kondenzirane vode u frižideru, informaoija o isključivanju džepnog kalkulatora
radi uštede baterije itd.).

4. dizajner mora uputiti, svojom kreativnom intervencijom da lagano održa­

S e r v is e r e
vaju i servisiraju uređaje (pod serviserjm a podrazumevamo profesionalce i korisnike
koji uređaj često sami čiste, pregledaju, zamjenjuju istrošene dijelove, podmazuju itd.).

Na početku svog rada dizajner bezuvjetno mora konzultirati propise veza­

ne uz proizvodnju uređaja koji projektira. Ovi propisi, značajno je napo­
menuti, navode, međutim, minimum kriterija za sigurnost i efikasnost ko­
rištenja, ali je stvar profesionalne i društvene odgovornosti dizajnera
da sigurnost i efikasnost proizvoda povećava i preko tog minimuma.

Dizajner treba da nastoji upoznati sve konvencije koje u dosadašnjoj upo­

trebi uređaja postoje, kako bi postigao što veću kompatibilnost. Ove
konvencije, nerijetko, nisu jednostavne, kako na prvi pogled izgleda: svi
imaju usađeni stereotip okretanja dugmeta u smjeru kazaljke na satu da
bi uključili radio-prijemnik ili televizor, ali, isto tako, i stereotip otva­
ranja ventila za vodu u smjeru obrnutom od kazaljke na satu da bi otvo­
rili protok vode.

Sljedeći korak dizajnera je intenzivno konzultiranje dostupne ergonomske

literature u fazi analize, kao integralnoj dionici dizajn-procesa. Ova kon­
zultacija pružiće niz korisnih informacija o specifičnim zahtjevima koji se
pred projektirani uređaj postavljaju, a često će indicirati i potrebna speci­
jalistička istraživanja u kritičnim točkama projekta. Podatak, na primjer,
da je 8— 10% ljudi ljevoruko ne bi dozvolio dizajneru da olako projektira

75
televizore s komandama za podešavanje slike smještenim sa desne stra­
ne ekrana, koji praktički onemogućuju ljevorukima da istodobno kontro-
lišu i podešavaju sliku.
Sa ergonomskog stanovišta, posebno je značajno utvrđivanje rasporeda
pojedinih sklopova, odnosno globalne dispozicije, koje se obavlja na bazi
sljedećih globalnih principa (13):
— funkcionalnosti, koji se zasniva na grupiranju elemenata ili
komponenti prema određenim funkcijama,
— važnosti, koji se realizuje grupiranjem predmeta određenog ti­
pa (regulatori, komponente i si.), prema značaju za izvršenje ne­
kog niza operacija,
— optimalnog smještaja zahtjeva takav raspored predmeta koji obez-
bjeđuje da se svaki nađe na »optimalnom« mjestu s aspekta ko­
rištenja, a po kriterijima prikladnosti, tačnosti, brzine ili snage
potrebne za stavljanje u pokret itd,
— slijeda operacija,
— učestalosti korištenja, koji se zasniva na bazi prikupljenih in­
formacija o očekivanoj učestalosti primjene raznih predmjeta
i njihovom smještaju na najbolja mjesta, s aspekta učestalosti
korištenja.
Kada je riječ o elektroindustriji mora se posebna pažnja posvjetiti sigur­
nosti, jer električna struja može biti veoma opasna po čovjeka. Općenito
se smatra da svaki napon iznad 65 volti19) može pod određenim uvjetima
biti opasan po život, ali će dejstvo električne struje na čovjeka zavisiti
od jačine, tj. veličine koja u fizičkom smislu zavisi od napona i specifič­
nog otpora tijela (tabela 7).

Fiziološko i psihološko djelovanje električne struje1*)

Jačina
struje Posljedice i osjećaj

0— 1 mA ne osjeća se
1— 8 mA osjeća se lagani udar, ali ne izaziva bol
8— 15 mA udar koji pričinjava bol
15— 20 mA bolni udar, m išići se u blizini mjesta dodira grče, a tije lo se teško
odvaja od vodiča
20— 50 mA ozbiljno grčenje mišića i otežano disanje
50— 100 mA poremećaj unutrašnjih organa, može nastupiti srčani udar i trenutačna
sm rt
preko 200 mA opasne opekotine i grčevi mišića koji često odbacuju unesrećenog
od vodiča

Kod izmjenične struje fiziološko djelovanje na čovjeka funkcija je i nje­

zine frekvencije, pri čemu valja znati da se frekvencije oko 50 Hz smat­
raju najopasnijim (odgovaraju frekvenciji električne struke koja se upo­
trebljava kod nas).
10) Tehnički propisi za izvođenje elektroenergetskih instalacija u zgradama; Službeni
list SFRJ, 43/66.
го) D. Dinlć: Elektrotehnika u kući; Tehnička knjiga, Beograd, 1963.

76
U radu dizajnera elektrouređaja od velike koristi može biti sljedeća osno­
vna check-lista (upitna lista):
1) Kakvi su kontrolni i upravljački uređaji potrebni za ispitivanje i servi-
siranje uređaja?
2) Koji su i kakvi kontakti potrebni na uređaju?
3) Kolika je periodičnost kontrole pojedinih dijelova i uređaja?
4) Koje su informacije neophodne na vanjskim površinama uređaja?
5) Kolika se stručnost zahtjeva od operatera i koliko mu treba da nauči
raditi sa uređajem?
6) Koje tačke za testiranje moraju postojati, kako ih postaviti i obilje­
žiti?
7) Koja bi konstruktivna poboljšanja olakšala upotrebu i sigurnost?
8) Kakva bi poboljšanja u izvedbi instalacije olakšala upotrebu opreme i
povećala sigurnost?
9) Kakva se standardizirana oprema za servisiranje i testiranje može ko­
ristiti, a kakva se, specijalna, mora predvidjeti?
10) Koji su uobičajeni, a koji specijalni alati potrebni za popravke i mon­
tažu opreme?
11) Ispitati faktore radne okoline (i čovjeka i stroja) i primjeniti ergo­
nomska ograničenja.
12) Gdje predviđamo mogućnost doticanja vodova visokog napona ili po­
kretnih dijelova i kakve je zaštitne mjere potrebno poduzeti?
Slične ovoj check-listi u literaturi postoji čitav niz osnovnih operativnih
preporuka za ergonomsko oblikovanje elektrouređaja (15).

Konstrukcija uređaja i podsklopova

1. Broj ulaznih I izlaznih spojeva u okviru jednog električnog sistema ili podsistema
treha svesti na minimum, kako bi bilo što manje kontakata i vodova između pod­
sistema (stoka 29).
2. Treba osigurati adekvatnu ventilaoiju svih dijelova, koji se zagrijevaju, jer toplina
pojačava trenje pokretnih dijelova, ali i sagorijeva izolaciju električnih vodiča.
3. U proizvodnji treba ko ristiti što više standardiziranih dijelova, kako bi njihova kas­
nija zamjena bila što lakša.
4. Prilikom konstruiranja treba predviđati način podmazivanja svih pokretnih dijelova
i opremu za podmazivanje.
5. Kad god je moguće, konstrukcija treba omogućavati otvaranje i rasklapanje bez pre­
kida rada uređaja, je r to olakšava testiranje i servisiranje.
6. I najmanji kvar signalnih, zaštitnih i sigurnosnih uređaja mora biti vidljiv i očigledan.
7. Svi uređaji i podsistemi teži od 4 kg treba obavezno da imaju ručicu za prihvatanje
i nošenje. Ručica treba da bude looirana što bliže težištu, dimenzija oko 1 2 x5 cm.
Uređaji težine od 11 do 18 kg treba da imaju dvije ručice, kako bi ih mogla nositi
dva čovjeka, a uređaji preko 45 kg i kuku za dizalicu. Ručica mora biti takvog obli­
ka da ne povrijedi ili zareže ruku onoga tko nosi uređaj.
8. Preklopnioi za biranje mjernih područja, vrste signala i si. pogodniji su od utičnica
iste namjene. Biranje područja sa preklopnicima je brže, a mogućnost pogrešnog
biranja manja.
9. Signali upozorenja i opasnosti treba da imaju poseban izvor energije i instalaciju.
Isto vrijedi za bolnice, stanice h'tne pomoći, službe reda i sigurnosti i si., gdje je
kontinuirani rad od vitalnog značaja.

77
 Slika 29 Asortiman poluvodičkih relcia (solid state relays — SSR) dizajniran da
zamjeni obične elektro-magnetske releje u onim područjima gdje do danas nije
bio slučaj. Povećana pouzdanost i lakoća montaže osnovna su prednost (nagrada
Britanskog savjeta za dizajn 1973. godine, proizvodnja: MTE Electronics, dizajn:
dizajnerski tim proizvođača rukovođen lan Davisom) (a. b).

78
Identifikacija dijelova i podsklopova
10. Natpisi svakog dijela ili sklopa, ali i prekidača i drugih komandi treba da_ sadrže
potpunu informaciju o namjeni (na primjer, nije dovoljno napisati: »Uključeno —
isključeno«, već treba: »Visoki napon — uključen— isključen«, »Jačina signala —
0— 1« i si.). u
11. Simboli i elektro-fizičke veličine bolji su za označavanje od boja i sličnih posrednih
kodova.
12. Dijelove i podsklopove treba tako postaviti da se natpisi na njima mogu lagano
pročitati.
13. Uvjete dekodiranja ili transformaoije treba svesti na minimum i nastojati da se oči­
tani podaci mogu direktno ko ristiti. Ukoliko je to nemoguće, tablice za dekodiranje
i transformaciju treba postaviti što bliže ispitivanom dijelu ili instrumentu za tes­
tira n je .
14. Način otiskivanja simbola i upotrebljeni materijal mora biti takav da se i nakon
dugog vremena simbol ili oznaka mogu očitati.
15. Sve dijelove trebalo bi označiti na isti način, listim simbolima.
16. Proizvođač mora na poleđini poklopca ili drugom vidljivom mjestu prikazati funkcio­
nalnu i električnu šemu uređaja, sve tehničke karakteristike i upozorenja (može
biti fotografija lili šema).
17. Dozvoljene tolerancije vrijednosti koje tehničar ispituje obavezno treba označiti.
18. Utikači i utičnice treba da imaju obojene strelice, crte i nosiće ili druge indikatore
radi pokazivanja pravilnog položaja za spajanje.
19. Gdje je nivo opće rasvjete nizak treba upotrijebiti oznake, simbole, informaoije,
jedinice, birače i prekidače koji fosforesciraju.
20. Posebnu pažnju treba posvetiti upozorenjima o visokom naponu i pokretnim dijelo­
vima.
21. Svaku tačku za ispitivanje označiti brojem, slovom, bojom ili simbolom koji objašnja­
va njezin položaj u funkcionalnoj i električnoj šemi. Za lakšu lokalizaciju mjesta
testiranja upotrijebiti i kod bojom.
22. Vijke i kopče za montiranje čitavog podsklopa treba označiti znakom ili bojom kako
bi se lako uočili.
23. Upotrijebiti električne vodove sa raznobojnom izolaoijom, gdje svaka boja ima od­
ređeno značenje (JUS propisuje da su te boje kod kablova: zeleno-žuto = uzemlje­
nje, crno = 0, plavo = faza).

Vodovi i kontakti
24. Spojeve treba dovoljno udaljiti Jedan od drugog, kako prilikom popravke ne bi
došlo do međusobnog spajanja.
25. Vodove i kontakte treba postaviti tako da se omogući njihovo povezivanje I ispi­
tivanje bez pomicanja ostalih sklopova. Izbjegavati upotrebu posebnih alata za pove­
zivanje i nastojati što više prim jenjivati utičnice, prekidače i si.
26. Kablovi treba da budu pogodne duljine da bi se uređaj mogao: ispitivati na pogod­
nom mjestu, Izvući iz ležišta bez oštećenja električnih vodova, odnosno lako uklju­
čiti I isključiti prilikom stavljanja na stalno mjesto.
27. Kablove tako postaviti da se ne gaze, udaraju Ili pritiskaju vratima, da ne mogu
služiti kao rukohvati I da se, istovremeno, omogući tehničaru lak pristup do njih.
28. Potrebno je predvidjeti ograde ili druge oblike zaštite oko lako uništivih ili opas­
nih kablova (valni vodiči ili vodiči visokog napona).
29. Treba upotrijebiti utikače i utičnice koje se mogu spajati samo na određeni način
i ne mogu se međusobno spajati. K oristiti različitu veličinu i oblik utičnica ili
svaku utičniou i njoj adekvatan utikač kodirati bojom. Nepodesni su utikači koji
su simetrični lili gcrtovo sim etrični, te se mogu uključiti i ako se okrenu za 180°.
30. Treba koristiti takve utikače koji se mogu brzo i jednostavno isključiti ii koji se
sami učvršćuju u ležištu utičnice.
31. Nikada ne priključivati uređaje, instrumente i druge potrošače na maksimalan napon
koji je naveden. Napon može varirati i time uništiti uređaj, izazivajući neželjene
posledice i povrede.
32. Dizajner naročitu pažnju treba da posveti mogućnosti izljevanja tekućina na dijelove
i žice. Lakiranje i plastificlranje zaštićuje električne krugove i instalacije od vlage
i korozije.

79
KONTROLNI (SIGNALNI) I KOMANDNI UREĐAJI

Vrlo značajno područje dizajnerovog rada u elektroindustriji, naročito u

posljednje vrijeme, predstavljaju kontrolni (signalni) i komandni uređaji.

Slika 30.

Glavni kontrolni uređaji su: ekrani (vizualni dispayi), digitalni čitači (alfa­
numerički, LED ili LCD tipa), instrumenti, svjetlosni signali, a

glavni komandni: prekidači, utikači, dugmad za regulaciju, poluge analog­

nog ili digitalnog tipa.

Postoji čitav niz općih principa za oblikovanje brojčanika kao kontrolnih

(signalnih) uređaja najčešće korišćenih u elektro-lndustriji, koji se očita­
vaju na normalnim udaljenostima (30— 70 cm:20)
— Princip kontrasta odnosi se na razlikovanje po tonu i boji brojki
brojčanika, razdiobne linije na skali, kazaljke itd. sa općim izgle­
dom lica brojčanika. Ovaj faktor treba kombinirati sa dobrom ras­
vjetom, odsutnošću blještanja ili odsjaja i s dobrim smještajem
brojčanika (približno u visini oka i pod kutem koji iznosi oko 90°
na liniju vida.

**) В. Shackel: Dizajn brojila instrumenata — osnovni uvjeti funkcionalnosti: Design,

broj 110, London.
NEKE PREPORUKE O BLIKO VA N JA

D efinirati znači ubiti, sugerirati znači stvoriti.

