Professional Documents
Culture Documents
A.Agic - Paleolit Sjeverne Bosne - Biljni I Životinjski Svijet Sjeverne Bosne
A.Agic - Paleolit Sjeverne Bosne - Biljni I Životinjski Svijet Sjeverne Bosne
Rezime. U radu je analiziran biljni i životinjski svijet u vrijeme paleolita u sjevernoj Bosni. U vrijeme trajanja
paleolita, klimatske smjene hladnih i toplijih perioda, potpuno su uništile ili barem bitno izmjenile sastav biljnog
i životinjskog svijeta koji mu je prethodio. U radu su navedene najznačajnije biljne i životinjske vrste koje su živile
u određenom vremenu paleolita, u sjevernoj Bosni, čije je postojanje dokazano pronalaskom fosilnih dokaza
(polena, listova, grana, kostiju i sl.).
Biljni svijet. Paleolitski biljni svijet najbolje je tokom čitavog pleistocena, da bi rezultiralo
istražen pomoću mikropaleobotanike, tj. opstankom reliktnih vrsta samo u skloništima
istraživanjem polena (peludi) i spora, te (refugijumima) južne Europe6. Do deforestacije
makropaleobotanika, tj. istraživanjem fosila je došlo ranije u jugoistočnoj nego u centralnoj
listova, plodova, grana i sl. Nedavna i zapadnoj Europi. Osim toga, treba pomenuti
istraživanja u Baranji, Hrvatska, iskopavanjem da se ovaj dio Europe nalazio na zapadnoj
na Zmajevcu dala su važne podatke za granici rasprostiranja azijskih vrsta sisara prije
rekonstrukciju uslova i klime kraja srednjeg i njihovog širenja ka zapadu kontinenta7. Prije
cijelog kasnog pleistocena (MIS2 do MIS6). 2,5 – 2,6 miliona godina, na klimu je presudno
Podaci o sedimentološkoj i magnetskoj uticao 20 hiljada godina dug ciklus precesije
osetljivosti (MS), dobijeni od Zmajevačke ravnodnevničkih tačaka, dok je u ranoj fazi
sekvence lesa (LPS loess-palaeosol sequences), donjeg pleistocena tu ulogu preuzeo ciklus
pokazuju sličnosti sa drugim LP sekvencama u promjene u nagibu Zemljine ose rotacije, koji je
Panonskom bazenu koji su nedavno istraživani. trajao 41 hiljadu godina. Hladne i tople faze su
U poređenju sa malakofaunalnim rezultatima u se smjenjivale u pravilnom ritmu, što je dovelo
Vojvodini, u mjestima Irig i Ruma1, ta flora do prilagođavanja živih bića na sezonske
predstavlja okolinu sa otvorenim pašnjacima sa promjene8.
hladnom i vlažnom klimom. Rezultati
istraživanja ukazuju na još hladnije i vlažnije Situacija se promjenila prije 1,2 – 0,9 miliona
klimatske uslove nego što je ranije bilo godina, kada je glavnu ulogu u oblikovanju
poznato2. Ova razlika je vjerovatno posljedica klime preuzeo 100 hiljada godina dug ciklus
lokalne geomorfologije i uslova mikroklime3. promjene ekscentriciteta Zemljine orbite oko
Sunca. Duže trajanje i veći intenzitet klimatskih
Donji pleistocen je epoha reverznog polariteta oscilacija prouzrokovali su jačanje glacijalnih
Zemljinog magnetnog polja (matujama), koji je fenomena, što je uticalo na sezonalnost i
smjenila epoha normalnog polariteta (brines). aridnost na sjevernim i srednjim geografskim
U jugoistočnoj Europi, u tom periodu dolazi do širinama. To je jedan od razloga što su u
postepenog i diskontinuiranog zahlađenja i sjevernom djelu Euroazije nestale tajge i što je
aridifikacije4, o čemu svjedoči proređivanje došlo do fuzije tundre i stepe u stepo-tundru,
šumske vegetacije i širenje stepe5. Tercijarna odnosno u tzv. mamutsku stepu9.
flora postepeno nestaje, što će se nastaviti
1 5
Markovići i drugi, (2006. – 2007.) Kahlke and others (2011.)
