Lorna Byrne

AN EOSKA PORUKA NADE

Naslov izvornika: A MESSAGE OF HOPE FROM THE ANGELS


Sadr žaj:

1 Poruka nade u ovim izazovnim vremenima .....................................................................4

2 Voljeni ste bezuvjetno ....................................................................................................7
3 Pomo je uvijek pri ruci............................................................................................... 12
4 Roditeljstvo je najvažniji posao na svijetu ................................................................... 18
5 Molitva može pomaknuti planine ................................................................................. 23
6 Svi u sebi nosimo dar iscjeljenja .................................................................................. 29
7 Svjetlo u tami .............................................................................................................. 34
8 Namijenjeno vam je da živite punim plu ima i uživate u tome ..................................... 38
9 An eli pomažu ljudima u financijskoj krizi.................................................................. 42
10 Nitko ne umire sam ..................................................................................................... 46
11 An eli glume Kupida................................................................................................... 50
12 Vi ste sadržajniji od bilo kojeg an ela.......................................................................... 56
13 Ljubav pobje uje mržnju ............................................................................................. 58
14 An eli nam suše suze .................................................................................................. 63
15 Pokazali su mi predivne stvari... .................................................................................. 67
Dodatak Molitve iz knjige An eoska poruka nade Lorne Byrne ....................................... 70


Širenju mira u svima nama i diljem svijeta.


 1

Por uka nade u ovim izazovnim vremenima

A eo nade je zraka svjetla u našem životu. Pomaže nam da zadržimo svjetlo nade u
sebi dokle god živimo«, rekao mi je an eo. »Nada ima veliku ulogu u životu ovjeka. Nada
nemogu e ini mogu im.«
Bilo mi je dvanaestak godina kada mi je to rekao jedan an eo.
Vi am an ele i razgovaram s njima otkada sam bila malo djetešce. Vi am an ele
svaki dan i vi am ih u tjelesnom obliku, kao što vidim nekoga tko mi sjedi nasuprot. An eli
su moji prijatelji i družbenici i ja stalno razgovaram s njima, katkad rije ima, a katkad bez
rije i.
Ne znam zašto ja mogu vidjeti an ele, a vi ne. Ja sam obi na osoba.
I ranije sam vi ala an ela nade, ali toga dana, u svojoj dvanaestoj, nau ila sam tko je
bio taj an eo i na koji nam na in pomaže.
An eo nade nije nalik nijednom drugom an elu kojeg sam vidjela. Izgleda poput
velikog plamena. Unutar toga vrlo žarkog plamena dopustili su mi da vidim nejasan ljudski
lik muškog spola, prelijepe, o aravaju e, smaragdno zelene boje koji drži baklju - poput
Olimpijskog plamena. Sjaj toga an ela nade razlikuje se od svih drugih an ela. Mislim da je
to zbog toga što je to svjetlo unutar svjetla.
An eo nade je golem, visok poput odraslog drveta. Kada ga ugledam, ini se da je
uvijek vrlo daleko od mene. Zbog toga bi trebao izgledati malen, ali on je uvijek velik. To je
vrlo udno - kao da je vrlo udaljen, ali istovremeno neposredno ispred mene - ne mogu to
bolje objasniti.
Izgleda kao da se uvijek kre e, neprestano se osvr i kako bi nježnim smiješkom
ohrabrio onoga koga u tom trenutku predvodi. Na licu mu je izraz ljubavi i ohrabre-nja.
Kada sam odrasla, mnogo sam eš e vi ala an ela nade.
ini se da ljudi u današnje vrijeme trebaju mnogo nade.
Kako bih mogla razumjeti više toga o njemu, jedan mi je an eo prije mnogo godina
pokazao viziju an ela nade na djelu. Pokazali su mi an ela nade kako vodi vojnike po
rovovskom bojnom polju. Ne znam koje su narodnosti bili ti vojnici. Vidjela sam jednog
vojnika kako iscrpljeno puže kroz blato. Vidjela sam da je ozlije en. An eo nade kretao se
ispred njega neprestano ga poti i naprijed. Dopustili su mi da gledam o ima toga vojnika.
On nije mogao vidjeti an ela nade, ali vidio je svjetlo i unutar njega one koje je volio - svoju
ženu i dje icu, svoje ostarjele roditelje. An eo nade davao mu je snagu da ostane živ,
ohrabruju i ga da ne odustane, pružaju i mu nadu u ponovni sastanak s obitelji koju je volio.
»Razumiješ li, Lorna?« pitao je an eo. »An eo nade ne može zaustaviti rat, iscijeliti
vojnika niti ga spasiti, ali može mu dati snagu da uspije do i do mjesta na kojem ga mogu
spasiti.« An eo mi se nasmiješio i nastavio. »Taj je vojnik mnogo godina kasnije umro u
svojem krevetu.« Razveselile su me te vijesti. Ljubav koju je taj mladi vojnik osje ao prema
svojoj obitelji bila je vrlo velika.
Kad god smo ja i moja obitelj u teškoj situaciji, vidim an ela nade koji me pokušava
ohrabriti. To je dodatak mojem an elu uvaru i drugim an elima oko mene koji mi pomažu.
Sje am se jednoga odre enog razdoblja - bila sam vrlo napeta i zabrinuta pitaju i se
ho e li moj suprug Joe dobiti posao. Dugo je bio bolestan i nije radio, ali tada mu je bilo
dovoljno dobro da može raditi. To su bile osamdesete dvadesetog stolje a u Irskoj: situacija je
bila teška i teško je bilo prona i posao. Imali smo troje djece koje je trebalo prehraniti i bila
sam užasno zabrinuta. Neprestano sam vi ala an ela nade, u daljini, kako se okre e prema


meni i ohrabruju e mi se smiješi. U meni je održavao živom nadu da e Joe naposljetku
uspjeti dobiti jedan od poslova za koje se natjecao. Prošlo je prili no mnogo vremena prije no
što mu je to uspjelo i ja sam bila na rubu o aja. Vi aju i an ela nade uspjela sam prebroditi to
teško razdoblje i pružiti Joeu ohrabrenje i podršku. Joe je na kraju uspio prona i posao.
Nikada ne bi trebalo podcijeniti važnost nade. S nadom u srcu možemo ostvariti
mnogo toga.

Poznavala sam obitelj ije je drugo dijete u obitelji ro eno s ozbiljnim genetskim
problemima.
Lije nici su rekli roditeljima da postoji vrlo mali izgledi da e ta njihova mala
djevoj ica hodati. Kada sam je prvi put vidjela, bilo joj je otprilike devet mjeseci. Dok su
njezini roditelji razgovarali sa mnom, otac ju je držao u naru ju; bila je okružena vrlo visokim
an elima, blistavo prozirno bijelima i ženskog obli ja. Nazirala sam njihova krila. Kao što je
slu aj sa svim an elima, bili su vrlo lijepi. Jedan od an ela rekao mi je, bez rije i, da ta obitelj
ne e izgubiti nadu da e to dijete prohodati, bez obzira na to što rekli lije nici. Dok smo
razgovarali, otac je položio bebu na pod, a an eli oko nje ohrabrili su je da pomakne nožice i
ritne se.
Na trenutak se pojavio an eo nade. Njegovo je svjetlo bilo vrlo jarko i inilo se da je
nestalo sve osim roditelja i toga djeteta. Kao da su roditelji mogli vidjeti svjetlo an ela nade,
njegov ohrabruju i osmijeh i bili ispunjeni svjetlom nade. Znam da e im an eo nade svaki
put kada se susretnu s problemom povezanim s njihovom k eri dati hrabrost da nastave dalje.
An eo nade samo je jedan, ali ovdje je da pomogne svima i može biti na mnogim
mjestima odjednom. Po tome je poput arkandela. Ukratko, on je ovdje kad god ljudima treba
nada, da ih vodi i ulije im hrabrost.
Naravno, i drugi an eli pomažu pružaju i nam nadu.
Vidim an ela uvara uz svaku osobu, bez obzira na vjeru ili narodnost te osobe.
Nikada nisam vidjela nikoga, nigdje u svijetu, bez svojega an ela uvara. Vaš je an eo uvar
uz vas i prije no što ste za eti i ostaje uz vas nakon vaše smrti. Nikada vas ne ostavlja ni na
trenutak. Voli vas bezuvjetno i u init e sve što je mogu e da vas vodi kroz život i održava
vas ispunjenog nadom. Vaš an eo uvar može dopustiti i ostalim an elima da vam pomognu.
Otprilike godinu dana kasnije ponovno sam vidjela to dijete. Tamo je bilo mnogo
odraslih ljudi i dijete su dodavali od jednoga do drugoga, bilo je u središtu ljubavi i pozornosti
svakoga od njih. Dijete mi se inilo vrlo blistavim, a an eli su mi rekli da je to tako zbog
koli ine ohrabrivanja koju mu cijela obitelj pruža. Bilo je o ito da svi slušaju svojega an ela
uvara i igraju svoju ulogu. U jednom trenutku otac je postavio malenu da stoji pokraj njega.
Bilo je prelijepo vidjeti kako su an eli okružili dijete trude i se da njezine klimave nožice
ostanu vrste, sprije iti ih da je izdaju. Njoj su sada tri godine i hoda. Ne samo da hoda, ve
su je nedavno doveli na plažu i po ela je tr ati - iako ne baš stabilno.
Roditelji i cijela obitelj održavali su u tome djetetu plamen nade. Pomogli su joj da
prohoda i sada se nadaju da e nau iti i pravilno govoriti. To je dijete tra ak nade, a svjetlo te
nade upalila je obitelj, ispunjavaju i je i pružaju i joj nadu i u drugim podru jima njezina
života. Ne radi se samo o užoj obitelji - i širu obitelj i susjede nadahnula je i ispunila nada, što
je bio rezultat tog primjera.

Vidim mnogo an ela kako drže

svjetla ispred ljudi
i pomažu ih ohrabriti.


 Cijelo vrijeme vidim an ele kako se snažno trude da nam uliju nadu. Nedavno sam
sjedila na recepciji hotela, ekaju i da do e jedan novinar. An eli oko mene rekli su mi da
sjednem u predvorje. Tamo je za niskim stolom pokraj prozora sjedio muškarac. Na stolu
ispred njega ležali su nekakvi papiri i laptop. Oko njega su sjedila etiri an ela. Jedan od
an ela držao je ispred muškarca jarko svjetlo, otprilike veli ine špekulje, u visini njegovih
grudi. Kada vidim da an eo drži svjetlo ispred nekoga, znam da ta osoba prolazi teško
razdoblje i da an eo drži svjetlo da mu pruži nadu i hrabrost da nastavi dalje.
Jedan od an ela bez rije i mi je rekao da je muškarac pod velikim stresom i da je
krajnje zabrinut za svoj posao. Nisam znala ime se bavi. An eli su ga poticali da prona e
rješenje i rekli su mi da se ono nalazi negdje u njegovim papirima, ali on je bio previše napet
da to uo i. Jedan od an ela pokušavao ga je smiriti, dok je drugi pokazivao prema jednom
odre enom listu papira. Kada je to u inio, muškarac je posegnuo za tim papirom, ali inilo se
da ne vidi rješenje. Cijelo je vrijeme pisao za-bilješke i precrtavao re enice u svojoj bilježnici.
Povremeno bi svjetlo na trenutak bilo snažnije i znala sam, a da mi an eli to nisu rekli, da to
zna i da on nazire rješenje, nadu, izlaz iz poslovnih problema. Sjedila sam tamo dvadesetak
minuta, jer je novinar kasnio. Molila sam se da taj poslovni ovjek prona e rješenje. Moje je
srce poletjelo prema njemu. Izgledao je tako napeto i zabrinuto. Na odlasku sam upitala etiri
an ela za stolom ho e li muškarac prona i rješenje prije kraja toga dana. Rekli su mi da
vjerojatno ne e sagledati cijelo rješenje, ali da e barem dobiti ideju i tijekom sljede ih
nekoliko dana prona i rješenje problema.
Ovih dana vi am mnogo an ela kako drže svjetla ispred ljudi, pomažu i im da steknu
hrabrost.
Cijelo vrijeme vi am kako nam an eli pomažu da održimo plamen nade u sebi - nadu
u pojedinca, zajednicu, naciju ili na globalnoj razini.
Nada se esto rada iz malih koraka. Jedne ve eri prije nekoliko tjedana naišla sam na
skupinu susjeda kako ure uju zelenilo u blizini mjesta na kojem sam živjela. To je podru je
dugo vremena izgledalo neuredno i zanemareno. Dok su radili, bili su okruženi an elima koji
su ih poticali šap i im na uho. Jedan od an ela mi je rekao: »Možeš li vidjeti nadu koja se
rasplamsala u tim ljudima?« Nasmiješila sam se, a an eo je nastavio: »Ovakvim malim
koracima oni cijeli svijet mogu u initi boljim mjestom.«
Sutradan sam ponovno prolazila kraj toga mjesta. Zaprepastila sam se koliko je sada
druk ije izgledalo. Pokupili su sme e, pokosili travu i uredili cvjetne gredice. Cijelo se to
mjesto doimalo mnogo vedrijim. Jedan od an ela usmjerio mi je pažnju na malenog kosa koji
je uspio prona i crva u zemlji. Dan ranije tamo nisam vidjela nijednu pticu.
Nada ujedinjuje ljude kako bi poboljšali stvari. Kada se to dogodi, vidim da ljudi
postanu vedriji, snažnije svijetle, a tada mogu nastaviti initi još ljepše stvari.
Ljudi koji vjeruju da se stvari mogu promijeniti nabolje nama su zrake svjetla - i
moramo ih podržavati.
Nada se može pružiti drugima. Nada pruža snagu i hrabrost i ona tada raste. Svatko od
nas ima svoju ulogu u njegovanju nade. U prošlosti ljudi su se utjecali vjerskim vo ama,
vo ama zajednica, tvrtki, zemalja - da im pruže viziju nade za budu nost, ali danas se mnogi
od naših vo a mu e. Propuštaju vidjeti nadu pred njima. Propuštaju vidjeti na ine na koje naš
svijet možemo u initi mjestom boljim za život.
An eli su mi rekli mnogo toga o nadi i o tome emu se sve moramo nadati. Pokazali
su mi mnogo razli itih na ina kojima nam pomažu da osjetimo nadu.
Sve što dijelim s vama u ovoj knjizi potje e od Boga i njegovih an ela. Ova knjiga je
poruka nade koja mi je dana da je dijelim sa svakim od vas, da pomognem rasplamsati svjetlo
nade u vama.


 2

Voljeni ste bezuvjetno

A eo uvar pokraj malene djevoj ice bio je golem. Dok se igrala na travi sa svojim
si ušnim crno-bijelim štenetom, nadvisivao ju je i okruživao - poput polukruga savijenog oko
nje.
Šetala sam okolišem dvorca Kilkenny kada sam je ugledala. Nastavila sam je
promatrati hodaju i. An eo je radio ono što su mnogi an eli uvari koje sam vidjela radili s
djecom - kada je sjela igraju i se sa štenetom, u inio se manjim, tako da pokraj njega nije
izgledala poput patulj ice.
An eo uvar nije se prikazao ni u obliku žene, niti u obliku muškarca.
Bio je blistav, zlatno-jantarne boje. Odje a koja se nabirala na njemu kao da je bila
na injena od velikih, ovalnih zrna boje jantara. Kroz ta jajolika zrna vidjela sam kako se
odražava svjetlo - pridaju i an elu izgled neuobi ajene dubine.
Lice toga an ela uvara izgledalo je okruglo i bilo je vrlo prozirno. Ne mogu opisati
ljubav koja je isijavala s lica toga an ela uvara dok je gledao u dijete. Njegove su o i bile
poput kristala, a ipak pune života. Mnogo puta o i an ela nemaju ništa više boje nego
zvijezda. Uo ila sam nagovještaj te prelijepe boje zlatnog jantara kako lagano prosijava iz
iju toga an ela. Nasmiješila sam se promatraju i tu ljepotu. An eo uvar uzvratio mi je
osmijeh, znaju i što sam primijetila.
An eo uvar kleknuo je pokraj malene djevoj ice i ispružio svoju ruku uz djetetovu da
se poigra sa štene-tom. inilo se da je ruka an ela uvara ve a i blistavija od njegova ostatka.
Te su ruke bile duga ke, vitke, a opet goleme. Bile su prozirne i iste te prelijepe, jantarne
boje. inilo se da se isti u prsti na toj ruci, pa sam vidjela svjetlo i pokrete unutar njih.
Promatrala sam kako se an elovi prsti svjetla kre u s velikom nježnoš u, ljubavlju i
brigom za malenu djevoj icu i njezino štene.
Razgovarala sam s an elom bez rije i, pitaju i: »Može li osjetiti prisutnost tvoje
ruke?« An eo uvar je odgovorio pruživši ponovno ruku prema ruci malene djevoj ice,
dotaknuvši je. »Gledaj, Lorna.« Dijete je prasnulo u smijeh oduševljeno se hiho i i znala
sam da je osjetilo dodir ruke svojega an ela uvara.
Nastavila sam šetati dirnuta onime što sam vidjela. Malena je djevoj ica imala
Downov sindrom, a njezin mi je an eo uvar pokazivao koliko je voljena, koliko se dobro
brinu o njoj. An elima smo svi savršeni - mi vidimo razlike i katkad mislimo da je neka osoba
bolja od druge, ali an elima smo svi savršeni.

Tijekom prvih nekoliko godina života vidjela sam kako po jedan an eo uvar stoji iza
svakog ovjeka. To me dezorijentiralo jer su an eli uvari blistaviji od drugih an ela. Kada
mi je bilo pet godina, jedan mi je an eo rekao da u ubudu e vi ati an ele uvare kao stupove
svjetla iza osoba. An eo uvar e se otvarati i pokazivati se svim svojim sjajem, ako za to
bude postojao razlog. I dalje vi am druge an ele u tjelesnom obliku; samo mi se an eli uvari
eš e prikazuju kao stupovi svjetla.
Kada se otvori svjetlo an ela uvara i kada mi pokažu ljubav prema osobi koju štite,
budem dirnuta. Iz njih zra i mnogo ljubavi i suosje anja. Bez obzira na to kako se ponašate,
vaš vas an eo uvar voli bezuvjetno i ne e vas prosu ivati ni na koji na in. Ne e tražiti mane
u vama, niti e vas kritizirati. Vaš e an eo uvar u initi sve što je u njegovoj mo i - ne
prekora ivši granicu vaše slobodne volje - da vas vodi i pomaže vam, olakšavaju i vam život
najviše što je mogu e. Vaš an eo uvar ispunjava vaš život svjetlom nade.


 Nitko nije nevoljen. Niste u pravu ako osje ate da vas nitko ne voli i da nitko ne mari
za vas. Vaš je an eo uvar uz vas u svakom trenutku vašeg života i neprestano izlijeva svoju
ljubav na vas.
Kao dijete i tinejdžerica osje ala sam se vrlo nevoljenom. Kada sam bila beba,
lije nici su mojim roditeljima rekli da sam zaostala, jer je izgledalo da me više zanima ono što
se doga a oko mene - promatranje an ela - nego promatranje njih dvoje. Znam da su me
roditelji voljeli, ali rijetko su to pokazivali. Mislim da su mislili da nemam osje aja. U to mi
je vrijeme bilo važno osje ati ljubav an ela uvara i ostalih an ela.
Zamolite svojega an ela uvara da vam omogu i da osjetite njegovu ljubav prema
vama - barem djeli . Možete ga to zamoliti obrativši mu se bez rije i ili na glas. Ja sa svojim
an elom uvarom razgovaram kao što to inim sa svojim prijateljima.
Neki ljudi više vole svojem an elu uvaru napisati poruku ili pismo. Ako to u inite,
ostavite ga negdje na nekoliko dana - u ladici ili na nekom mjestu koje smatrate prikladnim - a
onda, ako osjetite da je to ispravno, možete ga spaliti.
Ako nastavite moliti za to, s vremenom ete osjetiti radost kako se komeša u vama i
po et ete se osje ati bolje. To je kao da vam vaš an eo uvar, dopuštaju i vam da osjetite
njegovu ljubav, omogu uje da se volite sve više. No za to treba vremena i ve ini ljudi to nije
lako. Na vama je da prepoznate tu ljubav koja se budi u vama i da si kažete: »Prihva am taj
dar.« Dar ljubavi rast e sve više i više u vama, a onda ete tu ljubav po eti dijeliti s drugima.
Jedna od najvažnijih stvari koju moramo nau iti jest kako sebe voljeti više. Umjesto
da uvi ate sve svoje nesavršenosti, u sebi morate vidjeti ljepotu. Morate nau iti gledati sebe
na na in na koji vas vidi vaš an eo uvar.
Morate si dopustiti da vidite dražest, suosje anje, ljubav koja je u vama.
Možda mislite da niste dovoljno dobri, možda vam, kada razmišljate o sebi, na pamet
padne rije »beznadan«, no bez obzira na to što mislili o sebi, vaš an eo uvar ponosan je na
vas.

Vaš an eo uvar je tu,

uz vas, u svakom trenutku
vašeg života.

esto vi am an ela uvara kako pomaže osobi da se više voli. To je lijepo vidjeti.
An eo uvar koji je, naravno, mnogo ve i nego osoba koju štiti, nagne se nad nju i polagano i
nježno prinese svoju desnu ruku ispred nje, u razini njezina srca. Širom otvorenim dlanom
an eo ini kružne kretnje ispred podru ja srca; to može potrajati nekoliko minuta, ali katkad
traje samo nekoliko sekundi. An eo uvar kojeg sam vidjela da to radi jednoj mladoj ženi
rekao mi je da je otvara prema ljubavi nje same prema sebi samoj, pomažu i joj da iskusi
dobre i pozitivne osje aje i misli prema sebi samoj.
Vaš an eo uvar u pomo e pozvati i druge an ele uvare kako bi vas ljudi koje oni
štite pohvalili ili vas potapšali po le ima.
Važno je da ne ignoriramo komplimente, da ne pretpostavljamo da su lažni i da
zahvalimo osobi koja nam ga je udijelila.
Vaš an eo uvar e tako er pokušavati i sprje avati ljude da vam izgovaraju
uvredljive ili bolne primjedbe, ali s obzirom na to da svi imamo slobodnu volju, an eli ne
uspijevaju uvijek u tome.
Ako se ne volite, zamolite svojega an ela uvara da vam pomogne da se volite isto
toliko koliko vas voli i on.
Upoznala sam mnogo muškaraca, žena i - tužno što moram re i - djece, koja ne znaju
kako voljeti sebe ili druge. Milijuni ljudi diljem svijeta ne znaju kako voljeti, jer nikada to
nisu nau ili. Današnja djeca u e kako izraziti bijes, nestrpljivost i ljubomoru - kako izraziti


osje aje koji im pomažu da bude po njihovome - ali ne u e o ljubavi. Kao da su mnogi
zaboravili kako voljeti. Ljubav je u svakome od nas, ali zaboravili smo kako je izraziti.
Djeci treba pokazati da je u redu voljeti i iskazivati ljubav i kod ku e i u široj
zajednici. Djeca mnogo u e iz primjera. Male geste, poput nježnog dodira ruke, zagrljaja
roditelja kada do u ku i, darivanja cvijeta, jako su važne.
Ti mali izrazi ljubavi mogu biti jednostavni, a ipak su vrlo važni. Djeca vas pozorno
promatraju traže i znakove ljubavi, a kada ih uo e, i oni mogu iskusiti ljubav. To njeguje i
hrani ljubav koja prebiva u njima.
Nikada ne bismo trebali podcjenjivati preobražavaju- u snagu ljubavi. Ljubav može
duboko promijeniti ljude i ima snagu da svijet u kojemu živimo preobrazi u pre-divno mjesto.
Djeca su naša budu nost, pa je od presudne važnosti da našu djecu nau imo voljeti pokazuju i
im primjerom i govore i im o važnosti ljubavi. Djeca su odgovornost svih nas, ne samo svojih
roditelja. U i djecu kako da vole, svi emo nau iti više o ljubavi pa emo se i sami više
otvoriti prema ljubavi za sebe same. Dok živimo svoj život, mora nam se iskazivati ljubav bez
obzira na to koliko imamo godina. Kada nam netko iskazuje ljubav, ak i stranac, to u nama
budi ljubav i ini je snažnijom, ona isijava iz nas.
Potencijal ljubavi je beskrajan; svi smo sposobni za pružanje i primanje bezgrani ne
ljubavi. Voljeti jednu osobu ne zna i da zato imamo manje ljubavi za neku drugu. Nitko nije
nedostojan ljubavi, bez obzira na to koliko možda osu ujete neke njihove poteze iz prošlosti -
i nitko nije nesposoban da voli.
Ljubav budi suosje anje u našem srcu i pomaže nam da ispružimo ruku i pomognemo
jedan drugome. Taj dragocjeni dar ljubavi prebiva u svakome od nas; bili mi toga svjesni ili
ne, svi mi žudimo za ljubavlju.
Zamolite svojeg an ela uvara da vam pomogne da otvorite o i i uo ite izražavanje
ljubavi svugdje oko vas - u vašem domu, na vašem radnom mjestu, na ulici, u trgovinama -
svuda. Pomognite djeci - i odraslima - oko vas da uo e te znakove ljubavi.
Ja grlim gotovo svakoga koga sretnem. Upoznala sam mnogo ljudi, muškaraca, žena i
djece koje su rijetko grlili - koje su rijetko grlili ak i njihovi roditelji dok su bili djeca.
Katkad zagrlim nekoga tko ne zna što da u ini i kako da uzvrati zagrljaj, pitaju i se je li u
redu grliti se. Katkad moram rije ima uvjeriti takvu osobu da je to u redu. Zatim osjetim kako
me polagano zagrlila. Kao da upijaju ljubav koju im pružam i kao da je osje aju prvi put u
životu. Osje am se tužnom kada iskusim to kod nekoga. Jako je tužno da su toliko nesvjesni
dragoq'enog dara ljubavi koji je u njima.

Jednoga sam dana bila u hotelu u Dublinu. Stigla sam tamo rano zbog intervjua i
sjedila sam u mirnom kutu, pijuckaju i ašu vode.
Prišla mi je jedna žena i rekla mi da me vidjela na televiziji kako pri am o an elima.
Predstavila se kao Stefanie i pitala smije li razgovarati sa mnom nekoliko minuta. Bila je
okružena an elima, a neposredno iza nje nalazilo se svjetlo njezina an ela uvara. Oko nje su
poslovala etiri an ela dodiruju i joj kosu, pokušavaju i je utješiti i održati je smirenom kako
bi mogla razgovarati sa mnom. U tom trenutku nisam znala u emu je problem, jer mi ništa
nisu rekli, a njezin se an eo uvar nije otvorio.
Sjela je i odmah po ela govoriti o svoje dvoje djece tinejdžera: trinaestogodišnjem
dje aku i petnaestogodišnjoj djevoj ici. Rekla mi je da joj je njezina k i rekla da je mrzi i želi
da je mrtva. Stefanie je plakala pri aju i mi da njezina k i redovito vi e na nju, govore i joj
da ništa ne vrijedi i da nema pojma ni o emu. Uspore uje svoju majku s drugim majkama,
govore i da je njezina najružnija na svijetu, a da su majke svih njezinih prijateljica predivne.
Ve dvije godine ta je djevojka neprestano ponižavala svoju majku Stefanie govore i
joj nezamislivo ružne stvari. Stefanie je bila potpuno slomljena; bila je uništena. Njezina ju je
i potpuno lišila samopouzdanja i vjere u sebe kao majku i osobu.


 To je došlo u fazu u kojoj je Stefanie bila toliko tjeskobna i uznemirena da nije mogla
spavati, pa je morala oti i na bolovanje i po eti piti lijek protiv depresije. Na žalost, njezin joj
je suprug bio od male pomo i i podrške. Stefanie mi je prili no posramljeno rekla da je i ona
vrištala i vikala na svoju k er i da se nije mogla kontrolirati.
Dok je Stefanie govorila, an eli su govorili meni, bez rije i. Rekli su mi da Stefanie
moram postaviti važno pitanje. Duboko sam udahnula i u inila kako su mi naložili.
»Kada ste posljednji put rekli svojoj k eri da je volite?«
Stefanie me pogledala zapanjeno, odgovorivši: »Ona je moja k i. Zna da je volim.«
Uzela sam Stefanieinu ruku u svoju i malo sam pri ekala prije no što sam joj
odgovorila, kako su mi an eli rekli da u inim.
»Jeste li sigurni da ona to zna? Sjetite se razdoblja u kojem je vaša k i bila dijete.
Koliko ste ljubavi iskazivali prema njoj? Koliko ste je esto uzimali u naru je i vrsto je grlili,
govorili joj da je volite? Govorili joj koliko je dragocjena?«
Stefanie me pogledala zbunjenog izraza lica. »Moja majka nikada to nije radila. Moja
majka mi nikada nije rekla da me voli, ali ona je bila moja majka - pa znam da me sigurno
voljela.«
An eli su mi govorili cijelo vrijeme dok sam odgovarala. »Vaša k i vrišti za vašom
ljubavlju. Koliko god to izgledalo udno, ona iskazuje svoju ljubav, ali vi to ne prepoznajete.
Kome bi drugome mogla re i te užasne rije i? Kome bi drugome mogla izgovoriti sve svoje
frustracije i zbunjenost koju osje a kao tinejdžerica?«
Nastavila sam. »Pokušajte prestati reagirati ljutnjom prema svojoj k eri. Znam da je to
doista teško, ali pokušajte i ne shva ajte osobno sve što ona izgovori. Po nite joj rije ima i
postupcima izražavati ljubav koju osje ate prema njoj. Možda mislite da ne e uti vaše rije i,
ali ho e. Vaša vas k i treba; u ovom trenutku svijet je za nju zastrašuju e mjesto i samo treba
znati da ste ovdje za nju i da je nikada ne ete napustiti.« Nasmiješila sam se Stefanie.
»Pokažite joj sitnicama svoju ljubav.«
Stefanie me pogledala o ima punim suza. »Bojim se da ne znam kako da to u inim.«
»Zamolite svojeg an ela uvara da vam pomogne«, odgovorila sam. »Pomo i e ako
e vam pokazati te male stvari koje su važne, te prve korake koje obje morate poduzeti.
Kasnije možete poduzeti ve e korake. Po nite svojoj k eri danas iskazivati ljubav malim
stvarima, pokušajte doprijeti do nje. Postoji li neko omiljeno jelo koje voli jesti, poput
muffina? Napravite ih. Nemojte vrištati i vikati, samo govorite iz srca. Ljubav je toliko mo na
da može preobraziti stvari - znam da ete se jako iznenaditi ljubavlju koju ete primiti od
svoje k eri. Tako er imajte na umu da vaš sin promatra sve što se doga a; i on mora znati da
ga volite.«
Oprostile smo se. Mjesecima sam se molila za Stefanie i njezinu djecu - izgovarala
sam molitve da omogu e ljubavi da raste u toj obitelji.
Otprilike godinu dana kasnije bila sam na odjelu velike robne ku e u Dublinu kad mi
je prišla žena s tinejdžericom i predstavila se. Bile su to Stefanie i njezina k i Sam. Sam je
bila prelijepa, visoka, tamnokosa djevojka sretnog osmijeha na licu. Stefanie mi je rekla da je
postupila kako sam joj savjetovala onoga dana i da je zamolila svojeg an ela uvara za
pomo . Opisala mi je što se dogodilo prvog dana kada je napravila muffine koje Sam voli.
Upravo je stavljala glazuru na vrh kada je njezina k i ušla u kuhinju. Uzela joj je jedan kola .
Kada je izlazila iz kuhinje Stefanie je samo rekla: »Volim te.« Sam nije odgovorila.
Sam je stajala pokraj nje dok mi je Stefanie to pri ala, a onda je upala u razgovor
rekavši: »Tada sam bila užasna osoba. Zatim smo se jednoga dana ponovno sva ale i mama
mi je ponovno rekla da me voli i briznula je u pla . Toga sam dana rekla mami da nikada
nisam znala da me voli.«
Sam se nasmiješila meni, pa Stefanie, govore i: »Mama, volim te.« Bilo je
jednostavno predivno gledati suosje anje na njezinu licu dok je to izgovarala. Stefanie je


položila ruku oko Saminih ramena i vrsto je zagrlila govore i: »I ja tebe volim.« Bila sam
sretna kada su nastavile svojim putem.
Dragocjeni dar ljubavi nalazi se u svakome od nas - i svi moramo nau iti kako
omogu iti toj ljubavi da raste kako bismo suosje ajno mogli ispružiti ruke prema drugima. To
po inje malim stvarima: osmijehom, ljubaznom rije ju, zagrljajem. Unutar svakoga od nas
leži ta bezuvjetna ljubav i, ako joj dopustimo, ispunit e naš život nadom i ljubavlju.
Ljudi potiskuju ljubav. Nedostatak ljubavi može se o itovati na mnogo na ina. Može
se o itovati uživanjem u tu oj nesre i; kroz ogovaranje neke osobe ili širenje laži o njoj; kroz
osudu, kritiziranje, nestrpljivost ili ljutnju prema osobama koje nas okružuju. Možda to ne
inite namjerno; to je možda navika ili nešto ime se bave ljudi koji vas okružuju. Pokušajte
prepoznati to ponašanje kod sebe, pokušajte prepoznati trenutak u kojem ste propustili
iskazati ljubav i suosje anje kako biste mogli nau iti ispravno reagirati sljede i put.
Vaš an eo uvar iskazuje vam bezuvjetnu ljubav i ako ga zamolite, pomo i e vam da
nau ite više voljeti sebe i druge.
Znate onaj osje aj nelagode koji imate u sebi kada ste prema nekome bili zli ili
nepošteni? To vas vaš an eo uvar u i ljubavi. Nau ite prepoznati i prihvatiti te osje aje, ak i
ako vam je to neugodno. To e samo biti odgovor na poticaje naših an ela uvara da nau imo
više voljeti.
Upamtite: bezuvjetno ste voljeni; zamolite svojeg an ela uvara da vam pomogne
osjetiti njegovu ljubav i probuditi ljubav koja je u vama. Zamolite svojeg an ela uvara da
vam pomogne vidjeti obilje ljubavi u ljudima oko vas i uo iti izraze te ljubavi.


