Naslov izvornika:

Never Too Far

Abbi Glines

S engleskoga prevela
Ana Sabo
Za sve čitateljice zatreskane u Rusha
 RUSH
Prije trinaest godina

Kucanje na vratima popratio je potmuli zvuk koraka. Prsa su

me vec boljela. Mama me nazvala s puta da mi kaze sto je
napravila i da zeli izici na koktel s prijateljicama. Ja cu biti taj koji
ce morati tjesiti Nan. Moja se mama nije mogla nositi sa stresom
koji je to ukljucivalo. Ili je barem tako rekla kada me nazvala.
„Rush?” Nan je smrcnuvsi progovorila. Plakala je.
„Tu sam, Nan”, rekao sam ustavsi s vrece za sjedenje u kutu.
Bilo je to moje mjesto za skrivanje. U ovoj kuci trebalo ti je mjesto
za skrivanje. Ako ga nisi imao, dogodile bi ti se lose stvari.
Pramenovi Naninih plavih kovrca zalijepili su joj se za vlazno
lice. Njezina je donja usna drhtala dok me gledala svojim tuznim
ocima. Gotovo ih nikada nisam vidio sretne. Moja je majka
posvecivala pozornost Nan samo kada ju je trebala lijepo obuc i i
pokazati je drugima. Ostatak su je vremena ignorirali. Ja nisam. Ja
sam se silno trudio da se ne osjeca odbaceno.
„Nisam ga vidjela. Nije bio ondje” prosaptala je Nan i tiho
zajecala.
Nisam morao pitati koga to nije vidjela. Znao sam. Mami je
dosadilo slusati Nanina zapitkivanja o njezinom ocu. Zato ju je
odlucila odvesti u posjet. Da mi je barem rekla. Da sam barem ja
mogao ici. Povrijeđeni izraz na Naninu licu posve me raspalio.
Ako ikada vidim tog covjeka, raspalit cu ga sakom u nos. Zelio
sam ga raskrvariti.
„Dođi”, rekao sam, pruzajuci ruku i privlaceci svoju sestricu u
zagrljaj. Omotala je svoje ruke oko mojega struka i cvrsto me
stisnula. U takvim mi je situacijama bilo tesko disati. Mrzio sam
zivot koji je dobila. Ja sam barem znao da je mene moj tata zelio.
Provodio je vrijeme sa mnom.
„Ima druge kceri. Dvije”, rekla je. „I... prelijepe su. Njihova je
kosa poput kose anđela. I imaju mamu koja im dopusta da se
igraju vani u blatu. Nosile su tenisice. Prljave.” Nan je bila
ljubomorna na njihove prljave tenisice. Ona uopce nije imala
tenisice.
„Ne mogu biti ljepse od tebe”, uvjeravao sam Nan, jer sam
cvrsto vjerovao u to.
Nan je smrcnula i odmaknula se od mene. Podignula je glavu
i pogledala me svojim velikim, zelenim ocima. „Jesu. Vidjela sam
ih. Na zidu sam vidjela slike obiju djevojcica i tog covjeka. Njih
voli. Mene ne voli.”
Nisam joj mogao lagati. Imala je pravo. Nije ju volio. „On je
glupi seronja. Imas mene, Nan. Uvijek ces imati mene.”
 BLAIRE
Sadašnjost

Dvadeset pet kilometara izvan grada bilo je dovoljno daleko.

Nitko ne izlazi toliko iz Sumita da bi otisao u ljekarnu. Osim ako,
naravno, ima devetnaest godina i treba joj nesto za sto nije zeljela
da grad zna da je kupila. Sve sto se kupi u lokalnoj ljekarni za sat
ce znati cijeli Sumit u Alabami. Posebice ako je djevojka neudana i
kupuje kondome... ili test za trudnocu.
Stavila sam test za trudnocu na pult ne gledajuci blagajnicu u
oci. Nisam mogla. Nisam strah i griznju savjesti u svojim ocima
htjela podijeliti s neznankom. Ovo je bilo nesto za sto nisam rekla
ni Cainu. Otkad sam prije tri tjedna otjerala Rusha iz svojega
zivota, polako sam se vratila u rutinu provođenja svega svojeg
vremena s Cainom. To je bilo lako. Nije me prisiljavao da govorim,
ali kada sam htjela razgovarati, slusao je.
„Sesnaest dolara i petnaest centi”, rekla je gospođa s druge
strane pulta. U njezinu glasu cula sam zabrinutost. To me nije
iznenadilo. Ovo je bila sramotna kupnja od koje su strepile sve
tinejdzerice. Pruzila sam joj novcanicu od dvadeset dolara ne
podizuci pogled s male vrecice koju je stavila pred mene.
Sadrzavala je jedan odgovor koji mi je trebao, a koji me
prestravljivao. Zanemarivati cinjenicu da mi je mjesecnica kasnila
dva tjedna, pretvarati se da se to ne događa, bilo je lakse. Ali
morala sam znati.
„Tri dolara i osamdeset pet centi vas je ostatak”, rekla je kada
sam posegnula uzeti novac iz njezine ispruzene ruke.
„Hvala”, promrsila sam i uzela vrecicu.
„Nadam se da ce sve biti u redu”, njezno je rekla gospođa. Par
suosjecajnih smeđih ociju gledao me. Bila je neznanka koju vise
necu vidjeti, ali u tom trenutku, pomoglo mi je znati da jos netko
zna. Nisam se osjecala tako usamljeno.
 „I ja”, odgovorila sam prije nego sto sam se okrenula od nje i
uputila prema vratima. Natrag na vruce ljetno sunce.
Izisla sam na parkiraliste i napravila dva koraka kada mi je
pogled privukla suvozacka strana mojega kamioneta. Cain je bio
naslonjen na nju, ruku prekrizenih preko prsa. Siva bejzbolska
silterica koju je nosio na sebi je imala slovo A, oznacavajuci
Sveuciliste Alabame, i bila je spustena nisko, skrivajuci mu oci od
mene.
Zastala sam i zagledala se u njega. Nisam mu mogla lagati.
Znao je da nisam dosla ovamo kupiti kondome. Postojala je samo
jos jedna opcija. Iako mu nisam mogla vidjeti pogled u ocima,
znala sam... da je znao.
Progutala sam knedlu u grlu protiv koje sam se borila otkad
sam jutros usla u kamionet i uputila se izvan grada. Sada vise
nismo znale samo ja i ona neznanka na blagajni. Znao je i moj
najbolji prijatelj.
Stavljala sam nogu ispred noge, prisiljavajuci se na pokret.
Imat ce pitanja, a ja cu mu morati odgovoriti na njih. Nakon
proslih nekoliko tjedana zasluzio je objasnjenje. Zasluzio je istinu.
Ali kako da objasnim ovo?
Stala sam nekoliko metara od njega. Bilo mi je drago da mu je
silterica skrivala lice. Bit ce lakse objasniti ako ne vidim kako mu
u ocima bljeskaju misli.
Stajali smo u tisini. Zeljela sam da progovori prvi, ali posto
valjda nekoliko minuta nije rekao nista, znala sam da zeli da ja
prva kazem nesto.
„Kako si znao gdje sam?” napokon sam upitala.
„Spavas kod moje bake. Cim si otisla, ponasajuci se cudno,
nazvala me. Brinuo sam se”, odgovorio je.
Suze su me zapekle u ocima. Necu plakati zbog ovoga. Vec
sam se isplakala. Cvrsce uhvativsi vrecicu u kojoj se nalazio test
za trudnocu, zabacila sam ramena unatrag. „Slijedio si me”, rekla
sam. To nije bilo pitanje.
„Naravno da jesam”, odgovorio je, a zatim odmahnuo glavom
i svrnuo pogled kako bi se usredotocio na nesto drugo. „Jesi li mi
namjeravala reci, Blaire?”
 Jesam li mu namjeravala reci? Nisam znala. Nisam jos
promislila o tome. „Nisam sigurna imam li ti uopce ista reci”,
iskreno sam odgovorila.
Cain je zatresao glavom i nasmijao se dubokim smijehom u
kojem nije bilo zabavljenosti. „Nisi sigurna, ha? Dosla si ovamo jer
nisi bila sigurna?”
Bio je ljut. Ili je bio povrijeđen? Nije imao razloga ni za jedno
niti za drugo. „Dok ne napravim ovaj test, nisam sigurna. Kasni
mi. To je sve. Nema razloga da ti kazem i za sto od ovoga. Nije
tvoja briga.”
Cain je polako okrenuo glavu i pogledao me. Podignuo je
ruku i povukao svoju siltericu malo unatrag. Vise mu nista nije
skrivalo oci. U njima sam vidjela nevjericu i bol. Nisam to zeljela
vidjeti. Bilo je to gotovo gore nego da su me osuđivale. Na neki
nacin, osuđivanje je bilo bolje.
„Zbilja? Tako osjecas? Nakon svega sto smo prosli, iskreno
tako osjecas?”
Ono sto smo prosli bilo je u proslosti. On je bio moja proslost.
Prosla sam mnogo bez njega. Dok je on uzivao u svojim
srednjoskolskim godinama, ja sam se trudila prezivjeti. Sto je
tocno mislio da je propatio? Krv mi je polako pocela kljucati te
sam ga osinula bijesnim pogledom.
„Da, Caine. Tako osjecam. Nisam sigurna kroz sto si ti točno
prosao. Bili smo najbolji prijatelji, onda smo postali par, a onda se
moja mama razboljela, a tebi je trebao netko da ti pusi kurac pa si
me prevario. Sama sam se brinula za svoju bolesnu majku. Nisam
se imala osloniti ni na koga. Zatim je umrla i ja sam se preselila.
Moj se svijet srusio, srce mi je bilo slomljeno pa sam se vratila
kuci. Bio si tu za mene. Nisam to trazila, ali bio si tu. Zahvalna sam
za to, ali to ne znaci da je sve zaboravljeno. To ne opravdava
cinjenicu da si me napustio kada sam te najvise trebala. Zato mi
oprosti ako mi se svijet ponovno raspada, a ti nisi prva osoba
kojoj se obracam. Nisi to jos zasluzio.”
Tesko sam disala, a suze koje nisam zeljela pustiti slijevale su
mi se niz lice. Dovraga, nisam zeljela plakati. Prisla sam mu i
iskoristila svu svoju snagu da ga odgurnem kako bih mogla
dohvatiti rucicu i otvoriti vrata. Morala sam pobjeci. Od njega.
„Mici se!” viknula sam, pokusavajuci otvoriti vrata jer je jos
bio naslonjen na njih.
Ocekivala sam da ce se prepirati. Ocekivala sam da ce naciniti
nesto drugo, a ne ono sto sam zatrazila. Popela sam se na
vozacevo sjedalo i prije nego sto sam pokrenula kamionet i izisla
s parkiralista bacila malu plasticnu vrecicu na sjedalo pokraj
sebe. Vidjela sam kako Cain i dalje stoji ondje. Nije se mnogo
pomaknuo. Tek toliko da mogu uci u svoj kamionet. Nije me
gledao. Zurio je u tlo kao da je ono imalo sve odgovore. Nisam se
sada mogla brinuti za njega. Morala sam pobjeci.
Mozda mu nisam trebala reci sve ono. Mozda sam to trebala
zadrzati u sebi, gdje je bilo zakopano svih ovih godina. Ali sada je
bilo prekasno. Taknuo me u krivom trenutku. Necu se zbog toga
osjecati lose.
A nisam se ni mogla vratiti njegovoj baki. Prozrela me.
Vjerojatno ce je nazvati i reci joj. Ako ne istinu, onda nesto
priblizno. Nisam imala drugog izbora. Napravit cu test u zahodu
na benzinskoj postaji. Moze li to postati ista gore?
 RUSH

Zapljuskivanje valova o obalu nekoc me smirivalo. Na ovaj

sam trijem dolazio sjediti otkad sam bio klinac. To mi je uvijek
pomagalo dobiti bolju perspektivu o nekim stvarima. Sada to vise
nije palilo.
Kuca je bila prazna. Moja majka i... covjek za kojega sam zelio
da cijelu vjecnost gori u paklu otisli su cim sam se prije tri tjedna
vratio iz Alabame. Bio sam bijesan, slomljen i lud. Nakon sto sam
zaprijetio ubiti covjeka za kojega je moja majka bila udana,
zatrazio sam da odu. Nisam zelio gledati ni njega ni nju. Morao
sam nazvati mamu i razgovarati s njom, ali nisam se jos mogao
prisiliti na to.
Oprostiti mojoj mami cinilo se laksim nego sto je doista bilo.
Nan, moja sestra, svratila je nekoliko puta, preklinjuci me da
razgovaram s njom. Ovo nije bila Nanina krivnja, ali ni s njom
nisam mogao razgovarati o tome. Podsjecala me na ono sto sam
izgubio. Na ono sto sam jedva imao. Sto nikada nisam ocekivao
pronaci.
Glasno udaranje zaculo se iz kuce i prodrlo mi u misli.
Okrenuo sam se, pogledao iza sebe i shvatio da je netko pred
vratima. Zvono je zazvonilo, ponovno popraceno kucanjem. Tko
je, dovraga, sad? Otkad je Blaire otisla nitko nije dolazio osim
moje sestre i Granta.
Spustio sam pivo na stolic pokraj sebe i ustao. Tko god bio,
bolje mu je da ima dobar razlog sto dolazi nepozvan. Prosao sam
kroz kucu, cistu nakon posljednjeg posjeta Henriette, moje kucne
pomocnice. Buduci da nisam organizirao zabave ni imao
drustveni zivot, bilo je lako paziti da se stvari ne unistavaju.
Shvatio sam da mi se ovo sviđa mnogo vise.
Kucanje se ponovno oglasilo kada sam dosao do vrata, pa
sam ih otvorio spreman reci tom nekome da odjebe, ali rijeci su
me iznevjerile. To nije bio netko koga sam ocekivao ponovno
vidjeti. Sreo sam tog tipa samo jednom i istog sam ga trenutka
zamrzio. Sada je bio tu i htio sam ga zgrabiti za ramena i tresti
dok mi ne kaze kako je ona. Je li dobro. Gdje zivi. Boze, nadao sam
se da ne zivi s njim. Sto ako je... ne, ne, ne, to se nije dogodilo. Ona
to ne bi napravila. Moja Blaire to ne bi napravila.
Cvrsto sam stisnuo sake.
„Moram znati jedno”, rekao je Cain, decko iz Blaireine
proslosti, a ja sam ga gledao u nevjerici. „Jeste li...” Zastao je i
tesko progutao. „Jeste li se... pojebali’’. Skinuo je svoju siltericu i
rukom prosao kroz kosu. Zapazio sam tamne krugove oko
njegovih ociju i umoran izraz na njegovu licu.
Srce mi je stalo. Zgrabio sam ga za nadlakticu i pretresao ga.
„Gdje je Blaire? Je li dobro?”
„Dobro je... Mislim, u redu je. Pusti me prije nego sto mi
slomis prokletu ruku”, Cain je planuo i istrgnuo ruku iz mojega
stiska. „Blaire je ziva i zdrava u Sumitu. Nisam zato dosao.”
Zašto je onda dosao? Imali smo jednu poveznicu. Blaire.
„Kada je otisla iz Sumita, bila je nevina. Vrlo nevina. Ja sam
joj bio jedini decko. Znao sam koliko je nevina. Od djetinjstva smo
bili najbolji prijatelji. Blaire koja mi se vratila nije ista osoba koja
je otisla. Ne prica o tome. Nece pricati o tome. Samo trebam znati
jeste li se ti i ona... jeste li se... samo cu pitati - jesi li je pojebao?”
Vid mi se zamutio kada sam zakoracio prema njemu samo s
jednom mislju - da ga ubijem. Presao je granicu. Nije mu bilo
dopusteno tako pricati o Blaire. Nije mu bilo dopusteno pitati
takva pitanja ni sumnjati u njezinu nevinost. Blaire je bila nevina,
kvragu. Nije imao prava.
„Isuse Boze! Rush, brate, pusti ga!” Grantov je glas zazvao.
Cuo sam ga, ali dosao je izdaleka i kao iz nekog tunela. Bio sam
usredotocen na tipa pred sobom kada se moja saka spojila s
njegovim licem i krv mu stala sikljati iz nosa. Krvario je. Zelio sam
ga raskrvariti. Jebeno sam zelio nekoga raskrvariti.
Dvije su se ruke omotale oko mene straga i odvukle me dok
je Cain posrtao unatrag, rukama se hvatajuci za nos s
uspanicenim pogledom u ocima. Mislim, u jednom oku. Drugo je
vec oticalo i zatvaralo se.
 „Kojeg si mu vraga rekao?” pitao je Grant iza mene. Grant je
bio taj koji me drzao.
„Da nisi jebeno ponavljao!” zarezao sam kada je Cain otvorio
usta kako bi odgovorio. Nisam mogao slusati kako tako prica o
njoj. Ono sto smo imali nije bilo ni prljavo ni pogresno. Ponasao
se kao da sam je unistio. Blaire je bila nevina. Tako nevjerojatno
nevina. To se nicime nije promijenilo.
Grantove su se ruke stegnule oko mene dok me privlacio na
svoja prsa i govorio Cainu: „Moras otici. Ne mogu ga dugo
zadrzavati. Ima otprilike deset kila misica vise od mene, tako da
ovo nije lako kako izgleda. Trci, covjece. Ne vracaj se. Imas jebene
srece sto sam se pojavio.”
Cain je kimnuo i oteturao natrag do svojega kamioneta. Bijes
se smirio u mojim venama, no i dalje sam ga osjecao. Zelio sam
mu nauditi. Saprati svaku pomisao koju je imao u glavi o tome
kako Blaire nije onako savrsena kakva je bila kada je otisla iz
Alabame. Nije znao kroz sto je prosla. Kakav joj je pakao moja
obitelj priredila. Kako se on mogao brinuti za nju? Trebala je
mene.
„Ako te pustim, hoces li trcali za njegovim kamionetom ili si
se smirio?” Grant je upitao i opustio stisak.
„Smirio sam se”, uvjeravao sam ga oslobađajuci se njegovih
ruku i prisao ogradi za koju sam se zatim uhvatio i nekoliko puta
duboko udahnuo. Bol se vratila svom silinom. Uspio sam je
zakopati i tek sam je malo osjecao, ali vidjevsi to govno, prisjetio
sam se svega. One noci. One od koje se nikada necu oporaviti. Ona
koja ce me zauvijek obiljezavati.
„Mogu li te pitati koji se vrag upravo dogodio ili ces i mene
isprebijati?” Grant je upitao, odmaknuvsi se od mene.
On je bio moj brat u svakom smislu rijeci. Nasi su roditelji bili
vjencani dok smo bili djeca. Dovoljno dugo da stvorimo tu vezu.
Iako je moja majka imala nekoliko supruga otada, Grant je i dalje
bio dio moje obitelji. Znao je dovoljno da shvati kako se radilo o
Blaire.
„Blairein bivsi decko”, odgovorio sam ne gledajuci ga.
Grant je procistio svoje grlo. „Pa, ovaj, je li dosao likovati? Ili
si ga samo prebio na mrtvo ime jer ju je dotaknuo?”
Oboje. Nijedno. Zatresao sam glavom. „Ne. Dosao je
postavljajuci pitanja o Blaire i o meni. Zeleci znati nesto sto ga se
nije ticalo. Pitao je pogresnu stvar.”
„Aha, shvacam. Ima smisla. Pa, platio je. Tip uz ono zatvoreno
oko vjerojatno ima slomljen nos.”
Napokon sam podignuo glavu i pogledao Granta. „Hvala sto si
me odvukao od njega. Jednostavno sam puknuo.”
Grant je kimnuo, a zatim otvorio vrata. „Hajde. Idemo
pogledati utakmicu i popiti pivo.”
 BLAIRE

Majcin grob bilo je jedino mjesto na koje sam mogla otici.

Nisam imala dom. Nisam se mogla vratiti baki Q. Ona je bila
Cainova baka. On me vjerojatno cekao ondje. A mozda i nije.
Mozda sam i njega odgurala od sebe. Sjela sam u podnozje
majcina groba. Privukla sam koljena pod bradu i omotala ruke
oko nogu.
Vratila sam se u Sumit jer je to bilo jedino mjesto u koje sam
se znala vratiti. Sada sam morala otici. Nisam tu mogla ostati. Moj
se zivot ponovno naglo okrenuo. I nisam bila spremna za to. Kada
sam bila djevojcica, majka nas je vodila na vjeronauk u mjesnu
baptisticku crkvu. Sjecala sam se price koje su nam citali iz Biblije
o tome kako Bog ne stavlja pred nas vise od onoga s cime se
mozemo nositi. Pocela sam se pitati odnosi li se to samo na ljude
koji u crkvu idu svake nedjelje i mole se prije spavanja. Jer Bog na
meni nije stedio udarce.
Necu si nikako pomoci budem li se samosazalijevala. To
nisam mogla. Ponovno sam morala odluciti sto dalje. To sto sam
bila kod bake Q i dopustala Cainu da mi pomogne u
svakodnevnome zivotu bilo je tek privremeno. Kada sam se
uselila u njezinu gostinjsku sobu znala sam da ne mogu ostati
dugo. Cain i ja bili smo previse vezani prosloscu. Prosloscu koju
nisam namjeravala ponavljati. Doslo je vrijeme za odlazak, no,
kao ni prije tri tjedna, jos nisam imala pojma kamo cu ni sto cu.
„Da si barem tu, mama. Ne znam sto da ucinim i nemam koga
pitati”, prosaptala sam sjedeci na tihome groblju. Zeljela sam
vjerovati da me moze cuti. Nije mi se sviđala pomisao na to da je
pod zemljom, ali nakon sto je poginula moja sestra blizanka
Valerie, dolazila bih sjediti ovdje s mamom i razgovarale bismo s
Valerie. Mama je rekla da nas njezin duh pazi i da nas moze cuti.
Sada sam silno zeljela vjerovati u to.
„To sam samo ja. Nedostajete mi. Ne zelim biti sama... ali
jesam. I strah me.” Jedini zvuk bilo je sustanje lisca na vjetru.
„Jednom si mi rekla da cu, budem li dovoljno pozorno slusala,
odgovor pronaci u srcu. Slusam, mama, ali tako sam zbunjena.
Mozda bi mi mogla pomoci nekako me usmjerivsi u pravome
smjeru?”
Spustila sam bradu na koljena i zatvorila oci, odbijajuci
zaplakati.
„Sjecas se kako si rekla da moram reci Cainu tocno ono sto
osjecam? Da se necu osjecati bolje dok ne izbacim sve iz sebe? Pa,
napravila sam to danas. Cak i ako mi oprosti, nikada vise nista
nece biti isto. Ionako se ne mogu nastaviti oslanjati na njega.
Vrijeme je da se sama pobrinem za neke stvari. Samo ne znam
kako.”
Bilo mi je dovoljno samo je pitati to da se osjecam bolje. Nije
bilo vazno to sto necu dobiti odgovor.
Vrata automobila su se zalupila, narusila spokoj, pa sam
spustila ruke sa svojih nogu i okrenula se pogledati prema
parkiralistu, gdje sam ugledala automobil preskup za ovaj gradic.
Kada sam vidjela tko je izisao iz njega, dahnula sam i poskocila.
Bila je to Bethy. Bila je tu. U Sumitu. Na groblju... vozeci naizgled
vrlo skup auto.
Njezina duga smeđa kosa bila je svezana u rep koji joj je visio
preko ramena. Kada me ugledala, usne joj je ozario smijesak.
Nisam se mogla ni pomaknuti. Bojala sam se da umisljam. Sto
Bethy radi ovdje?
„Stvarno je jadno sto nemas mobitel. Kako bih ti, kvragu,
trebala javiti i reci da dolazim po tebe ako ne postoji broj na koji
te mogu nazvati? Umnim?” Njezine rijeci nisu imale smisla, ali
bilo mi je dovoljno samo cuti njezin glas da se zatrcim prema njoj.
Bethy se nasmijala i rasirila ruke, a ja sam joj se bacila u
zagrljaj. „Ne mogu vjerovati da si tu”, rekla sam posto sam je
izgrlila.
„Pa, ni ja. Bio je to dug put. Ali vrijedna si toga, a s obzirom na
to da si ostavila mobitel u Rosemary Beachu, nisam nikako
drukcije mogla razgovarati s tobom.”
Zeljela sam joj reci sve, ali nisam mogla. Ne jos. Trebalo mi je
vremena. Vec je znala za mojega tatu. Znala je za Nan. Ali ostatak,
znala sam da nije znala. „Tako mi je drago da si tu, ali kako si me
pronasla?”
Bethy se nacerila i nagnula glavu ustranu. „Vozila sam kroz
grad trazeci tvoj kamionet. Nije bilo tako tesko. Ovo mjesto ima,
onak, samo tri semafora. Da sam dvaput trepnula, promaknuo bi
mi.”
„Ali sigurno bi privukla pozornost u gradu s tim autom”, rekla
sam, pogledavsi prema njemu.
„Jaceov je. Auto iz snova.”
Jos je uvijek bila s Jaceom. Dobro. Ali prsa su me zaboljela.
Jace me podsjecao na Rosemary Beach. A Rosemary Beach me
podsjecao na Rusha.
„Pitala bih te kako si, ali curo, izgledas kao kostur. Jesi li jela
ista otkad si otisla iz Rosemary Beacha?”
Odjeca je spadala s mene. Bilo je tesko jesti s knedlom koja
mi je sve vrijeme bila u grlu. „Proslih nekoliko tjedana nije bilo
lako, ali mislim da se poboljsavam. Pustam stvari. Nosim se s
njima.”
Bethy je premjestila pogled na grob iza mene. Oba groba.
Mogla sam joj vidjeti tugu u ocima dok je citala nadgrobne ploce.
„Nitko ti ne moze oduzeti sjecanja. Ona ostaju”, rekla je, stisnuvsi
mi ruku.
„Znam. Ne vjerujem im. Moj je otac lazljivac. Ne vjerujem
nikomu od njih. Ona, moja majka, ona ne bi ucinila ono sto tvrde
da je ucinila. Ako ikoga treba kriviti, onda je to moj otac. On je
uzrok ove boli. Ne moja mama. Nikada moja mama.”
Bethy je kimnula i cvrsto uhvatila moju ruku. Osjecala sam se
bolje znajuci da me netko slusa i da mi vjeruje, da vjeruje u
majcinu nevinost.
„Je li ti tvoja sestra jako nalikovala?”
U mojem se posljednjem sjecanju Valerie smijesila. Taj njezin
vedar osmijeh bio je mnogo ljepsi od mojega. Zubi su joj bili
savrseni i bez aparatica. Oci su joj bile blistavije od mojih. No svi
su govorili da smo identicne. Oni nisu vidjeli razlike. Uvijek sam
se pitala zasto. Ja sam ih vidjela tako jasno.
 „Bile smo identicne” odgovorila sam. Bethy ne bi razumjela
istinu.
„Ne mogu zamisliti dvije Blaire Wynn. Sigurno ste slamale
srca po cijelome gradu.” Pokusavala je popraviti raspolozenje
nakon pitanja o mojoj preminuloj sestri. Cijenila sam to.
„Samo Valerie. Ja sam od djetinjstva bila s Cainom. Nisam
slamala srca.”
Bethy je malcice rasirila oci te je svrnula pogled i zatim
procistila grlo. Cekala sam da se ponovno okrene prema meni.
„Iako je super vidjeti te i iako bismo totalno mogle pokoriti ovaj
grad, zapravo sam dosla s razlogom.”
To sam i pretpostavila, ali nisam mogla dokuciti razlog.
„Okej”, rekla sam, cekajuci objasnjenje.
„Mozemo li razgovarati o tome na kavi?” Namrstila se, a onda
pogledala na ulicu. „Ili mozda u slasticarnici Dairy K, buduci da je
to jedini lokal koji sam vidjela dok sam se vozila gradom?”
Nije joj bilo ugodno biti na groblju kao sto je bilo meni. To je
bilo normalno. Ja nisam bila normalna. „Da, okej”, rekla sam,
posavsi po svoju torbicu.
„Eto tvojega odgovora”, njezni je glas prosaptao tako tiho da
sam gotovo pomislila da mi se ucinilo. Okrenula sam se prema
Bethy. Smijesila se, ruku uguranih u prednje dzepove.
„Jesi li nesto rekla?” upitala sam, zbunjena.
„Hm, mislis nakon sto sam predlozila da odemo u Dairy K?”
upitala je.
Kimnula sam. „Da. Jesi li nesto prosaptala?”
Nabrala je nos, nervozno se osvrnula i zatresla glavom. „Ne.
Ovaj... da krenemo?” upitala je, posezuci za mojom rukom i
povlaceci me za sobom prema Jaceovu autu.
Osvrnula sam se prema maminu grobu i obuzeo me spokoj.
Je li to bila...? Ne. Sigurno nije. Tresuci glavom, okrenula sam se i
usla na suvozacko mjesto prije nego sto me Bethy morala ugurati
unutra.
 RUSH

Bio je majcin rođendan. Nan me vec zvala dvaput, trazeci da

nazovem nasu majku. Nisam to mogao uciniti. Bila je na plazi na
Bahamima s njim. Ovo je uopce nije pogodilo. Ponovno je otisla
uzivati u zivotu, ostavivsi svoju djecu da sami smisle sto dalje.
„Nan opet zove. Hoces da se javim i kazem joj da te vec
jednom pusti na miru?” Grant je usetao u dnevnu sobu, drzeci u
ruci moj mobitel koji je zvonio.
To dvoje se svađalo kao da su pravi brat i sestra. „Ne, daj mi
ga”, odgovorio sam i on mi je dobacio mobitel.
„Nan”, rekao sam na pozdrav.
„Hoces li nazvati majku ili ne? Zvala me vec dvaput i pitala
jesam li razgovarala s tobom i sjecas li se da joj je rođendan. Stalo
joj je do tebe. Nemoj dopustiti da ta cura unisti sve, Rush. Uperila
je pistolj u mene, zaboga miloga. Pistolj, Rush. Luda je. Ona...”
„Prestani. Nemoj vise nista govoriti. Ne poznajes je. Ne zelis
je upoznati. Stoga prestani. Necu nazvati mamu. Sljedeci put kada
nazove, reci joj to. Ne zelim cuti njezin glas. Boli me briga za
njezin put i za darove koje je dobila za rođendan.”
„Au”, promrmljao je Grant i sjeo na kauc nasuprot meni te
podigao noge na tabure ispred sebe.
„Ne mogu vjerovati da si to rekao. Ne razumijem te. Ne moze
biti tako dobra u...”
„Nemoj, Nannette. Ovaj je razgovor gotov. Nazovi me ako me
ti zatrebas.”
Stisnuo sam Prekini, a zatim bacio mobitel na sjedalo pokraj
sebe i polozio glavu na jastuk.
„Hajdemo van. Popiti nesto. Zaplesati s curama. Zaboraviti
ovo sranje. Sve ovo”, Grant je rekao. U posljednja tri tjedna
predlozio je to nekoliko puta. Odnosno otkad sam prestao
razbijati stvari i on se osjetio dovoljno sigurnim da progovori.
 „Ne”, rekao sam ni ne pogledavsi ga. Nije bilo razloga
ponasati se kao da sam dobro. Dok ne znam da je Blaire dobro,
nikada necu biti dobro. Mozda mi ne oprosti. Kvragu, mozda me
nikada vise ne pogleda, ali morao sam znati da zacjeljuje. Morao
sam znati nesto. Bilo sto.
„Stvarno nisam zabadao nos. Pustio sam te da ludis i rez is na
sve sto se krece i da se duris. Mislim da je vrijeme da mi kazes
nesto. Sto se dogodilo kada si otisao u Alabamu? Nesto se moralo
dogoditi. Nisi se vratio isti.”
Volio sam Granta poput brata, ali nije bilo sanse da cu mu
ispricati o noci koju sam s Blaire proveo u onoj motelskoj sobi.
Ona je patila, a ja sam bio ocajan. „Ne zelim razgovarati o tome.
Ali moram izici. Prestati gledati u ove zidove i prisjecati je se... da,
moram izici.”
Ustao sam, a Grant je skocio s kauca. Olaksanje je u njegovim
ocima bilo ocito. „Za sto si raspolozen? Pivo, cure ili oboje?”
„Glasnu glazbu”, odgovorio sam. Nije mi trebalo pivo, a sto se
tice djevojaka... jednostavno nisam bio spreman za njih.
„Morat cemo izici iz grada. Mozda otici u Destin?”
Bacio sam mu kljuceve. „Svakako, samo vozi.”
Zvono se oglasilo i zaustavilo nas obojicu. Posljednji put kada
sam imao neocekivanog gosta to nije dobro zavrsilo. Mozda me
policija dosla uhititi jer sam razbio Cainovu facu. No nekim
cudom, nije mi bilo stalo. Bio sam tup.
„Ja cu”, rekao je Grant i mrko me pogledao. I on je pomislio na
isto.
Sjeo sam na kauc i digao noge na stolic ispred sebe. Moja je
mama mrzila da stavljam noge na taj stolic. Kupila ga je na
jednom putovanju i zatrazila dostavu ovamo. Osjetio sam nagli
nalet krivnje zbog toga sto je nisam nazvao, ali sam je potisnuo.
Cijeli sam se zivot trudio da ta zena bude sretna i brinuo se za
Nan. Necu vise. Bilo mi je dosta. Svih njezinih sranja.
„Jace, sto ima? Bas smo krenuli van. Hoces s nama?” upitao
ga je Grant, stao ustranu i pustio Jacea u kucu.
Nisam ustao. Zelio sam da ode. Jace me podsjecao na Bethy, a
ona me podsjecala na Blaire. Jace je morao otici.
 „Pa, ne, ja, ovaj... moram razgovarati s tobom o necemu”,
rekao je Jace, premjestajuci tezinu s jedne noge na drugu i
uguravsi ruke u dzepove. Izgledao je kao da je spreman izjuriti
kroz vrata.
„Olcej”, odgovorio sam.
„Covjece, danas mozda i nije najbolji trenutak za razgovor s
njim”, rekao je Grant i stao ispred Jacea usredotocivsi se na mene.
„Mi idemo van. Hajde. Jace moze poslije ogoliti svoju dusu.”
Sada sam bio znatizeljan. „Kao da se ne znam kontrolirati,
Grante. Sjedni. Pusti ga neka prica.”
Grant je uzdahnuo i zatresao glavom. „Dobro. Ako mu sada
zelis reci to sranje, samo naprijed.”
Jace je nervozno pogledao Granta, a onda ponovno mene.
Otisao je do naslonjaca najdalje od mene i sjeo u njega. Gledao
sam kako zatice kosu iza uha, pitajuci se sto mi to ima reci a da je
tako vazno.
„Stvari između mene i Bethy postaju prilicno ozbiljne”, poceo
je. To sam vec znao. Nije mi bilo vazno. Osjetio sam kako mi bol
razdire prsa pa sam stisnuo sake. Morao sam se usredotociti na
uvlacenje zraka u prsa. Bethy je bila Blaireina prijateljica. Znala je
kako je Blaire. „I, ovaj... pa, Bethy istjece ugovor o najmu, a stan je
ionako bio prilicno usran. Nisam se osjecao sigurno znajuci da je
tamo. Zato sam razgovarao s Woodsom i on je rekao da njegov
tata ima slobodan dvosobni stan ako ga zelim unajmiti. Ja sam,
ovaj, sve sredio i platio polog. No kada sam je odveo da ga vidi,
raspizdila se. I to prilicno. Nije zeljela da joj placam za najamninu.
Rekla je da bi se osjecala jeftino.” Uzdahnuo je, a pomirljiv pogled
u njegovim ocima jos nije imao smisla. Nije me zanimala njegova
svađa s Bethy.
„Dvostruko je skuplji, ili barem Bethy misli da je dvostruko
skuplji od njezina stana. Zapravo je cetiri puta skuplji. Natjerao
sam Woodsa da se zakune na tajnost. Placam preostali dio a da
ona to ne zna. Uglavnom, ona je, ovaj, danas otisla u Alabamu.
Mislim, sviđa joj se stan. Zeli zivjeti na posjedu kluba i na plazi.
Ali kaze da joj treba cimerica, a jedina osoba koju bi uopce
razmotrila je... Blaire.”
 Ustao sam. Nisam mogao sjediti.
„Hej, covjece, sjedni.” Grant je skocio, ali ja sam mu
odmahnuo.
„Nisam ljut. Samo trebam zraka”, rekao sam, zagledavsi se
kroz staklena vrata u valove koji su zapljuskivali obalu. Bethy je
otisla po Blaire. Srce mi je mahnito tuklo. Hoce li se vratiti?
„Znam da vas dvoje niste dobro zavrsili. Rekao sam joj da ne
ide, ali se jako razljutila, a ja ju ne volim uzrujavati. Rekla je da joj
Blaire nedostaje i da Blaire treba nekoga. Također je, ovaj,
razgovarala s Woodsom o tome da ponovno zaposli Blaire uspije
li nagovoriti Blaire da se vrati.”
Blaire. Blaire se vraca...
Nece se vratiti. Mrzila me. Mrzila je Nan. Mrzila je moju
mamu. Mrzila je svojega oca. Nece se vratiti... ali, Boze, kako sam
to zelio. Pogledao sam Jacea.
„Nece se vratiti”, rekao sam. Bol u mojemu glasu bila je
neporeciva. Nisam je zelio skrivati. Ne vise.
Jace je slegnuo ramenima.
„Mozda je imala dovoljno vremena da se suoci sa svime. Sto
ako se vrati? Sto ces napraviti?” Grant me upitao.
Sto cu napraviti?
Preklinjat cu.
 BLAIRE

