Najstariji narod na svijetu

Židovi su semitski narod porijeklom iz Mezopotamije koji se u vlastitim pisanim

spomenicima različito naziva pa otuda i različiti nazivi za njega u svijetu: Ivri, Jhudi, Jisraeli,
Džühud (perz.), Çifut (tur.).
Etnografski se danas razlikuju tri glavne skupine: aškenazi, sefardi i tzv. istočne zajednice.
Aškenazi i Sefardi naziv su dobili po zemlji koja ih je najviše obilježila tijekom duge
migracijske povijesti (na hebrejskom jeziku Njemačka se naziva Aškenaz, a Španjolska
Sfarad). Aškenazi govore jezikom jidiš koji je mješavina hebrejskoga i njemačkoga jezika, a
sefardi mješavinom hebrejskoga i španjolskoga, jezikom ladino. Pripadnici istočnih zajednica
(hebr. edot hamizrah) porijeklom su iz raznih zemalja Afrike i Azije (nedavno smo imali
priliku čuti da je država Izrael odlučila preseliti svih 18 000 Židova iz Etiopije u Izrael).
Danas u svijetu živi oko 15 000 000 Židova (Werner, 1992.).

Židovi u Hrvatskoj

Sinagoga u Dubrovniku.

Među prvim Židovima na prostoru Hrvatske bili su oni u Dalmaciji o čemu govore nadgrobni
spomenici u Benkovcu (1. stoljeće) i Solinu (3. stoljeće). U srednjem vijeku najviše ih živi u
Splitu i Dubrovniku, a znatan broj u Zadru i u Rijeci.
U Španjolskoj se u 15. stoljeću položaj Židova bitno pogoršava te oni sele u druge dijelove
Europe, pa u Dubrovniku nastaje jedna od značajnijih zajednica. Židovi sefardi u Dubrovniku
su živjeli u zasebnom dijelu grada, getu koje se nalazilo na mjestu današnje Žudioske ulice.
Sinagoga u toj ulici jedna je od najstarijih u Europi, iz 15. je stoljeća. ,,Žudioska'' zajednica u
Dubrovniku čuva umjetnine poput jedne tore iz 13. te dviju iz 17. stoljeća. Prošle je godine
otvorena izložba koja je govorila o polutisućljetnoj kulturi sefarda u Dubrovniku.
Na popisu stanovništva 2001. u Hrvatskoj se 576 osoba izjasnilo pripadnicima židovske
narodnosti, od čega 368 u Gradu Zagrebu.

Židovi u drugim zemljama

Među mnogim državama svijeta koje je zahvatila židovska dijaspora, Poljska je jedna od onih
koje se ističu vrlo duboko urezanim tragom kulture ovoga naroda. Židovi su u Poljskoj, kao i
u drugim zemljama, živjeli uglavnom u gradovima, i to većinom u zasebnim četvrtima, a
mađu njima je možda najupečatljivija bila židovska manjina u Krakovu. Ondje je još u 16.
stoljeću došlo do oblikovanja Kazimierza – danas gradske četvrti u središtu grada, a nekad
zasebnog grada koji je stajao tik do zidina slavne poljske prijestolnice. Židovska četvrt
Kazimierz nije isto što i židovski geto u Krakovu – nacisti su nakon okupacije grada
stanovništvo Kazimierza prisilno preselili u četvrt dotad naseljenu uglavnom Poljacima.
Podgórze i Kazimierz fizički dijeli samo rijeka Visla, ali u sjećanju Židova to su dva svijeta
odvojena ponorom prekida ugodnog života i početka strave.

Stara sinagoga je najstarija očuvana sinagoga u Poljskoj, građena na prijelazu 15. u 16.
stoljeće. U njoj su izlošci koji govore o povijesti u kulturi poljskih Židova. Isprva su Židovi
živjeli u starom Krakovu, i to u njegovu središtu, a početkom 16. stoljeća počeli su seliti u
novi grad – Kazimierz.
Sinagoga Remuh, najmanja, ali najaktivnija sinagoga u Kazimierzu, datira iz 1553. - njoj se
najčešće održavaju vjerski obredi.