2 6
Poje (1984.) Tzedakis and others (2006.)
3 7
Koufos and others (2005.); Kostopoulos and others (2007.);
Adriano Banak and others: Late Pleistocene climate history of
the Baranja loess plateau – evidence from the Zmajevac loess Kahlke (2014.)
paleosol section (2012.) 8
Made (2011.)
4 9
Meteoroški proces pretvaranja nekih predjela u pustinju Kolfschoten, Markova (2005.); Made (2011.)
prirodnim ili antropogenim utjecajima - opustinjavanje.
SLIKA – Rekonstrukcija paleolitske scene ledenog doba u južnoj Europi, vlasništvo slike Mauricio
Antón
Tokom posljednjeg glacijalnog maksimuma, Poslednji glacijalni period, koji se obično naziva
mamutska stepa je bila najobuhvatnija biološka "ledeno doba", se protezao od 126.000 PDV do
zajednica naše planete. Ona se širila od Španije 11.700 PDV i bio je jedan od posljednjih
na istoku, preko Eurasije, do Kanade i sa glacijacija tokom poslednjih godina
arktičkih ostrva na jug prema Kini10. Imala je pleistocena12. Dosegao je svoj vrhunac tokom
hladnu, suhu klimu sa vegetacijjom u kojoj su poslednjeg ledenog maksimuma, kada je
dominirale trava i vrba, a u životinjskoj biomasi ledena ploča počela da napreduju od oko
dominirao je bizon, konj i vuneni mamut. Ovaj 33.000 godina PDV i dostigla svoje maksimalne
ekosistem pokriva široka područja sjevernog pozicije oko 26.500 godina PDV. Deglacijacija je
dijela svijeta. Mamutska stepa se uspješno započela u Severnoj hemisferi približno 19.000
razvijala oko 100.000 godina bez velikih godina PDV, a na Antarktika oko 14.500 godina
promjena, a zatim iznenada izumre prije oko PDV, što je u skladu sa dokazima da je to bio
12.000 godina PDV11. glavni izvor naglog porasta nivoa mora u to
vrijeme13. Mamutska stepa bila je poput
ogromnog "unutrašnjeg dvorišta" koji je sa svih
strana okružen funkcijama blokiranja vlage:
masivnim kontinentalnim glečerima, visokim
planinama i smrznutim morima. Kišne padavine
bile su niske i stvorile su više dana sa čistim
nebom nego što je to danas, što je povećalo
isparavanje ljeti što je dovelo do aridnosti, a
zračenje toplote od tla do crnog noćnog neba u
zimu što je dovelo do zahlađenja14. Na početku
holocena 10.000 godina PDV, mahovite šume,
tundra, jezera i močvare zamjenjuju mamutsku
SLIKA – Promjena biološke raznovrsnosti kroz stepu.
vrijeme
10 12
S.A. Zimov and others: Mammoth steppe: A high-productivity Intergovernmental Panel on Climate Change (UN): IPCC
phenomenon (2012.) Fourth Assessment Report: Climate Change 2007
11 13
R.D. Guthrie: Origin and causes of the mammoth steppe: a U.P. Clark: The Last Glacial Maximum (2009.)
story of cloud cover, woolly mammal tooth pits, buckles, and 14
R.D. Guthrie: Origin and causes of the mammoth steppe: a
inside-out Beringia (2001) story of cloud cover, woolly mammal tooth pits, buckles, and
inside-out Beringia (2001.)