Mallarmé
E L E K T R O IN D U S T R IJA

Prilikom oblikovanja opreme ili elektrouređaja široke potrošnje dizajner

u podjednakoj mjeri mora imati na umu sljedeće segmente, odnosno grupe
ljudi koji će sa proizvodom dolaziti u kontakt:
1. koji treba da znaju može II radnik proizvesti dizajnirani uređaj u zada­
P r o i z v o đ a č i,
nim toleracijama, izaziva li proizvodnja posebne napore (fizičke ili intelektualne),
dovodi li do pretjeranog zamaranja itd: kakva se znanja traže, kakvi alati, kakve
uvjete proizvodnja zahtjeva, a kakve, radne uvjete okoline stvara (isparavanjem, blješ-
tanjem i si.). Dobar prim jer da je šve to tačno može se naći u proizvodnji bilo kog
minijaturnog podsklopa suvremenih elektroničkih uređaja: često se sreće veliki broj
neispravnih podsklopova uslijed nepreciznog lemljenja što nastaje kao direktna po­
sljedica neuvažavanja parametara proizvodnje i dartih uvjeta (lemilo, osvjetljenje, br­
zina). Radnici, jednostavno, ne mogu preciznije lem iti te dolazi do kratkih spojeva.

2. (trgovci I transporteri) dizajneri treba da upoznaju sa činjenicom da se

D is t r ib u t e r e
uređaj može prenositi u ambalaži ili bez nje. Dakle, dizajner mora voditi računa
o tome da transportnom radniku omogući izvršenje zadataka, ali i o zaštiti uređaja.
S druge strane, trgovac će uređaj dem onstrirati potencijalnom kupcu, pa i to speci­
fično operiranje dizajner mora omogućiti svojom intervencijom (nekad će to biti
dopunske oznake i upute trgovcu, a drugi put speoifični demonstracioni dodaci i si.).

3. odnosno kupci često nisu i korisnici uređaja što je važno znati, kao i činje­
P o tro ša či
nicu da se elektrouređaji koriste godinama. To znači da su mnoge oznake suvišne
(da li itko stvarno čita koje je dugme radio-aparata za jačinu, a koje za izbor sta­
nica?), a da druge nedostaju nakon određenog vremena upotrebe (pražnjenje sprem­
nika kondenzirane vode u frižideru, informaoija o isključivanju džepnog kalkulatora
radi uštede baterije itd.).

4. dizajner mora uputiti, svojom kreativnom intervencijom da lagano održa­

S e r v is e r e
vaju i servisiraju uređaje (pod serviserim a podrazumevamo profesionalce i korisnike
koji uređaj često sami čiste, pregledaju, zamjenjuju istrošene dijelove, podmazuju itd.).

Na početku svog rada dizajner bezuvjetno mora konzultirati propise veza­

ne uz proizvodnju uređaja koji projektira. Ovi propisi, značajno je napo­
menuti, navode, međutim, minimum kriterija za sigurnost i efikasnost ko­
rištenja, ali je stvar profesionalne i društvene odgovornosti dizajnera
da sigurnost i efikasnost proizvoda povećava i preko tog minimuma.

Dizajner treba da nastoji upoznati sve konvencije koje u dosadašnjoj upo­

trebi uređaja postoje, kako bi postigao što veću kompatibilnost. Ove
konvencije, nerijetko, nisu jednostavne, kako na prvi pogled izgleda: svi
imaju usađeni stereotip okretanja dugmeta u smjeru kazaljke na satu da
bi uključili radio-,prijemnik ili televizor, ali, isto tako, i stereotip otva­
ranja ventila za vodu u smjeru obrnutom od kazaljke na satu da bi otvo­
rili protok vode.

Sljedeći korak dizajnera je intenzivno konzultiranje dostupne ergonomske

literature u fazi analize, kao integralnoj dionici dizajn-procesa. Ova kon­
zultacija pružiće niz korisnih informacija o specifičnim zahtjevima koji se
pred projektirani uređaj postavljaju, a često će indicirati i potrebna speci­
jalistička istraživanja u kritičnim točkama projekta. Podatak, na primjer,
da je 8— 10% ljudi ljevoruko ne bi dozvolio dizajneru da olako projektira

75
televizore s komandama za podešavanje slike smještenim sa desne stra­
ne ekrana, koji praktički onemogućuju ljevorukima da istodobno kontro-
lišu i podešavaju sliku.
Sa ergonomskog stanovišta, posebno je značajno utvrđivanje rasporeda
pojedinih sklopova, odnosno globalne dispozicije, koje se obavlja na bazi
sljedećih globalnih principa (13):
— funkcionalnosti, koji se zasniva na grupiranju elemenata ili
komponenti prema određenim funkcijama,
— važnosti, koji se realizuje grupiranjem predmeta određenog ti­
pa (regulatori, komponente i si.), prema značaju za izvršenje ne­
kog niza operacija,
— optimalnog smještaja zahtjeva takav raspored predmeta koji obez-
bjeđuje da se svaki nađe na »optimalnom« mjestu s aspekta ko­
rištenja, a po kriterijima prikladnosti, tačnosti, brzine ili snage
potrebne za stavljanje u pokret itd,
— slijeda operacija,
— učestalosti korištenja, koji se zasniva na bazi prikupljenih in­
formacija o očekivanoj učestalosti primjene raznih predmjeta
i njihovom smještaju na najbolja mjesta, s aspekta učestalosti
korištenja.
Kada je riječ o elektroindustriji mora se posebna pažnja posvjetiti sigur­
nosti, jer električna struja može biti veoma opasna po čovjeka. Općenito
se smatra da svaki napon iznad 65 volti19) može pod određenim uvjetima
biti opasan po život, ali će dejstvo električne struje na čovjeka zavisiti
od jačine, tj. veličine koja u fizičkom smislu zavisi od napona i specifič­
nog otpora tijela (tabela 7).
Tabela 7.
Fiziološko i psihološko djelovanje električne struje1*)

Jačina
struje Posljedice i osjećaj

0— 1 mA ne osjeća se
1— 8 mA osjeća se lagani udar, ali ne izaziva bol
8— 15 mA udar koji pričinjava bol
15— 20 mA bolni udar, mišići se u blizini mjesta dodira grče, a rtijelo se teško
odvaja od vodiča
20— 50 mA ozbiljno grčenje mišića i otežano disanje
50— 100 mA poremećaj unutrašnjih organa, može nastupiti srčani udar i trenutačna
sm rt
preko 200 mA opasne opekotine i grčevi mišića koji često odbacuju unesrećenog
od vodiča

Kod izmjenične struje fiziološko djelovanje na čovjeka funkcija je i nje­

zine frekvencije, pri čemu valja znati da se frekvencije oko 50 Hz smat­
raju najopasnijim (odgovaraju frekvenciji električne struke koja se upo­
trebljava kod nas).
,0) Tehnički propisi za izvođenje elektroenergetskih Instalacija u zgradama: Službeni
list SFRJ, 43/66.
so) D. Dinlć: Elektrotehnika u kući; Tehnička knjiga, Beograd, 1963.

76
U radu dizajnera elektrouređaja od velike koristi može biti sljedeća osno­
vna check-lista (upitna lista):
1) Kakvi su kontrolni i upravljački uređaji potrebni za ispitivanje i servi-
siranje uređaja?
2) Koji su i kakvi kontakti potrebni na uređaju?
3) Kolika je periodičnost kontrole pojedinih dijelova i uređaja?
4) Koje su informacije neophodne na vanjskim površinama uređaja?
5) Kolika se stručnost zahtjeva od operatera i koliko mu treba da nauči
raditi sa uređajem?
6) Koje tačke za testiranje moraju postojati, kako ih postaviti i obilje­
žiti?
7) Koja bi konstruktivna poboljšanja olakšala upotrebu i sigurnost?
8) Kakva bi poboljšanja u izvedbi instalacije olakšala upotrebu opreme i
povećala sigurnost?
9) Kakva se standardizirana oprema za servisiranje i testiranje može ko­
ristiti, a kakva se, specijalna, mora predvidjeti?
10) Koji su uobičajeni, a koji specijalni alati potrebni za popravke i mon­
tažu opreme?
11) Ispitati faktore radne okoline (i čovjeka i stroja) i primjeniti ergo­
nomska ograničenja.
12) Gdje predviđamo mogućnost doticanja vodova visokog napona ili po­
kretnih dijelova i kakve je zaštitne mjere potrebno poduzeti?
Slične ovoj check-listi u literaturi postoji čitav niz osnovnih operativnih
preporuka za ergonomsko oblikovanje elektrouređaja (15).

Konstrukcija uređaja i podsklopova

1. Broj ulaznih i izlaznih spojeva u okviru jednog električnog sistema ili podsistema
treha svesti na minimum, kako bi bik) što manje kontakata i vodova između pod-
sistema (stoka 29).
2. Treba osigurati adekvatnu ventilaoiju svih dijelova, koji se zagrijevaju, jer toplina
pojačava trenje pokretnih dijelova, ali i sagorijeva izolaciju električnih vodiča.
3. U proizvodnji treba ko ristiti što više standardiziranih dijelova, kako bi njihova kas­
nija zamjena bila što lakša.
4. Prilikom konstruiranja treba predviđati način podmazivanja svih pokretnih dijelova
i opremu za podmazivanje.
5. Kad god je moguće, konstrukcija treba omogućavati otvaranje i rasklapanje bez pre­
kida rada uređaja, je r to olakšava testiranje i servisiranje.
6. I najmanji kvar signalnih, zaštitnih i sigurnosnih uređaja mora biti vidljiv i očigledan.
7. Svi uređaji i podsistemi teži od 4 kg treba obavezno da imaju ručicu za prihvatanje
i nošenje. Ručica treba da bude locirana što bliže težištu, dimenzija oko 1 2 x 5 cm.
Uređaji težine od 11 do 18 kg treba da imaju dvije ručice, kako bi ih mogla nositi
dva čovjeka, a uređaji preko 45 kg i kuku za dizalicu. Ručica mora biti takvog obli­
ka da ne povrijedi ili zareže ruku onoga tko nosi uređaj.
8. Preklopnioi za biranje m jernih područja, vrste signala i si. pogodniji su od utičnica
iste namjene. Biranje područja sa preklopnicima je brže, a mogućnost pogrešnog
biranja manja.
9. Signali upozorenja i opasnosti treba da imaju poseban izvor energije i instalaciju.
Isto vrijedi za bolnice, stanice hitne pomoći, službe reda i sigurnosti i si., gdje je
kontinuirani rad od vitalnog značaja.

77
 Slika 29. Asortiman poluvodičkih releja (solid state relays — SSR) dizajniran da
zamjeni obične elektro-magnetske releje u onim područjima gdje do danas nije
bio slučaj. Povećana pouzdanost i lakoća montaže osnovna su prednost (nagrada
Britanskog savjeta za dizajn 1973. godine, proizvodnja- MTE Electronics, dizajn:
d zajnerski tim proizvođača rukovođen lan Davisom) (a. b).

78
Identifikacija dijelova i podskiopova
10. Natpisi svakog dijela ili sklopa, ali i prekidača i drugih komandi treba da sadrže
potpunu inform aciju o namjeni (na primjer, nije dovoljno napisati: »Uključeno —
isključeno«, već treba: »Visoki napon — uključen— isključen«, »Jačina signala —
0— 1« i si.).
11. Simboli i elektro-fizičke veličine bolji su za označavanje od boja i sličnih posrednih
kodova.
12. Dijelove i podsklopove treba tako postaviti da se natpisi na njima mogu lagano
pročitati.
13. Uvjete dekodiranja ili transformaoije treba svesti na minimum i nastojati da se oči­
tani podaci mogu direktno ko ristiti. Ukoliko je to nemoguće, tablice za dekodiranje
i transformaoiju treba postaviti što bliže ispitivanom dijelu ili instrumentu za tes­
tiranje.
14. Način otiskivanja simbola i upotrebljeni materijal mora biti takav da se i nakon
dugog vremena simbol ili oznaka mogu očitati.
15. Sve dijelove trebalo bi označiti na isti način, istim simbolima.
16. Proizvođač mora na poleđini poklopca ili drugom vidljivom mjestu prikazati funkcio­
nalnu i električnu šemu uređaja, sve tehničke karakteristike i upozorenja (može
biti fotografija ili šema).
17. Dozvoljene tolerancije vrijednosti koje tehničar ispituje obavezno treba označiti.
18. Utikači i utičnice treba da imaju obojene strelice, crte i nosiće ili druge indikatore
radi pokazivanja pravilnog položaja za spajanje:
19. Gdje je nivo opće rasvjete nizak treba upotrijebiti oznake, simbole, informaoije,
jedinice, birače i prekidače koji fosforesciraju.
20. Posebnu pažnju treba posvetiti upozorenjima o visokom naponu i pokretnim dijelo­
vima.
21, Svaku tačku za ispitivanje označiti brojem, slovom, bojom ili simbolom koji objašnja­
va njezin položaj u funkcionalnoj i električnoj šemi. Za lakšu lokalizaciju mjesta
testiranja upotrijebiti i kod bojom.
22. Vijke i kopče za montiranje čitavog podsklopa treba označiti znakom ili bojom kako
bi se lako uočili.
23. Upotrijebiti električne vodove sa raznobojnom izolaoijom, gdje svaka boja ima od­
ređeno značenje (JUS propisuje da su te boje kod kablova: zeleno-žuto = uzemlje­
nje, crno = 0, plavo = faza).

Vodovi i kontakti
24. Spojeve treba dovoljno udaljiti jedan od drugog, kako prilikom popravke ne bi
došlo do međusobnog spajanja.
25. Vodove i kontakte treba postaviti tako da se omogući njihovo povezivanje i ispi­
tivanje bez pomicanja ostalih sklopova. Izbjegavati upotrebu posebnih alata za pove­
zivanje i nastojati što više prim jenjivati utičnice, prekidače i si.
26. Kablovi treba da budu pogodne duljine da bi se uređaj mogao: ispitivati na pogod­
nom mjestu, izvući iz ležišta bez oštećenja električnih vodova, odnosno lako uklju­
čiti I Isključiti prilikom stavljanja na stalno mjesto.
27. Kablove tako postaviti da se ne gaze, udaraju ili pritiskaju vratima, da ne mogu
služiti kao rukohvati i da se, istovremeno, omogući tehničaru lak pristup do njih.
28. Potrebno Je predvidjeti ograde ili druge oblike zaštite okd lako uništivlh ili opas­
nih kablova (valni vodiči ili vodiči visokog napona).
29. Treba upotrijebiti utikače i utičnice koje se mogu spajati samo na određeni način
i ne mogu se međusobno spajati. K o ristiti različitu veličinu i oblik utičnica ili
svaku utičniou i njoj adekvatan utlkač kodirati bojom. Nepodesni su utikači koji
su simetrični lili gotovo sim etrični, te se mogu uključiti i ako se okrenu za 180°.
30. Treba ko ristiti takve utikače koji se mogu brzo i jednostavno 'isključiti ii koji se
sami učvršćuju u ležištu utičnice.
31. Nikada ne priključivati uređaje, instrumente I druge potrošače na maksimalan napon
koji je naveden. Napon može varirati i time uništiti uređaj izazivajući neželjene
posledice i povrede.
32. Dizajner naročitu pažnju treba da posveti mogućnosti izljevanja tekućina na dijelove
i žice. Laklranje i plastificiranje zaštićuje električne krugove i instalacije od vlage

79
KONTROLNI (SIGNALNI) I KOMANDNI UREĐAJI

Vrlo značajno područje dizajnerovog rada u elektroindustriji, naročito u

posljednje vrijeme, predstavljaju kontrolni (signalni) i komandni uređaji.