Na groblje uz ovu sinagogu pokapalo se do 1800.. Najpoznatiji je grob rabina Mosesa

Isserlesa zvanoga Remuh, iz 16. stoljeća.
Izakova sinagoga otvorena je 1644. i smatra se najljepšom u četvrti Kazimierz. Građena je
stilom židovskoga baroka. U njoj je postavljena multimedijalna izložba koja pomoću
izloženih predmeta, fotografija i filmova iz 1930-tih i 1940-tih govori uglavnom o povijesti
krakovskih Židova u 20. stoljeću. U sinagogama muškarci, bez obzira jesu li vjernici ili samo
posjetitelji, trebaju imati neko pokrivalo za glavu.
Predsjednik židovske općine u Krakovu, Izaak Jakubowicz (što znači Izak, sin Jakova), jedan
od najbogatijih Židova u gradu, odlučio je financirati gradnju sinagoge, koja je kasnije dobila
naziv po njemu.
Projektiranje je najvjerojatnije izveo talijanski arhitekt Giovanni Battista Trevano, dok je
štukaturu izradio Giovanni Falconi. Galerija za žene (hebr. Ezrat nashim) smještena je na
drugi kat i od glavne dvorane odvojena toskanskim stupovima.
U ovoj su sinagogi još vidljivi natpisi na hebrejskom jeziku na zidovima, a prostor je uređen
postavljanjem figura koje stvaraju dojam prisutnosti tradicionalno odjevenih Židova.
Za gradnju ove sinagoge vezana je i legenda. Ona govori da je u 17. stoljeću u židovskom
gradu Kazimierzu pored Krakova živio radišni i pobožni Židov Yitzhok reb Yekeles (Izak, sin
Jakova). Premda je mnogo radio, njegova je obitelj bila siromašna. Jedne je noći u snu vidio
sakriveno blago, koje se nalazi ispod jednoga mosta u Pragu, u Češkoj. To blago je bilo
namijenjeno njemu. Slijedećeg se jutra oprostio sa suprugom i djecom i krenuo u Prag. Našao
je most, ali na njemu je bio stražar koji ga je pitao što želi. Izak je procijenio da je najbolje
reći istinu pa da blago podijele popola jer ga se inače nikad ne bi dokopao. Kad mu je ispričao
san, stražar se podrugljivo nasmijao: ,,Samo ljudi poput poljskih Židova mogu povjerovati u
takve snove. Pa i ja iz noći u noć sanjam san da se u Kazimierzu kraj Krakova nalazi blago u
kući siromašnog Izaka, Jakovljeva sina. Zar misliš da bih trebao krenuti onamo uzeti ga? Ta
svaki se drugi Židov zove Izak, a vaki treći Jakov!''. Izak je shvatio i pošao kući gdje je našao
blago. Od novca je dao sagraditi i sinagogu koja se naziva po njemu. Sa susjedima i
prijateljima je ponekad komentirao svoje obogaćenje: ,,Postoje blaga kojih nema nigdje
drugdje na svijetu, nego kod tvoje kuće. Ali obično moraš proći čitav svijet da bi to shvatio.''
Sinagoga Tempel (Nova) čest je domaćin koncertnih priredaba.

Hotel ,,Ester'' i banka na glavnom trgu četvrti Kazimierz.

Restoran sa židovskim jelima u Kazimierzu.

U Kazimierzu se i danas mogu sresti ljudi s karakterističnim kapama koji govore hebrejski.