Bethy je parkirala Jaceov automobil na parkiralistu Dairy

K-a. Zapazila sam Callien mali plavi Volkswagen i odlucila da necu
izici iz auta. Vidjela sam Callie samo dvaput otkad sam se vratila,
a znam da je bila spremna iskopati mi oci. Cain joj se sviđao od
srednje skole. Ja sam se vratila kuci i pokvarila im vezu ili sto su
vec uspjeli uspostaviti. Nisam to namjeravala. Neka zadrzi Caina.
Bethy je pocela izlaziti iz auta, ali ja sam je zgrabila za ruku.
„Razgovarajmo u autu”, rekla sam, zaustavivsi je.
„Ali zelim sladoled s Oreoima”, prigovorila je.
„Ne mogu razgovarati ondje. Poznajem previse ljudi”,
objasnila sam.
Bethy je uzdahnula i naslonila se na sjedalo. „Okej, dobro.
Moje dupe ionako ne treba sladoled i keksice.”
Nasmijesila sam se i opustila, zahvalna za zatamnjena stakla.
Za to sto sam znala da me ne vide ljudi koji zastaju zuriti u Jaceov
auto. Nitko ovdje nije vozio automobile ni blizu ovome.
„Necu okolisati, Blaire. Nedostajes mi. Nikada prije nisam
imala blisku prijateljicu. Nikada. Onda si ti dosla, a zatim i otisla.
Mrzim sto te nema. Posao je bezveze bez tebe. Nemam komu
pricati o svome seksualnom zivotu s Jaceom i o tome kako je drag,
sto ne bih imala da te nisam poslusala. Jednostavno mi
nedostajes.”
Osjetila sam kako me u ocima peckaju suze. Bilo je lijepo
znati da nedostajem nekomu. I ona je meni nedostajala. Mnogo
mi je toga nedostajalo. „I ti meni nedostajes”, odgovorila sam,
nadajuci se da necu poceti cmizdriti.
Bethy je kimnula, a osmijeh joj je razvedrio lice. „Okej, dobro.
Jer zelim da se vratis zivjeti sa mnom. Jace mi je na klupskom
imanju sredio stan s pogledom na more. Ja mu, međutim, odbijam
dopustati da placa za nj. Zato mi treba cimerica. Molim te, vrati
se. Trebam te. A Woods kaze da bi te odmah ponovno zaposlio.”
 Da se vratim u Rosemary Beach? Gdje su Rush i... Nan... i moj
tata? Necu se vratiti. Nisam ih mogla viđati. Dolazili bi u klub. Bi li
moj tata vodio Nan na golf? Bih li to mogla gledati? Ne. Nisam
mogla. To bi za mene bilo previse.
„Ne mogu”, procijedila sam. Da barem mogu. Nisam znala
kamo cu sada kada sam znala da sam trudna, ali nisam se mogla
vratiti u Rosemary Beach, a nisam ni mogla ostati ovdje.
„Molim te, Blaire. I ti njemu nedostajes. Uopce ne izlazi iz
kuce. Jace kaze da je bas jadan.”
Ljuta rana u mojim prsima odjednom je ozivjela. Znati da i
Rush pati bilo je tesko. Nekako sam zamisljala da i dalje
organizira svoje kucne zabave i nastavlja uobicajenim zivotom.
Nisam zeljela da bude tuzan. Samo sam htjela da nastavimo sa
svojim zivotima. No mozda ja to nikada necu moci. Uvijek cu
imati podsjetnik na Rusha.
„Ne mogu ih viđati. Nikoga od njih. Bilo bi pretesko.” Usutjela
sam. Nisam mogla reci Bethy za svoju trudnocu. Jedva sam imala
vremena probaviti tu informaciju. Nisam bila spremna reci
ikomu. Mozda necu reci nikomu osim Caina. Ionako cu ubrzo otici
odavde. Onamo kamo odem, necu poznavati nikoga. Pocet cu
ispocetka.
„Tvoj... ovaj, tata i Georgianna nisu tamo. Otisli su. Nan je
tamo, ali sada vise nije tako glasna. Mislim da se brine za Rusha.
Isprva ce biti tesko, ali kada skines taj flaster, preboljet ces ih.
Preboljet ces sve. Usto, trebala si vidjeti kako se Woods ozario
kada sam spomenula tvoj povratak. Mogla bi si pozornost
odvratiti s njim. On je itekako zainteresiran.”
Nisam zeljela Woodsa. I nista mi nece odvratiti pozornost.
Bethy nije znala sve. Nisam joj ni mogla reci. Ne danas.
„Koliko god ja to htjela, jednostavno ne mogu. Zao mi je.”
Uistinu mi je bilo zao. Useljenje s Bethy i povratak na svoj posao u
klubu bili bi odgovor na moje probleme, tocka.
Bethy je frustrirano uzdahnula, zabacila glavu na naslon i
zatvorila oci. „Okej. Kuzim. Ne sviđa mi se to, ali kuzim.”
Posegnula sam za njezinom rukom i cvrsto je stisnula. Pozeljela
sam da je situacija drukcija. Da je Rush tek neki tip s kojim sam
prekinula, bila bi. Ali nije bio. Nikada nece biti. Bio je vise. Mnogo
vise nego sto je ona mogla shvatiti.
Bethy je uzvratila stisak. „Necu te danas vise ispitivati. Ali ne
trazim odmah drugu cimericu. Dajem ti tjedan dana da razmislis.
Onda moram pronaci nekoga tko ce mi pomoci placati racune.
Hoces li onda? Razmisliti?”
Kimnula sam, jer sam znala da je to trebala, premda sam
znala da je njezino cekanje besmisleno.
„Dobro. Onda cu otici kuci i moliti se, ako se Bog uopce sjeca
tko sam.” Namignula mi je i nagnula se preko sjedala kako bi me
zagrlila.
„Pojedi nesto za mene, okej? Postajes premrsava”, rekla je.
„Okej”, odgovorila sam, pitajuci se hoce li to biti moguce. Bethy se
zavalila na naslon. „Pa, ako se neces spakirati i vratiti u Rosemary
Beach sa mnom, onda barem idemo van. Moram prenociti prije
nego sto ponovim ovaj put. Mozemo pronaci neko zabavno
mjesto, a onda prespavati u hotelu.”
Kimnula sam. „Da. To zvuci dobro. Samo nikakve birtije.”
Nisam mogla ponovno usetati u jednu od njih. Barem ne ovako
brzo.
Bethy se namrstila. „Okej, ali postoji li ista drugo u ovoj
drzavi?
Bila je u pravu. „Da. Mozemo se odvesti u Birmingham. To je
najblizi veliki grad.”
„Savrseno. Idemo se zabaviti.”

***
Kada smo skrenule na prilaz bake Q, ona je sjedila na trijemu
i trijebila grasak. Nisam se zeljela suociti s njom, ali tri mi je
tjedna davala krov nad glavom bez ikakvih obveza. Zasluzila je
objasnjenje ako ga je zeljela. Nisam bila sigurna je li joj Cain ista
rekao. Njegova kamioneta nije bilo i za to sam bila neizmjerno
zahvalna.
„Zelis da ja ostanem u autu?” upitala je Bethy. Bilo bi lakse da
ostane, ali baka Q ce je vidjeti i prozvati me zbog nepristojnosti
ne pozovem li svoju prijateljicu.
 „Mozes sa mnom”, rekla sam joj i otvorila vrata auta.
Bethy je obisla auto s prednje strane i dosla do mene. Baka Q
nije podignula pogled sa svojeg graska, ali znala sam da nas je
cula. Razmisljala je o tome sto da nam kaze. Cain joj je sigurno
ispricao. Kvragu.
Pogledala sam u nju, no ona je samo sutke nastavila trijebiti
grasak. Njezina kratka sijeda kosa bila je sve sto sam vidjela. Nije
me htjela pogledati u oci. Bilo bi mnogo lakse samo uci unutra i
iskoristiti to sto mi se nije obratila. Ali ovo je bio njezin dom. Ako
me nije zeljela unutra, morala sam se spakirati i otici.
„Bok, bako Q”, rekla sam i zastala, cekajuci da podigne glavu i
pogleda me.
Tisina. Bila je ljuta na mene. Razocarana ili ljuta, nisam bila
sigurna. Mrzila sam Caina zbog toga sto joj je rekao. Zar nije to
mogao zadrzati za sebe?
„Ovo je moja prijateljica Bethy. Dosla me posjetiti”, nastavila
sam.
Baka Q napokon je podignula glavu i uputila Bethy smijesak,
a onda je okrenula svoj pogled prema meni. „Povedi je unutra i
pripremi joj veliku casu ledenog caja i daj joj jednu od piroski
koje se hlade na stolu. Onda se vrati ovamo na minutu da
porazgovaramo, hmmm.” To nije bila molba, bio je to suptilni
zahtjev. Kimnula sam i povela Bethy unutra.
„Jesi li raspizdila staricu?” prosaptala je Bethy kada smo usle
u kucu.
Slegnula sam ramenima. Nisam bila sigurna. „Jos ne znam”,
odgovorila sam.
Otisla sam do kuhinjskog elementa i izvadila veliku casu te u
nju ulila ledeni caj za Bethy. Nisam je ni pitala zeli li ga. Samo sam
pokusavala uciniti ono sto je baka Q rekla.
„Evo. Popij ovo i pojedi pirosku. Vratit cu se za nekoliko
minuta”, rekla sam i pozurila natrag. Morala sam to rijesiti cim
prije.
Kada sam zakoracila na trijem, pod nogama su mi zaskripale
drvene daske. Pustila sam da se komarnik glasno zalupi za mnom
prije nego sto sam se sjetila da je star i da su opruge odavno
zahrđale. Provela sam mnoge dane svojega djetinjstva na ovom
trijemu, trijebeci grasak s Cainom i bakom Q. Nisam zeljela da se
ljuti na mene. Zeludac mi se stisnuo.
„Sjedni, djevojko, i prestani izgledati kao da si spremna
zaplakati. Bogzna da te volim kao da si moja. Mislila sam da ces
jednoga dana i biti.” Odmahnula je glavom. „Mali glupan nije se
mogao sabrati. Nadala sam se da ce doci k sebi prije nego sto
bude prekasno. Ali nije, je li? Otisla si i pronasla nekoga drugoga.”
Nisam to ocekivala. Sjela sam nasuprot njoj i pocela trijebiti
grasak kako ne bih morala gledati u nju. „Cain i ja prekinuli smo
prije tri godine. Nista sto se sada događa nema utjecaja na to. On
mi je prijatelj, to je sve.”
Baka Q samo je frknula i promeskoljila se na ljuljacki na kojoj
je sjedila. „Ne vjerujem u to. Vas ste dvoje kao klinci bili
nerazdvojni. Ni kao decko nije uspijevao skinuti oci s tebe. Bilo je
smijesno gledati koliko te obozava a da to ni sam ne shvaca. Ali
decki dođu u tinejdzerske godine i izgube pamet. Mrzim sto je i
on izgubio pamet. Mrzim sto je izgubio tebe, mala. Jer za Caina
nece biti druge Blaire. Ti si bila jedina za njega.”
Nije spomenula moj test za trudnocu. Je li uopce znala da
sam ga kupila? Nisam zeljela raspravljati o svojoj proslosti s
Cainom. Da, prosli smo svasta, ali bilo je tu toliko tuge i zaljenja
da se tome nisam zeljela vracati. Tada sam zivjela u lazi koju je
moj otac stvorio. Boljelo je prisjecati se toga. „Je li Cain navracao
danas?” upitala sam.
„Aha. Bio je tu jutros i trazio te. Rekla sam mu da se nisi
vratila od jutros. Izgledao je zabrinuto. Okrenuo se i otisao a da
mi vise nista nije rekao. Plakao je, doduse. Mislim da ga nikad
prije nisam vidjela kako place. Barem ne otkad je bio dijete.”
Plakao je? Zatvorila sam oci i spustila grasak u veliku
plasticnu kantu koju je baka Q upotrebljavala. Cain se nije trebao
uzrujavati. Nije trebao plakati. Davno me pustio. Zasto mu je bilo
tako tesko? „Kad je to bilo?” upitala sam, razmisljajuci o satima
koji su prosli otkad sam mu na parkiralistu ljekarne ogolila dusu.
„Ah, prije otprilike devet sati, mislim. Bilo je rano. Bio je u
uzasnom stanju, mala. Barem ga potrazi i razgovaraj s njim. Sto
god sada mislila o njemu, mora od tebe cuti da je sve u redu.”
Kimnula sam. „Mogu li se posluziti vasim telefonom?”
ustajuci sam upitala.
„Naravno da mozes. Pojedi jednu pirosku dok si tamo. Nakon
sto je jutros izjurio, napravila sam ih dovoljno za cijelu vojsku.
Najvise ih voli”, rekla je.
„Od tresnje”, odgovorila sam, a ona se nasmijesila. U tim
njezinim ocima vidjela sam toliko. Poznavala sam Caina. Nista u
vezi s njim nije me moglo iznenaditi. Razumjela sam ga. Prosli
smo svasta. Voljela sam njegovu obitelj, a ocito su i oni voljeli
mene. To je bilo sigurno.
Bethy je stajala s druge strane vrata, pijuckajuci svoj ledeni
caj i pruzajuci mi svoj mobitel. Slusala je. To me nije iznenadilo.
„Nazovi decka. Rijesi to”, rekla je.
Uzela sam njezin mobitel i otisla u dnevnu sobu da imam
nesto privatnosti prije nego sto otipkam Cainov broj. Znala sam
ga napamet. Imao je isti broj otkad je dobio prvi mobitel kada
nam je bilo sesnaest godina.
„Halo”, bio je njegov odgovor. Cula sam mu oklijevanje u
glasu. Nesto nije bilo u redu. Zvucao je kao da prica kroz nos.
„Caine? Jesi li dobro?” upitala sam ga, iznenada zabrinuta.
Nakratko je sutio, a onda uzdahnuo. „Blaire. Da... dobro sam.”
„Gdje si?”
Procistio je grlo. „Ja sam, ovaj... ja sam u Rosemary Beachu.”
Bio je u Rosemary Beachu? Sto? Potonula sam na kauc i
cvrsce uhvatila telefon. Hoce li reci Rushu? Srce mi je tuklo o prsa
pa sam cvrsto zatvorila oci prije nego sto sam pitala: „Zasto si u
Rosemary Beachu? Molim te reci mi da nisi...” Nisam mogla to
izgovoriti. Posebice zato sto je Bethy bila u drugoj prostoriji i
vjerojatno me prisluskivala.
„Morao sam vidjeti njegovo lice. Morao sam vidjeti voli li te.
Morao sam znati... jer sam jednostavno morao znati.” To nije
imalo smisla.
„Sto si mu rekao? Kako si ga pronasao? Jesi li ga pronasao?”
Mozda ga nije pronasao. Mozda sam ga mogla zaustaviti.
 S druge strane linije zacuo se gorak smijeh. „O, da, nasao sam
ga. Nije bilo tesko. Ovo je mjesto malo i svi znaju gdje zivi sin rock
zvijezde.”
O, Boze. O, Boze. O, Boze. „Sto si mu rekao?” upitala sam
polako, prestravljena.
„Nisam mu rekao. Nisam ti to mogao napraviti. Ne mozes me
smatrati bas takvim. Prevario sam te jer sam bio napaljeni
tinejdzer, ali, kvragu, Blaire, kada ces mi oprostiti? Hocu li placati
za tu pogresku ostatak zivota? Zao mi je! Bože, jebeno mi je zao.
Da mogu, vratio bih se u proslost i sve promijenio.” Zastao je i
zastenjao kao da ga nesto boli.
„Caine. Sto ti je? Jesi li dobro?” upitala sam. Nisam zeljela
komentirati ono sto je rekao. Znala sam da mu je zao. I meni je
bilo. Ali ne, nikada necu prijeci preko toga. Oprostiti je bilo jedno.
Zaboraviti drugo.
„Dobro sam. Samo sam malo prebijen. Recimo samo da se
nisam bas svidio tipu, dobro?”
Tipu. Rushu? Je li ga Rush ozlijedio? To nije zvucalo nimalo
nalik Rushu. „Kojem tipu?”
Cain je uzdahnuo. „Rushu.”
Usta su mi se razjapila pa sam se zagledala pred sebe. Rush je
ozlijedio Caina? „Ne razumijem.”
„U redu je. Iznajmio sam sobu preko noci pa cu prespavati.
Sutra cu se vratiti kuci. Moramo porazgovarati o nekim stvarima.”
„Caine, zasto te je Rush ozlijedio?”
Jos jedna stanka, a zatim izmoreni uzdah. „Jer sam mu
postavio pitanja za koja je on smatrao da me se ne ticu. Sutra se
vracam kuci.”
Postavio je pitanja. Kakva pitanja?
„Blaire, ne moras mu reci. Ja cu se pobrinuti za tebe. Samo...
moramo razgovarati.”
On ce se pobrinuti za mene? O cemu to prica? Nisam mu
namjeravala dopustiti da se pobrine za mene. „Gdje se nalazis?”
upitala sam.
„U nekom hotelu izvan Rosemary Beacha. U tom gradu misle
da njihova govna ne smrde. Sve ondje stoji pet puta previse.”
„Okej. Ostani u krevetu i vidimo se sutra.” Prekinula sam
vezu.
U prostoriju je usla Bethy. Podignula je tamnu obrvu,
zagledala se u mene i cekala. Slusala je. Znala sam da ce slusati.
„Treba mi prijevoz do Rosemary Beacha”, rekla sam joj i
ustala. Nisam mogla dopustiti da Cain spava u hotelskoj sobi,
ozlijeđen, i nisam mogla riskirati da se vrati i ponovno pokusa
razgovarati s Rushem. Ako me Bethy bude mogla odvesti onamo,
mogla bih vidjeti kako je, a onda ga odvesti kuci.
Bethy je kimnula, a na usnama joj se pojavio smijesak. Bilo je
ocito da nije zeljela da vidim koliko je sretna sto to cuje. Necu
ostati. Nije se morala nadati. „Ovo je samo zbog Caina. Necu... ne
mogu ostati ondje.”
Cinilo se da mi ne vjeruje. „Aha. Znam.”
Nisam bila raspolozena da je uvjeravam. Vratila sam joj
mobitel i posla u svoju privremenu sobu kako bih spakirala neke
stvari.
 RUSH

Grant je napokon odustao od mene i otisao plesati s jednom

od djevojaka koje su flertovale s nama otkad smo dosli u klub.
Dosao se zabaviti, a meni je trebalo nesto sto ce mi odvratiti
pozornost, ali sada kada sam bio tu, samo sam zelio otici.
Pijuckajuci pivo nastojao sam izbjeci privlacenje icije pozornost.
Gledao sam u pod namrstenog izraza. Tako nije bilo tesko ostati
nezamijecen.
Glavom su mi se vrtjele Jaceove rijeci. Bojao sam se. Ne,
prestravljivalo me pomisliti da bi se mogla vratiti. Vidio sam joj
lice one veceri u motelskoj sobi. Bila je prazna. U ocima joj nije
bilo emocija. Bilo joj je dosta - mene, njezina oca, svega. Ljubav je
okrutna. Tako jebeno okrutna.
Barska stolica pokraj mene zagrebla je po podu kada ju je
netko povukao. Nisam gledao tko. Nisam zelio da itko razgovara
sa mnom.
„Molim te, reci mi da taj ruzni namrsteni izraz na tvojemu
licu nije zbog djevojke. Mogao bi mi slomiti srce.” Ugodan zenski
glas zazvucao je poznato.
Nagnuo sam glavu ustranu tek dovoljno da joj vidim lice. Iako
je sada bila starija, odmah sam je prepoznao. Covjek ne zaboravi
neke stvari u zivotu, a djevojka koja mu je oduzela djevicanstvo
bila je jedna od njih. Meg Carter. Bila je tri godine starija od mene,
u posjetu svojoj baki onoga ljeta kada sam napunio cetrnaest
godina. Nije to bila romanticna veza. Vise zivotna lekcija.
„Meg”, rekao sam, osjetivsi olaksanje sto nije neka nepoznata
zenska koja je spremna baciti se na mene.
„I sjeca se kako se zovem. Impresionirana sam”, odgovorila je,
zatim pogledala prema konobaru i nasmijesila se. „Jack Daniels i
Coca Colu, molim.”
„Muskarac ne zaboravlja svoju prvu.”
Promeskoljila se na stolici, prekrizila noge i nagnula glavu
kako bi me pogledala, na sto joj je duga tamna kosa pala preko
ramena. Jos ju je odrzavala dugom. Tada me fascinirala.
„Vecina muskaraca ih ne zaboravlja, ali ti vodis drukciji zivot
od vecine. Slava te kroz godine zacijelo promijenila.”
„Moj je tata poznat, a ne ja”, planuo sam, jer sam mrzio kada
bi zenske htjele razgovarati o necemu o cemu nisu imale pojma.
Meg i ja smo se pojebali nekoliko puta, ali nije mnogo znala o
meni.
„Hmmm, kako god. Nego, zasto si tako smrknut?”
Nisam bio smrknut. Bio sam u rasulu. No ona nije bila netko
kome sam se bio spreman povjeriti. „Dobro sam”, odgovorio sam,
pogledavsi natrag prema plesnom podiju. Bio sam spreman poci
kuci.
„Izgledas kao da ti je netko pakleno slomio srce i sada ne
znas sto bi s njim”, rekla je i dohvatila svoje pice.
„Necu s tobom razgovarati o svojemu zivotu, Meg.” Dopustio
sam da se u mojemu glasu osjeti upozorenje.
„Opa, polako, zgodni. Nisam te pokusavala raspizditi. Samo
cavrljam.”
Moj osobni zivot nije bio tema za cavrljanje. „Onda me pitaj o
jebenom vremenu”, zarezao sam. Mozda ce otici. Ostaviti me na
miru.
„U gradu sam da se pobrinem za svoju baku. Bolesna je i
trebalo mi je nesto novo u zivotu. Prosla sam kroz ruzan razvod.
Morala sam otici iz Chicaga. Bit cu ovdje barem sest mjeseci.
Mislis li da ces biti nadrkan sve to vrijeme ili ces mozda u
buducnosti postati ljubazniji?”
Htjela se vidjeti sa mnom. Ne. Nisam bio spreman na to. Htio
sam joj odgovoriti, ali me mobitel tog trenutka obavijestio da
imam poruku. Sretan zbog tog prekida, jer sam sada mogao
razmisliti kako cu joj odgovoriti, izvukao sam ga iz dzepa.
Nisam prepoznao broj. Ali, „Hej, ovdje Bethy”, privuklo mi je
pozornost i prestao sam disati kada sam otvorio poruku da
procitam ostatak.
Hej, ovdje Bethy. Ako nisi jebeni kreten, probudit ćeš se i baciti
se na posao.
Koji je vrag to znacilo? Sto mi je promicalo? je li Blaire u
Rosemary Beachu? Je li to bilo to? Ustao sam i stavio dovoljno
novca na sank da platim svoje pivo i Megino pice. „Moram ici.
Drago mi je sto smo se vidjeli. Pazi na sebe”, rekao sam smeteno i
uputio se kroz masu dok nisam pronasao Granta kako na
plesnom podiju na suho jase neku crvenokosu.
Kada me ugledao, kimnuo sam prema vratima. „Odmah”,
rekao sam i okrenuo se prema izlazu. Ostavit cu ga ovdje ne
sustigne li me kada dođem do svojega Range Rovera. Mogla bi biti
ovdje. Saznat cu. Nije imalo smisla pitati Bethy sto je mislila tom
glupom porukom.
 BLAIRE

Pruzila sam ruku i protresla Bethynu nogu da je probudim.

Spavala je posljednja dva sata. Stigle smo pred Rosemary Beach i
htjela sam da ona vozi kako bih ja pred svim jeftinim motelima
mogla potraziti Cainov kamionet.
„Stigle smo?” pospano je promrmljala i uspravila se.
„Samo sto nismo. Htjela bih da ti vozis. Ja moram potraziti
Cainov kamionet.”
Bethy je umorno uzdahnula. Znala sam da sve to radi samo
zato sto se nada da ce me dovuci u Rosemary Beach i zadrzati
ondje. Nije joj ni najmanje bilo stalo do Caina. Ali trebao mi je
prijevoz. Odvest cu Caina kuci. A zatim cemo on i ja razgovarati.
Nije imao zasto dolaziti ovamo i posjecivati Rusha. Nadala sam se
samo da mu nije rekao sto sam kupila.
Nisam to htjela tajiti od Rusha. Samo jos nije sve sjelo na
svoje mjesto. Morala sam to probaviti. Odluciti sto zelim. Zatim cu
stupiti u kontakt s Rushem. Cainov ludi dolazak Rushu nije bio
ono sto sam zeljela. Jos nisam mogla vjerovati da je to ucinio.
„Zaustavi ovdje. Moram najprije otrcati po latte”, uputila me
Bethy. Ucinila sam kako je rekla i parkirala automobil ispred
Starbucksa.
„Hoces i ti nesto?” Bethy me upitala posto je otvorila vrata.
Nisam bila sigurna da je kofein dobar za... za bebu. Zatresla sam
glavom i pricekala dok nije izisla iz automobila, a zatim sam iz
prsa ispustila jecaj koji nisam ocekivala. Nisam promislila o tome
sto su one dvije ruzicaste crte znacile. Bebu. Rushevu bebu. O,
Boze.
Izisla sam iz auta i obisla ga s prednje strane kako bih se
premjestila na suvozacko mjesto. Posto sam usla i svezala se,
vidjela sam Bethy kako se vraca. Vec je izgledala malo
razbuđenije. Potisnula sam misli o svojoj bebi i ponovno se
usredotocila na trazenje Caina. O svojoj buducnosti, o buducnosti
svoje bebe, mogu razmisljati poslije.
„Okej. Imam kofein. Spremna sam pronaci tog tipa.”
Nisam je ispravila. Znala sam da zna kako se zove. Nekoliko
sam puta rekla njegovo ime. Samo ga je odbijala shvatiti ozbiljno.
To je bio njezin oblik pobune. Cain je predstavljao Sumit, a ona
nije htjela da se vratim u Sumit. Umjesto da me time razljuti,
raznjezila me. Zeljela je da budem s njom, a to je bio lijep osjecaj.
„Otisao je iz Rosemary Beacha zbog preskupih hotela. Znaci
da je negdje gdje je jeftinije. Mozes li me provesti pokraj nekoliko
takvih?” upitala sam.
Kimnula je, ali nije me pogledala. Pisala je poruku. Sjajno.
Morala bi se usredotociti, ali najvjerojatnije je pisala Jaceu da smo
blizu. Zapravo, nisam zeljela da Jace ista sazna.

***
Vozale smo se tridesetak minuta, a ja sam provjeravala
parkiralista svih jeftinijih motela u gradu. Bilo je pomalo
frustrirajuce. Morao je biti negdje. „Mogu li se posluziti tvojim
mobitelom? Ponovno cu ga nazvati i reci mu da smo tu i da ga
trazimo. Reci ce mi gdje je kada cuje da sam dosla ovamo.”
Bethy mi je pruzila mobitel, a ja sam brzo utipkala Cainov
broj. Zazvonio je dvaput.
„Halo?”
„Caine. Ja sam. Gdje si? Ja sam pred Rosemary Beachem i ne
mogu nigdje pronaci tvoj kamionet.”
Zavladala je tisina, a zatim: „Kvragu.”
„Nemoj se ljutiti. Morala sam vidjeti kako si. Dosla sam da te
odvezem kuci.” Znala sam da ce biti frustriran zbog toga sto sam
ponovno dosla do Rosemary Beacha.
„Rekao sam ti da cu se vratiti cim odspavam, Blaire. Zasto
nisi mogla ostati ondje?” Iznerviranost u njegovom glasu isla mi
je na zivce. Covjek bi pomislio da nije sretan sto sam dosla po
njega.
„Gdje si, Caine?” upitala sam ponovno.
Zatim sam ga cula. Zenski glas u pozadini. Zvuk je postao
prigusen. Nisam morala biti genijalac da shvatim da je Cain s
nekom zenskom i da to pokusava skriti od mene. To me
raspizdilo. Ne zato sto sam mislila da cemo Cain i ja mozda
zavrsiti zajedno, nego zato sto je dopustio da mislim da je
povrijeđen i sam u nepoznatom gradu. Supak.
„Slusaj. Nemam vremena za tvoje glupe igrice, Caine. Dosta
mi ih je. Mozes li iduci put ne zvucati kao da me trebas kada me
ocito ne trebas?”
„Blaire, ne. Slusaj me. Nije ono sto mislis. Nisam mogao
spavati nakon sto si me nazvala, pa sam se vratio u svoj kamionet
i krenuo natrag kuci. Zelio sam te vidjeti.”
S druge strane telefona zacuo se srdit krik djevojke. Ljutio je
sve koji su bili s njim. Koji idiot.
„Idi i oraspolozi svoju prijateljicu. Ne treba mi objasnjenje.
Ne trebam nista od tebe. Nikada i nisam trebala nista od tebe.”
„Blaire! Ne! Volim te, mala. Silno te volim. Molim te, poslusaj
me”, preklinjao je, a djevojka koja je bila s njim postajala je sve
histericnijom. „Zacepi, Callie!” zarezao je, pa sam znala da se
vratio u Sumit. Bio je s Callie.
„Otisao si do Callie? Vratio si se kuci da se ja ne bih brinula i
otisao si do Callie? Urnebesan si, Caine. Zbilja? Ovo me ne vrijeđa.
Ne mozes me vise povrijediti. Ali zastani i za promjenu promisli o
tuđim osjecajima. Zavlacis Callie, a to je jednostavno pogresno.
Prestani razmisljati svojim penisom i odrasti.”
Stisnula sam Prekini i vratila Bethy mobitel. Gledala me
rasirenih ociju. „Vratio se u Sumit”, rekla sam u obliku
objasnjenja.
„Da... Shvatila sam to”, polako je rekla Bethy. Cekala je
ostatak. Zasluzila je ostatak. Dovezla me ovamo. Također je bila
jedina prava prijateljica koju sam imala. Cain mi nije bio prijatelj.
Bas nije. Pravi prijatelj ne bi nastavio raditi takva sranja.
„Mogu li veceras prespavati kod tebe? Mislim da se ne
vracam onamo. Ionako sam uskoro mislila otici. Sutra cu odluciti
kamo cu, a kada stignem onamo, zatrazit cu od bake Q da mi
posalje ostatak stvari. Ionako nemam mnogo. Moj kamionet ide
na groblje. Nece vise putovati.”
 Bethy je kimnula i pokrenula svoj automobil, a zatim izisla na
cestu. „Mozes ostati kod mene koliko god trebas. Ili duze”, rekla
je.
„Hvala ti”, rekla sam, naslonila glavu na naslon i duboko
udahnula. Sto cu sada?