 3

Pomo je uvijek pri ruci

Svakoga dana vi am an ele kako pomažu ljudima obavljati razli ite stvari. Stvari za
koje pretpostavljamo da smo ih obavili sami, a zapravo je pokraj nas an eo koji nam pomaže
u tome.
Katkad, za sun anog dana, dok še em oko sveu ilišta pokraj kojeg živim, vi am
studente kako sjede na kamenim klupama nasuprot knjižnici ili na travi, u i, i uz neke od
njih vidim an ele u itelje.
ini se da an eli u itelji uvijek drže nešto u ruci - neki simbol u enja koji je povezan s
predmetom koji podu avaju. Katkad drže knjigu, štapi za pokazivanje, podmeta s
pri vrš enim papirima na kojima se rije i neprestano mijenjaju.
Jednom sam vidjela zidarskog nau nika s an elom u iteljem koji je u ruci držao
zidarsku žlicu. An eli u itelji svojim ponašanjem odaju da su u itelji.
esto vidim an ela u itelja kako stoji ispred u enika s knjigom u ruci. Knjiga e biti
nalik onoj iz koje u enik u i i ini se da je i otvorena na istoj stranici. Povremeno vi am
an ela u itelja kako okre e novu stranicu i nasmiješim se, znaju i da an eo u itelj ima
problema sa svojim studentom kojemu je teško posti i napredak. Vi ala sam kako an eo
itelj pruža ruku i nježno prstom doti e u enika po glavi pokušavaju i mu privu i pozornost.
ini se da ve inom uspijeva u tome, ali katkad i ne. No an eli u itelji nikada ne odustaju i
nikada ne gube strpljenje. Vi ala sam kako an eo u itelj puše u u enikov udžbenik da bi se
stranica okrenula ili podižu jak povjetarac da bi knjiga pala na tlo. Time se an eo u itelj trudi
skrenuti pozornost u enika na odre enu stranicu ili temu ili ga jednostavno odvratiti od
sanjarenja. An eli u itelji trude se pridobiti pozornost u enika.
Uvijek me udi koliko malo ljudi ima svojeg an ela u itelja. Naposljetku, sve što
ovjek mora u initi jest da zamoli svojeg an ela uvara za pomo pri u enju i njegov e
an eo uvar pozvati an ela u itelja.
Znam da na fakultetu u najboljem slu aju samo jedan student od desetero ima uza se
svojeg an ela u itelja. Zbog nekog razloga koji ne razumijem ini se da studenti glazbe više
od drugih mole an ele za pomo . Kada prolazim podru jem u kojem ekaju da im po ne indi-
vidualna nastava, vidim više an ela u itelja - ali i tamo dolazi samo po jedan an eo u itelj na
otprilike njih petero. Mislim da je velika šteta ne iskoristiti mogu nost pomo i koju nam
pruža Bog u obliku an ela u itelja. Dok nešto u ite, ma što to bilo - kuhati, igrati golf, služiti
se ra unalom, voziti automobil, govoriti strani jezik, imati strpljenja sa svojim djetetom,
meditirati - zamolite svojeg an ela uvara da pozove an ela u itelja u pomo . Ne brinite se o
tome koja bi vrsta an ela, ili an ela u itelja, bila najbolja: vaš an eo uvar znat e koga treba
pozvati, samo ga zamolite to.

Nikada nemojte misliti

da ne zaslužujete pomo .
Svi mi zaslužujemo pomo ,
a an eli nam vole pomagati.

An eli mi govore da postoji neograni en broj an ela u itelja i da nikada ne bismo

trebali oklijevati zamoliti ih za pomo .


 Kada zamolite pomo nekog an ela uvara, to ne zna i da ste toga an ela oduzeli
nekome drugome. An ela u itelja ima u izobilju. Nikada nemojte misliti da ne zaslužujete
pomo . Svi mi zaslužujemo pomo , a an eli nam vole pomagati.
Nema toga u emu nam an eli u itelji ne mogu pomo i i ne postoji tema koja nije
dostojna njihove pomo i. An eo u itelj može vam pomo i u svakoj situaciji u kojoj se na ete.
Poznajem suce i kirurge koji su pozvali u pomo an ela u itelja kako bi im pomogao da svoj
posao obavljaju bolje. Predivno je znati da bez obzira u kojoj se situaciji nalazimo uvijek
možemo pozvati an ela u itelja da do e i nau i nas kako da se bolje nosimo s njom. Nikada
se ne moramo osje ati bespomo no. An eli uvari uvijek donose nadu.
Volim vrtlariti i zamolila sam an ela u itelja da mi pomogne obra ivati vrt. Molim
an ela u itelja za pomo dok radim u vrtu, bez obzira koliko neznatan bio moj zadatak.
Katkad ga zamolim da mi pomogne razlu iti razliku izme u jedne biljke i druge, izme u
razli itih vrsta sjemenja: katkad ga zamolim da mi pomogne da se na najbolji na in nau im
brinuti o nekoj biljci ili da nau im više o nekom puzavcu koji živi na tlu, me u cvije em i gr-
mljem. Katkad ga zamolim da mi pomogne nau iti kako da obavim odre en zadatak na na in
poslije kojeg kasnije ne u ostati ležati u prevelikim bolovima i ogrebotinama.
Mojoj mla oj k eri Megan petnaest je godina. Nedavno je bila napeta zbog svojega
prvog odlaska u disko klub, pa sam joj savjetovala da zamoli za pomo an ela u itelja kako bi
je nau io kako da uživa i zabavlja se u disko klubu. Došla je ku i govore i kako se predivno
provela i riješila se svih napetosti. Jako se veselila sljede em odlasku u disko klub. Bilo je
ito da je njezin an eo u itelj izvrsno obavio posao.
Lako je zamoliti pomo an ela u itelja - jednostavno recite svojem an elu uvaru da
vam treba pomo i on e dopustiti an elu u itelju da vam pomogne. Stalno govorim da s
an elima razgovaram na isti na in na koji razgovaram sa svojim prijateljima - jer oni jesu
moji prijatelji. I vi možete u initi isto to - razgovarati s njima u sebi ili na glas. Važno je
zamoliti pomo .
Kada ste jedanput zamolili an ela u itelja da vam pomogne nau iti neku odre enu
stvar, taj e an eo u itelj dolaziti dokle god ste živi, kad god vam bude potrebna pomo u toj
stvari.
Možete zamoliti an ela uvara da pomogne i nekomu drugomu. Jednostavno zamolite
svojeg an ela uvara da pozove an ela u itelja kako bi pomogao toj osobi. Mnogi su mi
roditelji rekli da su zamolili da do e an eo u itelj i pomogne njihovoj djeci oko u enja - to je
mnogo bolje od prepiranja i brige.
Ako ste ve zamolili da do e an eo u itelj, dajte sve od sebe da slušate i reagirate na
znakove koje vam on upu uje.
Ako osjetite potrebu da okrenete stranicu vaše knjige ili pogledate u drugu knjigu,
inite to. Ili, ako vam na pamet padne neka misao, zapišite je. Upamtite, nemate što izgubiti,
možete samo dobiti. Pomognite svojem an elu u itelju da pomogne vama.
No vaš an eo u itelj nije ovdje da sav posao u ini umjesto vas. Vi morate odigrati
svoju ulogu. Ako ste zamolili an ela u itelja da vam pomogne oko vaših ispita, morate
odraditi svoj dio posla nau ivši gradivo. Vaš an eo u itelj ne e to obaviti umjesto vas. An eo
itelj može vam pomo i ulivši vam povjerenje u vaše sposobnosti, može vam pomo i da se
usredoto ite i tako izbjegnete ono što vam odvla i pozornost i može vas uputiti koje gradivo
da u ite u kojem trenutku.
Sje am se da sam jednom prošla pokraj skupine studenata koji su stajali i avrljali.
Pozornost mi je privukla studentica koju sam primijetila nekoliko dana ranije dok je u ila;
pokraj nje se nalazio an eo u itelj. Sada nije bilo nijednog an ela u itelja; njih op enito nema
u trenucima kada se ljudi opuštaju i zabavljaju. Odjednom sam ugledala njezina an ela
itelja - pojavio se i šapnuo joj nešto u uho. ula sam tu djevojku kako kaže da se mora vra-
titi i još malo u iti i, dok sam polagano hodala, ula sam kako je njezini prijatelji nagovaraju


da ostane. Prolaze i pokraj nje, izgovorila sam kratku molitvu da posluša an ela u itelja. Na
uglu sam bacila pogled preko ramena i vidjela djevojku kako odlazi bez svojih prijatelja u
smjeru fakulteta.
Poslušala je svojeg an ela u itelja i u inila kako joj je savjetovao.
Nedavno sam promatrala jednog šestogodišnjaka kako na travnjaku igra nogomet sa
svojim prijateljima.
Uz njega je bio an eo u itelj koji je, zaklju ila sam zbog lopte koju je držao u ruci,
ito bio tamo da mu pomogne nau iti igrati nogomet. Dje ak je pao, a njegovi su prijatelji
bili toliko zaokupljeni igrom da to nisu primijetili. Dje ak je trljao svoju nogu, a an eo u itelj
ga je dotaknuo po nozi šap i mu u uho da e biti u redu i neka ustane i pokuša ponovno.
An eo u itelj je nježno odbio loptu od tla pokraj dje aka poti i ga. Naposljetku se dje ak
osovio na noge dok ga je njegov an eo u itelj šap i ohrabrivao. Nasmiješila sam se jer bilo
je lijepo vidjeti odlu nost na licu toga dje aka dok je reagirao na poticanje an ela.
Zatim su ga drugi dje aci stali pozivati, pitaju i je li dobro i ponovno su gurnuli loptu
u njegovu smjeru. Iako sam vidjela da ga noga i dalje boli, dje ak je odlu no potr ao prema
lopti i doista je snažno udario. Loptu je istovremeno udario i an eo u itelj.
Upitala sam an ela u itelja, bez rije i, nije li to varanje. Nasmiješio mi se i rekao da su
dje aku ulijevali samopouzdanje u njegove sposobnosti i da e njegov sljede i udarac biti
samo njegov. Dje ak je potr ao za loptom, oduševljen svojim udarcem. Pokazao je svojim
prijateljima da je jednako dobar nogometaš kao i oni.
An eli nas mogu podu iti svemu i - koliko god vas to iznenadilo, mogu nam pomo i i
u tjelesnom smislu. Na primjer, kada se bavim vrtlarstvom, uza se nemam samo an ele
itelje; zamolim svojeg an ela uvara za an ele koji e mi fizi ki pomo i oko radnji koje su
meni prenaporne.
Cijelo vrijeme vi am kako an eli fizi ki pomažu ljudima. Nedavno, še i ulicom uz
jedan kanal u Amsterdamu nakon što sam održala predavanje ugledala sam dva prelijepa
an ela kako pomažu muškarcu i ženi koji su izlazili iz ku e naru ja punog granja odrezanog s
drve a i grmlja. Muškarac je bio odjeven u pohabanu radni ku odje u - pulover s rupom i
ofucane radni ke hla e. Pomagao mu je jedan an eo. Dok je muškarac otirao obrvu, an eo
pokraj njega inio je isto. Taj je an eo poprimio muški oblik i nasmiješila sam se jer je i on
izgledao kao da na sebi nosi pohabanu radni ku odje u.
Dok je žena podizala i gurala granje u kombi, an eo pokraj nje oponašao je njezine
pokrete. Ta je žena o ito zamolila an ela da joj pomogne oko posla.
Te an ele nazivam nezaposlenima - oni usko e i pomognu kada ih netko zamoli. Oko
nas vidim mnogo nezaposlenih an ela. Oni se razlikuju od an ela uvara ili an ela u itelja,
ali tu su da nam pomognu kad god ih zamolimo. Vi am ih toliko mnogo da uvijek kažem da
nezaposlenih an ela ima na milijune. Ti an eli su bijeli i sli no izgledaju iako, ako ih bolje
pogledam, mogu uo iti razlike me u njima. Nezaposleni su an eli vrlo ljubazni i srda ni, tako
da se nikada nemojte ustru avati zatražiti od njih da vam fizi ki pomognu - ili da pomognu
nekome koga volite. Ponavljam, samo morate zamoliti svojeg an ela uvara da dopusti
nekome nezaposlenom an elu da vam pomogne i on e to u initi.
Lijep primjer toga vidjela sam iz taksija. Moj je taksi stao blizu jednog križanja. Kroz
prozor sam ugledala stariju ženu kako prolazi, a podupire je mladi muškarac. Nadnijet nad nju
stajao je veliki, bijeli an eo koji joj je pomagao da održi ravnotežu. Starica je bila vrlo mrša-
va; zastala je, a njezina su le a bila grbava. Hodala je na smiješan na in, nogama nalik na
kalice. Ali bila je prelijepa.
Hodala je vrlo odlu no, tijelo joj se neprestano treslo od napora, podizala je noge
poput vojnika koji maršira. Vidjela sam da je to žena koja živi punim plu ima i koja, usprkos
tjelesnim poteško ama uživa u hodanju, bez obzira koliko joj to bilo teško.


 S njima je bio još jedan an eo. On je neprestano bio ispred nje ekaju i da joj pridrži
nogu i usmjeri je prema tlu dok je ona hodala. Sigurno je zamolila svojeg an ela uvara za
pomo , jer nam nezaposleni an eli ne mogu pomo i sami od sebe - to se može dogoditi samo
ako zamolimo da do u i pomognu nam.
Još me više navelo na osmijeh kada sam vidjela koliko ljubavi i brige an eli iskazuju
prema toj starici i njezinu pratitelju. Katkad mi je teško shvatiti zašto ljudi nisu svjesniji
an ela oko sebe - mladi je bio potpuno nesvjestan an ela koji pomažu njemu i starici. Znam
da mislimo da sve postižemo sasvim sami, ali nije tako. An eli mi to neprestano dokazuju. Da
an eli nisu bili tamo da pomognu, sumnjam da bi mladi bio u stanju uspješno podržati
staricu i ona bi bila pala.

Kada sam danas hodala prema gradu, vidjela sam stariju ženu na udaljenoj strani ceste.
Uz nju je hodao an eo pomažu i joj nositi vre icu s namirnicama. Taj predivni an eo,
odjeven u odje u boje vrhnja s malo zlatnoga, obratio mi se govore i mi da je ta žena
zamolila Boga da joj pošalje an ela koji e joj svaki dan pomagati fizi ki. Nakon što je an eo
izgovorio te rije i ispružio je drugu ruku - onu u kojoj nije nosio vre icu - i položio je na
ženina ramena masiraju i je da joj olakša napor. »Vre ica joj nije nimalo teška, Lorna«, rekao
mi je. »Ja nosim gotovo svu težinu.« An eo mi je rekao neka joj pogledam u lice. Bila sam se
na drugoj strani ceste, ali jasno sam vidjela kako se smiješi. »Ona zna da joj ti pomažeš, je li
tako?« upitala sam an ela. Nasmiješio se i kimnuo.
Postoji an eo koji katkad pomaže nezaposlenom an elu kada nam treba fizi ka pomo
- an eo snage.
Jednoga sam se dana vozila autobusom i promatrala mladi a na štakama kako ulazi u
autobus. S obje njegove strane, podržavaju i ga fizi ki, stajala su po dva nezaposlena an ela.
Nejasno sam vidjela njihova krila, pomagali su s velikom nježnoš u i pažnjom. Kada je
mladi pla ao voza u održavaju i ravnotežu na jednoj štaci koju je stiskao ispod pazuha,
odupiru i se drugom o sjedalo, zamolila sam Boga da pošalje posebnog an ela da mu
pomogne.
To je bio an eo snage. On uvijek izgleda isto. Golem je, jasne boje nalik bistroj vodi,
iako katkad možete uo iti tra ak zlatnoga unutra, poput zlatne niti koja te e kroz njega.
An eo snage pomaže na potpuno druk iji na in od ostalih an ela. Taj nevjerojatni
an eo kao da djelomice u e u tijelo ovjeka, kao da na neki na in ta dva tijela postanu jedno,
ali ne potpuno. Promatrala sam kako an eo snage pridržava tijelom mladi a dok je ovaj stajao
pla aju i. Njihova tijela kao da su se stopila, kao da je an eo snage gurao veliku koli inu
snage u tijelo mladi a.
Dok je mladi poskakivao na štakama niz prolaz u autobusu u smjeru mojega sjedala,
taj golemi an eo bio je iza njega djelomice stopljen s njim, a po druga dva an ela nalazila su
se sa svake njegove strane podupiru i ga. Kada je mladi sjeo na sjedalo nekoliko redova
ispred mene uz pomo onih dvaju an ela, izgledalo je kao da je sjeo na an ela snage, a an eo
je vrsto ovio ruke oko njega.
An eo snage okrenuo se i pogledao prema meni rekavši: »Taj je mladi zapravo
snažniji no što misliš, Lorna. Dat u mu hrabrosti i snage da potpuno ozdravi. Pomagat u mu
dok mu se potpuno ne vrati snaga u noge i dok ne odbaci štake.«
Bilo mi je jako drago. Nasmiješila sam se an elu snage i zahvalila mu. Na posljednjoj
postaji svi su izašli iz autobusa osim onoga mladi a. An eo snage mu je šaptao u uho neka
pri eka i shvatila sam da mladi sluša toga prelijepog an ela.
Drugom prilikom vidjela sam an ela snage kako pomaže jednom muškarcu u vrtu.
ovjek je pokušao izvu i mlado drvo iz zemlje tako da ne ošteti korijenje kako bi ga mogao
posaditi na drugo mjesto. Ve je dosta rastre-sao tlo oko korijenja i promatrala sam kako se
sagnuo da obgrli podnožje stabla da ga izvu e iz zemlje. Drvo možda jest bilo mlado, ali je


ipak bilo veliko; njegovo izvla enje zahtijeva veliku snagu. An eo snage pomagao je
muškarcu. Bio je neposredno iza muškarca i kretao se istovremeno s muškar evim tijelom,
povla i ga unatrag velikom snagom. Još su dva an ela ohrabrivala muškarca - govore i mu
neka vu e i da on to može. I uspio je - uz pomo an ela. Mlado se stablo odjednom
oslobodilo tla. Muškarac ga je položio na zemlju i ostao stajati otiru i obrve, trljaju i ruke.
An eo snage još ga je uvijek vrsto držao i, opet, bili su gotovo kao jedno tijelo - ali
ne potpuno. Bio je to predivan prizor. ovjek je stajao izgledaju i ponosan na sebe, kao da je
to u inio sasvim sam, i pozvao je neku ženu - pretpostavljam svoju suprugu - koja je izašla iz
ku e da se divi njegovu postignu u.
An ela snage nekada pozovu kada je netko iscrpljen i kada mu treba snage i hrabrosti
da nastavi dalje. Prije nekoliko godina jedan mi je prijatelj dao ku u na korištenje pa sam sa
svoje dvije k eri, Ruth i Megan, otišla tamo na odmor. Jednoga vru eg, sun anog dana sjedile
smo za stolom ispred kafi a pokraj mora, uživaju i u sjeni, promatraju i prolaznike. Sjedile
smo tamo otprilike trideset minuta pijuckaju i hladne napitke kada su mi an eli usmjerili
pažnju prema muškarcu u radnoj odje i koji je hodao prema kafi u. Sjeo je za stol i naru io.
Megan i Ruth predložile su da krenemo, ali an eli su mi šapnuli da bih trebala ostati,
pa sam tako i u inila; djevojke su otišle, ostavivši me samu. An eli su mi dali do znanja da
bih trebala pomaknuti svoj stolac kako bih jasno vidjela muškarca kojeg sam uo ila nekoliko
minuta ranije.
inila sam tako i vidjela kako je muškarac sklopio ruke i pognuo glavu. Oko njega su
bili an eli molitve. Omogu ili su mi da ujem njegovu molitvu. »Bože moj, molim te daj mi
snage da nastavim sa svojim radom. Jako sam umoran. Osje am da ne mogu više.«
Konobar je prekinuo njegovu molitvu položivši pred njega šalicu kave. Istovremeno se
to no iza njega pojavio an eo snage. Bilo mi je drago što je Bog tako brzo odgovorio na
molitvu toga ovjeka. I ja sam se molila za njega. Zamolila sam da muškarac osjeti i uvidi
razliku.
An eo snage nalazio se to no iza ovjeka. Velik kao i uvijek, bio je otprilike deset
puta ve i od muškarca. Tijela muškarca i an ela bila su djelomi no stopljena i kao da je an eo
snage ulijevao snagu i vitalnost u muškar evo tijelo. inio je to vrlo mo no - ali i s velikom,
ljubavi i nježnosti. Bilo je predivno promatrati nježnost toga an ela.
Obratio mi se bez rije i. »Ovaj ovjek je iscrpljen. Snažno se bori da samostalno
obra uje zemlju i ne može si priuštiti ni iju pomo . Brine ga kako e prehranjivati svoju
suprugu i malenu k er. Prije no što do kraja popije svoje pi e osjetit e se mnogo ja im i
življim. Imat e fizi ku i duhovnu snagu da nastavi dalje. Bog je odgovorio i na njegovu i na
tvoju molbu.«
Kada je muškarac ustao i odlazio, vidjela sam promjenu u njemu po na inu na koji je
hodao i izgovorila sam molitvu zahvale.
Kada ste iscrpljeni ili osje ate da vam zadatak koji je pred vama predstavlja fizi ki
izazov, možete pozvati an ela snage i zamoliti njegovu pomo . On je samo jedan an eo, ali
ini se da istovremeno može pomagati mnogima. Ne e ostati uz vas, ali do i e i pomo i e
vam oko nekoga odre enog zadatka pri kojemu je potrebna njegova snaga. Pitali su me kako
se an eo snage može istovremeno nalaziti na više mjesta - ne znam odgovor. Po tome je
an eo snage poput an ela nade ili arkan ela - postoji samo jedan, ali može biti na mnogo
razli itih mjesta istovremeno.
Naravno, možete zamoliti an ela snage da pomogne i nekomu drugomu.

Volim šetati i kad god imam priliku odvojim vremena i odem u šetnju. Prije nekoliko
godina bila sam u šetnji i prošla pokraj male, protestantske crkve koja se nalazila na suprotnoj
strani ceste. Iz nje je izlazila nekolicina ljudi, a nekolicina je polagano šetala dvorištem prema
izlazu s crkvenog zemljišta, me usobno razgovaraju i.


 Uz njih su bili an eli, a iza njih vidjela sam, kao i uvijek, svjetlo njihovih an ela
uvara. Nisam obra ala previše pozornosti, ali odjednom jedan je an eo zazvao moje ime. Bio
je to an eo Hosus, jedan od an ela koji je još od djetinjstva dio mojega života. Stajao je
pokraj mene i rekao: »Stani i ponovno pogledaj prema crkvi.«
Kada sam stala i pogledala, ugledala sam jednog an ela kako izlazi iz crkve. Bio je
vrlo visok i prikazao se u ženskom obli ju. Bio je vitak, providan i zra io je. Bio je mnogo
viši od vrata crkve i inilo se kao da vrata i crkva nisu oko njega. Umjesto toga vidjela sam
nešto nalik kopiji zgrade crkve u zlatnom svjetlu koja je bila mnogo ve a od fizi ke zgrade
crkve. An eo je prošao kroz vrata te ve e crkve. To možda zvu i udno, ali vidjela sam tu
zlatnu crkvu istovremeno kada i ciglu i žbuku prave crkve, ali zlatna je crkva više bila
razmjerna an elu.
An eo je stao na jednom mjestu u dvorištu, ispred crkve. Odje a kao da mu je bila
napravljena od malih ogledala razli ite veli ine. Veli ina svakog ogledala bila je razli ita, ali
ja sam u svakome vidjela veliku dubinu. Odje a an ela pomicala se vrlo nježno, kao da oko
njega puše lagani povjetarac.
Vidjela sam i stražnju stranu nekih ogledala. Kao da sam gledala u drugo ogledalo,
puno života i dubine. Uzevši sve u obzir, boja odje e an ela bila je kao bijelo ogledalo koje
odražava male iskre srebrnog svjetla. Pre-divno za vidjeti.
i su mu bile poput zvijezda, blistale su veli anstvenim svjetlom, ali bezbojnim.
Kada se okrenuo, kao da sam vidjela svaki dio an ela kako blista svjetloš u. Kosa mu je bila
srebrna i kratka. Izgledala je neuredno, stršila mu je na glavi.
Najnevjerojatnija su mi bila njegova krila. Bila su duga ka, vitka i golema i
neprestano su se micala, kao da dišu zrak oko sebe. Isprva sam pomislila da su na injena od
perja, u smislu u kojemu mi poznajemo perje, ali onda je an eo pogledao prema meni i malo
raširio krila da ih bolje vidim. Krila su mu nalikovala perju, ali bila su na injena od tananih
niti ogledala. Središnja peteljka svakog »pera« neprestano se okretala, odražavaju i ogledalo
svjetla. Sva su »pera« bila razli ite dužine. Neka su bila duga ka i uska, a druga su pri
korijenu bila duga ka i uska, a onda bi na polovici postala šira i okrugla.
Dok je an eo micao krilima, ona su bljeskala briljantnim o aravaju im svjetlom.
inilo se kao da se iznad drve a spustila zraka svjetla koja je okružila zelenilo na
boku crkve. Ta je zraka svjetla pogodila an ela kada se po eo uspinjati prema nebu. Kada su
se an eo i zraka svjetla našli iznad crkve, nestali su.
Stajala sam tamo, nasuprot crkvi, promatraju i. Okrenula sam se prema Hosusu koji je
cijelo vrijeme bio uz mene. »Hosuse, tko je taj an eo?« upitala sam. Hosus mi se nasmiješio,
ali nije mi odgovorio. Rekao mi je neka uživam u šetnji i nestao, dotaknuvši mi obraz i
rekavši mi neka se smiješim. Pogledala sam prema crkvi i shvatila da su svi ljudi otišli.
Krenula sam prema ku i pitaju i Boga tko je taj an eo, ali ni On mi nije odgovorio.
Vjerujem da je to an eo kojega u susresti ponovno, da je to an eo koji je došao da mi
pomogne u nekom vidu mojeg života u budu nosti. esto sam na taj na in upoznavala an ele
i nisu mi rekli da e mi pomo i, a onda bih godinama kasnije otkrila ulogu koju e odigrati.
Vi možda ne vidite an ele, ali znam da Bog šalje posebne an ele u život pojedinaca u
neko odre eno vrijeme kako bi mu pomogli u izvanrednim okolnostima.
An eli su znak nade. Uvijek postoji neki an eo koji nam može pomo i, bez obzira na
to što se doga a u našem životu. Sve što moramo u initi jest da zamolimo. Ne morate znati za
kojeg an ela da zamolite; samo zamolite i vaš e an eo uvar prizvati pomo koja vam treba.
Nije li predivno znati da oko nas postoji obilje pomo i? ini mi se neobi nim, i udnim, da se
toliko mnogo ljudi ne služi tim darom.


 4

Roditeljstvo je najvažniji posao na svijetu

Ja sam samohrana majka. Moj suprug Joe umro je nakon duge bolesti, ostavivši me s
etvero djece od kojih je najmla oj k eri bilo tek etiri godine. Znam koliko je teško biti
samohran roditelj. esto se molim Bogu da mi pomogne da budem najbolji mogu i roditelj
svojoj djeci, posebno najmla oj k eri kojoj je sada tek petnaest godina i koja e prvi put
pristupiti državnoj maturi. Moj sin Owen i k i Ruth sada su i sami roditelji i roditeljstvo sma-
traju izazovnim poslom, iako, naravno, vole biti roditeljima. Posao roditelja nikada ne
prestaje, bez obzira na to koliko je staro vaše dijete.
Roditeljstvo je najvažniji posao na svijetu. Meni je biti roditelj važnije od bilo koje
druge uloge u mojem životu. Bog i an eli dali su mi zadatak da širim poruku da svatko ima
an ela uvara, da svi imamo dušu. Da bi mi pomogao u tome zadatku Bog mi je omogu io da
vidim an ele u tjelesnom obliku. No meni je, ipak, najvažnija uloga, ili sudbina, da budem
majka, roditelj svojoj djeci. Znam da e mnogi ljudi biti šokirani kada uju da to kažem, ali
Bog mi je povjerio etvero djece i ja ih moram podržavati, štititi, skrbiti se za njih. Oni e mi
uvijek biti na prvom mjestu. Dopustite mi da ponovim. Roditeljstvo je najvažniji posao na
svijetu.
Nije lako biti roditelj. To je jedan od najtežih i najizazovnijih zadataka i traje zauvijek.
Vaša djeca e odrasti i sama postati roditeljima, ali vi ete i dalje biti otac i majka.
Kada govorim o važnosti roditelja, ne mislim samo na biološke roditelje. Uklju ujem i
posvojitelje, udomitelje i svakoga tko se najviše i najdulje brine o djetetu. Mnogo drugih ljudi
pomaže odgojiti dijete: prijatelji, tetke, stri evi, bake i djedovi su važni. No postoji velika
razlika izme u ljudi koji pomažu i podržavaju dijete i osobe koja se najdulje i najviše brine o
djetetu - osobe ili ljudi koji nemaju kome vratiti dijete ako situacija postane teška.
Kada vam Bog podari dijete, morate preuzeti odgovornost njega. Bog vam vjeruje da
ete biti najbolji mogu i skrbnik tome djetetu.
U mnogim prilikama majke mi postavljaju pitanja kao što su: »Koja je moja sudbina?«
ili »Koja je svrha mojega života?« Katkad postave to pitanje dok im dijete sjedi u krilu, a one
ga grle. Srce mi se stegne kada postave to pitanje i ispuni se su uti prema majci i tada molim
u tišini: »Bože, zar ne shva a koga drži na krilu? Svoje dijete!«
Moj odgovor svakoj majci koja e postaviti to pitanje glasi: »Pogledajte svoju
predivnu djecu. Vaša prva i najvažnija sudbina je da budete majka svojoj djeci. Da odgojite
svoju djecu da postanu srda ni, brižni lanovi zajednice koji e lu iti dobro od lošega. Vi
oblikujete svoje dijete da postane u itelj, medicinska sestra, lije nik, vo a. ime se god
bavilo vaše dijete - pa bili to i najjednostavniji poslovi - ako ste ih dobro odgojili, bit e u
stanju mnogo pridonijeti. Vi oblikujete budu nost svijeta, jer vi oblikujte svoju djecu koja su
dio budu nosti.«
Osje am se tužnom kada raspravljam o tome s roditeljima i kada mi kažu nešto poput:
»Oni su samo moja djeca. Ona nisu dio moje sudbine. Mora postojati ve a svrha mojeg
života.«
Mnogi roditelji misle da ih njihova djeca sprje avaju da žive punim plu ima. Ali vaša
vas djeca izvode u svijet, ine vas svjesnijim svijeta oka vas; roditeljstvo vas više uklju uje u
svijet oko vas; time u ite više o sebi. Ljudi katkad govore kao da osoba ima samo jednu
sudbinu ili svrhu u životu, no, zapravo, svi mi imamo mnoge svrhe, a biti roditeljem je
najvažnija.


 Osim što smo roditelj, imamo i druge stvari koje smo pozvani u initi, kao na primjer
da budemo dobri susjedi ili da zara ujemo za život. Ja sam pozvana da pišem ove knjige i
proslje ujem poruke koje su mi dali Bog i an eli. To je zahtjevan zadatak, zadatak koji je
meni važno ispuniti. Roditelj može i mora raditi i druge stvari kako bi svoje darove podijelio
sa svijetom. Važno je koristiti darove i darovitosti koje su vam udijeljene, djelomice zato što
na taj na in svojoj djeci pružate primjer kako da u potpunosti prožive svoj život.
Pomalo sam se mu ila s pisanjem ovoga poglavlja i zamolila sam an ela Mihaela za
pomo . An eo Mihael jedan je od an ela koji su dio mojeg života još od djetinjstva. Prvi put
sam ga vidjela kada mi je bilo otprilike pet godina. Izgledao je poput drugih an ela, ali po
ne emu je bio druk iji; blistao je sjajnije od drugih i njegova je prisutnost bila autoritativna,
bila je to mo na sila muške snage.
Od kada sam ga ugledala, uvijek sam osje ala da je spreman zaštititi me, poput štita, i
od tada neprestano se pojavljivao; postali smo prijatelji. Rekao mi je da se zove Mihael.
Mnogo godina kasnije rekao mi je da je on arkan eo Mihael.