Slika 30.

Glavni kontrolni uređaji su: ekrani (vizualni dispayi), digitalni čitači (alfa­
numerički, LED ili LCD tipa), instrumenti, svjetlosni signali, a

glavni komandni: prekidači, utikači, dugmad za regulaciju, poluge analog­

nog ili digitalnog tipa.

Postoji čitav niz općih principa za oblikovanje brojčanika kao kontrolnih

(signalnih) uređaja najčešće korišćenih u elektro-industriji, koji se očita­
vaju na normalnim udaljenostima (30— 70 cm:20)
— Princip kontrasta odnosi se na razlikovanje po tonu i boji brojki
brojčanika, razdiobne linije na skali, kazaljke itd. sa općim izgle­
dom lica brojčanika. Ovaj faktor treba kombinirati sa dobrom ras­
vjetom, odsutnošću blještanja ili odsjaja i s dobrim smještajem
brojčanika (približno u visini oka i pod kutem koji iznosi oko 90°
na liniju vida.

:1) В. Shackel: Dizajn brojila Instrumenata — osnovni uvjeti funkcionalnosti; Design,

broj 110, London.
 — Princip brojila i brojčanika odnosi se na prijenos preciznih nume­
ričkih informacija za što je brojač bolji od brojčanika, ali se dru­
gi češće upotrebljavaju jer imaju dvostruku namjenu — daju
tačna ali i gruba kratka očitavanja.
— Princip pokretne kazaljke umjesto pokretne skale.
— Princip redanja brojeva u smjeru kazaljke na satu.
— Princip nultog položaja na osnovu koga se nulti položaj i polazna
tačka skale mogu smjestiti gdje god to odgovara na brojčaniku,
izuzev kod minutne skale brojčanika tipa sata na kojem tačka
0/60 mora uvijek biti na vrhu.
— Princip završetka skale, po kome početak i završetak skale tre­
ba da budu jasno uočljivi, po mogućnosti s oštrim prekidima ko­
ji razdvajaju ta dva kraja skale na kružnim brojčanicima gdje je
god to moguće.
— Princip linearnosti skale na osnovu koga treba izbjegavati logari­
tamske, eksponencijalne i druge nelinearne skale, ukoliko nisu
neophodne zbog načina na koji određeni sistem radi.
— Princip veličine brojčanika koji zahtijeva da optimalna veličina
brojčanika opće namjene iznosi 5— 8 cm u prečniku. Za preciz­
nije očitavanje sitnih promjena preporučuju se brojčanici od 10
do 15 cm promjera.
Veličina slova i brojki na instrumentima zavisi i od osvjetljenja, udalje­
nosti znakova od oka i važnosti i tačnosti očitavanja, a može se rizraču-
navati prema sljedećem obrascu i tabeli:22)
V (visina slova u cm) — (0,0022 D + Ki + K2) х 2,54
gdje je: D = udaljenost sa koje se očitava: Ki = korekcioni faktor koji
uzima u obzir uvjete rasvjete i očitavanja; K-> = korekcioni faktor koji
uzima u obzir važnost tačnog očitavanja (na primjer, za natpise koji upo­
zoravaju na iznenadnu opasnost K2 iznosi 0,075, a za sve ostale uvjete
je 0).

Nivo rasvjete Uvjeti očitavanja Vrijednost Ki

veći od 1,0 pogodni 0,06

veći od 1,0 nepogodni 0,16
manji od 1,0 pogodni 0,16
manji od 1,0 nepogodni 0,26

Eksperimentalno analizirajući problem optimalnog oblika instrumenata za

kontinuirano očitavanje na 5 različitih instrumenata (slika 30), ustanov­
ljeno je da je prozorčić najbolji (samo 0,5% pogrešnih očitavanja), dok
je kod vertikalne skale bilo najviše pogrešnih očitavanja (35,5%). Među­
tim, potpunija istraživanja (4) dala su kompleksnije rezultate koji su pri­
kazani na slikama 31 i 32.

” ) E. J. McCormic: Letters and Numbers: Industrial Design, New York 8/67.

6 Ergonomija za dizajnere 81
 Slika 31. Osnovni podaci za komande (a)

82
 Slika 31. Osnovni podaci za komande (b).

6*
BROjéANICI SA PROZORĆIĆBi KRUŽNI INSTRUMENTI POLUKRUŽNI INSTRUMENTI
k o r is t i t i samo za taćne po­ % taćno ć ita n je 83 % taćno ćita n je
datke - у —О.Ов max. u p otreb iti zone . ..
99 % t a in o \ r - L«1^

? Г '> . ; p re k lfp a t ll
;rola
u U s s r e s l,
in e instrumente
izb je g av ati zaštitn e znakove
p ravilo 2: kontrole se kreću ll^-io’staiiu. na Svim instrumentima
u istom smjeru kao in d ikatori 7 ortimalno ( 'i I
l 0 ' 15 ?linS|t'-<'optimalan
promjer sGaîe ' Jtoiiîroie
HORIZONTALNI INSTRUMENTI VERTIKALNI INSTRUMENTI BROJĆANICI
72 % taćno ćita n je 64- % taćno ćita n je 99 % taćno ćita n je
lije v a na desno za poveća- samo za taćne podatke,brzina
г—_ iKSSiflŽiiu
i pokretnu
max.2 broja u sekundi
l ig l u , optimal-
4-i Ma sa desna :T: Т Г је
3i / '—komandi la in !UI 1
r za des­
nu rukt
duge skale si ovdje 7 Т . 2 - 8528Ш ^
moguće sa prazno,/ .... minimalan
otvor za trakama ne 0 _ / ; И
ÎSiSiSi!*
kontrole
E ffiF îta .
i ok retn u
2 broja okvir is t e bo'jé kao i bubnje-
ig lu

SKALE IGLE INSTRUMENATA SLOVA I BROJEVI ^ л л

/numerićka p ro gresija O.Oânax.all
3 dobro oznaka— ■ I v eie 0,1 0
i A
A§
IO I5dobro
1000 6slebo Š irin a vrha I _1
:..,м s ž ^ n — i
iiiiiliinIII J I „i lžm
ne.veća od
h oznaka
|
|
minimalna
udaljenost
w-J|L ii JLU O.Olmln.oznaki centra od
-Ji-~-j-0,ljnlr.. prazno vrha[ kontrast pozadine) 75-60 % н
1—1 r.in.-J prazrsO voće od
L . ‘boja ig le da
glavni
;lavni podaci 0
0,2*«
, 2**5^ 0#
0,0^
0ic

е ж ' w
MULTINAMJENSKI INSTRUMENTI SICNALNA S U JETU , j w INSTRUMENTI SA SIRELICAMA
izb je g av ati instrumente sa red sekvenc)
^SfklfŽt3vfS!MŽKja £ razmotri-
min.pr0s - l . 9 i r 1 3 stane
.jeravatL^^CMJSd-
j tip / \Збо°
1 Г71 V T 2'-Selavr s s ë f^ ) f ^ l2bor
tamna pozadina povećava efekt
à lï (- / treperenje Г2 ’ - ^ vrijeme uk

___ k o r i s t i t i po-
u~sef;undi
zeleno za dobre
Q
fĐ i!
brojčanik za 2 a p r e c ir ? - crveno za lode
narandjasto -za najavu loćeg
-----adjar"

Slika 32. Osnovni podaci za indikatore.

A M B A LA Ž A

Područje ambalaže su vrlo retko ozbiljno tretirali ergonomski timovi struč­

njaka. Razlozi su u opće prihvaćenom mišljenju da je ambalaža uglav­
nom bezopasna i da je, isključivo, domen komercijale. Tako su, na primjer,
izvan domena ergonomije problemi koji se odnose na uputstvo za upo­
trebu, a čiji nedostatak može navesti na pogrešno korištenje, nedovoljno
iskorištavanje proizvoda ili stvoriti krivu sliku o težini, količini ili kvali­
tetu proizvoda koji je pakiran i si. Međutim, ako se korisnik (na primjer,
dijete) može nepažljivim rukovanjem otrovati nekim sredstvom za čišće­
nje zaveden njegovim prijatnim mirisom i sadržajem na etiketi (da je unu­
tra ukusna, hladna i prijatna sadržina), principi ergonomije su očigledno
zanemareni.

U stvari, oštru granicu između pakiranja i proizvoda sve je teže povući,

i to ne samo u tržišnom, nego i u tehnološkom i ergonomskom smislu.

U literaturi namjenjenoj dizajnerima ambalaže lako se može naći i struk-

turalizacija osnovnih funkcija ambalaže, koja treba da štiti i dozira pro­
izvod, djeluje privlačno, informira o sadržaju itd. Međutim, o tome da
ambalaža treba, između ostalog, da štiti potrošača ima veoma malo oba­
vještenja. Ozbiljnijih ergonomskih istraživanja na tom području nema, osim
sporadičnih ispitivanja optimalnog oblika boce ili kontejnera, na primjer.
Rezultat ovakvog stanja ogleda se u neprilagođenosti ambalaže kojom
čovjek rukuje i za koga je ona često opasna i neefikasna prilikom koriš­
tenja. Tako, na primjer, u cijelom nizu najrazličitijih sistema za otvaranje
metalne (konzerve) i staklene (staklene, boce) ambalaže do sada nije
proveden nijedan komparativan ergonomski test koji bi trebalo da uka­
že na kriterije efikasnosti, sigurnosti i lakoće otvaranja, ponovnog zat­
varanja i permanentne manipulacije. Slično je i sa doziranjem pakiranog
proizvoda pomoću raznih vrsta dozatora, od jednostavnih pipeta na gumi­
cu do složenih konstrukcija, koje najčešće nemaju oznaku tipa menzure, te
je korisnik prisiljen brojati kapi.

Međutim, ambalaža sama mora biti dozator i, prije svega, pokazivati

količinu pakiranog proizvoda (pod pretpostavkom da nije obojena ili tako
etiketirana da je ta informacija sakrivena od korisnika). Baždarena am
balaža koja omogućuje kontroliranje količine istekle tekućine, iako se
smatra najpreciznijom, zahtjeva (kod vertikalnih skala) često uspravlja-
nje posude radi kontrole količine preostalog sadržaja. Riješenje bi bilo
elipsasti prozorčić na staklenoj ambalaži koji bi najjednostavnije omogu­
ćavao kontrolu sadržaja, ali bi zauzeo dragocjenu površinu namjenjenu
reklamnom tekstu!

O kvaliteti zapakiranog proizvoda, kao kritičnom problemu, ni jedna amba­

laža ne pruža gotovo nikakve informacije, mada je poznato da proizvod
može biti pokvaren ili otrovan (do nedavno je ispupčen poklopac konzer­
ve pružao sigurnu garanciju da je reč o pokvarenom proizvodu i umjesto
da dizajneri ovu pojavu iskoriste oni su pokušali da je otklone).

85
 •) *) e) h)

Slika 33. a) Cestni sklad neposredne komunikacije u Švajcarskoj: zna se izgled,

mjesto i vrijem e pojave bića, afi ne i koliko je to stvorenje u odnosu na automo­
bil, treba li voziti polako da se izbegne 'ili pobeći čim se ugleda. Slična dilema
postoji i sa upozorenjem koje se odnosi na niskoleteće avione, treba li skinuti
šešir i l i . . . b) Znak u Nizozemskoj: čuvaj se žive djece! c) Ovaj znak potiče iz
Švajcarske i označava prostor za parkiranje malih pasa (samo jazavičara)? e) Ka­
nadskim sportistim a se zabranjuje da trče brže od 20 ml/h? f) Zabrana prolaska
u Ki'rni odnosi se samo na rikše i konjske glave? g) iSAD — kauboji imaju prven­
stvo prolaza? h) Đaci u Indiji imaju prednost i na pruzi jer najviše žure?

86
G R A F IČ K I D IZ A JN I V IZ U A L N E K O M U N IK A C IJE

Simboli, ilustracije, slike, piktogrami,23) kao specifičan komunikacijski je­

zik, imaju znatne komparativne prednosti u odnosu na verbalni jezik.
Jezik simbola, u određenim slučajevima, mnogo je jednostavniji i jasniji
od najkraćih fraza ili verbalnih objašnjenja. U slučaju opasnosti i hitnos­
ti, simbol se mnogo lakše i brže prepoznaje i utiskuje u svijest promat­
rača od pisane ili izgovorene riječi. Jezik simbola, zatim, omogućuje multi-
jezičnu komunikaciju, odnosno prevazilazi jezične barijere.
Vizualni jezik omogućuje da se, u određenim situacijama, s manjim bro­
jem znakova (simbola) prenese mnogo veće značenje ili misaona cijelina
nego govornim jezikom. Ponekad je određena boja (na primjer, crveno —
opasnost) ili neki jednostavan znak dovoljan da prenese čitav misaoni
sklop. Fotografija ili strip se mnogo neposrednije doživljavaju ili razumiju
nego tekst.
Ipak, jezik simbola ima i svoja ograničenja, koja je veoma teško istraži­
ti i kvantificirati. Naime, upravo u percepciji, interpretaciji i razumjevanju
simbola, isprepliće se kulturno nasljeđe, faktori edukacije, čitav splet
psiholoških, socijalnih i hereditarnih faktora koji čine ličnost. Moguć­
nost razumjevanja simbola funkcija je izloženosti određenom tipu vizual­
nog komuniciranja, kao i funkcija izloženosti masovnim medijima. Na pri­
jem i razumjevanje vizualne poruke utjecati će njezina okolina, materijal­
na i društvena, u kojoj se simbol i onaj koji opaža nalaze.
Pored izrazitog denotativnog (dogovorenog, konvencionalnog) značenja ko­
je simboli u direktivnoj komunikaciji imaju, u svakoj situaciji postoji i
njihovo konotativno značenje,24) koje bi se, uprošćeno, moglo poistovje­
titi sa psihološkim značenjem. To znači da percepcija simbola ne odra­
žava samo kulturni ambijent, u kojem se proces zbiva, već njihova kre­
acija predstavlja i bitni odražaj kulturnog podneblja i vrijednosnog sus­
tava. U časopisu »Range«25) ta činjenica je uočena na duhovit način,
komparativnim prikazom niza simbola sa mogućim komentarom stranog
posmatrača (slika 33).
Simboli su stariji oblik vizuelnog komuniciranja od pisma (tipografija),
pa nije čudo da se danas u redovnoj upotrebi još uvijek nalazi čitav niz sta­
rih simboličkih jezika, na primjer, u kemiji, korekturi, muzici, kodiranju,
matematici, meteorologiji, stenografiji, komuniciranju zastavama, kompju-
terzaciji, elektronici, geografiji, poslovanju itd. (slika 34). Međutim, čitav
niz drugih piktograma i simbola, stvorenih vremenom, postepeno se kon-
vencionaliziraju, odnosno univerzaliziraju za operativnu, direktivnu komu­
nikaciju na međunarodnim skupovima, smotrama, manifestacijama i si.
------------ - ' I
23) Piktogram — slikovni izrazi određenih pojmova i misaonih skupova, čije je znače­
nje općenito prihvaćeno i usvojeno od strane veće grupe ljudi.
21) Konotacija se može definirati kao dopunsko značenje ili po strani od eksplicitno
imenovanih ili stvari opisanih recima.
2S) Range 42, A Telecommunication Rewiew; Hllversum: Žaba na cesti.