***
Sto sam vise udisala, miris slanine postajao je sve jaci. Kao da
mi je slanina obuzimala sva osjetila. Grlo mi se stegnulo. Zeludac
zakruljio od samoga bogatog mirisa. Izdaleka sam cula cvrcanje
masti. Prije nego sto sam uspjela posve otvoriti oci, noge su mi
bile na podu i trcala sam u kupaonicu.
Nasrecu, Bethyn stan nije bio velik, pa nisam morala daleko
trcati.
„Blaire?” Bethyn je glas zazvao iz kuhinje, ali nisam mogla
stati.
Pred skoljkom sam pala na koljena, uhvatila se za nju objema
rukama, povracajuci sve sto mi je bilo u zelucu sve dok u njemu
vise nije bilo nicega, pa sam se samo grcila. Svaki put kada sam
pomislila da je gotovo, osjetila bih miris slanine i masti pomijesan
sa svojom bljuvotinom i pocelo bi iznova.
Bila sam tako slaba da mi se tijelo treslo dok sam pokusavala
povracati, a iz mene nista nije izlazilo. Na licu sam osjetila hladan
rucnik; Bethy je stajala nada mnom i pustala vodu, nakon cega me
naslonila na zid.
Drzala sam rucnik preko nosa da ne bih osjetila smrad. Bethy
je to opazila i zatvorila vrata kupaonice. Posto je upalila
ventilator, stavila je ruke na bokove i zagledala se u mene. Zbunila
me nevjerica na njezinu licu. Pozlilo mi je. Zasto je to bilo tako
neobicno?
„Slanina? Miris slanine tjera te na povracanje?” Zatresla je
glavom, jos me uvijek netremice gledajuci, kao da ne vjeruje. „I
nisi mi namjeravala reci, je li? Htjela si tek tako sjesti na neki
prokleti bus i odvesti se. Sama. Nevjerojatna si, Blaire. Sto se
dogodilo pametnoj djevojci koja me naucila da ne dopustam
muskarcima da me iskoristavaju? Hmmm? Kamo je, kvragu, ona
nestala? Jer plan ti je jadan. I to bas jako. Ne mozes tek tako
pobjeci. Imas prijatelje ovdje. Trebat ce ti prijatelji... a nadala bih
se i da si namjeravala reci Rushu za ovo. Znam te dovoljno dobro
da mi bude jasno kako je to njegovo dijete.”
Kako je znala? Samo sam povratila. Mnogi se ljuti
razbolijevaju. „Pokupila sam neki virus”, promrsila sam.
„Ne lazi mi. Ovo je zbog slanine, Blaire. Spavala si mirno na
kaucu, a cim sam pocela peci slaninu, pocela si proizvoditi cudne
zvukove i bacakati se i okretati se. Onda si brzinom svjetlosti
odjurila povracati. Nije to kvantna fizika, mala. Skidaj taj sokirani
izraz s lica.”
Nisam joj mogla lagati. Prijateljica mi je. Mozda jedina.
Privukla sam koljena pod bradu i omotala ruke oko nogu. To je
bio moj nacin da se sacuvam od raspadanja. Kada bih se osjecala
kao da se svijet oko mene raspada i da nemam nikakvu kontrolu
nad tim, uvijek bih se ovako cuvala.
„Zato je Cain dosao ovamo. Jucer me uhvatio kako kupujem
test za trudnocu. Znam da je zato dosao. Da pita Rusha... da pita
kakvu vezu imamo Rush i ja. To je nesto o cemu s Cainom nisam
htjela razgovarati. Nisam uopce htjela razgovarati o Rushu. Onda
mi je zakasnila mjesecnica. Dva tjedna. Mislila sam da cu kupiti
test i ispast ce negativan i sve ce biti u redu.” Usutjela sam i
spustila obraz na koljena.
„Test... bio je pozitivan?” Bethy je upitala.
Kimnula sam, ali nisam je pogledala.
„Jesi li namjeravala reci Rushu? Ili si doista samo mislila
pobjeci?”
Sto bi Rush ucinio? Njegova me sestra mrzila. Njegova me
majka mrzila. Oni su mrzili moju majku. A ja sam mrzila svojega
oca. Da Rush bude dijelom zivota ove bebe, morao bi ih se odreci.
Nisam mogla traziti od njega da se odrekne mame i sestre. Makar
bile zle. Volio ih je. A i nije se mogao odreci Nan. Vec sam naucila
da ce, bude li morao birati između mene i Nan, odabrati Nan.
Birao ju je do samoga kraja. Kada sam saznala sve. Cuvao je
njezinu tajnu. Odabrao je nju.
„Ne mogu mu reci”, tiho sam rekla.
 „A zasto? Jer zelio bi znati, a njegovo dupe mora biti musko i
stati uz tebe. Ovo sranje s bijegom zvuci glupo.”
Nije znala sve. Znala je samo djelice. U Rushevim ocima bila
je to Nanina prica i nicija druga. No ja se nisam slagala s tim. Bila
je to i moja prica. Nan je jos imala oba roditelja i brata. Ja nisam
imala nikoga. Moja je majka bila mrtva. Moja je sestra bila mrtva.
A moj otac kao da je bio mrtav. Zato je ova prica bila moja koliko i
njezina. Mozda cak i vise.
Podignula sam glavu i pogledala Bethy. Ona je bila moja
jedina prijateljica na svijetu, a ako cu ispricati ovu pricu, onda je
ona bila ta kojoj sam je zeljela ispricati.
 RUSH

Prosla su tri tjedna, cetiri dana i dvanaest sati otkad sam je

vidio. Iscupala mi je srce. Da sam pio, okrivio bih za to alkohol.
Moralo je biti priviđenje, iz ocaja. Ali nisam pio. Ni kapi. Nije bila
zabuna. Bila je to Blaire. Stvarno je bila tu. Blaire se vratila u
Rosemary Beach. Bila je u mojoj kuci.
Sinoc sam pet sati vozio po cijelome prokletom gradu trazeci
Bethy, nadajuci se da ce me ona odvesti do Blaire. Ali nisam
pronasao ni jednu od njih. Vratiti se kuci i priznati poraz bilo je
bolno. Uvjeravao sam se da je Bethy jos bila u Sumitu s Blaire. Da
je mozda ona poruka od Bethy bila pijana poruka i nista vise.
Sada sam ocima upijao njezin lik. Bila je mrsavija i to mi se
nije sviđalo. Zar nije jela? Je li bolesna?
„Bok, Rush”, rekla je, prekinuvsi tisinu. Zvuk njezina glasa
gotovo me bacio na koljena. Boze, nedostajao mi je njezin glas.
„Blaire”, uspio sam reci, bojeci se da bih je mogao preplasiti
samim govorom.
Oko prsta je omotala pramen kose i potegnula ga. Bila je
nervozna. Nije mi se sviđalo to sto je cinim nervoznom. Ali sto
mogu uciniti da joj bude lakse? „Mozemo li razgovarati?” upitala
je njezno.
„Da.” Stao sam ustranu da je pustim unutra. „Uđi.”
Zastala je i pogledala u kucu. Stao sam se tiho psovati kada
sam joj u ocima ugledao strah i bol. Ovdje su je povrijedili. U
mojoj joj je kuci bio unisten cijeli svijet. Dovraga. Nisam zelio da
se tako osjeca u mojoj kuci. Pogotovo zato sto je tu bilo i dobrih
uspomena.
„Jesi li sam?” upitala je. Ponovno me pogledala.
Nije zeljela vidjeti moju mamu ni svojega tatu. Sada sam
shvatio. Nije bila rijec o kuci. „Natjerao sam ih da odu onoga dana
kada si ti otisla”, odgovorio sam, pozorno je promatrajuci.
 Oci su joj se rasirile. Zasto ju je to iznenadilo? Zar nije
shvatila? Ona mi je bila na prvome mjestu. To sam joj i rekao u
onoj motelskoj sobi. „Aha. Nisam znala...” Utihnula je. Oboje smo
znali da nije znala jer me izbacila iz svojega zivota.
„Sam sam. Osim Grantovih povremenih posjeta, uvijek sam
sam.” Morala je znati da nisam nastavio zivjeti. Da ne mislim
nastaviti.
Blaire je usla u kucu, a ja sam stisnuo sake kada me
zapuhnula svojim poznatim slatkim mirisom. Tolike sam noci
sjedio ovdje, sanjajuci o tome kako se vraca u moj zivot. U moj
svijet.
„Mogu li ti ponuditi nesto za pice?” upitao sam, razmisljajuci
kako sam je zapravo zelio poceti preklinjati da razgovara sa
mnom. Da ostane sa mnom. Da mi oprosti.
Blaire je zatresla glavom i okrenula se prema meni. „Ne. U
redu je. Ja... Samo... Bila sam u gradu i, pa...” Namreskala je nos, a
ja sam morao suspregnuti poriv da pruzim ruku i dotaknem joj
lice. „Jesi li udario Caina?”
Cain. Sranje. Znala je za Caina. Je li dosla razgovarati o Cainu?
„Pitao je sto nije trebao. Rekao je sto nije trebao”, odgovorio sam
kroz stisnute zube.
Blaire je uzdahnula. „Mogu misliti”, promrsila je i zatresla
glavom. „Zao mi je sto je dosao. Ne razmislja unaprijed.
Impulzivan je.” Nije ga branila. Ispricavala se za njega. Nije to
morala. Glupi idiot nije bio njezina odgovornost ni njezina
krivnja.
„Nemoj se ispricavati za njega, Blaire. Odmah pozelim poci za
kretenom”, zarezao sam, ne mogavsi kontrolirati svoju reakciju.
„Ja sam kriva sto je dosao, Rush. Zato se ispricavam. Uzrujala
sam ga i on je pretpostavio da je sve to zbog tebe, pa je dojurio
ovamo a da prije toga nije razgovarao sa mnom.”
Razgovarao s njom? Koji je kurac Cain morao razgovarati s
njom? „Neka odbije. Ako i pokusa...”
„Rush. Smiri se. Mi smo stari prijatelji. Nista vise. Rekla sam
mu neke stvari koje sam mu davno trebala reci. To mu se nije
svidjelo. Bilo je okrutno, ali morala sam mu reci. Bilo mi je dosta
toga da stitim njegove osjecaje. Pretjerao je i pukla sam. To je
sve.”
Duboko sam udahnuo, ali je bubnjanje u mojoj glavi samo
postalo glasnije. „Jesi li ga dosla vidjeti?” Morao sam znati je li
zato tu. Ako ovo nije imalo nikakve veze sa mnom, moje se srce
moralo pomiriti s tim.
Blaire je krenula prema stubama umjesto prema dnevnoj
sobi. Razumio sam. Mozda je dosla u moju kucu, ali nije mogla uci
onamo i suociti se sa svime. Ne jos. Mozda nikada nece moci. „On
je mozda bio moj izgovor da uđem u Bethyn auto.” Zastala je i
uzdahnula. „Ali nije ga vise bilo tu kada sam stigla. Ostala sam iz
drugih razloga. Ja... moram razgovarati s tobom.”
Dosla je ovamo razgovarati sa mnom. Je li proslo dovoljno
vremena? Morao sam uporabiti i posljednju trunku snage volje da
ostanem mirno stajati i da je ne povucem u zagrljaj. Nije me
zanimalo sto mi je imala reci. To sto me zeljela vidjeti bilo je
dovoljno. „Drago mi je sto si dosla”, bilo je sve sto sam rekao.
Ponovno se blago namrstila, ne zeleci me pogledati. „Sve je i
dalje isto. Nisam uspjela pustiti. Nikada ti necu moci vjerovati.
Iako... iako zelim. Ne mogu.”
Koji je kurac to znacilo? Bubnjanje u usima postajalo je jacim.
„Odlazim iz Sumita. Ne mogu ostati ondje. Moram sama
dalje.”
Sto? „Useljavas li se Bethy?” upitao sam, pitajuci se spavam li
jos uvijek i je li ovo san.
„Ne. Nisam to namjeravala. Ali jutros sam pricala s Bethy i
pomislila sam da bih, ako te vidim i razgovaram s tobom i suocim
se s... ovime, mozda mogla ostati kod nje neko vrijeme.
Ne bi to bilo trajno; otici cu za nekoliko mjeseci. Treba mi
samo vremena da odlucim kamo.”
I dalje je namjeravala otici. Morao sam to promijeniti. Imao
sam na raspolaganju nekoliko mjeseci ostane li ovdje. Prvi put
otkad mi je rekla da odem iz one motelske sobe, bilo je nade.
„Mislim da je to pametna odluka. Nema razloga donositi ishitrene
odluke kada imas mogucnost ostati ovdje.” Mogla je besplatno
ostati u mojoj kuci. U mojem krevetu. Sa mnom. Ali nisam joj to
mogao ponuditi. Nikada ne bi pristala.
 BLAIRE

„Radit cu u klubu. Mi cemo se, ah, viđati povremeno. Nasla

bih si drugi posao, ali treba mi novac koji dobivam od kluba.”
Objasnjavala sam to sebi jednako koliko sam objasnjavala i
Rushu. Nisam znala sto cu mu tocno reci kada se pojavim. Samo
sam znala da se moram suociti s njim. Isprva me Bethy
preklinjala da mu kazem za trudnocu. Međutim, nakon sto je cula
sto se tocno dogodilo s mojem ocem i Nan i njezinom majkom
toga dana, vise nije navijala za Rusha kao prije. Slozila se da nema
potrebe da mu kazem odmah.
Bilo je tesko skupiti snage da se dovezem do njegove kuce
nakon nacina na koji sam otisla prije samo tri i pol tjedna. Nada
da mi srce nece reagirati kada vidim Rushevo lice bila je
uzaludna. Prsa su mi se tako stegnula da je bilo cudo sto sam
mogla disati. A kamoli govoriti. Nosila sam njegovu bebu... nasu
bebu. Ali tu su bile te lazi. Obmane. To tko je on bio. Sve me to
sprecavalo da izgovorim rijeci koje je zasluzio cuti. Nisam mogla.
Ne bi bilo u redu. Bila sam sebicna. Znala sam to. To, međutim,
nije nista mijenjalo. Dijete koje sam nosila mozda ga nikada ne
upozna. Nisam mogla dopustiti da mi ono sto osjecam za njega
osujeti odluke o vlastitoj buducnosti ili o buducnosti mojega
djeteta. Moj otac, njegova majka i njegova sestra nikada nece biti
dijelom zivota moje bebe. Necu to dopustiti. Nisam to mogla
dopustiti.
„Naravno. Da, u klubu mozes dobro zaraditi.” Zastao je i
rukom prosao kroz svoju kosu. „Blaire, nista se nije promijenilo.
Za mene. Ne treba ti moje dopustenje. Ovo je upravo ono sto
zelim.
Da si tu. Da ti vidim lice. Boze, mala, ne mogu ovako. Ne
mogu se pretvarati da nisam jebeno odusevljen sto si sada u
mojoj kuci.” Nisam ga mogla pogledati. Ne sada. Nisam ocekivala
da ce reci ista od toga. Ocekivala sam nategnut, nervozan
razgovor. To sam zeljela. Moje srce nije moglo podnijeti nista
drugo. „Moram ici, Rush. Samo sam htjela vidjeti je li za tebe u
redu da zivim u gradu. Drzat cu se na distanci.”
Rush se pokrenuo tako brzo da nisam shvatila sto radi dok
nije stao između mene i vrata. „Zao mi je. Pokusavao sam biti
smiren. Pokusavao sam biti pazljiv, ali sam puknuo. Bit cu bolji.
Obecavam. Idi k Bethy. Zaboravi sto sam rekao. Bit cu dobar.
Obecavam. Samo... samo nemoj otici. Molim te.”
Sto sam mu mogla reci? Uspio je u meni pobuditi zelju da ga
utjesim. Da mu se ispricam. Bio je smrtonosan za moje emocije i
zdrav razum. Distanca. Trebali smo biti na distanci. Kimnula sam
i obisla ga. „Ovaj, vjerojatno cemo se vidjeti”, uspjela sam
procijediti prije nego sto sam otvorila vrata i izisla iz kuce.
Nisam se osvrtala, ali znala sam da gleda za mnom. Bio je to
jedini razlog zasto se nisam dala u trk. Prostor... trebalo nam je
prostora. A ja sam osjetila potrebu da zaplacem.

***
Bilo je to kao da je znao da dolazim. Vec sam odlucila otici
ravno u blagovaonicu i potraziti Jimmyja. Mislila sam da ce Jimmy
znati gdje mogu pronaci Woodsa. Ali kada sam otvorila straznji
ulaz u klub, Woods me vec cekao pred vratima.
„Eto nje natrag. Iskreno, nisam mislio da ces se vratiti”,
Woods je otegnuo posto su se vrata zatvorila za mnom.
„Mozda nakratko”, rekla sam.
Woods mi je namignuo, a onda kimnuo prema hodniku koji je
vodio do njegova ureda. „Porazgovarajmo.”
„Okej”, rekla sam i posla za njim.
„Bethy me danas vec dvaput nazvala. Zanimalo ju je jesam li
se vec sastao s tobom. Provjeravala je jesam li te vratio na posao”,
rekao je Woods otvarajuci vrata ureda i pridrzavajuci ih kako bih
mogla uci. „Međutim, ono sto nisam ocekivao bio je poziv koji
sam primio prije deset minuta. Iznenadio me. S obzirom na to
kako si odjurila odavde prije tri tjedna i ostavila Rusha na cjedilu,
nisam ocekivao da ce me on nazvati u tvoje ime. Ali to i nije bilo
potrebno. Vec sam ti bio pristao vratiti posao.” Jesam li ga dobro
cula. „Rush?” upitala sam, gotovo u strahu da mi se pricinilo.
 Woods je zatvorio vrata i stao ispred svojega radnog stola.
Naslonio se na sjajno skupocjeno drvo i prekrizio ruke preko
prsa. Osmijeh koji je imao kada sam stigla sada je nestao.
Izgledao je pomalo zabrinuto. „Da, Rush. Znam da je istina izisla
na vidjelo. Jace mi je ispricao dio. Barem ono sto on zna. No opet,
vec sam znao tko si. Ili sto su Rush i Nan mislili o tebi. Upozorio
sam te da ce odabrati nju. Vec ju je bio odabrao kada smo o tome
razgovarali. Zar se doista zelis vratiti u sve to? Je li tako gadno u
Alabami?” Ne. U Alabami nije bilo tako gadno. Biti sama, trudna
devetnaestogodisnjakinja bez obitelji bilo je gadno. To, međutim,
nije bilo nesto sto cu podijeliti s Woodsom. „Nije bilo lako vratiti
se. Nece biti lako ni vidjeti... njih. Ali moram odluciti sto cu dalje.
Kamo cu. Za mene nema vise nista u Alabami. Ne mogu ostati
ondje i pretvarati se da ima. Vrijeme je da zapocnem novi zivot. A
Bethy je jedina prijateljica koju imam. Broj ljudi kojima se mogu
obratiti prilicno je ogranicen.”
Woodsove su obrve poletjele u zrak. „Au. A sto sam ja? Mislio
sam da smo mi prijatelji.”
Nasmijesivsi se, prisla sam naslonjacu nasuprot njemu i stala
iza. „Jesmo, ali, pa, nismo bliski prijatelji.”
„Ne zato sto se nisam prokleto trudio.”
Tiho sam se nasmijala, na sto se Woods nacerio.
„Lijepo. Nedostajalo mi je to.”
Mozda povratak nece biti tako tezak.
„Mozes se vratiti na posao. Tvoj je. Nisam imao nikakve srece
s curama na terenu, a Jimmy jos uvijek kuka. Ne slaze se dobro s
ostalim posluziteljicama. I njemu nedostajes.”
„Hvala ti”, odgovorila sam. „Cijenim to. Ali zelim biti iskrena
s tobom. Za cetiri mjeseca namjeravam otici. Ne mogu ostati
ovdje zauvijek. Ja...”
„Moras zapoceti novi zivot. Da, cuo sam te. Rosemary Beach
nije mjesto na kojem namjeravas pustiti korijenje. Shvacam.
Koliko god dugo budes htjela, imas posao.”
 RUSH

Pokucao sam jednom prije nego sto sam otvorio vrata

Nanina stana i usao. Njezin je auto bio parkiran vani. Znao sam da
je tu. Samo sam zelio biti siguran da ona zna da sam ja tu. Jednom
sam pogrijesio ne pokucavsi pa sam nasao svoju sestricu kako
jasi nekog tipa. Zelio sam si izliti izbjeljivac u oci nakon tog
iskustva.
„Nan, ja sam. Moramo razgovarati”, zazvao sam, a zatim
zatvorio vrata za sobom. Zakoracio sam u dnevnu sobu, a zvukovi
vise od jednoga prigusenog glasa i koraka iz spavace sobe gotovo
su me natjerali da se okrenem i odem. Ali nisam to namjeravao.
Ovo je bilo vaznije. Njezinomu nocnom gostu ionako je bilo
vrijeme za odlazak kuci. Proslo je jedanaest.
Vrata njezine spavace sobe otvorila su se i zatvorila.
Zanimljivo. Tko je god bio ondje, namjeravao je ostati. Morat
cemo izici na balkon kako bismo porazgovarali. Necu raspravljati
o Blaire ni pred kime drugim. Vjerojatno sam poznavao tipa u toj
sobi. Bio bi to jedini razlog zasto ga skriva.
„Je li ti ikad palo na pamet da nazoves prije nego sto dođes?”
Nan je planula ulazeci u dnevnu sobu odjevena u kratak svileni
ogrtac. Sto je bila starija, to je vise nalikovala nasoj majci.
„Gotovo je rucak, Nan. Ne mozes drzati tipa u krevetu cijeli
dan”, odgovorio sam i otvorio vrata balkona koji je gledao na
zaljev. „Moram razgovarati s tobom, ali ne negdje gdje nas tvoj
sobni prijatelj moze cuti.”
Nan je zakolutala ocima i izisla. „Nekako mi je cudno sto te
tjednima nagovaram da razgovaras sa mnom, a sada kada ti zelis
razgovarati, upadas mi u stan kao da nemam zivot. Ja tebe barem
najprije nazovem.” Pocela je i zvucati kao nasa majka.
„Ja sam vlasnik ovoga stana, Nan. Mogu doci kad god mi
prokleto padne na pamet”, podsjetio sam je. Iselit ce se sredinom
kolovoza kako bi se vratila na fakultet i zapocela diplomski jos
uvijek neodlucenoga smjera. Faks je za nju bio drustvena funkcija.
Znala je da cu platiti njezine racune i skolarinu. Uvijek sam za nju
rjesavao sve.
„Malo smo nadrkani? O cemu je rijec? Nisam jos popila kavu.”
Nije me se bojala. Nisam to ni zelio, ali bilo je vrijeme da odraste.
Necu joj dopustiti da otjera Blaire. Za mjesec dana Nan ce otici.
Obicno bih i ja otisao. No ne ove godine. Ostajem u Rosemary
Beachu. Majka ce morati odabrati drugu lokaciju. Ova joj kuca
nece biti na raspolaganju ostatak godine.
„Blaire se vratila”, rekao sam otvoreno. Imao sam vremena
sagledati stvari iz drugoga kuta. Nisam vise osjecao da je Nan
zrtva u svemu ovome. Kao dijete je bila, ali s druge strane, i Blaire
je bila zrtva. Nan se ukocila trepcuci s mrznjom koja je trebala biti
upucena njezinu ocu, a ne Blaire. „Nemoj reci nista. Pusti me da
kazem sto imam ili cu ispratiti tvojega prijatelja iz svojega stana.
Ja ovdje imam moc, Nan. Nasa majka nema nista. Ja vas obje
uzdrzavam. Nikada od vas nisam trazio nista. Nikada. Ali sada cu
traziti... ne, zahtijevat cu da me poslusas i da pristanes na moje
uvjete.”
Nanin je bijes nestao i sada me iz nje gledalo razmazeno
deriste. Nije voljela da joj se govori sto da radi. Nisam mogao
kriviti majku za njezino ponasanje, barem ne sasvim. I ja sam kriv
za ovo. Pokusaji da joj nadoknadim sto nije imala unistili su Nan.
„Mrzim je”, prosiktala je.
„Rekao sam da me poslusas. Nemoj pretpostavljati da
blefiram, Nan. Jer si ovaj put taknula u nesto do cega mi je stalo.
Ja trpim, zato zacepi i poslusaj.”
Oci su joj se razrogacile od soka. Bio sam siguran da joj se
nikada nisam obratio na taj nacin. Cak sam i samoga sebe po
malo iznenadio. Raspalila me mrznja prema Blaire u njezinu
glasu.
„Blaire ce biti kod Bethy. Woods ju je vratio na posao. Nema
nista u Alabami. Nema nikoga. Otac kojega dijelite ne vrijedi nista.
Za nju kao da je mrtav. Vratila se da sazna gdje se uklapa i sto da
ucini. To je htjela i prije, ali kada je istina izisla na vidjelo, svijet
joj se raspao pa je pobjegla. Jebeno je cudo sto se vratila. Zelim je
tu, Nan. Mozda to ne zelis cuti, ali volim je. Necu stati ni pred cim
da je zastitim i da se nitko, a doista mislim nitko, cak ni moja
sestra, ne ponasa prema njoj kao da nije dobrodosla. Uskoro
odlazis. Mozes zadrzati svoju pogresno usmjerenu mrznju ako
tako zelis, ali jednoga dana, nadam se da ces dovoljno odrasti da
shvatis da trebas mrziti samo jednu osobu.”
Nan se spustila na naslonjac. I nju sam volio. Cuvao sam je
cijeli zivot. Reci joj ovo, zaprijetiti joj, bilo je tesko, ali nisam
mogao dopustiti da vrijeđa Blaire. Morao sam zaustaviti to. Blaire
mi nikada nece dati drugu priliku, sve dok joj Nan zagorcava
zivot. „Znaci biras nju umjesto mene”, prosaptala je Nan.
„Ovo nije natjecanje, Nan. Prestani se ponasati kao da jest.
Dobila si tatu. Ona ga je izgubila. Ti si pobijedila. A sada,
pusti sada, pusti to.”
Nan je podigla pogled, a trepavice su joj bile mokre od suza.
„Natjerala te da me zamrzis.”
Jebene drame. Nan je u svojoj glavi zivjela sapunicu. „Nan,
slusaj me. Volim te. Sestra si mi. Nitko to ne moze promijeniti. Ali
zaljubljen sam u Blaire. Mozda ti je jako vazno da osvojis i unistis,
ali mala, vrijeme je da prebolis svoje probleme. Tatica ti se vratio
prije tri godine. Molim te, ostavi to iza sebe.”
„A sto je s onim obitelj na prvom mjestu?” procijedila je.
„Ne zapocinji. Oboje znamo da sam te cijeli zivot stavljao na
prvo mjesto. Trebala si me i bio sam tu za tebe. Ali sada smo
oboje odrasli ljudi, Nan.”
Obrisala je suze koje su joj potekle iz ociju i ustala. Nikada
nisam mogao odrediti jesu li njezine suze prave ili lazne. Mogla ih
je po volji pustiti i zaustaviti. „Dobro. Mozda cu se ranije vratiti na
faks. Ionako me ne zelis ovdje. Odabrao si nju.”
„Uvijek zelim da si tu, Nan. Ali ovaj put, zelim da budes
dobra. Za promjenu misli na nekoga drugog. Imas srce. Vidio sam
ga. Sada je vrijeme da ga uporabis.”
Nan se ukocila. „Ako smo zavrsili, mozes li, molim te, izici iz
svojega stana?”
Kimnuo sam. „Da, zavrsio sam”, odgovorio sam i vratio se
unutra. Ne rekavsi vise ni rijeci uputio sam se prema ulaznim
vratima. Vrijeme ce reci hocu li morati postupiti u skladu sa
svojim prijetnjama kako bih sestru naucio pameti. Uistinu sam se
nadao da necu.
 BLAIRE

Trebale su mi moje stvari i trebala sam prodati svoj

kamionet. Nikada vise nece putovati ovako daleko. Cain ga je
preuzeo prosli tjedan nakon sto se pokvario, rekavsi da bi ga
mogao privremeno popraviti. Popraviti sve sto nije valjalo stajalo
bi vise nego sto sam si mogla priustiti. Nazvati i zatraziti od bake
Q ili Caina da mi posalju stvari i prodaju kamionet cinilo se
pogresnim. Zasluzili su objasnjenje... ili ga je barem baka Q
zasluzila. Dala mi je krov nad glavom i krevet te me tri tjedna
hranila. Morat cu se vratiti u Sumit po svoje stvari i oprostiti se
od bake Q. Woods mi je dao nekoliko dana da se smjestim prije
nego sto se vratim na posao.
Bethy me jucer odvezla da se prijavim na zdravstveno. Bilo je
vrijeme da odem k lijecniku, ali najprije ce mi trebati osiguranje.
Danas sam je cula kako govori Jaceu da se veseli njihovu
vecerasnjem spoju. Oduzimala sam joj sve vrijeme otkad je dosla
po mene. Pocela sam se osjecati kao pravi teret. Mrzila sam taj
osjecaj. Mogla sam sjesti na bus. Mogla bih si to priustiti i ne bih
bila na teret Bethy. Otvorila sam Bethyn laptop da pogledam red
voznje autobusa.
U razmisljanju me prekinulo kucanje na vratima. Odgodila
sam svoju potragu za voznim redom i otisla ih otvoriti. Rush, koji
je stajao ondje ruku zguranih u prednje dzepove, noseci jednu od
svojih uskih majica, nije bio ono sto sam ocekivala. Podignuo je
ruku i skinuo svoje suncane naocale. Pozeljela sam da ih je
zadrzao. Srebrna boja u njegovim ocima na suncu je izgledala jos
velicanstvenije nego sto sam pamtila.
„Hej, vidio sam Bethy u klubu. Rekla je da si tu”, objasnio je
Rush. Bio je nervozan. Nikada Rusha nisam vidjela nervoznoga.
„Da... pa, Woods mi je dao nekoliko dana da odem po stvari iz
Sumita prije nego sto se vratim na posao.”
„Moras otici po svoje stvari?”
 Kimnula sam. „Da. Ostavila sam ih ondje. Donijela sam samo
torbu za preko noci. Nisam namjeravala ostati.”
Rush se namrstio. „Kako mislis ici? Ne vidim tvoj kamionet.”
„Bas sam mislila potraziti autobusne postaje i vidjeti gdje je
najbliza.”
Rushev se namrsteni izraz produbio. „Udaljena je cetrdeset
minuta. Tek je u Fort Walton Beachu.”
To nije bilo tako strasno kako sam se pribojavala.
„Autobus nije siguran, Blaire. Ne sviđa mi se pomisao na to
da se vozis autobusom. Dopusti mi da te ja odvezem. Molim te.
Stici ces brze, a i besplatno je. Mogla bi si ustedjeti novac.” Povesti
se s njim? Sve do Sumita i natrag? Je li to bila dobra zamisao? „Ne
znam...” utihnula sam, jer doista nisam znala. Moje srce nije bilo
spremno za toliko Rusha.
„Ne moramo cak ni razgovarati... ali mozemo ako pozelis.
Dopustit cu ti da biras glazbu i necu se zaliti.”
Ako se vratim s Rushem, Cain se nece prepirati. No opet,
mozda i hoce. Mogao bi reci Rushu za trudnocu. No hoce li?
Nikada nisam potvrdila Cainu da sam trudna.
„Znam da ne mozes oprostiti lazi i bol. Ne trazim to od tebe.
Znas da mi je zao, a kad bih se mogao vratiti i promijeniti sve,
napravio bih to. Molim te, Blaire, samo kao prijatelju koji ti zeli
pomoci i zastititi te od luđaka koji bi ti mogli nauditi u autobusu,
dopusti mi da te odvezem.”
Mislila sam da je prilicno mala mogucnost da mi netko naudi
u autobusu. No onda sam se sjetila da vise ne cuvam samo sebe.
Morala sam cuvati jos jedan zivot u sebi. „U redu je. Da. Bilo bi
super da me odvezes.”