Vaše je dijete odabralo vas

za svoju majku ili oca.

Pokušavala sam prona i na in da objasnim koliko je važna uloga roditelja. An eo

Mihael rekao mi je neka vas podsjetim da je vas vaše dijete odabralo za svojeg roditelja, baš
kao što je Isus odabrao Djevicu Mariju za svoju majka i Josipa da mu bude otac na ovoj
Zemlji.
Vaše je dijete odabralo vas za svoju majku ili oca. Koliko vam god to možda bilo
teško povjerovati, vaše dijete
- dok je još uvijek bilo duša na nebu, prije no što je za eto
- odabralo je vas za svojeg roditelja. Odabralo je vas, znaju i sve o vama, vaše dobre i
vaše loše strane. Odabralo je vas, iako je znalo da možda ne ete biti najbolji otac ili majka na
svijetu, odabralo vas je medu svima drugima. Ne mogu objasniti zašto nero ene duše odabiru
nekoga odre enog roditelja - zašto su moja djeca odabrala mene i Joea?
Bebe odabiru i svojeg posvojitelja ili udomitelja. Katkad e duša odabrati više od dva
roditelja, znaju i da bi roditelj mogao umrijeti ili biti u nemogu nosti da ga odgaja.
Dok sam u Belfastu potpisivala knjige itateljima, prišao mi je mladi par u kasnim
dvadesetima. Oko njih je bilo mnogo an ela, ali svjetlo njihovih an ela uvara nije se još bilo
otvorilo. Suprug, izgledaju i emocionalno dirnut i napet, naglo je progovorio: »Pokušavamo
usvojiti dijete jer ne možemo imati svoje.« Kada je to izgovorio, njegova je supruga po ela
plakati. Dok je plakala, jedan se an eo njoj zdesna sagnuo nad nju i zagrlio je. Njezin ju je
suprug pokušao utješiti. Zamolio me neka se pomolim da odobre njihovu zamolbu za
posvojenje. Mlada je žena zgrabila moju ruku i rekla: »Lorna, molim vas zamolite Boga da
nam podari dijete. Želimo obitelj. Bit emo uistinu dobri roditelji - najbolji.« Njezin je suprug
pokraj nje kimao glavom.
»Molit u se i tražiti«, obe ala sam. »Neprestano molite an ele uvare svih ljudi
uklju enih u postupak posvo-jenja da vam pomognu i pošalju vam dijete.«
Muškarac me pogledao rekavši: »Ne marimo za to koje e dobi ili narodnosti biti
dijete, niti ho e li to biti dje ak ili djevoj ica - želimo dijete koje e biti naše - to e biti naše
dijete.« Blagoslovila sam ih i molila za njih.
Promatrala sam ih dok su zagrljeni odlazili od stola za kojim sam potpisivala knjige.
Iza njih oboje otvorilo se svjetlo njihovih an ela uvara, zaklanjaju i mi na trenutak
pogled na njih dvoje i sle a sam vidjela dva prelijepa an ela uvara, bitno viših od tog
muškarca i njegove žene, koji su blistali poput zlata. Oba su se an ela uvara prikazala u
muškom obli ju. inilo se kao da na sebi imaju zlatne ogrta e sastavljene od savršenih


plo ica. Njihova su krila bila sklopljena i nisu mi ih pokazali u potpunosti. Dok su odlazili
zagrljeni, u pratnji svojih an ela, re eno mi je da je njihova beba ve odabrana za njih i da ih
eka.
Kada nai em na ljude koji ne mogu imati djecu, uvijek im kažem neka ne odustanu.
Neplodnost ne zna i da neka duša nije odabrala vas da budete njegova majka ili otac. Slušajte
svojeg an ela uvara i pokušajte uvidjeti na koje vas na ine pokušavaju potaknuti. Nedavno
sam u Kilkennyju upoznala jednu majku i ona mi je rekla da je sa svojim suprugom odlu ila
usvojiti bebu iz Rumunjske. Otišli su u Rumunjsku misle i da e dobiti dijete mla e od šest
mjeseci. U sirotištu ih je nadležna žena odvela u dvorište gdje su se igrala djeca izme u tri i
pet godina i pokušala im je dati neko od te djece. Par se bunio govore i da su došli uzeti bebu,
a nadležna je žena neprestano slijegala ramenima govore i: »Nema beba.«
Razgovor o tome nastavio se još neko vrijeme, a potencijalni su posvojitelji bili sve
više uznemireni. Ispred njih su prolazile skupine djece.
Kraji kom oka budu a je majka ugledala odrpanu djevoj icu koja je sama stajala
pokraj ljulja ke, pla i. Osjetila je da je nešto privla i tome djetetu. Taj par nikada nije
razmišljao da usvoji trogodišnje dijete, a kamoli tro-godišnjakinju koja je pretrpjela mentalna
i emocionalna ošte enja i koja nikada ne e u potpunosti bez problema funkcionirati u društvu.
No na svoje iznena enje odabrali su baš tu prestrašenu trogodišnjakinju koja se nije usudila
niti ih zagrliti i koja je cijelo vrijeme vrištala.
Ta malena duša odabrala je njih za svoje roditelje prije no što se rodila, a oni su
poslušali Boga i svoje an ele uvare i prepoznali su je. Kada mi je ta majka to ispri ala, dijete
je ve nekoliko godina bilo u Irskoj. Još uvijek se bori s mnogo problema i još uvijek ima
posebne potrebe, ali uz ljubav i strpljenje svojih roditelja sada je u stanju iskazati svoju
ljubav.
An eli pokraj mene šapnuli su mi u uho neka upitam majku bi li ponovno odabrala
isto. Pogledala je u mene, iznena ena, polako razmišljaju i prije no što je odgovorila: »Ne
mogu zamisliti život bez nje. Život sada nije lak i nikada ni ne e biti, jer ona e uvijek trebati
našu pomo . Ali mi je volimo, ona e uvijek biti naša k i i uz pomo naše ljubavi nadamo se
da e odrasti u srda nu, ljubaznu osobu.«
Prije mnogo godina, dok je Ruth još bila beba, an eo Mihael rekao mi je da u
napisati knjigu o Bogu i an elima. Kada sam se usprotivila, rekavši da ne znam ni pravilno
itati i pisati, rekao mi je da e mi biti poslana pomo i, godinama kasnije, nakon što je umro
moj suprug, ta se pomo materijalizirala u obliku moje prijateljice i agentice Jean. Nekoliko
godina kasnije, u Johnstownu, an eo Mihael rekao mi je da Jean nije tu samo da mi pomogne
prenijeti svijetu poruku Boga i an ela, nego i da e odglumiti posebnu i važnu ulogu u životu
moje k eri Megan. Jean je bila tu da pomogne Megan da ostvari svoju darovitost i potencijal.
Bilo je predivno gledati kako se to rasple e u tih devet godina koliko je Jean prisutna u
Meganinom životu. Megan je bila stara šest godina kada su se njih dvije upoznale. Naravno,
njezina bra a i sestre imaju važnu ulogu, ali Jeanina je uloga potpuno druk ija. Jean - kao
netko tko je dobro obrazovan i mnogo proputovao - u stanju je navesti Megan da uo i stvari
na na in na koji ja to nisam mogla (Megan naziva Jean »enciklopedijom«!) i ima važan
utjecaj na nju. Ona joj je prijateljica koja zauzima važno mjesto u njezinu životu.
Na primjeru života svoje djece prepoznajem utjecaj koji su imale i pomo koju su im
dale razli ite odrasle osobe.
Na primjer, moj najstariji sin Christopher polu io je veliku korist iz prijateljstva i
podrške oca jednog od njegovih prijatelja. Taj se ovjek zainteresirao za Christophera u
vrijeme kada je njegov otac Joe bio bolestan. Taj je ovjek pomogao Christopheru da uo i
svoju darovitost i odlu i da e studirati strojarstvo. Uvijek u biti zahvalna tome ovjeku i
drugim odraslim osobama koje su pomogle mojoj djeci. Kao što esto znam re i, ne mogu sve
sama i to ne može nijedan roditelj.


 An eli postavljaju odrasle u živote djece. Katkad samo u kratkom razdoblju - kao rije
poticaja i ohrabrenja - a katkad na dulje vrijeme. An eli mi govore da svaka odrasla osoba
mora odigrati svoju ulogu u životu mladih oko sebe. Roditelji tu možda imaju najvažniju
ulogu, ali da bi naša djeca odrastala kako treba, an eli mi govore da trebaju prijateljstvo,
pozornost i podršku i drugih odraslih osoba iz svoje okoline.
Jednoga sam dana bila u konjušnici pokraj koje Megan odlazi na jahanje. Jedna od
tamošnjih žena bila je trudna. An eli su plesali oko nje puni radosti, uzbu eni zbog bebice
koja se trebala roditi za otprilike mjesec dana.
Na trenutak mi je bilo dopušteno vidjeti u nju i ugledala sam ljubav koju ta beba
osje a prema svojoj majci; njezino veselje zbog na ina na koji ga njegova majka štiti. Vaše
vas dijete voli mnogo prije no što se rodi.
Katkad, kada mi pokažu bebu u maj inu trbuhu, an eli oko majke kažu mi da ta mala
beba ne e ostati. Kada mi an eo to kaže, shvatim da e se dogoditi poba aj. Usprkos tome
an eli mi pokažu svu ljubav koju ta si ušna beba izlijeva na majku koju je odabrala. Ta je
duša odabrala tu majku i oca iako zna da ne e biti ro ena. Upitala sam Boga i an ele zašto se
to doga a, zašto majka pobaci. Nisu mi odgovorili u potpunosti. Rekli su mi da to
prvenstveno ima veze sa životnim putem te male duše, koliko god taj put bio kratak, a ne s
putem tih roditelja. Ali duša te male bebe voli svoje roditelje toliko duboko da ostaje uz njih i
nakon svoje smrti kako bi ih utješila i olakšala im bol gubitka. Ta mala duša toliko voli svoje
roditelje da je tu za njih kada je trebaju. Naravno, ta je beba otišla na nebo i sretna je, ali,
koliko god to možda bilo teško shvatiti, može istovremeno biti i uz svoje roditelje i na nebu.
To vrijedi i za sve bebe koje su abortirane. Nedavno, na jednom potpisivanju knjige,
mlada mi je žena rekla za abortus koji je obavila nekoliko godina ranije.
Dok je sjedila ispred mene sva u suzama, pokazali su mi duh malog dje a u
njezinu krilu. Izraz ljubavi na licu tog duha dje a bio je dirljiv. Vidjela sam da bezuvjetno
voli svoju majku. Odabrao ju je znaju i da e nastupiti abortus.
Upoznajem mnogo roditelja i oni me esto pitaju kako mogu biti bolje majke ili o evi.
Naro ito mi mnogo muškaraca govori da misle da uop e nisu dobri o evi. Jedanput mi je u
jednom hotelu u Londonu pristupio muškarac u svojim tridesetima i zamolio me za nekoliko
minuta mojega vremena. An eli su mi šapnuli u uho neka mu podarim te minute pa sam
pogledala po hotelu i predložila da sjednemo na mirno mjesto, za stol pokraj prozora. Rekao
mi je da vjeruje kako nije dobar otac, da ga to brine i da je zbog toga u velikom stresu.
»Imam sedmogodišnju k er i desetogodišnjeg sina«, rekao mi je. »Prema sinu se
ponašam kao da je glup, iako znam da vjerojatno nije. Ponižavam ga i inim upravo ono što je
moj otac inio meni: moj me otac obi avao uspore ivati sa sinovima svojih prijatelja.
Osje am se loše zbog toga, ali ini se da si ne mogu pomo i.«
Kada do e s posla, prilazi sinu i razgovara s njim dok on piše zada u, pregledava
njegove radne bilježnice i pokazuje mu mjesta na kojim je pogrešno napisao neku rije .
Ili zatraži od njega da ita na glas, a onda postane nestrpljiv ako dijete nije dovoljno
brzo pro italo neku re enicu ili ako je pogriješilo u izgovoru. »Moj je otac upravo to radio'
meni, cijelo vrijeme pronalaze i pogreške. Pretvorio me u živ anu olupinu, a sada ja inim
isto svojem sinu.«
U o ima je imao suze koje je pokušavao sakriti prinose i ruku licu, a onda je upitao:
»Kako to mogu promijeniti, Lorna?«
Pogledala sam ga i rekla: »Upamtite, vaš je otac inio najbolje što je mogao. Nije bio
savršen. Nijedan otac to nije. Radio je onako kako je najbolje znao. Ali morate prepoznati da
njegov na in nije bilo najbolji na in, da je griješio, da vi želite u initi bolje, a to vas ve ini
dobrim ocem - ak i ako vi ne vjerujete u to. Zamolite svojeg an ela uvara da vam pomogne
da vi i vaš sin postanete prijatelji. Vaš vas sin voli, a vi volite i njega i svoju k er.«
Kada sam izgovorila te rije i, svjetlo njegova an ela uvara otvorilo se i optocilo ga.


Njegov an eo uvar obratio mi se bez rije i vrlo suosje ajno i ljubazno, rekavši mi neka ga
nastavim ohrabrivati, da on ve jest dobar otac.
»Zamolite svojeg an ela uvara da vam pomogne da budete strpljivi sa svojim
sinom«, nastavila sam.
»Imajte na umu da je on samo dijete i da ima mnogo toga za nau iti. Kada
pregledavate zada e svojeg sina, prona ite stvari koje je napravio kako treba. Dajte svojem
sinu do znanja da ste ponosni na njega. Najvažnije od svega, provedite više vremena igraju i
se sa svojim sinom i k eri i pažljivo slušajte kad vam nešto govore. Tako e odrastaju i
dijeliti s vama svoje brige i probleme i nikada se ne e ustru avati do i i porazgovarati s vama
o tome.«
Muškarac je sjedio nasuprot meni otiru i o i. »Imat ete sjajan odnos sa svojom
djecom«, nastavila sam, » ak i kada budu odrasli, a vi djed.« ovjek mi se nasmiješi rekavši:
»Ispri avam se što sam se toliko raspekmezio. Nikada ranije nisam ovako plakao pred
nekim.«
Nasmiješila sam mu se i rekla neka se ne brine, da mi se to esto doga a. »Samo
upamtite«, rekla sam nagnuvši se prema njemu da ga blagoslovim, »zamolite svojeg an ela
uvara da vam pomogne da postanete dobar otac i zamolite za pomo i an ele uvare svoje
djece.«
Mnogi su roditelji postali svjesni toga da, kao i njihova djeca, imaju svoje an ele
uvare koji ih ne napuštaju ni na trenutak i da mogu zamoliti svojeg an ela uvara da zamoli
an ele uvare njihove djece da pomognu njihovoj djeci. Mnoge mi majke kažu da ujutro
podsje aju svoju djecu da imaju an ela uvara. Kažu mi da zamole i an ele uvare svoje
djece da paze na njih u školi i pomažu im pri u enju i igri.
Mnoge majke i o evi rekli su mu da znaju da, kao i njihova djeca, imaju an ele uvare
koji su ih u inili boljim roditeljima, da im je svijest o postojanju an ela olakšala život i
nau ila ih kako da budu bolji roditelji. Kažu mi da kada su ljutiti ili pod stresom postanu
svjesni upozorenja koja im šalje njihov an eo uvar govore i im da budu strpljivi, pa osjete
da se opuštaju i postaju ljubazniji, a njihov dom veseliji.
Iz osobnog iskustva znam da nije lako biti roditeljem. Zapravo, u nekim trenucima to
je krajnje stresno, ali prisjetite se da je roditeljstvo najvažniji posao na svijetu.


 5

Molitva može pomaknuti planine

Molitva je mo na sila. Previše je podcjenjujemo. Molitva može pomaknuti planine

samo ako joj dopustimo. Kada biste shvatili koliko molitva može biti mo na, nikada se ne
biste osje ali bespomo nima.
Možda mislite da ne molite baš mnogo. Možda mislite da uop e ne molite. Ali molitva
može biti i misao koja vam bljesne u umu, rije ili vapaj Bogu za pomo . ak i ono za što
mislimo da je psovka, katkad, zapravo, može biti molitva - ako dolazi iz duše.
Razgovaram i molim an ele za pomo ; molim ih da posreduju, ali ne molim se njima.
Molim se jedino Bogu. Molitva je izravna komunikacija s Bogom.
Nitko nikada ne moli sam. Kada se molite Bogu, uz vas se moli mnoštvo an ela
molitve, bez obzira koje ste vjere ili kako se ponašate. Oni su tu da obogate vašu molitvu,
posreduju u vaše ime i uti u se Bogu da usliši vašu molitvu. Svaki put kada se molite, pa i
samo jednom rije ju, an eli molitve su tu poput beskona ne rijeke koja velikom brzinom s
vašim molitvama te e prema nebu.
Vrlo je teško opisati an ele molitve, posebno zato što kada ih vidim nalik su tijeku
stotina tisu a an ela stopljenih u rijeci svjetla. To je svjetlo koje neprestano putuje, pomalo
nalik vodopadu koji se slijeva iz visina, osim što u ovom slu aju te e odozdo prema gore.
Rijetko vidim an ele molitve da stoje mirno. Opisat u jednog u trenutku kada sam to uspjela
vidjeti. An eli molitve vrlo su visoki, mnogo viši od bilo koje osobe, dugih, vitkih krila koja
kao da su stalno u pokretu. Ne odaju ni mušku ni žensku pojavnost, okruženi su treperavom
svjetloš u koja blista poput sunca. Odjeveni su u široke, bijele halje. Katkad, kada se kre u,
tek nazrem nijansu neke druge boje. An eli molitve vrlo su lijepi.
Znam da je teško povjerovati da vidim stotine tisu a an ela ije molitve teku poput
rijeke prema nebu, nose i molitve ljudi i predstavljaju i ih pred Božjim prijestoljem. Ali to je
ono što mi pokazuju; kao da an eli molitve donose svaki djeli molitve - svaki samoglasnik i
suglasnik te molitve - gore na nebo. Kada se osoba prestane moliti, rijeka stane, ali im se
ovjek po ne moliti ponovno, rijeka an ela molitve ponovno se po ne kretati.
Ljudi me katkad pitaju kako da se mole. Ispri at u vam kako sam se ja nau ila moliti
dok sam još bila malena. Moliti me nau io posebni an eo kada mi je bilo desetak godina. To
je bio an eo Amen - iako sam ga, sve do mnogo zrelije dobi, poznavala samo kao »posebnog
an ela molitve«.
An eo Amen obi avao je do i i sjesti pokraj mene na postelju i u iti me kako da
molim. Obi avao je sjesti na krevet poput tinejdžera, prekriženih nogu prekrivenih dugom
haljom. An eo Amen prikazivao mi se u obli ju prelijepe, mlade žene duge, medeno plave,
kovr ave kose. Moje su kovr e bile odrezane kratko prije nego što sam prvi put vidjela an ela
Amen, pa sam bila naro ito zadivljena njegovom kosom. Njegova je odje a bila na injena od
izvezene tkanine boje vrhnja, nalik na najfiniju svilu. Na toj su svili bili izvezeni uzorci, ali ni
danas nemam pojma što su simbolizirali.
Haljina mu se priljubljivala oko struka, ali suknja je bila duga ka i vrlo bogata. Rukavi
su bili duga ki i široki.
An eo Amen nikada se nije pojavljivao ako u sobi, koju sam dijelila sa svojom
sestrom Emer i koja je bila dvije godine starija od mene, nisam bila sama. Ve inom je dolazio
kada sam bila u krevetu, spremna za spavanje, ali katkad bi se pojavio i tijekom dana, dok bih
se sama igrala u sobi.


 Primio bi me za ruku i navodio me da njome na inim znak križa. Pokazivao bi mi
znak križa, jer sam bila ro ena kao katolkinja. Da sam bila ro ena kao pripadnica neke druge
vjere, znam da bi me podu io onome što je bitno za tu tradiciju.
Nau io me moliti se Bogu koriste i uobi ajene, svakodnevne rije i, a nau io me i
kako da izgovaram neke od službenih molitvi Katoli ke crkve, kao što su Zdravo Marijo i
e naš. Naravno, kasnije bih te molitve nau ila u školi.
Katkad bi mi rekao da sklopim o i, a drugi put neka gledam u njega. Nau io me neke
posebne molitve za koje mi je rekao da ih nikada ne dijelim ni s kime. To je vrlo udno, ali
ini se da sam te molitve zaboravila kada sam odrasla - znam da ih je an eo Amen sakrio od
mene.
An eo Amen podu io me posebnom obliku meditativne molitve pri kojoj se molim
svakim djeli em svojega tijela i duše. To je vrlo intenzivna i duboka molitva i otkad sam bila
dijete molila sam se na taj na in svakoga dana. Katkad samo nekoliko minuta - katkad dulje -
ali kada se molim na taj na in, vrijeme kao da nema nikakvo zna enje i osje am veliku radost.
An eo Amen nau io me kako da posložim svoju dušu da se neprestano moli - ak i
kada radim nešto drugo. ak i sada, dok ovo pišem, molim se za stvari za koje mi je re eno
neka se molim. Pomalo je teško objasniti kako mogu raditi obje stvari u isto vrijeme - ali ja to
inim.
An eo Amen ve inu me stvari nau io kada sam imala izme u etiri i šest godina.
Tada mi je redovito dolazio. Sada mi dolazi otprilike jedanput na mjesec. Obožavam kada
an eo Amen do e moliti sa mnom. Kada me uzme za ruku ispuni me velikim mirom i svaka
rije naše molitve vrlo je polagana i duga ka. Ne znam to no zašto on dolazi, ali vjerujem da
je to jer njegova prisutnost oboga uje moje molitve. Kada se do e moliti sa mnom, ja kao da
se ponovno prisjetim tih posebnih molitvi koje me nau io. No sljede eg jutra ne sje am se
rije i tih molitvi.
An eo Amen ima vrlo važnu ulogu koju mora odigrati pomažu i ljudima da se mole -
bez obzira na njihova uvjerenja i vjeru. Rije »Amen« je poput po etka i svršetka svake
molitve. To je vrlo bitna rije . Pokušajte koristiti rije »Amen« na kraju svoje molitve. Ona
oboga uje vašu molitvu. Zato ju je Bog i postavio tu. No ne brinite se ako zaboravite re i
»Amen«. An eli molitve izgovorit e je umjesto vas.
Znam da svatko može nau iti moliti i ako zamolite an ela Amen, on e vam pomo i.
Možete jednostavno re i: »An ele Amen, molim te nau i me kako da se molim.«
Pokušajte i ste i ete naviku izgovaranja makar male molitve. To se može dogoditi
dok stojite za kuhinjskim sudoperom gledaju i kroz prozor ili dok še ete po cesti. Možete
izgovoriti malu molitvu za nešto zbog ega ste zabrinuti ili zbog ne ega što ste vidjeli ili uli
na vijestima ili zbog ne ega zbog ega ste zahvalni - ništa nije preveliko ni premaleno da se
za to pomolite. Po nite time što ete svakoga dana odvojiti trenutak za molitvu, znaju i da e
an eli molitve u tom trenutku biti uz vas.
To može biti jednostavna i kratka molitva kao na primjer: »Bože, pomozi mi. Amen.«
Bit ete zadivljeni utjecajem izgovaranja ak i tako kratke molitve. S vremenom,
mole i se - ak i vrlo kratko svakoga dana - ste i ete velik osje aj smirenosti.
Dok se molite, pokušajte i postat ete svjesni da imate dušu, da u vama ima više od
mesa, kosti i krvi. Zamolite Boga da vas u ini više povezanim s vašom dušom, kako bi vaše
tijelo i duša u molitvi postali jedno. Kako se budete više molili, postat ete duševnije bi e i
osjetit ete da ste se duhovno podignuli na visu razinu. Znam da ete ako samo i na sekundu
osjetite povezanost izme u svoje duše i sebe biti radosni.
Neki se ljudi vole moliti koriste i službene molitve, kao što je O e naš, ali možete se
moliti i tako što ete razgovarati s Bogom kao što biste razgovarali s prijateljem, mole i ga za
pomo . Katkad osje amo da ne možemo prona i prave rije i za molitvu ili da naše rije i nisu
dovoljno dobre. Koje god rije i da koristite - dovoljno su dobre i an eli molitve e ih


obogatiti. Ništa nije premaleno da bismo se za to pomolili.
An eli mi katkad omogu e da ujem nekoga dok se moli: majku koja izgovara brzu
molitvu u crkvi dok njezino dijete tr i uokolo, da joj djeca te no i htjednu usnuti. Mladi a na
autobusnoj postaji koji se moli da autobus do e brže. Ljudi se mole zbog obi nih
svakodnevnih briga i to je sjajno vidjeti.
An eo Mihael mi uvijek govori da, iako postoje razli ite vjere, postoji samo jedan
Bog i da e se u budu nosti sve vjere ujediniti pod jednim kišobranom. Rekao mi je i to da su
molitve ljudi svih vjera jednako mo ne.
Ništa nije preveliko da bi se za to molilo. Katkad, kada se osjetimo bespomo nima u
nekoj situaciji kao što je rat ili glad, osjetimo da ne možemo u initi ništa ime bismo si
pomogli. No možemo. Možemo se moliti. Nikada ne bismo trebali sumnjati u mo molitve.
Kada nas dirne nešto što smo vidjeli u vijestima na televiziji ili pro itali u novinama, trebamo
izgovoriti molitvu. Svaka tuga ili suosje anje u nama zapravo su vid molitve. Ali ona postaje
mnogo ve a ako je spoznamo i izgovorimo u obliku molitve.
Kada ujete sirenu vozila hitne pomo i ili pro ete pokraj bolnice, izgovorite kratku
molitvu za sve one koji su bolesni i koji se brinu o tim bolesnicima. Kada na ulici ugledate
nekoga tko se nalazi u nekakvim poteško ama, izgovorite molitvu za njega. Svi trebamo
proširiti svoj krug molitvi posežu i prema drugima, prema našoj obitelji i prijateljima.
Pozvani ste da se molite za druge ljude - uklju uju i i one koje nikada niste upoznali.
Moramo se moliti za zajednicu u kojoj živimo i za naše vo e - politi are, poslodavce,
crkvenjake, vo e zajednica. Svi se moramo pomoliti da slušaju Boga i njegove an ele i
donesu ispravne odluke, jer te odluke utje u na sve nas.

Vjerujem da je svakome od vas

primjerom pokazana snaga molitve
u vašem životu.

Pre esto zaboravimo re i hvala, izgovoriti molitvu zahvalnosti. Kada to u inimo, to

nam pomaže da više cijenimo blagoslove koje smo primili, produbljujemo i oja avamo našu
vjeru i naš odnos s Bogom. Izgovaranje molitve zahvalnosti pomaže nam da shvatimo koliko
smo, zapravo, bogati, to nam daje nadu i povjerenje u budu nost.
U ovu sam knjigu željela uklju iti neke posebne molitve i zamolila sam an ela Amen
da do e i pomogne mi. Radila sam za ra unalom i an eo mi je došao, pojavio se pokraj mene,
nuo i izgovorio neke rije i molitve za koje mi se inilo da traju tek nekoliko trenutaka - ali
znam da je sigurno trajalo dulje. Zatim je nestao. Strepila sam da u zaboraviti tu molitvu, ali
an eo Hosus mi je došao i pomogao mi da se sjetim rije i koje mi je an eo Amen dao da ih
podijelim s vama. To je molitva zahvale Bogu.

Molitva zahvale

Hvala Ti za sve blagoslove

koje si mi podario, Bože moj.
Blagoslov posjedovanja duše,
te trunke Tvojega svjetla;
blagoslovljeni dar mojega an ela uvara
za vje nost, an ela koji me ne napušta
ni na trenutak;
blagoslovljeni dar mira i ljubavi
koji prebivaju u meni;
blagoslovio si me obitelji


 koju si mi podario;
blagoslovio me onima
koje si poslao u moj život
da hodaju zajedno sa mnom;
dao si mi da živim u skladu
s ljudima oko mene;
darovao si mi rad, moj posao;
blagoslovio me svime materijalnim
što imam u životu, velikim i malim;
blagoslovio me ovim
predivnim svijetom
i prirodom koja me okružuje.
Hvala Ti, Bože moj,
za sve ono
za što Ti zbog svojeg zaborava
još trebam zahvaliti.
I najviše od svega hvala Ti, Bože moj,
što neprestano
blagoslivljaš moj život.
Amen.

Molitva u društvu vrlo je mo na, posebno kada zajednica moli zajedno u istu svrhu.
Kada sam na misi, koja je oblik grupne molitve s kojom sam najbolje upoznata, ve inu
vremena pokazuju mi da ljudi mole za svoje vlastite potrebe i za potrebe njihove obitelji i
prijatelja. No kada se pojavi zahtjev za molitvom za neku odre enu skupinu ili potrebu, i kada
ve ina ljudi posveti svoju molitvu toj svrsi, vidim kako se ta molitva osnažuje - vidim sve više
i više an ela molitve kako teku prema nebu.
An eo Amen rekao mi je da je naro ito mo no kada ljudi razli itih vjera mole
zajedno.
Svaki put kada odem u crkvu, džamiju, sinagogu ili u hram - ili na bilo koje sveto
mjesto - vidim na stotine an ela kako se mole, posve odvojeni od an ela molitve. Nije važno
kojoj vjeri pripada mjesto molitve - ako uop e pripada ijednoj. Bez obzira na to bila to zgrada
ili otvoren prostor, ak i kada se to mjesto više ne koristi za molitvu, to je mjesto još uvijek
sveto i tamo e biti an ela koji se mole Bogu.
Svako mjesto na kojem se netko moli može postati sveto - neka odre ena prostorija,
stolac u vašoj ku i ili neki kutak u parku. Ako se redovito molite na tome mjestu, an eli
molitve kao da tamo ostave nešto za sobom i to mjesto postane više ispunjeno mirom.
To je jedan od razloga zbog kojeg je mnogim ljudima lakše moliti na jednom te istom
mjestu, kad god je to mogu e.
Mnogi od nas služe se stvarima koje nam pomažu moliti. Neki od nas služe se
krunicom, molitvenikom ili mirisnim uljem. Ili upalimo svije e. Te su stvari simboli i u
razli itim vjerskim tradicijama smatraju se svetima. One nam pomažu da se povežemo s
Bogom, ali moramo imati na umu da te stvari trebaju nama, a ne Bogu. Naravno, svije e su
simbol nade, simbol svjetlosti Božje. Ljudi pale svije e iz najrazlicitijih razloga. Jedan od
meni najdražih je kada kod ku e upale svije u da bi svoj dom u inili svetim mjestom,
mjestom mira i ljubavi.