87
c’f t Hj CH, + 2 C r O , C l , - С 6 Н< СН,

i ) 9 : # c / # <11 o c : u пл va

£ 3 ? ч ')■ t 5 ' - // O Ç и j

lo g n ! = ( n + \ ) log n - rt + j log 2гт + j4

• s: x • s ni ii :: ч -

à ' i o - o o E . г иеч»*
i (D ± !■■ » - G M *

•® ★ ®
üï:* St £ Ql
'i 9( Vc Чо V . . & © *

1 \ î é>

© ( shçlü
%

& *î é.A
љ

Slika 34.
 (slika 35). Sa druge strane, mnogi proizvođači sami razvijaju simbolički
jezik, koji, najčešće, zamjenjuje dulja uputstva za upotrebu ili druge sis­
teme kodova (slika 36) njihovih proizvoda. Neki od tih jezika, na primjer,
jezik namjenjen proizvođačima strojeva, slika 37) su postali i međuna­
rodni standardi, usvojeni od ISO (International Organisation for Stan­
dardization).

r ravan pokret u jednom ograničen rotirajući pokret

smjeru

ravan pokret u oba ograničen rotirajući pokret

smjera napred i natrag

_ m- i s p r e k i d a n p o k r e t u
ograničen jednak rotirajući
jednom smjeru
pokret napred i natrag
, i ograničen pokret u
jednom smjeru O j e d a n ili vi č e okreta

j-p-j meajuzavisni pokreti

0 smjer rotacije

1— Ч ograničeni međjuzavisni .z a u s t a v i t i , usporiti

r**--1 pokreti

Slika 37. Međunarodni standard oznaka koje se koriste na strojevim a.

Pri oblikovanju sredstava vizualne komunikacije treba voditi računa i o

nekim ergonomskim parametrima prikazanim u tabelama 8 i 9.
Tabela 8.
Minimalne zadovoljavajuće veličine simboličkih elemenata (24)

Elementi Opis Dimenzije (u cm)

točke i krugovi prom jer 0,05

kvadrati i pravokutnici duljina kraće stranice 0,05
linije širina 0,013 (svjetlo natamnom)
0,025 (tamno na svjetlom)

Tabela 9.
Veličina slova (znakova) za upotrebu na objektima različite
veličine (podaci američkog udruženja za standarde)

Vanjski prom jer objekta (cm) Preporučena visina slova (cm)

1.9 1,27
3,8 1.9
0,35 2,22
8.9 3,175
11,4 3,8
15.2 4,445
20 5
25,4 7,62
30,5 8,9

89
90
91
 Oznake na šivaćim strojevima Oznake "General Motorsa"
Singer

pozicija igle

Oznake na kamerama "Polaroid"

ampermetar (odostraga) (sa strane)

ф • 4 svjetla prikolice

blizu grupe grupe daleko (neodredjeno) Oznake lEM-a:

Oznake videf o n a "Bell Telepho­

ne Laboratories"

П O El П
veličina
(malo)
veličina'kontrast kontrasl
(veliko) (slab) (jak)
proširi

D
zakašnjeli
kod
proširi
prostor
<a>
čitač
prematanje trake

preskoči
o

П □ н>)н»)) н— н

poništavanje inaiKator osiooadjan

margine reprodukcije margine
4— f>

— j <§> ©
C/Ć" <*> О I kraj trake signal adapter

<Ет
kamera

presnimi
0
presnimi
e

stop

Slika 36. Simbolički jezik različitih proizvođača.

92
S A O B R A Ć A JN A SR ED ST V A

Saobraćajna sredstva predstavljaju, bez sumnje, područje oblikovanja

kod koga dizajner, kao rijetko gdje, mora analizirati cjeloviti sistem u
kome se sadržaj njegova rada (automobil, kamion itd.) nalazi. S obzirom
da je element tog sistema i čovjek, ergonomski kriteriji će, također, biti
značajno zastupljeni. U ovom slučaju pod ergonomskim oblikovanjem ne
treba podrazumijevati isključivo antropometrijsko usklađivanje ili kiber-
netski tretman i koncepciju kontrolnog kruga »čovjek — saobraćajno
sredstvo«, već i sve ekološke, socijalne, psihološke i druge konzekvence.
U široj fizičkoj, prirodnoj i urbanoj okolini »djelovanje« automobila pri­
mjećuje se preko: zagađenja zraka, vizualne nametljivosti u urbanim sre­
dinama, masovnosti (sindrom paleotehničnosti), problema napuštenih, is­
korištenih automobila (zagađenje tla krutim otpacima).
Motor sa unutrašnjim sagorijevanjem, kao pokretač automobila, prate, po­
red pozitivnih svojstava (izvor je mehaničke, pokretačke energije), tri ne­
gativna: temperatura (nema značajnijeg utjecaja na okolinu), izduvni pli­
novi i buka.
Izduvni plinovi (ugljični monoksid, ugljikovodici, oksidi dušika i sumpora,
olovo u obliku tetraetilolova, te krute čestice) značajno djeluju na okolinu,
pogotovo u urbanim sredinama, gdje je velika koncentracija broja automo­
bila. Parcijalna istraživanja provedena u nas (Rijeka, Beograd, Zagreb) po­
kazuju da se tetraetilolovo, na primjer, taloži u kostima, naročito mlađih
osoba i djece. Zbog toga su u svijetu donete odredbe ili planovi o pot­
rebnom ograničenju zagađenja do 90% (slika 38 i 39).
Funkcionalne osobine saobraćajnih sredstava na koje dizajner može dje­
lovati ravnopravno sa konstruktorom su (42):
— prirodni oblik vozila,
— sigurnost vozila i karoserije,
— pravilan raspored unutrašnjeg prostora potrebnog za komfor putnika
i ekonomično korištenje volumena vozila,
— pravilan raspored pojedinih masa koji povećava stabilnost vozila,
— oblik i podjela karoserije koja omogućava lak prilaz šasijskim agre­
gatima pri održavanju i reparaturi,
— pogodnost karoserije za čišćenje,
— oblik karoserije koji omogućava primjenu suvremenih ventilacionih i
grijaćih uređaja,
— praktičnost i sigurnost unutrašnje i vanjske opreme karoserije.
Sigurnost automobila može biti (42): primarna (što učiniti da ne dođe do
nesreće?) i sekundarna (kako izraditi i opremiti vozilo da bi posljedice
udesa bile što blaže?).
Faktori primarne sigurnosti su: dobar pregled iz vozila (tanki karoserijski
stubovi, što više stakla), dobro sjedište s regulacijom položaja vozača,
unutrašnja i vanjska ogledala te branici od sunca, pravilan raspored elek­
tričnih svjetlećih tijela, dobro vjetrenje i zagrijevanje, pregledna i crna
armaturna ploča bez refleksa, koja ne zamara oči vozača.
93
 Slika 38.

(A % 77 14 7 43 1,6 1
1 rt4iSS. 58 12 6 0,7 0,5
o a 23 2. 2 3 0 .6
00 1973 11 0.5 0. 9 0,1
f
do 1960 I 4,7 0,25 0,4 0,03

A K C IJA PO STUPAK S M A N JU JE O PASKA

SE

istcluomelrijski odnos fjor.v.o C O , HC

Zagađenje se smanje za
VOZILA

ptedpaljenje
30%
z

o
х
p
SERVIS

srrwnj.li preklapanje ventila

HC
z
o

razdjelnik kod usporavanja

povisiti rashladnu temperaturu HC
dodati gorivo i arak u ispuIni
C O , HC
REKONST

dodali arak u ulazni razdjalnik

со.нс
KUJA

eruziti predpafjenje hod

HC
UKUPNO
(Icrmtćkog ii- kal.iliKkoq) ZAGAĐENJE
ш usporavali postepeno HC

II
smanjili praian hod CO
smanjiti opterećenje vozila NOx
GORIVO

ograničili aromate SM OG
oqranüili oManshi broj Pb

Slika 39. ukupno smanjenje 90%

94
Osnovni faktori sekundarne sigurnosti su: karoserija s jačom konstrukci­
jom neposredno oko putnika i relativno mekšim prednjim i stražnjim dije­
lom, koji prilikom sudara treba da pretvori kinetičku energiju u defor-
macioni rad. unutrašnje obloge debelo tapacirane, karoserija bez oštrih
unutrašnjih i vanjskih dijelova, sigurnosne brave na vratima (koje ne vi­
re iz kostura karoserije i ne otvaraju se same u slučaju udesa), sigur­
nosna stakla (kod loma ne ozleđuju putnika).
Odnos između vozača i vozila valja smatrati kibernetskim odnosom (51)
(slika 40). U analizi i programiranju tog odnosa ergonomija ima nekoliko
vitalnih zadaća:
— komfor sjedala i unutrašnjosti, odnosno mikrookoline vozača,
— preglednost (zavisi od visine vozača, odnosno sjedala),
— čitljivost signala unutar vozila, njihova vidljivost i razgovijetnost,
— kompatibilnost signala i komandi unutar automobila,
— zaštita u slučaju eventualne nesreće (sekundarna sigurnost).

Treba priznati da se nekim od ovih pitanja poklanja određena pažnja,

čak dosta značajna, što je dovelo do smanjenja relativnog broja poginulih
u saobraćajnim udesima u odnosu na pređeni put (slika 41). Međutim,
to nas ni u kom slučaju ne smije zadovoljiti, tim prije što su neka kon­
struktivna riješenja u direktnoj vezi sa sigurnošću.
Na planu komfora sjedišta do sada su provedena iscrpna istraživanja u
SAD (Institute of Design of Illinois Institute of Technology, Society of
Automotive Engineers — Detroit), Velikoj Britaniji (University of Techno­
logy u Loughboroughu) i Japanu (Ghiba University^ a problemi za koje su
se istraživači u svojim studijama interesovali, najčešće su bili:
— proporcionalnost sjedišta u odnosu na populaciju vozača (slike
43, 44 i 45),
— vidljivost"u zavisnosti od pozicije vozača i sjedišta,
— elastičnost sjedišta, hidrotransparentnost, termovodljivost i osta­
le komponente udobnosti (slika 42),
— oblik sjedišta u skladu sa normalnim oblikom tijela (da bi se sma­
njio statički napor mišića),
— materijal za izradu sjedišta koji ergonomski zadovoljava,
— sigurnosni aspekti sjedišta u cilju povećanja sekundarne sigur­
nosti.
Pri riješavanju ovih problema cilj je bio optimalizacija: vidljivost unutar i
izvan automobila, udaljenosti komandi vozila, pozicija i oblika tijela.
Eksterna vidljivost funkcija je i brzine vozila, što je predstavljeno u tabe­
li 10 (15). Međutim, vidljivost, čitljivost i razgovjetnost unutar vozila za­
visi od niza faktora od kojih će samo neki biti razmotreni.
Sva vozila imaju klasičan retrovizor, koji u mnogim okolnostima onemo­
gućuje pregled odostraga, iako bi sistem periskopa daleko bolje ispunja­
vao funkciju pogleda iza vozila (tijelo takvog periskopa na krovu imalo bi
i funkciju ventilacije).
95
 ▼anj e k i
Xulazl_
____ p u tn a
T jr z ln a
— JUllar

•*• c e s ta 1
n je z in a
o k o lin a

Slika 40. Kibernetski sistem »vozilo— vozač« (40).

o £ S

*- « podinc t

Slika 41. Apsolutni broj poginulih u saobraćajnim nesrećama u svijetu ii relativni

broj poginulih, u odnosu na pređeni put.

96
 Tabela 1Ô.
Optimalna visina slova i znakova u funkciji brzine
Brzina (km) Visina znakova (cm)
20 10
40 15
100 25
120 75

Vizualni kanal preko koga vozač prima informacije preopterećen je i pri­

manjem eksternih informacija i informacija o stanju vozila sa instrument-
-table (u većini slučajeva radi se' o tzv. detekciji rijetkih signala) (slika
46). Nasuprot tome. akustički kanal skoro da nije ničim zaokupljen (osim

Slika 42. Ergonomski oblikovano traktorsko sjedalo, nagrađeno nagradom Britanskog

savjeta za dizajn 1974. doine.

iznimnih informacija izvan vozila i nekodiranih informacija o stanju mo­

tora). Ergonomski gledano, zvučni signali manje zaokupljaju pažnju u nor­
malnim okolnostima, daleko intenzivnije privlače pažnju u izvanrednim
okolnostima (djeluju na nivou signala upozorenja), te imaju direktnije
pragmatično djelovanje, tj. navode na akciju. Upravo zbog toga bi mnoge
informacije o stanju motora (nivo ulja, benzin, brzina, temperatura moto­
ra) mogle biti zvučno kodirane, iako su do danas samo pokazivači pravca
tako kodirani.

7 Ergonomija za dizajnere 97
 Slika 43. Odrasli muškarac sjedi u vozilu.

98
 Slika 45. Studiozna ergonomska
istraživanja provedena prilikom
projektiranja vozačke kabine ka-
nvcna »Leyland« (Engleska). Za­
stakljene površine sli povećane
te je omogućen potpuni pregled
u krugu s veoma malim mrtvim
kutovima, što omogućuje i vi­
soki položaj sjedišta za vozača.
U slučaju da kamion ima visok
teret, gledanje unatrag je olak­
šano prostranim i nisko smješ­
tenim prozorom, čime je elim i­
nirana potreba otvaranja vrata
i naginjanja. Također je znatno
olakšano održavanje i servisi-
ranje: kabina se preklapa nap­
rijed i na taj način se dobija
cjeloviti pregled motora i mje­
njača (slika gore); podesna u-
daljenost volana i nožnih ko­
mandi omogućava udoban smeš-
taj vozača (slika dole).

