Hrvoje Spajić, Waffen-SS: Mračne sile zločinačke politike – Vojnici nacionalsocijalizma 1933.

-
1945., Naklada Stih, Zagreb, 2010., 424 str.

Izdano 2010. godine, ovo je historiografsko djelo ekspanzija diplomskog rada Hrvoja
Spajića iz 2001. istoimenoga naziva. Tada mladom diplomcu jednopredmetne povijesti sa
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ocjenjivači rada preporučaju da nastavi sa
istraživanjem, jer, kako nalaže jedan od dvaju recenzenata djela prof. dr. sc. Hrvoje Matković, do
tada u nas nije postojalo specijalizirano djelo te tematike.

Naime, autor kroz 6 velikih cjelina podijeljenih u 51 manje poglavlje kronološki

prikazuje nastanak i razvoj Waffen-SS-a (Schutzstaffela) iz stranačke paravojske nacista u pravu
privatnu vojsku Adolfa Hitlera (Uvod, 11).

Djelo je popraćeno mnoštvom fotografija ali i slika od kojih su mnoge produkt samog
autora, kako kroz samo djelo tako i u slikovnom prilogu (nakon popisa izvora i imenskog kazala,
413-424). Valja istaknuti i veoma bogat dodatak koji donosi usporedbu i nazivlje činova kopnene
vojske (Heer), Waffen-SS-a i Kopnene vojske Hrvatskog domobranstva 1942.-1945. (348),
životopise istaknutih pripadnika Waffen-SS-a (349-380), ustroj i nazivlje svih divizija istog
(381-392), broj nositelja viteškog križa po divizijama (393-394) te sažetu kronologiju sadržaja
eksplicitno objašnjenih u glavnini djela (395-407).

Tako nakon predgovora i uvoda (9-13) dolazimo do prve cjeline - SS: Od stranačke
paravojske do državnih trupa (1925.-1934.) (15-55) u kojoj Spajić kroz osam kraćih poglavlja
kontekstualizira nastanak SS-a događajima u nacističkoj stranci od kraja Weimarske Republike
do Noći dugih noževa, kada napokon doživljava otcijepljenje od SA (Sturmabteilung) i
konsolidira se kao jedina paravojska stranke. Tu autor kao najvažniju figuru ističe Heinricha
Himmlera, zbog čijih ga zasluga i misticizma vezanog uz nastanak organizacije, sam Hitler
naziva svojim Ignacijem Loyolom (osnivačem reda) (47).

Druga cjelina Na putu u rat (1934.-1939.) (57-102) sadrži deset poglavlja koja potanko
opisuju prosječnog novaka SS-a: od ulaznih standarda koje je morao zadovoljiti, do treninga,
rutine i uloge njegovih budućih akcija (57, 65-71) dok se posljednja tri poglavlja bave
Hitlerovim pripremama za rat u kojima je svojom vještinom u polju vanjske politike uspio
proširiti vojni kapacitet sa prvotno određenih 100 tisuća, na 500 tisuća ljudi (83). Njemačka je po
svemu sudeći za nj bila spremna.

Napokon dolazimo do treće cjeline naslova Prvi borbeni koraci (1939.-1940.) (123-143)
koja, iako obujmom najmanje impozantna, u svojih sedam poglavlja opisuje kulminaciju
događaja prvih dvaju cjelina - početak Drugog svjetskog rata. Započevši napadom na Poljsku,
pratimo kretanje prvih divizija SS-a usporedno s onim kopnene vojske (Heer). Taktika
blitzkriega iliti munjevitoga rata pokazala se kobnom i za zemlje Beneluksa i Francusku čiji
sukob s Njemačkom završava jednako pogubno. U toj akciji kodnog imena Fall Gelb (Žuti
slučaj) sudjelovalo je 139 divizija od čega su tri pripadale SS-u, a od toga dvije (Leibstandarte i
Der Fuehrer) s velikim uspjehom sudjeluju u prvom valu napada (132). Posljednje poglavlje
cjeline posvećeno je takozvanim stranim legijama SS-a: divizijama Handschar, Kama i
Skanderbeg koje su jedine od SS divizija imale južnoslavenski sastav, a Handschar je u
Francuskoj ostala poznata po pobuni katoličkih Hrvata, koja je ubrzo okrutno ugušena (145-146).