 Ja volim moliti s drugima, koje god vjere bili. To mi donosi veliku radost; iz toga
crpim veliku snagu i energiju - to kao da uzdiže moju dušu i ona zapleše.
Žudim za danom kada e ljudi svih vjera više moliti zajedno. Nedavno sam u Americi
imala sam ast da me pozovu da održim govor na velikom katoli kom okupljanju u San
Franciscu, da se pomolim u džamiji u New Yorku i da se molim s jednom zajednicom
hindusa. Ta trodnevna konferencija u San Franciscu bila je veli anstvena - u ta je tri dana
održano mnogo molitvi - i to ne samo tijekom mise i u trenucima kada su se izgovarale
službene molitve.
Dok bi me intervjuirali pred publikom, odjednom bih ugledala bljesak an ela molitve
kako se izdiže iz nekoga i u tom bih trenutku znala da je ta osoba upravo izgovorila molitvu.
Ispri at u vam što sam vidjela na jednoj misi tijekom toga okupljanja. Sli ne stvari
vi am i na misama u svojoj crkvi i u svakom drugom dijelu svijeta.
Svjetlo an ela uvara iza svake osobe postalo je vrlo blistavo kada je u velikoj
konferencijskoj dvorani po ela misa. Mnogo je an ela bilo i na priru nom oltaru. Pozornica je
bila velika, ali inila se još ve om s obzirom na broj an ela koji se nalazio na njoj. Sa svake
sve enikove strane stajala su po dva golema an ela. Kada je sve enik podignuo hostiju, inilo
se kao da je jedan veliki an eo prošao kroz njegovo tijelo, podignuo hostiju zajedno sa
sve enikom, a onda je u bljesku odnio na nebo. To je bilo prelijepo promatrati. U istom tom
trenutku dok je an eo nosio hostiju na nebo, svjetlo Duha Svetoga spustilo se na hostiju i ušlo
je u nju, prožimaju i je Božjom miloš u. Sa svake sve enikove strane stajala su po dva an ela
oplemenjuju i hostiju dok su ljudi primali pri est.
Kao što sam rekla, nedavno sam bila pozvana na molitvu u jednu džamiju u New
Yorku. Iako je džamija bila potpuno ispunjena ljudima - možda petstotinjak muškaraca i
pedesetak žena - to je mjesto bilo ispunjeno i tisu ama i tisu ama an ela.
Kao da je bilo ispunjeno svako raspoloživo mjesto. Bilo je predivno vidjeti kako su se
an eli klanjali istovremeno s ljudima. Mnoštvo je bilo toliko udubljeno u molitvu da je sjaj
molitvi an ela molitve koje su neprestano plovile prema nebu osvjetljavao cijelu prostoriju.
Imam je bio okružen vrlo visokim an elima dok je govorio ohrabruju i i pružaju i nadu
kongregaciji. Svi su se prikazali u muškom obliku i inilo se da su odjeveni u halje. Mogla
sam zamisliti kako su sve enici bili odjeveni prije mnogo stolje a. Jedan prelijepi an eo
izgledao je vrlo ugledno i mo no. Nije to bio imamov an eo uvar. Taj je bio vrlo visok i
krupan, njegove su halje bile teške i u njima sam vidjela zlato. Nisam mogla vidjeti krila.
Glava mu je bila velika i muškara ka i na njoj je ležala neka vrsta neobi nog šešira. Nije bio
potpuno okrugao i naprijed je bio plosnat. Ruke je držao položene na imamovim ramenima -
kao da ga ljubazno i brižno umiruje. inilo se da mu neprestano nešto govori.
Usrdno se nadam da e me ubudu e pozivati da se molim u mnogo kongregacija
razli itih vjera i molit u se da se ubudu e svi više molimo. Molitva je mo no sredstvo za
prizivanje dobrote me u ljude.
Mogli bismo toliko toga posti i kada bismo to shvatili i molili se zajedno. Zamislite
kada bi svi na svijetu, bez obzira na svoju vjeru, pristali prekinuti ono što trenutno rade i
svakoga se dana u odre eno doba molili na nekoliko minuta. U inak ovje anstva koje djeluje
kao jedan u molitvi bio bi nevjerojatno velik u našem svijetu.
Svakoga dana uvi am snagu molitve u svijetu; vi am uda koja se doga aju zbog
molitve, ali ne mogu to objasniti, ni dokazati. Molitva djeluje na tajnovite na ine, a mi nismo
svjesni mnogih stvari koje se doga aju kao posljedica molitve.
Vjerujem da se uda doga aju svakoga dana, ali mi ih ve inom ne vidimo. Mnoga od
tih uda malena su, ali mogu predstavljati veliku promjenu u životu pojedinca ili obitelji.
Vjerujem da je svakome od vas demonstrirana snaga molitve u vašem životu.
Vjerujem da se za svakoga od vas u ovoj ili onoj prilici molila neka osoba - ak i ljudi koje
uop e ne poznajete - i da ste vi iz toga polu ili dobrobit. Naše molitve uvijek su uslišane, ali


ne uvijek na na in na koji mi mislimo da bi trebale biti. Bog i an eli uvjeravaju me da nijedna
molitva nije neuslišana. Vrlo nam je teško shvatiti zašto umre osoba za koju smo se molili da
ozdravi. Zašto naša molitva nije uslišana?
Zašto nije uslišana naša molitva za ljude koji gladuju na drugoj strani svijeta?
Shva am da ljudi postavljaju takva pitanja.
Razmišljaju i, razgovaraju i i mole i o tim pitanjima dok pišem ovo poglavlje shvatila
sam da postoje etiri glavna razloga zbog kojih ljudi osje aju da njihove molitve nisu
uslišane.
Katkad se molimo za nešto što nije dio Božjeg plana, pa se možda voljena osoba ne
oporavi, jer joj je vrijeme da ode ku i Bogu.
Katkad se molimo za stvari koje želimo i vjerujemo da bismo ih trebali dobiti, pa
bivamo razo arani kada ih ne dobijemo. esto smo zaslijepljeni svojom željom za onime za
što mislimo da trebamo, ali esto ne razumijemo potpuno što bi bilo najbolje za nas. esto,
kada gledamo unatrag, kažemo da nam je drago što nismo dobili nešto za što smo se ranije
molili.
Katkad naše molitve nisu uslišane, jer smo mi ili netko drugi dopustili drugoj strani da
e - pustili smo zlo u naš krug. Na taj na in usprkos našim molitvama može zapo eti i trajati
rat.
Mislim da etvrti razlog leži u tome što ljudi nisu slušali i poduzeli korake. To se
možda dogodi zbog straha - straha da e nas ismijati, straha od siromaštva, straha od
neuspjeha - ili zbog linije manjeg otpora. Bog i an eli žele od nas da ostvarujemo mnogo toga
u životu. Moramo moliti, ali moramo biti i aktivni.
Svatko od nas ima ulogu koju mora odigrati.
Moramo imati vjere i neprestano moliti, ak i kada je naša vjera u snagu molitve
dovedena u pitanje. Zapravo, ta e vjera uvijek biti dovo ena u pitanje, jer nikada ne emo do
kraja shva ati Božju viziju našega svijeta.
Možda ne emo uvijek vidjeti rezultate naših molitvi, ali vidjeli mi njih ili ne, uvijek
moramo vjerovati da molitve utje u na naš život i na svijet u cjelini. Molitva pruža nadu -
katkad sve što moramo initi jest da se nadamo.


 6

Svi u sebi nosimo dar iscjeljenja

Hodala sam hodnikom jednog hospicija u Dublinu gdje sam bila u posjetu prijateljici.
Dvije su žene sjedile na širokoj prozorskoj istaci, a pokraj njih je stajao muškarac. Vidjela
sam iza njih svjetlo njihovih an ela uvara, ali nijednog drugog. Vrata sobe nasuprot njima
bila su zatvorena. To je bila soba za ljude koji su na pragu smrti. Znala sam da su te tri osobe
ožaloš ena obitelj i prijatelji. Vidjela sam kako iz svakoga od njih zra i posebna energija i
struji prema drugima. Pokazali su mi milost iscjeljenja. Vidjela sam val energije koji struji iz
svih dijelova njihova tijela.
Strujala je snažno, ali i nježno.
Milost iscjeljenja razlikuje se od svake druge energije koju sam vidjela. Prolaze i
pokraj nje osjetila sam veliku smirenost kakvu uvijek osjetim u takvoj prigodi. Ta energija
nije strujala prema sobi u kojoj je umirao netko njima drag. Tu je energiju dijelilo to troje
ljudi, pomažu i jedni drugima da umanje svoju bol i tugu.
Svatko od nas u sebi nosi dar iscjeljenja - to je predivni dar koji nam je podario Bog.
Svakoga dana vidim ga na djelu. Prelijepo je kada vidim majku ili oca kako u naru ju drže
dijete i tješe ga. Dijete je možda tjelesno ozlije eno, možda je ogreblo koljeno, ili ga mu i
emocionalna bol poput tuge, ali roditelj izlijeva iz sebe svoj dar iscjeljenja. Prelijepo je vidjeti
kako ta milost iscjeljenja te e iz roditelja prema djetetu i kako dijete prestaje plakati i sretno
se vra a igri.
Djeca me u sobom koriste dar iscjeljenja. Neko e se dijete ozlijediti u igri, a drugo e
mu dijete pri i i motati se oko njega, iskazuju i svoju zabrinutost i ljubav. Tada ozlije eno
dijete zaboravi svoju bol i vrati se igri. Neprestano vi amo na djelu taj dar iscjeljenja, ali
ve inom ga ne prepoznajemo.
To nije slu aj samo s roditeljima i djecom. Svatko od nas u sebi ima dar iscjeljenja.
Kad god osjetite poriv da pomognete nekome tko pati - nekome koga volite ili nekome koga
nikada ranije niste vidjeli - služite se darom iscjeljenja. Ljubav i suosje anje osloba aju u
vama mo iscjeljenja.
Ranije nisam mnogo govorila o mo i iscjeljenja. Ja se njome neprestano koristim
prema ljudima koje sretnem na ulici ili u trgovini. Meni je to toliko prirodno da se pomalo
iznenadim kada me ljudi pitaju za to.
Dok sam radila na ovome poglavlju, upozorili su me na to da je na in na koji govorim
o daru iscjeljenja umnogome nalik onome što sam rekla o snazi molitve i ljubavi. Razumijem
to, jer i molitva i ljubav u sebi imaju vidove iscjeljenja. Vidim dar iscjeljenja u svakome od
nas, razli it od molitve ili ljubavi, iako je sve to povezano. Jedini na in na koji mogu objasniti
dar iscjeljenja jest da je to mo koja dolazi iz vaše duše u vaše tijelo da vam pomogne
iscijeliti sebe i druge.
Svi mi u sebi nosimo dar iscjeljenja; on nam je potpuno priro en i njime se služimo
nagonski - samo što ga ne prepoznajemo automatski u sebi.
Svakodnevno vi am ljude kako se koriste svojim darom iscjeljenja, ali u devedeset i
devet posto slu ajeva znam da doti na osoba nije svjesna toga da šalje iscjeljuju u energiju.
Kada osoba osvijesti da se služi svojim iscjeliteljskim mo ima, ini mi se kao da se ta energija
poja a.
Osvijestivši da u sebi posjedujete iscjeliteljski dar i kada ga imate namjeru upotrijebiti,
nau it ete kako da ga oslobodite. Što ete ga više biti svjesni, to e vas više iznenaditi koliki
utjecaj možete izazvati koriste i ga. Ne radi se o tome da ljudi postanu iscjelitelji. Ovdje se


radi o ljudima koji postaju svjesni toga dara i služe se njime kako bi odaslali iscjeljenje u
svakodnevnim situacijama - ženi na cesti kojoj su ugradili umjetni kuk, vašoj sestri koja pati
od glavobolje, kolegi koji je pod velikim stresom. Neki ljudi vole to raditi predo avaju i si da
iscjeljuju a milost te e prema odre enoj osobi, ali ja se ne služim vizualizacijama.
Koliko god nas to možda iznenadilo, darom iscjeljenja možemo se koristiti i na našim
ku nim ljubimcima. Kada voljena životinja oboli, možete omogu iti milosti iscjeljenja da
pomogne vašoj životinji da ozdravi. Ja volim životinje i imala sam mnogo ku nih ljubimaca.
Koristila sam se svojim iscjeliteljskim darom drže i ih u naru ju, miluju i ih i pritom im
nježno govore i.
Bog nam je dao dar iscjeljenja. Zašto se onda ne bismo služili njime? Kada vidim da
se netko koristi darom iscjeljenja na sebi, to mi izgleda poput vala koji nadolazi iz cijelog
tijela - od nožnih prstiju do vrha glave, zra i na udaljenosti od desetak centimetara od tijela, a
onda se poput vala koji se lomi o obalu vra a i ispunjava cijelo tijelo iz kojega je potekao.
Kada ponovno u e u tijelo, vidim ga kako te e poput rijeke, poput zlatne zrake struji prema
dijelu tijela kojemu je potrebna pomo .
Postanite svjesni iscjeljuju eg dara koji izlazi iz vas i umjesto da ga usmjerite prema
drugima okrenite ga prema sebi i dopustite da vas ispuni poput vala smirenja. To zvu i
komplicirano, ali zapravo je vrlo jednostavno i mnogi ljudi to rade nagonski. Pokušajte i
postanite svjesniji korištenja iscjeljuju eg dara prema sebi i neka vam prije e u naviku da se
njime koristite bez obzira na to koliko bezna ajna bila bol, emocionalna ili fizi ka, koju
osje ate. Prisjetite se da iscjeljuju eg dara ima u izobilju; ako ga koristite za sebe, to ne zna i
da e ga biti manje za nekoga drugoga.
Pre esto nemamo razumijevanja za sebe. Vrlo smo strogi prema sebi. Upoznala sam
mnoge ljude koji mrze svoju tjelesnost; ne žele si dopustiti da vide ljepotu svojega tijela.
Vjerovali ili ne, svi smo mi savršeni.
Ono što vi smatrate manama, nisu mane. To su dijelovi jedinstvenog bi a koje je Vi.
Kada osoba osvijesti taj iscjeljuju i dar u sebi, po ne se gledati drugim o ima. Neka
vam prije e u naviku da svaki dan na deset sekundi budete svjesni sebe i osjetite mo koja
djeluje u vama. Pomo i e vam i vaš an eo uvar. Zamolite ga da postanete svjesniji mo i
iscjeliteljskog dara u sebi kako biste mu omogu ili da te e kroz vas i iscijeli vas.

Bog nam je dao dar

milosti iscjeljenja kako bismo se njime
služili. Zašto ga
ne bismo koristili?

Prigodom jednog potpisivanja knjige prišla mi je jedna žena. Duboko je udahnula i

rekla: »Moram vas nešto upitati o svojoj k eri.« Nakon što je to izgovorila pogledala je prema
djevoj ici staroj otprilike etiri godine, koja se igrala sa svojim mla im bratom pokraj police s
dje jim knjigama. Tu su malenu djevoj icu okružila petorica an ela isq'elje-nja. An eli
iscjeljenja sli ni su jedan drugome, ali ako ih promotrite pozornije, primijetit ete da se ipak
razlikuju.
Vrlo su vitki i visoki. Tridesetak centimetara viši od osobe koju okružuju. Ne odaju ni
žensku ni mušku pojavnost. Poput svih an ela, nevjerojatno su lijepi. Njihova odje a, koja ih
pokriva od glave do pete, zra i kristalno jasnim svjetlom savršeno bijelo-srebrne boje. Krila
su im jedva vidljiva i nježno se kre u cijelo vrijeme, kao da se njišu na laganom povjetarcu.
An eli iscjeljenja do u samo na kratki trenutak. ini se da se nikada ne zadržavaju
pokraj bolesne osobe. ini se da dolaze i odlaze kada je potrebno njihovo iscjeljivanje. ini se
da su toga dana ostali neuobi ajeno dugo.
An eli iscjeljenja koriste se istim darom koji imamo i mi, ali njihov je mo niji, jer


potje e izravno od Boga. Bog pošalje zraku iscjeljuju eg svjetla na an ela iscjeljenja, a on
nam je prenosi dodirom. Ve ina an ela ne doti e ljude, pa su stoga an eli iscjeljenja neobi ni.
Bog dopušta an elima iscjeljenja da se upletu kada Ga se zamoli za to i kada je u
pitanju ozbiljna bolest. Nikada nisam vidjela an ele iscjeljenja u slu aju manjih ozljeda.
Kada sam pokraj one malene djevoj ice vidjela an ele iscjeljenja, znala sam da su
maj ine brige opravdane.
Primaknula sam se bliže majci, uzela je za ruku i rekla: »Recite mi što vas mu i.«
Jedan od an ela iscjeljenja pokraj djevoj ice odmaknuo se od nje i stao pokraj majke.
To je bilo neobi no. Rijetko sam kada vidjela da je an eo iscjeljenja napustio svoju skupinu.
Majka je nastavila: »Katkad imam osje aj da moja mala djevoj ica nije dobro, da nešto nije u
redu s njom.«
Nakon što je majka to izgovorila, an eo iscjelitelj dotaknuo joj je rame i obratio mi se
bez rije i. »Lorna, reci joj da dijete odvede lije niku.«
Upitala sam an ela bez rije i: »Je li opasno po život?«
»Nije, Lorna«, odgovorio je an eo, »ozbiljno je, ali djevoj ica e se oporaviti.«
Upitala sam majku: »Jeste li se molili za svoju k er?«
Majka me pogledala i upitala: »Kako znate?«
Nasmiješila sam joj se. »Zato jer je vaša k i okružena an elima iscjeljenja. Zamolili
ste Boga za pomo i on je poslao an ele iscjeljenja da budu uz vašu k er. Oni su ti koji vam
govore da vašem djetetu nije dobro.«
Majka mi je rekla da je odvela dijete lije niku, ali da je on rekao da je s djevoj icom
sve u redu. No ona je osje ala druk ije.
»An eli mi govore da morate ponovno odvesti djevoj icu lije niku i zamoliti ga da joj
napravi krvne pretrage. Nešto nije u redu, ali ne brinite se, ona e se oporaviti. Vjerujte
svojem osje aju i slušajte. An eli iscjeljenja vam govore što vam je initi. Znam da slušate,
jer ste danas razgovarali sa mnom. Prisjetite se, možete pomo i iscijeliti svoju k er; morate
oti i lije niku, ali i vi u sebi imate dar iscjeljenja. Mazite je i osvijestite svoju mo iscjeljenja;
izlijte je na svoju k er. To e joj pomo i da brže ozdravi.«
Kada smo se opraštale, prišla nam je njezina k i. Blagoslovila sam ih i zamolila an ele
iscjeljenja da pomognu da djevoj ica ozdravi što je prije mogu e. Promatrala sam ih kako
odlaze i iza njih sam ugledala svjetlo njihovih an ela uvara. An eli iscjeljenja ve su nestali.
Dok razgovaram o an elima iscjeljenja i koristim se iscjeljuju im darom koji imamo
svi, ljudi pitaju zašto su neki ljudi dobri u tome, a neki nisu. Moj suprug Joe patio je od
gotovo svake bolesti koju možete zamisliti - še erne bolesti, moždanih udara i slabog srca.
Velik dio svojeg života proveo je ozbiljno bolestan prije nego što je umro vrlo mlad, u dobi
od etrdeset i sedam godina.
Jako sam ga voljela i, kao što možete i zamisliti, neprestano sam molila da an eli
iscjelitelji budu pokraj njega i slala sam mu svu svoju iscjeliteljsku mo . Znam da su an eli
iscjeljenja pomogli Joeu. Jednoga dana pronašla sam Joea u vrtu, onesviještenog (uvijek je
pokušavao raditi po ku i i vrtu koliko god je mogao, ne poštuju i svoje zdravstveno stanje).
Bio je okružen an elima iscjeljenja. Znam da su ga oni održali dulje na životu i inili da mu
bude ugodnije, ali, koji god bio razlog, njemu nije bilo su eno da preživi. Joeu i meni nije bilo
su eno da ostarimo zajedno. Bilo mu je odre eno da ode ku i na nebo mnogo prije nego
meni.
Nikada ne emo znati i do kraja razumjeti zašto Bog jednoj osobi dopušta da se izlije i,
a drugu uzme k sebi. No uvjeravam vas da se iscjeljenje može dogoditi na mnogo na ina. Ono
se možda ne sastoji od toga da osoba preživi. Može biti da u inak iscjeliteljske milosti koja
zra i do te odre ene osobe od njezine obitelji zna i da e ta osoba trpjeti manje boli, biti
manje pod stresom ili da e se osje ati sretnijom. Nikada nemojte prestati moliti an ele
iscjeljenja za pomo , niti se koristiti darom iscjeljenja koji imate u sebi. Mislimo da znamo


što je dobro za nas, što e nas u initi sretnima, ali Bog ima ve i plan.
Mnogi kirurzi rekli su mi da nikada ne operiraju, a da Boga nisu zamolili za pomo .
Mnogi od njih rekli su mi da vjeruju u an ele uvare i zazivaju ih za pomo , ali
upoznala sam samo nekolicinu koji su svjesni an ela iscjeljenja. No vjerujem da nijedan
kirurg ne operira, a da uz njega nisu prisutni an eli iscjeljenja.
Jedan mi je ovjek ispri ao prelijepu pri u o svojem bratu, kirurgu iz Kanade.
Nekoliko je godina brat toga ovjeka prolazio kroz vrlo teško razdoblje. Izgubio je vjeru u
Boga i postao je cini an i ogor en. Taj mi je ovjek ispri ao da je njegov brat bio izvrstan
kirurg, ali da je izgubio vještinu i samopouzdanje. Kirurg je bio toliko mra an da se bojao za
njega. Rekao mi je da je bio toliko zabrinut za brata da je naposljetku otišao u Kanadu. No taj
posjet nije pomogao. inilo se da ga brat ne sluša. Bavio se mišlju da odustane od svojeg
poziva kirurga. Taj mi je muškarac ispri ao da je njegov brat, dok se pakirao da se vrati u
Irsku, ugledao u njegovoj torbi primjerak moje prve knjige An eli u mojoj kosi. Muškarac je
zaboravio da ju je spakirao i osjetio je da mu njegov an eo uvar govori neka da knjigu
svojem bratu.
Dao je knjigu svojem bratu, a on mu se nasmijao u lice, rekavši da ne vjeruje ni u
Boga, a kamoli u an ele.
ovjek je naveo brata da mu obe a da e pro itati knjigu iako je, da budemo iskreni,
sumnjao u to.
Nakon povratka muškarac je neprestano molio za svojega brata. Poslije nekoliko
tjedana nazvao ga je brat. Rekao mu je da je održao obe anje, da je pro itao knjigu i da ga je
navela na razmišljanje. Kirurg je ispri ao kako se, dan ranije, u bolnici pojavio hitni slu aj i
da je toga dana on bio jedini dežurni kirurg. Pokušavao je prona i si ušni komad metala u
grudima toga pacijenta, svjestan da e ako ga ne prona e, pacijent umrijeti. Pacijent je teško
krvario dok je kirurg pokušavao prona i ono što je svojem bratu opisao kao iglu u plastu
sijena. Ve je htio odustati kada se sjetio da zamoli za pomo svojeg an ela uvara. U inio je
to ne vjeruju i doista da e to biti od ikakve pomo i. Dok se molio, rekao je bratu, osjetio je
kako neke ruke dodiruju njegove, navode i ga. Prepustio se tome vodstvu. Odmah je pronašao
komadi metala i uklonio ga. Pacijent se trenutno dobro oporavlja.
Kirurg je plakao preko telefona pri aju i to svojem bratu, a muškarac je gotovo
zaplakao prepri avaju i meni.
Znam da je dodir koji je osjetio bio dodir njegova an ela uvara. Velikaje rijetkost da
itko osjeti dodir svojeg an ela uvara, ali u ovom slu aju vjerujem da mu je to trebalo vratiti
povjerenje u sebe samoga i uvjeriti ga da mu je pomo nadomak ruke. Znam da su toga dana
uz njega bili i an eli iscjeljenja.
Na ve ini javnih okupljanja kojima prisustvujem diljem svijeta izgovaram »Molitvu
an ela iscjelitelja« koju mi je podario arkan eo Mihael. Ta molitva - a tu su Božje rije i, ne
moje - glasi ovako:

Molitva an elima iscjeliteljima

koju od Boga nosi Mihael, njegov arkan eo.

Izlijte, an eli iscjelitelji,

svoju nebesku milost na mene
i na moje voljene.
Dopustite mi, an eli iscjelitelji,
da osjetim vašu zraku
nada mnom,
svjetlost vaših iscjeljuju ih ruku.
Dopustit u da vaše iscjeljenje po ne


 na koji god na in odredi Bog.
Amen.

ujem od ljudi diljem svijeta da mole ovu molitvu i crpe iz nje veliku utjehu. Ne mole
je samo za iscjeljenje. Izgovaraju je i prije polaganja ispita.
Ljudi mi govore da je izgovaraju kada bdiju budni po no i i kada se boje za svoju
sigurnost. Jedan mi je farmer rekao da je izgovara kada se nada kiši. Rekli su mi i da je koriste
kao dio vjen anog obreda ili sprovoda.
Ljudi se esto raspituju o rije ima te molitve, a mnogi ih žele ispraviti kako bi bila u
skladu s onime što oni smatraju savršenim engleskim jezikom. Kažem im da ne mogu to
initi, da su to doslovne Božje rije i kakve mi ih je dao arkandeo Mihael. Zraka svjetla je
milost iscjeljenja koju Bog izlijeva na an ele iscjeljenja kako bi je oni mogli proslijediti
nama. Molitva se odnosi na svjetlost Božje iscjeljuju e ruke.
Bog mi je dao tu molitvu kako bi se ona raširila diljem svijeta, kako bi više ljudi
postalo svjesno an ela iscjelitelja i iscjeljenja koje nam je svima dostupno. Ta je molitva dar
Božji dar, pa zašto je onda ne moliti?


 7

Svjetlo u tami

V ina ljudi se u nekom trenutku svojeg života osjeti potištenom i tužnom. Ja to

mogu fizi ki prepoznati. Teško je opisati što vidim. Vidim energiju oko ljudi, ono što netko
naziva aurom, i vidim to cijeloga svojeg života. Ali ja znakove depresije ne vi am u auri.
Aura ne postane siva ni išta tome sli no. Ja depresiju vidim unutar tijela. Kao da je energija u
tijelu na neki na in one iš ena, kao da joj nedostaje uobi ajene živosti. To se potpuno ra-
zlikuje od onoga što vidim kada je netko umoran. Ovo je na dubljoj razini; osoba kao da je
oslijepljena i ne može vidjeti svjetlo oko sebe.
Vi am to u razli itom intenzitetu, u otprilike jednom na desetero, možda više u ovim
teškim i izazovnim vremenima. Depresija utje e na ljude u svakoj životnoj dobi. Ali ne
vjerujem da depresija po iva u nekome oduvijek i zauvijek. To je nešto što nastaje i nestaje.
Na žalost, neki su tome skloniji od drugih.
Jedna od prijateljica mojeg sina Christophera, Sarah, došla je prije nekoliko godina
porazgovarati sa mnom.
Upravo je bila završila fakultet i po ela raditi. Uz šalicu aja u kuhinji rekla mi je da
se osje a tužnom i depresivnom. Nije mi to morala re i, vidjela sam u njezinu tijelu da nešto
nije u redu. Nedostajala joj je živahnost koju vidim u zadovoljnim ljudima.
Rekla mi je da je vrlo zabrinuta za svoju budu nost. Vidjela sam da joj nedostaje
hrabrosti i samopouzdanja. Dok smo razgovarale, otvorio se njezin an eo uvar i ostao je
otvoren dulje no što to obi no ini. Uzeo je muško obli je, bio je visok i vitak, svijetlosme e
kose do ramena. Nisam vidjela krila. Lice toga an ela uvara imalo je neobi no izražajne crte.
i su mu bile tamnosme e i pune svjetla, osmijeh prelijep i pun ljubavi i suosje anja dok je
gledao u mladu ženu.
An eo uvar imao je nešto ispred sebe; nije bio štit, ali to je najbliži opis koji mogu
dati. Nemam pojma emu to služi. U po etku ruke je držao spuštene niz tijelo, a onda ih je s
mnogo nježnosti polagano podignuo uvis tako da su gotovo, ali ne potpuno, pridržavale
njezina ramena pružaju i joj potporu.
Sarahin mi je an eo uvar prešutno priop io dvije rije i. Da budem iskrena, ne mogu
se to no sjetiti kako su glasile, ali iz njih sam razaznala da je njezin an eo uvar za nju imao
pripremljenu nekakvu pomo .
Dok je Sarah pri ala koliko joj je teško organizirati svoj život, njezin je an eo uvar
postao zraka svjetla iza nje. Prije nego što je ustala, vidjela sam još jedno svjetlo koje se
pojavilo iza nje, sitno, ali vrlo jarko. Nisam vidjela an ela kako drži to svjetlo, ali znala sam
da e tamo biti neki an eo, da je njezin an eo uvar pozvao jednog an ela da ispred nje drži
svjetlo kako bi joj pružio nadu.
Meni je to bio znak da e Sarah iza i iz toga mraka i do i na svjetlo.
Slu ajno sam srela Sarah nekoliko godina kasnije. Bila je sretna, puna samopouzdanja
i, usprkos tome što je bila u srednjim dvadesetima, treperila je od uzbu enja - poput mlade
tinejdžerice. »Lorna«, rekla mi je, »mislila sam da se nikada ne u izbaviti iz toga, da nikada
ne u biti sretna.«
Rekla mi je da joj je život lijep i da je svjesna da pomo postoji ako e u budu nosti
trpjeti depresiju.
Vjerujem da postoje dvije vrste depresije. Izgledaju mi razli ito kada ih vidim u
ne ijem tijelu. Najuobi ajenija je privremena tama, poput Sarahine, koja može imati veze s
doga ajima, trenutnom fazom života ili ak hormonima. Ve ina ljudi prolazi kroz to u nekom


razdoblju svojeg života. No postoji i depresija koja je bolest.
Obje su krajnje bolne i teško ih je proživljavati, ali vjerujem da ve ina ljudi koja se
osje a depresivnom ne bi trebala smatrati da je bolesna. Lijekovi nekim ljudima mogu
pomo i, ali ve ini to nije dugoro no rješenje. An eli su mi rekli što potišteni ljudi ili ljudi u
depresiji mogu u initi za sebe da bi se osje ali bolje. Ako ste potišteni ili depresivni, zamolite
svojeg an ela uvara da vam da snage i hrabrosti kako biste ustali i obavili uobi ajene
svakodnevne stvari, bez obzira koliko bile malene: odlazak u trgovinu, razgovor telefonom,
susret s prijateljima u gradu.
Nitko vas drugi ne može izvu i iz te tame. Morate to u initi sami. Poznajem neke
ljude koji su u depresiji i kojima bi to bilo teško posti i. Teško je, ali upamtite, vaš vam an eo
uvar može pomo i tako da vam da vjere da povjerujete kako možete iza i iz toga, da postoji
svjetlo na kraju tunela. An eli e se potruditi da navedu i ljude oko vas da vam pomognu.
An eli su mi uvijek govorili da se svatko mora prepoznati svijetle trenutke u
svakodnevnom životu, koliko se god inili maleni. Odlu ite uživati u malim stvarima, cijeniti
šalicu aja koju upravo ispijate, cvije e u vrtu i osmijeh na licu djeteta. Potištena osoba izgubi
naviku cijeniti te male stvari, tako da se neprestano morate tjerati da uživate u tim trenucima.
An eli vjeruju u humor. An eli se esto trude da me nasmiju, uspijevaju u tome i
vidim ih kako se trude razveseljavati najrazli itije ljude. Potražite prilike da se nasmijete.
Prona ite smiješnu stranu stvari koja vas može razveseliti. ak i kada se nasmijete gledaju i
neki film, to može na vas djelovati poput udesnog tonika.
Dok pišem ovo poglavlje, pomalo sam i sama potištena zbog stvari koje se doga aju u
mojem životu, a an eli se trude da me malo razvesele.
Dok sam ju er šetala i gledala izloge, pokraj mene je protr alo šest an ela, rekavši mi
neka se nasmijem. Odgovorila sam im da ne mogu. Usporili su i hodali ispred mene, šale i se
me usobno poput kakvih desetogodišnjaka, naposljetku me nasmijavši. Nisam imala snage
oti i u zdravljak u koji obi no zalazim, jer bi mi se tamo netko mogao obratiti. Pokušavala
sam se, zapravo, sakriti. No an eli me nisu napuštali; odlu ili su me razveseliti.
Žena koja je posluživala hranu široko mi se nasmiješila. Ako je njezin smiješak bio
širok, osmijeh an ela bio je još širi. Otišla sam do obližnjeg stola po novine da ih itam dok
ekam jelo. Kada sam ispružila ruku, ugledala sam jednog an ela kako ih ita. »Ovo su moje
novine, Lorna«, rekao mi je.
»Ne, moje su!« odgovorila sam i morala sam se nasmiješiti. An eo se vratio sa mnom
za stol i sjeo mi nasuprot. Govorio mi je neka uživam u tom trenutku. Da budem iskrena, u
tom svojem tužnom raspoloženju nisam bila svjesna ni vrlo ukusne hrane koju sam jela.
Hodaju i ku i još sam uvijek bila potištena, ali an eli nisu odustajali.
Vidjela sam starijeg muškarca kako ide prema meni, okružen an elima. Prišavši mu
bliže rekla sam an elima: »To je George!« George je starac kojega poznajem ve godinama.
Bio je vrlo ljubazan prema mojoj djeci dok su odrastala, a poznavao je i mojeg supruga Joea.
Nikada ga još nisam susrela u toj ulici.
»Kakva slu ajnost da te baš ovdje susre em, Lorna«, uzviknuo je. Morala sam se
nasmijati znaju i da to nije slu ajnost, da je to djelo an ela. An eli oko njega po eli su se
ponašati kao da se nalaze na nekoj zabavi, oponašaju i pokretima ljude koji se dobro provode.
»Danas mi je ro endan, Lorna. Navršio sam osamdesetu«, objavio je George i pozvao me na
proslavu koja se trebala održati te ve eri. Zaželjela sam mu sretan ro endan i rekla da ne
mogu do i. No George nije želio prihvatiti nije an odgovor. »Tko zna, možda eš se
predomisliti«, rekao je. Znam da su mu an eli šapnuli neka ostavi otvorenu mogu nost za moj
dolazak.
Ja nisam savršena; ne slušam uvijek an ele niti radim ono što bih trebala. Katkad ne
prakticiram ono što propovijedam. Nisam otišla na tu proslavu. Osje ala sam se previše
potištenom. Znam da sam se trebala potruditi, oti i na tu proslavu i malo se razvedriti, barem


nakratko, ali nisam. Odbila sam Georgovu ruku pomo nicu.
Pokušajte osvijestiti prisutnost ljudi koji vam nude pomo ili podršku. To je možda
osmijeh, slatkiš ostavljen na vašem stolu ili poziv za izlazak. Ljudi e ponuditi podršku, ali
katkad, kada smo potišteni, teško nam je uvidjeti da nam netko nudi pomo . Može vam prije i
u naviku da odbacujete takve stvari, da automatski odbacujete prijedloge ili ideje. (Kao što
sam u inila ja s pozivom na Georgeovu ro endansku proslavu.) Od vas to može zahtijevati
trud u obliku osmijeha kada ste potišteni ili prihva anja poziva da popijete s nekim šalicu
kave - ali morate se potruditi i u initi taj iskorak. An eli mi neprestano govore da ste vi jedina
osoba koja vas može izbaviti iz takva negativnog raspoloženja.

Možemo biti svjetlo,

barem nakratko,
u ne ijem životu.