***
Jace se rasirio po velikom plavom naslonjacu u Bethynoj
dnevnoj sobi, podignuo noge na otoman, a Bethy mu je sklupcana
sjedila u krilu. Ja sam bila na kaucu i dok su me oboje zbunjeno
gledali osjecala se poput znanstvenog eksperimenta.
„Znaci, u redu ti je da te Rush odveze u Sumit sutra po tvoje
stvari? Mislim, nije ti cudno ili...” Bethy je utihnula.
 Bit ce cudno. Bit ce i bolno biti mu u blizini. Ali trebao mi je
prijevoz. Bethy je morala raditi, a ne uzeti jos jedan slobodan dan
ovaj tjedan da mi pomogne. „Ponudio se. Meni je trebao prijevoz,
pa sam pristala.”
„Tek tako? Zasto ti ne vjerujem?” Bethy je upitala.
„Zato sto izostavlja dijelove o tome kako je preklinjao i
moljakao”, Jace je rekao i zahihotao se.
Povukla sam pokrivac preko svojih ramena. Bilo mi je
hladno. U posljednje mi je vrijeme cesto bilo hladno, sto je bilo
cudno, jer je na Floridi bilo ljeto. „Nije preklinjao”, odgovorila
sam, osjecajuci poriv da obranim Rusha. Iako je zapravo
preklinjao, to se nije ticalo Jacea.
„Aha. Ako ti tako kazes.” Jace je otpio gutljaj ledenoga caja
koji mu je Bethy pripremila.
„Ne tice nas se. Pusti je na miru, Jace. Moramo odluciti sto
cemo s najmom za ovaj stan koji istjece za tjedan dana.”
Necu se zadrzavati ovdje. Rekla sam joj to. Preseliti se u
skuplji stan nije bila dobra zamisao. Moja polovina stanarine nece
biti pokrivena nakon sto odem pa ce njoj ostati cijela.
Jace je poljubio Bethynu ruku i nacerio se. „Rekao sam ti da
cu se pobrinuti za sve. Ako mi dopustis.” Namignuo joj je, a ja sam
okrenula glavu. Nisam ih zeljela gledati. Rush i ja nikada nismo
bili takvi. Nasa je veza bila kratka. Napeta i kratkotrajna. Pitala
sam se kako bi bilo osjecati se slobodnom da se skutrim u
Rushevu narucju kad god pozelim. Da znam da sam sigurna i da
me voli. Nikada nismo imali priliku za to.
„A ja sam ti rekla da ti necu dopustiti da mi placas stanarinu.
Zao mi je. Novi plan. E, Blaire, sto kazes da sutra krenemo u
potragu za stanom?”
Kucanje na vratima prekinulo me prije nego sto sam uspjela
sabrati misli. Zatim je Grant otvorio vrata i usetao.
„Nisi valjda upravo usao u stan moje djevojke bez
dopustenja. Mogla je biti gola”, Jace je zarezao na Granta.
Grant je zakolutao ocima, a onda uputio osmijeh u mojem
smjeru. „Vidio sam tvoj auto, glupane. Smiri se. Dosao sam vidjeti
mogu li nagovoriti Blaire na setnju.”
 „Trazis batine?” upitao je Jace.
Grant se podsmjehnuo i zatresao glavom te me ponovno
pogledao. „Dođi, Blaire, idemo u setnju pa da se ispricamo.”
Je li Grant prozreo moju laz? Sigurno je znao za nju. Nisam ga
mogla odbiti. Cak i ako je znao, on je bio prva ljubazna osoba koju
sam ovdje upoznala. Napunio je moj rezervoar gorivom. Brinuo
se sto spavam pod stubama. Kimnula sam i ustala. „Ovo dvoje bi
ionako htjeli biti sami”, odgovorila sam i pogledala Bethy. Ona me
netremice promatrala. Uputila sam joj umirujuci osmijeh, na sto
se opustila.
„Nemojte odlaziti zbog nas. Moramo odluciti gdje cemo
zivjeti za tjedan dana”, rekla je Bethy dok sam izlazila.
„Mozete razgovarati o tome poslije, Bethann. Blaire nije bilo
gotovo mjesec dana. Moras se nauciti dijeliti”, odgovorio je Grant i
otvorio mi vrata.
„Rush ce popizditi”, Jace je zazvao netom prije nego sto je
Grant zatvorio vrata, prigusujuci ono sto je Bethy pocela govoriti.
U tisini smo sisli niz stube. Posto smo izisli na ulicu,
pogledala sam prema Grantu. „Jesam li ti samo nedostajala ili si
mi nesto htio reci?” upitala sam.
Grant se nacerio. „Nedostajala si mi. Morao sam trpjeti
Rushevo pacenicko dupe. Vjeruj mi, jebeno si mi nedostajala.”
Bilo mi je jasno iz njegova zadirkujucega tona da se htio
nasaliti. Ali pomisao na uzrujanoga Rusha nije mi bila smijesna.
Samo me podsjetila na sve. „Oprosti”, promrmljala sam.
Nisam bila sigurna sto drugo reci.
„Samo mi je drago sto si se vratila.”
Cekala sam. Znala sam da mi je htio reci jos nesto. Naslutila
sam to. Nije zurio, pa sam zakljucila da pokusava odluciti kako mi
reci to sto mi je vec imao za reci.
„Zao mi je zbog svega sto se dogodilo. Kako se dogodilo. I
Nan. Moze se ciniti kao najrazmazenija kucka na svijetu, ali imala
je sjebano djetinjstvo. Ono ju je izopacilo ili tako sto. Da je tebi
Georgianna majka, razumjela bi. Rush je bio decko pa mu nije bilo
tako gadno. Ali Nan, kvragu, njezin je svijet bio sjeban. Nije joj to
izgovor, samo objasnjenje.”
Nisam odgovorila. Nisam imala sto reci. Nisam osjecala
nikakvo suosjecanje prema Nan. Muskarci u njezinom zivotu
ocito jesu. To je sigurno bilo lijepo.
„Unatoc svemu, ono sto je ucinila nije bilo u redu. To kako su
skrivali sve od tebe doista je bilo sjebano. Zao mi je sto ti nisam
nista rekao, ali iskreno, nisam uopce znao da između tebe i Rusha
postoji ista do one noci u klubu kada je poludio zbog puzeva.
Zapazio sam da ga privlacis, ali privukla si vecinu tipova u klubu.
Mislio sam da je on jedini koji ti nece prici, zbog odanosti prema
Nan i, pa, onoga sto si im predstavljala.”
Grant je zastao, a ja sam se okrenula prema njemu.
„Nikada ga nisam vidio takvoga. Kao da je prazan. Ne mogu
doprijeti do njega. Ne smije se. Vise se cak ni ne pretvara da uziva
u zivotu. Drukciji je otkad si otisla. Iako nije bio iskren i cini se da
je samo stitio Nan, vas dvoje jednostavno niste imali dovoljno
vremena. Otkad je bio klinac, Nan je bila njegova odgovornost.
Samo je to znao. Onda si ti dosla u njegov svijet i ocito ga preko
noci okrenula naglavacke. Da je imao vise vremena, rekao bi ti.
Znam da bi. Ali nije. Nije bilo posteno prema njemu. Zaljubio se u
djevojku koju je uvijek smatrao razlogom sto njegova sestra nije
imala tatu. Njegova su se uvjerenja mijenjala, ali i njemu je to bilo
tesko probaviti.”
Samo sam gledala u njega. Ne zato sto se nisam slagala. Sve
sam to vec prosla u svojoj glavi. Razumjela sam sto je govorio.
Problem je bio sto to nije nista mijenjalo. Cak i da mi je mislio
reci, to nije mijenjalo tko je on bio niti tko je Nan bila. Sto su oni
predstavljali za mene. Majcine posljednje tri godine na ovome
svijetu bile su pakao, a oni su zivjeli u svojim raskosnim kucama,
leprsajuci s jednog drustvenog događaja na drugi. Njihovo
vjerovanje u lazi koje su mi rekli bilo je nesto sto sam mislila da
nikada necu preboljeti.
„Kvragu. Vjerojatno sve mrcvarim. Samo sam htio
porazgovarati s tobom i pobrinuti se da znas da te Rush... treba.
Zao mu je. I mislim da te nikada nece preboljeti. Ako pokusa sutra
razgovarati s tobom, barem ga saslusaj.”
 „Oprostila sam mu, Grante. Samo ne mogu zaboraviti. Ono
sto smo bili ili sto smo mogli imati sada je gotovo. Vise se nikada
nece ponoviti. Ne mogu to dopustiti. Srce mi to nece dati. Ali
uvijek cu ga saslusati. Stalo mi je do njega.”
Grant je umorno uzdahnuo. „Valjda bolje ista nego nista.”
Bilo je to sve sto sam mogla ponuditi.
 RUSH

Prije nego sto sam uspio izici iz auta Blaire je izisla iz

Bethyna stana, drzeci dvije salice kave, kako se cinilo. Otvorio
sam vrata i izisao iz Range Rovera. Njezina je kosa bila raspustena
i padala joj je preko leđa. Sviđalo mi se kada ju je tako nosila.
Hlacice koje je imala na sebi jedva su joj pokrivale noge te ce
narusavati moju koncentraciju kada sjedne u moj auto. Podici ce
joj se uz bedra. Otrgnuo sam pogled s njezinih nogu i pogledao je
u usredotocene oci. Usiljeno se nasmijesila.
„Kupila sam ti kavu jer si se tako rano ustao zbog mene.
Znam da se inace ne budis rano.” Glas joj je zvucao nesigurno i
njezno. Odlucio sam to promijeniti na ovome putu. Zelio sam da
joj uz mene ponovno bude ugodno.
„Hvala ti”, odgovorio sam uz osmijeh za koji sam se nadao da
ce je smiriti dok sam joj otvarao vrata na suvozackoj strani.
Nisam mogao spavati od tri u noci. Bio sam nervozan. Bio sam
prilicno siguran da sam otada popio dva loncica kave. Međutim,
nisam joj to namjeravao reci. Donijela mi je kavu. Pravi mi je
osmijeh rastegnuo usne kada sam zatvorio njezina vrata i posao
natrag prema svojoj strani.
Kada sam je pogledao, drzala je salicu blizu usta i otpijala
male gutljaje. „Zelis li glazbu, obecao sam ti da ces moci birati”,
podsjetio sam je. Nije se pomaknula, ali joj je smijesak podignuo
kutove usana.
„Hvala. Vjeruj mi, sjecam se. Sada mi je dobro ovako. Ti
mozes slusati sto zelis. Ja se najprije moram razbuditi.”
Nije me bilo briga za radio. Samo sam zelio razgovarati s
njom. Nije vazno o cemu. Bilo mi je stalo samo do toga da pricam
s njom. „Pa, koji je plan? Zna li Cain da dolazimo po tvoje stvari?”
upitao sam.
Promeskoljila se u sjedalu, a ja sam se prisilio da zadrzim
pogled na cesti umjesto da joj gledam u noge. „Ne. Zeljela sam
njemu i njegovoj baki, baki Q, objasniti cijelu situaciju. Također
moram zatraziti od njega da proda moj kamionet i da mi posalje
novac. Nece vise izdrzati ovakav put. U losem je stanju.” Njezin je
kamionet bio star. Saznavsi da se vise nece voziti u njemu, osjetio
sam olaksanje. Međutim, nije mi bas bilo drago sto nema auto.
Kako cu, dovraga, to rijesiti, nisam znao. Nikada nece primiti auto
od mene. Mozda se njezin kamionet moze popraviti i uciniti
sigurnim. „Mogu ga ja uzeti i odvesti k mehanicaru dok se ti
pakiras. Mozda ga treba samo popraviti.” Uzdahnula je. „Hvala, ali
nemoj se truditi. Cain ga je vec bio odvezao mehanicaru. Popravio
ga je da se mogu voziti gradom, ali rekao je da je to privremeni
popravak. Treba mnogo vise popravaka nego sto si ih ja mogu
priustiti.”
Cvrsce sam uhvatio volan. Pomisao na to da se Cain brinuo za
nju izluđivala me. Mrzio sam to sto je on bio taj koji je odvezao
njezin kamionet mehanicaru. Sto joj je njegova obitelj pomagala
kada joj je najvise trebalo. Moja joj je sjebala zivot. Nisam bio tu
da mi se javi kada joj je trebala pomoc. „Jeste li ti i Cain...?” Kojeg
sam vraga to pitao? Jesu li sto? U kurac. Nisam zelio to cuti.
„Prijatelji smo, Rush. Prijatelji smo cijeli zivot. Moji se
osjecaji prema njemu nisu promijenili.”
Opustio sam stisak na volanu i obrisao svoj znojni dlan o
traperice. Kvragu, izluđivala me. Zelim li joj pomoci da se opusti u
mojoj blizini, moram se smiriti. To ce poceti time sto necu prebiti
Caina na mrtvo ime kada ga vidim.
Prije nego sto sam uspio reci ista drugo, Blaire se pognula i
ukljucila radio. Na satelitskom radiju pronasla je country stanicu,
a onda se naslonila na sjedalo i zatvorila oci. Previse sam
zapitkivao. Na pristojan je nacin trazila da zacepim. Shvatio sam.
Proslo je trideset minuta tisine, a onda mi je zazvonio
mobitel. Nanino se ime pojavilo na ekranu instrumentne ploce.
Prokleti se iPhone povezao s mojim autom. Obicno je to bilo
korisno jer sam se mogao javiti a da ne upotrebljavam ruke. Ali
nije mi bilo ugodno sto je Blaire vidjela Nanino ime. Nisam zelio
nikakve podsjetnike. Moj je plan danas bio izbjegavati sve
podsjetnike. Stisnuo sam Zanemari, na sto je radio ponovno
poceo svirati.
Nisam pogledao Blaire, ali osjetio sam na sebi njezin pogled.
Bilo je vrlo tesko ne okrenuti se prema njoj.
„Mogao si razgovarati s njom. Sestra ti je”, Blaire je rekla, tako
tiho da mi je gotovo promaknulo.
„Istina. Ali predstavlja stvari o kojima ne zelim da razmisljas
danas.”
Blaire me nije prestala gledati. Trebala mi je sva moja snaga
da ostanem opusten. Nije joj sigurno trebalo da zaustavim auto
uz cestu i zgrabim je i kazem joj koliko mi je vazna i koliko je
volim.
„Bolje mi je, Rush. Imala sam vremena promisliti o svemu.
Prihvatiti sve. Viđat cu Nan u klubu. Spremna sam za to. Ti mi
pomazes danas. Mogao bi raditi nesto drugo, ali si odlucio
izdvojiti vrijeme da mi pomognes. Ne zelim da se zbog mene ne
javljas na pozive ljudi do kojih ti je stalo. Necu se slomiti.”
Jebemti. Toliko o opustenosti. Zaustavio sam se uz cestu i
ubacio mjenjac u neutralni polozaj. Suzdrzao sam se od ikakva
tjelesnog kontakta, ali sam svu svoju pozornost posvetio Blaire.
„Odlucio sam te povesti jer ne postoji nista drugo sto bih radije
radio nego bio u tvojoj blizini.” Slomio sam se i pruzio ruku kako
bih joj palcem pogladio jagodicnu kost, zatim zasao u svilenastu
kosu koja me fascinirala otkad sam je prvi put ugledao. „Ucinit cu
bilo sto. Bilo sto, Blaire, samo da budem u tvojoj blizini. Ne mogu
razmisljati ni o cemu drugome. Ne mogu se usredotociti ni na sto.
Zato nikada nemoj misliti da si mi teret. Ako me zatrebas, tu sam.”
Zastao sam. I sebi sam zvucao pateticno. Spustivsi ruku s njezine
glave, ubacio sam u brzinu i ponovno se ukljucio u promet.
Blaire je sutjela. Nisam je krivio. Zvucao sam poput luđaka.
Sada me se vjerojatno bojala. Kvragu, i sam bih se tako osjecao.
 BLAIRE

Srce mi je tuklo tako snazno da sam bila sigurna da ga moze

cuti. Ovo je bila losa zamisao. Njegova me blizina samo
zbunjivala. Bilo je lako zaboraviti tko je. Kada me dotaknuo,
makar samo po licu, doslo mi je da zaplacem. Zeljela sam vise od
toga. Nedostajao mi je. Sve mi je u vezi s njim nedostajalo i lagala
bih kada bih rekla da me pomisao na cjelodnevni boravak u
njegovoj blizini nije drzao budnom vecinu noci.
Kada nisam nista rekla, Rush je ponovno pojacao radio.
Trebala sam reci nesto, ali sto? Kako sam mogla odgovoriti na to a
da nam ne uzrokujem dodatnu bol? Reci mu da mi nedostaje i da
ga zelim ne bi nista olaksalo. Samo bi nam bilo teze.
Kada je mobitel ponovno zazvonio, na ekranu instrumentne
ploce pojavilo se ime ‘Grant’. Rush je pritisnuo tipku i javio se na
poziv.
„Hej”, rekao je u mobitel.
Krisom sam ga pogledala, s obzirom na to da vise nije bio
usredotocen na mene. Duboke bore koje su se od mrstenja
pojavile na njegovu licu rastuzile su me. Nisam zeljela da ih ima.
„Aha. Na putu smo”, rekao je u mobitel. „Mislim da to nije
dobra ideja. Nazvat cu te kada se vratim.” Vilica mu je bila
stisnuta i znala sam da ga je ono sto je Grant rekao razljutilo.
„Rekao sam ne”, zarezao je i zavrsio poziv i zatim ubacio mobitel
u drzac za casu.
„Jesi li dobro?” upitala sam.
Okrenuo je glavu i pogledao me. Kao da ga je zateklo to sto
sam mu se obratila. „Ah, da. Dobro sam”, odgovorio je mnogo
smirenijim tonom i zatim vratio pogled na cestu.
Ako ne pocnem razgovarati s njim, među nama ce uvijek
postojati ova nelagodna tisina. Iako mozda odem za cetiri
mjeseca i vise ga nikada ne vidim... Ne, vidjet cu ga ponovno.
Morat cu, zar ne? Zar je doista u redu da mu nikada ne kazem za
bebu?
Odagnala sam tu pomisao. Nisam jos ni bila kod lijecnika.
Prijeci cu taj most kada dođem do njega. Premda sam jutros
ponovno povratila kada sam otvorila kantu za smece i kada me
zapuhnuo miris pecene ribe koju je Jace sinoc bacio. Nisam
obicno bila tako osjetljiva. Vruci caj od đumbira koji sam pila
kada me Rush pokupio pomogao mi je smiriti zeludac. Mogla sam
se pretvarati da test za trudnocu nije pokazao stvarno stanje ili se
suociti s istinom.
„Sto se tice onoga sto si rekao. Ja, ovaj, ne znam kako bih
odgovorila na to. Mislim, znam kako se ja osjecam i zeljela bih da
su stvari drukcije, ali nisu. Zelim... zelim da pronađemo nacin da
budemo prijatelji, mozda. Ne znam. To zvuci bas jadno. Nakon
svega.” Zastala sam jer je moj pokusaj razgovora s njim zvucao
poput blebetanja. Kako mozemo biti prijatelji? Tako je sve i
pocelo, a gle me sada, zaljubljena i trudna s muskarcem s kojime
ne bih mogla izgraditi buducnost.
„Bit cu sto mi god dopustis biti, Blaire. Samo me nemoj
ponovno iskljuciti. Molim te.”
Kimnula sam. Dobro. Dat cu vremena tom mogucem
prijateljstvu. Zatim cu mu reci za dijete. Ili ce dati petama vjetra
ili ce zeljeti biti dijelom djetetova zivota. U svakom slucaju,
trebalo mi je vremena da se pripremim. Jer nikada necu dopustiti
da moje dijete ima ikakve veze s ovom obitelji. To nije dolazilo u
obzir. Mrzila sam lazljivce, ali i ja cu na neko vrijeme postati jedna
od njih. Ovaj put, ja sam bila ta koja je morala cuvati tajnu. „Okej”,
odgovorila sam, ali nisam rekla nista vise. Kapci su mi postajali
sve tezi, a nedostatak sna od sinoc i to sto nisam smjela piti
kofein da me razbudi polako su me svladavali. Zatvorila sam oci.

***
„Polako, draga Blaire. Glava ti pada i vrat ce ti se ukociti.
Samo ti spustam sjedalo.” Dubok, topao sapat zagolicao mi je uho
pa sam zadrhtala.
Okrenula sam se prema njemu, ali jos sam bila tako pospana
da se nisam mogla razbuditi. Nesto meko okrznulo mi je usne, a
onda sam ponovno utonula u san.
„Moras se probuditi, pospanko. Tu sam, ali nemam pojma
kamo dalje.” Rushev me glas probudio, popracen njeznim stiskom
ruke. Protrljala sam oci i otvorila ih. Lezala sam. Pogledala sam
prema Rushu, a on se nasmijesio. „Nisam mogao dopustiti da si
istegnes vrat. Usto, spavala si tako cvrsto da sam htio da ti bude
udobno.” Otkopcao je svoj pojas i posegnuo preko mene kako bi
pritisnuo tipku sa strane mojega sjedala. Ono se polako
podignulo i ja sam pred sobom ugledala jedan od tri semafora u
Sumitu.
„Zao mi je. Spavala sam cijelim putem. Sigurno ti je bilo
dosadno.”
„Mogao sam slusati sto sam htio, tako da nije bilo strasno”,
Rush je odgovorio uz podsmijeh i zatim ponovno pogledao
semafor. „Kamo sada?”
„Ravno dok ne vidis veliki drveni crveni znak na kojemu pise
‘Svjeze povrce i ogrjev’, a onda skreni lijevo. Bit ce to treca kuca
zdesna, ali dotamo imamo jos otprilike dva kilometra. Cesta ce
postati sljuncana za otprilike pola kilometra.”
Rush je slijedio moje upute, a usput vise nismo razgovarali. Ja
sam se jos uvijek razbuđivala, osjecajuci blagu mucninu. Nisam
jos jela i znala sam da je to uzrok. U torbici sam imala slane
krekere koje mi je dala Bethy, ali bila je losa zamisao prigristi to
pred Rushem. Krekeri bi me istoga trenutka odali.
Kada smo skrenuli na prilaz bake Q, mene je vec bio poceo
oblijevati hladan znoj. Pozlit ce mi ne pojedem li nesto. Otvorila
sam vrata da izađem prije nego sto mi Rush vidi lice. Vjerojatno
sam bila zelena.
„Zelis da idem s tobom ili je bolje da ostanem ovdje?” upitao
je.
„Mozda bi trebao ostati u autu”, odgovorila sam. Cainov je
kamionet bio kraj kuce, sto je znacilo da je vjerojatno i on tu.
Nisam zeljela da se Rush i Cain ponovno zakvace. Također nisam
vjerovala da ce Cain sutjeti o testu za trudnocu. Zatvorila sam
vrata automobila i posla prema kuci.
Cain je otvorio vrata s komarnikom i izisao van i prije nego
sto sam dosla do stubista. Na licu mu se vidjela mjesavina
zabrinutosti i bijesa. „Zasto je on tu? Doveo te kuci, sada moze ici”,
zarezao je, gledajuci prema Rushu.
Da, doista je bilo pametno sto je Rush ostao u autu. Zeludac
mi se okrenuo, ali sam potisnula nagon za povracanje. „Zato sto
me vozi natrag. Smiri se, Caine. Nemas se zasto svađati s njim. Ti
si mi prijatelj. On mi je prijatelj. Idemo unutra. Moram uzeti
stvari.”
Cain je stao ustranu i dopustio mi da prođem kraj njega, a
onda posao za mnom, pustajuci da se vrata zalupe za njim. „Kako
to mislis, vracas se s njim? Je li test bio pozitivan? Sada trcis za
njim, iako ti je tako gadno slomio srce da si se prije tri tjedna sva
slomljena vratila ovamo? Ja cu se pobrinuti za tebe, Blaire. Znas
to.”
Podignula sam ruke da ga zaustavim. „Nije rijec o mojoj
trudnoci, Caine. On je prijatelj koji me povezao. Da, bili smo vise,
prije nego sto se sve dogodilo, ali sada vise nismo. Ne trc im za
njim. Vracam se natrag na svoj posao u Rosemary Beachu i neko
cu vrijeme zivjeti s Bethy. Zatim cu otici nekamo drugamo i poceti
ispocetka. Samo ne mogu ostati ovdje.”
„Zasto ne? Kvragu, Blaire, ozenit cu te danas. Bez ikakvih
pitanja. Volim te. Vise od zivota. Moras to znati. Zeznuo sam stvari
kada smo bili mlađi, a onda ono s Callie, ali ona mi nista ne znaci.
Ona je samo za razonodu. Zelim samo tebe. Govorim ti to
godinama. Molim te, poslusaj me”, preklinjao je.
„Caine, prestani s tim. Ti si mi prijatelj. Ono sto smo imali
davno je umrlo. Zatekla sam te s drugom curom dok si joj radio
nesto sto nisi trebao raditi. Te se noci sve promijenilo. Volim te,
ali nisam zaljubljena u tebe i vise nikada necu biti.”
Cain je udario dlanom o zid. „Ne govori to! Nije gotovo. Ne
mozes tek tako sama otici. Nije sigurno!” Zastao je. „Jesi li
trudna?” upitao je.
Nisam odgovorila. Umjesto toga, usetala sam u sobu u kojoj
sam bila spavala i pocela pakirati svoj kovceg.
„Jesi”, rekao je, ulazeci za mnom.
Nisam odgovorila. Samo sam se usredotocila na svoje stvari.
 „Zna li on? Hoce li sin rock zvijezde preuzeti odgovornost?
Laze ti, B. Beba ce doci, a on ce pobjeci. Nece se moci nositi s tim.
Beba se ne uklapa u njegov zivot. Znas to. Kvragu, cijeli svijet to
zna. Kao da je i sam rock zvijezda. Vidio sam njegovu kucu na
plazi. On nije netko tko ce stati uz tebe kada postane tesko. Nece
ostati. Ja sam mozda sjebao, ali necu pobjeci. Uvijek cu biti tu.”
Okrenula sam se. „Ne zna, okej? Nisam sigurna hocu li mu
uopce reci. Ne zelim da me itko spasava. Mogu to sama. Nisam
bespomocna.”
Otvorio je usta kako bi mi proturjecio kada je u sobu usla
baka Q. Nisam opazila da je tu.
„Prestani je preklinjati, Caine. Prostro si postelju, a sada lezi
u nju. Krenula je dalje. Njezino je srce krenulo dalje. Pokazala
nam je svima da moze i ici u skolu i brinuti se za svoju bolesnu
mamu i za sebe.” Pogledala je od Caina prema meni, a tuzan joj je
smijesak dotaknuo usne. „Srce mi se slama zbog toga sto moras
premostiti jos jednu veliku prepreku ovako mlada, a ova je soba
tvoja ako je ikada zatrebas. Ali ako si odlucila otici, onda i to
podrzavam. Samo pripazi na sebe.” Prisla mi je i privukla me u
zagrljaj. „Volim te kao da si moja. Oduvijek”, prosaptala mi je u
kosu.
Suze su me zapekle u ocima. „I ja vas volim.”
Odmaknula se i smrcnula. „Javljaj se”, rekla je, okrenuvsi se
da ode, ali se ponovno okrenula prema meni. „Svaki muskarac
zasluzuje znati da ima dijete. Cak i ako nece biti dijelom njegova
zivota, mora znati za nj. Ne zaboravi to.”
Izisla je iz sobe, ostavivsi mene i Caina ponovno same. Stavila
sam posljednje stvari u kovceg i zatvorila ga. Zgrabivsi rucku,
podignula sam ga. Mucnina mi se pojacala. Prekrila sam usta
rukom.
„Sranje, B. Ne mozes ti to. Daj meni. Ne bi trebala podizati
teske stvari. Vidis, ne mozes sama. Tko ce se brinuti o tebi?”
Najbolji prijatelj kojega sam imala cijeli zivot vratio se, a ludi
decko koji je mislio da je zaljubljen i spreman zrtvovati svoj zivot
otisao. „Rekla sam Bethy. Ona zna i pazim na sebe. Nisam
razmisljala. Sve mi je ovo novo. I mislim da ce mi pozliti.” „Kako ti
mogu pomoci?” upitao je uspanicena lica.
„Krekeri bi pomogli.”
Spustio je kovceg i istrcao iz sobe. Vratio se za manje od
minute s kutijom krekera i casom. „Baka Q te cula. Vec je izvadila
kutiju krekera i nalila ti casu đumbirova soka. Rekla je da ce ti
đumbirov sok smiriti zeludac.”
„Hvala ti”, rekla sam i sjela na krevet da pojedem kreker i
otpijem gutljaj đumbirova soka. Ni on ni ja nismo nista govorili.
Moja se mucnina pocela smirivati i tada sam iz iskustva naucila
da je vrijeme da prestanem jesti. Pojedem li previse, ubrzo cu
povratiti. Ustala sam i pruzila Cainu kutiju i casu.
„Samo ih ostavi. Poslije cu ih pospremiti.” Podignuo je moj
kovceg. „Daj mi i tu kutiju. Ne mozes je nositi”, rekao je, podizuci
kutiju stvari koje nisam raspakirala od posljednjeg preseljenja.
Prebacila sam posljednju malu torbu preko ruke, a on je krenuo
prema vratima ne rekavsi ni rijeci. Slijedila sam ga, moleci se da
ne napravi nista glupo kada vidi Rusha. Dosli smo do vrata
trijema i on je zastao. Spustio je kovceg i okrenuo se kako bi me
pogledao.
„Ne moras ici s njim. Rekao sam ti da cu popraviti ovo. Imas
mene, B. Uvijek si me imala.”
Cain je vjerovao u ono sto je govorio. Vidjela sam mu to na
licu. Ali ja sam znala bolje. Ako mi zatreba prijatelj, Cain ce biti uz
mene, ali on nije niciji spasitelj. Meni ionako nije trebao spasitelj.
Imala sam sebe. Podignula sam torbu vise na rame i pazljivo
promislila o tome kako cu mu sve ovo jos jednom objasniti.
Pokusala sam sve. Nece razumjeti istinu. Spomenem li kako me
iznevjerio kada je moja mama bila bolesna i kada sam bila silno
usamljena, samo cu ga povrijediti. „Moram to uciniti.”
Cain je frustrirano zastenjao i rukom prosao kroz kosu. „Ne
vjerujes da cu se brinuti za tebe. To tako prokleto boli.” Porazeno
se nasmijao. „No opet, zasto bi mi vjerovala? Vec sam te bio
iznevjerio. S tvojom mamom. Bio sam klinac, B. Koliko ti puta
moram reci da je sada drukcije? Znam sto zelim. Ja... Boze, B,
zelim tebe. Uvijek sam zelio tebe.”
Knedla mi je zapela u grlu. Ne zato sto sam ga voljela, nego
zato sto sam marila za njega. Cain je bio velikim dijelom mojega
zivota. Oduvijek je bio njegovim dijelom. Prisla sam mu i
posegnula za njegovom rukom. „Molim te, shvati. Ovo je nesto sto
moram napraviti. Moram se s time suociti. Pusti me.”
Cain je umorno uzdahnuo. „Uvijek te pustam, B. Vec si to
trazila od mene. Nastavljam se truditi, ali to me polako unistava.
Jednog ce mi dana zahvaliti sto sam ga ostavila. „Zao mi je,
Caine. Ali moram ici. Ceka me.”
Cain je ponovno podignuo kovceg i otvorio vrata ramenom.
Cim nas je vidio, Rush je izisao iz Range Rovera.
„Nemoj mu nista reci, Caine”, prosaptala sam.
Cain je kimnuo i ja sam posla za njim.
Rush nas je docekao pri dnu stubista. Pogledao me. „Jesu li
ovo sve tvoje stvari?” upitao je.
„Aha”, odgovorila sam.
Cain nije ni pokusao dati mu kovceg i kutiju. Na Rushevoj je
vilici poskocio misic i znala sam da se silno trudi biti dobar.
„Daj mu stvari, Caine”, rekla sam, podbovsi ga u leđa.
Cain je uzdahnuo i predao stvari Rushu, koji ih je uzeo i
uputio se prema Range Roveru.
„Moras mu reci”, promrsio je Cain.
„Jednom hocu. Najprije moram promisliti.”
Cain je preko mojega ramena pogledao prema mojem
kamionetu. „Ostavljas kamionet?”
„Mislila sam da bi ga mogao odvesti u salon i staviti na njega
znak da je na prodaju. Ako mozes, izvuci za njega tisucu dolara.
Zadrzi pola, a drugu polovicu posalji meni.”
Cain se namrstio. „Prodat cu kamionet, B, ali necu ti uzeti
novac. Poslat cu ti sve.”
Nisam se pobunila. Morao je imati mogucnost uciniti to, pa
sam mu pustila. „Okej, dobro. Ali mozes li barem dio dati baki Q?
Zato sto mi je dopustila da spavam ovdje i sve to?”
Cainove su se obrve podignule. „Zelis da te moja baka nađe u
Rosemary Beachu i nalupa po guzici?”
 Nasmijesila sam mu se, prisla mu i uhvatila se za njegova
ramena te se podignula na prste kako bih mu utisnula poljubac u
obraz. „Hvala ti za sve”, prosaptala sam.
„Mozes se vratiti ako me zatrebas. Uvijek.” Glas mu je puknuo
i znala sam da moram otici.
Odmaknula sam se i kimnula, a zatim sam se vratila do
Range Rovera. Rush je otvorio vrata na suvozackoj strani te ih je
za mnom zatvorio. Prije nego sto je usao sa svoje strane, pogledao
je Caina. Doista cu to uciniti. Ostaviti sigurnost i napraviti prvi
korak u pronalasku vlastita mjesta u svijetu.
 RUSH

Izgledala je kao da ce zaplakati, no bojao sam se upitati je li

dobro. Bojazan da bi se mogla predomisliti i ostati u Sumitu
naveo me da sutim sve dok nismo izisli iz grada. Smetalo mi je
vidjeti njezine ruke cvrsto skupljene u krilu. Zelio sam da nesto
kaze.
„Jesi li dobro?” upitao sam, ne mogavsi se zaustaviti. Moja
potreba da je zastitim preuzela je kontrolu.
Kimnula je. „Aha. Samo je malo strasno, valjda. Ovaj put
znam da se ne vracam. Također znam da nemam tatu koji me
ceka kako bi mi pomogao. Otici je ovaj put bilo teze.”
„Imas mene”, odgovorio sam.
Nagnula je glavu ustranu i pogledala me. „Hvala ti. Trebala
sam to cuti.”
Kvragu, snimio bih to pa da moze preslusavati snimku kad
god pozeli ako bi joj to pomoglo. „Nikada nemoj misliti da si
sama.”
Uputila mi je slabasan osmijeh, a onda se usredotocila na
cestu. „Znas, mogu i ja voziti zelis li malo odspavati.”
Pomisao na to da je mogu slobodno gledati bila je
primamljiva. Ali ocekivala bi da spavam, a ja nisam namjeravao
potratiti svoje vrijeme s njom tako sto cu spavati. „U redu je. Ipak,
hvala.”
Na putu ovamo prosao sam kraj restorana s brzom hranom i
kupio nesto za jelo. Ona je spavala i nisam je htio uznemirivati, ali
sigurno je bila gladna. „Umirem od gladi. Sto ti se jede?” upitao
sam ukljucujuci se na autocestu koja ce nas odvesti natrag u
Floridu.
„Hm, ne znam. Mozda juha.”
Juha? Cudan zahtjev. Ali, kvragu, ako zeli juhu, odvest cu je na
juhu. „Onda juha. Potrazit cu neki restoran za koji znam da ima
juhu.”
„Ako umires od gladi, molim te, stani bilo gdje. Ja mogu nesto
pojesti bilo gdje.” Ponovno je zvucala nervozno.
„Blaire, idemo na juhu.” Pripazio sam da se nasmijesim kako
bi znala da je bas zelim odvesti na juhu.
„Hvala”, rekla je, ponovno se zagledavsi u svoje ruke u krilu.
Neko vrijeme nismo govorili, ali bio je dobar osjecaj biti
pokraj nje u autu. Nisam zelio da se osjeca kao da mora
razgovarati.
Na prvom izlazu s restoranima pokazao sam prema znaku.
„Izgleda da tu ima dobrih opcija. Odaberi restoran”, rekao sam joj.
Slegnula je ramenima. „Nije vazno. Ako ti se ne da izlaziti i
zelis nastaviti voziti, mogu pojesti i nesto sto nece zaprljati auto.”
Zelio sam razvuci ovaj dan sto sam vise mogao. „Idemo na
juhu”, odgovorio sam.
Tihi me smijeh zapanjio, a kada sam pogledao prema njoj,
vidio sam da se smijesi. To je postalo mojim novim ciljem.

