TEMA: GOJAZNOST

Gojaznost je još uvijek najstariji i najučestaliji metabolički poremećaj kod

čovjeka. U drugoj polovini prošlog vijeka došlo je do velikih promjena u ishrani.
Sa ishrane koja je bila bogata biljnim vlaknima, prešlo se na ishranu bogatu
zasićenim mastima, što podrazumijeva kaloričnu ishranu zasnovanu na
životinjskim namirnicama. U zemljama razvijenog svijeta javljaju se problemi
preobilne ishrane, odnosno pojava sve većeg unošenja hrane, uz sve manju
zastupljenost fizičkog rada, a time i manju energetsku potrošnju. Tako se stvara
višak energije, koji u organizmu formira rezerve masti i povećava tjelesnu masu, tj.
vodi u gojaznost.
Gojaznost se ispoljava prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu i
povećanjem tjelesne težine. Povećanje tjelesne težine za 10% i više označava se
kao gojaznost. Procjena gojaznosti se može izvršiti preko mjerenja obima struka i
kukova kao i odnosa između visine i tjelesne težine. Odnos između visine i tjelesne
težine naziva se indeks tjelesne mase (BMI – Body Mass Index). Indeks tjelesne
mase nije veoma precizan način za provjeru rizika za bolesti srca i krvnih sudova,
ali je sigurno da se sa povećanjem tjelesne mase povećava i vjerovatnoća za
dobijanje kardiovaskularnih bolesti. Indeks tjelesne mase se izračunava tako što se
podijele težina u kilogramima sa kvadratom visine u metrima (kg/m2).
Prema BMI, osoba je:
  gojazna ako je BMI > 30,
 osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu ako je BMI od 25 - 30,
 osoba ima normalnu težinu ako je BMI od 18,5 – 25 i
 osoba je pothranjena ako je BMI < 18.

Ako se obim struka uzima za procjenu rizika od dobijanja kardiovaskularnih

bolesti, onda možemo reći da povećan rizik imaju muškarci sa obimom struka od
94 – 101 cm, a veliki rizik sa obimom struka > 102 cm. Što se tiče ženke
populacije, povećan rizik za oboljevanje od kardiovaskularnih bolesti imaju žene
sa obimom struka od 80 – 87 cm, a veliki rizik imaju žene sa obimom struka > 87
cm.

Gojaznost nastaje kao posljedica kombinacije prekomjernog unosa energetski

hranljivih materija, nedostatka fizičke aktivnosti i genetske osjetljivosti, mada
može nastati i pod uticajem gena, poremećajem endokrinog sistema (poremećaj
funkcije žlijezda sa unutrašnjim lučenjem), pod dejstvom lijekova, kao i u sklopu
nekih psihijatrijskih bolesti. Gojaznost dovodi do velikog broja kardiovaskularnih
bolesti:
 ishemijske bolesti srca,
 angine pectoris,
 infarkta miokarda,
 kongestivne srčane slabosti,
 arterijske hipertenzije,
 šećerne bolesti.
Osnovni uzrok oboljenja srca i krvnih sudova jeste ateroskleroza tj. stvaranje
masnih naslaga u zidovima krvnih sudova, što vodi do sužavanja krvnih sudova i
slabije ishrane organa, naročito srčanog mišića i mozga. Djelimično suženje krvnih
sudova u srcu dovodi do angine pektoris, a potpuno suženje do infarkta srca i
mozga ili ishemije ili infarkta na periferiji.
Nezdrava ishrana dovodi do gojaznosti.
Ishrana prije svega treba da bude količinski i po kvalitetu adekvatna. U ishrani
treba da budu zastupljene namirnice kao što su voće, povrće, integralne žitarice,
mliječni proizvodi sa niskim sadržajem masnoća i riba.
Gojaznost kao faktor rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti je faktor na koji
čovjek može uticati. Ona dovodi na pojave insulinske rezistencije, a kao poljedica
toga nastaje hiperinsulinizam i dijabetes tipa II.
Cilj liječenja gojaznosti je ne samo redukcija tjelesne mase već i redukcija faktora
rizika uz poboljšanje kvaliteta života bolesnika. Liječenje gojaznosti obuhvata
odgovarajuću hipoenergetsku ishranu, povećanu fizičku aktivnost i promjenu stila
života. Ukupan dnevni energetski unos treba biti redukovan za 500 – 1000 kalorija
u odnosu na potreban nivo. Postavljen cilj u smanjenju tjelesne mase mora biti
realan, a gubitak na tjelesnoj masi od 5 – 15% od inicijalne tjelesne mase dovodi
do povoljnih efekata. Kod nekih bolesnika potrebna je primjena lijekova i hirurško
liječenje. Što se tiče fizičke aktivnosti potrebno je da tokom sedmice bude
zastupljeno od 150 – 300 minuta umjerenih fizičkih vježbi (plivanje i brzo
hodanje). Iz ishrane isključiti šećer i alkohol.

Gojaznost, kao i kardiovaskularne bolesti su sve rasprostranjenije i

predstavljaju veliki socio-medicinski, estetski i ekonomski problem. Gojazne
osobe se često osjećaju diskriminisano, naročito u zapadnom svijetu iako je u
prošlosti gojaznost smatrana kao simbol bogatstva i plodnosti, što je i danas slučaj
u nekim zemljama svijeta. Međutim, kad se uzmu u obzir sve mnogobrojne
komplikacije, ne iznenađuje podatak da gojazne osobe češće boluju i ranije umiru,
odnosno da im je životni vijek kraći u odnosu na osobe koje su normalno
uhranjene.

13.06.2020. god, Banja Luka