Srednji pleistocen je obilježilo smjenjivanje Coelodonta faunističkog kompleksa ka srednjoj
dugih hladnih i (nešto kraćih) toplih faza. U to Europi i sjeveru Balkana. Ostaci stepskog
vrijeme, biljni i životinjski svijet počinju da mamuta (Mammuthus trogontherii), za koje se
poprimaju modernu strukturu. Povećanje smatra da su stariji od 400 hiljada godina,
aridnosti i tendencija zahlađenja izazvana nađeni su i na lokalitetu Drmno kod Kostolca u
dominacijom stohiljadugodišnjeg ciklusa doveli Srbiji17. U interglacijalnom ciklusu MIS 11 – MIS
su do formiranja pustinjskog pojasa na 9, koji je trajao između 424 i 300 hiljada godina,
području Sahare i razdvajanja afričke i u srednjoj Europi je vladala topla i vlažna klima,
paleoarktičke biogeografske provincije. a šumska vegetacija je bila veoma razvijena. U
Paleoarktičkoj provinciji počevši od tog perioda isto vrijeme, klima i vegetacija u južnoj Europi
pripada i područje sjeverne Afrike15. U periodu poprima mediteranski karakter18. To je bilo
zahlađenja prije 676 – 621 hiljade godina (MIS doba kada su u zapadnoj Europi
16), u Europi nestaje većina tercijarnih vrsta donjopaleolitski kompleksi bili na vrhuncu, ali i
biljaka, dok se u interglacijalima koji su usljedili kada se u njima prvi put javlja leval tehnologija
uspostavljaju šume modernog izgleda16. okresivanja, koja će obilježiti naredni period19.
Počevši od izotopskog stadijuma 16 (MIS 16), u
strukturi flore i faune se pojavljuju vrste Kada je riječ o flori sjeverne Bosne tokom
subarktičkog i arktičkog porijekla, koje su srednjeg i gornjeg paleolita, podatke nam
zapadnu Euroaziju počele da naseljavaju sa pružaju analize polena, vršene na sledećim
područja Sibira, Beringije i zapadne Azije. lokalitetima: Visoko Brdo, Kadar, Londža i
Tokom izuzetno hladnog i dugog intervala MIS Luščić. Polen različitih biljaka sačuvao se
12 (prije 478 – 424 hiljade godina), baltički pretežno u slojevima koji su sadržali paleolitske
ledeni pokrivač se širi ka jugu, a pojas stepo- nalaze, dok je u mnogo manjem broju očuvan u
tundre ka zapadu Euroazije. Tada dolazi do ostalim slojevima praškaste ilovače.
prvih značajnih migracija Mammuthus-
Od drvenastih biljaka dominira rod Betula i polen vrbe i breze22. U nedavnom pregledu
(breza) – 70%, a registrovani su i Alnus (joha), polenovih dijagrama iz šireg regiona23 su
Salix (vrba), Pinus (bor) i Ulmus (brest). Od registrovali vegetaciju umjerenih pašnjaka,
zeljastih biljaka preovladavaju Gramineae umjerene listopadne šume, umjerene šume i
(trave), konstatovane su i šumske trave, ali se zimzelene tajge/planinske šume na širem
sreću i predstavnici oštrice (Cyperaceae), sita prostoru jugoistočne Europe tokom marinskog
(Junaceae), pepeljuge (Chenopodiaceae) i roda izotopskog stadijuma 3 i vegetaciju zimzelene
spomenčice (Myosotis). Malo je mahovina i tajge/planinske šume i umjerene šume na
paprati, registrovane su i spore roda Selaginella sjeverozapadu Balkana.
i Polypodiceae, a u malom broju spore gljive
(Fungi)20. Na Visokom Brdu uzorci polena Analizom zamljišta u sjevernoj Bosni došlo se
povezanih sa musterijanskim materijalom do podataka o biljnom svijetu u pleistocenu.
