Professional Documents
Culture Documents
Smogovci
Smogovci
Marina Petričević
„SMOGOVCI“ HRVOJE HITREC
SEMINARSKI RAD
KNJIŽEVNOST ZA MLADEŽ
1.UVOD.....................................................................................................................1
2.HRVOJE HITREC “SMOGOVCI”.......................................................................2
3.ZAKLJUČAK.........................................................................................................6
4.LITERATURA.......................................................................................................7
1.UVOD
1
2.HRVOJE HITREC “SMOGOVCI”
2
Sama radnja romana događa se sedamdesetih godina 20. stoljeća, a obilježja toga
razdoblja su izgradnja samog Zagreba, njegova obnova i odlazak mnogih
Zagrepčana, ali i ostalih Hrvata u inozemstvo. Čitatelji i gledatelji u ovom djelu
prepoznali su predivan grad, gradske teme, odličan piščev smisao za humor,
kombinaciju štokavskog standarda i kajkavskog dijalekta, upoznali su se sa odlično
profiliranim likovima. Mogli bismo reći da je veliki dio stanovnika u ovoj
zanimljivoj družini prepoznao sebe. Hrvoje Hitrec u ovom je romanu prikazao
gradske ljude, ulice, svakodnevne situacije i događaje. Djelo je sastavljeno od niza
dogodovština u Naselku; dječjih fakinarija, školskih doživljaja, izleta, staračkog
života Papirusa Augusta Kranteka i njegova psa. Ozbiljnost u djelu nastupa onoga
trena kada Vragecovi dobiju sudski nalog da se njihova kuća, podignuta bez
građevinske dozvole, mora rušiti. Pojavom Smogovaca dječji urbani svijet
(Zagreb) na velika vrata ulazi u književnost. Samo mjesto zbivanja predstavlja
socijalni kontrast u kojem su s jedne strane mali kućerci zagrebačkog naseobnog
ruba, do njih veliki, novi stambeni blokovi. U skaldu s tim predstavljeni su i likovi
u svojoj, gorkoj svakidašnjici. Smogovci nam ppokazuju kako je humor zapravo
ozbiljna stvar. Ispod njega izbijaju ozbiljna životna pitanja.
Radnja romana prikazuje dvije obitelji, ona dobrostojeća dječaka Dade i obitelji
Vragecovih. Tu možemo primjetiti kako Hitrec svojim likovima nadjenjuje
funkcionalna imena, naime, Vragecovi kao das u vragu s torbe vušli! Braća
Vrageci smješteni su u tijesnoj, staroj, drvenoj kući koja je bijedna čak i za jedan
Naselak. Međutim, uz nju su već izgrađeni temelji nove kuće, za koje oni kažu da
su smiješani od betona i njemačkih maraka. Jer, kako kažu, imali su mamu u
Njemačkoj i tatu na Mirogoju. U drugoj sredini, do Naselka, u velikim stambenim
spavaonicama, živi dobrostojeća obitelj dječaka Nosonje i dječaka Dade. Autor na
više mjesta dodiruje neka aktualna pitanja, vezana uz odgoj suvremenog djeteta.
Ono što taj odgoj podrazumijeva je ponajprije škola i školski sustav, potom
obiteljski odgoj, malograđanština, nezakonitosti u športu itd. Ljudi često smatraju
da u tegobnim vremenima stvarnosti nema mjesta humoru. No ipak, autor
ponašanjem likova i svojom naracijom želi implicite reći da se humorom nadilaze
svakidašnji problem. Hitrecov humor, u ovom i drugim romanima, počiva na: vicu
i dosjetkama, raznovrsnim resemantizacijama, leksičkim raščlambama,
humorističkim opisima, zoologijskim leksikom za ljude.
3
Roman Smogovci pripada dječjoj prozi u trapericama, a to možemo dokazati
elementima koji su u romani zastupljeni. Jedan od elemenata je sinkronijsko
traženje kontinuiteta u suvremenoj kulturi: predstavljajući djecu urbane sredine,
autor obilno upućuje na njihove uzore u drugim medijima: filmu, stripu, televiziji
kako bi naglasio oponašanje idola i poistovjećivanje s njima. Djeca ne samo što
spominju, nego i oponašaju Indijance, Johna Waynea, Charlija Chaplina, E. T.-a,
Georga Harrisona, Tarzana, a izrijekom se u Smogovcima i navodi: I onda
usporedi svoju situaciju s onom na filmu koji je te večeri gledao.
4
Smogovci su roman koji se vrlo lako čita, njegova radnja odvija se u kratkim
sekvencama, brzo, kao uzbudljiv i zabavan film brzoga ritma. Sve to dalo je jak
poticaj da se ovaj roman uprizori i serijski prikaže na televiziji.
5
3.ZAKLJUČAK
Iako će neke pristalice otmjenog literarnog pričanja i zametati njegov stil koji je
netradicionalan, nepretenciozan, pun đačkog slanga, viceva i mladenačkih štosova,
srodan Majdakovu iz njegovih “traperastih” romana, ali mu se ne može zanijekati
svježa, živahna i iskričava naracija, iako je ponekad i suviše obojena žurnalističkim
humorom.
6
4.LITERATURA
4.Zalar, Ivo; Dječji roman u hrvatskoj književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1970.