U videolekciji koju ste gledali prošli tjedan analizirana su prva tri čina Antigone.

Danas ćemo
interpretirati četvrti i peti čin.

Pročitajte ponovno (ili prvi put 😊) četvrti i peti čin.

Odgovorite na pitanja koja postavljam u nastavku teksta.
Odgovore ćete mi postaviti kao PDF dokument.

4. čin
U četvrtom se činu u drami javlja Hemon, Kreontov sin i Antigonin zaručnik. Iz njihova
dijaloga saznajemo da se otac i sin nalaze na suprotstavljenim stranama jer Hemon staje iza
Antigone. Moli oca da promijeni svoju odluku, no Kreont je neumoljiv.
Obratite pozornost na Kreontovo viđenje uloge oca u obitelji („Sve cijenit manje nego volju
oca svog.“) i najvažnije osobine koju djeca, ali i podanici, moraju imati („Da, zato ti se ljudi
mole, poslušan / da porod rode i imadu u kući“; „A gdje opet ljudma vlada red, / tu mnogu
njima glavu posluh očuva.“).
Kreont je na početku susreta uvjeren kako ga sin podržava i ističe mu svoje razloge:
„… Ako budem neposluh
U rodu njegovao, izvan roda će
Još jače porast. Tko je svome čovjek strog, I
gradu će se taj pokazat pravedan.
Tko pogazi i silom krši zakone,
I zapovijedat misli gospodarima,
Taj hvale se u mene neće dostanut,
Al' koga grad ti postavi, tog slušat je,
Pa bila trica, pravo a i nepravo!“

Slažeš li se s Kreontom? Smatraš li da je poslušnost jedna od ključnih osobina i temelj

odnosa roditelja i djece? Obrazloži svoje odgovore.
Da, mislim da je poslušnost jedan od ključnih osobina i temelj odnosa roditelja i djece, ali ta
poslušnost mora biti obostrana kako bi se mogli na njoj izgraditi dobri odnosi jer tek tada
ona dovodi do stvaranja reda i suradnje.

Kreont Hemonu daje i savjete o odnosu prema Antigoni:

„Stog nikad, sinko, svoje nemoj pameti

Za ljubav ženske da mi gubiš, nego znaj
Da hladan to je zagrljaj kad ljubom se
U domu desi žena zla. Ta može li Bit
veće rane, neg' je rđav prijatelj?
Ko dušmanku odbaci, pusti djevu tu,
U Hadu nek se tamo za koga uda sad!“

Smatra li Kreont da je, naredivši Antigonino smaknuće, nanio sinu bol i patnju? Čime
opravdava svoju odluku? Smatraš li ga bezosjećajnim?
Mislim da je Kreont ne smatra da je sinu nanio bol i patnju, nego je smatrao da mu je tako
napravio uslugu i to je opravdavao tako što je govorio sinu da mu je zaručnica neprijatelj i
zločinac te da joj se ne može vjerovati. Smatram ga bezosjećajnim jer je htio kazniti Antigonu
za nešto što bi svaki normalan čovjek napravio jer je to humano i bez obzira ne sve, nije ju
htio osloboditi te ga nije previše diralo to što je ona zaručnica njegovog sina.

Nakon očeva objašnjenja Hemon preuzima riječ i pokušava ocu obrazložiti svoj stav, ali i
mišljenje građana Tebe:

„Tvog oka pučanin se plaši, neće on Da

kaže, što te ne bi čut veselilo.
A ja iz prikrajka ti slušat mogu to,
Tu djevu kako žali grad, što s djela
Gle najdičnijega smrću gine najgorom,
A od svih žena najmanje baš zavrijedi;
… Ovako tajni istiha se širi glas.“

Koja je pjesnička figura upotrijebljena u prvom stihu ulomka? Kakav je Kreont vladar? Što
građani Tebe misle o Antigoninu činu?
Tu je upotrjebljena metonimija. On je strogi apsolutistički vladar bezosjećajnog i hladnog
srca te njegove naredbe svatko treba poštovati i nitko mu ne smije proturječiti. Zato ga se
građani Tebe boje. Građani Tebe misle kako je to što je ona učinila zapravo odvažan,
pravedan i hrabar čin i žale je jer misle da ne zaslužuje umrijeti zbog toga.

Hemon upozorava oca i na njegove određene mane:

„… Stog ne gaji samo misao,

Da pravo je, što kažeš ti, a drugo ne.
Tko misli, mudar da je ili samo on
Il' jezik, um da ima, kakva u drugog
Već nema, otkrije l' se taj, ej šupalj će
Osvanut. Al' i mudru nije nikakva Sramota
učit svašta i ne pretjerat.
… Stog srcem popuštaj, daj preinači to!
Ta ima l' i u mene mlađeg uma što,
A ono ja bar velim: čovjek najviše
Onakav vrijedi, što je svakog znanja pun,
A nije l' – ta dar takav rado s' ne desi -,
To lijepo mu je drugih dobru slušat riječ.“

O kojim je osobinama riječ? Što Hemon savjetuje Kreontu? Slažeš li se s Hemonom?

Obrazloži svoj odgovor.
Tu je riječ o osobinama njegovog oca i njega samog. Hemon mu savjetuje da treba poslušati i
druge te da bude otvoren i za drugačija gledišta i znanja o nečemu, da bude manje tvrdoglav
i da nije sramota učiti od drugih, ali da je sramota misliti da je samo on mudar. Da, slažem se
s Hemonom jer je sve to što je on rekao istina i danas, kao što je bilo istinito kada je to
govorio Kreontu koji je zaslužio da mu se to kaže.