ukazuju na dominaciju vegetacije žbunaste Najstariji od analiziranih uzoraka na teritoriji
tundre sa patuljastom brezom, čija su stabla sjeverne Bosne bio je onaj iz bušotine (oznake
bila razređena, a ponegdje se javljala polegla TC-14) u Sprečkom polju južno od Miljanovaca,
kleka i mjestimično bijeli bor. Oko izvora i rijeka sa dubine 41 m. Bušotina je sadržavala
rasle su patuljaste vrbe i joha. Između žbunova elemente staropleistocenske flore
razvijala se trava, a na vlažnijim mjestima (Carya, Cedrus, Tsuga, Keteleeria). U
oštrice i sita21. Slična situacija je i na Kadru, u najstarijem pleistocenu cedrovina je
uzorku polena povezanog sa musterijenskim izgrađivala šume u Italiji, a u Bosni je tada
artefaktima dominira travnata tundra, takođe autohtona24. Proba TC-14 (41 m
mahovina, lišajevi i gljive, a sporadično se javlja dubine) opredijeljena je u stariji pleistocen.
20 24
Sokolić (1979.) Šercelj: Kvartari i sedimenti Bosanske Posavine,
21 Šercelj (1969.): Rod Carya raste i danas u Americi i Kini, u Europi
Gigov (1973.)
22
Montet-White and Johnson (1974.) se javlja u interglacijalima i početkom holocena. Pratilica karije je
23 rod Pterocarya, koja se je do danas zadržala u Zakavkazju i
Huntley i Allen (2003.)
istočnoj Aziji. Pterokarija je vezana za vlažnija staništa, pa je
Druge dvije probe iz bušotine TC-14 (sa 210 m i hladnijeg dijela, s obzirom na visok procenat
223 m) od spomenutih tercijarnih relikata četinara29. Kako je među liščarima prisutna i
sadrže samo kariju i pterokariju. U znatno bukva. A. Šegelj ga opredjeljuje za posljednji
većem procentu javlja se polen bora, zatim interglacijal (R/W).
jele25 (na štetu smreke), pa brijesta, lipe,
javora, ljeske, graba i breze (na štetu hrasta) a i Šesta proba dijagrama potječe sa vrha brijega
sa znatno više johe26. Vijenac, sa vodomeđe između Gostilje i Turije,
lijevih pritoka rijeke Spreče. U elipsaktinijskim
Druga bušotina (oznake TC-17) je napravljena krečnjacima gornje jure, koji se tamo vade za
između Kalesije i Memića. U bušotini TC-17, na potrebe industrije, otkriven je pedesetih
dubini od 95 m, javlja se polen koji ukazuje na godina jedan bogaz (pećina) sa kutnjacima
prelaz iz jednog hladnog u nešto topliji mamuta, možda onog starijeg, iz Riss
period, jer je odnos četinara prema liščarima glacijacije. Elipsaktinijski krečnjak pokrivaju
88:12. U istoj bušotini, već na 91,5 m navedeni više metara debele naslage crvenice,
odnos je 44:56. Sada se pored polena karije prekrivene eolskom prašinom od koje je
(18%) i pterokarije (2%) javlja i eukomija27. nastalo tlo koje je palinološki ispitano. U probi
Slijedeći uzorak potječe iz Omarskog polja kod prevladavaju spore tipa tresetnih mahovina
Prijedora, iz bušotine Buvač-152, sa dubine od (Sphagnum), zatim polen trava i šaševa, bora,
22,8 m. Radi se o sedimentu močvarne šume lijeska i breze, što sve ukazuje na hladnu i
johe (u probi je nađen čitav prašnik ovog roda) vlažnu klimu.
i fosilnom tlu u kome je sačuvan polen
vegetacije iz šire okoline. Treba računati sa Nađen je i polen zeljaste golosjemenjače
time da su u šumama po obodu polja efedre (Ephedra), vrlo karakteristične za kasni
prevladavali četinari nad liščarima (85:19) iz glacijal srednje Europe. Iz toga se može
šume hrasta i graba28, s obzirom na prisustvo zaključiti da je krajem ledenog doba wurma
karije i pterokarije, radi se o sedimentu iz (MIS3-2) Vijenac bio visoravan sa tresetištem.
interglacijalnog doba, ali nekog njegovog
SLIKA - Zeljasta golosjemenjača efedra – Ephedra (lijevo) i tresetna mahovina – Sphagnum (desno)
30
A. Gigov (1970.)
SLIKA – Rekonstrukcija izgleda šume sa brezama (Bet)
31
I. Karavanić: Upper paleolithic occupation levels and late-occurring
neandertal at Vindija cave (1995.). Iskopavanja Malez i Rukavina
(1979.)