***
Kad smo kasnije te veceri stigli na parkiraliste Bethyna stana,
Blaire je ponovno spavala. Pazio sam da nas razgovor bude
opusten. Nakon nekog vremena utonuli smo u ugodnu tisinu, a
onda je ona zaspala.
Parkirao sam Range Rover i naslonio se na naslon kako bih je
gledao. Na putu kuci pogledao sam je milijun puta. Jos sam je
nekoliko minuta htio gledati kako spava. Tamni krugovi pod
njezinim ocima zabrinjavali su me. Zar ne spava dovoljno? Bethy
bi mogla znati. Mogao bih s njom porazgovarati o tome.
Vjerojatno ne bi bilo mudro pitati Blaire.
Tiho kucanje po prozoru svrnulo mi je pozornost s Blaire na
Jacea koji je stajao vani ocito dobro se zabavljajuci pogledom na
nas. Otvorio sam vrata i izisao prije nego sto je probudi. Ja sam je
htio probuditi i nisam zelio imati publiku kada to budem ucinio.
„Razmatrao si otmicu?” pitao je Jace.
„Zacepi, seronjo.”
 Jace se zahihotao. „Bethy jedva ceka da se vrati da cuje kako
je bilo na putu. Ja cu ti pomoci s njezinim stvarima ako ces je ti
odnijeti unutra.”
„Umorna je. Bethy moze pricekati do sutra.” Nisam zelio da je
nakon buđenja doceka znatizeljna Bethy. Ocito joj je trebalo jos
sna i trebalo joj je jos hrane. Jedva je prije pojela juhu. Pokusao
sam je nagovoriti da ponovno jede, ali je rekla da nije gladna. To
se moralo promijeniti. Kao da ponovno prozivljavam one proklete
sendvice s maslacem od kikirikija.
„Onda ti to reci Bethy” odgovorio je Jace.
Izvukao sam kovceg sa straznjeg sjedista. „Ja imam kovceg, ti
unesi kutiju, a ja cu je probuditi.”
„Trebas trenutak?” Jace se podsmjehnuo, a ja sam mu malo
presilovito gurnuo kutiju u ruke. Zateturao je unatrag, ali se zbog
toga samo jace zahihotao.
Ignorirao sam ga dok sam hodao prema suvozackoj strani.
Nisam je zelio probuditi i pustiti da ode. To me nasmrt plasilo. Sto
ako je to bilo to? Sto ako me Blaire nikada vise ne pusti ovako
blizu? Ne. Nisam to mogao dopustiti. Ici cu polako, ali cu se
pobrinuti da za nas ovo ne bude kraj. No posto sam je cijeli dan
imao za sebe, bit ce tesko vratiti se onomu prije.
Otkopcao sam joj pojas. Jedva se i pomaknula. Pramen
njezine kose pao joj je na lice, a ja sam pokleknuo pred porivom
da ga dotaknem. Zataknuo sam joj kosu iza uha. Bila je prelijepa.
Nikada je necu preboljeti. To nije bilo moguce. Morao sam
pronaci nacin da je vratim. Da joj pomognem da zacijeli.
Njezini su se kapci podignuli te su nam se pogledi susreli.
„Stigli smo”, prosaptao sam, ne zeleci je preplasiti.
Uspravila se i posramljeno se osmjehnula. „Oprosti. Opet sam
zaspala.”
„Sigurno ti je trebao odmor. Nije mi smetalo.” Zelio sam ostati
tamo i zadrzati je u svojem autu, ali nisam to mogao. Odmaknuo
sam se kako bi mogla izici. Na vrhu jezika bilo mi je pitanje zeli li
sutra izici sa mnom. Ali nisam nista rekao. Nije bila spremna za
to. Morao sam joj dati prostora. „Vidimo se onda”, rekao sam, na
sto joj je osmijeh zatitrao.
 „Okej, ovaj, da, vidimo se. I jos jednom hvala na pomoci. Platit
cu ti za gorivo.”
Mozes misliti. „Ne, neces. Ne zelim tvoj novac. Bilo mi je
drago pomoci ti.”
Htjela je reci jos nesto, ali je onda zatvorila usta. Cvrsto
kimnuvsi, okrenula se i otisla prema stanu.
 BLAIRE

Prvi dan Woods me poslao u blagovaonicu. Dorucak i rucak.

Lose. Stajala sam pred kuhinjom, mentalno se pripremajuci za to
da ne razmisljam o mirisima. Probudila sam se s mucninom,
prisilivsi se da pojedem dva slana krekera i popijem đumbirov
sok, ali to je bilo sve sto sam uspjela pojesti.
Cim usetam u kuhinju, zapuhnut ce me mirisi. Slanina... o,
Boze, slanina.
„Znas, slatkice, moras uci unutra da bi radila”, Jimmy je
razvukao iza mene. Okrenula sam se na peti, prenuvsi se iz svoje
unutarnje bitke, i ugledala ga kako mi se smijesi zabavljenim
osmijehom. „Kuhari nisu toliko losi. Ubrzo ces se naviknuti na
njihovo vikanje. Usto, zadnji si ih put sve omotala oko svojega
lijepog malog prsta.”
Usiljeno sam se nasmijesila. „Imas pravo. Ja to mogu. Samo
mislim da nisam spremna za zapitkivanja.” To bas i nije bila istina,
ali nije bila ni laz.
Jimmy je otvorio vrata, a mirisi su me preplavili. Jaja, slanina,
kobasice, mast. O, ne. Poceo me oblijevati hladan znoj i zeludac mi
se okrenuo. „Ja, ah, moram na zahod”, objasnila sam i sto sam
brze mogla posla prema zahodu za zaposlenike a da ne potrcim.
To bi izgledalo jos sumnjivije.
Zatvorila sam vrata za sobom i zakljucala se prije nego sto
sam na hladne plocice pala na koljena. Zgrabila sam dasku i
pocela povracati sve sto sam pojela sinoc i jutros.
Poslije nekoliko pokusaja nasuho, ustala sam, jos se
osjecajuci slabom. Namocila sam papirnati rucnik da si ocistim
lice.
Moja se bijela polo majica zalijepila za mene zbog znoja koji
mi je izbio po cijelome tijelu. Morala sam se presvuci.
Isprala sam usta vodicom za ispiranje s pulta i poravnala
majicu sto sam bolje mogla. Mozda nitko nece zamijetiti. Ja to
mogu. Zadrzavat cu dah dok budem u kuhinji. To ce upaliti.
Duboko cu udahnuti svaki put prije nego sto uđem. Morala sam
shvatiti kako to izvesti.
Kad sam otvorila vrata, pred njima je bio Woods. Naslonio se
na zid nasuprot zahodu, ruke je prekrizio preko prsa i gledao me.
Kasnila sam.
„Zao mi je. Znam da kasnim. Samo sam morala uzeti kratku
stanku prije nego sto pocnem. Obecavam da se ovo vise nece
ponoviti. Ostat cu kasnije da nadoknadim...”
„Moj ured. Odmah”, planuo je i posao niz hodnik.
Srce mi je pocelo tuci brze i pozurila sam za njim. Nisam
htjela da se Woods ljuti na mene. Ovaj je posao bio moj odgovor
za sljedecih nekoliko mjeseci. Sada kada sam se nagovorila na to
da ostanem ovdje i odlucim sto dalje, doista nisam htjela otici. Ne
jos.
Woods mi je otvorio vrata i ja sam usla.
„Zbilja mi je zao. Molim te, nemoj me otpustiti. Samo sam...”
„Ne otpustam te”, Woods me prekinuo.
„Oh.“
„Jesi li bila kod lijecnika? Pretpostavljam da je Rushevo. Zna
li on? Jer ako zna, a ti si dosla ovamo raditi za mene u tom stanju,
osobno cu mu slomiti jebeni vrat.”
Znao je. O, ne, ne, ne. Mahnito sam zatresla glavom. Morala
sam to zaustaviti. Woods nije mogao znati. Nitko nije trebao znati
osim Bethy. „Ne znam o cemu govoris.”
Woods je podignuo obrvu. „Zbilja?” Nevjerica u njegovom
glasu obeshrabrila me. Nece popusiti laz. Ali morala sam cuvati
svoju bebu.
„Ne zna.” Istina mi je izisla iz usta prije nego sto sam je
uspjela zaustaviti. „Ne zelim da zasad zna. Moram pronaci kako to
sama obaviti. Oboje znamo da Rush ne zeli dijete. Njegova bi
obitelj mrzila to. Ne mogu dopustiti da itko mrzi moju bebu.
Molim te, shvati”, preklinjala sam.
Woods je promrsio psovku i rukom prosao kroz kosu.
„Zasluzuje znati, Blaire.”
 Da, zasluzuje. Ali kada je ova beba zaceta, nisam znala koliko
su okaljani nasi svjetovi. Koliko bi bilo nemoguce ostvariti vezu s
njim. „Mrze me. Mrze moju mamu. Ne mogu. Samo, molim te, daj
mi vremena da dokazem da mogu bez njegove pomoci. Reci cu
mu naposljetku, ali moram biti stabilna i spremna otici nakon sto
to ucinim. Ovaj put, moje zelje i njegove zelje nisu na prvome
mjestu. Ucinit cu sto je najbolje za ovu bebu.”
Woodsov se namrsteni izraz produbio. Nekoliko smo
trenutaka sutjeli. „Ne sviđa mi se to, ali nije na meni da mu
govorim. Idi se presvuci i pođi do Darle. Mozes danas na teren.
Reci mi kada kuhinjski mirisi prestanu biti problem.”
Htjela sam baciti ruke oko njega i zagrliti ga. Nije me
prisiljavao da ikomu kazem i oslobađao me sluzenja dorucka.
Prije sam obozavala slaninu, ali sada je jednostavno nisam mogla
podnijeti. „Hvala ti. Vecera nije nepodnosljiva. Samo jutra i nekad
popodneva.”
„Primljeno na znanje. Stavljat cu te samo na vecernje smjene
u blagovaonici. Ovaj si tjedan samo na terenu. Ali nemoj se
pregrijavati. Imaj led ili nesto takvo uza se da se mozes rashladiti.
Mogu li reci Darli?”
„Ne”, odgovorila sam. „Ona ne smije saznati. Nitko ne smije
saznati. Molim te.”
Woods je uzdahnuo, a onda kimnuo. „U redu. Cuvat cu tvoju
tajnu. Ali ako ista zatrebas, bolje je da mi kazes... ako neces reci
Rushu.”
„Okej. Hvala ti.”
Woods se napeto osmjehnuo. „Vidimo se poslije.”

***
Prema rasporedu za ostatak tjedna na meni je bilo
razvozenje pica. Tjedan dana od subote odvijao se turnir pa sam
trebala raditi cijeli dan. Zbog toga nisam mogla biti sretnija.
Sjajno cu zaraditi. A iako je vrucina na terenu bila prilicna, to je
bilo bolje nego biti u klimatiziranoj prostoriji, s mirisima slanine
ili ikakva masnoga mesa i trcati na povracanje.
Otkad sam otisla, guzva se postupno povecavala. Kako kaze
Darla, clanovi koji dolaze samo tijekom svojih ljetnih odmora
sada su se vratili. Bethy i ja vozile smo dva razlicita vozila kako
bismo se pobrinule da nitko od musterija ne ostane zedan. Woods
je rijetko bio na terenu, pa se nisam morala brinuti za njegove
znatizeljne poglede. Bio je zaposlen. Jace je rekao Bethy da Woods
pokusava dokazati svojem tati da je spreman za unapređenje.
Posto sam treci put danas obnovila zalihu pica, uputila sam
se do prve rupe da ponovim krug. Odmah sam prepoznala
Grantovo tjeme. Igrao je s... Nan. Znala sam da danas dolazi, ali
nisam na njega bila spremna. Uvijek mogu preskociti tu rupu i
pustiti da ih Bethy posluzi u svome sljedecem krugu, no time bih
samo odlagala neizbjezno.
Zaustavila sam vozilo, a Grant se okrenuo prema meni.
Izgledao je kao da je usred ozbiljnog razgovora s Nan. Frustrirani
izraz na njegovu licu nije bio utjesan. Nasmijesio se, ali vidjela
sam da je to bilo usiljeno.
„Nista nam ne treba, Blaire. Mozes nastaviti do sljedece
rupe”, rekao je Grant.
Nan je na zvuk mojega imena okrenula glavu, a vidjevsi
njezin pogled pun mrznje istog sam trenutka krenula natraske.
Mozda je moj prvi instinkt bio dobar. Nisam trebala stati.
„Cekaj. Ja zelim nesto.”
Na zvuk Rusheva glasa srce mi je blesavo zatreperilo, onako
kako je samo on to mogao postici. Okrenula sam glavu prema
zvuku njegova glasa i vidjela kako prema meni trci u plavim
hlacicama i bijeloj polo majici. Nikada me nije prestalo fascinirati
koliko smijesno dobro moze izgledati odjeven tako sminkerski.
Decki u Alabami nikada se ne bi tako odjenuli. Igrali su golf u
trapericama, sa siltericama i noseci majicu kratkih rukava ili
kariranu kosulju dovoljno sretnu da tog dana iziđe iz susilice. Ali
Rush je izgledao za prste polizati.
„Meni treba pice”, rekao je opusteno se smijeseci kada je
stigao do mojega vozila. Stao je ravno preda mnom. Nisam ga
vidjela nekoliko dana. Od nasega zajednickog izleta.
„Uobicajeno?” upitala sam, silazeci s vozila, jos mu se vise
priblizivsi. Nije se odmaknuo iako su nam se prsa gotovo
dodirivala.
„Aha. To bi bilo sjajno”, odgovorio je, ali se nije pomaknuo.
Također me nastavio gledati u oci.
Jedno ce se od nas morati pomaknuti i prekinuti to
natjecanje u zurenju. Znala sam da bih to trebala biti ja. Nisam
mogla dopustiti da povjeruje da se ista promijenilo. Obisla sam ga
i prisla straznjem dijelu vozila da mu dohvatim Coronu. Sagnula
sam se kako bih izvukla jednu bocu iz leda, ali tada sam osjetila
kako staje iza mene. Kvragu. Nije mi olaksavao. Uspravivsi se,
nisam se osvrnula niti sam se okrenula. Bio je preblizu. „Sto to
radis?” upitala sam tiho. Nisam zeljela da nas cuju Nan i Grant.
„Nedostajes mi”, bio je njegov jednostavan odgovor.
Cvrsto sam zatvorila oci i duboko udahnula te pokusala
smiriti ludilo u kakvo je moje srce pocelo zapadati. I on je meni
nedostajao. Ali to nije mijenjalo istinu. Reci mu da mi nedostaje
ne bi bilo pametno. Nisam mu zeljela dopustiti da vjeruje da bi se
stvari mogle vratiti na staro.
„Uzmi svoje pice i dolazi ovamo”, Nan je planula iza njega. To
mi je bilo dovoljno da se pokrenem. Nisam bila raspolozena za
Nanine verbalne napade. Ne danas.
„Odbij, Nan”, zarezao je Rush, a ja sam mu gurnula Coronu u
ruku i brzo se vratila na vozacevo sjedalo. „Blaire, cekaj”, Rush je
rekao i ponovno posao za mnom.
„Nemoj”, preklinjala sam. „Nisam raspolozena za nju.” Lecnuo
se i kimnuo pa se odmaknuo. Otrgnula sam svoj pogled s njega i
ubacila u prvu brzinu. Ne osvrnuvsi se, uputila sam se prema
sljedecoj rupi.
 RUSH

„Sjecas li se sto sam te neki dan zamolio, Nan?” Zarezao sam

posto su Blaire i njezino vozilo nestali iz vidokruga.
„Bio si patetican. Pokusala sam ti pomoci da ne izgledas kao
zaljubljena budala.”
Okrenuo sam se i krenuo prema njoj. Navaljivala je na mene.
Dok smo bili mlađi nikada nisam osjetio taj sveprozimajuci bijes
koji brata dovodi do toga da pozeli fizicki nauditi svojoj sestri. Ali
sada sam ga osjecao.
Grant je stao ispred mene, stvarajuci barijeru između nas.
„Hej. Odbij i smiri se.”
Prebacio sam svoj bijesni pogled s Nan na Granta. Kojeg
kurca on radi? On mrzi Nan. „Mici se. Ovo je između mene i moje
sestre”, podsjetio sam ga. Nikada je prije nije prisvajao. Cak i kada
se njegov otac ozenio za nasu majku, svima je jasno davao do
znanja da mrzi Nan. Između njih dvoje nikada nije postojala ni
najmanja bratsko-sestrinska povezanost.
„A ti ces morati prijeci preko mene da dođes do svoje sestre”,
Grant je odgovorio i zakoracio u mojem smjeru. „Jer trenutacno
razmisljas samo o Blaireinim osjecajima. Sjeti se kako Blairena
prisutnost utjece na Nan. Nekoc ti je bilo stalo do toga.”
Koji kurac? Haluciniram li? Kada je Grant poceo braniti Nan?
„Znam tocno kako Blaire utjece na Nan. Ali ono sto joj pokusavam
utuviti u glavu je da nista od onoga nije bila Blaireina krivnja. Nan
je predugo mrzila pogresnu osobu i sada to ne moze pustiti. Ali
koji je tebi vrag? Ti si sve to vec znao! Ti si bio taj koji se zalozio
za Blaire kada se pojavila ovdje. Nikad nisi vjerovao da je to
njezina krivnja. Otpocetka si smatrao da je nevina.”
Grant se nelagodno uzvrpoljio i pogledao prema Nan, cije su
se oci rasirile kao kisobrani. „Ti si je ucinio slabom, Rush. Cijeli si
je zivot stitio. Oslanjala se na tebe. Onda si je odbacio i svu
pozornost usredotocio na Blaire, ocekujuci da ce Nan biti dobro.
Mozda je odrasla, ali je cijeli zivot ovisila o tebi i sada ne zna
drukcije. Da nisi tako prokleto usredotocen na pomirenje s Blaire,
vidio bi to.”
Odgurnuo sam Granta i pogledao svoju sestru. Nije mi
trebala njegova propovijed, makar u njoj bilo nesto istine. U sebi
sam bio zadovoljan sto su to dvoje napokon nasli zajednicki jezik.
Mozda je Grant ipak mario za nju. Godinama smo zivjeli u istoj
kuci. Zajedno su nas zanemarivali. „Volim te, Nan. Znas to. Ali ne
mozes traziti od mene da biram. Nije posteno.”
Nan je stavila ruke na bokove. Bio je to njezin prkosan stav.
„Ne mozes nas obje voljeti. Nikada je necu prihvatiti. Uperila je
pistolj u mene, Rush! Vidio si je. Luda je. Htjela me ustrijeliti.
Kako mozes voljeti nju i voljeti mene? To nema smisla.”
„Nikada te ne bi ustrijelila. Uperila je pistolj i u Granta. On je
to prebolio. I da, mogu vas voljeti obje. Volim vas na drukciji
nacin.”
Nan je preusmjerila svoj pogled prema Grantu i tuzno mu se
osmjehnula. To je bilo jos cudnije. „Nece me slusati, Grante.
Odustajem. Bira svoju ljubav prema njoj naustrb mojih osjecaja.”
„Nan, samo ga poslusaj. Daj. Ima pravo”, Grant joj je rekao
njeznim tonom. Nikada prije nisam cuo da joj se tako obraca. Bio
sam u jebenoj Zoni sumraka.
Nan je udarila nogom o tlo. „Ne. Mrzim je. Ne mogu je gledati.
On sada pati zbog nje i zato je jos vise mrzim!” viknula je.
Osvrnuo sam se da pogledam je li je itko cuo i ugledao Woodsa
kako nam prilazi. Sranje.
Grant se okrenuo, slijedeci moj pogled. „Joj, kvragu”,
promrmljao je.
Woods je stao pred nas i pogledao od Nan prema Grantu, a
onda prema meni. „Cuo sam dovoljno da znam o cemu je rijec”,
rekao je, usredotocen na mene. „Da razjasnim nesto. Svi smo
prijatelji vecinu nasih zivota. Znam dinamiku vase obitelji.”
Pogledao je Nan i zgađeno frknuo, a onda je pogledao mene. „Ako
je Blaire ikomu problem, onda to morate rijesiti sa mnom. Ona ce
raditi ovdje dokle god to bude htjela. Vama se to mozda ne sviđa,
ali osobno me boli kurac. Prihvatite to. Trenutacno joj ne trebaju
ta sranja. Odbijte. Jesmo li se razumjeli?”
Promatrao sam ga. Sto je htio reci i zasto se ponasa kao
Blairein zastitnik? Nije mi se to sviđalo. Krv mi je pocela kljucati
te sam stisnuo sake. Je li mislio da sada ima priliku napraviti svoj
potez? Pojaviti se dok je slaba i biti junak? O, ne. To se nece
dogoditi. Blaire je moja.
Woods nije cekao odgovor. Samo je odsetao.
„Izgleda da imas konkurenciju”, polako je rekla Nan.
Grant joj je prisao i stao ispred nje. „Bilo bi dosta, Nan”,
prosaptao je, a onda pogledao u mene.
Bilo mi je dosta. Nisam se sada htio svađati s njima. Bacio
sam palicu i krenuo za Woodsom.
On me ili cuo ili je osjetio moj isijavajuci bijes, jer je zastao
netom prije nego sto je dosao do kluba i okrenuo se prema meni.
Jedna mu je obrva poletjela u zrak kao da je zabavljen. To me
samo dodatno raspizdilo.
„Oboje zelimo isto. Sto kazes na to da udahnes par puta i
smiris se?” Woods je rekao prekrizivsi ruke preko prsa.
„Kloni je se. Cujes li me? Odjebi. Blaire voli mene, samo je
zbunjena i povrijeđena. Također je i vrlo ranjiva. I tako mi svega,
ako uopce pomisljas na to da iskoristis njezino trenutacno stanje,
prebit cu te na mrtvo ime.”
Woods je nagnuo glavu ustranu i namrstio se. Nije ga previse
pogodilo moje upozorenje. Mozda sam ga trebao udariti. „Znam
da je volis. Nikada te nisam vidio ovako ludog. Shvacam to. Ali
Nan je mrzi. Ako volis Blaire, zastiti je od otrova koji kaplje s
ocnjaka tvoje sestre. Ili cu to uciniti ja.”
Osjecao sam se kao da me pljusnuo. Prije nego sto sam uspio
odgovoriti, otvorio je vrata iza sebe i usao unutra. Prije nego sto
sam se pomaknuo, nekoliko sam trenutaka piljio u zatvorena
vrata. Izgubit cu jednu od njih. Volio sam svoju sestru, ali ona ce
mi s vremenom oprostiti. Blaire bih mogao izgubiti zauvijek.
Nisam namjeravao dopustiti da se to dogodi.
 BLAIRE

Bethy je ispruzila ruku i stisnula moju. Stajala je pokraj mene

dok sam ja sjedila na stolu za pregled i cekala. Popiskila sam se u
casu i sada smo cekale sluzbene rezultate. Srce mi je bubnjalo.
Postojala je mala mogucnost da nisam trudna. Sinoc sam to
pretrazivala na internetu. Kucni test za trudnocu mogao je lagati,
a ja sam mogla osjecati mucninu jer mi je glava mislila da sam
trudna.
Vrata su se otvorila i usla je sestra. Pogledala je od Bethy
prema meni i nasmijesila se. „Cestitam. Pozitivan je. Trudni ste.”
Bethyna je ruka cvrsce stisnula moju. Znala sam to duboko u sebi,
ali cuvsi sestru kako izgovara te rijeci, istina je postala stvarnija.
Necu plakati. Moje dijete nije trebalo znati da sam zaplakala kada
sam saznala da sam trudna. Zeljela sam da se ona ili on uvijek
osjeca voljeno. Ovo nije bilo lose. Nikada ne bi moglo biti lose.
Trebala mi je obitelj. Uskoro cuje dobiti. Nekoga tko ce me
bezuvjetno voljeti.
„Lijecnik ce vas pregledati za nekoliko minuta. Moramo vam i
izvaditi krv. Jeste li imali kakve grceve ili krvarenja?”
„Ne. Samo mucninu. Mirisi mi smetaju”, objasnila sam. Sestra
je kimnula i zapisala to u svoj obrazac. „Mozda se tako ne cini, ali
to je dobro. Mucnine su dobre.”
Bethy je frknula. „Niste je vidjeli kako se napreze. Nista u vezi
s tim nije dobro.”
Sestra se nasmijesila. „Da, sjecam se tih dana. To nije
zabavno.” Preusmjerila je svoj pogled prema meni. „Hoce li otac
biti ukljucen?”
Hoce li? Mogu li mu reci? Odmahnula sam glavom. „Ne,
mislim da nece.”
Tuzan smijesak na sestrinu licu kada je kimnula i ponovno
nesto zapisala na svoju plocu govorio mi je da je ovo precesto
viđala. „Jeste li upotrebljavali ikakav oblik kontracepcije kada ste
zaceli? Pilulu mozda?” upitala je sestra.
Nisam pogledala Bethy. Mozda ipak nije dobro sto je tu sa
mnom. Zatresla sam glavom.
Sestra je podignula obrve. „Nista?” upitala je.
„Ne, nista. Mislim, rabili smo kondom nekoliko puta, ali
nekoliko puta nismo. Izvukao je jednom... ali jednom nije.”
Pokraj mene, Bethy se ukocila. Znala sam sto misli. Kako sam
mogla biti tako glupa? To je bila jedna cinjenica koju sam
izostavila iz price.
„Okej. Lijecnik ce ubrzo doci”, rekla je sestra i izisla iz sobe.
Bethy je trgnula moju ruku i natjerala me da je pogledam.
„Nije koristio kondom? Je li lud? Kvragu! Trebao se sjetiti da te
pita jesi li trudna. Koji seronja. Ja ga tu sazalijevam jer ne zna da
ce biti tata, a on nije upotrebljavao prokleti kondom. Trebao te
nazvati nakon cetiri tjedna da provjeri nisi li trudna. Koji idiot”
Bethy se sada setkala ispred mene. Ja sam je samo gledala.
Sto mogu reci na to? Ja sam bila jednako kriva. Ja sam bila ta koja
se skinula, popela na njega i izjebala ga te veceri. On je bio musko,
a posljednje sto mu je bilo na umu bilo je zaustaviti me kako bi
stavio kondom. Nisam mu dala previse vremena za razmisljanje.
Ali nisam namjeravala dijeliti detalje svojega i Rusheva
seksualnog zivota s Bethy. Zato sam samo sutjela.
„Zasluzio je to. Trebao te nazvati. Nemoj reci supku. Misli li
da moze upotrebljavati tu stvar a da je prethodno ne zastiti, onda,
sto se mene tice, moze i zivjeti u neznanju. Ja cu biti tu za tebe. Ti
i ja. Mozemo mi to.” Bethy je u tom trenutku izgledala kao da je
spremna osvojiti svijet.
Nasmijesila sam se. Necu biti u Rosemary Beachu kada se
beba rodi. Voljela bih da mogu ostati. Zeljela sam da moja beba
ima jos nekoga tko ce je voljeti. Bethy ce biti sjajna teta. Pomisao
na to rastuzila me. Smijesak mi je nestao s lica.
„Zao mi je. Nisam te zeljela uzrujati”, rekla je Bethy i sa
zabrinutim izrazom na licu spustila ruke sa struka.
„Ne. Nisi. Samo bih voljela da ne moram otici. Zelim da te
moje dijete upozna.”
 Bethy mi je prisla, omotala ruke oko mojih ramena i stisnula
me. „Reci ces mi gdje zivis, a ja cu vas stalno posjecivati. Ili bi
mogla ostati i zivjeti sa mnom. Kada se beba rodi, Rush sigurno
nece biti tu. Ne ostaje u Rosemary Beachu poslije ljeta. Imat cemo
vremena da se malo uhodamo prije nego sto se on vrati. Samo
razmisli. Nemoj se zasad brinuti nikakvim konacnim odlukama.”
Hoce li Rush otici? Hoce li me napustili i otici iz Rosemary
Beacha? Ili ce ostati? Srce me zaboljelo pri samoj pomisli na
njegov odlazak. Premda sam znala da to ne bi upalilo, zeljela sam
da se bori za mene. Zeljela sam da pronađe nacina da budemo
zajedno, iako sam mislila da je to nemoguce.

***
Dva sata poslije vratile smo se u Bethyn stan, a ja sam imala
prenatalne vitamine i nekoliko pamfleta o zdravoj trudnoci.
Spremila sam ih u svoj kovceg. Trebali su mi topla kupka i san.
Bethy je jednom pokucala na vrata kupaonice i usla. U ruci je
drzala svoj mobitel i smijesila se poput idiota. „Neces vjerovati.”
Zastala je i zatresla glavom kao da jos ne vjeruje. „Upravo je
nazvao Woods. Rekao je da je apartman nas za istu cijenu koju
placam za ovaj stan. Rekao je da ta povlastica dolazi s poslom, s
obzirom na to da ce biti korisno imati dvije zaposlenice na
klupskom imanju. Također je rekao da cemo obje ostati bez posla
pokusamo li odbiti njegovu ponudu.”
Spustila sam se na zatvorenu skoljku i pogledala je. Radio je
to zato sto sam trudna. To je bio njegov nacin da mi pomogne.
Istodobno sam htjela vristati na njega i izgrliti ga. Suze su me
zapekle u ocima. „Je li jos uvijek na telefonu?” upitala sam kada
sam shvatila da ga Bethy jos drzi blizu uha.
„Ne, ovo je Jace. Kaze da to ima nekakve veze s tobom. Nije
valjda da se viđas s njim ili nesto takvo?” polako je upitala. To je
sigurno bilo Jaceovo pitanje. Ponavljala ga je kao da ni sama ne
vjeruje u ono sto izgovara.
„Mozes li iskljuciti mikrofon?” upitala sam tiho.