Svoje je riječi Hemon potkrijepio zanimljivim usporedbama i metaforama. Objasni zašto je

sljedeća pjesnička slika dojmljiva: I kod bujice zimi vidiš: drveće, Što njoj se poda, grane sebi
očuva, A opre li se, s korijenom ga iščupa.
Dojmljiva je zato što se u njoj može vidjeti situacija s Kreontom i njegovim problemom sa
slušanjem i prihvaćanjem savjeta, znanja i mišljenja drugih ljudi. U toj bi usporedbi drveće
bilo Kreont, a bujice savjeti, znanja i mišljenja drugih ljudi. Ako se Kreont nalazi blizu te bujice
savjeta, znanja i mišljenja drugih ljudi, bit će mu dobro, a ako se bude udaljavao od toga,
propast će što zapravo znači da ljudi ne mogu živjeti samo od svog znanja, nego trebaju i
znanja drugih ljudi koje im je potrebno za opstajanje te za život.

U nastavku dijaloga Hemon i Kreont izmjenjuju kratke replike među kojima se posebno ističu
Hemonove:

„Zar ne vidiš; ti to reče kao dijete baš?“

„Grad nije, jednom čovjeku što pripada.“

„Jer vidim, kako protiv pravde griješiš sad.“

„Al' ne štuješ, kad božju eto gaziš čast.“

Na temelju svega što je Hemon u ovom činu izrekao, zaključi kakav je on mladić. Napiši
kratak tekst u kojem ćeš ga okarakterizirati (70 riječi).
Hemon je pravedan i odlučan mladić koji drži drži svoju riječ te neizmjerno voli Antigonu.
Isprva je bio podijeljen između oca koji ga je odgojio i sve mu pružio i zaručnice koju je volio i
koja mu je trebala biti buduća supruga. Prvo je reagirao kao sin koji poštuje očevu zapovijed
jer mu je poštivanje oca usađeno ponašanje i ne može protiv toga, ali kasnije počne slušati
svoje srce i moli oca da pomiluje Antigonu. Za razliku od svoga oca, ne dopušta da mu samo
zakoni i razum vode život.

Nakon što je shvatio da oca ne može uvjeriti da bude blaži, Hemon odlazi, a Kreont je još
uvjereniji u svoju odluku.
Tko je za tebe u pravu – Hemon ili Kreont? Obrazloži svoj odgovor.
Za mene je u pravu Hemon jer ima osjećaje, zdravi razum i human je za razliku od svog oca
te i sam zna da Antigonin čin nije loš i da ne zaslužuje onu kaznu. Također ima osnovne
ljudske vrijednosti i ne želi dopustiti da mu ljubljena zaručnica umre, a sve ono što je rekao
Kreontu je istina.

5. čin
U petom činu Antigonu odvode do grobnice u koju će je živu zatvoriti. Ona pjeva svoju
tužaljku i oprašta se od grada i života. Za razliku od Antigone koju smo dosada upoznali,
ovdje je ranjivija i emotivnija.
„Oj grobe, odajo mi bračna, dome ti
Oj dupki, vječna stražo, u te polazim
Do svojih. (…)
Al' silno gajim nadu, da ću ocu svom, Kad
dođem, draga doć, a draga, majčice, I
tebi, - draga tebi, glavo bratina.
Ta ja vas sve mrtve sama svojim rukama
I oprah i uredih; na grob žrtvu vam
Ja izlih. (…)
… udaje
Ni djece, onog tetošenja slatkoga,
Ne dostah se, već jadna 'vako sama ja
Bez prijatelja živa u grob k mrtvima
Gle idem.“

Što o Antigoninu životu saznaješ iz navedenih stihova? Što je željela osjetiti u zemaljskog
životu, a čemu se nada u zagrobnom?
Saznajem da nije imala prijatelja i djece, da se još nije udala i da je sada sama, a sve članove
svoje obitelji je sama oprala i uredila za pogreb. U zemaljskom životu se htjela udati, imati
djecu i brinuti se o njima, a u zagrobnom se nada da će je obitelj očekivati raširenih ruku te
da će im i dalje biti draga i da je neće gledati kao zločinca.

Pročitaj u čitanci (Lica knjiga 1 – drugi dio) na str. 252 o općim obilježjima tragedije i na
267. stranici o tragičkim herojima.
Objasni na temelju svega dosad pročitanog zašto je Antigona tragička junakinja i poveži sa
stihovima:
Ona je tragična junakinja jer usprkos tome što Kreont zabranio pokop njezinog brata
Polinika, odlučila je ispuniti religioznu i moralnu dužnost koju je osjećala prema umrlom
bratu, ne obazirajući se na Kreontove naredbe i zabrane. Izmena ju je pokušala zaustaviti, ali
nije uspjela. Znala je što je sve čeka ako je uhvate, a kada su je uhvatili već je bila spremna
prihvatiti svoju sudbinu te je rekla Kreontu da joj nije žao što je to učinila i nije odustajala od
tog mišljenja. Također je znala da je učinila ispravnu stvar, a kada su je vodili u grobnicu, nije
znala koji je to navodni božji zakon pogazila i nije se nikome molila, a nadala se da će i oni
koji su je osudili patiti koliko i ona. Na kraju je izvršila samoubojstvo i tako je Antigona
postala žrtvom vlastite sudbine.
„… Kakav zakon božji pogazih?
Pa čemu da s' ja nesretna na bogove Još
osvrćem, kog u pomoć da zazivam, Ko
bezbožnost kad pobožnost mi kore sad?
Al' ako se ovako mili bozima,
Kad umrem, znat ću, grijehom da s' ogriješih ja;
No ako ti tu griješe, ne pretrpjeli
Zla više, no što meni rade krivično.“