100
Uzrok veoma čestim nesrećama zbog nalijetanja jednog vozila na drugo
u slučaju naglog kočenja je, ergonomski govoreći, u nepostojanju informa­
cija o intenzitetu kočenja prvog vozila. Pomenuti nedostatak je moguće

Slika 46. Tabla sa linstrumentima namjenjena, uz minimalne adaptacije, svim vo­

zilima »Forda« bazira se na tzv. vrijednosnom inžinjeringu. Povećana je čitljivo st
kao doprinos komforu i sigurnosti [nagrada Britanskog savjeta za dizajn u 1974.
godini).

veoma lako ispraviti varijabilnim intenzitetom ili brojem crvenih svjetala

za identifikaciju kočenja. Ovakvih i sličnih problema u oblikovanju vozila
je čitav niz, ali se, ipak, mogu izdvojiti osnovni principi ergonomskog ob­
likovanja (24):
— treba osigurati najveću moguću nesmetanu vidljivost u svim smjerovima,
— sve kontrolne uređaje treba sm jestiti tako da ih operater (vozač) može dohvatiti
bez posebnih napora, bez prekide u praćenju vanjske situacije (ovo se odnosi i na
upaljač, pepeljaru, radio i ostale elemente, koji su često u upotrebi),
— kontrolne uređaje treba razmjestiti tako da se onemogući izbor pogrešne komande,
— izbjegavati oštre bridove elemenata, koji bi mogli, u normalnim i izvanrednim okol­
nostima, predstavljati opasnost za vozača,
— izbjegavati upotrebu materijala, koji u slučaju rasprskavanja imaju oštre rubove,
— izbjegavati sve lako zapaljive m aterijale za konstrukciju i finalnu obradu,
— osigurati i propisno uzemljiti na šasiju sva električna kola,
— osigurati toplinsku (vatrenu) izolaciju između motora, rezervoara i putničkog dijela,
— vrata tako oblikovati da se ne mogu slučajno otvoriti (čak niti u slučaju nesreće),
ali da saputnici mogu u slučaju potrebe što prije izaći,
— osigurati elastične materijale na svim isturenim dijelovim a, koji mogu ublažiti udara­
nje putnika u slučaju naglog kočenja i nesreće, računajući i na prevrtanje i klizanje
vozila,
— obezbjediti sigurnosnu opremu (sigurnosne pojaseve, naslone za glavu itd.),
— osigurati dovoljno prostora za noge, koljena, glavu i si.,
— sjedište treba da bude dobro učvršćeno da se ne bi pomicalo u slučaju naglog
kočenja,
— treba predvidjeti signale koji nedvosmisleno pokazuju uključenost pokazivača smjera,
pozicionih i velikih svjetala, kako bi vozač odmah bio obavješten u slučaju da elek­
trična kola ovih svjetala nisu u redu,
— predvidjeti signal upozorenja za vozača ukoliko neka vrata nisu dobro zatvorena,
— onemogućiti da mala djeca mogu sama otvarati vrata,
omogućiti da vrata ostanu otvorena za vrijeme ulaska i izlaska putnika (vrata koja
se sama zatvaraju mogu ozlijediti ruku ili nogu),
— instrument-tabla treba da bude oblikovana tako da omogućuje brzo očitavanje, da ne
blješti noću, da je čitljiva na dnevnom svjetlu,
treba spriječiti bilo kakve reflekse koji bi mogli u kritičnom trenutku izazvati trenutno
sljepilo vozača,
oblikovanjem vozila treba onemogućiti manjkavo servisiranje, neadekvatnu kontrolu
ili otežano popravljanje jednostavnih kvarova,
vozile treba tako oblikovati da u slučaju zamjene gume ne može pasti na vozača, od­
nosno da se serviser ne može posjeći, prignječiti ili na bilo koji drugi način ozlije­
diti u toku popravke vozila.

101
 N A M JEŠTA J

Sjedalo se, u najširem arhetipskom određenju tog pojma, slobodno može

nazvati najvažnijim predmetom radne i životne čovjekove okoline. Lako
se može dokazati da oko trećinu života čovjek provede sjedeći, što, jasno,
ovisi i individualno varira od profesionalnog određenja, navika i kultur­
nih predispozicija. Analizom antropologije poza (Hewes) dolazi se do če­
tiri osnovna položaja tijela: stojećeg, sjedećeg, čučećeg i ležećeg, ko­
ji se dalje granaju u niz podvarijanti (Hewes ih je nabrojao preko 300).
Sjedećem položaju pripada primat kao radnom položaju tijela (odnos sto­
jećih i sjedećih radnih mjesta sve se više mijenja u korist drugog), jer
smanjuje zamaranje pri radu, posredno povećavajući koncentraciju i radni
učinak. S druge strane, sjedeći položaj ima izuzetan značaj i za relaksa­
ciju, uz iznimku potpune, trajne i pasivne relaksacije u ležećem položaju.
Sjedalo je, kao materijalni artefakt u čovjekovoj okolini, važno jer pred­
stavlja objekt koji je u najdirektnijoj, najtrajnijoj i najužoj vezi sa čovjeko­
vim tijelom. Upravo zbog toga je ergonomski pristup odnosu čovjeka i
njegove okoline najkritičniji kada je u pitanju sjedalo.
Inicijalna faza ergonomske analize, tj. funkcionalno-namjensko određiva­
nje sjedala, obuhvaća sljedeće nomenklature aktivnosti:
— odmor,
— konverzaciju,
— konzumaciju jela,
— spremanje jela i pića,
— konzumaciju pića,
— pušenje,
— čitanje i intelektualni rad,
— učenje i administrativni rad,
— pisanje rukom ili na mašini,
— igranje i bavljenje hobijem,
— gledanje televizijskog programa,
— kozmetiku i ligijenu,
— oblačenje i svlačenje,
— industrijski i fizički rad,
— vožnju (pasivna i aktivna),
— auditorije javnih prostora,
— čekanje i
— posebne namjene.
Funkcionalno-namjensko determiniranje važno je i u metodološkom pogle­
du, iako ne bi mogli govoriti o posebnoj metodi dizajn-analize. Tako, na
primjer, istraživanje sjedala za škole treba započeti analizom26) aktivnos­
ti koje učenik obavlja:
— slušanje,
— praćenje teksta,

w , F- Floyd i J. S. Ward: Anthropom etrical and Physiological Considerations in

School-office and Factory Seating; Ergonomics, 2/69.

103
 — čitanje,
— gledanje,
— pisanje,
— govor,
— dohvaćanje (iz klupe, iz torbe).
— ustajanje i
— sjedanje.

karakteristični kutevi

Slika 47. Morfološka strukturalizacija arhetipa za sjedenje — grafička definicija

sjedala i osnovne tačke mjerenja.

I u istraživanju uredskog namještaja ustanovljuju27) se sljedeće slične

osnovne aktivnosti:
— čitanje,
— pisanje,
— razgovor,
— posjete,
— telefoniranje,
— pohranjivanje i uzimanje,
— diktiranje i
— lične aktivnosti.
U nekim slučajevima sjedalo može integrirati više funkcionalno-namjen-
skih određenja, dok će u drugim slučajevima ovi stratusi biti i dalje gru­
pirani (na primjer sjedala za auditorije javnih prostora sadržavati će mor
fološke podskupine sjedala za kinematografe, kazališta i sportske pros­
tore, dok će sjedala za intelektualni i administrativni rad biti grupirana
na sjedala za daktilografe, dokumentariste, bibliotekare, programere itd.).
Dakle, precizno određenje funkcije budućeg sjedala prva je stepenica
konstruktorovog odlučivanja, ali se pri tome nikada ne smije zaboraviti

27) J. Т. Fuoigna: The Ergonomics of Offices; Ergonomics, 5/67.

104
da je osnovna funkcija sjedala — udobno sjedenje. Drugi kriterij odre­
đenja usmjeren je na dominantnog korisnika i, uvjetno, ova klasifikacija
sadržava sjedala za djecu predškolske dobi, učenike osnovnih i srednjih
škola, studente u dvorani i laboratoriji, radnike u fabrici, službenike, žene,
muškarce, starije ili bolesne osobe itd. Morfološka klasifikacija se može
izvršiti prema karakteristikama i međusobnim odnosima strukturalnih dije­
lova sjedala, pa se morfološka struktura sjedala (koju koristimo i za ergo­
nomsku analizu), analizirana nezavisno i u međuzavisnosti, može podeliti
(slika 47) na sjedalo, naslon za leđa i glavu, podložak za noge i naslon
za ruke.
Za pravilno projektiranje sjedala od dominantnog značaja su sljedeći er­
gonomski principi:
— Proporcije sjedala treba optimalno uskladiti sa antropometrijskim ka-
karakteristikama pretpostavljene ili poznate populacije korisnika.
— Krivulje profila sjedala zavise od antropometrijskih karakteristika ko­
risnika, funkcija sjedala i antropologije poza, odnosno, posredno, od
civilizacijskih, kulturnih i psiholoških predispozicija korištenja, lako
su za projekt sjedala daleko važnije longitudinalne (uzdužne) krivulje,
nije irelevantno voditi računa i o transverzalnim (poprečnim) krivulja­
ma, odnosno profilima.
— Kutevi sjedala, naslona za leđa, naslona za ruke, podloška za noge i
naslona za glavu u odnosu na horizontalnu os, kao i međusobni odno­
si kuteva i njihova eventualna zavisnost od drugih faktora (visina sto­
lice, starost populacije, namjena stolice itd.) od presudnog su značaja
za udobnost.
— Mora biti obezbjeđena ambijentalna ergonomska usklađenost sa osta­
lim predmetima, strojevima, ali i izvorima rasvjete, topline itd.
— Potrebno je obezbjediti ergonomske karakteristike materijala sjedala,
koje je moguće podijeliti na: podlogu (trake, opruge, čvrsta podloga),
ispunu (elastična pera, fleksibilni plastični materijali), presvlaku (skaj
tekstil, koža, plastični materijali), a između ovih komponenti postoji
uska ergonomska međuzavisnost.
— Potrebno je voditi računa o tzv. dinamičkoj ergonomičnosti sjedala
koja, prvenstveno, obuhvaća pokrete u sjedalu i promjene položaja,
ali i ustajanje i sjedanje te manipulaciju sjedala (prenošenje, adaptira-
nje, pohrana i si.).

Pored općih ergonomskih metoda, za ispitivanje sjedala se koristi i či­

tav niz drugih:
— Uzimanje otisaka je jednostavna i pristupačna metoda, čiji se osnov­
ni nedostaci odnose na reprezentativnost uzoraka i statičnost. Naime,
ova metoda ne pruža sliku o dinamici, tj. pokretima tijela prilikom sje­
denja. Ako se dobijeni otisci prenesu direktno na projekt, rezultati će
biti slabi, jer sjedalo neće omogućavati niti najmanji pokret.
— Antropometrijska metoda se sastoji u analiziranju i uzimanju u ob­
zir postojećih antropometrijskih podataka i standarda determinirane
populacije.

105
 Slika 48. Distribucija pritisaka čovjekovog tijela na sjedalo (Lay i Fisher, 1940)
(13, 16). Prvi gornji broj predstavlja težinu tijela na određenom segmentu (u kg),
a donji ulegnuće presvlake (u cm).

Slika 49. D istribucija pritisaka leda prikazana grafički u obliku izobara. Na levoj
strani svakog dijagrama prikazano je neudobno, neprilagođeno sjedište, kod kojeg
se očituje sklonost pomicanja čim se tije lo malo pokrene. To znači da je uporište
nestabilno i protiv toga stanja čovjek se bori pokretima mišića i zato vrlo brzo
zamara, (prema J. Kohari i A. Hoshiju: Seat and Passanger, Industrial Design
11/1966. New York).

106
_ Elektromiografska metoda podrazumijeva amplificiranje i registri­
ra bioelektrične aktivnosti mišića u statičkom i dinamičkom režimu,
da bi se, analizom dobijenih rezultata, mogle procjeniti ergonomske
karakteristike sjedala.

Slika 50. Rendgenski snimak neprilagođenog (A) i prilagođenog (B) automobilskog

sjedišta.

— Metoda mjerenja pritiska se obavlja na posebno konstruiranim i izve­

denim »mašinama za sjedenje«, snabdjevenim dovoljnim brojem ma-
nometara koji registruju distribuciju pritiska tijela na sjedalo (slika
48 i 49).
— Metoda dugog filmskog snimanja.
— Rendgensko snimanje (slika 50).
— Korištenje biomehaničkih manekena (lutaka) koje omogućava simuli­
ranje načina i uvjeta sedenja.
U ovom je kontekstu zanimljivo komparativno usporediti osnovne antro­
pometrijske preporuke za sjedala nekoliko autora (Sušnik2*) Grandjean
(7), Akerblom (7), Сгопеу (1) i McCormik (13)) koje su prikazane u tabe­
li 11, kao i podatke sovjetskih naučnika (tabela 12).
Sljedeći parametar u ergonomskoj analizi sjedala jesu profili sjedenja, tj.
karakteristične krivulje longitudinalne (slika 51) i transverzalne konfigura­
cije sjedala. Pri tome osobitu pažnju treba obratiti na osnovne kritične
tačke takve krivulje (slika 52). Zanimljivo istraživanje longitudinalnih kri­
vulja izvršio je J. E. van den Broccke,2
29) koji je pomoću svog eksperimen­
8
talnog »superotomana« analizirao prijelazne krivulje od ležanja do goto­
vo uspravnog sjedenja (slika 53).
Između profila sjedenja i kuteva karakterističnih za pravilno projektira­
nje sjedala postoji izvjesna međuzavisnost, koja se, prvenstveno, ogleda u
postojanju tzv. kuteva komfora ljudskog tijela (slika 54 i 55). Kut između

28) Autor je vršio istraživanje za »Meblo« mjerenjem ispitanika starosne strukture od

20 do 23 godine (iz publikacije »Plastični počivalnik«, Meblo, Nova Gorica, 1970).
Van de Broecke: Superottoman; Domus, Milano, 486/70.

107
 Tabela 11.
Komparativni prikaz antropometrijskih preporuka za sjedenje

A u t o r i

Dimenzija Sušnik Grandjean Сгопеу Akerblom McCormic

visina 36,8— 47,0 40— 53 38,1— 43,2

sjedala 38,7 38,0 (muškaroi)
35,6— 44,4

duljina (žene)
sjedala 45,4 47— 51 34,3— 38,1 40— 45 43,2— 45.8
kut sjedala 26° 25— 26° 0— 5° 5— 7° 6— 7“
(radna) (automobil)
10— 15°

kut naslona (odmor)

za leđa 138° 105— 108° 110— 120° 115“ 105“
(relaksaoija)
135°
(odmor)

Tabela 12.
Ergonomske preporuke VNIITE (SSSR)

Srednje Srednje
Dimenzije Muškaroi odstupanje Žene odstupanje

ukupna visina pri sjedenju 130,9 4,3 121,1 4,5

visina od tla do očiju 118,9 4,3 109,5 4,2
širina lakata 44,8 3,2 45.2 4,4
širina bedara 34,4 2.1 38,8 3.1
visina od tla do ramena 100,8 4.2 92,9 4,1
visina lakata od poda 65,4 3.3 80,5 3.5
visina čitavog tijela od sjedala 88,7 3.1 84.1 3.0
visina od poda do sjedala 42,2 2,2 37,0 2,2
visina od sjedala do očiju 76,9 3,0 72,5 2,8
visina od sjedala do ramena 58,6 2.7 56,6 2,3
visina od sjedala do pazuha 43,5 2.7 42,6 2.7

visina od sjedala do lakata 23,2 2,5 23,5 2.5

visina od poda do koljena 50,6 2.4 46,7 2.4

duljina ruke od lakta 46,5 2,0 42,7 1,8

duljina bedara od koljena 59,0 2,7 56,8 2.8

duljina noge 104,2 4.8 98,3 1,3

13,5 1.2 14,3 1,3
visina bedara
44,6 2,1 41.8 2.4
širina ramena
109
 Slika 54. Dimenzije i kutevi, koje Grandjean (Sitting Posture-Sitzhaltung-Posture
Assise, Taylor and Francis, Ltd, London, 1969) preporučuje za sjedišta u sredstvima
javnog transporta (A) i u salama (B).

Slika 55. Kutevi komfora, prema R. Rebiffeu (iz zbornfka posture-Sitzhaltung-Posture

Assise, Taylor and Francis, Ltd, London, 1969).