U vrijeme nacističke okupacije Krakova četvrt Podgórze, koju samo rijeka Visla dijeli od
Kazimierza, postala je židovski geto. 3. ožujka 1941. oko 16 000 krakovskih Židova
smješteno je ovdje na 20 ha stambenog prostora (320 kuća s ukupno 3167 soba. Geto je bio
ograđen zidom.
Ljekarna ,,Pod Orlom'' bila jedina ljekarna u čitavoj upravnoj jedinici Trećega Reicha koja je
obuhvaćala znatan dio današnje južne Poljske, tzv. General Gouvernement-u. Naziv je dobila
po figuri orla koja je stajala na ormaru u ljekarni. Bila je mjesto okupljanja, dobivanja
informacija s bojišta i komentiranja događaja. Vlasnik joj je bio poljske narodnosti, jedini
Poljak u Getu. Sada je uređena u muzej stradanja krakovskih Židova u drugom svjetskom
ratu.
Jedan od stanovnika ovoga geta bio je i današnji filmski režiser Roman Polanski, koji je rođen
u Francuskoj 1933., ali je s obitelji bio preselio u Krakov dvije godine prije početka rata.
Iako dugo nije bio u Krakovu, Polanski je ipak lako prepoznao neke zgrade i sjetio se
događaja.
Njegova majka i sedamnaestgodišnja sestra bile su deportirane u logor.Otvor među žicama od
10 centimetara (Polanski se sjeća) bio je dovoljno velik da dječak pobjegne iz Geta.jivo je da
je jedan od razloga njegova bijega bila potraga za poštanskim markama koje je skupljao.
Njegov je otac platio jednoj obitelji izvan geta da brine o Romanu, ali je ta obitelj procijenila
da je rizik prevelik (skrivanje Židova kažnjavalo se smrću) pa ga je poslala natrag, a novac
navodno zadržala.
Otac je odlučio da je najbolje da dječak ode iz Geta pa je načinio otvor u ogradi. Nakon
nekoliko vrlo teških dana našao je nekoga tko će mu pomoći.
Mnoga iskustva iz tih dana Roman Polanski je ugradio u svoj film ,,Pijanist''.
14. ožujka 1943. nacisti su proveli likvidaciju Geta. 14. ožujka prošle godine u Krakovu se
obilježila šezdeseta godišnjica likvidacije krakovskoga geta.
Prije drugog svjetskog rata u Kazimierzu je živjelo oko 58 000 Židova, a samo oko 1000
preživjelo je rat. U čitavome pogromu Židova u drugom svjetskom ratu najviše je stradalo
Židova iz Poljske – računa se oko 2 000 000 (Keller, 1992.), od čega 1 000 000 u logoru
Auschwitz.
U krakovskome getu sniman je i film ,,Schindlerova lista''.
Sinagoga u Cluju

Sinagoga u Deju.

U Rumunjskoj danas živi oko 33 000 Židova (1930. 900 000, 1963. 225 000)
Sinagoga u Subotici – nije u funkciji.

Poznatiji Židovi koji su dali i daju velik doprinos kulturi zemalja u kojima žive i svjetskoj
kulturi su: filozof Baruch de Spinoza, književnik Franz Kafka, priholog Sigmund Freud,
fizičar Albert Einstein, sociolog Karl Marx, glumac Woody Allen, režiser Steven Spielberg,
skladatelji Gustav Mahler, Felix Mendelsohn-Bartholdy, Jacques Offenbach

Ljepota židovske kulture ogleda se i u karakterističnim imenima – muškima Noa, Abraham,

Izak, Jakov, Benjamin, Mojsije, Jonatan, David, Salomon, Ruben, a ženskima Judita, Ruta,
Estera, Rebeka, Sara, Debora - uglavnom prema likovima iz Biblije. Prezimena su vrlo
različita i vrlo često su poprimila oblik jezika naroda s kojima židovska manjina živi.

Židovsko stanovništvo po državama:

Država Približan broj
židovskog stanovništva
SAD 5 700 000
Izrael 3 300 000
države nastale raspadom
1 800 000
SSSR-a
Francuska 600 000
Ujedinjeno Kraljevstvo 350 000
(Werner, 1992.)

Gradovi u kojima ima najviše židovskog stanovništva:

Grad Približan broj židov-
skog stanovništva
New York 2 400 000
Tel Aviv 396 000
Moskva 385 000
London 280 000
Buenos Aires 260 000
(Werner, 1992.)

Narod za kojega su i optimisti smatrali da će nakon rimskoga pohoda na Judeju u 1. stoljeću

nestati s lica zemlje kao i mnogi drugi narodi u povijesti, pokazao se žilavim i ostvario je
nemoguće – održati se u dijespori dvije tisuće godina kada mu sredina u koju je došao, često
nije bila gostoljubiva. Što reći o narodu koji je dao stotinu i šesnaest nobelovaca, o narodu
koji je nakon mukotrpnog i dugog čekanja dobio državu na tlu Palestine, o narodu koji pamti
stare Egipćane, Babilonce, Perzijance i Rimljane...?

Tekst i fotografije: Marijan Biruš