SLIKA - Crni medvjed (Ursus Thibetanus) iz faunske zajednice u donjem pleistocenu, ilustracija
Encyclopaedia Britannica
Na prostoru cijele Euroazije slon sa ravnim vrsta jelena (Capreolus Sussebornensis), vrsta
kljovama izumro je negdje između 100.000 i nosoroga (Dicerorhinus Hemitoechus), konj
50.000 PDV. Pećinski medvjed (Ursus (Equus Mosbachensis), vrsta slona (Perelephas
spelaeus), interglacijalni nosorog Trogontherii), slon sa ravnim kljovama
(Stephanorhinus), velika azijska antilopa (Palaeoloxodon Antiquus), jeleni (Alces
(Spirocerus) i euroazijski nosorog izumrli su Latifrons, Cervus Acoronatus i Megaceros
negdje između 50.000 i 16.000 PDV32 33. Giganteus), šetensački bizon (Bison
Schoetensacki) i druge. U toku interglacijala
Mindel/Riss javljaju se vrste nosoroga
(Dicerorhinus kirchbergensis), konja (Equus
mosbachensis) te neke vrste jelena, glodavaca
i ptica. U toku glacijala Riss javljaju se neke
vrste mamuta (Mammonteus primigenius),
medvjeda (Ursus deningeri), jelena (Capreolus
sussenbornensis). U srednjem pleistocenu
javljaju se i vrste stepskog slona (Paralephas
trogontherii), velikog jelena (Megaceros
giganteus), losa (Alces alces) i bizona (Bison
prescus).
SLIKA – Cuon alpinus iz faunske zajednice u
pleistocenu (Wurm 1, 2 i 3 – MIS 3-2), Životinjske zajednice gornjeg pleistocena su
ilustracije Feldrik Rivat najbolje istražene prvenstveno zbog toga što su
bile hrana zajednicama neandertalaca, a
Faunsku zajednicu u srednjem pleistocenu kasnije i sapijensima. Uz toplodobnu
(interglacijacija Mindel/Riss i glacijal Riss) čine faunističku zajednicu interglacijala Riss/Wurm
sljedeće životinje: deningerov medvjed (Ursus (MIS 5-4) vezana je paleolitska materijalna
deningeri), azijski lav (Panthera leo), kultura izrade alatki - leval i početnih razvojnih
centralnoeuropski vepar (Sus scrofa scrofa), faza musterijena.
32 33
Diana Pushinka:The Pleistocene easternmost distribution in Adrian Lister and others: Patterns of Late Quaternary
Eurasia of the species associated with the Eemian Paleoloxodon megafaunal extinctions in Europe and northern Asia (2007)
antiquus assemblage (2007).
faze glacijacije čine jedinke izrazito
hladnodobne faunističke zajednice.
SLIKA – Divlji konj (Equus caballus fossilis) iz faunske zajednice u pleistocenu (Wurm 1, 2 i 3 – MIS 3-
2), ilustracije Feldrik Rivat
34 35
Podaci dobijeni izučavanjem ostataka kostiju u pećinama u I. Janković i drugi: Arheološka istraživanja u limskom kanalu
kojima su prebivali hominini Postojna, Krapina, Vindija, 2014. i 2015.
Vjetrenica, Šandelja, Bijambare, Zelena pećina, Očauš, Crvene
stijene i sl.
Primigenius), slon sa ravnim kljovama
(Palaeoloxodon Antiquus), vodeni konj
(Hippopotamus Antiquus), nosorog
(Dicerorhinus Kirchbergensis), šumski konj
(Equus Germanicus), divlji magarac (Asinus
Hydruntinus), divlja svinja (Sus Sus) i drugi.