Može nam prije i u naviku da budemo potišteni. Ako kod sebe primijetite tu sklonost,
recite: Ne u dopustiti da mi to prije e u naviku i zamolite svojeg an ela uvara da vam
pomogne. To je naro ito to no kod ljudi koji tuguju zbog odlaska neke bliske i drage osobe.
Vrijeme žalova-nja je važno, ali do e trenutak u kojem je važno po eti se smiješiti i ponovno
prepoznavati male životne radosti. To ne zna i da ste zaboravili osobu koja je preminula. Ona
je na nebu, bez obzira na okolnosti u kojima je preminula, i želi da ponovno nastavite uživati
u životu.
Upamtite, vaš e vam an eo uvar pomo i na mnoge na ine, uklju uju i prizivanje
pomo i ostalih an ela. Mnogi ljudi koje sam upoznala, a koji su bili u depresiji, pri ali su o
voljenoj osobi koja je znala uživati u životu ili koja bi shvatila kako se osje aju. Rekla sam im
neka zamole svojeg an ela uvara da dopuste duši te preminule osobe da bude u njihovu
društvu i pomogne im.
Vaš je an eo uvar vratar vaše duše i može omogu iti duši koja je na nebu da se vrati,
bude uz vas i pruži vam podršku i pomo kada vam zatreba. esto nam je lakše osjetiti
prisutnost i uti poticanje preminule voljene osobe nego bilo kojeg an ela. Naposljetku, te su
duše neko živjele na ovom svijetu.
Shvatite da niste jedini - vi niste sami. Mnogi ljudi u nekom trenutku svojeg života
iskuse potištenost. Možda se danas oko vas nalaze ljudi koji su potišteniji od vas. Od velike
vam pomo i može biti ako porazgovarate s ljudima o tome što vam se doga a i što osje ate.
Razgovarajte s prijateljima, lanovima obitelji, nekom grupom za podršku ili s lije nikom.
Razgovaraju i o onome što osje ate postat ete svjesniji svojega stanja i možda e vam to
pomo i da se otvorite za primanje podrške i pomo i.
Dok sam bila dijete, an eli su me nau ili da ne shva am sve osobno. Meni je to bilo
važno, s obzirom na komentare koje sam slušala o tome kako sam zaostala i na reakcije ljudi
koji su se ponašali kao da sam nesposobna ili glupa. An eli su mi rekli da ti neugodni
komentari više govore o osobi koja ih je izgovorila nego o meni. Kada smo potišteni i ranjivi,
posebno smo skloni primati te komentare k srcu. Znam da je teško ne prihva ati ih osobno. I
meni je to teško, ali pokušajte prihva ati takve stvari manje osobno.
Molitva je mo na u svakoj prigodi i može biti od velike pomo i osobi koja je
potištena. An eli su mi podarili molitvu koju izgovaram kada sam potištena:


 Molitva za veseljem u mojem životu

Bože, molim Te,

ukloni ovaj oblak tame.
Obasjaj me svojim svjetlom.
Pošalji svoje an ele da mi pomognu.
Daj mi hrabrost i snagu
da ponovno osjetim radost u svojem životu.
Amen.

Moramo biti svjesni kako se osje aju ljudi oko nas, posebno kada su potišteni. Mrzim
frazu »Izvuci se iz toga«. Ona podrazumijeva da je to jednostavno!
Osobi koja je u depresiji nije nimalo jednostavno prona i hrabrosti i snage da se
»izvu e iz toga«. Da je to tako jednostavno, nitko ne bi dugo bio potišten. Moramo imati
suosje anja i razumijevanja za osobu koja je potištena.
To nije uvijek lako. Moramo imati mnogo strpljenja kada se družimo s nekim tko je
potišten. Ne bismo trebali odustati od takve osobe, ve joj neprestano nuditi podršku. Ako
vam je netko tko je u depresiji deset puta rekao »ne«, ne odustajte, upitajte ponovno i ostavite
vrata otvorenima. Jednoga od ovih dana možda e re i »da« i taj bi im korak mogao biti
važan.
Ako znate da je netko potišten, potrudite se pomo i mu. Ra unaju se i male stvari:
osmijeh, telefonski poziv, poziv na šalicu aja, posjet samo kako biste ga pozdravili,
strpljenje da zastanete na ulici i malo pro avrljate s tom osobom. Mali izrazi ljubaznosti
pomažu ljudima da prepoznaju dobre stvari u svojem životu. Svi vu emo dobrobit iz tih izraza
ljubaznosti - i primatelj i darovatelj. Vaš osmijeh ili nekoliko rije i nekome tko eka u redu -
iako možda nikada ranije niste vidjeli tu osobu - njemu može predstavljati veliku prekretnicu.

Jednoga sam dana sa svojom k eri Ruth bila u središtu Dublina. Ruthin je auto bio
parkiran u višekatnoj garaži i dok smo ekali u redu pred automatom za pla anje karte an eli
su mi šapnuli neka obratim pozornost.
U redu je bilo dvanaest ljudi, pa sam ih sve promotrila. Vrlo brzo uo ila sam ženu u
kasnim tridesetima i primijetila da je vrlo potištena. Njezinu je tijelu nedostajala uobi ajena
živahnost. Bila je prva u redu i prekapala po torbi u potrazi za kovanicama. Tražila je, ali
inilo se da nije mogla prona i sitniš. Izvadila je iz torbe kreditnu karticu i sklonila je kada je
shvatila da automat pred kojim je stajala ne prima kreditne kartice. Iza nje u redu stajao je
visok, otmjeno odjeven, krupan muškarac u svojim šezdesetima. Njemu slijeva odjednom se
pojavio jedan an eo. Taj je an eo bio vrlo visok i nadvio se nad muškarca, odaju i markantnu
mušku pojavnost. Nisam vidjela krila. An eo je muškarcu po eo nešto šaptati na uho.
Muškarac je koraknuo prema ženi ispružene ruke, rekavši: »Ne brinite se, evo kovanica koje
trebate.« Lice joj se ozarilo, raširila je o i. Zapanjila ju je ljubaznost toga stranca. Nemam
pojma koliko joj je kovanica dao, vjerojatno nekoliko eura. Stvar nije bila u novcu. Radilo se
o ljubaznosti toga muškarca koju je iskazao prema ženi. Zahvalila mu je, a on je odvratio:
»Bilo mi je zadovoljstvo.«
Dok sam tako ekala da do em na red, nakon što su muškarac i žena otišli, an eli su
mi rekli da taj in ljubaznosti nije imao za svrhu da donese dobrobit samo toj ženi koja nije
mogla platiti - trebao je biti primjer svima u tome redu. Takav nam in pomaže da se
otvorimo prema drugim prigodama u kojima možemo i mi pomo i drugima, u kojima
možemo predstavljati svjetlost, ma kako nakratko, u ne ijem životu.


 8

Namijenjeno vam je da živite punim plu ima i uživate u tome

Nalazila sam se u jednom restoranu u Kilkennyju. To je duga ak, uzak restoran i,

izme u ostaloga, volim ga zbog toga što se s gotovo svakog stola kroz prozor može vidjeti
jedna od glavnih ulica. Sjedila sam uživaju i u šalici aja kada mi je jedan an eo rekao neka
podignem pogled. Ugledala sam majku i njezinu k er od šesnaestak godina, u školskoj
uniformi, kako ulaze u restoran i sjedaju za stol nasuprot mojemu. Majka je sjedila licem
okrenuta prema meni, a k i le ima. Majci s desne strane stajao je prelijepi an eo. Vidjela sam
duga ka i vitka krila koja su nestajala u stropu.
Bila su poput svile, lagano su se micala, presijavaju i se, trepere i. An eo je bio
odjeven u treperavu halju svijetloljubi aste boje, ali svojom pojavnoš u nije odavao ni muški
ni ženski spol.
ula sam dio razgovara. K i je pijuckala vru u okoladu i pri ala joj o školi i jednoj
svojoj prijateljici. Nekoliko sam puta ula kako je djevojka rekla: »Ti me ne slušaš, mama.«
Vidjela sam da je djevojka frustrirana zbog svoje majke. Majka ništa nije pila i esto
je pogledavala na sat. Vidjela sam da se sa svake djevoj ine strane nalazi po jedan veliki
an eo. Katkad bi se okrenuli prema meni. Oba su bila visoka, elegantna i odavala su žensku
pojavnost. Nisam vidjela krila. Izgledom su se razlikovali jedan od drugoga, ali bili su
odjeveni u sli nu, zelenu odje u. Oba su držala ruku na djevoj inim ramenima, a jedan je i
svoju drugu ruku položio ispred djevoj ina srca. Jedan bi joj an eo povremeno šapnuo nešto u
uho. An eli su tješili tinejdžerku i poticali je da sa svojom majkom podijeli ono što se doga a.
Prelijepi an eo majci zdesna nagnuo se prema njoj i nešto joj šapnuo. Majka je još
uvijek izgledala prezauzeta, meškolje i se kao da nije mogla do ekati da napusti restoran.
An eo je povremeno pogledavao prema meni i rekao mi bez rije i da je ta majka bila
uvjerena u to da nema vremena slušati svoju k er. Mislila je da je prezaposlena, ali zapravo
nije bilo ni ega važnijega što je mogla raditi u tom trenutku. No an eo pokraj majke bio je
uporan. A njezina je k i neprestano pri ala, potaknuta an elima pokraj sebe.
Maj in se an eo odjednom uspravio i nasmiješio mi se. Majka je pozvala konobara i
naru ila aj i kola . Kao da je zaboravila na sve što je morala obaviti i napokon po ela slušati
svoju k er. An eo se i dalje naginjao iznad nje.
An eli koji su stajali pokraj djevojke nisu spuštali ruke s njezinih ramena i povremeno
su joj nešto šaptali na uho. Kada sam ustala da odem, ula sam majku i k er kako se smiju. Ne
znam koliko su dugo još razgovarale, ali nadam se da e majka i dalje razumjeti koliko je
važno biti do kraja prisutan u svakom trenutku života - i da je vrijeme koje provede sa svojom
eri vrlo dragocjeno i važnije od svega drugoga za što možda osje a da bi trebala raditi.

An eli koji su sa mnom svakoga dana govore mi da mnogi od nas pogrešno

postavljaju svoje prioritete. Mislimo da je smisao našeg života u stvarima koje trebamo
obaviti, u jurnjavi i uspješnosti. Mnogi od nas pridaju mnogo pozornosti novcu i materijalnim
stvarima. Naravno, važno je imati nešto novca, ali mnogi su od nas na to usmjerili previše
pažnje. An eli me neprestano podsje aju neka vas podsjetim da, kada umrete, na nebo ne
možete ponijeti novac i materijalne stvari. Ono što možete ponijeti sa sobom su uspomene i
sva ljubav koju ste osjetili na ovom svijetu. Povremeno smo toliko prezaposleni da
zaboravljamo živjeti punim plu ima i uživati u svakodnevnim stvarima. Pokušavamo toliko
toga ugurati u svoj ionako pretrpani raspored, da zapravo zaboravimo što je uistinu važno.


 esto vi am an ele kako pokušavaju pomo i ljudima da uspore kako bi mogli više
uživati u životu. Prošlog sam tjedna promatrala muškarca u etrdesetima, odjevenoga u
odijelo i s aktovkom u ruci kako žuri prema željezni koj postaji. Ispred njega je stajao an eo
koji ga je objema rukama odguravao od sebe, kao da ga želi usporiti. Svaki put kada je
muškarac koraknuo, an ela kao da je pogodio strujni udar; muškarca je to usporilo. An eo mi
se obratio bez rije i i rekao mi da je taj ovjek mislio da sve što treba mora obaviti baš toga
dana i da je potpuno shrvan i prenapet.
An eo mi je rekao da ima dovoljno vremena da stigne na vlak i da bi trebao hodati
polagano uživaju i u svježem zraku i suncu. An eo je to govorio s velikom ljubavlju i
suosje anjem prema tome muškarcu.
Nekoliko dana kasnije, dok sam vozila, pokazali su mi istog muškarca. Ovaj put su ga
an eli usporili na drugi na in. Nataknuli su mu ormu s vodicama kojima roditelji spre avaju
svojeg mališana da odjuri predaleko; dva su an ela povla ila vo ice zaustavljaju i ga,
pomažu i mu da uspori. Katkad i uspiju. Nedavno sam bila u trgova kom centru sa svojom
eri Ruth i tamo je na istaki u podnožju jednog stupa sjedio muškarac okružen an elima. Taj
je muškarac, tako er u poslovnom odijelu, uživao u stanki ližu i sladoled i izgledao je kao da
nema nijedne brige na svijetu. An eli oko njega rekli su mi da je on prezaposlen, ali da su ga
doveli u iskušenje idejom o sladoledu i naveli ga da uzme stanku - barem na kratko - i
jednostavno sjedne ondje i uživa u životu. An eli su mu pomagali da ponovno otkrije ono što
je znao dok je bio dijete, ono što svako dijete zna: kako živjeti punim plu ima.
Mnogi mi stariji ljudi govore da žale samo zbog toga što su previše tr ali za poslom
kada su bili mla i i što su tek sada nau ili uživati u životu.
Nedavno sam bila u posjetu starijoj susjedi, gospo ici Stacey. Dok smo avrljale,
sjedila je u starinskom naslonja u. Rekla mi je da je dan ranije radila u vrtu i da je doista
uživala u onome što je radila, iako to nije bilo mnogo. Rekla mi je da zna da je njezin an eo
uvar uz nju i da joj pomaže. Dok je govorila o radosti, pokraj nje su se pojavila dva an ela
vrtlara i sjela svaki s jedne njezine strane. inilo se kao da sjede na rukohvatima. Nalikovali
su samom prolje u. Jedan od njih držao je u jednoj ruci ivan icu, u drugoj cvije e raznih vrsta
i boja i još toliko u krilu. To cvije e kao da je bilo ve e i raznolikije od onoga koje mi
poznajemo - izme u ostaloga, ljubi ice i ivan ice. Bilo je prolje e i znala sam da vrt gospo e
Stacey još nije procvao, ali da e ljeti biti u punom cvatu. An eli su bili tamo, pomažu i joj da
nau i do kraja uživati u životu. Sjedile smo tamo dok mi je pri ala kako sada mnogo više
uživa u životu - da se trudi uživati u malim stvarima koje je ranije ignorirala ili ih uzimala
zdravo za gotovo.
Rekla mi je kako joj se sada materijalne stvari ine manje bitnima. No priznala je da
obožava i svoj naslonja i vrt. Rekla mi je da e, kada odem, oti i u šetnju - kratku šetnju, jer
joj njezino tijelo ne dopušta više od toga - ali da e uživati u svakom koraku, da e zastati i
porazgovarati sa svima koje sretne usput.
Ve i dio našeg života sastavljen je od malih stvari - obi nih, svakodnevnih. Ako
ignoriramo te stvari ili ih podcjenjujemo kao trivijalne i nevažne, ignorirat emo sam život.
Propustit emo ono što je doista bitno. Shva ali mi to ili ne, velike su stvari sastavljene od
mnoštva malenih.
Ve sam spomenula da mrzim pitanje: »Što je moja sudbina?« Njime kao da govorimo
da je život namijenjen ostvarivanju tek nekoliko velikih zadataka ili ciljeva. Bog i an eli
poslali su mi poruku koju sam ja shvatila ovako: svatko od nas ima zadatak proživjeti svoj
život u cijelosti, punim plu ima. To zna i svjesno živjeti svake minute svakoga dana i
pokušati biti svjestan svakoga trenutka i, ako je mogu e, uživati u njemu. Vaš život odvija se
danas. Ne ju er, ne sutra. Odvija se sada. Ovoga trenutka.


 Život je dragocjeni Božji dar. Bog želi da u potpunosti uživate u tome daru.To je jedan
od razloga zašto vam je Bog dao an ela uvara i an ele koji e nam uvijek pomagati da
živimo punim plu ima, ako ih zamolimo.
Znam da je život katkad težak i da nam se u tim trenucima može initi da je nemogu e
uživati u njemu - ali ak i u najtežim vremenima ima trenutaka u kojima možemo uživati i
sje ati ih se s nježnoš u.
Mnogi su ljudi govorili da je moj život bio težak, ali ja ga ne doživljavam tako. Ne bih
svoj život mijenjala ni za što. Da, bila sam vrlo siromašna i katkad sam se pitala odakle da
smognem sljede i obrok za obitelj ili kako da platim ra un za struju. No i tada sam cijenila
mala životna veselja. Rano sam izgubila svojeg supruga Joea i ve i dio našega zajedni kog
života morala sam se nositi s njegovom boleš u. No svakoga dana postojali su trenuci - iako
možda vrlo kratki - u kojima sam mogla uživati.
Zamolite svojega an ela uvara da vam pomogne da više uživate u svakodnevici -
malim stvarima koje ine život. Pokušajte uživati i vidjeti ljepotu u stvarima koje vas
okružuju - uvježbajte se u tome. Vježbajte razmišljati na taj na in nekoliko minuta svakoga
dana, dok vam takav na in razmišljanja ne prije e u naviku. Na primjer, oti ite u šetnju - iako
možda živite u velikom, uvijek užurbanom gradu.
Odvojite vrijeme za primje ivanje okoline. Oko nas uvijek ima ljepote. Stvar je samo
u tome da je ne primje ujemo uvijek i esto mislimo da to nije važno. Baš ti mali dijelovi
ljepote oko nas ono su što nam pomaže da nau imo cijeniti život. Pogledajte oko sebe i
sigurna sam da ete vidjeti nešto što e vam biti lijepo. Može to biti ptica, biljka u loncu,
zgrada, nasmiješeno dijete ili nešto što ste ugledali kroz prozor. Oko nas uvijek ima ne ega
što je lijepo.
Uvi aju i ljepotu oko vas, više ete cijeniti život i prepoznavati ljepotu koja je u
vama. Prepoznavanje ljepote pomaže vam da usporite, a što više ljepote primijetite, više ete
ljepote osjetiti. Ve inu vremena jednostavno ne primje ujemo ono što se nalazi oko nas.
Izgubljeni smo u svojim mislima ili propuštamo pridati važnost ideji gledanja ljepote.
Primje ivanje ljepote koja nas okružuje pomaže nam da se više brinemo o našem okolišu.

Vaš život odvija se danas.

Ne ju er, ne sutra.
Odvija se sada. Ovoga trenutka.

Najvažniji u našem životu naši su odnosi s drugima - od onih koji se sastoje od susreta
s ljudima koji pro u pokraj nas na ulici i nasmiješe nam se, do dubljih odnosa s lanovima
naše obitelji, prijateljima i ljudima do kojih nam je stalo.
Odnosi s drugima od neprocjenjive su važnosti. Oni su mnogo važniji od materijalnih
stvari i pre esto ih uzimamo zdravo za gotovo.
Dok sam sjedila u predvorju hotela Westbury u Dublinu ekaju i jednog novinara,
prišao mi je dobro odjeven poslovni muškarac i zamolio za pet minuta mojega vremena.
Rekao mi je da je bogat i uspješan, ali da vrlo naporno radi. Rekao mi je da je mnogo putovao
i mnogo itao u zrakoplovima. esto je listao knjigu An eli u mojoj kosi, ali odbila ga je rije
»an eli« u njezinu naslovu. Rekao mi je da je esto nailazio na tu knjigu - da ju je vi ao u
svakoj knjižari u koju je svratio. Obi avao se smijati u estalosti nailaženja na tu knjigu, ali
bio je siguran da ona sasvim sigurno nije za njega. Nekoliko mjeseci kasnije stajao je u redu u
jednoj knjižari kako bi platio za neke knjige i upravo pred njim nalazila se hrpa primjeraka
knjige An eli u mojoj kosi. Naposljetku je uzeo primjerak te knjige, misle i kako e je
darovati svojoj supruzi. Platio je i vratio se s knjigama u svoj automobil.


 Odložio je knjige na suvoza ko sjedalo i okrenuo klju da pokrene motor. Automobil
nije htio krenuti. Pokušao je nekoliko puta, ali bez uspjeha. Odlu io je pri ekati nekoliko
minuta i pokušati ponovno. Posegnuo je da uzme jednu knjigu, ne namjeravaju i odabrati
An ele u mojoj kosi, ali ipak je odabrao baš nju.
Otvorio je knjigu i po eo itati. Vrijeme je prolazilo. Jedva se prisilio da odloži knjigu.
itao je dobrih sat i pol. Naposljetku je pokušao ponovno okrenuti klju u bravici i ovoga
puta motor se pokrenuo. Odvezao se ku i. Nije mogao prestati misliti na knjigu. Duboko ga se
dojmilo ono što je pro itao. Spremio ju je u odjeljak za rukavice kako je nitko ne bi vidio i
uzeo je. Želio ju je pro itati im prije i sljede eg je dana to i u inio.
Ta ga je knjiga potresla do srži i navela ga da shvati da se cijelog života koncentrirao
na pogrešne stvari. Rekao mi je da se ne sje a kada je posljednji put iskazao ljubav prema
svojoj ženi, a kamoli joj rekao da je voli. Imao je dva sina. Mla i je poha ao posljednji razred
srednje škole, a drugi je ve bio na fakultetu. On nikada nije imao vremena za njih, uvijek je
bio prezaposlen, zara uju i i pribavljaju i materijalne stvari. Rekao mi je da nikada nije igrao
nogomet sa svojim sinovima i da ih zapravo nije ni poznavao.
Bojao se da je možda prekasno. Rekao mi je da se, nakon što je pro itao knjigu, moli
svaki dan, preklinju i Boga i an ele da ne dopuste da bude prekasno. Rekao mi je da ne želi
izgubiti ženu i djecu. Rekao je da je prvi put u životu svjestan toga da materijalne stvari nisu
najvažnije na svijetu.
Tjedan dana nakon što je pro itao An ele u mojoj kosi otišao je na poslovni put u
inozemstvo. Bio je svjestan opraštanja sa svojom ženom i djecom. Rekao mi je da im je želio
otvoriti svoje srce i re i im da ih voli, ali da nije znao kako i da nije imao hrabrosti to u initi.
Na odredištu je otvorio kov eg i u njemu pronašao pismo. Sjeo je na krevet gledaju i ga
prestrašeno. Nije znao što da o ekuje. Prva pomisao mu je bila da ga je napisala njegova
supruga, traže i razvod. Sjedio je tako drže i pismo u ruci neotvoreno, mole i se: »Molim Te,
Bože, daj mi još jednu priliku.«
Duboko je udahnuo i otvorio pismo. Napisao ga je njegov mla i sin, rekavši mu
koliko ga voli i kako želi da ne putuje toliko mnogo. Otac je bio zapanjen. Rekao mi je: »To
je bilo prvo udo - ili barem prvo koje sam prepoznao.« Njegov sin nikada ranije nije u inio
ništa sli no. Nije mogao do ekati da do e ku i i kaže svojoj ženi i sinovima koliko ih voli i
upravo je to i u inio.
»Sada smo prava obitelj«, rekao je.
»Vaša poruka promijenila je život meni i mojoj obitelji. Sada cijenim obi ne,
svakodnevne životne stvari. Da budem iskren, vjerojatno ste mi spasili život.«


 9

An eli pomažu ljudima u financijskoj kr izi

Dva nezaposlena an ela istupila su iz reda za potpisivanje knjige i mahnuli mi da mi

privuku pozornost. An eli su stali pokraj muškarca u ranim tridesetima i spojili me s njime
tako da sam mogla osjetiti njegove osje aje. Osjetila sam velik strah i napetost koja me is-
punila stravom dok sam razgovarala s drugima u redu ispred njega. Nakon dvadesetak minuta
stigao je na po etak reda, prišao mi i sjeo. Rekao mi je da je ve nekoliko mjeseci nezaposlen.
»Lorna«, rekao je, »ako ubrzo ne dobijem posao, ne u mo i prehranjivati svoju ženu i
malenu k er. Bit emo kao prosjaci.«
Niz lice su mu tekle suze.
Pokraj njega se pojavio vrlo visoki an eo. Isprva sam pomislila da je žensko, ali inilo
se da se svakih nekoliko sekundi preobražava iz muškarca u ženu i obrnuto. Bio je zlatne boje
- jako svijetle - i blistao je poput sunca. Obratio mi se bez rije i: »Lorna, moraš mu pružiti
nadu i hrabrost.«
Srce mi je otežalo; muškarac je bio o ajan, a ja sam se osjetila bespomo nom. Rekla
sam an elu: »Kako da mu pružim nadu? Ne mogu mu dati posao.«
An eo je odgovorio: »Reci mu da emo mi pomo i.«
U tom sam trenutku pomaknula ruke naprijed i taj me muškarac uhvatio za ruku.
An eo ga je osvijetlio - prelijepom zlatnom bojom. Znam da ga je to trebalo ispuniti nadom.
Slušala sam an ela: »Treba iskoristiti svaku priliku za zaposlenje na koju nai e. Ne bi trebao
previše razmišljati o tome je li to posao koji želi raditi, jednostavno bi se trebao prijaviti za
njega. Trebao bi upamtiti da e mu taj prvi posao biti po etna stuba prema sljede em.«
Tome sam muškarcu ponovila što mi je rekao an eo. An eo je nastavio: »Reci mu da
ne e izgubiti dostojanstvo ako nekoga zamoli za pomo . Svatko u nekom trenutku svojega
života zatreba pomo , a u budu nosti e biti pozvan da pomaže drugima. Reci mu neka ne
odustane, navest emo ga da obrati pozornost na poslove, a on e se morati prijavljivati za
njih.«
Znam da ga je utješila poruka nade an ela. Otišao je s potpisivanja knjige pun snage i
samopouzdanja, spreman da se prijavi za nove poslove. Kada je otišao, upitala sam an ele
ho e li biti uspješan, a oni su odgovorili: »Da, ako odigra svoju ulogu i posluša nas.«
Izgovorila sam molitvu, nadaju i se da e poslušati an ele.
Upoznajem mnoge ljude diljem svijeta koji su u ova vremena zabrinuti zbog novca,
zbog toga kako e zadovoljiti osnovne potrebe svoje obitelji. I sama sam u razli itim
razdobljima svojeg života iskusila neimaštinu. Kada mi je bilo pet godina, moja etiri brata i
sestre, moji roditelji i ja ostali smo bez krova nad glavom nakon što se srušila stara ku ica u
kojoj smo živjeli, u Old Kilmainhamu u Dublinu. Prije no što smo dobili gradski stan, morali
smo nekoliko godina živjeti kod ro aka.
Moj suprug Joe je bio bolestan i ve i dio našega bra nog života nesposoban za rad, pa
je financijska situacija bila nategnuta. Na jednom sam drugom mjestu ispri ala da smo
jedanput za Boži imali hranu na stolu zahvaljuju i samo ljubaznosti jednog stranca koji je
stavio novac u kuvertu i ubacio je na Badnjak u poštanski sandu .
Znam da nam an eli pomažu i olakšavaju situaciju kada smo pod financijskim
pritiskom; pomogli su meni i mojoj obitelji, a ja svakodnevno gledam kako pomažu ljudima.
Naravno, razumijem ljude koji sumnjaju u to, koji osje aju da su njihovi problemi preveliki, a
da bi im an eli pomogli, da tih problema ne bi ni imali da se pokraj njih nalazi mo ni an eo
uvar.


 Neprestano govorim da Bog i an eli nisu prouzro ili ekonomske probleme koje danas
imamo u mnogim zemljama - za to su krivi ljudi. Mnogi su ljudi prestali slušati Boga i an ele.
Umjesto toga, zaklju ili su da su novac i materijalna dobra najvažniji u životu. Svi trebamo
dovoljno novca da preživimo, ali neki su ljudi postali previše pohlepni. An eli nisu
prouzro ili te ekonomske probleme, ali mogu nam pomo i. Oni su Božji dar i žele nam
pomo i; velika je šteta ne poslužiti se tom pomo i.
Katkad pro em pokraj mjesnog ureda socijalne skrbi gdje nezaposleni dobivaju
financijsku pomo . Na žalost, u posljednje se vrijeme red proteže sve do ulaza. Kada
prolazim pokraj njih, vidim an ele kao dodatak an elu uvaru koji se nalazi uz svaku tamo
prisutnu osobu.

An eli e dati sve od sebe

da vam pomognu oko vaših financija,
ali i vi morate odigrati svoju ulogu.

Jednoga su mi dana an eli skrenuli pozornost na mladog muškarca koji je stajao u

redu s hrpom papira u rukama. Uz njega su bila tri nezaposlena an ela. Jedan od njih
neprestano je mladi u nešto šaptao u uho. Drugi mi se obratio bez rije i i rekao mi da se taj
mladi osje a šokirano i bespomo no. Nedavno je ostao bez posla i po prvi se put namjeravao
prijaviti za dobivanje socijalne pomo i. An eo mi je rekao da su ga proteklih nekoliko dana
usmjeravali kako bi sa sobom ponio sve potrebne dokumente i prijavio se za dobivanje
socijalne pomo i. Šaptali su mu sugeriraju i mu pitanja koja mora postaviti kada do e na red.
An eli su mu govorili da se treba raspitati o programima doškolovanja na koja bi se mogao
prijaviti. An eli su se trudili da ga razvedre i obodre, pruže mu nadu u budu nost kako bi
najbolje iskoristio mogu nosti koje mu se nude.
Naravno, u ovom trenutku probleme nemaju samo nezaposleni pojedinci i obitelji;
mnogo ljudi koji imaju posao bore se da sastave kraj s krajem ili otplate dugove.
Mnogi su ljudi stegnuli pojas - neki prili no jako. Vidim an ele kako pomažu na
najrazli itije, male na ine, neki bi rekli obi ne. Ali naši su životi sastavljeni od malih,
jednostavnih stvari.
Školski su praznici. Ju er sam predahnula od rada na ovoj knjizi odšetavši do
obližnjeg kafi a. Tamo je bila jedna majka sa svoje troje djece i ja sam ih promatrala kako
stoje u redu za narudžbu. An eli su se silno trudili igraju i se s djecom i zabavljaju i ih. Uz
majku je stajao jedan an eo i rekao mi da je ta žena zabrinuta zbog novca, ali da je vrsto
odlu ila da e njezina djeca uživati na praznicima. Kupila si je kavu, a djeci limunadu. Kupila
je i jedan kola s kremom.
Promatrala sam je kako reže kola na tri dijela kako bi svako dijete dobilo jedan
komad. Sebi nije ostavila ništa. Promatrala sam an ele s djecom; mrmljali su: »Mmmm...
slasno«, oblizuju i se i podsje aju i djecu koliko je ukusan kola koji jedu.
Djeca su bila sretna i majka je odahnula s olakšanjem jer nisu tražili svatko svoj kola
niti su se sva ali.
Bila je to sitnica, ali ja cijelo vrijeme vi am an ele kako nam tako pomažu da
uživamo u životu usprkos financijskim brigama koje nas more. An eli mi pokazuju ljude koji
sami sebi stvaraju nepotreban financijski stres.
Netko me zamolio da razgovaram s jednim parom kojem je trebala pomo . Upoznala
sam se s njima u obližnjem hotelu. Sjedili su u predvorju u kutu okruženi nezaposlenim
an elima. Muškarac je pred sobom držao listove papira i odmah mi je po eo pri ati o
njihovim financijskim problemima. Nabrojao je njihove mjese ne izdatke, a ona ga je
nadopunjavala, kao da ono što je izgovorio njezin suprug ve nije bilo dovoljno. An eo
pokraj njega rekao mi je neka ih navedem da prestanu. Uspjela sam, iako teško. Postavila sam


im nekoliko pitanja. Muškarac, u ranim etrdesetima, imao je dobar i stabilan posao, a ona je
radila ujutro, blizu mjesta na kojem su živjeli. Imali su troje djece, jedno u srednjoj i dvoje u
osnovnoj školi.
»Pogrešno upravljaju svojim novcem. Mnogi od njihovih troškova nepotrebni su«,
rekao je an eo pokraj žene i zatražio da im ponovno postavim pitanja vezana uz mjese ne
troškove. Dok je suprug pri ao, an eo mi je savjetovao neka im predložim tri stvari.
Pitala sam ih što sam nježnije mogla jesu li svi njihovi izdaci nužni. U inila sam kako
su me an eli zamolili i napomenula da im možda ne treba taj drugi auto, jer supruga radi blizu
mjesta stanovanja, da djeca ne trebaju odlaziti baš na sve te slobodne aktivnosti i da bi možda
morali rje e jesti vani.
Muškarac je podignuo ruke uvis, protestiraju i: »Ne mogu srezati dje je potrebe.«
An eo pokraj njega rekao je: »Uistinu tužno. O obiteljskim financijama razmišljaju
kao o poslu. Premalo uživaju u svemu tome. Previše toga su si natovarili na le a.«
Razgovarala sam s tim parom još petnaest minuta. Znam da im nisam rekla ono što su
željeli uti - željeli su uti da e im an eli pomo i da pove aju svoj prihod kako bi mogli
zadržati svoj stil života. Naposljetku su me poslušali.
Nakon toga ništa više nisam ula o njima - ni zahvalu, ništa. Bojala sam se da je
an elov savjet naišao na gluhe uši. Otprilike godinu dana kasnije dobila sam njihovo pismo u
kojem mi zahvaljuju, kažu da su morali srezati troškove i da im je sada dobro u životu.
An eli e dati sve od sebe da vam pomognu kad su u pitanju vaše financije, ali i vi
morate odraditi svoj dio. Koliko god to nekima bilo teško uti, an eli nisu ovdje kako bi nam
pomogli da dobijemo na lutriji. Morate poduzeti korake - koji god bili - da pomognete
samome sebi. An eli e vas poticati, ali na vama je da ih poslušate i po nete djelovati.
Svi smo pozvani da pomognemo ljudima koji se zbog financija pod stresom. Možemo
im pomo i ohrabrenjem ili savjetom. Bez obzira na to koliko se i mi sami osje ali
uznemirenima zbog financija, možemo biti sigurni da uvijek ima onih kojima je lošije nego
nama i kojima treba pomo .