Oci su joj se rasirile, ali je kimnula. Kada ga je napokon

iskljucila, gledala me kao da me ne prepoznaje. Sto je mislila? Da
zavlacim Woodsa dok nosim Rushevo dijete? Nije valjda. „Bethy,
on zna. Woods zna.”
Tada je napokon shvatila, a usta su joj se razjapila. „Kako?”
„Stavio me u jutarnju smjenu u blagovaonicu. Kuhinja je
mirisala na slaninu.”
Bethy je usnama napravila veliko O i kimnula. Shvatila je.
Podignula je ruku i ponovno ukljucila mikrofon. „Nista se ne
događa između Woodsa i Blaire. Samo su se sprijateljili i zeli joj
pomoci. To je sve.”
Bethy je zakolutala ocima na nesto sto je Jace rekao, a onda
ga nazvala ludim i poklopila. „Okej, dakle zna da nosis Rushevu
bebu i daje nam stan gotovo besplatno? To je najbolja stvar na
svijetu. Cekaj dok vidis prostor. Ako nam dopusti ostati i nakon
sto se beba rodi, tvoja je soba dovoljno velika i za kolijevku.
Savrseno!”
Nisam mogla razmisljati toliko daleko. Najprije sam morala
pronaci Woodsa i razgovarati s njim. Ako odem za cetiri mjeseca,
nisam zeljela da Bethy ostane bez stana. Morala sam se pobrinuti
za to prije nego sto se previse uzbudim.
 RUSH

Jace me nazvao da mi javi kako se djevojke danas useljavaju u

stan na klupskome posjedu. Blaire nisam vidio od incidenta na
golf-terenu. Ne zato sto se nisam trudio. Pokusao sam ju nekoliko
puta uhvatiti u klubu, ali nijednom mi nije uspjelo. Jucer sam i
svratio, ali je vec bila otisla. Darla je rekla da su i ona i Bethy
otisle s posla, pa sam pretpostavio da su otisle nekamo zajedno.
Stao sam pred Bethynim stanom i istog trenutka vidio
Woodsov auto. Kojeg vraga on radi tu? Otvorio sam vrata i posao
prema ulazu kada sam zacuo Blairein glas. Okrenuo sam se i
posao prema Woodsovu autu, a onda sam ugledao Woodsa
naslonjenog na zid uz koji se bio parkirao kako sa smijeskom na
licu slusa Blaire. Smijeskom koji sam mu se spremao obrisati s
lica.
„Ako si siguran, onda ti hvala”, tiho je rekla Blaire kao da ne
zeli da je itko cuje.
„Sto posto”, odgovorio je Woods i podignuo pogled prema
meni. Osmijeh mu je nestao s lica.
Blaire je okrenula glavu kako bi pogledala preko ramena.
Iznenađenje na njezinu licu kada me zapazila povrijedilo me.
Mozda nisam trebao doci. Nisam zelio izgubiti kontrolu i
preplasiti je, ali malo mi je nedostajalo da me bijes posve obuzme.
Zasto su razgovarali nasamo? U sto je bio siguran sto posto?
„Rush?” Blaire je upitala, odmicuci se od Woodsa i prilazeci
mi. „Sto radis ovdje?”
Woods se zahihotao i odmahnuo glavom, a onda otvorio
vrata svojeg auta. „Siguran sam da je dosao pomoci. Otici cu prije
nego sto se iskali na meni.
„Odlazi. Dobro.“
„Jesi li nam dosao pomoci u selidbi?” upitala je, pazljivo me
gledajuci.
„Aha, jesam”, odgovorio sam. Napetost me napustila kada je
Woodsov BMW ozivio uz riku motora i otisao.
„Kako si znao da se selimo?”
„Jace me nazvao”, rekao sam.
Nervozno je premjestila tezinu s jedne noge na drugu. Nije
mi se sviđalo sto sam je cinio nervoznom.
„Htio sam pomoci, Blaire. Zao mi je zbog onoga s Nan neki
dan. Razgovarao sam s njom. Nece...”
„Ne brini se. Ne moras se ispricavati zbog nje. Ne zamjeram
ti. Razumijem.”
Ne, nije razumjela. Mogao sam joj vidjeti u ocima da ne
razumije. Ispruzio sam ruku i uhvatio je. Morao sam je nekako
dotaknuti. Zadrhtala je kada su moji prsti okrznuli njezin dlan.
Zubi su joj se zarili u donju usnu onako kako sam ja to zelio
uciniti. „Blaire”, rekao sam i zastao jer nisam bio siguran sto da joj
kazem. Istina je trenutacno bila previse.
Podignula je pogled s nasih ruku i u njemu sam vidio zelju.
Stvarno? Sanjam li, ili je... ili je ovo stvarno? Kliznuo sam prstom
po njezinu dlanu i pomilovao je po zapescu. Ponovno je zadrhtala.
Dovraga. Reagirala je na moj dodir. Prisao sam joj blize i rukom
presao po njezinoj nadlaktici. Ocekivao sam da me odgurne i
udalji se od mene.
Palcem sam joj okrznuo bocni dio grudi, a ona je uzdrhtalo
zgrabila moju slobodnu ruku. Koji kurac? „Blaire”, prosaptao sam,
gurajuci je natraske dok se nije naslonila na zid stambene zgrade.
Moja su prsa bila samo nekoliko centimetara od njezinih.
Nije me odgurnula, a kapci su joj se cinili teskima dok je
piljila u moja prsa. Tesko je disala. Dekolte male blijedoruzicaste
ljetne haljine bio mi je pod nosom. Podizuci se i spustajuci poput
kakve pozivnice. Nemoguce pozivnice. Nesto nije bilo u redu.
Stavio sam ruku na njezin struk i polako je poceo povlaciti po
njezinu tijelu dok se moj drugi palac nije smjestio pod njezinu
dojku. Nije nosila grudnjak. Bradavice su joj bile ukrucene i
upirale se o tanki materijal haljine. Nisam se mogao zaustaviti.
Podignuo sam ruku i prekrio njezinu desnu dojku i njezno je
stisnuo. Blaire je zastenjala, a koljena su joj zaklecala. Pustila je
da joj glava padne na zid i zatvorila oci. Drzao sam je i ugurao
svoju nogu među njezine kako ne bi pala na tlo. Drugom sam
rukom prekrio njezinu lijevu dojku, jagodicama svojih palceva
prelazeci preko njezinih cvrstih bradavica.
„O, Boze, Rush”, zastenjala je, otvorila oci i zagledala se u
mene kroz svoje spustene trepavice. Jebemti. Nalazio sam se u
nekom obliku okrutnog raja. Ako je ovo jos jedan san, popizdit cu.
Cinilo se nevjerojatno stvarnim.
„Uzivas, mala?” upitao sam i spustio glavu kako bih joj
sapnuo u uho.
„Da”, dahnula je, spustivsi se jos nize na moje koljeno. Kada
se njezino toplo srediste pritisnulo o moju nogu, dahnula je i
cvrsce stisnula moja ramena. „Ahhhh!” zastenjala je.
Svrsit cu u gace. Nikada u zivotu nisam bio ovako napaljen.
Nesto je bilo drukcije. Ovo nije bilo isto. Bila je gotovo ocajna.
Mogao sam naslutiti njezin strah, ali je njezina zelja bila snaznija.
„Blaire, reci mi sto zelis. Ucinit cu sto god trebas”, obecao sam,
ljubeci joj njeznu kozu ispod uha. Mirisala je tako prokleto dobro.
Ponovno sam joj mijesio grudi, a ona je ispustila molecivi uzdah.
Moja je slatka Blaire bila nevjerojatno napaljena. Ovo je bilo
stvarno, a ne prokleti san. Kvragu sve.
„Blaire!” Bethyn krestavi glas djelovao je na Blaire poput
kante hladne vode. Ukocila se i uspravila, spustila ruke s mene i
odmaknula se. Nije me mogla ni pogledati.
„Ja, ah, zao mi je. Ne znam...” Zatresla je glavom i odjurila.
Gledao sam kako prilazi vratima i kako joj Bethy nesto
ozbiljno govori. Blaire je kimala. Kada su usle unutra, dlanovima
sam udario o zid i promrsio niz psovki, zivotinjski se trudeci
obuzdati svoju podivljalu erekciju.
Nakon nekoliko trenutaka, vrata su se ponovno otvorila, a
kada sam se okrenuo, ugledao sam Jacea kako izlazi. Pogledao je
prema meni i tiho fijuknuo. „Kvragu, covjece, brz si.”
Nisam uopce odgovorio. Nije znao o cemu prica. Blaire je bila
gladna mojega dodira. Nije me odgurnula. Gotovo me preklinjala.
Nije mi to imalo smisla, ali zeljela me. Bog zna da sam i ja nju
zelio. Uvijek sam je zelio.
„Hajde. Moramo iznijeti kauc. Trebam tvoju pomoc”, rekao je
Jace, drzeci vrata otvorenima.
 BLAIRE

Koji mi je vrag? Usla sam natrag u Bethynu spavacu sobu i

zatvorila vrata. Trebala mi je minuta da se smirim. Bila sam
spremna zamoliti Rusha da me pojebe ondje. Za sve je kriv onaj
glupi san. Dobro, mozda sinocnji san nije bio glup, ali je bio
nevjerojatno napet. Razmisljajuci o njemu, morala sam stisnuti
noge.
Zasto mi se to događa? Seksi snovi bili su jedno, ali sada su
bili tako zivopisni i stvarni da sam gotovo svrsavala u snu. Bilo je
to suludo. Nijednom u Sumitu nisam bila tako napaljena.
Međutim, Rush nije bio u Sumitu.
Legla sam na Bethyn madrac s kojega je radi selidbe skinula
plahte. Morat cu se sabrati u njegovoj blizini. Nije mi se
pokusavao uvaliti, ali ja sam bila poput uspuhane divljakinje od
trenutka kada su mu prsti dotaknuli moju ruku. Kakva sramota.
Nakon toga bit ce ga tesko pogledati u oci.
Vrata su se otvorila i Bethy je usla cerekajuci se. Zasto se sad
ceri? Vani me dobrano napala. „Tvoji trudnicki hormoni polako li
udaraju u glavu”, rekla je posto je za sobom zatvorila vrata.
„Sto?” zbunjeno sam upitala.
Bethy je nagnula glavu. „Zar nisi procitala nijednu od brosura
koje ti je lijecnik dao da poneses kuci? Sigurna sam da u jednoj od
njih pise o tome.”
I dalje sam bila zbunjena. „O tome da se ne mogu kontrolirati
u Rushevoj blizini?”
Bethy je slegnula ramenima. „Da. Pretpostavila sam da ce on
biti taj koji ce ti to raditi. Ali sada dok si trudna, napaljivat ces se,
Blaire. Znam to zato sto se moj bratic znao saliti o svojoj supruzi
dok je bila trudna. Govorio je kako mu je tesko uopce je pratiti.”
Trudnoca je kriva za moju napaljenost? Ma sjajno.
„Vjerojatno ces taj problem imati samo s Rushem. Pretpostavljam
da je on jedina osoba koja te privlaci i koju zelis na taj nacin. Tako
da ce u njegovoj blizini samo biti intenzivnije. Mozda bi mu
trebala reci i uzivati u svemu. Ne sumnjam da bi ti pomogao.”
Nisam mu mogla reci. Ne jos. Nisam bila spremna, a ni on nije bio
spreman. Nan bi bila bijesna, a s njom se sada nisam mogla nositi.
Usto, Rush bi odabrao Nan, a ni s tim se nisam mogla opet nositi.
„Ne. Ne mora znati. Ne jos. Bit ce mi bolje.” Bethy je slegnula
ramenima. „Dobro. Ja sam rekla svoje. Ako mu ne zelis reci, nemoj
mu reci. Ali kad puknes i kad se bacis na njega, mozes li pripaziti
da to ne bude u javnosti?” rekla je uz podsmijeh, a onda otvorila
vrata i izisla.
„Morate ga prvo umotati u deku! Unistit cete mi jastuke”, cula
sam kako Bethy vice na decke.
Moci cu ga pogledati u oci. On ne zna za ovo. Ponasat cu se
kao da se nista nije dogodilo. Osim toga, morala sam nekako
pomoci. Mogla sam dovrsiti pakiranje u kuhinji.

***
Rush me gledao. Svaki put kada bi se po nesto vratio u stan,
njegove bi me oci pronasle. Zbog tih sam vrucih pogleda ispustila
zdjelu, prosula kutiju zitarica i istresla kutiju s priborom za jelo.
Kako sam se trebala koncentrirati i ne biti smotani idiot kada me
tako gledao?
Kada se ponovno vratio u stan, odlucila sam da cu otici
pakirati stvari u kupaonici. Sljedeci su na redu bili stol i stolci, a s
tim se nisam mogla nositi. Vjerojatno bih razbila sve case koje je
Bethy imala.
Usla sam u kupaonicu i odjednom sam osjetila kretanje tijela
iza sebe. Vrucina s Rushevih prsa na mojim leđima natjerala me
da zadrhtim. Kvragu. Necu to moci podnijeti.
Vrata kupaonice su se zatvorila, a zvuk zakljucavanja ubrzao
mi je srce. Zelio je jos onoga sto se dogodilo vani, a ja sam se
toliko uzbudila u njegovoj blizini da necu moci racionalno
razmisljati.
Rukom je maknuo kosu s mojega vrata i prebacio je preko
ramena. Kada je toplina njegovih usana dotaknula moju golu
kozu, mozda sam zastenjala. Ruke je spustio na moje bokove i
privukao me jos blize sebi. „Izluđujes me, Blaire. Ludo, malena.
Jebeno ludo”, prosaptao mi je u uho. Trebala mi je sva snaga volje
da ne nagnem glavu na njegova prsa. „Sto se dogodilo tamo vani?
Tako si me uzbudila da ne mogu razmisljati. Vidim samo tebe.”
Ruke su mu kliznule po mojim bokovima, a onda preko
trbuha. Njihov gotovo zastitnicki polozaj, iako nije imao pojma
sto stiti, doveo me do suza. Zeljela sam da zna. Ali sam također
zeljela da odabere mene... i nasu bebu. Nisam mislila da bi to
napravio. Volio je svoju sestru. Uzasavala me takva vrsta
odbacivanja, a nisam namjeravala dopustiti da moja beba bude
odbacena.
Pocela sam se oslobađati njegova zagrljaja ali podignuo je
ruke i obujmio mi grudi, a ustima poceo grickati udubinu mojega
vrata. Joj, kvragu. Mozda mu ne mogu povjeriti svoje srce, ali sam
mu doista zeljela povjeriti svoje tijelo. Makar samo jos jednom.
„Sto radis?” upitala sam uspuhano.
„Molim se Bogu da me ne zaustavis. Gladan sam covjek,
Blaire.” Zastao je i cekao na moj odgovor. Kada nisam odgovorila,
posegnuo je za naramenicama moje ljetne haljine i spustio ih,
tako da su mi dojke sada bile gole. Sada su mi se sve vrijeme
cinile oteklima i osjetljivima. Sve sam cesce izlazila bez
grudnjaka. Moji mi grudnjaci zapravo i nisu vise pristajali, a
nisam zeljela trositi novce na nove ako ove velike sise nece
predugo potrajati.
„Kvragu, malena. Izgledaju vece”, rekao je i prekrio ih
rukama.
Gacice su mi se istoga trenutka navlazile, a koljena zaklecala.
Oslonila sam se na zid. Nista nikada nije bilo ovako dobro. Zvuk
potrebe izisao mi je iz usta, ali nisam bila sigurna sto je znacio.
Iznenada me Rush podignuo i okrenuo. Zatim mi je spustio
guzu na pult i ustima prekrio moja, a ruke su mu se odmah vratile
na moje grudi. Necu ga moci zaustaviti. Zeljela sam ga kao sto
sam zeljela sljedeci udah. Nikada prije nisam osjecala potrebu za
seksom, ali ovo je bilo nesto sto nisam mogla kontrolirati.
Rushev je poljubac bio divlji i jednako nekontroliran kao i
moji osjecaji. Gricnuo je moju donju usnu i uvukao moj jezik u
svoja usta te ga stao sisati. Zatim je povukao moje bradavice i ja
sam izgubila razum. Osjetila sam naglu potrebu da mu skinem
majicu. Zgrabila sam je i pocela vuci dok se on nije malo
odmaknuo i svukao je preko svoje glave. Zatim je ponovno stao
prozdirati moja usta.
Ruke su mu sad radile slasne stvari mojim grudima i nisam
ga mogla privuci dovoljno blizu.
Netko je pokucao na vrata, a Rush me privukao na svoja prsa
tako da su moje dojke bile prislonjene na njega. Zadrhtala sam i
sklopila oci od uzitka. Okrenuo je glavu prema vratima. „Odjebi”,
zarezao je na onoga tko se nalazio s druge strane.
Culi smo samo priguseni smijeh, a zatim je Rush poceo sipati
poljupce niz moj vrat i preko moje kljucne kosti sve dok mu se
usta nisu nasla iznad moje desne bradavice. Vrucina njegova daha
nagnala me da zadrhtim pa sam ga zgrabila za kosu i privukla mu
glavu blize u toj bezglasnoj molbi. Zahihotao se, a zatim uvukao
bradavicu u svoja usta i poceo ju sisati. Vlaznost među mojim
nogama se zapalila, ili mi se tako cinilo. Da me nije drzao svojim
tijelom, mozda bih se ispalila kroz krov. „O, Boze!” vristala sam,
ne mareci cuje li me tko. Trebalo mi je ovo. Moja je reakcija
ucinila Rusha pohlepnijim. Prebacio se na moju drugu bradavicu i
poceo joj pruzati isti tretman, a ruka mu je klizila uz moje bedro.
Pomisao na to da se spremao dotaknuti moje nateklo vlazno
podrucje istodobno me plasila i uzbuđivala. Shvatit ce, zar ne?
Hoce li prepoznati da sam i dolje drukcija? Zatim su mu prsti
presli uzduz vanjskoga ruba mojih gacica i vise me jednostavno
nije bilo briga.
„Jebemti. Kako si vlazna.” Zastenjao je i spustio glavu na moj
vrat. Njegovo je disanje bilo tesko i neujednaceno. „Curis.” Prsti su
mu skliznuli u moje gacice i među nabrekle nabore, zbog cega mi
je cijelo tijelo eksplodiralo u vatromet.
Zgrabila sam ga za ramena. Nokti su mi se zarili u njegovu
kozu, ali nisam si mogla pomoci. Dirao me. Dok me ljubio, njegova
su se usta pomaknula prema mojem uhu, a njegovo tesko disanje
zagolicalo mi je kozu.
„Kakva slatka pica. Moja pica, Blaire. Uvijek ce biti moja.”
Njegove proste rijeci dok je prstom ulazio i izlazio iz mene
ponovno su me dovele do ruba.
„Rush, molim te”, preklinjala sam, grebuci ga.
„Sto me molis? Zelis da poljubim tu slatku picu? Jer se cini
tako prokleto vrucom i socnom da je moram okusiti.” Stao mi je
svlaciti gacice, a ja sam podignula guzu da mu to dopustim. Zatim
mi je povukao haljinu prema gore, a ja sam podignula ruke kako
bih mu dopustila da je svuce. „Nasloni se”, naredio je, pomicuci
me dok mi leđa nisu dotaknula zid. Zatim je uzeo obje moje noge i
podignuo ih tako da su mi stopala sada bila na pultu i ja sam mu
bila potpuno otvorena. „Kvragu, ovo je nesto najljepse sto sam
ikad vidio”, prosaptao je prije nego sto se spustio na koljena i
prekrio me svojim ustima. Cim me liznuo, pocela sam svrsavati.
„O, Boze, Rush, molim te. O, Boze, ahhhhh!” stenjala sam
drzeci ga za glavu, ne mogavsi mu dopustiti da stane. Bilo je
predobro. Klizenje njegova jezika po mojem klitorisu bilo je
nevjerojatno. Htjela sam jos. Nisam htjela da to ikad prestane.
Njegovi su prsti skliznuli kroz moj otvor i drzali ga otvorenim dok
me ondje lizao i ljubio.
„Moja. Moja je. Ne mozes me opet ostaviti. Trebam ovo.
Mirises tako jebeno savrseno. Vise mi nista nece biti ovako prokle
to savrseno”, mrmljao je dok me lizao. Bila sam spremna pristati
na sve sto zatrazi.
„Moram biti u tebi”, rekao je i podignuo oci kako bi me
pogledao.
Samo sam kimnula.
„Nemam kondom.” Zastao je i cvrsto zatvorio oci. „Ali izvadit
cu ga.”
Nije bilo vazno. Ali nisam mu to mogla reci. Samo sam
ponovno kimnula.
Rush se istoga trenutka odmaknuo i svukao svoje hlace.
Zgrabio me za bokove i privukao rubu pulta dok me nije
dotaknuo glavicem. Pitanje je u njegovim ocima bilo jasno, iako
ga nije izrekao naglas. Pruzila sam ruku i uvela njegov ud u sebe.
„Jebemti”, zastenjao je i utisnuo se unutra, ispunivsi me. Bila sam
ispunjena Rushem.
 Omotala sam mu ruke oko vrata i zagrlila ga. Makar samo na
sekundu, morala sam ga zagrliti. Za ovo nisu bili krivi moji ludi
hormoni. Sada kada je bio u meni osjecala sam se prihvaceno.
Potpuno. I bila sam na rubu suza. Prije nego sto se osramotim i
zbunim ga, podignula sam glavu i prosaptala u njegovo uho. „Jebi
me.”
Kao da sam povukla obarac napunjenog oruzja. Rush je
zgrabio moje bokove rukama, zastenjao i poceo pumpati. Uspon
prema spirali za koju sam znala da dolazi i koju sam rado
slijedila, uzivajuci u izrazu potpunog prepustanja na njegovu licu
dok nas je vodio sve blize vrhuncu koji smo trebali. „Volim te,
Blaire. Volim te toliko da boli.” Spustio je glavu kako bi uvukao
moju bradavicu u svoja usta.
Tijelo mi je eksplodiralo i zazvala sam mu ime. Rush je
podignuo glavu i, pogledavsi mi u oci, poceo se izvlaciti iz mene.
Stisnula sam noge oko njegova struka. Nisam zeljela da iziđe.
Shvativsi sto sam zeljela, saptom je izrekao moje ime, zabacio
glavu i svrsio u mene.
 RUSH

Blaire me odgurnula i sisla s pulta prije nego sto sam si uspio

razbistriti glavu od tog orgazma. „Cekaj, moram te ocistiti”, rekao
sam joj. Doista sam je htio ocistiti. Sviđalo mi se to. Ne, jebeno
sam obozavao to. Nekako sam uzivao u spoznaji da sam bio tamo
i da sam se pobrinuo za nju.
„Ne moras me cistiti. Dobro sam”, odgovorila je i posegla za
svojom odbacenom haljinom. Navukla ju je ne gledajuci me u oci.
Sranje. Jesam li krivo shvatio? Mislio sam da je zeljela to. Ne. Znao
sam da je zeljela to. Bila je prokleto gladna.
„Blaire, pogledaj me.”
Zastala je i podignula svoje gacice. Progutao sam knedlu kada
je zakoracila u njih i povukla ih prema gore. Ponovno sam je
trebao. Ne moze sada otici od mene. Necu to prezivjeti.
„Blaire, molim te, pogledaj me”, preklinjao sam je.
Zastala je, duboko udahnula i podignula oci prema mojima.
Tuga u njima bila je pomijesana s jos necime. Osramocenoscu?
Nemoguce.
Ispruzio sam ruku i obujmio joj lice. „Sto je bilo? Jesam li
ucinio nesto sto nisi zeljela? Jer trudio sam se ne izgubiti
kontrolu. Doista sam se trudio ugoditi ti.”
„Ne. Nisi napravio nista lose.” Ponovno je oborila pogled.
„Samo moram razmisliti. Treba mi prostora. Nisam... Nismo...
Nismo trebali.”
Manje bi me boljelo da me netko nozem ubo u prsa. Zelio
sam je privuci k sebi i poput kakvog neandertalca je prisvojiti i
reci joj da me ne moze napustiti. No onda bih je izgubio. Nisam
mogao ponovno prolaziti kroz to. Bit ce kako ona zeli. Pustio sam
da mi ruka padne s njezina lica i napravio korak unatrag da moze
otici.
Blaire je podignula lice i ponovno me pogledala. „Zao mi je”,
prosaptala je, a onda otvorila vrata i pobjegla.
 Upravo mi je preokrenula svijet nevjerojatno vrucim seksom
i bilo joj je zao. Fantasticno.
Kada sam napokon izisao iz kupaonice, Blaire je vec otisla.
Jace se podsmjehnuo, a Bethy je pocela smisljati izlike. Ni ja
nisam htio ostati. Posto sam pomogao iznijeti sve teske stvari i
provjerio da su Blaireini kovceg i kutija spakirani, otisao sam.
Nisam mogao ostati dok me njih dvoje gledaju. Culi su nas. Blaire
je bila glasna. Nije me bilo sram, samo mi je bilo dosta toga da me
gledaju i cekaju da kazem nesto sto bi objasnilo Blairein odlazak.

***
Dao sam Blaire nekoliko dana da dođe. Ali nije dosla. Nisam
bio iznenađen. Ali trazila je prostora, a ja sam joj dao sav prostor
koji sam mogao ponuditi. Nisam zvao nikoga da sa mnom pođe na
partiju golfa. Nisam zelio da itko bude blizu kada se pojavi Blaire.
Morali smo razgovarati. Bez ikakvih smetnji ili izgovora da se
odveze.
To je zvucalo kao dobar plan, ali nakon sto se nakon sest
rupa nitko nije pojavio, poceo sam se pitati. Bas kada sam posao
prema sljedecoj rupi, zacuo sam zvuk vozila. Zastao sam i
okrenuo se. Krv mi je pocela pulsirati kroz vene na pomisao da cu
Blaire vidjeti nasamo, no smrznuo sam se kada sam shvatio da je
to ona plava djevojka koju sam nekoliko puta vidio na poduci s
Bethy. Sranje.
Zatresao sam glavom i odmahnuo joj. Nisam zelio pice od nje.
Vedro se osmjehnula i odvezla do sljedece postaje.
„Vruce je. Jesi li siguran da nista ne zelis?” zacuo sam glas
Meg Carter, a kada sam se osvrnuo vidio sam je kako mi prilazi,
obucena u bijelu suknjicu za tenis i polo majicu. Tenis je igrala i
prije deset godina.
„Pogresna posluziteljica”, odgovorio sam, cekajuci da me
sustigne.
„Kupujes samo od jedne?”
„Aha.”
Meg je izgledala zamisljeno, a onda je kimnula. „Kuzim. Sviđa
ti se posluziteljica.”
 „Sviđa” nije ni zagreblo povrsinu. Prebacio sam torbu s
palicama preko ramena i poceo hodati prema sljedecoj rupi. Necu
odgovoriti na taj komentar.
„Malo smo osjetljivi”, odvratila je Meg.
To me izivciralo. „A mozda te se samo ne tice.”
Tiho je zviznula. „Znaci, nije samo da ti se sviđa.”
Zastao sam i osinuo je pogledom. To sto mi je bila prva seva
nije znacilo da smo bliski ili prijatelji. Poceo sam pizditi. „Ostavi
se toga”, upozorio sam je.
Meg je stavila ruke na bokove, a usta su joj se otvorila. „O,
moj Boze. Rush Finlay se zaljubio. Tako mi svega! Mislila sam da
to necu nikada dozivjeti.”
„Nisi me vidjela deset godina, Meg. Kako me, dovraga, mozes
poznavati?” Nije se ni lecnula na moje izivcirano rezanje.
„Slusaj me, Finlayu. To sto ti mene nisi vidio deset godina ne
znaci da ja nisam vidjela tebe i da nisam cula nista o tebi.
Nekoliko sam se puta bila vratila u grad, ali ti si uvijek partijao u
Kuci Finlay i jebao svako savrseno manekensko tijelo koje ti se
naslo na putu. Nisam vidjela smisao u tome da ti se vracam u
zivot. Ali da, viđala sam te, i kao ostali u ovome gradu, znam da si
bogat, prekrasan momak koji moze upecati svaku ribu.”
Zvucao sam plitko. Nije mi se sviđala slika kojom me
opisivala. Je li me Blaire smatrala takvim? Ne samo da mi nije
vjerovala da cu odabrati nju i stititi je, nego je zacijelo mislila i da
cu tek tako nastaviti dalje kada naiđe neka druga. Morala je znati
da to nije istina.
„Nevjerojatna je. Ne... savrsena je. Sve je na njoj jebeno
savrseno”, rekao sam naglas, a onda ponovno pogledao Meg. „Ne
samo da je volim, ona me posjeduje. U potpunosti. Napravio bih
sve za nju.”
„No ona ne osjeca isto?” upitala me Meg.
„Povrijedio sam je. Ne onime sto ti pada na pamet. Tesko je
objasniti kako sam je povrijedio. Toliko je boli u tome sto se
dogodilo da nisam siguran hocu li je ikada moci vratiti.”
„Posluziteljica je?”
 Doista je zapela za to. „Da, posluziteljica je.” Zastao sam i
pitao se bih li joj trebao reci tko je zapravo Blaire. Mozda ce sve
imati vise smisla ako to kazem naglas i priznam. „Ona i Nan imaju
istoga oca.” Nisam to htio tako reci.
„Sranje”, Meg je promrmljala. „Molim te, reci mi da nije
nimalo nalik tvojoj zloj sestrici.”
Nan nije imala mnogo obozavatelja. Nisam se ni osvrnuo na
optuzbu da je zla. Sama je bila kriva za to. „Ne. Nije nimalo slicna
Nan.”
Meg je na trenutak sutjela, a ja sam se zapitao hoce li
razgovor stati na tome. Zatim je prebacila tezinu s jedne noge na
drugu i pokazala prema klubu. „Sto kazes da odemo na rucak, pa
mi mozes ispricati sve o toj cudnoj situaciji, a ja cu vidjeti mogu li
smisliti stogod mudrog ili barem kakav zenski savjet?”
Trebao mi je bilo kakav savjet. U mom zivotu nisu postojale
zene koje sam mogao zatraziti za pomoc. „Da, u redu. Zvuci dobro.
Daj mi kakav koristan savjet, a ja placam rucak.”
 BLAIRE

Ovo je vec drugi dan da sam se probudila a da nisam

povracala. Cak sam zamolila Bethy da ispece slaninu kako bismo
me testirale prije nego sto odem u podnevnu smjenu. Mislila sam
da ako uspijem prezivjeti slaninu, mogu sve. Zeludac mi se
okrenuo i pozlilo mi je, ali nisam povracala. Stanje mi se
poboljsavalo.
Nazvala sam Woodsa i uvjerila ga da cu biti dobro. Rekao mi
je da dođem jer im je nedostajalo radnika i jer me trebao.
Kada sam usetala trideset minuta prije podnevne smjene,
Jimmy je stajao u kuhinji i smijesio se. „Evo moje male. Drago mi
je da si preboljela trbusni virus. Izgledas kao da si izgubila pet
kila. Koliko si dugo bila bolesna?” Woods je rekao Jimmyju i svima
ostalima koji su pitali da imam virus i da se oporavljam. Radila
sam samo dvije smjene na terenu, a dok sam vozila nisam
susretala nikoga od kuhinjskog osoblja.
„Vjerojatno sam nesto izgubila na kilazi. Sigurna sam da cu
uskoro sve vratiti”, odgovorila sam i zagrlila ga.
„I bolje ti je, ili cu te sopati krafnama dok se ne dogodi da te
mogu zagrliti a da mi se prsti ne doticu.”
To bi se moglo dogoditi i prije nego sto je mislio. „Dobro bi
mi dosla jedna krafna.”
„Dogovoreno. Nakon posla. Ti, ja i kutija s dvanaest komada.
Pola njih preliveno cokoladom”, Jimmy je rekao pruzajuci mi
pregacu.
„Zvuci dobro. Mozes doci vidjeti moj novi stan. Zivim s Bethy
u stanu na klupskom posjedu.”
Jimmyjeve obrve poletjele su u zrak. „Ma nemoj. Opa, opa,
opa, kakvo hvalisanje.”
Svezak sam pregacu i u prednji dzep zataknula kemijsku i
notes. „Ja cu obaviti prvi krug ako ti pripremis salate i napravis
ledeni caj.”
 Jimmy mi je namignuo. „Dogovoreno.”
Uputila sam se u blagovaonicu i, nasrecu, jedini su gosti
ondje bili dva starija gospodina koje sam vidjela prije, ali im
nisam znala imena. Zapisala sam njihove narudzbe i svakomu
nalila salicu kave, a zatim se vratila vidjeti kako napreduje salata.
Jimmy je vec bio pripremio dvije. „Izvoli, opasna mala”,
odgovorio je.
„Hvala, ljepoto”, odgovorila sam i odnijela salate u
blagovaonicu. Posluzila sam salate i zapisala narudzbe pica nekih
novih gostiju. Zatim sam se vratila po mineralnu i negaziranu
vodu s limunom. Ovdje nitko nije narucivao obicnu vodu.
Jimmy je izlazio kroz kuhinjska vrata. „Upravo sam primio
dvije zene koje izgledaju kao da su upravo dosle s teniskih terena.
Mislim da sam vidio Hillary - nije li ona danas domacica? U
svakome slucaju, mislim da sam je vidio kako prica s nekim
novim gostima, pa mislim da nas ceka novi stol.” Salutirao mi je i
uputio se natrag u blagovaonicu.
Brzo sam uzela posebnu vodu i narucila dvije porcije umaka
kremaste racje juhe za dvojicu muskaraca koje sam posluzivala, a
onda sam se vratila u blagovaonicu gdje mi je pozornost privukao
Jimmyjev uspaniceni izraz na licu.
„Ja cu”, rekao je i posegnuo za mojim pladnjem.
„Ne znas ni kamo ide. Mogu nositi pladanj, Jimmy”, rekla sam
i zakolutala ocima. Nije ni znao da sam trudna, ali ipak se
ponasao blesavo.
A onda sam ga vidjela... ili njih. Jimmy nije bio blesav. Stitio
me. Rusheva je glava bila pognuta dok je pricao o necemu sto je
bilo uzrok napetoga, ozbiljnog izraza na licu. Zena s njim imala je
dugu tamnu kosu. Bila je prelijepa. Jagodicne kosti bile su joj
visoke i savrsene. Duge, guste trepavice uokvirivale su joj tamne
oci. Skoro mi je pozlilo. Pladanj mi se zatresao i Jimmy ga je poceo
uzimati od mene. Dopustila sam mu. Inace bi mi ispao.
Nije bio moj... ali ja sam nosila njegovu bebu. On to nije
znao... ali vodio je ljubav sa mnom - ne, pojebao me - u Bethynoj
kupaonici prije samo tri dana. Ovo je boljelo. Gadno. Progutala
sam knedlu, ali sam imala osjecaj da mi je grlo gotovo zatvoreno.
Jimmy mi je nesto govorio, ali nisam ga cula. Nisam mogla nista
osim piljiti u njih. Rush se naginjao prema zeni, kao da nije zelio
da itko cuje sto je govorio.
Oci su joj se pomaknule s Rushevih i pronasle moje. Mrzila
sam je. Bila je prelijepa i profinjena i sve sto ja nisam bila. Bila je
zena. Ja sam bila djevojka. Pateticna djevojka koja je morala
pobjeci sto dalje odavde i prestati raditi scenu. Premda je to bila
tiha scena, ipak sam ukoceno stajala i piljila u njih. Promotrila
me, a zatim namreskala celo. Nisam zeljela da pita Rusha za mene
i da me pokaze. Okrenula sam se i pobjegla iz blagovaonice.
Cim sam se udaljila od pogleda gostiju, dala sam se u trk i
zatrcala ravno u Woodsova cvrsta prsa. „Opa, mala. Kamo trcis? Je
li ti i dalje previse?” upitao je te stavio prst pod moju bradu i
podignuo mi glavu kako bi mi mogao vidjeti lice.
Zatresla sam glavom i pobjegla mi je suza. Kvragu, necu
plakati zbog toga. Sama sam to trazila. Otjerala sam Rusha. Otisla
sam od njega nakon nevjerojatnog seksa. Sto sam ocekivala? Da
ce sjediti i plakati za mnom? Tesko. „Zao mi je, Woods. Daj mi
samo trenutak i bit cu dobro. Obecavam ti. Samo mi treba
trenutak da se smirim.”
Kimnuo je i rukom presao gore-dolje po mojoj nadlaktici,
tjeseci me. „Je li Rush ondje?” upitao je gotovo oklijevajuci.
„Da”, procijedila sam, silom pokusavajuci otjerati suze.
Duboko sam udahnula i trepnula. Necu ovako. Kontrolirat cu
svoje lude emocije.
„Je li s nekim?” Woods je upitao.
Samo sam kimnula. Nisam to htjela izreci.
„Zelis li do mojega ureda da se malo smiris? Dok ne odu.”
Da. Zeljela sam se sakriti od ovoga, ali nisam mogla. Morala
sam nauciti zivjeti s tim. Rush ce biti u Rosemary Beachu jos
mjesec dana. Morala sam se nauciti nositi s tim. „Dobro sam.
Samo me iznenadilo. To je sve.”
Woods je podignuo pogled s mojega, a hladan izraz presao
mu je preko lica. „Idi. Ne treba joj to sada”, rekao je ozbiljnim,
ljutitim glasom.
„Mici svoje jebene ruke s nje”, odgovorio mu je Rush.
 Izvukla sam se iz Woodsova zagrljaja, gledajuci u pod. Woods
je izgledao kao da je spreman braniti moju cast. Nisam imala
pojma kako Rush izgleda jer ga nisam namjeravala pogledati.
„Dobro sam, Woods. Hvala ti. Vratit cu se na posao”,
promrmljala sam i krenula natrag prema kuhinji.
„Blaire, nemoj. Razgovaraj sa mnom”, molio me Rush.
„Napravio si dovoljno. Ostavi je na miru, Rush. Ne treba ovo
od tebe. Ne sada”, Woods je zagrmio.
„Ti ne znas nista”, Rush je zarezao, a Woods je zakoracio
prema njemu. Woods ce ili izlanuti da sam trudna i uciniti vrlo
ocitim da zapravo nesto zna, ili ce se potuci s Rushem. Opet je bilo
na meni da stisnem zube i popravim situaciju.
Okrenula sam se i stala pred Rusha. Pogledala sam u Wo~
odsa. „U redu je. Samo mi daj minutu s njim. Bit ce okej. Nije
napravio nista pogresno. Ja sam samo puna emocija. To je sve”,
rekla sam mu.
Dok je stiskao zube, Woodsova se vilica pomicala amo-tamo.
Bilo mu je tesko drzati jezik za zubima. Napokon je kimnuo i
otisao.
Sada sam se morala suociti s Rushem.
„Blaire”, njezno je rekao Rush i zgrabio me za ruku. „Molim
te, pogledaj me.”
Ja to mogu. Ja to moram. Okrenula sam se, pustivsi da Rush i
dalje drzi moju ruku u svojoj. Trebala sam je izvuci, ali nisam
mogla. Vidjela sam ga sa zenom koja mu je vjerojatno grijala
krevet nocu dok sam ga ja gurala od sebe. Gubila sam ga. I nasa ga
je beba gubila. Međutim, jesmo li ga ikada uistinu imali?
Pogledala sam ga u zabrinute oci. Nije me volio uzrujavati.
Voljela sam ga zbog toga.
„U redu je. Pretjerala sam. Samo sam, ah, bila iznenađena.
Trebala sam znati da si krenuo dalje. Samo sam...”
„Prestani”, prekinuo me Rush i privukao me uza se. „Nisam
nikako nastavio. Nisi vidjela ono sto mislis da si vidjela. Meg je
stara prijateljica. To je sve. Ne znaci mi nista. Dosao sam trazeci
tebe. Morao sam te vidjeti pa sam dosao igrati golf. Nisi bila tamo.
Naletio sam na Meg, a ona je predlozila da rucamo. To je sve.
Nisam imao pojma da tu radis. U suprotnome to nikada ne bih
napravio. Iako nisam radio nista. Volim te, Blaire. Samo tebe.
Nisam ni s kojom drugom. Nikada necu biti.”
Zeljela sam mu vjerovati. Koliko god to sebicno i pogresno
bilo. Zeljela sam vjerovati da me voli dovoljno da mu ne treba
nitko drugi. Iako sam ga gurala od sebe.
Lagala sam mu. Mrzila sam lazljivce. I on ce mene zamrziti
ako mu uskoro ne kazem. Nisam zeljela da me mrzi. Ali nisam mu
mogla vjerovati. Je li zato bilo u redu lagati? Je li laganje ikada u
redu? Kako ce mi ikada opet vjerovati?
„Trudna sam.” Rijeci su izisle iz mene prije nego sto sam
shvatila sto radim. Prestravljeno sam prekrila usta kada su se
Rusheve oci rasirile. Zatim sam se okrenula i dala petama vjetra.
 RUSH