36 over long distances. Based on the faunal data at the case study
Pilaar Birch SE: Human Adaptations to Climate Change and Sea
Level Rise at the Pleistocene-Holocene Transition in the sites there is a shift away from the late Pleistocene hunting of red
Northeastern Adriatic (2012.): Caprids do not migrate laterally deer-whose modern day behavioral ecology suggests are
across large distances, and most of their movement is related to selective migrators-to multiple species, including chamois and
mating and forage quality This suggests that populations of ibex, which are assumed to be non-migratory, in the early
chamois and ibex in the past were likely not seasonally migratory Holocene.
divokoza37 (Rupicapra rupicapra), tatarska
antilopa (Saiga tatarica), mamut
(Mammonteus primigenius), vunasti nosorog
(Coelodonta antiquitatis), divlji konj (Equus
caballus fossilis), divlji magarac (Asinus
hydruntinus), mošusno govedo (Ovibos
moschatus), bizon (Bison priscus), snježna
jarebica (Lagopus lagopus), alpska snježna
jarebica (Lagopus mutus) i drugi.
37 39
Jedna od rijetkih živućih predstavnika pleisocena koja danas M.P. Horard-Herbin and others: Domestication and uses of the
naseljava područja nekih od Dinarskih planina (Prenj, Čvrsnica i dog in western Europe from the Paleolithic to the Iron Age
dr.). (2014.)
38
I. Jovanovic: The chipped stone industry from Rastusa cave
(2014.)
šume, pustinje, planinska podneblja i močvarna
zemljišta, koji su svi bili podložni ozbiljnim
fluktuacijama klimatskih uslova između
glacijalnih i međuglacijskih perioda. Životinjski
svijet kasnog pleaistocena prošao je kroz dvije
faze izumiranja. Dio je nestao prije 15.000 PDV,
u intervalima između 52.000 i 32.000 PDV.
Vrste životinja, uključuju pećinskog medvjeda,
slona sa ravnim kljovama, vodenog bizona i
gazelu. Međutim, velika većina vrsta je
doživljavala totalno izumiranje između 15.000 i
SLIKA – Pećinski medvjed (Ursus spelaeus) iz 11.000 PDV. Pjegava hijena, vunasti nosorog i
faunske zajednice u pleistocenu (Wurm 1, 2 i 3 mamut izumrli su negdje između 16.000 i
– MIS 3-2), ilustracije Feldrik Rivat 11.500 PDV. Krajem pleistocenskog doba
(otprilike od 13.000 do 10.000 godina PDV)
Dokazi o promjeni morfologije kod skoro sva megafauna Eurazije, ali i drugih
vukova/pasa pronađeni su širom Europe, kao i kontinenata, su se smanjila do ruba izumiranja.
dokazi o pripitomljavanju na više različitih Taj događaj se naziva kvartarno izumiranje
lokacija nezavisnim jedna od druge40. Ovo je (eng. Quaternary extermination event).
omogućilo pojavu različitih vrsta pasa za
relativno kratko vrijeme što je primjećeno i u
studiji dva paleolitska psa sa juga i sjevera
Francuske gdje su se oni morfološki značajno
razlikovali41. Nema sumnje da su za odredbu
starosti i za utvrdivanje načina postanka
sedimenta od posebnog značaja nalazišta
fosilnih kičmenjaka, naročito sisara. Naročito
su dragocjeni fosili životinja koji se nađu u
sedimentima sredine u kojoj su one živjele ili
barem na mjestu gdje su uginule.
40 41
Bökönyi (1974), Clutton-Brock (1984.), Benecke (1994.), M. Pionnier-Capitan and others (2011.)
Tchernov and Valla (1997.) 42
M. Mazel i Z. Pepeonik (1969.)
SLIKA – Lubanja sa rogovima stepskog bizona (Bison priscus) pronađena u rijeci Savi, Ivan Grimmer –
Fosilni ostanci sisavaca iz Save
Zaključak. Paleolitski biljni svijet sjeverne Bosne najbolje je istražen pomoću mikropaleobotanike, tj.
istraživanjem polena (peludi) i spora, te makropaleobotanika, tj. istraživanjem fosila listova, plodova, grana i sl.,
dok je životinjski svijet ponajbolje istražen nalazima fosila pronađenim u pećinama i rijekama sjeverne Bosne.