Četvrta cjelina U pohodu na Istok (1941.-1944.) (151-215) prati mnoge velike pohode
njemačke vojske tog vremenskog perioda od svojih opisa dolaska SS divizije Reich u Beograd
(151-156) preko napada na Grčku do operacije Barbarosa i najvećih njemačkih sukoba sa
Sovjetima. Potanko kroz jedanaest poglavlja dobivamo opise velikih bitaka kod Lenjingrada i
Harkova gdje se ističu divizije Leibstandarte i Das Reich (180) koje su tamo hitno prebačene iz
Francuske. Ova nam cjelina donosi i prvi od mnogih velikih ratnih podviga Joachima Peipera
koji sa svojom bojnom uz minimalne gubitke uspješno izvlači armijsku diviziju iz opkoljenja
(181). Prema kraju cjeline opisuje se i operacija Citadela, u kojoj će po prvi puta sudjelovati
moćni novi tenkovi tipa Tiger i Panther (186-187). Jedanaesto i posljednje poglavlje cjeline
nagovješćuje prestanak njemačkih ofenziva i prelazak na obrambeno ratovanje.

Peta cjelina U obrani Reicha (217-267) tematski se direktno nadovezuje na prethodno

poglavlje dajući opise pothvata njemačke vojske na osvojenim teritorijima s ciljem zadržavanja
istih. Autor tako daje uvid u sve značajne točke obrane na Balkanu protiv Sovjeta (217-223), u
Italiji protiv Amerikanaca nakon iskrcavanja na Siciliji 1943. godine te u Normandiji nakon
iskrcavanja savezničke vojske 1944. popraćeno događajima u Ardenima i Arnhemu (226-252),
cijelo vrijeme prateći ponajprije divizije SS-a na tim područjima uz nužni kontekst općenitosti
sukoba. Posljednji navodi cjeline osvrću se na zadnju njemačku ofenzivu (u Mađarskoj) u kojoj
autor ističe četvrti SS-ov oklopni korpus s divizijama Totenkopf i Wiking. Ovim poglavljem autor
završava priču o borcima Waffen-SS-a, reflektirajući se na cjelokupnu priču SS-ovaca, a nas
čitatelje upućuje na sadržaj posljednje velike cjeline svoga djela.

Oprema, naoružanje, ustroj i taktika (277-323) šesta je i posljednja cjelina u kojoj na

uvid dobivamo cjelokupni arsenal koji je SS tijekom rata imao na raspolaganju: tako prvo
poglavlje opisuje vrste odora i korištene kamuflaže za kojima slijedi i oprema i vizualni identitet
jednog SS-ovca (277-284). Slijede navodi naoružanja korištenog od strane pješaštva (285-292) a
odmah zatim i ono mehaniziranih jedinica (oklopna vozila, topništvo, tenkovi, samohodni topovi
i lovci tenkova) (293-311). Četvrto od devet poglavlja ove cjeline fokus pruža ustroju SS divizija
gdje autor ističe elitne oklopne odrede (ponajprije iz divizije Hitlerjugend) kao najkvalitetniji
uzorak SS-a (315). Posljednja poglavlja pružaju uvid u logistiku i taktiku kako SS-a tako i
regularne kopnene vojske (Heer), što je ranije spomenut Blitzkrieg: taktika brzih napada koji
kombiniranjem različitih rodova vojske postižu maksimalne rezultate u što kraćem vremenu
(318-319).

S ova dva poglavlja dolazimo do dodatnih sadržaja i kraja djela kojima prethodi kratak
adendum Beskrupulozni ratnici ili vojnici? u kojem autor postavlja konačno pitanje djela, a koje
se odnosi na moralnost njihovih činova, ističući s jedne strane da su u ratu sudjelovali na bojištu
protiv drugih vojnika kao i kopnena vojska, a njihove antisemitističke tenzije ublažava
činjenicom da je on bio proširen i u ostatku Europe čak i prije pojave nacizma, to jest nije bio
proizvod SS-a već katalizator nekih njihovih akcija. S druge strane ističe da su određeni dijelovi
SS-a ipak bili usko povezani s genocidom Židova (pripadnici divizije Totenkopf dijelom su bili
čuvari koncentracijskih logora). Posljednjom rečenicom predzadnjeg ulomka (346) sumira tu
problematiku: “Izrasli iz redova NSDAP, pripadnici Waffen-SS-a živjeli su i borili se za
nacističke ideale prikazujući pritom dotad rijetko viđenu ratobornost, ali i neprimjerenu
okrutnost.”

Spajić je u opisima objektivan dok kod čitatelja ipak potiče razmišljanje što, po mome
mišljenju, nedostaje nekim historiografskim djelima danas, a ne smije se zaboraviti ni da je ovo
njegovo prvo historiografsko djelo. Također valja izraziti bogatstvo prethodno navedenih
dodatnih sadržaja, a lista izvora (413-416) dovoljno je opširna da zainteresiranog čitatelja zaposli
još mjesecima sa čak 65 djela većinom stranih autora. Iz navedenog proizvesti se može samo
jedan zaključak: Waffen-SS: Mračne sile zločinačke politike – Vojnici nacionalsocijalizma
1933.-1945. štivo je neophodno svakome tko se amaterski ili profesionalno bavi tematikom
snaga njemačkog Schutzstaffela u Drugom svjetskog ratu.