110
 sjedala i naslona ležaja ovisi, pored ostalog, i o namjeni (funkciji) sjedišta
a po pravilu ga diktiraju razne međufaze, počev od radnog sjedišta do
sjedišta za relaksaciju i odmor. Sjedište za relaksaciju se veličinom kuta
između sjedala i naslona za leđa približava ležaljci, kod kojih se razliku­
je prednja (radna), srednja (relaksirajuća) i stražnja (odmarajuća) pozi­
cija sjedenja (prema J. Sušniku).

Slika 51. Longitudinalna (uzdužna) krivulja 'i osnovne mjere plastične fotelje (dizajn:
O. Kogoj; ergonom: J. Sušnik; proizvođač: Meblo, Nova Gorica).

Veličina naslona za glavu zavisi od kuta naslona za leđa i prikazana je na

slici 56,30) dok je konstrukcija naslona za glavu predstavljena na slici 57.
Pored stolice, krevet je, bez sumnje, najznačajniji elemenat namještaja u
stanu. U njemu se rađamo, u njemu umiremo, to je prostor intime i slo­
bode, svojstvena ljudska jazbina. Krevet ne služi samo za spavanje: u nje­
mu čitamo, razmišljamo, jedemo, gledamo televiziju, razgovaramo, psihič­
ki i fizički se relaksiramo.
U pokušaju arhetipske strukturalizacije ležišta, moguća su dva kriterija:
namjene i funkcije.
U odnosu na namjenu o ležištima se može govoriti kao o:
— krevetima za stalni noćni odmor (spavanje),
— ležištima za relaksaciju (drijemanje, poslijepodnevni odmor i si.),
— povremenim ili »rezervnim« ležištima u stanu,
— povremenim ležištima izvan stana (hotelski, turistički, vikend
krevet),
— kreveti posebne namjene (dječiji krevet, bolesnički itd.).
30) J. Kohara i T. Sugi: Development of Biomechanical Manikins for Measuring Seat
Comfort; Society of Autom otive Engineers, Detroit, 1967.
111
 s je d a lo 1 n aslon za leđ a pod kutem od 90 ° |
kut n a slo n a leđa 95° 97° 1 " ° 1 M l0 1 103° 1 105° 1
vrijem e kratko
sjed en ja dugo
s je d a lo i n aslon za le đ a pod kutem od 103° I
kut n aslon a le đ a 111° 113° 1 115° 117°1 119° 1 121° 1
vrijem e kratko
sje d e n ja dugo
1nepotrebno potrebno
[p o ïe ljn o ^ ^ ^ ^ n eop h ođ n o

Slika 56. Potreba za naslonom za glavu u zavisnosti od kuta naslona za leda.

Slika 57. Konstrukcija naslona za glavu (prema de Carpentieru)..

12
Kriterij funkcije omogućuje strkturalizaciju kreveta u odnosu na: osnov­
ne i dopunske funkcije (povećavaju funkcionalnu kompleksnost kreveta
i njegovu horizontalnu asortimansku diverzifikaciju).

$
H
Hj
m a li k r e v e t 76 х 190 O
ч
s i n g l 9 1 х 190 cm. 3
tw in 99 х 190 ta
tr ič e tv r t 122 х 190 rv>
Ч>1
fu ll 137 x 190
X
k v in 152 х 2 0 3
rv>
H
члЈ
k in g 183 x 213

Slika 58. Standardi američkih kreveta.

Neke od dopunskih funkcija su:

— konverzacija,
— konzumiranje jela i pića,
— pušenje,
— čitanje,
— učenje i intelektualni rad,
— pisanje,
— gledanje TV,
— slušanje,
— pletenje,
— spremanje posteljine,
— sklapanje kreveta (adaptabilni kreveti),
— svlačenje, oblačenje,
— igranje s djecom.

Prilikom procjene ergonomičnosti kreveta, odnosno uvažavanja ergonom­

skih parametara, mora biti uzeto u obzir nekoliko osnovnih statističkih
antropometrijskih faktora. To se prije svega odnosi na dimenzije plohe
za spavanje, koja ni u kojem slučaju ne bi smjela biti manja od 200 х 70
cm (američki standardi klasičnih i većih kreveta dati su na slici 58).

Drugi kritičan faktor je visina kreveta, koja, s jedne strane, mora omogu­
ćivati relativno lagano lijeganje i ustajanje, a s druge, što lakše priprema­
nje kreveta. U tom smislu u literaturi (3) se daju preporuke koje se domi­
nantno odnose na starije osobe:
— minimalna visina od vrha madraca do poda mora biti 43 cm što
omogućuje pripremu kreveta bez pretjeranog saginjanja,

8 Ergonomija za dizajnere 113

 — kreveti viši od 53 cm ne mogu biti korišteni kao sjedala i teški
su za penjanje,
— kreveti koji su visoki oko 68 cm podesni su za bolničke krevete,
jer olakšavaju njegu bolesnika.

Slika 59. Veličina spinalne krivulje u tri osnovne poze (prema Koharu i Fugiju).

U analizi ergonomičnosti ležaja od kritičnog su značaja rezultati istra­

živanja položaja spinalne krivulje (slika 59), koja bi tokom ležanja trebalo
da ima što prirodniji položaj. Ovom zahtjevu odgovara elasticitet madraca
(kako se danas smatra on ne smije biti suviše mek). Dapače, smatra se
da podloga tijela mora imati svoju čvrstoću (dakle, da ne smije imati
pretjeranu plastičnost) ali istovremeno da mora imati i odgovarajuću elas­
tičnost. Takozvani vodeni krevet, bez sumnje, najbolje udovoljava jer po­
red potpune prilagođenosti anatomiji tijela, služi i kao grijač (stalnim
zagrijavanjem i cirkuliranjem vode).

Kutevi kreveta po pravilu, osim iznimaka posebnih bolničkih i sličnih kre­

veta, ne predstavljaju poseban ergonomski problem. Kada se govori o di­
namičkim ergonomskim faktorima pri oblikovanju kreveta, valja imati na
umu da se čovjek u toku osmosatnog spavanja pomakne oko 40— 60 puta,
što nameće posebne zahtjeve (prije svega u odnosu na izbor i korištenje
što adekvatnije posteljine). S druge strane, pomeranje u toku spavanja
u korelaciji je sa udobnošću kreveta, te može biti i jedna od mjera udob­
nosti (u neudobnom krevetu čovjek češće mijenja položaj tijela). Treba
napomjenuti uvjete higijeničnosti kreveta, otklanjanje svih mogućih izvora
povreda (prije svega u smislu uklanjanja oštrih rubova, tvrdih dijelova i
si.), lakoću održavanja kreveta, biološku neaktivnost madraca i postelji­
ne, lakoću čišćenja prostora oko i ispod kreveta itd.
114
U najužoj vezi sa sjedalom je stol, a od međuzavisnosti ova dva proizvoda
direktno ovisi udobnost i efikasnost sjedenja i rada (slika 60 i 61). U lite­
raturi se navode (3) sljedeće preporuke za oblikovanje stolova:

Slika 60. Osnovne preporuke dimenzije stolova (24).

— Debljina stola treba da je oko 2,5 cm, gornja ploha mora omogućavati
dovoljan prostor za noge, a police u koje se koljeno može udariti valja
izbjegavati. ■
— Treba voditi računa da je, u zavisnosti od visine stola, srednja visina
tastature pisaćih strojeva oko 7,5 cm za manje pisaće strojeve, od­
nosno oko 10 cm za uredske pisaće strojeve, kao i da podmetač, amor­
tizer zvuka, treba da bude debeo oko 1cm.
— Stolica čija se visina može regulirati od kritičnog je značaja,
— Odnos sjedala i stola za stolove, radne stolove i daktilografske sto­
love je slijedeći (u slučaju kada jedan stol treba da zadovolji oba
spola treba uzeti podatke za odrasle muškarce):

Prosjek za Prosjek za
odrasle muškarce odrasle žene

Visina stola ili radnog stola 71 cm 68,6 cm

Visina daktilografskog stola 63,5 cm 61 cm
Visina sjedala 43,2 cm 40,6 cm

Kada se i stol i sjedalo mogu prilagođavati, preporučuju se sljedeći ras­

poni:
95% odraslih 95% odraslih
muškaraca žena

Visina stola ili radnog stola 68 — 76 cm 63,5— 71,6 cm

Visina daktilografskog stola 60,5— 68 cm 58 — 64 cm
Visina sjedala 40 — 47,8 cm 37,6— 43,7 cm

Stolovi mogu biti nagnuti 0— 20° radi radne udobnosti i boljeg položaja ti­
jela, ali valja voditi računa da sa stola nagnutog više od 5° padaju okrugli
predmeti (olovke i si.).

8* 115
 Slika 61. Preporuke visine stolova (8).

116
Četvrti najčešće prisutni element namještaja u kući je prostor za pohra­
nu (ormar, vitrina). Dostupnost pri pohranjivanju i vađenju stvari je, van
svake sumnje, osnovni kriterij ergonomičnosti ovih elemenata (slika 62

i 63). Međutim, ne smije se smetnuti s uma niti ekonomičnost i pregled­

nost prostora koji se za pohranu koristi (u tom smislu najkorisnije su po­
lice čija je visina promjenljiva) (slika 64).

117
ш o f i)
шш
ooÇ
i
I ШШ
oÇz

SHka 64. Dimenzije i raspored polica za pohranu za prosječne žene (9).

P R O IZ V O D I Š IR O K E P O T R O Š N JE

U osnovi postoje dva imperativa čije poštivanje predstavlja garanciju

funkcionalnosti i sigurnosti u kući:

1. Neophodno je koordiniranje iii barem međusobno poznavanje djelat­

nosti i nastojanja projektanta i građevinara stana, proizvođača i dizajnera
kućanskih proizvoda i instalatera. Tek zajedničkim i koordiniranim djelo­
vanjem oni će biti u mogućnosti da rješavaju sistem i cjelokupnu okolinu,
odnosno stambeni prostor. Objektivna situacija nedovoljne koordinacije u
raznim proizvodnim sferama ne može biti isprika dizajneru da ne nastoji
upoznati rad i rezultate ostalih proizvođača kućanske opreme, arhitekata
i urbanista. U tome je širina njegove naobrazbe i sposobnost cjelovitog
sagledavanja problema, na više nivoa istovremeno, koju dizajner može
ponuditi potrošaču. On nije specijalista koji posjeduje provjeren kompleks
»originalnih« ideja nego opći rješavatelj problema (u sklopu kojih se na­
lazi i stvaranje inovacija, tj. novih proizvoda koji do tada nisu postojali).

2. Prvenstveni zadatak dizajnera proizvoda široke potrošnje mora biti sma­

njenje strukturalne i povećanje funkcionalne kompleksnosti proizvoda.
Dizajner treba da nastoji stvarno izmjeniti, poboljšati proizvod, a ne stva­
rati na tržištu iluziju o promjeni. Ako stvarno poboljšanje znači i veću
sigurnost, onda će iluzija sigurnosti biti toliko opasnija.

U Velikoj Britaniji je 1974. godine (71) bilo 5747 smrtnih slučajeva u do­
movima, a 6372 u prometnim nesrećama. Od ukupnog broja poginulih
60% su bile osobe stare preko 65 godina, iako ih je u apsolutnom broju
nesreća u kući samo 12%, dok 7% djece (ispod četiri godine starosti)
strada u kućnim nesrećama. Među ozljedama je najviše bilo različitih po­
sjekotina (oko 34%), zatim modrica, uganuća i iščašenja (20%) i prije­
loma kostiju (12%). Opekline i plikovi javljaju se u oko 7% nesreća, a
trovanje u svega 0,2%.

Polazna pozicija analize nesreća u kući treba da bude ustanovljavanje kriv­

ca (proizvođača ili korisnika), jer nesreće ne izaziva »slučaj« ili »objektiv­
ne okolnosti«. Faktori koji uvjetuju nesreće su brojni, i ljudski i materi­
jalni. Kao direktan materijalni uzrok brojnih nesreća treba, prije svega,
istaći strukturu stana. Činjenica je da su stanovi, pa i oni novo izgrađeni,
često projektirani tako da predstavljaju direktnu opasnost za ukućane,
koji u njemu provode veći deo slobodnog vremena. Primjera nepostojanja
osnovne koordinacije i usklađivanja rada, što je istaknuto kao osnovni
imperativ u traženju sigurnijeg stana, ima čitav niz. S druge strane, i opre­
ma je nedovoljno sigurna pri upotrebi i potencijalan je izvor opasnosti.
U nastojanjima da se poveća sigurnost stana, dizajner se susreće sa dva
osnovna problema: a) pravilan pristup rješavanju sigurnosti proizvoda, b)
stvaranje pravilnih pretpostavki o korisniku.

119
U nastojanju da se spriječe opasnosti pri upotrebi bilo kojeg proizvoda
moguća su dva osnovna pristupa:
1) prihvatiti proizvod onakav kakav jest, sa svim opasnostima koje
sadrži, i u procesu dizajniranja postavljati sigurnosne barijere,
izolatore i druge dijelove koji sprečavaju da izvor povrede djelu­
je na korisnika, i
2) procesom dizajna proizvoda treba eliminirati izvore opasnosti
Prvi način nije najpovoljniji, jer opasnost i dalje postoji, tim više što su
sve sigurnosne mjere kućne opreme podložne ljudskoj indiferenciji, naro­
čito ukoliko se radi o vizualnim upozorenjima i informacijama. Faktor si­
gurnosti mora biti interpoliran, ugrađen u predmete široke potrošnje, a
uzroke opasnosti treba eliminirati, a ne izolirati. Postoje, jasno, faktori
koji su potpuno izvan dizajnerove kontrole. Takav je slučaj, na primjer, sa
zemnim plinom i ostalim otrovima (danas se, doduše, radi na proizvodnji
neotrovnog kućnog plina, ali je to rješenje budućnosti, a do tada pitanje
dizajnerovog pristupa opasnosti od trovanja treba da se svodi na adekvat­
no prihvaćanje postojećeg stanja), gdje je dizajnerov zadatak da spriječi
njihovo otrovno djelovanje.
lako za mnoštvo nesreća proizvođači, opravdano, ističu da su posljedica
potrošačeve nemarnosti, sigurno je da se pojam nemarnosti često previ­
še olako i preširoko upotrebljava za prikrivanje nesposobnosti dizajnera
da predvidi sve načine i oblike upotrebe nekog proizvoda.
Ekspanzija materijalne okoline i tehničkih pomagala koja nas okružuju po­
stavlja kao prioritetni zadatak tehnički odgoj korisnika. E. Roberts31) daje
četiri predloga za povećanje sigurnosti u kući:
1. Proizvođači moraju bolje i šire predvidjeti sve moguće načine
korištenja svojih proizvoda, i, u skladu sa time, oblikovati ih.
2. Obrazovanje u školama mora obuhvatiti i tehničko obrazovanje,
koje će na adekvatan nač.in ukazivati i na opasnosti koje mogu da
izazovu kućanski predmeti. Istovremeno, zadatak proizvođača je
da upute korisnike kako se njihovi proizvodi upotrebljavaju. Uput-
stva i vizualna upozorenja moraju biti potpuna i direktna: bolje je
kada takvo upozorenje direktno objašnjava u čemu je opasnost,
nego kada samo imperativno spriječava neku radnju, što može
imati i obrnuti efekt (baš da vidim, što će se dogoditi, ako to na­
pravim?).
3. Zadatak proizvođača i drugih specijaliziranih organizacija je da
znanstveno istražuju uzroke opasnosti robe široke potrošnje i
njihovo eliminiranje, što se danas intenzivno radi u automobil­
skoj industriji. Nova otkrića na tom planu treba dalje prenositi
svim sredstvima.