Rekonstrukcija vegetacije u sjevernobosanskoj paleolitskoj regiji odaje, na osnovu otkrivenih peludi, grmovitu
tundru sa patuljastom brezom, a ponegdje polegli klek i rijetki bijeli bor. Oko izvora rijeka rasle su patuljaste vrbe
i johe. Izmedu grmova razvijala se trava, a na vlažnijim mjestima oštrice i sita. Osnovna specifičnost biljnog svijeta
sjeverne Bosne je njen izraziti međusobni diskontinuitet, prouzrokovan drastičnim mjenjanjem frigorifilne i
termofilne vegetacije u vrijeme hladnih, tj. toplijih perioda. Isto se odnosi i na životinjski svijet sjeverne Bosne,
koji se mjenjao periodično u zavisnosti od klimatskih uslova. Faunu sjeverne Bosne činile su većinom iste životinje
kao i u ostatka jugoistočne Europe u to vrijeme. To su prvenstveno životinje kao što su mamuti, slonovi, konji,
jeleni, srne, itd. Tokom cijelog pleistocena, a posebno kasnog pleistocena, na europskom kontinentu su
primjećene velike raznovrsnosti i dinamičnosti flore i faune. Ta raznovsnost uključuje i toplo podneblje
mediteranskog bazena, otvorene šume, pustinje, planinska podneblja i močvarna zemljišta, koji su svi bili
podložni ozbiljnim fluktuacijama klimatskih uslova između glacijalnih i međuglacijskih perioda. Zbog nešto boljih
klimatskih uslova nego u sjevernijim dijelovima Europe, sjeverna Bosna je poslužila i kao sklonište raznim biljnim
i životinjskim vrstama u toku zahlađenja i nemogućnosti da prežive u hladnijim uslovima na sjeveru.
44 46
Istraživanja S. Jandrić i N. Gagić (1967.) Organizacija River Watch Europe,
45 http://riverwatch.eu/en/balkan-rivers
Istraživanja Soklić (1971.)
Literatura
1. Šercelj: Kvartari i sedimenti Bosanske Posavine, Šercelj (1969.)
2. Arheološki leksikon BiH (1979.)
3. Karavanić: Upper paleolithic occupation levels and late-occurring neandertal at Vindija cave (1995.)
4. R.D. Guthrie: Origin and causes of the mammoth steppe: a story of cloud cover, woolly mammal tooth
pits, buckles, and inside-out Beringia (2001.)
5. R.D. Guthrie: Origin and causes of the mammoth steppe: a story of cloud cover, woolly mammal tooth
pits, buckles, and inside-out Beringia (2001.)
6. Diana Pushinka:The Pleistocene easternmost distribution in Eurasia of the species associated with the
Eemian Paleoloxodon antiquus assemblage (2007.)
7. Adrian Lister and others: Patterns of Late Quaternary megafaunal extinctions in Europe and northern
Asia (2007)
8. U.P. Clark: The Last Glacial Maximum (2009.)
9. L.S. Premo: Modeling effects of local extinctions on culture change and diversity in the Paleolithic
(2010.)
10. Adriano Banak and others: Late Pleistocene climate history of the Baranja loess plateau – evidence from
the Zmajevac loess paleosol section (2012.)
11. S.A. Zimov and others: Mammoth steppe: A high-productivity phenomenon (2012.)
12. Jovanovic: The chipped stone industry from Rastusa cave (2014.)
13. M.P. Horard-Herbin and others: Domestication and uses of the dog in western Europe from the
Paleolithic to the Iron Age (2014.)
14. Janković i drugi: Arheološka istraživanja u limskom kanalu (2014. i 2015.)