Nedavno sam bila u jednom restoranu kada je ušla mlada djevojka u potrazi za
poslom. S njom je bio jedan an eo. Kada je vlasnik restorana izašao da razgovara s
djevojkom, uz njega su bila dva an ela. Dok je razgovarao s djevojkom, an eli su mu šaptali.
An eo uz djevojku rekao mi je da bi taj ovjek mogao i trebao dati djevojci posao. To su mu
šaptali an eli. Nije ih poslušao i djevojka je otišla ne dobivši posao.
Naše pojedina ne financije su dio mnogo ve e slike. An eli me uvjeravaju da naporno
rade s lokalnim, nacionalnim i me unarodnim vo ama kako bi poboljšali globalnu ekonomiju
- kako bi poboljšali ekonomske uvjete za svakoga, a posebno za potrebite.
Moramo se moliti da naši vo e poslušaju Boga i an ele.
Znam da e neke frustrirati kada kažem da molitva može pomo i smanjenju
financijskog stresa. Ali znam da može. Zamolila sam an ela Amen da mi da molitvu koju
mogu izgovarati ljudi koji se osje aju beznadno zbog svoje financijske situacije. Evo te
molitve:


Molitva za teška vremena

Bože,
izlij na mene milost nade i uvijek mi omogu i
da vidim svjetlo nade
koje jasno sjaji ispred mene.
Osvijetli tamu ispunivši me ufanjem i nadom,
omogu ivši mi da primim
utjehu Tvoje ljubavi.
Udijeli mi hrabrost i snagu da spoznam
da u prebroditi ova teška vremena.
Ispuni me radoš u i vjerom u saznanje
da sam Tvoje dijete i da eš
se brinuti o meni i onima koje volim.
uj moju molitvu.
Amen.


 10

Nitko ne umir e sam

Susre em mnogo ljudi koji mi govore da se boje umiranja. esto im kažem da bih
rado otišla kada bi me Bog danas uzeo k sebi, koliko god to bilo teško objasniti mojoj još
uvijek malenoj djeci.
Jednoga mi je jutra na željezni koj postaji u Connollyju, u Dublinu, prišla majka s
dvoje male djece. Rekla mi je da je njezin djed vrlo bolestan i da se boji umiranja. Njezin je
brat u bolnici kupio primjerak moje prve knjige, An eli u mojoj kosi, i svakoga su dana razni
lanovi obitelji obi avali sjediti pokraj djedova kreveta i na glas mu je itati.
Katkad bi se pretvarao da želi zadrijemati i prestali bi itati, a on bi otvorio o i i rekao:
»Nastavi itati.« Nije mu bilo dovoljno pro itati knjigu jedanput. Knjigu su mu od korica do
korica pro itali bezbroj puta. Tako je cijela obitelj nau ila više o an elima i shvatila da smrt
nije kraj. Smrt ima snažan u inak na svakoga. Postali su ljubazniji i optimisti ni, bili su
strpljiviji i srda niji u komunikaciji - ne samo prema umiru em djedu.
Kada su drugi put pro itali otprilike etvrtinu knjige, djed joj je rekao da je dobio
poruku koju je iš ekivao. Da se više ne boji umrijeti. inilo se da je strah nestao; tako er je
izgledalo kao da manje trpi bol, što je za njega i obitelj bilo veliko olakšanje. Umro je u miru
otprilike tjedan dana kasnije.
Nekoliko godina nakon što je umro Joe imala sam operaciju koja je trajala šest ili
sedam sati. An eli su mi prije operacije rekli da možda imam jedan mali problem, ali da u se
oporaviti.
Dok sam ležala na kolicima ekaju i da me odvezu u dvoranu za operacije, oko
kirurga su stajali an eli i rekli su mi da je on najbolji mogu i kirurg. Još su mi jedanput rekli
da u biti dobro, ali da možda postoji mali problem. Njihova i moja definicija toga malog
problema ponešto se razlikovala!
Operacija je protekla u redu. Sje am se da je jedan an eo hodao pokraj mene drže i
me za ruku, dok su me gurali na kolicima iz operacijske dvorane. Odvezli su me u sobu za
intenzivnu njegu, ponešto udaljenu od sobe sestara koja je bila pod stalnim nadzorom.
Kirurg mi je kasnije rekao da su uli alarm pokraj mojeg kreveta samo zato što su
vrata bila neobjašnjivo odškrinuta. U jednom sam trenutku bila prestala disati i operacijska je
ekipa mislila da me izgubila. Nalazila sam se na vrlo svijetlom stubištu koje je zavijalo prema
gore. Jedan me an eo držao za ruku, govore i mi neka požurim. Bila sam sretna. Nisam
osje ala svoje fizi ko tijelo. Bila sam ispunjena radoš u; znala sam da idem na nebo i zbog
toga sam bila vesela. Nisam bila tužna niti su me mu ile misli o tome da ostavljam djecu. Oko
mene je bilo na stotine duša na putu prema nebu. Sa svakom od njih bio je njezin an eo uvar.
U nekim slu ajevima an eo je hodao pokraj duše. Druge su se sa svojim an elima uvarima
držale za ruku, a neki su an eli uvari - koji su bili golemi - nosili duše u naru ju s velikom
nježnoš u, kao da nose bebu.
Izraz lica an ela uvara bio je utjelovljenje iste ljubavi. Oko svake se duše nalazilo i
na stotine drugih an ela.
Bila sam zadivljena, promatraju i duše na putu prema nebu; bile su sretne, potpuno
smirene, nije bilo suza, niti znakova stresa. Kao da su duše ekale u redu da odu na nebo.
Druge su silazile da ih pozdrave i inilo se da razgovaraju na na in kako to ine ljudi, i vrlo
uzbu eno. Uo ila sam razliku izme u duša koje još nisu stigle na nebo i onih koje su ih sišle
pozdraviti. Duše koje su ve bile na nebu ja e su sjajile, a njihova ljudska pojavnost mnogo se
manje primje ivala no u duša koje su tek napustile zemaljski svijet.


 An eo pokraj mene govorio mi je neka požurim, da moramo pohitati. Putovali smo
mnogo brže od ostalih duša prestižu i ih, ali inilo se da nitko ne mari za to. Zapravo, neke od
tih duša viknule su mi neka požurim. Osje ala sam se predivno, osje ala sam se savršenom.
Svoje sam ljudsko tijelo i sve boli ostavila za sobom. Odlazila sam na mjesto na koje sam
željela i bila sam sretna. Nisam osje ala strah ni napetost, nisam uop e razmišljala ni o kome
koga sam ostavila za sobom - ak ni o Megan koja je još uvijek bila vrlo mala i ve je izgubila
oca.
Nije mi bilo dopušteno zastati i postaviti neko pitanje. Nisam znala zašto moram
putovati toliko brzo, ali na neki mi se na in inilo to inilo prirodnim. inilo se da putovanje
traje godinama, ali na neki je na in bilo i vrlo kratko. Na nebu vrijeme te e druk ije.
Kada sam stigla na nebo, odjednom sam ostala sama, nijednog an ela nije bilo na
vidiku, iako sam znala da je moj an eo uvar i dalje uz mene. Pod bosim stopalima kao da mi
je bio predivni pijesak; osje ala sam me u prstima njegovu glatku, svilenkastu toplinu.
Pijesak je oblikovao brdašca. U daljini, na vrhu jednog brdašca, ugledala sam prelijepo stablo.
To je drvo bilo veliko, prekriveno liš em« na svaki je na in izgledalo savršeno.
Bila sam potpuno bezbrižna. Kao da sam ponovno bila malo dijete. Sjela sam pod
drvo i neko sam vrijeme tako sjedila, a onda sam se po ela igrati kotrljaju i se niz brdo.
Nakon kratkog vremena za ula sam glas i odmah znala da pripada Bogu.
»Lorna, moraš se vratiti«, zagrmio je glas.
To je bilo moje drugo po redu iskustvo na rubu smrti. Prvi sam put preklinjala da mi
dopuste da ostanem na nebu. Ovoga puta nisam se bunila, jer sam znala da mi ionako ne e
uslišati molbu.
Jedan me an eo primio za ruku - nemam pojma koji je to bio an eo - i odveo me
natrag. Ne sje am se povratka u svoje tijelo.
Nekoliko tjedana kasnije kirurg mi je rekao da sam bila umrla na deset minuta i da
nisu znali ho e li me mo i oživjeti. Nekoliko dana nakon operacije osvijestila sam se u sobi za
intenzivnu njegu. Kirurg je o ekivao da u pretrpjeti ošte enje mozga i bio je iznena en kada
od ošte enja nije bilo ni traga.
Znam da sam to iskustvo, izme u ostaloga, doživjela i zato da ga mogu podijeliti s
vama, kako bih vam mogla pomo i da shvatite da se nemate zbog ega bojati smrti.
Znam da je jedan od razloga zbog kojeg se ljudi boje smrti taj što se brinu zbog onih
koje ostavljaju za sobom. U trenutku smrti shvatit ete da na nebu možete mnogo više u initi
za one koje volite nego ovdje, na Zemlji. Znam da je to teško shvatiti. Kada duša ode na nebo,
u mogu nosti je mnogo bolje utjecati se Bogu u ime svojih voljenih, nego što je mogla dok je
bila na Zemlji.
Nakon što umrete dopušteno vam je da duhovno budete s lanovima svoje obitelji kad
god vas oni trebaju. An eli uvari lanova vaše obitelji i vaših voljenih omogu uju vašoj duši
da bude uz vašu obitelj kada trebaju utjehu, ohrabrenje ili snagu - ili kada samo žele znati da
ste dobro.
Vi ete i dalje biti na nebu, ali u tih ete nekoliko minuta istovremeno biti i uz svoje
voljene. U nekim slu ajevima oni e ak i osjetiti vašu prisutnost i ljubav. Ona e im pružiti
ohrabrenje i utjehu. Katkad ete biti u stanju dati znakove ili poruke ohrabrenja, uz pomo
an ela i drugih ljudi, onima koje volite.
Duše neprestano vi am uz ljude. Kada se duša vrati da bude uz neku osobu, ono što
vidim nalikuje osobi, ali ta osoba sjaji i okružena je svjetloš u. Tada mi postane vrlo jasno da
je to duša, a ne živa osoba. Možda je umrla i otišla na nebo u staroj životnoj dobi, ali ja je
esto vi am u naponu snage.
Jednoga dana u kafi u pozornost mije privukla djevojka od dvadesetak godina koja je
sama sjedila za stolom.
Bila je okružena an elima, a izme u njih, u sredini, nalazila se duša jednog muškarca.


Jedan mi je an eo rekao da je to djevoj in otac, koji je umro šest mjeseci ranije. Bilo mi je
dopušteno da ujem što joj šap e na uho: »Dobro sam. Volim te.« Nastavio je ohrabruju im
glasom: »Želim da nastaviš sa svojim životom. Ne želim te gledati kako se tužno vu eš
uokolo i želim da se vratiš na fakultet i položiš ispite.«
Posljednje rije i koje sam ula da je izgovorio prije nego što sam napustila kafi bile
su: »Jako sam ponosan na tebe.«
Kada umrete, ne ete se poželjeti vratiti, ak ni zbog svojih voljenih. Znam da se ja
nisam željela vratiti oba puta kada sam umrla i otišla na nebo. Znala sam i to da, bez obzira
koliko moji voljeni tugovali za mnom, ipak moraju živjeti svoj život bez mene.
Utjeha za sve, umirali ili tugovali, jest saznanje da ete naposljetku ponovno susresti
svoje voljene. Da ete se ponovno ujediniti kada do e njihov trenutak da odu na nebo. Bog i
an eli rekli su mi to još kada sam bila vrlo malena - svi emo se ponovno sastati sa svojim
voljenima. To je nešto što svi moramo nositi u svojem srcu.
Upoznala sam mnoge ljude svih vjera iji se najve i strah povezan s umiranjem sastoji
u tome da e Bog procijeniti da njihov život nije bio dovoljno dobar. Upoznala sam i one koji
su rekli da ne vjeruju u Boga, ali se boje da e ispasti da Bog zapravo postoji i da bi ih On
mogao odbiti. Iako mi je Bog rekao da pakao postoji, nikada mi nije pokazao nijednu dušu
koju je poslao tamo i nadam se i molim da to nikada ni ne u ini. Niti mi je ikada pokazao
dušu koja je poslana u pakao jer još uvijek nije bila dovoljno dobra za raj.
Nikada mi nije bilo pokazano ništa drugo osim duše koja ide ravno na nebo.

U trenutku smrti saznat ete

da možete u initi mnogo više
za one koje volite na nebu,
nego što biste ikada mogli na Zemlji.

Bog je beskrajno suosje ajan; da budem iskrena, nemam rije i kojima bih to izrazila.
On je naš Otac i želi da svi budemo kod ku e. Bez obzira na to što smo u inili, On nas želi na
nebu, ako je to imalo mogu e.
Trebali bismo imati više suosje anja prema sebi i drugima i trebali bismo više
opraštati - sebi i drugima. Svi bismo trebali željeti, cijeloga svojeg života, moliti oprost i od
Boga i od ljudi kojima smo u inili nešto nažao. Samo smo ljudi i svi griješimo; nitko od nas
nije savršen.
Isto tako, svi bismo trebali imati više volje da oprostimo. Oprostiti ne zna i da morate
zaboraviti zlodjelo koje vam je u injeno, ni da biste trebali poduzeti korake da se zaštitite od
budu ih povreda. No opraštanje vas osloba a.
Važno je oprostiti samome sebi. Oprostivši sebi podarili ste si mir i omogu ili da
iskazujete više ljubavi prema ljudima koji vas okružuju. To je važno uvijek, ali naro ito kada
su ljudi blizu kraja svojeg života. Oprostivši sebi opraštate svima oko sebe.
Bog rado oprašta, samo ga moramo zamoliti za to. Jednostavno zamolite svojim
rije ima, a možete to u initi i koriste i se ovom molitvom koju su mi dali an eli:

Molitva za oprost i smirenost uma

Bože,
molim Te oprosti mi moju nesavršenost,
sve zlo koje sam po inio.
Udijeli mi dar sposobnosti da oprostim onima
koji su me povrijedili.
Amen.


 Nikada nije kasno zamoliti za oprost, bez obzira na to što ste u inili. Bog je beskrajno
milosrdan. Katkad mi znaju re i da je netko umro, a da nije zatražio oprost; ali mi nemamo
pojma što je ta osoba u inila u posljednjim trenucima svojega života; možda je upravo tada
zatražila oprost.
Bog i an eli naložili su mi da vam kažem da ako možete oprostiti nekome tko vam je
inio nešto nažao, možete zamoliti i Boga da oprosti toj osobi.
Bog e to u initi za vas, jer vi ste joj oprostili i zamolili ste Boga da joj oprosti i On.
To je vrlo mo no, a ovdje je i molitva koja mi je dana za to:

Molitva za oprost onima

koji su me povrijedili

Dragi Bože,
molim Te oprosti onima
koji su me povrijedili,
jer moj oprost imaju.
Amen.

Povremeno mi netko ispri a o ro aku ili prijatelju koji je bio sam kada je umirao.
Nitko ne umire sam. Uz vas je vaš an eo uvar, drži se uz vašu dušu i odnijet e je ku i na
nebo.
Jednom sam prigodom hodala hodnikom jedne bolnice u Dublinu i jedan mi je an eo
rekao neka zastanem i pogledam kroz otvorena vrata jedne sobe. Na krevetu je ležala jedna
žena. Nikoga nije bilo pokraj nje, ali bila je okružena an elima. Njezin an eo uvar, koji je
bio golem, nagnuo se nad nju, nježno joj podižu i dušu iz tijela. Njezin je an eo uvar zra io
zlatom. Nije odavao ni mušku ni žensku pojavnost, ali inilo se kao da je bio odjeven u teške
halje - nalik baršunu.
An eo uvar je s velikom nježnoš u promatrao dušu u svojem naru ju. U podnožju je
bila duša pokojnici drage osobe, žene koja je zra ila i smiješila se ispruženih ruku prema ženi
u krevetu. Duša žene u krevetu ve je napola izašla iz tijela. An eo uvar ju je pridržavao.
Duša je bila razdragana. Nije bilo straha ni tjeskobe. Znala je da odlazi ku i i bila je vesela.
Cijela je soba bila okupana prelijepim, zlatnim svjetlom.
Stajala sam i promatrala, znaju i da nema potrebe da nešto u inim - ni ja, niti itko
drugi. Došlo je njezino vrijeme i ona je odlazila smireno i radosno. Izgovorila sam molitvu -
ne za nju, ve za njezine voljene kojima e nedostajati.


 11

An eli glume Kupida

Nikada nisam vidjela an ela s lukom i strijelom. Ali vi am an ele kako nam pomažu
oko ljubavnih problema, tako da oni doista glume Kupida.
Bili biste zadivljeni kada biste mogli vidjeti koliko se an eli trude i pomažu nam oko
romanti ne ljubavi. Vidim ih kako šap u ljudima, poti u osobe da postanu parovi, ure uju
okolnosti kako bi se ljudi mogli upoznati ili se postavljaju izme u posva anih ljubavnika
kako bi ublažili razmiricu. Katkad ih ak vi am kako par omataju tankom, zlatnom niti kako
bi ih spojili i nau ili kako da se vole. Vi am ih i kako pokušavaju umanjiti bol kada se par
odlu i razdvojiti ili razvesti.
Postoji mnogo vrsta ljubavi - ljubavi prema djetetu, prema prijatelju, prirodi. Ja vidim
ljubav kao svjetlo koje te e od jedne ljubavi prema drugoj ili prema nekoj stvari, ali
romanti na mi ljubav izgleda druk ije: svjetlija je i življa. Mnogi od nas znaju da je ta ljubav
druk ija, jer smo i sami bili zaljubljeni.
Romanti na je ljubav važna svima nama i to je nešto za ime traga ve ina ljudi, ali je
to istovremeno i najproblemati niji oblik ljubavi, ve inom zbog nerealnih o ekivanja.
Svejedno, an eli žele da imamo romanti nu ljubav u svojem životu i naporno rade trude i se
da je doživimo i održimo živom.

Hodala sam ulicom kada su mi an eli oko mene šapnuli neka pogledam uvis. Ulica je
bila puna ljudi i an ela i tada, na prili no velikoj udaljenosti, vidjela sam jednog an ela kako
mi maše. Tamo su se nalazila etiri an ela; bili su u društvu etvero ljudi u kasnim
dvadesetima -dvojice muškaraca i dvije žene. An eli su mi rekli neka hodam polaganije.
Upitala sam an ele bez rije i ima li kakvih problema s tim ljudima. Nisu mi odgovorili.
Kada sam prišla bliže, jedan muškarac i žena su otišli, ostavivši iza sebe dvoje ljudi
koji kao da su bili par. An eli su ih pokušavali navesti da se približe jedno drugome: jedan je
an eo gurkao muškarca i on je prišao. Istovremeno drugi je an eo šaptao nešto ženi. No ona
nije poslušala i odstupila je jedan korak. Sada sam bila dovoljno blizu da ujem njihov
razgovor. Ve inom je govorila ona i inilo se da se sva a s njim na engleskom sa stranim na-
glaskom. Imala sam dojam da su oboje iz isto ne Europe, ali s obzirom na to da su govorili
engleski, pretpostavljam da su potjecali iz razli itih zemalja.
Žena je bila visoka, viša od muškarca. An eo pokraj mene rekao mi je da muškarac
jako voli tu ženu, da su oni par, ali da se muškarac boji da e je izgubiti. An eo pokraj žene
upotpunio je pri u rekavši mi da se, iako žena voli toga muškarca, boji da on nije dovoljno
dobar za nju, da nije savršen i, posebno, da nije dovoljno visok i da ne izgleda dovoljno
dobro.
An eli su mi rekli da je tim ljudima su eno da budu zajedno i da ine sve što mogu da
ona uvidi njegove dobre strane, a da on smogne dovoljno hrabrosti i samopouzdanja da ne
odustane.
An eli su mi rekli neka se sasvim približim tome paru.
Prišla sam im sa ženine lijeve strane. Prelijepi an eo pokraj nje se sagnuo i nagnuo
glavu pogledavši joj ravno u o i. Vidjela sam kako je svjetlo an ela rasvijetlilo ženine o i i
lice, pomažu i joj da otvori svoje srce i um, uvidi ljubav koju osje a prema tome muškarcu i
shvati da vanjski izgled nije bitan. Bilo je dirljivo vidjeti koliko se taj an eo trudio da žena ne
okrene le a tome muškarcu i njihovoj ljubavi.
Nastavivši hodati izgovorila sam molitvu za taj par. An eli su inili sve što su mogli


kako bi pomogli paru da donese ispravnu odluku, ali oni ne mogu prekora iti granice
slobodne volje.

Mlada žena po imenu Sophie rekla mi je da je zamolila svojeg an ela uvara da joj
pomogne upoznati njezinu srodnu dušu. Rekla mi je da je izlazila s brojim mladi ima, ali da
veze nikada nisu potrajale i da je trenutno u vezi s mladi em Anthonyjem. Dok je govorila,
an eo koji je stajao pokraj nje obratio mi se bez rije i: »Prestrogo ga prosu uje.«
Sophie mi je rekla da je Anthony ne razumije i da nije inteligentan poput nje. Rekla mi
je da se želi udati samo za sebi srodnu dušu.
»Morate mu pružiti priliku«, rekla sam. »I sebi. Nitko nije savršen, pa ni vi.«
Izgledala je pomalo zapanjena i priznala: »Pa, pretpostavljam da nisam.«
»Morate jedno drugome pružiti priliku da nau ite kako da se me usobno volite.
Zamolite svojeg an ela uvara da omogu i da do e an eo ljubavi i pomogne vam da vi i
Anthony nau ite kako da volite jedno drugo. Taj vam an eo može pomo i da otkrijete volite
li se dovoljno da se vjen ate i osnujete obitelj ili ne.«

Svi bismo trebali nau iti prihvatiti

da nitko nije savršen,
uklju uju i nas same.

An eli ljubavi pripadaju vrsti an ela u itelja: mogu nas nau iti kako da pustimo
romanti nu ljubav u svoj život, a pomažu nam i da ne sabotiramo sami sebe. Mnogo rade i na
tome da nam stvore prigode da upoznamo ispravne ljude. Izgledaju vrlo razli ito od ostalih
an ela u itelja. Izgledaju nježno, odjeveni u raznobojne halje pa-stelnih nijansi koje sežu do
tla, s kapulja ama koje im se tijesno priljubljuju uz glavu. Ti su ogrta i vrlo lagani, ali ak ih
ni povjetarac ne može pomaknuti.
Mnogi od nas pozivaju an ele ljubavi da nam pomognu - ak i nesvjesno. Neki od nas
pozivaju ih i kao djeca, kroz naše oduševljenje bajkama i njihovim svršecima u stilu: »I živjeli
su sretno do kraja života.«
Nikada se nemojte brinuti o tome kojeg biste an ela trebali pozvati. Ako zamolite za
pomo svojeg an ela uvara, on e pozvati u pomo prikladnog an ela. Na raspolaganju vam
je toliko mnogo pomo i, toliko razli itih vrsti an ela, a vaš an eo uvar to no zna koji vam
an eo treba. Zato, samo zamolite za pomo svojeg an ela uvara.
Nekoliko mjeseci kasnije, na potpisivanju jedne knjige, ponovno sam susrela Sophie.
Rekla mi je da e te ve eri prekinuti s Anthonyjem. Rekla mi je da, iako joj je rekao da je voli
i iako i ona voli njega, osje a da njihova ljubav nije dovoljno snažna. Nije vjerovala da je on
njezina srodna duša. Vidjela sam pokraj nje an ela ljubavi kako joj govori, ali ona nije
slušala. Rekla sam joj da vrlo malo ljudi upozna svoju srodnu dušu, ali ona je vrsto vjerovala
da e je upoznati.
Nekoliko tjedana kasnije šetala sam Dublinom razgledavaju i izloge kada mi je jedan
an eo rekao neka pogledam ispred sebe. Zagledala sam se prema ulici prepunoj ljudi i iza
jedne mlade žene otvorilo se svjetlo njezina an ela uvara. Vidjela sam koliko ljubavi taj
an eo uvar osje a prema njoj, ali an eo je ostao šutjeti. Hodala sam prema toj ženi, koja je
stajala na mjestu i slala SMS poruku.
Prepoznala sam Sophie.
Dok sam hodala prema njoj podignula je pogled s telefona i požurila prema meni.
Odmah mi je po ela pri ati o raskidu s Anthonyjem. »Ja sam takva budala; užasno sam
pogriješila prekinuvši s Anthonyjem. Nisam shva ala koliko ga volim i koliko u biti
usamljena bez njega.« An eo ljubavi koji je stajao pokraj nje zagrlio ju je tješe i je, jer je
Sophie bila na rubu suza.


 Rekla mi je da je prije nekoliko dana bila na kavi s Anthonyjem i da se nada da e se
pomiriti. Zamolila me neka se molim za njih.
Rekla sam joj da mora biti vrlo iskrena prema njemu, neka pozorno sluša što joj ima
za re i i da u zamoliti Boga i an ele neka dopuste da se dogodi ono što je najbolje za nju.
Kasnije sam ula da su se pomirili i da su još uvijek zajedno.
Vrlo malo ljudi upozna svoje srodne duše. Svi mi imamo svoju srodnu dušu, dušu koju
smo upoznali na nebu prije nego što smo se rodili i s kojom imamo duboku duhovnu vezu.
Vjerujem da svi imamo samo po jednu srodnu dušu, ali ne znam zašto ih Bog stvara.
U cijelom svojem životu upoznala sam samo dva para koji su srodne duše. Voljela
sam svojeg supruga Joea, ali znam da nije bio moja srodna duša.
Dopustite mi da vam ispri am jednu tužnu pri u o srodnim dušama. Prije nekoliko
godina upoznala sam neoženjenog muškarca u svojim sedamdesetima. Razgovarali smo o
životu i ljubavi i rekao mi je da je, dok je bio mlad, bio jako zaljubljen. Pokazao mi je svoju
staru, crno-bijelu fotografiju na kojoj je izgledao vrlo pristalo, plešu i s nekom privla nom
djevojkom kose do ramena, u starinskoj plesnoj dvorani. Kada mi je pokazao tu fotografiju,
kao da su je osvijetlili an eli koji su stajali oko njega i oživjeli je; bilo je prelijepo vidjeti
zaljubljen par kako pleše obraz uz obraz, vidjela sam ljubav koja je zra ila me u njima.
Rekao mi je da je i ta djevojka voljela njega, ali je odbila njegovu bra nu ponudu i
udala se za nekoga drugog. Rekao mi je da nikada nikome nije rekao razlog zbog kojeg ga je
odbila. U njegovoj je obitelji postojala genetska bolest zbog koje je postojala mogu nost da
djeca koju za nu budu invalidi. Dok mi je pri ao, tri an ela koja su stajala oko njega tješila su
ga. Rekao mi je da je kasnije izlazio i s drugim ženama, ali da se nikada više nije tako
zaljubio.
Upitala sam jednoga od an ela koji su stajali pokraj njega je li ta žena bila njegova
srodna duša. An eo je kimnuo.
Osjetila sam veliku tugu. Bila je to velika šteta; upoznati i zaljubiti se u svoju srodnu
dušu u tako neobi nim okolnostima i ne imati priliku da zajedno s njom podijeliš život u
dobru i zlu. Naravno, nisam mu mogla re i da mu je to bila srodna duša, jer bih mu time do
kraja slomila srce.
Vaša srodna duša može biti istog spola kao i vi, ro ena stotinu godina prije ili poslije
vas ili u isto vrijeme, ali na drugom kraju svijeta. Vaša srodna duša može biti i neko teško
bolesno dijete koje je poživjelo samo nekoliko godina.
Ako tragate samo za svojom srodnom dušom, mogli biste potpuno propustiti priliku da
budete zaljubljeni.
Ljubav je dragocjena - ali nije savršena. Ljudi nisu savršeni. Sophie je mogla
propustiti sretnu i ispunjenu vezu s Anthonyjem, jer je željela da bude savršen. Svi mi
moramo nau iti prihvatiti da nitko nije savršen, uklju uju i nas same. Ako ste i uspjeli u i u
brak sa svojom srodnom dušom, ona ne e biti savršena. Upoznala sam mnogo muškaraca i
žena u pedesetima koji su mi rekli da su bili zaljubljeni u nekoga, ali da više nisu s tom oso-
bom, jer nije bila savršena. Oni sada tragaju za ljubavlju, ali mnogi ne shva aju da su je ve
imali.
Ljubav se ne sastoji samo od sre e i smijeha. Kao i sve drugo u životu, i ljubav ima
svoje uspone i padove. Znam da ljubav boli; iskusila sam tu bol - kao i svatko tko je istinski
ljubio. Nositi se s tom boli iziskuje snagu i suosje anje, a ta bol može približiti ljude i oja ati
njihovu ljubav.
Na potpisivanjima knjige upoznala sam muškarce i žene razli ite životne dobi koji su
me molili neka zamolim an ele da im pomognu upoznati nekoga koga bi mogli voljeti, s kime
bi možda mogli osnovati obitelj. Na jednom takvom potpisivanju to me zamolio jedan
muškarac u tridesetima. Nasmijala sam se rekavši mu da sam baš na tom potpisivanju
upoznala barem deset žena od kojih su mnoge bile njegove dobi i vrlo lijepe, koje su tražile


istu stvar.
Upitala sam: »Jeste li pozdravili nekoga u redu dok ste ekali da vam potpišem knjigu,
ili porazgovarali s njim?« ekao je otprilike etiri sata. Rekao mi je da je previše stidljiv.
Ljudi koji žele upoznati nekoga ne smiju propuštati priliku da se s nekim upuste u
razgovor, da upoznaju nekoga. Svi se boje i svi su nervozni, ali zamolite svojeg an ela uvara
da vam pomogne. Bez obzira koliko ste stari - nikada nije prekasno.
An eli nam pomažu da upoznajemo ljude. esto to vi am. Nedavno sam bila u kafi u
u koji redovito zalazim, vidjela sam an ele kako se trude da zbliže dvoje studenata.
Mladi je bio visok, privla an dvadesetogodišnjak kojeg sam ve nekoliko puta ranije
primijetila kako sam pije kavu. Jednoga dana mi je an eo pokraj njega rekao da dolazi u kafi
nadaju i se da e naletjeti na jednu studenticu koja je povremeno dolazila s prijateljicama.
Nekoliko dana kasnije an eli su mi pokazali zgodnu djevojku duga ke, tamne kose koja je
avrljala s prijateljima. On je sam sjedio za drugim stolom i, iako je povremeno pogledavao
prema njoj, nije ju pokušao osloviti. Otprilike tjedan dana kasnije ponovno sam bila u tome
kafi u, kao i onaj mladi i djevojka sa svojim društvom. Promatrala sam kako jedan an eo
mladi u nešto šap e u uho. Znam da mu je an eo pomagao da skupi hrabrost. Mladi je
naposljetku ustao, prišao djevojci i njezinim prijateljima i upitao može li posuditi še er s
njihova stola. Jedan an eo za njegovim stolom široko mi se nasmiješio i pokazao prema
zdjelici punoj še era. Mladi je skupio hrabrost da joj pri e, koriste i se isprikom da ostvari
kontakt. Dok je kratko avrljao s djevojkom, za njezinim sam stolom vidjela an ela kako joj
nešto šap e. inilo se da je postala vrlo stidljiva dok je kratko razgovarala s mladi em.
To je bio prvi korak i znam da e an eli i dalje raditi na tome da spoje to dvoje mladih
ljudi, šap i im neka odlaze na odre ena mjesta ili ohrabruju i ih.
Ako budu slušali, postoji mogu nost da e se njihov odnos pretvoriti u vezu - ali
uvijek e imati svoju slobodnu volju da odlu e ho e li poslušati ili ne i odabrati tu osobu ili
ne e.
Kada nam an eli pomažu da nekoga upoznamo, to ne zna i da je ta osoba ljubav našeg
života. An eli vas možda poti u zato da biste nau ili kako pristupiti nekome i pozvati ga van
ili kako se ponašati kada osoba pristane iza i s vama ili da vas upoznaju s nekime u koga ete
se kasnije zaljubiti.