:" ) Pišući u povodu konferencije Međunarodne elektrotehničke komisije (International

Electrotechnical Commision) održane septembra 1968. godine u Londonu sa zadatkom
da razmotri donošenje međunarodnih sigurnosnih normi za električne proizvode široke
potrošnje (Design, broj 239).

120
 4. Pitanje sigurnosti nužno nameće hitno donošenje pravnih normi i
zakona. Testiranje proizvoda mora postati obavezno, a prodaju
proizvoda bez odgovarajućih atesta treba zabraniti.
Od proizvođača se ne može zahtjevati da proizvod bude potpuno savršen,
ali se mora inzistirati da bude apsolutno siguran, tj. da se njegovo nesa-
vršenstvo ne manifestira u sferi sigurnosti. Čitav niz domaćih i inozem­
nih potrošačkih časopisa (njemački »DM«, engleski »Which?«, američki
»Consumer Bulletin« i »Consumer Reports« i drugi, kod nas »Potrošački
informator«) neprestano testiraju kućanske predmete i daju savjete po­
trošačima. Iz ovih izvora mogu se sistematizirati karakteristike nekih od
predmeta široke potrošnje.

Strojevi za pranje rublja

Pored opasnosti od električnog udara u slučaju neispravne električne
instalacije ili nepropisnog uzemljenja, na strojevima za pranje i centri­
fugalnim strojevima za sušenje rublja postoje dvije osnovne opasnosti
koje zahtjevaju intervenciju dizajnera i konstruktora: opasnost od povrede
ruku rotirajućim valjkom i opasnost od opekotina vrućom vodom. Iste
opasnosti krije u sebi i stroj za pranje posuđa.

Televizijski prijemnici
Kod ovih aparata obično postoje tri opasnosti: implozija katodne cijevi,
prevelika radijacija gama i rendgenskih zraka, te električni udar. Većina
suvremenih televizora ima ugrađeno sigurnosno staklo ispred katodne
cijevi. Takva zaštita u potpunosti zadovoljava. Štetnim se smatra zračenje
preko 0,5 mR h (što nije i kritična granica), koje se kod televizijskih pri­
jemnika vrlo rijetko postiže. Međutim, kao i kod većine ostalih električ­
nih uređaja, opasnost od električnog udara otklanja se jedino upozore­
njem o obaveznom vađenju utičnice prije otvaranja aparata, mada je jed­
nostavno konstruktivno riješenje da se poklopac ne može skinuti ako je
prijemnik ili aparat uključen. Štetno djelovanje televizora manifestira se
i u zamoru očiju uslijed pretjeranog bljeskanja i titranja slike, ali to je
izvan domena dizajnerovog djelovanja.

Kućni plinski uređaji

Pored ugrađivanja sigurnosnog termostatskog ventila koji spriječava tro­
vanje ili eksploziju neizgorenog plina, moguća je inverzna zaštitna mjera
— ugradnja automatskog upaljača koji pali plin što istječe. Konačno, po­
stoji i treće rješenje: vizualno i akustičko upozorenje koje se odnosi na
plin koji ističe, međutim, ono nije najpovoljnije jer se opasnost ne eli­
minira već samo ukazuje na nju.

Dječije igračke
Dječije igračke, ukoliko su pogrešno oblikovane mogu izazvati negativne
posljedice. Osnovne opasnosti mogu se reducirati na oštre kutove koji
mogu ozlijediti dijete ili ga porezati, dijelove igračaka koji mogu biti pro­
gutani ili stavljeni u uho, nos ili usta, otrovne boje koje mogu izazvati
trovanje, igračke koje imaju razornu snagu i druge potencijalno opasne
igračke.
121
 P r i l a g o d l j i v a k u h in ja : 1 . rad n a p lo h a
u ^*a j v i ^ en! p o lo ž a ju . 2 . p r ila g o d je n o

1 . f l e k s i b i l a n dovod v o d e , 2 . f l e k s i b i l a n
dovod p l i n a , J. s t r u j a , 4 . f l e k s i b i l a n
odvod, 5 - o k v ir p o l i c a , 6 . o k v ir rad n e
p lo h e , d u l j i n a p r i l a g o d l j i v a dodavanjem
i l i oduzimanjem m e ta ln ih s e k c i j a ,
7 . p r ila g o d jiv a n je v i s i n e , e . p r i j e d l o g
mehanizma za p r i l a g o i J l v a n j e v i s i n e
I5O-I6O mm, 2 . iz m je n jiv i p r i k l j u č c i i
p r e k id a č i , 3 . p r e k id a č i za d iz a n je i sp u ­
š t a n j e rad n e p lo h e , 4 . p a n e li k o ji p o k r ifc
v a ju i n s t a l a c i j u , 5 - p o llc e na posmik do­
z v o lja v a ju 6 je d e n je na svakom m je stu ,
6 . n a p a , 7 .p e č n ic a

Slika 65. Ergonomski oblikovana kuhinja, na bazi istraživanja provedenih na odjelu

za ergonomiju i kibernetiku tehnološkog univerziteta u Loughborough (70). Istra­
živanja su .rezultirala sljedećim preporukama:

Provedeno Optimalna visina za 95%

Prostor rada vnijeme (u %) ženske populacije

lavabo 34% 900— 1050 mm

radna ploha 14% 850— 1000 mm
štednjak 13% 850— 1000 mm

122
Medicinske potrepštine i otrovne materije
Medicinske potrepštine i otrovne materije moraju biti posebno tretirane
u kući, jer za djecu, pa i odrasle, mogu predstavljati naročitu opasnost.
Zato dizajner mora poštivati sljedeća pravila:
1. otrovi i lijekovi nikada ne smiju biti u bocama, posudama ili dru­
goj ambalaži koja nalikuje na ambalažu za jelo, piće ili kozme­
tičke preparate, kako ne bi došlo do zamjene i pogrešne upo­
trebe,
2. natpisi i etikete treba jasno da upozoravaju i označavaju sadržaj
i opasnosti (etikete i način Ijepljenja treba da budu otporni i
izdržljivi, jer malo vrijedi upozorenje koje nakon nekoliko mje­
seci izblijedi ili se skine) koje taj sadržaj može izazvati,
3. za plinsko ulje, benzin i druge zapaljive materije projektant zgra­
de treba da predvidi mjesto izvan stanbene zgrade.
Tabela 13.
Lista najopasnijih proizvoda u SAD
Predviđeni
broj Tip povrede vezan
Rang Proizvodi povreda uz proizvod

1. bicikli i dodatna oprema za bioikle 372.000 kontuzije, frakture, iščašenja,

amputaoije, slomljeni zubi,
modrice
2. stepenice, rukohvati 356.000 iščašenja, kontuzije, struganje,
Gizvan kuće i u kući] frakture, hematomi
3. ekseri, čavli, vijci 275.000 ranjavanje, gutanje
4. oprema za sportske aktivnosti 230.000 frakture, slomljene kosti i zubi,
otvorene rane
5. stakla (vrata, pnozoni, izlozi) 178.000 rezanje, otvorene rane
6. vrata, osim staklenih, svih vrsta 153.000 ranjavanja, kontuzije, frakture,
(garaža, na posrnik, preklapajuća itd) hematomi
7. stolovi, ne stakleni 137.000 ranjavanje , kontuzije, frakture,
iščašenja, hematomi
8. Ijuljaške, klizališta, 112.000 kontuzije, frakture,'iščašenja,
»Švedske merdevine« amputaoije, modrice
9. kreveti, uključujući okvire 100.000 slomljene kosti, rezanja,
ii elastična pera modrice, iščašenja, frakture,
opekline
10. kosačice za travu svih vrsta 58.000 amputacije, slomljene kosti,
električni udari, rane
11. kade ii tuševi 41.000 rane, frakture od pada,
opekline, električni udari
12. kemijska sredstva za čišćenje 35.000 kemijske opekotine, otrovanja,
udisanje otrovnih gasova
13. tekuća goriva za grijanje ii rasvjetu 25.000 eksplozije, otrovanja gutanjem
i ugljen-monoksidom, opekotine
prvog, drugog i trećeg stupnja
14. grijanje 22.000 opekotine, eksplozije, otrovanja
ugljiik-monoksidom

Newman (57) tvrdi da sigurnost proizvoda široke potrošnje zavisi od na­

čina na koji se dizajn primjenjuje na finalnom proizvodu, načina na koji
je kontrola kvalitete primjenjena u proizvodnji, marketinga i načina
na koji ga potrošač koristi. Autor, također, navodi i listu najopasnijih pro­
izvoda u SAD, koja je prikazana u tabeli 13.
123
 Slika 66. Primjer inteligentnog dizajna — kada za kupanje »Vogue 1700« koju ko­
risnik može sam m ontirati. Posebna pažnja posvećena je profiliranju presjeka kade
(a) i naslona za glavu, (dizajn: J. Rowley: istraživanja: R. Talbot; proizvodnja: »Al­
lied Ironfounder Ltd, Velika Britanija).

124
Za ocjenu kvaliteta proizvoda široke potrošnje veoma korisno mogu po­
služiti upitne liste koje sadrže pitanja formirana tako da je poželjan od­
govor »da«, dok odgovor »ne« sugerira potrebu za daljim ispitivanjem.
Lista je namjenjena dizajnerima za ispitivanje područja mogućih unapre­
đenja i periodično bi trebalo da se obnavlja i preispituje, kako bi se osigu­
rala njena aktualnost. Jednu takvu listu (34) koja može veoma korisno po­
služiti u praksi navodimo u njenom integralnom obliku:

1. Da li poduzeće ima formalnu politiku sigurnosti svojih proizvoda?

2. Da li politika sigurnosti obuhvaća sve odjele i službe, uz naznačavanje odgovornosti
svake službe i grupe?
3. Da li politika sigurnosti stim ulira razvoj standarda sigurnosti proizvoda, građenih
na pravnim normama?
4. Da li svaki konstruktor shvaća svoju odgovornost u provođenju politike?
5. Kako znate?
6. Postoji li određeno mjesto u poduzeću gdje je osoblju dostupan sav dokumentaoij*
ski materijal (propisi, kodeksi, standardi) koji se odnosi na sigurnost proizvoda?
7. Da li je za svaki dizajn ili redizajn proizvoda napravljena specifikacija zahtjeva koje
proizvod mora ispunjavati u odnosu na sigurnost?
8. Da Ii je osigurano da svaki dizajn proizvoda lima prihvatljive sigurnosne kriterije
svoje verifikacije?
9. Da li se redovno provodi analiza efikasnosti i grešaka (Failure Mode and Effects
Analysis — FMEA), analiza stabla grešaka (Fault Tree Analysis — FTA) ili neki
drugi metod sigurnosne analize dizajna novog proizvoda?
10. Da li je proizvod analiziran za potencijalne opasnosti u ekstremnim uvjetim a tem pe­
rature, vlažnosti, napona, pritiska, udaraca, vibracija, korozivne atmosfere, prašine,
pijeska, radio-smetnji, radijacije?
11. Da li su kritična područja, kritični sklopovi i potencijalne opasnosti identificirani za
posebnu pažnju (posebni testovi itd.)?
12. Da li je potrošačeva namjeravana i predvidiva pogrešna upotreba identificirana i
razmatrana pri dizajniranju proizvoda?
13. Da li je provedena analiza udara na električnim i mehaničkim komponentama?
14. Da li je provedena cjelovita verifikacija dizajna novog proizvoda?
15. Da li je sigurnosna verifikacija proizvoda sastavni, redovni, dio cjelovite verifikacije
dizajna?
16. Da li komisija za cjelovitu verifikaciju dizajna uključuje i predstavnike drugih službi
i odjela, kao i stručnjake izvan poduzeća?
17. Da li sigurnosna verifikaoija proizvoda uzima u obzir 'iskustva o povredama osoba,
štetama na Imovini ili ekološkim štetama sa ovim ili sličnim proizvodima?
18. Da li su proizvodnja, kontrola kvalitete i druge službe savjetovanu o kritičnim para­
metrima proizvoda?
19. Kako?
20. Da li je analiza verifioirana i testiranjem ?
21. Ako se zahtjeva c e rtifika t od nezavisne institucije, da li program testiranja uključuje
i krite rije potrebne za zadovoljenje uvjeta za certifikat?
22. Da li program testiranja predviđa sve parametre za testiranje?
23. Da li plan testiranja predviđa testiranje kritičnih parametara u ekstremnim uvje­
tima?
24. Da li su kritične komponente testirane u ekstremnim uvjetim a, preko uobičajenih
uvjeta operiranja?
25. Da li je proveden sigurnosni te st na prototipu prije nego što je počela proizvodnja?
26. Da li su promjene na dizajnu verificirane u odnosu na moguće efekte na sigurnost
proizvoda?
27. Da li postoji dokumentacija o ponašanju potrošača?

125
 lty% r s Г

Ш td
Ш
Slika 67. Učenje kroz igru —
elektronski set Lecton (proiz­
vodnja: Braun, SR Njemačka)
omogućuje sastavljanje raznih
elektronskih uređaja na takav
način da se razumije i njihovo
funkcioniranje.

Slika 68. Sklopiva radna klupa

»Bleck and Decker« (nagrada
Britanskog sovjeta za dizajn
1973. godine).