Noge su mi se zacementirale za pod. Iako sam gledao kako

Blaire trci od mene, nisam se mogao pomaknuti. Jesam li sanjao?
Je li to bila ocajna halucinacija? Zar mi se stanje tako pogorsalo?
„Ako ti neces za njom, ja cu.” Woodsov je glas prodro u moje
misli pa sam se prenuo iz sokirane osamucenosti.
„Sto?” upitao sam, bijesno ga gledajuci. Mrzio sam ga.
Odjednom sam poceo mastati o tomel kako mu razbijam facu.
„Rekao sam, ako ti neces poci za njom, ja cu. Treba joj netko.
Koliko god ja ne zelim da to budes ti, jer mislim da je ne
zasluzujes, moras biti ti.”
Je li znao da je trudna? Krv mi je pocela kljucati. Je li rekla
Woodsu da je trudna, a meni ne?
„Bio sam ovdje prvoga jutra kada je pokusala raditi. Miris
slanine natjerao ju je da otrci u zahod povracati. Tako da, da, vec
sam znao. Skidaj taj sluđeni, posesivni izraz s lica i idi za njom.”
Woodsov je ton bio prozet gađenjem.
„Ima mucnine?” Nisam znao za to. Prsa su me zaboljela. Sama
je prolazila kroz mucnine. Ostavio sam je samu, a ona je patila.
Zrak mi nije ulazio u pluca.
„Da, glupa budalo, ima mucnine. To se događa u njezinoj
situaciji. Ali sve joj je bolje. A sada, krenut cu za njom. Pokreni
se”, Woods me upozorio.
Dao sam se u trk.
Pronasao sam je tek posto sam izisao iz zgrade straga i
pogledao prema brdu. I dalje je trcala, uputivsi se prema
apartmanima. Vracala se u svoj stan. Krenuo sam za njom. Bila je
trudna. Bi li trebala tako trcati? Sto ako to nije dobro za bebu?
Morala bi usporiti.
„Blaire, stani, cekaj!” Zazvao sam kada sam se dovoljno
priblizio. Usporila je i napokon stala kada sam je sustignuo.
 „Zao mi je”, jecala je, s licem u rukama.
„Zbog cega ti je zao?” upitao sam, uklonivsi udaljenost
između nas i privukavsi je uza se. Nisam se vise bojao da cu je
preplasiti i otjerati. Nisam je nikamo pustao.
„Zbog ovoga. Svega. Toga sto sam trudna”, prosaptala je,
ukocena u mojem narucju.
„Nema ti zbog cega biti zao. Nemoj mi se vise nikada
ispricavati. Jesi li me cula?”
Malo se opustila i naslonila na mene. „Ali nisam ti rekla.”
Ne, nije, ali sam razumio. Bilo je grozno, ali sam razumio. „Da
barem jesi. Nikada ne bih dopustio da sama prolazis kroz
mucnine. Pobrinuo bih se za tebe. Odsad cu se brinuti za tebe.
Nadoknadit cu ti sve. Kunem se.”
Blaire je zatresla glavom i odgurnula se od mene. „Ne. Ne
mogu. Ne mozemo. Nisam ti rekla s razlogom. Mi... moramo
razgovarati.”
Pobrinut cu se za nju, a ona me nece napustiti. No ako zeli
razgovarati, dopustit cu joj to. „Okej. Idemo do tebe, buduci da
smo vec tako blizu.”
Blaire je kimnula i, okrenuvsi se, uputila se prema svojemu
stanu. Jace je rekao da ce im Woods dati da odsjednu ondje za isti
iznos koji su placali za Bethyn stan. Mislio je da Woods planira
iskoristili taj stan kao poreznu olaksicu ili nesto. Sada sam
razumio. Radio je to za Blaire. Brinuo se za nju. E, vise nece. Sam
cu se pobrinuti za ono sto je moje. Nije mi trebalo da to radi
Woods. Poslije cu razgovarati s Woodsom, ali platit cu mu punu
cijenu najamnine za taj stan. Woods se nece brinuti za Blaire. Ona
je moja.
Gledao sam kako se saginje i uzima kljuc ispod otiraca. I s tim
cu se pozabaviti poslije. Necu moci spavati po noci znajuci da drzi
kljuc pod otiracem gdje ga svatko moze naci.
Blaire je otvorila vrata i stala ustranu. „Uđi.”
Usao sam i uhvatio je za ruku. Mozda mi zeli reci sve razloge
zbog kojih ne mozemo biti zajedno, ali drzat cu je dok bude
pricala. Morao sam znati da je dobro. Njezin me dodir smirivao.
 Zatvorila je vrata i dopustila mi da je dovucem do kauca. Sjeo
sam i povukao je kraj sebe. Htio sam je staviti na svoje krilo, ali
me zabrinuti, nervozni izraz na njezinu licu zaustavio. Zeljela je
razgovarati, pa cu joj to i dopustiti.
„Trebala sam ti reci. Zao mi je sto nisam. Namjeravala sam -
mozda ne ovako kako sam to ucinila danas, ali namjeravala sam ti
reci. Samo mi je trebalo vremena da odlucim kamo cu otici i sto
cu s ostatkom svojega zivota. Zeljela sam ustedjeti i odseliti se na
neko novo mjesto. Radi bebe. Ali namjeravala sam ti reci.”
Namjeravala mi je reci, a onda me ostaviti? Obuzela me panika.
Ne moze to tako. „Ne mozes me ostaviti”, rekao sam najjasnije sto
sam mogao. Morala je to shvatiti.
Blaire je spustila pogled s mojega i zagledala se u nase ruke.
Isprepleo sam svoje prste s njezinima. „Rush”, rekla je tiho. „Ne
zelim da se moja beba ikada osjeca nepozeljnom. Tvoja obitelj...”
Utihnula je, a lice joj je problijedjelo.
„Moja ce obitelj prihvatiti ono sto im kazem da prihvate. Ako
to ne ucine, odvest cu tebe i svoju bebu i ostaviti ih da si sami
placaju proklete racune. Ti si na prvome mjestu, Blaire.” Dok je
ustajala, zatresla je glavom i istrgnula svoju ruku iz moje. „Ne. To
kazes sada, ali nije istina. Nije bila istina prije mjesec dana, a nije
ni sada. Uvijek ces birati njih. Ili ces barem birati Nan, i to je okej.
Razumijem, samo ne mogu zivjeti s tim. Ne mogu ostati ovdje.”
To sto joj nisam rekao za njezina tatu progonit ce me ostatak
zivota. Moja potreba da zastitim Nan sjebala je jedino sto mi je
bilo vazno. Ustao sam i posao prema njoj, a ona se odmicala dok
nije dosla do zida. „Nitko. Nije. Vazniji. Od. Tebe.”
Oci su joj se zacaklile od neprolivenih suza te je zatresla
glavom. Mrzio sam to sto mi nije mogla vjerovati.
„Volim te. Kada si usetala u moj zivot, nisam te poznavao.
Nan mi je bila prioritet. Ali ti si to promijenila. Promijenila si sve.
Htio sam ti reci, ali moja se mama prerano vratila. Tako sam se
bojao gubitka da sam te ipak izgubio. Nista mi te nece ponovno
oduzeti. Provest cu ostatak svojega zivota dokazujuci ti da te
volim. Ti i ova beba” - dotaknuo sam njezin ravan trbuh, na sto je
zadrhtala - „ste najvazniji.”
 „Zelim ti vjerovati”, rekla je kroz jecaj.
„Daj mi da ti dokazem. Ako me ostavis, necemo nista
dokazati. Moras ostati sa mnom, Blaire. Moras mi dati priliku.”
Suza joj je pobjegla i otkotrljala se niz lice. „Postat cu velika i
udebljati se. Bebe placu cijelu noc i kostaju mnogo novca. Necu
biti ista. Mi necemo biti isti. Pozalit ces.”
Doista nije imala pojma. Koliko joj god to puta rekao, nije mi
vjerovala. Izgubila je sve u zivotu koje je voljela i kojima je
vjerovala. Zasto bi meni vjerovala? Jedini muskarci u njezinu
zivotu napustili su je. Izdali je. Nije ocekivala nista drugo. „Ova te
beba vratila meni. Dio je nas. Nikada to necu zazaliti. A ti mozes
biti velika kao kit i ipak cu te voljeti.”
Na usnama joj se pojavio smijesak. „Bolje je da ne postanem
velika kao kit.”
Slegnuo sam ramenima. „Nije vazno.”
Njezin smijesak ubrzo je nestao. „Tvoja sestra. Mrzit ce ovo.
Mene. Bebu.”
Pobrinut cu se za Nan. Ne bude li mogla prihvatiti, onda cu
Blaire odvesti nekamo daleko od svoje sestre. Blaire je prosla
dovoljno. Necu dopustiti da ju itko vise povrijedi. „Vjeruj mi da cu
te stititi i da cu te stavljati na prvo mjesto.”
Blaire je zatvorila oci i kimnula.
Prsa su mi nabrekla i zelio sam viknuti svijetu da je ta zena
moja. No umjesto toga, podignuo sam je. „Gdje je tvoja soba?”
upitao sam.
„Posljednja soba slijeva.”
Odsetao sam donde. Necu voditi ljubav s njom odmah nego
sam je trebao neko vrijeme drzati u narucju.
Otvorio sam vrata i ukocio se. Soba je bila dobre velicine za
stan, ali pokrivac na podu s jednim jastukom za mene je bio jos
jedan udarac. Kada sam im pomagao pri selidbi znao sam da
Blaire nema krevet. Spavala je na kaucu. No bio sam tako zauzet
razmisljanjima kako je vratiti da nisam razmisljao o tome da
treba krevet.
„Nemam jos krevet. Mogla sam spavati na kaucu, ali zeljela
sam spavati u svojoj sobi”, Blaire je promrmljala, pokusavajuci mi
se izvuci iz narucja.
Nisam je pustao. Uhvatio sam je cvrsce. Sinoc je spavala na
tvrdom podu dok sam ja spavao na svojemu velikom krevetu.
Jebemti.
„Treses se, Rush. Spusti me”, Blaire je rekla, povlaceci mi
ruku.
Nisam je spustio nego se okrenuo i uputio natrag prema
dnevnoj sobi, a zatim prema izlaznim vratima. Zalupivsi vrata za
nama, zakljucao sam ih i spremio kljuc u svoj dzep. Necu ga
vracati natrag pod taj prokleti otirac.
„Sto radis?” Blaire je upitala.
Moj auto nije bio tu. Odnijet cu je nizbrdo do svojega Range
Rovera. „Vodim te po krevet. Golem krevet. Krevet koji ce stajati
jebeno bogatstvo”, zarezao sam. Bio sam bijesan sto mi je
promaknuo taj veliki problem. Nije cudo da se Woods brinuo za
nju. Ja sam podbacio. Necu je opet iznevjeriti. Pobrinut cu se da
ima sve.
„Ne treba mi skup krevet. Ubrzo cu si nabaviti krevet.”
„Aha, vrlo ubrzo. Veceras”, rekao sam, a zatim sagnuo glavu
da je poljubim u nos. „Dopusti mi da to ucinim. Treba mi to. Zelim
da budes ususkana u najbolji krevet koji se novcem moze kupiti.
Okej?”
Slabasno se osmjehnula. „Okej.”
 BLAIRE

Nije mi trebalo nista vise od kreveta normalne velicine.

Međutim, Rush mi nije htio kupiti nista manje od bracnog
kreveta, dva nocna ormarica i odgovarajucu komodu s
prekrasnim zrcalom. Pogrijesila sam predugo gledajuci u lijep
prekrivao boje lavande i odgovarajuce jastucnice. Prije nego sto
sam shvatila sto se događa, kupovao je cijeli komplet, skupa s
plahtama i novim jastucima. Svađala sam se s njim sve vrijeme,
ali on se pretvarao kao da me ne slusa. Samo mi je namignuo i
nastavio narucivati i davati prodavacu upute.
Kada smo se vratili s vecere, kojom me također bio odlucio
pocastiti, pokucstvo je vec bilo dostavljeno. Bethy je stajala pred
vratima smijeseci se kada smo se dovezli. Uzivala je u tome.
„Hvala ti sto si mi dopustila da danas ucinim to sve. Trebalo
mi je. Mozda ti to ne razumijes, ali morao sam to napraviti”, Rush
je rekao prije nego sto sam otvorila vrata automobila.
Okrenula sam se prema njemu. „Morao si mi kupiti cijelu
sobu i skupu krevetninu?” upitala sam, zbunjena.
„Da, jesam.“
Nisam shvacala, ali sam kimnula. Ako je morao, onda cu
cijeniti to. No i dalje nisam mogla vjerovati da je sve to moje. U
svojoj cu se sobi osjecati kao princeza. „Pa, hvala ti za sve. Nisam
ocekivala nista vise od madraca. Nisam bila spremna da me se
razmazi.”
Rush se nagnuo i pokraj uha utisnuo mi poljubac. „Daleko je
to od razmazivanja. Ali namjeravam ti pokazati koliko te tocno
mogu razmaziti.”
Zadrhtala sam i pritisnula kvaku. Nisam mu mislila dopustiti
da mi kupi ista vise. Morala sam zaustaviti to, ali poljupci oko
mojega uha otezavali su mi da se usredotocim.
„Da vidimo kako izgleda”, rekao je i odmaknuo se.
Prostor. Trebalo mi je prostora. Bila sam spremna skociti na
njega. Sto nije bilo dobro. Kontrola. Trudnicki hormoni zeljeli su
je preuzeti.
Rush je trkom obilazio prednji dio Range Rovera kada sam
otvorila vrata i pocela izlaziti. Prije nego sto sam uspjela i
pokusati izici sama, bio je preda mnom, hvatajuci me za ruke i
pomazuci mi kao da sam bespomocna.
„Mogu izici sama, znas”, rekla sam mu.
Podsmjehnuo se. „Da, ali to nije zabavno.”
Nasmijala sam se, prosla kraj njega i posla prema Bethy koja
nas je gledala kao da smo jedna od njezinih najdrazih sapunica.
„Cini se da je Pottery Barn odlucio iskrcati svoju najnoviju
posiljku u tvoju sobu”, rekla je Bethy, cereci se poput djeteta u
trgovini sa slatkisima. „Mogu li veceras spavati s tobom u tom
golemom krevetu? Madrac je nevjerojatan!”
„Ne. Treba joj odmor. I prazan krevet”, rekao je Rush,
hodajuci iza mene i zastitnicki omotavsi ruku oko mojega struka.
Bethy je pogledala u moj struk, a onda ponovno u Rusha.
„Znas”, rekla je, izgledajuci vrlo zadovoljno.
„Da, znam”, odgovorio je. Ukocio se iza mene.
Osjecala sam se grozno. Jos jedna osoba kojoj sam rekla da
sam trudna prije nego sto sam rekla njemu. Itekako je imao
razloga biti povrijeđen. Bila sam lazljivica. Hoce li shvatiti i
ostaviti me?
„Dobro”, rekla je Bethy i maknula se s puta kako bismo mogli
uci.
„Sto kazes na to da odes unutra i pobrines se da je sve na
svojem mjestu?” rekao mi je Rush kada smo usli.
„Dobra zamisao.” Ostavila sam ga i otisla vidjeti pokucstvo.
Ako je bio ljut na mene, imat ce vremena da se ohladi.
Dostavljaci su dobro obavljali posao, pa ih nisam gnjavila.
Bila sam zadovoljna kako su namjestili stvari. Vracajuci se natrag
u dnevnu sobu, cula sam kako Bethy sapce pa sam zastala.
„Bolje joj je. Dosta su je mucile mucnine, ali posljednja dva
jutra nije povracala.”
„Nazovi me iduci put kad ti se i samo ucini da bi joj moglo
pozliti.” Rush je uspio u tome da mu cak i sapat zvuci kao
naredba.
„Da, nazvat cu te. Ja nisam bila za ideju nemoj reci Rushu’. Ti
si joj napravio dijete. Moras biti tu za nju.”
„Ne idem nikamo”, odgovorio je.
„I bolje ti je.”
Rush se zahihotao. „Ako ne bude htjela zivjeti sa mnom,
barem ima tebe da je stitis.”
„Bogme je tako. Nemoj misliti da joj necu pomoci da nestane
ako ponovno sjebes. Ponovno je povrijedi i otici ce.”
„Nikada je vise necu povrijediti.”
Prsa su me zaboljela. Zeljela sam mu vjerovati. Ovo je nasa
beba. Mnogo je toga bilo tesko oprostiti, ali morala sam nauciti
kako. Voljela sam ga. Bila sam sigurna da cu ga uvijek voljeti.
Usla sam u prostoriju i nasmijesila se. „Raspoređuju stvari
bas onako kako sam zamislila.”
Rush je pruzio ruku i privukao me u svoje narucje. Cesto je to
radio u posljednje vrijeme. Nije nista rekao. Samo me zagrlio.
Bethy je izisla, a ja sam omotala ruke oko njega i tako smo stajali
prilicno dugo. Bio je to prvi put u dugo vremena da se nisam
osjecala samom.

***
Rush nije pitao moze li prenociti. Malo sam se iznenadila.
Prije nego sto je otisao nije napravio nista osim sto me poljubio.
To mi nije pomoglo ohladiti snove. Ponovno sam se probudila
neposredno prije orgazma, vrlo frustrirana. Zbacila sam svoje
pokrivace i uspravila se u sjedeci polozaj. Danas sam opet radila u
podnevnoj smjeni.
Sinoc sam nazvala Woodsa i ispricala mu se sto sam pobjegla,
ali je shvatio i upitao me je li sve dobro. Rush je stajao kraj mene i
slusao sve sto sam govorila, pa sam se pozurila zavrsiti poziv.
Uhvatit cu Woodsa nasamo danas i porazgovarati s njim. Bio je
pun razumijevanja.
Ostatak tjedna radila sam u blagovaonici. Jedini dan kada me
stavio na teren bila je subota zbog turnira. Od svih se ocekivalo
da rade vani.
Kada sam napokon dosla u kuhinju, docekala me kutija
krafni. Za nju je bila zakvacena mala poruka. Nasmijesila sam se,
uzela je i procitala.
Nedostajala si mi sinoć. Nisam mogao sve pojesti sam. Nadam
se da si bolje. Voli te Jimmy.
Sranje! Zaboravila sam na nas dogovor. Jos jedna osoba kojoj
sam se trebala ispricati. Ali najprije sam htjela mlijeko i krafne.
 RUSH

Sjedio sam u jednom od koznatih naslonjaca nasuprot

Woodsovu stolu. Pozorno me gledao i to me raspizdilo. Ja sam bio
taj koji je nazvao njega i koji je dogovorio ovaj sastanak. Zasto se
tako prokleto zabavljao?
„Za stan cu ti platiti cijeli iznos najamnine. Znam koja je
cijena i napisao sam Li cek za cijelu godinu. Iako Blaire vjerojatno
nece ondje zivjeti dugo. Cim pridobijem njezino povjerenje,
odvest cu je k sebi.” Gurnuo sam mu cek preko stola.
Woods ga je pogledao, a onda vratio pogled na mene.
„Pretpostavljam da je to zato sto ne zelis da se brinem za ono sto
je tvoje.”
„Tako je.”
Woods je kimnuo i uzeo cek. „Dobro. Ne bih se trebao morati
brinuti za Blaire ni za tvoje dijete. Ali ucinio bih to. Mozda mi ne
vjerujes, ali drago mi je sto znas za trudnocu. Samo nemoj sjebati.
Morat ces se pobrinuti da Nan ne izbacuje svoje pandze.”
Nije mi Woods trebao govoriti sto da radim. Nista od ovoga
nije ga se ticalo. Nisam jos zavrsio s njim, ali zato nije bilo
pametno ljutiti ga. „Ne zelim da radi dvostruke smjene ili vani po
vrucini. Odbija prestati raditi, ali radno joj vrijeme mora biti
skraceno.”
Woods je prekrizio ruke preko prsa i zavalio se. „Zna li ona za
to? Jer posljednji put kad sam pricao s njom, rekla je da joj
trebaju svi sati koje moze dobiti.”
„Posljednji put kad si pricao s njom, nisam znao da nosi moje
dijete. Nista joj se ne smije dogoditi, Woods. Ne mogu dopustiti
da joj se ista vise dogodi.”
Kimnuo je i tesko uzdahnuo. „Dobro. Slazem se. Ne volim da
mi se govori sto da radim, ali slazem se.”
„Jos nesto”, rekao sam prije nego sto sam ustao. „Jimmy je
gay, zar ne?”
 Woods je prasnuo u smijeh, a onda kimnuo. „Da, tako je, ali
zadrzi to za sebe. Zene vole dolaziti samo kako bi ga gledale. Zato
dobiva dobre napojnice.”
Dobro. I mislio sam da je tako, ali njegova bliskost s Blaire mi
je smetala. „Onda valjda moze bdjeti nad mojom malom.”
Woods se podsmjehnuo. „Mislim da ga ne bi mogao sprijeciti
ni da pokusas.”

***
Mobitel je zazvonio dok sam hodao prema Range Roveru. To
me podsjetilo na to da Blaire nema mobitel. Znaci da me ne zove
ona. Upravo sam bio na putu do nje, da vidim kako je. Tada cemo
razgovarati o tome. Izvukao sam mobitel i vidio majcino ime na
ekranu. Ignorirao sam je cetiri tjedna. Blaire mi se vratila, ali jos
nisam bio spreman razgovarati s mamom. Stisnuo sam Zanemari i
gurnuo mobitel natrag u dzep.
Kada sam stigao do Blaire, pogledao sam pod otirac i bio sam
sretan sto ondje nije bilo kljuca. Sinoc sam razgovarao s njom i s
Bethy o tome koliko je to opasno. Pokucao sam na vrata i s druge
strane zacuo korake. Bethyn je auto bio u klubu kada sam otisao,
pa sam znao da je Blaire sama. Sama pomisao na to da cemo biti
sami natjerala me je da se osmijehnem.
Vrata su se otvorila, a pospana Blaire stajala je s druge strane
s krafnom u ruci. Rumenilo na njezinim obrazima bilo je
preslatko. Kratka majica bez rukava jedva je prekrivala njezine
velike, prelijepe sise, a kratke hlacice pretvarale su preslatko u
preseksi.
Usao sam unutra i zatvorio vrata za sobom. „Kvragu, malena”,
prosaptao sam, gurajuci je prema kaucu. „Molim te, nemoj vise
nikada otvarati vrata izgledajuci tako.”
Pogledala se i smijesak joj se razlio licem. „Samo rastu.
Mislim da je to zbog trudnoce. Zaboravljam kako izgledaju.”
Oko prsta omotao sam pramen njezine kose. „Ne mislim
samo na tvoj topic nego i na ovu seksi, razbarusenu kosu.”
Kliznuo sam rukom preko njezine jedva prekrivene straznjice. „A
i ovo treba malo bolje pokriti.”
 „Ljudi obicno ne svracaju ujutro.” Blaire je zvucala kao da joj
nedostaje daha. Sviđalo mi se sto je polako izluđujem.
„Dobro”, rekao sam. „Kako je bilo spavati u novome krevetu?”
upitao sam prije nego sto sam joj gricnuo uho.
„Ah... ja sam, hm... dobro spavala.” Zvucala je nervozno.
Odmaknuo sam se i pogledao je. Zasto je zvucala nervozno?
„Samo dobro?” upitao sam, gledajuci kako joj se obrazi jarko
rumene.
Blaire je premjestila tezinu s jedne noge na drugu i pogledala
u pod. „Trudnicki snovi znaju biti... napeti.”
„Trudnicki snovi? Kako to mislis?” Sada sam bio znatizeljan.
To sto joj je cijelo lice bilo jarko rumeno i sto je izgledala spremna
otpuzati pod stol i sakriti se od mene samo mi je pobudilo
znatizelju. Pocela se odmicati, a ja sam je zgrabio za bokove i
prikovao je između sebe i kauca. „E, ne, neces. Ne mozes mi reci
takve stvari a onda ih ne objasniti.”
Blaire se kratko, nesigurno nasmijala i zatresla glavom.
„Mozes me drzati ovdje cijeli dan, ali necu ti reci.”
Zavukao sam ruke pod njezinu majicu i poceo je skakljati po
rebrima. Zbilja sam se trudio ne zapazati savrseno bujne sise koje
su mi bile nadomak ruke. Nisam zelio da Blaire misli da mi je
stalo samo do seksa s njom. Zasad se nas odnos vrtio oko seksa.
Zelio sam joj dokazati da je bio nesto vise. Makar ja morao pod
hladne tuseve i drkati razmisljajuci o tome koliko je slatka bila
neki dan.
Blaire se zahihotala i migoljila dok sam je skakljao. „Stani!”
zacicala je i gurnula me. Kada se pokusala izmigoljiti, ruka mi je
skliznula gore i okrznula njezinu lijevu dojku, na sto se ukocila. Iz
grla joj je pobjegao tihi zvuk koji je bio silno blizu stenjanju.
Jagodicom palca presao sam joj preko bradavice, a ona se stisnula
uz mene.
Jebes to neseksanje. Kako da ignoriram ovo?
„Molim te, Rush. Trebam te”, preklinjala je.
Trebala me? Cekaj... je li sanjala...? „Blaire, malena, sanjas li
seks?”
Zastenjala je i kimnula kada sam joj prstima stisnuo
bradavicu. „Da, i dosta mi je toga da se budim napaljena”,
prosaptala je.
Jebemti. Uzeo sam joj krafnu iz ruke i spustio je na stol, a
onda polizao glazuru s njezinih prstiju. Disanje joj se ubrzalo.
Zgrabio sam je i podignuo je. Omotala je noge oko mojega struka,
a ja sam prozdirao njezina usta dok sam hodao prema njezinoj
sobi. Ovaj cu je put staviti na veliki krevet i zadrzat cu je u njemu
cijeli dan vodeci ljubav s njom ako je to ono sto treba. Polegao
sam je na krevet i svukao njezine kratke hlacice i gacice, a zatim
se nadvio nad nju. „Skidaj tu majicu”, rekao sam povukavsi je
prema gore i preko njezine glave. Zastao sam i pogledao je. Jos
prosli tjedan mislio sam da je nikada vise necu vidjeti ovakvu.
Njezini zagrljaji bili su nesto sto sam sanjao svake noci. Sada je
bila tu i zelio sam milovati svaki djelic njezina tijela.
„Rush, molim te. Trebam te u sebi.” Migoljila se i molila.
Koliko sam god zelio stovati njezino tijelo, izgledalo je kao da
necu dobiti priliku. Necu moci odbiti zeljnu Blaire.
„Mogu li te prvo okusiti?” upitao sam, ljubeci je ponovno u
usta, a zatim utiskujuci poljupce po njezinu tijelu.
„Da, bilo sto. Samo trebam da me diras.” Uzdahnula je kada je
moja ruka pronasla njezine vlazne nabore i kada sam prstom
skliznuo među njih. „O, Boze! Da! Ahhhh!” zastenjala je kada sam
je poceo dirati. Seksom sluđena Blaire bit ce zabavna. Kao da sam
upravo osvojio jebeni glavni zgoditak. Jace sam joj rasirio bedra i
spustio usta da poljubim ukruceni mali klitoris koji se ondje
skrivao. Trznula se i ponovno pocela preklinjali. Jezikom sam
presao preko njezine nabrekle slatke tocke. Ruke su joj zgrabile
moju kosu, ne pustajuci me. Nisam mogao a da se ne nasmijesim.
„Molim te, Rush, molim te. Tako si dobar u tome. Molim te.”
Zbog njezinih seksi molbi gotovo sam eksplodirao. Zelio sam biti
u njoj jednako silno koliko je ona zeljela da budem tamo, ali sam
uzivao i u ovome. Usredotocio sam se na to da je dovedem do
vrhunca dok se ona na krevetu izvijala i stenjala. Kada je napokon
vrisnula moje ime i rekla da svrsava, skocio sam i u rekordnom
vremenu svukao odjecu.
Vise nam nije trebao kondom. Legao sam na nju i jednim
lakim ubodom usao u nju. Blaire me zgrabila za ramena i zabacila
glavu. Ako su ovakve sve trudnice, zasto, do kurca, muskarci ne
drze svoje zene trudnima? Ovo je bilo seksi. Toliko seksi da
vjerojatno necu dugo izdrzati.
„Jebi me, Rush. Grubo”, dahtala je Blaire.
„Malena, nastavis li pricati takve stvari, svrsit cu prije nego
sto zelis.”
Zlocesto mi se nasmijesila. „Opet cu te napaliti. Obecavam. A
sada, molim te, budi grub. U mojim snovima, natjeras me da se
sagnem i onda me jebes dok ne pocnem vristati i grepsti krevet,
preklinjuci te da prestanes. Netom prije nego sto svrsim,
probudim se.”
Izisao sam iz nje i okrenuo je na trbuh, a onda joj povukao
bokove u zrak. „Zelis da te izjebem, slatka Blaire? Pomoci cu
svojoj maloj da se osjeca bolje”, gugutao sam dok sam rukama
njezno prelazio preko njezine gole straznjice. Pocela se migoljiti,
a ja sam pljusnuo njezinu picu, na sto je iznenađeno dahnula.
„Ako zelis grubo, malena, onda ces dobiti grubo”, obecao sam.
Zgrabivsi je za bok, nabio sam se u nju i u tom trenutku
gotovo ispalio spermu u nju. Bila je tako jebeno uska. Ocajnicki
uzdasi koji su dolazili od nje nisu mi pomagali. Zapamtiti da je
moram opet dovesti do vrhunca bilo je tesko kada su mi muda
bila utegnuta, a kurac pulsirao. „Jace”, stenjala je Blaire i ja sam
izgubio kontrolu. Poceo sam pumpati u nju istom divljom
potrebom koja je prozimala i nju. Kada me njezina uska toplina
pocela ritmicno stiskati i kada je moje ime izletjelo iz njezinih
usta, zatvorio sam oci i prepustio se.
 BLAIRE

Kada sam se osvijestila od orgazma zbog kojega sam, prilicno

sam sigurna, pala u nesvijest, Rush je bio na leđima i privlacio me
na sebe. Sklupcala sam se u njegovu narucju i olaksano odahnula.
Usrecio je svaki bolni, zeljni dio mene. I vise od toga. Sve me
boljelo, no uzivala sam.
„Mislim da si me mozda slomila.” Zahihotao se uz moju
sljepoocnicu i poljubio me ondje.
„Nadam se da ne, jer kada budem imala energije da se
pomaknem, voljela bih to ponoviti”, odgovorila sam sto sam
umilnije mogla.
„Zasto se odjednom osjecam iskoristeno?” upitao je.
Ustipnula sam kozu koja mu je prekrivala prsne misice. „Zao
mi je sto se osjecas iskoristeno, ali s takvim tijelom, sto
ocekujes?”
Rush se nasmijao i okrenuo me na leđa i prekrio svojim
tijelom. Njegove srebrne oci zablistale su kada se zagledao u
mene. „Je li tako?”
Samo sam kimnula. Bojala sam se da cu ako progovorim reci
jos nesto. Recimo, da sam zaljubljena u njega.
„Tako si prelijepa”, prosaptao je spustivsi glavu kako bi
poljubio moje lice kao da je ono nesto sto treba paziti i maziti.
Nisam ja bila ta koja je bila prelijepa. On je bio prelijep, ali
nisam mu to rekla. Ako je zelio misliti da sam ja prelijepa, onda cu
mu to dopustiti.
Ruke su mu skliznule niz moje tijelo, zbog cega je ono pocelo
treperiti od zadovoljstva. „Budis li se takva svako jutro?” upitao je
sa sjajem u ocima.
Mogla sam slagati, ali dosta sam vec lagala. „Da. Katkad i
usred noci.”
Rush je podigao obrvu. „Usred noci?”
 Kimnula sam.
Ispruzio je ruku i maknuo mi kosu s lica. „Kako da ti
pomognem usred noci ako nisi sa mnom?” Njegov je glas zvucao
istinski zabrinuto.
„Ne zelis da te svake veceri budim radi seksa”, rekla sam mu.
„Mala, ako se probudis napaljena, zelim biti spreman i
dostupan.” Glas mu je utihnuo te je spustio ruku da me uhvati za
međunozje. „Ovo je moje, a ja se brinem za ono sto je moje.”
„Rush”, upozorila sam ga.
„Da?”
„Zajahat cu te i odmah pojebati ne prestanes li govoriti takve
stvari.”
Rush se nacerio. „To i nije neka prijetnja, slatka Blaire.”
Okrenula sam glavu da se nasmijesim, a sat na nocnom
ormaricu privukao mi je pozornost. Joj, sranje! Odgurnula sam
Rusha. „Moram biti na poslu za deset minuta!” viknula sam.
Rush se maknuo s mene i ja sam iskocila iz kreveta, shvativsi
da sam potpuno gola. Rush je lezao na krevetu i s osmijehom na
licu gledao me kako panicarim. „Molim te, ne obracaj pozornost
na mene. Ja imam sjajan pogled odavde”, rekao je sa seksi
osmijehom.
Zatresla sam glavom i zgrabila cisti par gacica i grudnjak, a
zatim otrcala u kupaonicu.