U ulici Grafton u Dublinu guta i vatre izvodili su svoju predstavu dok sam pješa ila
na jedan intervju; bili su okruženi velikom skupinom ljudi. An eli su mi obratili pozornost na
par sedamnaestogodišnjaka koji su se držali za ruke. Okruživali su ih an eli koji su mi
pokazivali ljubav koja je strujala me u njima. Djevojka nije dobro vidjela kroz gužvu i mladi
ju je navodio, postavivši je ispred sebe da vidi bolje. An eli su mi pokazivali kako ju je
postavio ispred sebe. Kasnije sam ponovno vidjela isti par kako še e drže i se za ruke. Morala
sam se nasmiješiti, jer ovoga je puta izgledalo kao da su an eli omotali nježno, zlatno svjetlo
poput niti oko oboje mladih, u visini struka.
Jedan an eo iza mladi a okrenuo se i pogledao me na trenutak, a onda je nešto šapnuo
mladi u u uho. Naveo ga je da pusti djevoj inu ruku, obgrli je oko ramena i privu e bliže
sebi. Ona zlatna nit oko njih kao da se malo stegnula, no ipak je još uvijek bila labava. An eo
je ponovno pogledao u mene i obratio mi se bez rije i: »Lorna, ova svjetlosna nit treba vezati
mladi par dok ne nau e o ljubavi.«
Ta nit zla anog svjetla nešto je što ne vi am esto, ali an eli je esto koriste kako bi
pomogli ljudima, naro ito mladima, da nau e više o ljubavi. Ona ih malo ja e povezuje, ali
još je uvijek labava. Tako postoji ve a vjerojatnost da e par ostati zajedno tijekom uspona i
padova u vezi i nau iti više o iskustvu romanti ne ljubavi. Vi ala sam tu nit oko mladih
parova po nekoliko tjedana, ak i mjeseci. Nisam sigurna zašto tu nit omataju oko nekog para,
a oko drugog ne. Vjerojatno zato što je jednom od zaljubljenih potrebna dodatna podrška i


 ™™™Ǥ…”‘™ƒ”‡œǤ‘”‰
pomo dok u e o ljubavi. Znam da to ne podrazumijeva da bi taj par trebao zauvijek ostati
zajedno, ni išta tome sli no.
Povremeno vi am tu zla anu nit i oko starijeg para -kao da im pomaže da nau e
ljubavne lekcije koje nikada nisu svladali ili su ih zaboravili.
Katkad mi an eli, kada je u pitanju stariji par, kažu kako se jedno od njih zaljubilo po
prvi put i da im ta nit treba pomo i da steknu hrabrost. Nitko nije previše star da bi nau io
kako romanti no voljeti.
Katkad vidim an ele ljubavi i uz homoseksualne parove. Nedavno sam vidjela an ele
ljubavi uz dvojicu mladih muškaraca dok su hodali ulicom. Nisu se držali za ruke niti išta
sli no tome, ali an eli ljubavi rekli su mi da su njih dvojica ljubavni partneri i da su vrlo
sretni. To je bilo lijepo za vidjeti. Nekim je ljudima teško prihvatiti da Bog i an eli mogu
odobriti romanti nu ljubav izme u dvojice muškaraca ili dviju žena. Sve što mogu re i jest da
esto vi am an ele ljubavi u društvu takvih parova.
An eli ljubavi mnogo se trude oko parova koji su dugo zajedno. Ljubavna veza nije
med i mlijeko i zahtijeva mnogo truda i rada. Svi smo krvavi ispod kože i nitko od nas nije
savršen. Vrlo je malo ljubavnih veza ili brakova koji nisu katkad skrenuli na trnovite staze.
Kada par prolazi kroz teško razdoblje, vi am an ele ljubavi kako omataju šal ljubavi oko
ramena svakog partnera pokušavaju i olakšati bol i povrije enost, pokušavaju i navesti
partnere da uvide dobre strane jedno drugoga, da spoznaju sve ono što imaju zajedno.
Taj šal je lagan, poput svile, i lagano sliježe na ramena.
Kada jedan od partnera zapo ne sva u ili probudi stare boli, pokušava taj šal stresti s
ramena, a an eli se trude da ga održe omotanog oko njih. Poznajem parove oko ije se veze
an eli trude godinama, neprestano, kako bi izme u njih vladao mir. Vi am ih kako
neprestano paze da šal ostane omotan oko ramena toga para.
Ve ina parova koji se upoznaju i zaljube vjeruju da bi trebali ostarjeti zajedno, ali
katkad to nije slu aj. Katkad u jednom od ljubavnika umre ljubav prema drugome. Katkad ta
ljubav traje kratko. Koliko god to bilo teško shvatiti, an eli mi govore da nekim parovima nije
su eno da ostanu zajedno cijelog života. No romanti na ljubav je vrlo posebna i dragocjena
stvar i treba je cijeniti koliko god trajala.
Katkad osoba pogriješi i nakon mnogih godina bivanja u vezi shvati da ta veza ne
funkcionira, da ne voli dovoljno osobu s kojom je u vezi kako bi s njom i dalje dijelila svoj
život. Ljubav je umrla u toj osobi i to vodi do razlaza iako možda druga osoba u toj vezi još
uvijek snažno voli svojeg partnera.
To se doga a zato što smo svi mi samo ljudi; to je vrlo tužno i vrlo teško za oba
partnera.
Upitala sam Boga i an ele zašto svi brakovi ne mogu biti sklopljeni na nebu, ali nisam
dobila odgovor. Re eno mi je da kada se brak sklopi na nebu, partneri se mogu razdvojiti
samo kada se jedan od partnera vrati na nebo.
Ljubav je dragocjena i predivna, ak i kada u njoj uživate tek kratko vrijeme. An eli
mi kažu da kada par ra-skine svoju vezu, najbolje je sje ati se te ljubavi i ne dopustiti da vam
u srce u e previše gor ine i mržnje. Znam da je to vrlo teško posti i. Zamolite svojeg an ela
uvara za pomo .
Upoznala sam ženu koja mi je rekla da je prošla kroz užasan razvod. Savjetovala sam
joj da zamoli svojeg an ela uvara za pomo i da ga zamoli da pri tome pomogne i an eo
uvar njezina bivšeg supruga. Kada smo se susrele nekoliko mjeseci kasnije, rekla mi je da to
nije promijenilo injenicu da su se njih dvoje rastali i da prolaze kroz probleme zbog podjele
imovine, ali da je nastupila velika promjena. »Sada smo u stanju boraviti u istoj prostoriji i
raspravljati o problemima i ini se da ne pokušavamo povrijediti jedno drugo im
progovorimo.«


 ™™™Ǥ„‘•ƒ—‹–‡†Ǥ‡–
Zamolila me da zahvalim Bogu i an elima što su joj olakšali komunikaciju s bivšim
suprugom.
Ljudi se katkad zbune i pomisle da se i djeca moraju uklju iti u njihov razvod.
Razvod se ne bi trebao baviti djecom. U središtu razvoda nalazi se bra ni par koji to
više ne može biti. Poznajem roditelje koji se koriste djecom kao oružjem jedno protiv
drugoga. ine to jer ih gubitak ljubavi previše poga a. Ne žele vrije ati svoju djecu, ali ipak
to ine. Potpuno je pogrešno uvla iti djecu u unakrsnu vatru -koliko god možda bili u
iskušenju da to u inite. Zamolite svojeg an ela uvara da vam pomogne da to ne inite. Sjetite
se da su vaša djeca (koliko god bila stara) bila male duše na nebu prije nego što su se rodile i
da su vas oboje odabrale za svoje roditelje - znaju i da bi se mogao dogoditi razvod.
Mnogi od nas upadnu u ljubavnu kolote inu. Ljubav uzimamo zdravo za gotovo,
zabrazdimo u svakodnevi-ci i zaboravimo kako raspiriti vatru romanti ne ljubavi. Morate
svjesno u sebi održavati svjetlo ljubavi. Važne su i male geste. Sjetite se dati kompliment,
kupiti iznenada, bez ikakvog odre enog povoda, buket cvije a, izvesti partnera na ve eru.
Vaša je ljubav vrlo dragocjena. Zamolite an ela uvara da pozove an ele ljubavi da vam
pomognu.
Vi am an ele kako poti u parove - naro ito one koji su ve dugo u vezi - da
svakodnevno svojem partneru izražavaju ljubav najrazli itijim gestama. Setala sam parkom
oko dvorca Kilkenny i tamo je na klupi sjedio sredovje ni par.
Sjedili su podalje jedno od drugoga i nisu razgovarali. An eo koji je bio pokraj žene
rekao mi je da se ona osje a nevoljenom i uzetom zdravo za gotovo. Promatrala sam dok je
jedan an eo ljubavi šaptao tom muškarcu. Muškarac je nekoliko minuta sjedio nepomi no kao
i do tada, ali onda je ustao. Nisam željela da primijete da ih gledam.
No pogledala sam preko ramena nekoliko minuta kasnije i vidjela da je svojoj ženi
pružio buketi tratin ica koje je ubrao u travi. Njezino se lice ozarilo. An eli e nam pomo i
da unesemo romantiku u svoj život - moramo ih samo zamoliti, poslušati što nam govore i
postupiti kako su nam rekli.


 12

Vi ste sadr žajniji od bilo kojeg an ela

Svakoga dana vi am an ele u fizi kom obliku i oni su prelijepi. No vi imate dušu, a
ona je ljepša od bilo kojeg an ela. Svi smo mi ljudska bi a, bez obzira na našu religiju ili
uvjerenja, i Božja smo djeca. Bog nas voli toliko mnogo da je u svakoga od nas usadio mali
dio sebe. Taj trunak Božjeg svjetla naša je duša.
Povremeno imam povlasticu vidjeti ljudsku dušu. Kada ugledam ne iju dušu, ostanem
bez daha, jer duše su nevjerojatno lijepe. Da budem iskrena, mislim da su vjerojatno neopisive
i još uvijek tragam za rije ima kojima bih opisala tu ljepotu.

S obzirom na to da imamo dušu

na sliku i priliku Božju,
mi smo sadržajniji
od bilo kojeg an ela.

Prije otprilike godinu dana posjetila sam u svoju osamdesetogodišnju majku koja živi
sama na selu. Mnogo je saznala o meni otkako sam po ela pri ati o onome što vi am cijeloga
svojeg života. Bila sam oduševljena kada je došla na objavu moje prve knjige.
Toga smo dana otišle u kupnju, na ru ak i vratile smo se avrljati sjede i u maj inoj
dnevnoj sobi. Kasnije kada sam u kuhinji kuhala aj na prozor mi je pokucao an eo Hosus i
ušao. »Bog ti želi pokazati nešto posebno«, rekao je. »Oti i u dnevnu sobu i pogledaj.« Tiho
sam ušla kroz vrata dnevne sobe koja su bila odškrinuta i provirila. Moja je majka vrsto
spavala u naslonja u pokraj kamina. »Izgleda tako smireno«, rekla sam bez rije i an elu
Hosusu. Rekao mi je neka nastavim gledati. Promatraju i svoju majku i razmišljaju i koliko
je mnogo volim, doživjela sam veliko iznena enje.
Svjetlo njezina an ela uvara postalo je vrlo jarko.
U isto vrijeme duša moje majke ustala je napola iz njezina tijela i sjela. Blistala je vrlo
snažno - mnogo ja e od svojeg an ela uvara ili bilo kojega drugog an ela. Svjetlo duše je
savršeno i kristalno jasno; nijedno svjetlo na ovome svijetu nije ni na koji na in nalik svjetlu
duše, ak ni svjetlo najve eg, najblistavijeg dijamanta, jer duša je osvijetljena svjetloš u
Božjom. Pitali su me vrije a li ta svjetlost moje o i dok gledam u njega. Neobi no, ali ini se
da mi to svjetlo uop e ne smeta.
Njegov je oblik isti kao oblik tijela moje majke, samo ve i. Unutar toga prelijepog,
jarkog, kristalno jasnog oblika vidjela sam prikaz ljudskog tijela moje majke. No bilo je to
savršeno, mlado tijelo, a ne staro i umorno koje je spavalo u naslonja u.
Bilo je nevjerojatno vidjeti odraz moje majke koja je na svaki na in izgledala toliko
mlado i savišeno. Duša moje majke okrenula se i pogledala me. Bila sam duboko dirnuta time
što su mi pokazali.
Vjerujem da sam toga dana vidjela dušu moje majke jednostavno zato što sam
zamolila da to vidim. Dušu mojega oca vidjela sam mnogo godina ranije, kada je umirao i
uvijek sam se nadala i molila da mi jednoga dana pokažu i dušu moje majke.
Vaša duša ispunjava svaki djeli vašeg tijela.
Nema nijedne trunke vašeg tijela koji nije osvijetljen tom svjetloš u. Teško je to
objasniti; vaša je duša toliko si ušna, a ipak golema. Vaša je duša trunka Božjeg svjetla,
savršena je i nevjerojatno lijepa.


 Nije mi dopušteno da vidim sva iju dušu. U mojem životu pokazali su mi, mislim,
nekoliko stotina duša i na trenutak sam kraji kom oka nazrela tisu e drugih, u trenutku kada
bi ta duša lagano iskora ila iz tijela. Uvijek sam duboko dirnuta i osje am se po aš enom
kada kraji kom oka, nakratko, ugledam ne iju dušu. To je velika povlastica.
Vjerujem da mi pokazuju duše kako bih tu informaciju mogla podijeliti s drugima,
kako bih mogla pomo i ljudima da povjeruju da imaju dušu. Pitali su me kako znam da svi
imamo dušu. Moj odgovor, koji vas možda ne e zadovoljiti, glasi: vidim an ela uvara pokraj
svake osobe; taj an eo uvar je stražar vaše duše, a Bog vam ne bi dao an ela uvara da
nemate dušu.
Moja vjera je vrlo snažna. Naravno, pomaže mi to što neprestano vi am an ele u
fizi kom obliku, a katkad i duše. Znam da svi imamo dušu, iako vam to ne mogu dokazati.
Zato što imamo dušu koja je Božja slika i prilika, mi smo sadržajniji od bilo kojeg
an ela. Mi smo Božja djeca.
An eli vole boraviti u našem društvu, jer svatko od nas posjeduje dušu. Kada su an eli
pokraj nas - nesavršeni, kao što možda mislimo za sebe - oni se nalaze u prisutnosti Božje
svjetlosti. Mi utjelovljujemo Boga.
Meni je to nevjerojatno. Razmislite na trenutak o tome. Bog svakoga od nas voli toliko
mnogo da nam je dao dio sebe. Nisam sigurna da je nama ljudima do kraja jasno koliko je to
predivno.


 13

Ljubav pobje uje mržnju

Kada bi svi mogli vidjeti ljepotu ljudske duše kao što je vidim ja, ne bi bilo mržnje,
ubijanja, rata. Kada vidim dušu neke osobe, preplavi me ljubav. Ta ljubav može poraziti
mržnju, samo kada bismo joj dopustili.
Sredinom devedesetih godina prošlog stolje a, prije no što se rodila Megan, ljudi iz
Sjeverne Irske po eli su se pojavljivati na pragu ku ice u Maynoothu. Nikada nisam saznala
tko ih je poslao - uvijek sam govorila da ih je poslao Bog.
Sje am se muškarca kojemu je bilo otprilike trideset i pet godina - nazvat u ga Paul -
koji je sjedio za kuhinjskim stolom i razgovarao sa mnom. esto zastajkuju i ispri ao mi je
neke stvari koje je po inio - uklju uju i postavljanje bombi koje su ubile ljude.
Kada bi se previše stidio da bi mogao nastaviti s pri om, uklju ili su se an eli koji su
bili s njim kako bi detaljima ispunili praznine - a ti su detalji bili doista užasni. Rekao mi je da
je vrlo rano u životu nau io mrziti protestante i da je tu mržnju u njega usadio njegov ujak,
koji je bio aktivan u IRA-i. Ta je Paulova mržnja narasla kada su ubijena dva njegova brati a.
Paul je kao dijete po eo prenositi poruke za IRA-u, a kao tinejdžer se aktivnije po eo baviti
terorizmom. Rekao mi je da mu je tek sada jasno što je radio, kao da su mu se o i otvorile tek
sada, i da više ne može razumjeti zbog ega su uop e toliko duboko mrzili protestante. Rekao
mi je da je njegov bliski prijatelj poginuo u prometnoj nesre i i da mu je to pomoglo da do
kraja osvijesti što zna i kada se izgubi jedan život - život mlade osobe koja je umrla prije no
što joj je bilo vrijeme.
Paul mi je rekao da mi je došao u posjet samo zato što je njegova teta, koja me
posjetila ranije, inzistirala na tome da toga puta do e on. Sje am se njegove tete. Bila je to
vrlo mršava žena, prerano ostarjela od briga. Izgubila je sinove u neredima i umirala od brige
pitaju i se tko je sljede i na redu. Njezina je ljubav poslala Paula meni, a on je došao jer zna
da ga ona voli.
Paul mi je rekao da želi završiti sa svime, da mu se gadi pomisao o tome koliko je
prouzro io boli i uništavanja. Rekao mi je da ne želi biti ta osoba. Nije više želio no ne more i
suze. Želio je pomo , moju i an ela.
An eli su mi rekli neka mu kažem da e morati raditi na tome da pobijedi svoju želju
da napadne kada je bijesan, da se osveti. Rekli su da bi trebao zamoliti svojeg an ela uvara
da mu pomogne da se suzdrži i da on ima snage da se uhvati s time ukoštac. No rekla sam
Paulu i da e za taj postupak trebati vremena i da e se ve inu svojeg života morati boriti sa
sobom da pobijedi u sebi tu mržnju koju mu je usadio njegov ujak. Rekla sam mu da kada
osjeti da ponovno tone u to raspoloženje', zamoli za pomo svojeg an ela uvara i sjeti se boli
koju je osjetio kada su bili ubijeni lanovi njegove obitelji; trebao bi shvatiti da i drugi
osje aju isto.
Rekla sam da je osveta zatvoreni krug bez kraja i da se mora zaustaviti. Mora pomo i
da uguši želju za osvetom, u sebi i u osobama oko sebe, posebno u mla ih od sebe. Rekla sam
mu da je mir u Sjevernoj Irskoj jako važan, da su mi an eli rekli da je mir u Sjevernoj Irskoj
kamen temeljac za mir u svijetu - da mu je su eno da posluži kao primjer drugim dijelovima
svijeta u kojima bjesni nasilje.
Rekla sam mu da ako Irci to uspiju posti i, onda e mo i i drugi narodi svijeta.
Nakon toga esto sam se molila za Paula i sve ljude uklju ene u sukobe u Sjevernoj
Irskoj. Molila sam se da ljubav pobijedi mržnju.


 Nekoliko godina kasnije ponovno sam susrela Paula. Prišao mi je u ulici Henry u
Dublinu i rekao: »Sje ate li me se?« Ispo etka nisam, ali kada se nasmiješio i spomenuo
pobje ivanje mržnje, sjetila sam se. Izgledao je druk ije, manje izmu eno, smirenije. Ranije
je izgledao kao da bi vrlo lako mogao izgubiti živce. Sada je izgledao mnogo smireniji. Rekao
mi je da se još uvijek trudi da pobijedi svoju mržnju i da radi s ostalima podupiru i smirivanje
stanja u Sjevernoj Irskoj. Razgovaraju i toga dana s njim shvatila sam koliko je bistar i
inteligentan i koliko bi postigao u životu da u njega nije usa ena ta mržnja. Radio je na tome
da u ini nešto od svojega života, da pridonese zajednici u kojoj živi.
Toga je dana sa mnom bila moja k i Ruth, pa smo razgovarali vrlo kratko; kada je
otišao upitala sam an ele je li Paul uspio pobijediti mržnju. Odgovorili su da jest.

Katkad mislimo da je mržnja povezana samo s krupnim doga ajima kao što su rat ili
terorizam, ali svi smo sposobni za to da pustimo mržnju u svoj život, da omogu imo njezinu
otrovu da zatruje odnose me u lanovima obitelji, prijateljima, kolegama s posla i susjedima.
Tako u naše živote ulazi ono što nazivam »drugom stranom«. Zlo postoji. Ono što ja
nazivam »vragom«, odrastavši u krš anskoj tradiciji, doista postoji. U svakoj religiji postoji
ime za tu snagu zla. Voljela bih kada bih vam mogla re i da zlo ne postoji, ali ono postoji i
kada ga pustimo u svoj život, iskoristit e naše slabosti, negativne osje aje u nama. To se
doga a vrlo lako i zbog najsitnijih stvari. Mnogi od nas ni ne shvate da se to dogodilo, dok se
ne osjetimo izigranima zbog ne ega ili dok ne osjetimo da nam je na neki na in u injena
nepravda. Bit e to možda osje aj ljubomore zbog nekog ro aka koji zara uje više od vas ili
zbog kolege koji je promoviran na bolje radno mjesto; možda e to biti osje aj povrije enosti
zbog ne ega što smo shvatili uvredom. Vrlo brzo neki postupak može prerasti u osje aj
povrije enosti ili u osje aj da smo ispali žrtvom.
Svi smo mi sposobni uvrijediti se ili osjetiti želju da se nekome osvetimo. Svi mi
moramo nau iti prepoznati sklonost tim osje ajima u sebi i zaustaviti se kada primijetimo
znakove da se to po elo doga ati i zamoliti za pomo svojeg an ela uvara. Trebali bismo
zamoliti da nam pomogne da se zaustavimo, da ne reagiramo nega-tivnoš u, da se ne
po nemo osve ivati i da nam omogu i da u odnos s drugima ponovno u e ljubav. O ljubavi
ne govorim kao o romanti noj ljubavi, niti kao o ljubavi prema lanovima naše obitelji;
govorim o snazi ljubavi koja se nalazi u svima nama.
Baš je ta snaga ljubavi ono što je toliko snažno i vidljivo kada mi dopuste da vidim
ne iju dušu. Kada bismo se više služili tom snagom ljubavi, naši bi životi bili jednostavniji, a
svijet bi bio mnogo bolje mjesto.
Obitelji mogu biti okruženja puna ljubavi, ali zaprepaš uju e je koliko brzo u njima
može niknuti mržnja. Došla mi je jedna žena da sa mnom porazgovara o svojoj obitelji. Bila
je to velika obitelj, s velikom, obiteljskom tvrtkom u kojoj su radili mnoga bra a i sestre. Dok
je posao išao dobro i dok su vremena bila plodna, svi su se slagali da jedan lan obitelji
donosi sve odluke i dobiva ve i komad kola a. No kada su stvari krenule po zlu, to se potpuno
promijenilo. Tvrtka je izgubila novac zahvaljuju i nekim lošom odlukama i neka su bra a i
sestre imala financijskih poteško a. Napetost je tijekom godine dana sve više rasla. U obitelj
se uvuklo mnogo gor ine i mržnje. Više nisu mogli istovremeno ni boraviti u istoj prostoriji, a
kamoli razgovarati jedni s drugima.
U posjet su mi došle dvije lanice te obitelji - jedna od sestara koja je radila u
obiteljskoj tvrtki i jedna teta. Rekle su mi da su iscrpljene tom gor inom i sva om i željele su
to okon ati. Ljubav ih je navela da me do u posjetiti i zamoliti za pomo .
Jedan an eo pokraj žena rekao mi je: »Reci im da je vrlo važno da navedu lanove
obitelji da sjednu zajedno i porazgovaraju. Sastati bi se trebala samo bra a i sestre i njihovi
supružnici. Djeca ne. Važno je da se razgovor obavi na nekom neutralnom mjestu, ne u
njihovim uredima, niti kod ku e. Predloži im neko mjesto kao što je hotel, u kojemu si ne e


mo i dopustiti da povisuju glasove. Morat eš im pomo i da ne upadaju jedno drugome u
rije , da poslušaju jedni druge kako bi mogli posti i dogovor. Morat eš se pobrinuti za to da
nitko ne ode s tog sastanka.«
Prenijela sam im što je meni rekao an eo. Sestra se pobunila rekavši da e to biti
teško, da nije sigurna može li uspjeti. An eo je odgovorio: »Morat eš se jako potruditi da bi
taj sastanak uspio, ali znam da eš uspjeti, jer ste vas dvije došle zajedno. Morate dati sve od
sebe i vidjeti onkraj izazova. To su mostovi i vi ete prije i preko njih. Morate ostalima dati
do znanja da ih volite, da vam nedostaju i ucijepiti u njih uvjerenje da ete, ako se svi zajedno
potrudite, prebroditi poteško e.«
Rekla sam im da u se moliti za njih i da bi za pomo trebale zamoliti svojeg an ela
uvara.
Održali su taj sastanak. To je bio tek po etak.
Dvije godine kasnije, obitelj razgovara. Nije im uvijek lako, ali sada su svi mnogo više
svjesni toga da su zamalo izgubili jedni druge. Još uvijek imaju financijskih problema i
izgubili su mnogo svojeg bogatstva. Obiteljska je tvrtka sada mnogo manja no što je bila
ranije, ali obitelj je još uvijek na okupu. Posljednji put kada sam se ula s onom tetom, rekla
mi je da je cijela obitelj bila na okupu da proslavi jedno obiteljsko krštenje. Svi su bili svjesni4
toga da je tijekom onih problemati nih vremena takvo okupljanje bilo nemogu e. Iako sada
možda imaju manje novca, svi mnogo više cijene to što imaju jedni druge i svjesni su radosti
koju može donijeti obitelj.

Klju omogu avanja ljubavi da pobijedi mržnju jest posjedovanje hrabrosti za

poduzimanje prvog koraka.
Sjedila sam u Bewleysu u ulici Grafton u Dublinu uživaju i u šalici kave i pecivu. U
kafi je ušla dobro odjevena žena u etrdesetima. Vidjela sam dva an ela uz nju, kao i njezina
an ela uvara. Zastala je pokraj mene, kao da je nešto uo ila, i vidjela sam kako je pogledala
prema stolovima uza zid, provjeravaju i sjedi li ondje netko, a onda je skrenula pogled. Bez
rije i sam upitala an ela pokraj nje u emu je stvar. »Srce joj je tužno«, bilo je sve što je
rekao.
Žena je nastavila hodati, a onda je zastala u dnu stubišta.
U jednom trenutku se okrenula. An eo pokraj nje mi je rekao: »Ona je jako hrabra.
Boji se da e doživjeti odbijanje.« Ništa mi više nisu rekli. Krenula je i stala pokraj stola za
kojim su sjedili djevojka i mladi . Djevojku sam jasno vidjela, ali bila je predaleko da bih
ula razgovor. Žena je stajala pokraj stola i ništa nije rekla, djevojka je podignula pogled, a
licem joj je prešao užasnuti izraz. Vidjela sam kako joj jedan an eo nešto šap e u uho.
Vidjela sam kako je žena ispružila ruku na pozdrav. Ona se djevojka malo opustila i
široko se nasmiješila. Nije prihvatila ispruženu ruku, ve je ustala. Druga je žena povukla
ispruženu ruku. An eo pokraj žene rekao mi je da njih dvije dugo nisu razgovarale, ali da je
žena, vidjevši tu djevojku, osjetila ljubav koju oduvijek njeguje prema njoj, te da je poslušala
an ela i prevladala svoj strah od odbijanja. Stajale su avrljaju i nekoliko minuta i vidjela
sam kako se ljubav me u njima ponovno razbuktala. Kao da su se otopile prepreke izme u
njih. Na odlasku žena se okrenula, a ona je djevojka gledala u nju i mahnula joj. Mislim da je
žena bila u šoku kada je izašla iz kafi a.
Upitala sam bez rije i an ela pokraj nje ho e li sve biti u redu, ho e li se njih dvije
susresti ponovno. Odgovorio je da ho e, da je ovo bio samo po etak.
Ne kažem da je lako. Zapravo, dopustiti ljubavi da pobijedi mržnju jedan je od
najtežih zadataka koji je stavljen pred nas u ovome životu. Možemo se osje ati jako
povrije eni, ranjivi i osje ati da se, ako »oslabimo« i ne uzvratimo udarac, predajemo
drugome na milost i nemilost i da emo time iznevjeriti sebe. Osoba koja dopusti ljubavi da
pobijedi mržnju nije slaba. Ona je vrlo snažna i to je tra ak nade za sve nas.


 Lako je dopustiti drugoj strani da zavlada i uzvratiti udarac. Mnogo je teže zastati i
odoljeti traženju osvete. Moramo po eti ine i male korake, progutavši uvredljivu primjedbu,
ne prenose i dalje neku ružnu glasinu, ne uživaju i u tu oj nesre i. U i prevladati takve
porive mi smo sve ja i, a to e nas u initi snažnijima za odupiranje postupcima koji bi doveli
do mržnje ili povrije enosti.
Zamolite svojeg an ela uvara za pomo . Šapnut e vam na uho i podsjetiti vas da ne
uzvratite udarac kada se na ete u iskušenju da to u inite. No i tada ne e biti lako. Možda ete
se morati ugristi za jezik. Znam da je meni to teško i moj an eo uvar mora me podsje ati na
to. Mnogo ste snažniji no što mislite - golema je mo ljubavi u vama.
Ako ne poslušate svojeg an ela uvara, osjetit ete krivnju. Vaš an eo uvar želi da
budete sretni i zna ida ete biti sretniji ako nau ite pobijediti mržnju, pa ini sve što je u
njegovoj mo i kako bi vas podu io tome. Vaš e vas an eo uvar neprestano opominjati da se
ne predate mržnji i pomo i e vam da nau ite nove, ljubaznije na ine bivanja i opho enja. To
je trajni proces i ljubav se zaziva da neprestano pobje uje mržnju - katkad izme u jednih te
istih ljudi.

Poznajem mnogobrojnu obitelj u kojoj se dva dje aka neprestano sva aju. Ti su
tinejdžeri rano napustili školu i zbog teške ekonomske situacije nemaju posao. Žive u
roditeljskoj ku i i osje aju se beskorisnima. Neprestano ponižavaju jedan drugoga nazivaju i
se najgorim imenima. Te razmirice katkad rješavaju i šakama.
Prošlog su se tjedna užasno posva ali i jedan od dje aka pobjegao je od ku e. Majka i
sestre krenule su ga tražiti. Bile su užasno zabrinute pitaju i se što je, u svojem o aju, u stanju
initi sebi ili drugima. Njegov su nestanak prijavile i policiji.
U etiri ujutro, nakon mnogih sati mahnitog traganja, pronašli su ga i doveli ku i.
Njegovu je bratu laknulo kada ga je ugledao. Užasnuo se kada se sjetio što se sve
moglo dogoditi kao rezultat njihove sva e, da je zapravo mogao izgubiti svojega brata.
Pomirili su se. Ljubav je pobijedila mržnju - na neko vrijeme.
Znam da e se ti dje aci ponovno posva ati, ali molim se da im primjer njihovih
sestara i majke, koje su im pokazale kako treba voljeti, pomogne da ta ljubav zaživi me u
njima. Sve što mogu jest da se nastavim moliti da ti dje aci prona u posao i tako se riješe
dijela svoje frustracije. Znam da su to dobri dje aci, an eli su mi rekli da se obojica trude ne
dopustiti mržnji da zavlada njima, da se ne predaju frustraciji koju osje aju.

Osoba koja dopusti ljubavi

da pobijedi mržnju nije slaba.
Ta je osoba vrlo snažna
i predstavlja plami ak nade
svima nama.

An eli nam pomažu da ljubav pobijedi mržnju gdje god je to mogu e. Stvaraju
mogu nosti za to, ali mi mnoge propuštamo.
Žena u kafi u Bewleys o kojoj sam vam pri ala iskoristila je pruženu priliku. Svi smo
katkad pozvani da budemo mirotvorci i važno je da prihvatimo tu priliku, sjetiysi se da smo
pozvani da donesemo mir, a ne da stanemo uz neku od sukobljenih strana. To nije lagan
posao. Nije lako ostati nepristran i srda an kada se nalazite izme u dvije strane koje su pune
bijesa i mržnje jedna prema drugoj.
Sje am se da sam prije mnogo godina promatrala an ele i jednog mirotvorca na djelu.
Joe i ja bili smo s djecom, koja su tada bila malena, u Ulici Meath u Dublinu. To je prometna
ulica na kana štandovima za prodaju vo a, povr a i najrazli itijih stvari. Upravo smo izašli
iz jedne stare robne ku e, Frawley's, i gledali izloge kada smo za uli vikanje. Bile su to dvije


žene, jedna od njih uli na prodava ica, koje su malo dalje niz ulicu urlale jedna na drugu. Bila
sam šokirana rje nikom kojim su se koristile pred djecom, a izgledalo je i kao da bi se mogle
potu i. Svi su zastali i po eli gledati. Vidjela sam an ele koji su ih okruživali i krenuli ih
razdvojiti, pokušavaju i održati mir. Ni od kuda se pojavila i tre a žena: inilo se da poznaje
one dvije žene i stala je izme u njih.
Dvije su sva alice nastavile psovati, ali s vremenom su se smirile. Nemam pojma što
im je rekla tre a žena, ali ona je bila mirotvorka koju su doveli an eli. An eli su ih okružili.
Nakon nekoliko minuta mirotvorka je otišla s jednom od posva anih. Ljubav je ponovno
nadvladala mržnju, ovoga puta zahvaljuju i intervenciji mirotvorke.