126
28. Da li je ta dokumentaoija analizirana i korištena za određivanje neophodnih korek-
tivnih akoija?
29. Postoji li sistem identifikacije proizvoda koji odgovara vašem proizvodu?
30. Postoji U posebno stalno mjesto za proizvode u distnibuoiji (trgovini)?
31. Da li su upotrebljene odgovarajuće informacije, upozorenja?
32. Da li preispitujete potrošačke upute za rukovanje i druge instruktivne materijale u
odnosu na sigurnost ii tačnost informacija o sigurnosti proizvoda?
33. Da li preispitujete sve tržišne oglase i poruke u odnosu na moguće sigurnosne
implikao'rje?
34. Postoji li odgovarajuća efikasna konstruktorska dokumentaoija?
35. Da li ovu dokumentaoiju koristi konstruktor?
36. Da li vaše dizajnere snabdjevate listama pitanja o sigurnosti proizvoda?
37. Da li komisije za verifikaciju dizajna snabdjevate listama pitanja verifikacije dizajna?
38. Da li ove liste pitanja uključuju i sljedeća pitanja:
a) Da li su korišteni sigurnosni zatvarači, brave i si.?
b) Jesu li elim inirani oštri rubovi i kutovi?
c) Da li su gibajući, okrećući dijelovi pokriveni?
č) Da li su upozorenja na opasnost precizna, pouzdana, izazivaju pažnju?
ć) Da li su kontrole dostupne?
d) Da li je dugme za STOP u slučaju nužde strateški dobro looicano?
dž) Da li je spriječeno slučajno uključivanje?
đj Da li proizvod može sigurno raditi pri ekstremnim temperaturama i visokoj vlaž­
nosti?
e) Da li će proizvod biti siguran nakon udara >i vibracija u toku manipuliranja i
transporta?
f) Da li je sigurnost osoblja razmatrana?
g) Da li su korišteni potrebni instrum enti za kontrolu djelovanja?
hj Mogu li oni biti lagano očitavani i shvaćeni?
i) Da li su nesigurna mjesta jasno označena?
j) Da li će operater-korisnik odmah znati šta da čini ako se dostigne nesigurna
granica ili mjesto?
k) Da li je teško osigurati sigurnosne prednosti?
l) Da li su tablice sa instrukcijama -i/iili uvjetima rada jasne, kratke, potpune?
Ij) Da li je proizvod usklađen sa postojećim sigurnosnim zakonima i od
m) Da li se sredstva za sigurnost na proizvodu lako uočavaju, da li je jasno kako
se koriste?
n) Da li se etiketa sa certifikatom lako zapaža, odnosno privlači pažnju kupca? Da
l! je jasna?
n) Da li su upozorenja za oprez velika, kontrastna?
o) Da li dizajn osigurava održavanje bez posebne obuke i servisera?
p) Da li servisiranje može biti obavljeno bez korištenja posebnog alata?
r) Da li je moguće da proizvod bude nanovo sastavljen na pogrešan i opasan način?
s) Da li dizajn elim inira potrebu za posebnim uputama kako sigurnosno odstraniti
ili uništiti stari proizvod?
š) Neće li odbačeni stari proizvod em itirati otrovne plinove чИ opasne materijale
ako se slomi ili uništi?

U sferi efikasnosti proizvoda široke potrošnje ozbiljan problem sa sta­

novišta ergonomije je prevelika tehnologičnost većine suvremenih indu­
strijskih proizvoda. Proizvodi koji čovjeka okružuju i koje on koristi često
su previše savršeni i kompleksni, što dovodi do nekoliko negativnih po­
sljedica:
— Rukovalac ne razumije kako stroj djeluje i funkcionira.
— Čovjek nije u mogućnosti stvarno iskoristiti sve mogućnosti pro­
izvoda.
— Istu namjenu i svrhu najčešće mogu zadovoljavati i proizvodi
jednostavniji, kakvih, na žalost, na tržištu nema.
127
Konačni rezultat takve mistifikacije proizvoda je neefikasnost korištenja,
a često i ugrožena sigurnost potrošača. Zato se ergonomi i dizajneri mo­
raju zalagati za dizajn sa pozicija jednostavnog zdravog razuma, a ne
supertehnologije (slika 65).
U ovom kontekstu je poseban ergonomski problem minijaturizacija pro­
izvoda široke potrošnje. Ovaj fenomen je izvanredno koristan u nizu slu­
čajeva, naročito kada se radi o uređajima koji su inače nepraktični za rad
i zauzimaju ogroman prostor (kompjuter, na primjer). Međutim, i na ovom
planu se zamjećuju ergonomske anomalije: džepni tranzistorski prijemnik
je tako minijaturan da je biranje programa skoro nemoguće, džepni kalku­
latori su takvih dimenzija da je jednim prstom nemoguće pritisnuti samo
jednu tipku itd.
Dizajnerska koncepcija koja se može suprotstaviti ovom dominirajućem
trendu tehnologije jeste koncepcija »uradi sam« (slika 66 i 68). To nije
samo psihička i fizička relaksacija već, što je osnovni cilj ove koncep­
cije, i približavanje čovjeka proizvodu koji koristi. Gradeći takav proiz­
vod, korisnik razumjeva njegovu strukturu i funkcioniranje, način njegove
upotrebe, saznaje koji su djelovi lomljivi, a koji kritični kako proizvod
treba servisirati i si. Na taj način korisnik budućeg proizvoda stiče odgo­
varajuću tehničku kulturu i tehnička znanja potrebna za optimalizaciju sis­
tema »čovjek — proizvod« (slika 67). Ova ergonomska dimenzija koncep­
cije »uradi sam« bez sumnje je daleko značajnija od ekonomske (manja
cijena proizvoda i lakše održavanje i servisiranje).
Na kraju, treba još jednom istaći osnovne zahtjeve ergonomije u dizajnu
proizvoda široke potrošnje: ne treba dizajnirati za idealnog, prosječnog,
pažljivog, snažnog, preciznog, u dobroj kondiciji i odmornog potrošača.
Svi korisnici (potrošači) su u većoj ili manjoj mjeri hendikepirani: neki
slabije čuju ili vide, sporije reagiraju, deblji su ili mršaviji, niži ili viši,
odnosno slabiji ili jači od idealnog potrošača — manekena sa modnih
pista, revija ili ekonomsko-propagandnih poruka. Dizajner, dakle, u svakom
trenutku mora imati na umu stvarnog korisnika svog proizvoda.

128
LITERATURA

1. J. Oroney: Anthropometries fo r Designers, B. T. Batsford Ltd, London, 1971.

2. L. E. Davis i J. C. Taylor: Design of Jobs, Penguin, 1972.
3. N. Diffrient, A. R. Tilley i J. C. Bardagjy: Humansoale, MIT Press, Cambridge,
1974.
4. H. Dreyfuss: The Measure of Man — Human Factors in Design, W hitney Libra­
ry o f Design, New York, 1967.
5 S Rifipkowski: Industrijska ergonomija, Institut za dokumentaciju zaštite na 'ra­
du, Niš, 1974.
6. H. Gelson: Children about the House, Design Centre, London, 1976.
7. E. Grandjean: Sitting Posture-Sitzhaltung-Posture Assise, Taylor and Francis
Ltd, London, 1969.
8. J. Hennessey ù V. Papanek: Nomadic Furniture I i II, Pantheon, New York 1973.
i 1974.
9. M. Howwitt: One Room Living, Design Centre, London, 1972.
10. C. J. Jones: Design Methods — Seeds o f Human Futures, W iley-lntersoience,
London, 1970.
11 . G. Keller: Design/Dizajn, AM Vjesnik, Zagreb, 1976.
12. W. H. Mayail: Machines and Perception in Industrial Design, Reinhold Studio
Vista, London, 1968.
13. E. J. McCormik: Human Factors Engineering, McGraw — Hill, New York, 1964.
14. D. Meade: Bedrooms, Design Centre, London, 1967.
15. C. T. Morgan, J. C. Cook, i M. W. Lund: Human Engineering Guide to Equip­
ment Design, McGraw — Hill, New York, 1963.
16. K. F. H. M urrell: Ergonomics, Chapman and Hall, London, 1965.
17. Neufert: Bauentwurfslehre, Verlag Ullstein, Frankfurt, 1968.
18. V. Papanek: Dizajn za stvarni svijet, Marko Marulić, Split, 1974.
19. V. Papanek i J. Hennessey: How Things don’t Work, Pantheon, New York 1977.
20. E. Ruder: Tipografija, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1977.
21. V. Serdar: Statistika, Školska knjiga, Zagreb, 1975.
22. W. T. Singleton: Uvod u ergonomiju, Institut za dokumentaciju zaštite na radu,
Niš, 1976.
23. E. N. šemšunina: Čelovek— mera— većei, Tehničeskaja estetika, Moskva, 1968.
24. W. E. Woodson i D. W. Coiwver: Human Engineering Guide fo r Equipment De­
signers, U niversity o f California Press, Berkley, 1964.
25. x x x: Dizajn nameštaja danas i sutra, Zbornik simpozijuma, Beograd 1972.
26. x х x:Ergonomrja '76, Zbornik simpozijuma, Niška Banja, 1976.
27. x х х :Industrijski dizajn i privredno-društvena kretanja u Jugoslaviji, Zbornik
simpozija, Zagreb, 1969.
28. x х х: Plastični počivalniki, Meblo, Nova Gorica, 1970.
29. x х х: Sistem čovek — mašina i okruženje, Zbornik simpozijuma, Beograd,
1973.
30. E. W. Bishop i G. V. Guinness: Human Factors Interaction w ith Industrial De­
sign, Human Factors, 4/66.
31. R. Carr, C. F. Askford i R. S. Easterby: Design of a Lathe for International
Markets, Humar Factors, 4/66.
32. P. Conway: Industrial Design USA: Human Systems, Design Ouaterly 88, 1973.
33. P. Oonway: Taking Man’s Measure, Design and Environment, 4/72.
34. G. W. Corley: Checking Product Safety, Industrial Design, 21/74.
35. N. D iffrient: Design and Human Technology. Seminar o (industrijskom dizajnu.
Zagreb, 1970.
36. N. D iffrient: Design for the Human Scale, seminar »Man is the measure the
Human Element in design, New York, 1967.

9 Ergonomija za dizajnere 129

37. J. Doblin: Toward a Science o f Design, Design Journal, 1/72.
38. H. Dreyfuss: People Comes in Assorted Sizes, Human Factors, 4/66.
39. R. S. Easterby: Ergonomics C hecklists, an Appraisal, Ergonomics. 5/67.
40. R. A. Faste: New System Propels Design for the Handicapped, Industrial De­
sign, 24/77.
41. F. Gradišnik: Ergonomija radnog mesta vozača teretnog vozila. Ergonomija,

42. F. Gradišnik: Funkoionalni, tehnološki i ekološki utjecaji na dizajn u automo­

bilskoj in d u s triji, simpozij Industrijski dizajn i društveno-privredna kretanja u
Jugoslaviji, Zagreb, 1969.
43. Lj. Jaeger-čaldarević i G. Keller: Opservacije na marginama interdisciplinar­
ne suradnje u marketingu, simpozij Stanje i perspektive interdisciplinarne surad­
nje, Zagreb, 1977.
44. J. C. Jones: The Design of Man-Machine Systems, Ergonomics 10/67.
45. H. Jiiptner; Design fo r Need-Contribution o f Ergonomics, simpozij Design for
Need, London, 1967.
46. G. Keller: Analitička ergonomska studija sjedenja, Ergonomija 5/77.
47. G. Keller: Dizajn i standardizacija, Seminar o industrijskom oblikovanju Beo­
grad, 1973.
48. G. Keller: Ergonomija — filozofija dizajna. Sigurnost u pogonu, Zagreb, 12/68.
49. G. Keller: Ergonomija kao kritičan faktor uspješnog dizajna, Simpozij »Ergono­
mija 76«, Niška Banja, 1976.
50. G. Keller: Methodology o f Ergonomics fn the Theory and Practice of Yugoslav
Industrial Design, III konferencija o ergonomskim problemima mašinogradnje, Var­
na, Bugarska, 1971.
51. S. Kirk, E. Edwards, T. Hindle: M otor car Design and Driving Skill, Design
188/189, 1964.
52. M. Klivar: Ergonomics and Industrial Design, CID Antrhology of Industrial
Design, 1972.
53. C. Mauro: Advances in Application o f User Data to Product Design, Industrial
Design. 24/4, 1977.
54. W. H. Mayall, B. Shackel: Control Loop Concept, Design, 148/1961.
55. V. M. Munipov, V. P. Zinčenko: Ergonomics and Design, CID Anthology of
Design, 1972.
56. F. H. Murrel, A. Grieco: Priroda ergonomije. Industrijsko oblikovanje, Beo­
grad, 17/1974.
57. C. E. Newman: Public Law Effection Saser Design, Industrial Design 21/1974.
58. E. Nowak: Neka dostignuća u oblasti dinamičke antropometrije koja se ko­
riste u projektovanju, Ergonomija. 2/1976, Beograd.
59. E. Nowak: Uloga i primena antropometrije u ergonomiji, Simpozij »Ergono­
mija 76«, Niška Banja, 1976.
60. B. Petz: Kompatibilnost signalnih i kontrolnih uređaja, Industrijsko oblikova­
nje, Beograd, 3— 4/1970.
61. C. Rayner: Safety at home, Design, 196/1956.
62. P. Salmoiraghi: Ergonomija i dizajn, Industrijsko oblikovanje, Beograd 15/1973.
63. W. T. Singelton: Ergonomics 'in System Design, Ergonomics, 5/1967.
64. B. Sremesc: Ergonomski aspekti unapređenja rada, Simpozij Industriski dizajn
i privredno-društvena kretanja u Jugoslaviji, Zagreb, 1969.
65. B. Sremec: Ergonomija i sigurnost rada, Sigurnost u pogonu, 3/1970.
66. J. Sušnik: Antropom etrično in psihofiziološko testiranje poskusnega počival-
nika, Plastični počivalniki, Meblo, Nova Gorica, 1970.
67. 2. Stojiljković: Prilagodavanje sredstava rada čoveku, Seminar o industrij­
skom oblikovanju, Beograd, 1973.
68. 2. Stojiljković: Ergonomija u nauci i praksi, Industrijsko oblikovanje ii marke­
ting. 13/1973.
69. T. R. Thrump: Neka promišljanja o identificiranju nerazumno opasnih proizvo­
da (neobjavljeno), Univerzitet Cornegic-Melloy Pittsburgh, SAO.
70. J. Ward: Ergonomics in the Kitchen, Design, 286/1972.
71. P. Woods: Is it Safe to Blame the Product?, Design, 339/1977.
72. J. Woudhuysen: People aren't as Simple as Machines, Design, 340/1977.
73. x x x: Work Safety Challenge, Design, 333/1976.
74. x x x: The Handicapped M ajority, Industrial Design, 21/1974.

130
SUMMARY

ERGONOMICS FOR DESIGNERS

GOROSLAV KELLER, M. A.. Senior Specialist Associate, Institute of Foreign Trade,
Faculty o f Foreign Trade, Zagreb

The book (the second part of which is to be published in the next

issue of this magazine) is the first work of the kind in Yugoslavia,
and is intended, above all, for designers who encounter problems
involved with ergonomics. It is also intended for ergonomists design
engineers, and all others who either theoretically or practically deal
with the problems of design, ergonomics, marketing, and the design
of man’s working and living environment in general.
The book is divided into two main sections: ergonomic documen
tation and ergonomic practice. The first section — preceded by in­
troductionary or general part concerned with relationship between
ergonomics and design — deals with anthropometric data and con­
siders issues involved with perception and information processing.
This section is abundant with latest data on man’s abilities in the
psycho-physiological and anatomic sense. The second section of the
book deals with safety at work as a concept, followed by efficient
utilization and maintenance. The latter part of second section also
contains some recommendations on the design of consumer goods,
and of working and living environment. Of particular importance in
this section are certain practical examples and recommendations
which the author gives in great detail, covering each group of pro­
ducts separately.
In the absence of authentic Yugoslav research and data in this area,
and in view of obvious inadequacy in the area of design and ergo­
nomics, the author has been obliged to rely prevailingly on foreign
literature and data, which he has, nevertheless, very successfully
applied to the specific conditions of production in Yugoslavia. In
that context, this selection of data and scientific knowledge obtai­
ned from world literature deserves particular attention.
At the end of the book there is a very extensive bibliography which
can provide references to all those wishing to deal with this subject.

9* 131