 14

An eli nam suše suze

Prije nekoliko godina posjetila sam prijateljicu u bolnici. Otišla sam u kupaonicu i
kad sam se vratila u sobu an eo uvar rekao mi je neka pogledam u krevet s moje desne
strane. Tamo je spavao stariji muškarac. Njegov se an eo uvar otvorio i nježno mu se držao
za dušu. An eo uvar, u muškom obli ju, stajao je pri uzglavlju kreveta; inilo se kao da
njegove ruke nježno ulaze u star evo tijelo i podižu njegovu dušu malo iznad tijela. Duša tog
starca jarko je blistala. An eo uvar rekao mi je bez rije i da je pred tim ovjekom još kratko
vrijeme života.
Uz krevet toga starca, gledaju i u njega s izrazom duboke tuge na licu, stajao je mladi
od, otprilike, dvadeset i pet godina. Vjerujem da mu je to bio unuk.
Sjela sam na prijatelji in krevet na drugoj strani sobe. Pogledavala sam prema onome
mladi u što sam eš e mogla, a da ne privu em pozornost na sebe, i molila se za njega. Samo
je tako stajao, ne mi i se. Jedanput, kada sam pogledala prema njemu, otvorilo se svjetlo
njegova an ela uvara. Taj je an eo bio golem, ali nije poprimio obli je ni muškarca, niti
žene. Njegove su halje bile boje vrlo svijetlog zlata i zelene. An eo je vrlo nježno i s mnogo
ljubavi zagrlio mladi a, pokušavaju i ga utješiti.
U jednom sam trenutku otišla do aparata da svojoj prijateljici donesem ašu vode.
Mladi je još uvijek stajao tamo, nepokretan, promatraju i svojeg djeda kako spava. Vidjela
sam da se star ev an eo uvar još uvijek drži za njegovu dušu. Prolaze i pokraj njega, vidjela
sam da mladi ev an eo uvar podiže svoju desnu ruku s njegova srca. Svjetlo je po elo zra iti
iz an elove ruke u grudi muškarca. Dok je an eo polagano pomicao ruku, okrenuo je glavu i
obratio mi se bez rije i. »Lorna, ulijevam malo svjetla u prazninu koju ovaj mladi osje a u
svojem srcu. Pokušavam mu pomo i dok žaluje za svojim djedom.«
Sa svake strane mladi a stajao je još po jedan-an eo, drže i ga i gledaju i dolje u
njega. Bili su visoki, elegantni i ženskog obli ja. Bili su odjeveni u vodenasto plavu boju s
naznakom srebrne i mutno sam vidjela kako mi u krilima. Zahvalila sam mladi evu an elu
uvaru što omogu uje drugim an elima da budu oko njega, pomažu mu u tim trenucima tuge.
Nisam vidjela mladi a kako odlazi - samo znam da ga kasnije, kada sam pogledala, više nije
bilo.
Kada ste uz nekoga koga volite i znate da mu je preostalo još malo života, promotrite
ih malo pozornije i budite uvjereni da je njegov an eo uvar tik uz njega, brine se o njemu i
da e ga sigurno odvesti ku i na nebo.
Tugovanje je nešto što e doživjeti mnogi me u nama. To je dio ljubavi i uistinu jako
boli. Naš an eo uvar trudi se da nam to olakša.
Voljela sam svoju svekrvu. To možda zvu i udno, ali nikada je nisam zvala imenom -
zvala se Liz; ne sje am se da sam je ikada ikako oslovljavala kada sam joj se obra ala.
Govorila sam o njoj kao o Joeovoj mami.
Posje ivali smo je otprilike jedanput na mjesec i djeca su je voljela (umrla je prije
Meganina ro enja).
Jedne sam ve eri sama u kuhinji pripremala ve eru, kada mi je an eo Hosus pokucao
na kuhinjska vrata. Sjeli smo za stol da porazgovaramo. »Lorna, po et eš tugovati«, rekao je
Hosus.
Pogledala sam ga šokirano, upitavši: »Za kime?«
Tiho je odgovorio: »Za Joeovom majkom.«
»Ali ona je dobro«, pobunila sam se zaprepašteno.


 Hosus me pogledao s ljubavlju. »Bog e je ubrzo uzeti k sebi, Lorna.« Osjetila sam
veliku tugu kada je an eo Hosus izgovorio te rije i. Ispružio je ruku i dotaknuo moju. »Nemoj
biti tužna, Lorna. Ti znaš da e umrijeti samo njezino tijelo. Njezina duša živi i ona e se
vratiti ku i na nebo i jednog eš je dana vidjeti ponovno. Po et eš tugovati za njom im ja
odem.«
Ostala sam sjediti za stolom i plakala kao kišna godina. Bila je vrlo brižna i ljubazna
žena i prihva ala me na na in na koji mnogi drugi nisu. Bila je puna podrške kada smo se Joe
i ja zaru ili i s mnogo me ljubavi prihvatila u obitelj.
No nikome nisam rekla koliko sam žalosna - nikomu, ni Joeu. Nikome nisam rekla da
tugujem. Kako sam ikome mogla re i ono što mi je an eo Hosus rekao?
Svaki put kada sam bila pokraj nje iskazivala sam joj svu svoju ljubav, koliko god sam
mogla, ali u sebi sam se pitala je li to posljednji put da je vidim.
Znala sam da je u tom tugovanju bilo još ne ega. Voljela sam svoju svekrvu, ali ona je
bila starija žena i nije bila najvažniji dio mojega života. Nisam je vi ala svakoga tjedna, pa
nisam razumjela zašto osje am tako snažnu tugu i zašto je osje am i prije no što se razboljela.
Kasnije e mi an eli re i zašto se to doga alo.
Zdravlje Joeove majke pogoršalo se, kao što mi je rekao an eo Hosus, i otprilike
mjesec dana nakon što sam po ela tugovati primljena je u bolnicu. Bila je tamo šest tjedana
prije no što je umrla. Kratko nakon što je primljena u bolnicu došla sam joj u posjet s Joeom.
U bolesni koj sobi ugledala sam an ela uvara tik iza nje, držao je njezinu dušu, nježno je
podižu i s mnogo ljubavi. Tek je djeli em izašla iz tijela, ali veli anstveno je sjajila. Krila
njezina an ela uvara djelomi no su se rastvorila i zaštitni ki se savila oko nje. Svaki put
nakon toga kada sam je posjetila njezin je an eo uvar podignuo njezinu dušu još malo izvan
tijela.
Posljednjeg dana njezina života preselili su je u drugu sobu. Unutra sam vidjela da joj
je duša potpuno izvan tijela, držao ju je svekrvin an eo uvar koji je stajao iza nje.
Kada netko umire, njegov an eo uvar ne napušta mu dušu ni na trenutak. Kad god
vidim an ela uvara koji prati neku dušu na nebo, promijeni se njegova fizi ka pojavnost.
An eo uvar Joeove majke odavao je manje ljudsku pojavnost i inio se manje vrstim,
raspršenijim. Kao da je svukao svoju odje u kako bi je ostavio na Zemlji i bio iš i za odlazak
u Raj. Iako su njegove ljudske crte lica bile manje uo ljive, vidjela sam i osjetila suosje anje i
ljubav koje an eo njeguje za Joeovu majku dok se pripremao odnijeti njezinu dušu natrag
ku i.
To je najveselije vrijeme za svakog an ela uvara - dovesti dušu sigurno natrag na
nebo - i osjetila sam kako iz an ela uvara Joeove majke zra i nevjerojatna sre a.
An eo uvar Joeove majke bio je prelijep - ali njezina je duša bila mnogo, mnogo
ljepša. Iz nje je zra ilo mnogo svjetla; na trenutak su mi dopustili da vidim ljudsko obli je u
toj duši. Bila je licem okrenuta prema svojem an elu uvaru, a onda se okrenula i pogledala
ravno u mene. Izgledala je mnogo mla e nego kada sam je upoznala. Bila je kakva je bila u
svojoj dvadesetoj godini, samo je više blistala.
Po ela je teško disati, ali njezin mi je an eo uvar rekao da je više ništa ne boli.
Sjedila sam pokraj nje na krevetu drže i je za ruku. Uz mene su bili Joe i Joeov ujak. Nisam
imala pojma koliko e vremena pro i dok ne ode na nebo, ali znala sam da e to biti uskoro.
Nakon otprilike sat vremena nagnula sam se nad nju i šapnula joj da je volim. Kada sam to
izgovorila, ula sam njezinu dušu kako mi se obra a bez rije i. Rekla mi je neka izvedeni Joea
iz sobe kako ne bi bio u sobi kada ona umre. U inila sam kako me zamolila i predložila Joeu
da odemo nešto pojesti, a da njegov ujak ostane uz bolesni ki krevet.
Vratili smo se otprilike sat vremena kasnije. Dok smo hodali bolnicom prema njezinoj
sobi mjesto je bilo puno an ela i znala sam da je moja svekrva otišla na nebo.


 Joe je bio shrvan maj inom smr u. Mnogo ju je volio. Njegov je otac umro kada je
njemu bilo samo etrnaest godina, pa je ve inu života imao samo majku. Nakon što je Joeova
majka umrla, shvatila sam da ne tugujem ni izdaleka onoliko koliko sam tugovala ranije.
Pitala sam se zašto je tome tako.
Mjesecima kasnije an eo Hosus mi je to objasnio. Rekao mi je da su mi pomogli u
tugovanju kako bi tugovanje zbog Joea bilo malo manje intenzivno. Naravno, znala sam da e
Joe umrijeti mlad: an eo Elijah mi je to rekao prije mnogo godina.
Neprestano je bolovao, ali nisam znala kada e ga pozvati na nebo. An eo Hosus mi je
rekao da Bog i an eli pomažu pripremiti me dopuštaju i mi da osjetim duboku bol i tugu,
znaju i istovremeno da u preživjeti. To mi je ulilo hrabrosti i pouzdanja da u naposljetku
prebroditi i to.
Kada je nekoliko godina kasnije Joe umro tuga koju sam osjetila bila je nepodnošljiva.
Kao što sam rekla, an eli su mi govorili da me tuga zbog smrti Joeove majke djelomice
trebala pripremiti na Joeovu smrt, ali, da budem iskrena, nisam sigurna da se bilo tko može
pripremiti na smrt voljene osobe. Rekli su mi i da je tugovanje za mojom svekrvom umanjilo
tugu koju sam osjetila nakon Joeove smrti. Iskreno, moja tuga za Joeom bila je tako
razaraju a da mi nije jasno kako bi mogla biti još ve a.
Prebrodila sam to. An eli mi nikada nisu dopustili da odustanem. Dali su mi snagu da
s vremenom nastavim dalje. No za to je trebalo vremena i bilo je bolno. Godinama nakon
Joeove smrti osje ala sam nevjerojatnu bol, posebno tijekom obiteljskih okupljanja u povodu
ro endana ili krstitki. Sada, nakon više od deset godina, više ne tugujem, ali Joe mi i dalje
nedostaje.
Pišu i ovo upitala sam se zašto sam osjetila tugu prije nego što je Joeova majka umrla,
a ne nakon toga, i zašto sam tugu morala osjetiti toliko intenzivno gotovo šest godina prije
nego što je Joe umro.
An eli mi nisu odgovorili.
Tugujemo zbog gubitka voljene osobe zašto što nismo s njom fizi ki. U svojem o aju i
boli moramo se držati uvjerenja da je naša voljena osoba imala dušu koja živi vje no i koja je
otišla na nebo i da emo se jednog dana ponovno susresti s njom. An eli nam pomažu da
prebrodimo svoju bol, nastavimo sa svojim životom ak i nakon gubitka osobe koja nam je
bila vrlo dragocjena.
Mnogo prije no što sam po ela pisati, žena po imenu Maura - koja je obi avala
dolaziti mi u posjet - ispri ala mi je lijepu pri i u tome kako su je an eli utješili jednog Boži a
nakon što je umro njezin suprug. Boži može biti tužno razdoblje ljudima koji su izgubili
dragu osobu. Toga Boži a Maura je stajala ispred sudopera peru i posu e i prisje aju i se
lijepih trenutaka sa svojim suprugom i djecom - ro endana, krštenja, ali naro ito Boži a.
Njezina su djeca sada ve bila odrasla, ali još uvijek bliska s njom. Imala je predivnu obitelj,
ali to nije ispunjavalo usamljenost i osje aj nedostajanja muškarca kojeg je snažno voljela.
Bila je tužna i usamljena; u o ima su joj se pojavile suze dok je preklinjala: »Samo mi pošalji
znak. Pokaži mi da si doista tamo, da nisi potpuno nestao.«
Slijede i neki nagon ostavila je posu e u sudoperu i izašla u vrt. Vrijeme je bilo
hladno i promjenjivo. Stajala je na hladno i gledaju i oko sebe, pitaju i se je li mogu e da je
njezin suprug doista na nebu, da je duhom još uvijek s njom. Pogledala je u drve e i biljke
koje su se razrasle nakon njegove smrti i tada je, inilo joj se iz ista mira, po elo sniježiti..
Maura se nasmijala i, osje aju i na neki na in suprugovu prisutnost, obratila mu se na
glas: »Tako dakle, doveo si me u vrt i sada je po elo sniježiti; ja se smrzavam i sniježi.«
Pahuljice su i dalje padale i tada ju je, bez nekog razloga koji bi mogla objasniti, privukla
jedna pahulja koja je padala. Nije se razlikovala od drugih pahuljica, ali imala je snažnu
potrebu da ulovi baš nju. Ispružila je ruku i ta joj je pahulja sletjela na dlan. Pogledala je u nju
zadivljeno. Pahulja se nije topila. Shvatila je da to i nije pahulja. Bilo je to pero, sitno pero, ne


ve e od pahulje. U blizini nije bilo nijedne ptice. Pero nije moglo do i ni od kuda. Kada je
dotaknula pero, suze su joj navrle na o i i ganuto je izgovorila: »Hvala ti.«
Zahvalila je Bogu i an elima, kao i voljenom suprugu.

Moramo potražiti uporište u vjeri

da naši voljeni imaju dušu
koja živi zauvijek i koja je otišla na nebo,
i da emo ih jednog dana
ponovno susresti.

Dolazak toga malog pera ispunio je Maurino srce radoš u. Znala je da je to znak da je
njezin suprug sretan na nebu, ali da je još uvijek uz nju, kad god ga treba. To joj je pružilo
nadu i snagu da se suo i s budu nosti, da zna da nije sama. Maura je uvijek imala vjeru, ali to
ju je pero rasplamsalo, kao i njezinu uvjerenost da je duša njezina supruga na nebu. Da e ga
jednog dana ponovno susresti. vrsto je držala to perce u ruci vra aju i se u ku u da prona e
nešto malo i posebno u što e ga spremiti kako bi ga mogla pogledati, znaju i da je njezin
suprug duhom uz nju, kao i Bog i Njegovi an eli.
Vi am an ele kako okružuju i tješe ljude koji žaluju. esto smo toliko tužni i o ajni
da ne osje amo tu utjehu. Pokušajte se prisjetiti da su an eli uz vas. Pružit e nam znakove
ohrabrenja, posebno u vrijeme žalovanja, i esto djelovati preko drugih osoba koje e do i da
nas utješe ili nam ponude rije i podrške.
Maura je taj znak dobila od Boga i an ela kako bi dobila hrabrost da nastavi dalje. Da
rasplamsa vjerovanje da duša njezina supruga živi zauvijek, vjerovanje koje se gotovo ugasilo
zbog ja ine njezine tuge.


 15

Pokazali su mi pr edivne stvar i...

A eo Mihael pokazao mi je budu nost u kojoj svi vide an ele fizi ki, kao što ih
vidim ja. U kojoj svi mogu razgovarati s njima, kao i ja. U kojoj su nam naši an eli uvari
najbolji prijatelji i u kojoj mi slušamo njihov savjet i pridržavamo ga se.
Uvijek sam govorila da ne znam zašto je meni omogu eno da vidim an ele fizi ki, a
vama nije. Ja sam obi na osoba i uvijek sam vjerovala da ako ja mogu vidjeti an ele, mogu i
drugi. Otkada više govorim o tome što vidim, po injem shva ati da je jedan od razloga zašto
mi je dopušteno vidjeti an ele da podijelim s vama kakva e biti naša budu nost, da vam
pomognem da shvatite kakav bi mogao biti naš život kada bismo svi mogli vidjeti i
razgovarati s an elima.
Nemam pojma koliko e nam trebati da svi evoluiramo i budemo u stanju vidjeti
an ele i razgovarati s njima, kada e se to dogoditi i koliko e još naraštaja morati proživjeti
svoj život dok se to ne dogodi. No ohrabrena sam znakovima koje sam vidjela u ljudi -
posebno mladih koji su postali svjesniji i znam da se ritam tog razvitka ubrzava. Znam da e
to biti evolucijski proces, da e neki ljudi postati svjesniji prije i mo i vidjeti an ele, a drugi
ne e. Ako kao ljudska bi a donesemo ispravne odluke, naposljetku emo biti u stanju vidjeti
naše an ele uvare u fizi kom obliku.
Mnogi mladi ljudi, iako ne vide an ele u fizi kom obliku, ini se bolje reagiraju na
ono što im govore njihovi an eli uvari. To se ne doga a samo zato što su mladi oduvijek bili
slobodoumniji od odraslih. Znam da su mladi današnjice otvoreniji no što je to bio moj
naraštaj - prepoznajem to svakodnevno.
Ju er sam stajala ispred supermarketa. Pokraj mene je prošla skupina tinejdžera.
Svjetlo an ela uvara iza jedne od djevojaka nakratko se otvorilo, pokazavši mi žensku
pojavnost.
Nadnio se nad djevojku koju je usmjeravao i inilo se da joj je položio ruke na
ramena. Nešto joj je šapnuo, a onda se njegovo svjetlo zatvorilo. Djevojka je odmah krenula i
uzela svoj ruksak od jednog tinejdžera. An eli koji su bili s njom potvrdili su da ju je njezin
an eo uvar zamolio da pomogne svojoj prijateljici, a ona je to ula i odmah reagirala. Znam
da je to jednostavan primjer, ali ako neprestano slušate an ele sve je to, zapravo, vrlo jed-
nostavno.
Nedavno sam hodala parkom koji je bio pun cvije a i rascvjetanog grmlja. Jedan mi je
an eo šapnuo neka pogledam ispred sebe. Uokolo je bilo mnogo ljudi. An eo mi je ponovno
šapnuo rekavši mi da pogledam dje aka od otprilike osam godina. Zadivljeno sam pogledala
kako se dje ak igra energijom jednog cvijeta. Doticao je tu energiju, gurao prst u nju i miješao
je. Smijao se osje aju i kako ga ta energija bocka po jagodici prsta. Vidjela sam da je o aran
tom igrom, ali da nema pojma što zapravo gleda.
Gledao je energiju koju ja vi am oko svih živih bi a otkako sam bila beba.
Svi imamo potencijala da postanemo duhovno svjesniji i otvoreniji.
Taj potencijal je dar koji nam je udijelio Bog, ali mnogi su ljudi postali plašljivi. Treba
hrabrosti da se prizna da Bog postoji, da imamo dušu i an ela uvara koji je vratar te duše.
Iz osobnog iskustva znam da za to treba hrabrosti. Tek sam u svojim pedesetima
progovorila o onome što vidim i ujem. Prije sam jedva prozborila o tome. Bojala sam se da
e me ismijati, da e ljudi re i da sam luda.


 Uvijek kažem da nisam ja odabrala trenutak u kojem u po eti govoriti o onome što
vidim ve Bog. Bog je odabrao taj trenutak jer On želi ubrzati našu duhovnu evoluciju;
odabrao je baš ovaj trenutak promjene i izazovnih vremena.
Mnogo razli itih stvari pomaže nam da se otvorimo duhovno, da duhovno postanemo
svjesniji. Govorila sam o mnogima od tih stvari u ovoj knjizi. Jedna od njih je molitva. Druga
je ve a svjesnost Božje prisutnosti, priznavanje da smo više od pukog mesa i krvi - da imamo
i dušu. Vjerovanje u an ele, traženje njihove pomo i ini nas prijem ivijima i osjetljivijima
prema Božjoj poruci i pomaže nam da se približimo Bogu. To postižemo i tako da budemo
svjesniji obi nih, malih stvari koje ine život, da ih više cijenimo, provodimo više vremena u
prirodi, tišini ili meditaciji.
Približavaju i se Bogu, duhovno se otvaramo. Bog želi da budemo duhovno svjesni i
pomaže nam u tome. To je Njegov plan za evoluciju ljudskog roda.
Postaju i duhovno svjesniji, postajemo milosrdniji, su-osje ajniji, lakše uo avamo
dobro u ljudima, a to nas ini nježnijima i ljubaznijima. U ljudi koji više osluškuju Boga i
an ele postaje snažnije ono što neki nazivaju »intuicijom« i u e reagirati na ono što im se
kaže. Po nemo uo avati više energije oko ljudi i drugih živih bi a, ljepotu u životu, oko sebe.
Što smo duhovno svjesniji, to smo bolje i ispunjenije osobe.
Molim se svaki dan da ljudi diljem svijeta, ljudi svih religija, postanu duhovno
svjesniji i manje prestrašeni.
Prije nekoliko godina jedanaestogodišnja Suzy postavila mi je pitanje o energiji koju
vi a. Uspjela sam joj pomo i da bolje razumije ono što vi a i uputila je na što da obrati
pozornost ubudu e. Nedavno sam je ponovno susrela i uz nju su bila tri an ela. Morala sam se
nasmiješiti, jer je jedan an eo bio odjeven poput nekog tinejdžera - iako se odje a razlikovala
po bojama: bila je srebrna-sta, siva i mornarsko plava. Razgovarala sam sa Suzy, a an eo koji
je bio odjeven poput tinejdžera neprestano je govorio: »Ona ti ima još nešto za re i. Morat eš
biti strpljiva.«
Suzy je tek nakon desetak minuta izgovorila ono što joj je bilo na umu. »Iznevjerila
sam Boga i an ele«, rekla je. An eli oko nje odmahnuli su glavom.
Suzy mi je ispri ala da je bila vani sa svoja dva prijatelja i da su razgovarali o udnoj
maglici koja se diže iz živice. Razgovarali su o tome kako je to neobi no.
Suzy im je željela objasniti da je to što vide energija i da je vidi i ona, ali bojala se da
e joj se nasmijati. Bila je razo arana sobom, jer im nije imala hrabrosti objasniti što upravo
gledaju.
Nasmiješila sam joj se. »Nisi iznevjerila Boga i an ele. Tvoji prijatelji e vidjeti tu
maglicu ponovno i imat eš još jednu priliku da im to objasniš.« Znam da e sljede i put kada
se to dogodi imati hrabrosti razgovarati sa svojim prijateljima o onome što vidi.
Strah je jedan od razloga koji nas sprje avaju da se razvijemo duhovno. U tome nas
sprje avaju i preveliko naglašavanje materijalnih stvari i ponašanje kao da su novac i
predmeti jedini važni u životu. Drugi je razlog mirenje sa svakodnevicom - prezaposlenost i
vjerovanje da nizašto nemamo vremena.
Ako u svoj život ne pustimo mir i tišinu, barem povremeno, teško je uti Boga i
njegove an ele.
Slušanje druge strane - ak i u malim stvarima, kao što je iznošenje zlobne primjedbe
ili sebi nost - unaza uje vaš duhovni razvitak. Sasvim je sigurno da Sotona, ili kako god zvali
tu drugu stranu u svojoj religiji, ne želi da evoluiramo duhovno i oja avamo ga slušaju i
njega, a ne Boga ili an ele.
Svi moramo odigrati svoju ulogu. Svi moramo odigrati ulogu u duhovnoj evoluciji
ovje anstva. Svi moramo pomo i i ohrabriti druge da i oni odrade svoj dio posla. Zato je
molitva za naše vo e toliko važna i nešto ega moramo biti svjesni.


 Sjede i za kuhinjskim stolom, pitaju i se što da napišem u ovom posljednjem
poglavlju, an eo Mihael uzeo me za ruku i pokazao mi jednu viziju. Bila sam na jednom brdu
s prekrasnim širokim pogledom. Ispod mene se nalazilo na tisu e ljudi - muškaraca, žena i
djece svih dobi - u velikom krugu. Prema njihovu izgledu i odje i zaklju ila sam da su
razli itih nacionalnosti i vjera. Mjesto je bilo puno an ela. Shvatila sam da ljudi vide i raz-
govaraju s an elima koji su stajali oko njih.
Osim an ela uvara i ostalih an ela, tamo je bilo mnogo an ela molitve koji su
lebdjeli prema nebu.
Ljudi su bili u molitvi. Molili su se na glas, kao da se služe razli itim jezicima, ali ipak
kao da su sve te molitve dio jedne velike. ula sam žamor te molitve. U središtu, okružena
an elima, stajala je osoba koja je vodila molitvu. Nisam mogla razaznati je li to muškarac ili
žena. No ta osoba kao da nije bila važnija od ostalih; ona je samo predvodila molitvu.
Ljudi su se molili u položajima koji su im bili najudobniji: stajali su, sjedili na tlu ili
ležali i inilo mi se da se svi mole iz duše. Svi su bili potpuno zaokupljeni molitvom i uživali
u njoj.
Mjesto je odisalo mirom i izgledalo je vrlo svijetlo -gotovo kao da sjaj svjetla probija
iz zemlje ispod ljudi. I ljudi kao da su svijetlili -blistavije od svih koje sam ikada vidjela. Svi
su izgledali savršeni, puni života, ak i vrlo stari ljudi, i nitko tamo nije izgledao bolesno, ni
na koji na in. S mjesta na kojem sam stajala vidjela sam oko te goleme mase ljudi krug
svjetla. Izvan toga kruga vidjela sam namreškana, zelena brdašca i drve e.
I opet, sve je izgledalo mnogo više nabijeno životom i bojom, više od bilo ega u
našem svijetu danas.
Ta je vizija izblijedjela i ponovno sam se zatekla kako sjedim za kuhinjskim,stolom s
an elom Mihaelom.
»Voljela bih da sam mogla ostati tamo. Ne bih li se mogla vratiti?« upitala sam an ela
Mihaela. On se nasmiješio i odmahnuo glavom. Nastavila sam: »Kao da sam provirila u Raj -
ali znam da je to bila Zemlja, a ne Raj.«
An eo Mihael je odgovorio: »To je budu nost ovje anstva, ako je ljudi odaberu. Ako
donesu ispravne odluke i duhovno se razviju.«

Svi moramo odigrati svoju ulogu

u duhovnoj evoluciji
ovje anstva.

An eo Nada pojavio se nakratko pokraj mene, ispunjavaju i me nadom u tu predivnu

budu nost ljudskog roda, pruživši mi hrabrost i snagu da spoznam da mi možemo donijeti
ispravne odluke kako bismo izgradili taj zadivljuju i svijet.


 Dodatak

Molitve iz knjige An eoska poruka nade Lorne Byrne

Ovdje su molitve koje je Bog dao svojim an elima da mi ih prenesu. Bog mi je

dopustio da ih podijelim s vama i vašim voljenima.


Molitva zahvale

Hvala Ti za sve blagoslove

koje si mi podario, Bože moj.
Blagoslov posjedovanja duše,
te trunke Tvojega svjetla;
blagoslovljeni dar mojega an ela uvara
za vje nost, an ela koji me ne napušta
ni na trenutak;
blagoslovljeni dar mira i ljubavi
koji prebivaju u meni;
blagoslovio si me obitelji
koju si mi podario;
blagoslovio me onima
koje si poslao u moj život
da hodaju zajedno sa mnom;
dao si mi da živim u skladu
s ljudima oko mene;
darovao si mi rad, moj posao;
blagoslovio me svime materijalnim
što imam u životu, velikim i malim;
blagoslovio me ovim
predivnim svijetom
i prirodom koja me okružuje.
Hvala Ti, Bože moj,
za sve ono
za što Ti zbog svojeg zaborava
još trebam zahvaliti.
I najviše od svega hvala Ti, Bože moj,
što neprestano
blagoslivljaš moj život.
Amen.


Molitva an elima iscjeliteljima
koju je od Boga prenio Mihael, njegov arkan eo.

Izlijte, an eli iscjelitelji,

svoju nebesku milost na mene
i na moje voljene.
Dopustite mi, an eli iscjelitelji,
da osjetim vašu zraku
nada mnom,
svjetlost vaših iscjeljuju ih ruku.
Dopustit u da vaše iscjeljenje po ne
na koji god na in odredi Bog.
Amen.


Molitva za veseljem u mojem životu

Bože, molim Te,

ukloni ovaj oblak tame.
Obasjaj me svojim svjetlom.
Pošalji svoje an ele da mi pomognu.
Daj mi hrabrost i snagu
da ponovno osjetim radost u svojem životu.
Amen.


Molitva za teška vremena

Bože,
izlij na mene milost nade i uvijek mi omogu i
da vidim svjetlo nade
koje jasno sjaji ispred mene.
Osvijetli tamu ispunivši me ufanjem i nadom,
omogu ivši mi da primim
utjehu Tvoje ljubavi.
Udijeli mi hrabrost i snagu da spoznam
da u prebroditi ova teška vremena.
Ispuni me radoš u i vjerom u saznanje
da sam Tvoje dijete i da eš se
brinuti o meni i onima koje volim.
uj moju molitvu.
Amen.


Molitva za oprost i smirenost uma

Bože,
molim Te oprosti mi moju nesavršenost,
sve zlo koje sam po inio.
Udijeli mi dar sposobnosti da oprostim onima
koji su me povrijedili.
Amen.


Molitva za oprost onima koji su me povrijedili

Dragi Bože,
molim Te oprosti onima
koji su me povrijedili,
jer moj oprost imaju.
Amen.


 Lornina djela dirnula su mnoge ljude diljem svijeta. Ovdje je nekolicina iznijela
svoje dojmove o njezinim knjigama.

»Zbog Lorninih knjiga i otvorenosti njezina uma osje ate se kao da ste upravo
upoznali najboljeg prijatelja koji zna sve o vašem životu. Ona ima dar povezivanja sa svim
svojim itateljima, a za one koji imaju sre u da su pokraj nje, ta se povezanost umnožava
deseterostruko.« Martha

»I same an eli, Lornine rije i ne samo što su prosvijetlile moj život, ve su ga i

obogatile. Više no ikad osje anr da me vole moji an eli i znam da nikada nisam sama. Ova e
vam knjiga promijeniti život!« Cristina, New York City

»Nadahnjuju e, oduševljavaju e i dirljivo.« Orla

»Ova je knjiga promijenila na in mojeg razmišljanja. Sada sam otvorena prema

an elima i neprestano razgovaram s njima; proslijedila sam te knjige lanovima svoje obitelji
i prijateljima, koji ih jednako toliko vole. Lorna, ti si moja junakinja.« Irene, Omagh

»Hvala ti, Lorna, na predivnoj pri i.« Kim, Wisconsin

»Lornino poimanje toga tko je Bog, kao što je otkriveno kroz njezina iskustva s
an elima, je Bog kojemu sam se oduvijek nadala. Ve i od svake religije, spreman da oprosti,
sa smislom za humor i nemjerljivom ljubavlju. Stube prema nebu izvor su utjehe i nade.«
Claire

»Vaše su knjige nadahnu e u vremenima velikih problema. Naveli ste me da shvatim

da bih trebala slušati svoje an ele i da nisam sama.« Louise, Stratford-na-Avonu

»Stube prema nebu navele su me da osjetim predivnu povezanost s vama, s mojim

an elom, samom ljubavlju i, što je najvažnije, s nadom. Uistinu me nadahnula vaša poruka.«
Jenny, Meksiko

»Nikad vas ništa ne e utješiti više od itanja te knjige.« Mary, Kilmarnock

»Prije no što sam pro itala vašu knjigu, mislila sam da an eli postoje, ali da su
predaleko od mene, sada svakog dana razgovaram s njima i osje am da me nikada ne na-
puštaju.« Gisella, Italija

»Hvala vam na vašoj hrabrosti da s nama podijelite svoj život.« Ela, Poljska

»U inak An ela u mojoj kosi na moj život jednostavan je - ja se više ne brinem. U

ovom trenutku život je za mene vrlo neizvjestan, ali živim dan po dan, radim što i koliko
mogu, ali znam da se o meni brinu i da e na kraju sve biti u redu. Takav duševni mir nema
cijenu, hvala vam.« Jenny, Powys


 »S obzirom na to da sam mlada osoba (18), znam da nema mnogo ljudi mojih godina
koji znaju što je na onoj strani i koliko svi mi imamo pomo i na raspolaganju. Govorim
svojim prijateljima sve što znam i ak i kada mi no vjeruju, znam da ipak slušaju i upijaju te
informacije, za koje se nadam da imaju nekakav pozitivan u inak. Lorna Byrne mi je pružila
dodatna saznanja i utjehu koje sada mogu dijeliti s drugima.« Zeria, London

»Lorna, tvoje su mi knjige pomogle da povratim svoju vjeru. Pružila si mi utjehu, jer
sada znam da moj otac nije bio sam kada je umirao. Ne znam uop e odakle da ti po nem
objašnjavati koliko si mi pomogla. Mnogo ti hvala što si napisala te knjige.« Orla, Derry

»Svojim knjigama pomogla si mi da imam više vjere, da budem duhovnija osoba, da

budem strpljivija. Sigurna sam da sam te pronašla, jer me moj an eo uvar uputio na tebe i
želio da od tebe saznam da je uvijek uza me.« Adriana, Costa Rica

»Lorna, od srca hvala tebi i an elima. Kada pomislim na svojeg an ela uvara, što se
ovih dana doga a sve eš e, osje am da se moje srce smiješi.« Mary

»Ako je vaše srce voljno, ova e vam knjiga otvoriti o i.« Andria