***
„Izgleda da se nekomu posrecilo ili su razlog tom sretnom
osmijehu one krafne koje sam bio donio?” razvukao je Jimmy
kada sam usla u kuhinju zakasnivsi minutu.
Imala sam osjecaj da mi lice gori. „Uzivala sam u krafnama.
Hvala ti i oprosti sto sam zaboravila za sinoc. Bio je, ovaj, lud dan.”
Odabrala sam pregacu, bojeci se pogledati ga u oci.
„Mala, da sam ja upravo izisao iz kreveta s Rushem Finlayem,
i ja bih se smjeskao kao lud. Stovise, vraski ti zavidim. Znam da
moje krafne nisu zasluzne za sjaj zadovoljstva u tvojim ocima.”
Pocela sam se hihotati i dohvatila kemijsku i podlozak za
pisanje. „Prilicno je sjajan.”
„O, molim te, hocu detalje. Upit cu svaku rijec”, Jimmy je
preklinjao, izlazeci u blagovaonicu pokraj mene.
„Idi flertuj sa zenama i prestani mastati o mojem... mojem...”
Tko mi je bio Rush? Nije mi bio decko. Bio je tata moje bebe, a to
je zvucalo jeftino.
„On je tvoj covjek. Reci to, jer je istina. Tip te stuje kao
sveticu.”
Nisam odgovorila. Nisam bila sigurna kako odgovoriti.
Stolovi su se vec punili i imala sam posla. Za mojim su stolom
sjedili Woods, Jace i Thad, plavi decko kovrcave kose cije sam ime
tek nedavno saznala. Otisla sam posluziti gospodina Loveladyja i
njegovu prijateljicu. Uvijek je sa sobom vodio djevojke koje su
izgledale kao da mu mogu biti unuke, ali nikada to nisu bile. Kako
Jimmy kaze, gospodin Lovelady bio je bogatiji od Boga. Ipak, bio
je star. Odvratno.
Nakon sto sam zapisala njihove narudzbe pica, uputila sam
se prema Woodsovu stolu. Kada sam prisla, sva su mi se trojica
nasmijesila, a Thad je namignuo. On je bio ljepotan koji je volio
flertovati i to su svi znali. Stoga ga je bilo lako ignorirati. „Dobar
dan, decki. Sto zelite popiti?” upitala sam dok sam pred njih
stavljala case s vodom.
„Jutros izgledas prposno. Lijepo te vidjeti ponovno
nasmijesenu”, Thad je rekao posezuci za svojom casom i
otpijajuci gutljaj.
Obrazi su mi se ponovno zarumenjeli. Osjecala sam to.
Pogledala sam prema Woodsu koji me promatrao znalackim
pogledom. Bio je dovoljno pametan da shvati. „Ja cu kavu”, bio je
Woodsov jedini odgovor. Bila sam iznimno zahvalna za to sto nije
bio raspolozen da me zadirkuje.
„Bethy me nije pustila ni blizu krafnama koje je Jimmy donio
jutros. Nisam mislio da ce te krafne toliko oraspoloziti.”
Podsmijeh na Jaceovu licu govorio je da je tocno znao sto se
dogodilo. Zar ce cijeli klub saznati za moj seksualni zivot? Je li bio
toliko zanimljiv?
„Volim krafne”, odgovorila sam, gledajuci u svoj blokic
umjesto u njih.
„Siguran sam u to.” Jace se zahihotao. „Donesi mi jedno pivo
Honey Brown, molim te.”
„Osjecam da mi nesto promice, a mrzim kada me se
izostavlja”, rekao je Thad, naslonivsi se na stol i netremice me
gledajuci.
„Odbij i naruci prokleto pice”, Woods je planuo na njega.
Thad je zakolutao ocima i zavalio se na naslon svojega stolca.
„Svi su tako osjetljivi. Bocu izvorske vode.”
Zapisala sam to, a onda pogledala u Woodsa. „Zelis li da na
stol donesem svjezega voca?”
Kimnuo je. „Molim.”
Sretna sto sam zavrsila s njima, posla sam natrag u kuhinju
nakon sto me zaustavila gospođa Higgenbotham, koja je zeljela
mimoze za sebe i za svoju kcer koja je izgledala kao da joj je oko
osamnaest.
Kada sam se vratila u kuhinju, Jimmy je punio svoj pladanj.
Pogledao me preko ramena. „Znam da sam znatizeljan, ali moram
pitati tko je djevojka koju je Rush ostavio ovdje?”
Meg. Nisam znala nista vise o njoj. Samo da je Meg, stara
prijateljica. Zapravo sam zaboravila da ju je Rush ostavio ovdje.
„Njegova stara prijateljica. Ne znam vise gotovo nista.”
„Woods ju je također dobro poznavao. Posto ste vas dvoje
pobjegli, otisao je razgovarati s njom. Pretpostavio sam da nije
nova ako je obojica poznaju.”
Podsjetila sam se da je ona bila dio njegove proslosti. Nisam
imala razloga biti ljubomorna na nju. Bili su stari prijatelji. To sto
je bila jedna od njih nije znacilo da se ja moram osjecati manje
vrijednom.
Stavila sam Woodsovo voce na pladanj i dohvatila pica koja
su svi narucili. Prije nego sto sam pogledom obisla sobu i posla
prema Woodsovu stolu, usredotocila sam se na to da dostavim
pica svim stolovima. Vidjela sam kako Woods pogledava od mene
prema stolu meni slijeva. Bilo je to Jimmyjevo podrucje. Okrenula
sam se da vidim daje li mi mozda znak da pomognem nekomu,
kada mi se pogled spojio s Rushevim. Zastala sam. Tu je. Smijesak
mi se poceo oblikovati na usnama, no tada sam zapazila Nan koja
je sjedila pokraj njega s bijesnim izrazom na licu. Odmah sam
preusmjerila pozornost natrag prema Woodsu i odlucila se
pretvarati da nisu tu.
„Evo vasega voca.” Cula sam nervozni prizvuk u svojemu
glasu, ali sam se molila da ga decki nece zapaziti. „A evo i vasih
pica. Jeste li spremni naruciti?” upitala sam, usiljeno se
smjeskajuci.
Sva su se trojica zagledala u mene, cineci me jos
nervoznijom. Morat cu nauciti kako prijeci preko ovoga. Nan je
bila njegova sestra. Bit ce u mojem zivotu bude li Rush u njemu.
Nauciti zivjeti s nekime tko me mrzi bio je dio zivota koji cu
morati prihvatiti.
„Ona mu je sestra. Ako se upustis u ovo s njim, morat ces se i
s njom nositi”, Jace mi je rekao kao da to vec nisam znala. Nije mi
se sviđao osjecaj da je svaka moja emocija bila na vidjelu. Uvijek
sam bila povucena osoba. Ovo je za mene bilo previse.
Ignorirala sam ga, izvukla svoj blokic i znacajno pogledala
Woodsa. On je procistio grlo i narucio. Isto su ucinili i ostali, bez
dodatnih mudrosti.
 RUSH

„Nazvala sam te i pitala hoces li rucati sa mnom. Mozes li mi

posvetiti barem trideset minuta svoje pozornosti? Proslo je
nekoliko tjedana otkad smo se druzili. Nedostajes mi.”
Povrijeđenost u Naninom glasu malo me pogodila. Imala je pravo.
Zanemarivao sam je. Nisam bio siguran sto je uopce rekla otkad
je Blaire usla u blagovaonicu. Tako sam se usredotocio na to da ne
nosi nista pretesko i da se nitko ne ponasa lose prema njoj - ili
flertuje s njom - da svojoj sestri nisam bio kvalitetno drustvo.
„Da, oprosti”, rekao sam joj i otrgnuo pogled s vrata kroz koja
je Blaire bila prosla nedugo prije toga. „Reci mi ponovno o tom
jedrilicarskom turniru na koji ides s novim tipom... rekla si da se
zove Charles.”
Nan se nasmijesila na spomen imena, a onda kimnula.
Podsjecala me na djevojcicu nad kojom sam bdio kada bi se zbog
necega tako uzbudila. Ne na ljutitu zenu u kakvu je odrasla. „Da.
On je Kellarsov unuk. Iz Cape Coda je i obozava jedrenje. Dojedrio
je ovamo na ljetovanje. U svakome slucaju, prijavio se na taj
turnir i zeli me povesti sa sobom. Samo na nekoliko dana.”
Slusao sam dok je blebetala o Charlesu i njegovoj jedrilici,
silno se trudeci ne traziti Blaire pogledom. Morao sam pronaci
ravnotezu između te dvije zene u svojemu zivotu. Blaire je bila na
prvome mjestu, ali volio sam svoju sestru, a ona me i trebala.
Makar to bio rucak i slusanje o tome kako blebece o svojemu
posljednjem osvajackom pohodu. Nitko drugi nije slusao njezine
price.
Prestala je pricati i ljutito pogledala nesto preko mojeg
ramena. „Ona se mora usredotociti na svoj rad i prestati gledati
tebe. Boze, ne znam zasto je Woods jednostavno ne otpusti.”
Osvrnuo sam se i ugledao Woodsa, Jacea i Thada kako se
smijese i sale s rumenom Blaire.
„Ne gleda sada. Previse je zauzeta flertanjem s drugim
tipovima. Samo joj je stalo do novca. Pateticno, stvarno. Voljela
bih da mozes prozreti njezinu smijesnu glumu. Mislim, meni je
jasno...”
„Nan, zacepi”, zarezao sam. Nisam mislio, ali cuti Nan kako
ogovara Blaire i gledati decke kako flertuju s njom i kako se ona
rumeni zbog toga bilo je vise nego sto sam mogao podnijeti.
Ustao sam. Pobrinut cu se da svaki od tih napaljenih gadova
shvati da je moja.
„Flerta s njima, Rush. Ne mogu vjerovati da bi otisao od rucka
svojatati takvu jeftinu kurvu.”
Ljubomorni bijes koji sam osjecao istog se trenutka
preusmjerio od decki na moju sestru. Zamracilo mi se pred ocima
i okrenuo sam se prema njoj. „Koji si kurac upravo rekla?” upitao
sam sto sam tise mogao, nagnuvsi se nad nju.
Otvorila je usta da progovori, ali znao sam da cu izgubiti
zivce kaze li ista lose o Blaire.
„Nemoj. Ako zelis dostojanstveno otici odavde, onda nemoj.
Ako ikad ponovno kazes nesto takvo o Blaire, cut ces svoje. Jesi.
Li. Jebeno. Razumjela?”
Nanine su se oci raskolacile. Nikada joj se nisam obratio tako
strogo. Ali otisla je predaleko. Skocila je i bacila svoj ubrus na stol.
„Ne mogu vjerovati. Ja sam ti sestra. Ona je samo... ona je samo...”
„Ona je samo zena u koju sam zaljubljen. Moras to zapamtiti”,
dovrsio sam umjesto nje.
Nanine su oci plamtjele poput vatre kada se okrenula i izisla
iz kluba. Nije mi bilo stalo. Bolje je bilo da ode prije nego sto
kazem ista drugo. Nisam je zelio povrijediti. Volio sam je, ali sam
mrzio rijeci koje su joj izlazile iz usta.
Necija mi je ruka dotaknula nadlakticu pa sam se trznuo
prije nego sto sam shvatio da je to Blaire. Plave su joj oci bile
prepune brige. Ovoga sam se bojao. Nan i njezine mrznje. Nisam
je mogao kriviti, ali nisam ni mogao zivjeti bez Blaire. U svakome
slucaju, sada sam trebao biti sam.
„Zao mi je”, prosaptao sam, a onda povukao ruku i bacio
novac na stol prije nego sto sam izisao za Nan iz blagovaonice.
 ***
Tri sljedeca sata proveo sam u teretani. Kada sam izisao,
tijelo me ubijalo. Bijes mi se smirio. Sada sam samo zelio vidjeti
Blaire. Njezina ce smjena biti gotova i htio sam je zagrliti.
Zasluzila je ispriku. Nisam trebao Nan dovesti u klub na rucak.
Zamolila je da se ondje nađem s njom, pa sam otisao. Cak sam se
pobrinuo da sjedimo u Jimmyjevu dijelu. Nisam zelio dovesti
Blaire u neugodnu situaciju. Ali obilo mi se o glavu. Ovo je
posljednji put da cu pustiti Nan i blizu njoj. Ona to nije mogla
preboljeti, a Blaire to nije zasluzila.
Pokucao sam na vrata stana i cekao. Nitko nije dosao.
Posegnuo sam u svoj dzep i izvukao mobitel, no onda sam se
sjetio da Blaire nema mobitel. Kvragu. Uzet cu onaj mobitel iz
svoje kuce i prisiliti je da ga uzme natrag. Sto ako je povrijeđena?
Sto ako je otisla nekamo i vise se ne vraca?
„Izisla je s Jimmyjem.” Okrenuo sam se i ugledao Bethy kako
mi prilazi iz smjera golf-kluba. „Svratila je nakon smjene i rekla
mi da ona i Jimmy imaju vruci spoj.”
Zasto mi nije rekla? Jer nije znala gdje me pronaci i da mi je
htjela reci. Otisao sam od nje poput supka. „Kada ce se vratiti?”
upitao sam kada je Bethy stala ispred mene i otkljucala vrata.
„Ne znam. Bila je uzrujana. Znas li ista o tome?” Bethy je s
gorcinom u glasu upitala dok je otvarala vrata.
Nisam pitao mogu li uci. Samo sam usao za njom. „Nan i ja
smo danas rucali u klubu. Nije proslo dobro.”
Bethy je zgađeno namreskala nos. „Mislis? Ma zasto? Ne bih
nikada rekla da ce tvoja kuja od sestre ikako uzrujati Blaire.”
Bethy je spustila torbicu i promrsila psovku. „Ne treba joj taj
stres, znas. Trudna je i odlucna ostati na nogama i nositi
pladnjeve naokolo cijeli dan. Ne treba joj jos i tvoja obiteljska
drama. Sljedeci put kad odlucis imati obiteljsko okupljanje s
opakom vjesticom, ucini to negdje drugdje.”
Imala je pravo. Nisam trebao dopustiti da Blaire vidi Nan.
Nisam trebao vjerovati da ce Nan biti ljubazna. Ili barem
pristojna. Za ovo sam ja bio kriv i trebao sam pronaci Blaire. „Gdje
je?” upitao sam.
 Bethy se spustila na kauc. „Uzima stanku od usranoga zivota
koji je stavljen pred nju.”
Ako me Bethy htjela povrijediti, islo joj je prokleto dobro.
Kada su se vrata otvorila bio sam spreman preklinjati je.
„Oprosti sto kasnim. Bili smo u...” Usutjela je kada su joj oci
srele moje. „Hej.”
„Hej”, odgovorio sam, prisavsi joj, ali bojeci se dotaknuti je.
„Zao mi je. Molim te, dođi u sobu i dopusti mi da ti objasnim.”
Ona je napravila prvi korak i omotala ruke oko mojega
struka. „Okej je. Nisam uzrujana.”
Ona ce tjesiti mene. Opet. Uvijek je to radila: brinula se za
druge. „Ne, nije”, rekao sam i uhvatio je za ruku kako bih je
odvukao u njezinu sobu. Dalje od Bethy, koja me trenutacno nije
odvec voljela.
„Neka puze. I treba. Jebemti. Ja to trebam”, Bethy je rekla s
kauca, odmahujuci nam i hvatajuci daljinski od televizora.
 BLAIRE

Rush me nastavio vuci u moju sobu sve dok vrata iza nas nisu
bila zatvorena, a on sjedio na mojem krevetu, drzeci me u
svojemu krilu. Prije sam bila uzrujana, ali sada mi je bilo dobro.
Bio je u groznoj situaciji, a Nan je bila ljuta. Bila sam sigurna da je
Woods bio zadovoljan sto se nije odvila neka scena u koju bih ja
bila ukljucena.
„Rush, obecavam ti da je sve u redu. Dobro sam”, uvjeravala
sam ga, obujmljujuci mu lice rukama. Borba s Nan i njezina
mrznja bili su dio paketa. Shvacala sam to i morat cu zivjeti s tim
zelim li Rusha u svom zivotu.
Zatresao je glavom. „Nista danas nije bilo u redu. Nikada
nisam trebao pristati na rucak s njom u klubu. Trebao sam biti
pametniji. Nisam joj trebao vjerovati da ce biti normalna. Tako mi
je zao, mala. Kunem ti se, vise se nece ponoviti.”
Prekrila sam njegova usta svojima i gurnula ga na krevet.
„Rekla sam ti da je u redu. Prestani se ispricavati”, prosaptala sam
mu o usne.
Rusheve su ruke skliznule pod moju majicu i pronasle moj
grudnjak koji je sada bio dva broja premalen. Posto sam ga nosila
cijeli dan, naramenice su mi se urezale u kozu. Otkopcao ga je i
rukama presao preko koze uleknute od pritiska neodgovarajuceg
grudnjaka.
„Treba ti novi grudnjak”, rekao je, prstima prelazeci lijevo-
desno po mojim leđima, natjeravsi me da zadrhtim od uzitka.
„Mmmm, ako mi obecas raditi to svake noci, bit cu dobro”,
uvjeravala sam ga, saginjuci se kako bih ga ponovno poljubila.
Odmaknuo se. „Zasto mi nisi rekla?” upitao je izmucena
glasa.
Rekla sto? Rukama sam ga uhvatila za glavu i podigla se nad
njega. „Sto sam ti to trebala reci?” zbunjeno sam upitala.
Rush me obuhvatio i kliznuo rukama pod moje grudi, na sto
sam zaboravila da uopce vodimo razgovor. To je bio tako dobar
osjecaj. Stenjuci, priljubila sam svoja prsa o njegove ruke,
spremajuci se da preklinjem. „Koza ti je izrezana od ovoga
jebenog grudnjaka, Blaire. Zasto si ga nosila? Kupio bih ti novi.
Nabavit cu ti novi prije nego sto ikamo odes.”
Jos je uvijek pricao o mojem grudnjaku. „Rush, zelim da me
diras. Ne brini se za moj grudnjak. Samo te molim...” Sagnula sam
glavu, pocela mu grickati rame i ljubiti ga niz prsa.
„Koliko god to bilo dobro, ne mozes mi odvratiti pozornost.
Zelim znati zasto mi nisi rekla da te prokleti grudnjak boli. Ne
zelim da te ista boli.”
Podignula sam glavu i zagledala se u njega. Mrstio se. To mu
je doista smetalo. Nitko se nikada nije toliko brinuo za mene.
Nisam bila naviknuta na to. Srce mije naraslo pa sam posegnula i
svukla majicu i grudnjak. „Rush, treba mi novi grudnjak. Ovaj mi
je postao premalen. Bi li me odveo u kupovinu novoga? Molim
te?” Zadirkivala sam ga kada su se njegove ruke podignule i
obuhvatile moje otekle grudi, zbog cega sam jos vise navlazila
gacice.
„Treba se pobrinuti za ovako jebene sise. Ne mogu podnijeti
pomisao na to da bole.” Glupo se osmjehnuo. „Osim, naravno, ako
sam ja taj koji uzrokuje bol.” Snazno je ustipnuo obje moje
bradavice i ja sam jauknula. „Ove su sise moje, Blaire. Ja se
brinem za ono sto je moje” prosaptao je prije nego sto je uvukao
bradavicu u svoja usta.
Samo sam kimnula i zanjihala se na njemu. Njegova erekcija
pritiskala se o moj nabrekli klitoris i, budem li se samo jos malo
duze trljala, svrsit cu. Doista sam morala svrsiti.
„Polako, mala. Da ti prvo skinemo ove hlacice”, rekao je,
izljubivsi puteljak do mojega trbuha gdje se zadrzao, njezno ga
ljubeci. Gledao me dok je polako otkopcavao moje hlacice i za tim
ih spustio niz moje tijelo. „Cini se da nekomu treba paznje. Sva je
otekla i vlazna. Curi. Jebemti, kako seksi”, promrmljao je i rasirio
mi noge, gladno gledajuci između njih. Legao je među moje noge
dok mu usta nisu bila tako blizu mojem klitorisu da sam na njemu
osjecala njegov topao dah. „Veceras cu ostati ovdje. Ne mogu
spavati znajuci da bi se mogla probuditi ovakva i da bi me mogla
trebati. Pomisao na to me izluđuje.” Glas mu se spustio do
promukloga sapta koji me uvijek uzbuđivao. Gledala sam mu
ispruzeni jezik sa srebrnom kuglicom koja je bljesnula kad mi je
njime prosao kroz nabore i zatim ga uvukao u mene.
Zgrabila sam ga za glavu i pocela moliti za jos iako me prije
nego sto je podignuo glavu i zlocesto mi se nasmijesio doveo ne
do jednog nego do dva orgazma.
„Jebeno mi stvaras ovisnost. Nitko ne bi trebao biti tako
sladak, Blaire. Cak ni ti.”
Ustao je i strgnuo svoju majicu i hlace. Vratio se na mene
prije nego sto sam se mogla predugo diviti pogledu.
„Zelim da me zajases”, rekao je, ljubeci me dok mu je ud
ulazio među moje noge i izazivao me.
Odgurnula sam ga, a on se brzo okrenuo na leđa kako bih se
mogla popeti na njega. Gledati ga kako polako upija svaki detalj
na mojem tijelu vise me napaljivalo od zlocestih rijeci koje je
uvijek saptao u moje usi kako bi me doveo do vrhunca.
Tog bih muskarca mogla voljeti i biti sretna s njim ostatak
svojega zivota. Samo sam se nadala da cu imati priliku za to.

***
Iducih je nekoliko dana proslo kao u bajci. Ja sam isla na
posao. Rush bi se pojavio i odvukao mi pozornost svojom
predivnom prisutnoscu. Zavrsili bismo gdje nismo trebali biti,
divlje se poseksali i vratili se u moj stan ili njegovu kucu te vodili
ljubav u krevetu. Drugi put je uvijek bio njezan. Prvi je put uvijek
bio intenzivan i pun zelje za oboje. Bila sam prilicno sigurna da
nas je Woods cuo onaj dan kada smo zavrsili u garderobi s
odjecom za iznajmljivanje, trgajuci odjecu jedno s drugoga.
Jos sam pokusavala odluciti jesu li razlog ovomu bili
trudnicki hormoni ili cu uvijek Rusha zeljeti toliko. Jedan njegov
dodir i bila sam ocajna. Danas cemo, međutim, imati stanku.
Morala sam raditi cijeli dan na godisnjem golf-turniru. Morala
sam se svađati i s Woodsom i s Rushem da mi dopuste raditi
danas. Nijedan od njih nije mislio da je sigurno. Ja sam, naravno,
pobijedila.
Nase odore bile su posebno narucene za taj dan. Nosit cemo
sve bijelo, poput golfera. Nase kratke hlacice bile su zamijenjene
suknjicama koje su odgovarale nasim polo majicama. Osim,
naravno, za Jimmyja. On ce biti u kratkim hlacicama. On je bio
jedini muskarac na vozilu s picima danas. Ocito je i on bio necija
posebna narudzba.
„Imamo petnaest ekipa. Blaire, ti dobivas prve tri ekipe.
Zatim Bethy, ti dobivas sljedece tri. Carmen dobiva sljedece tri.
Natalie, tri nakon toga. Jimmy, ti dobivas posljednje tri. Tu su sve
zene koje su zatrazile bas tebe. Ovo ce biti cjelodnevni događaj.
Neka golferi budu sretni i pripazite da vam ne ponestane pica.
Vratite se obnoviti zalihu prije nego sto vam icega ponestane.
Vasa su vozila vec opskrbljena odabranim picima za golfere koje
cete pratiti danas. U svojim vozilima imate walkie- talkieje da me
mozete kontaktirati u hitnome slucaju. Ima li tko pitanja?” Darla
je stajala na trijemu ureda s rukama na bokovi ma, gledajuci nas
petero.
„Dobro. A sada, zauzmite svoje polozaje. Blaire ce odmah na
posao. Ostatak treba otici do svojih ekipa dok cekaju svoj red.
Zele li pica, donesite im ih. Zele li hranu, posaljite im posluzitelja.
Jasno?”
Svi smo kimnuli. Darla nam je odmahnula i vratila se natrag
u ured.
„Mrzim turnire. Samo se nadam da se necu morati baviti
Nathanom Fordom. Prokleto je iritantan”, Bethy je progunđala
dok smo isli prema svojim vozilima, pazeci da imamo sve prije
nego sto se zaputimo do prve rupe.
„Mozda dobijes Jacea”, rekla sam, nadajuci se da ce ju to
razvedriti.
Bethy se namrstila. „Ne. Nema sanse. Teta Darla je pravila
raspored. Ne bi mi dala Jacea.”
Pa, u tom slucaju ni ja necu dobiti Rusha. Sto je vjerojatno
dobro. Morala sam se usredotociti na rad. A ne na to kako dobro
Rush izgleda u hlacicama i polo majici.
Parkirala sam vozilo na prvoj rupi i krenula ususret svojoj
prvoj skupini. Bila su to poznata lica i stariji. S njima ce biti lako i
davali su sjajne napojnice. Nakon sto sam im svakomu dala bocu
vode, otisla sam do svoje sljedece skupine. Nekim cudom, bili su
to Jace, Thad i Woods. Nisam ih ocekivala u svojoj skupini. „Bok,
decki. Nisam li prava sretnica?” zadirkivala sam ih.
„Bio sam siguran da cemo dobiti Bethy. Vrag me odnio, dan
postaje sve bolji”, Thad je rekao.
„Zacepi”, Jace je progunđao i podbo ga laktom.
„Nisam dovoljno glup da zaduzim Bethy za Jacea. Ignorirala
bi sve ostale”, Woods je objasnio.
Dala sam im boce vode. „Drago mi je sto posluzujem vas
trojicu. Makar nisam Bethy”, rekla sam, smijeseci se Jaceu.
„Ako ne mogu imati Bethy, ti si definitivno druga na popisu”,
Jace je rekao iskrivljena smijeska. Tip mi je jednostavno bio drag.
Itekako se dokazao svojim osjecajima prema Bethy.
„Dobro. A sada me ucinite ponosnom”, navijala sam, uputivsi
se prema sljedecoj skupini. To je bila moja prva zenska skupina.
Prepoznala sam ih, ali nisam bila posve sigurna tko su. Mislila
sam da bi visoka, elegantna plavusa mogla biti gradonacelnikova
supruga.
Posto sam im dala mineralne s kriskama limete, posla sam
natrag. Bilo je gotovo vrijeme za pocetak. Pogledom sam trazila
Rusha, ali nisam ga vidjela. Nisam bila sigurna u cijoj je ekipi, ali
znala sam da igra. Pretpostavila sam da ce i Grant biti s njim, ali
ni njega nisam vidjela.
 RUSH

Ubit cu Granta na spavanju. Ili mozda bas ovdje u javnosti sa

svjedocima. Silovito sam spustio svoje palice, a nosac ih je brzo
zgrabio, sto je bilo dobro. Bio sam spreman baciti nesto.
„Meg? Zbilja, Grante? Pitao si Meg?” Pogledao sam iza Granta
i vidio Meg kako se prijavljuje i prstom pokazuje prema nama.
„Trebalo nam je tri osobe. Ti si raspizdio Nan, pa nam je
nedostajala jedna. Svi su ostali bili zauzeti. Meg je htjela igrati. U
cemu je problem?” Grant je dodao svoju torbu nosacu i osinuo me
uzrujanim pogledom.
Blaire je bila problem. Nisam joj rekao da ce Meg biti u mojoj
ekipi jer nisam znao. Sada ce, ako nas vidi, pomisliti da nesto
skrivam od nje. Morao sam je pronaci.
„Hocu li vama trojima donijeti vode?” upitala nas je
crvenokosa djevojka cijeg se imena nisam mogao sjetiti.
Pretpostavio sam da mi Woods nece poslati Blaire. To bi pomoglo.
Mogao bih joj sve objasniti, pa bi vidjela da je posve nevino.
„Da, molim te, Carmen”, Grant je odgovorio. Razvukao je
smijesak, a ona je zavodljivo zatreptala. Sigurno je i s njom
spavao. Ako nije, veceras ce. „Daj jednu i mrgudu. Mora se
hidrirati”, nasalio se Grant.
„Jeste li spremni rasturiti?” upitala je Meg prilazeci nam.
Ne, bio sam spreman pronaci Blaire i objasniti joj situaciju.
Ponovno sam pogledao djevojku koja je razvozila pica. „Gdje je
Blaire?” upitao sam je.
Napucila je usta kao da se duri. „Ja nisam dovoljno dobra?”
„Da, seceru, savrsena si. Samo je napaljen na Blaire. Nista
osobno”, objasnio je Grant i namignuo joj. Ona se opet ozarila.
„Ima prvu skupinu. Mislim da je gospodin Kerrington u toj
skupini. Mladi gospodin Kerrington. Darla je rekla nesto o tome
kako je gospodin Kerrington trazio Blaire”, djevojka je odgovorila
sa zadovoljnim osmijehom na licu.
Woods je supak. Nisam sumnjao u to.
„Dobro jutro, Meg. Zao mi je, ali pred nama je neraspolozeni
Rush”, Grant je rekao Meg.
„Vidim. Pretpostavit cu da je Blaire djevojka koju je otisao
ganjati, ostavivsi me samu bez objasnjenja neki dan.”
„Ako je ganjao djevojku, onda da, bila je to Blaire”, odgovorio
je Grant.
Ignorirao sam ih oboje i posao prema pocetnoj crti kada sam
ugledao prvu skupinu koja je zapocinjala igru. Blaireino se vozilo
u isto vrijeme pocelo udaljavati. Sranje.
„A da se smiris? Blaire nije ta koja je uvijek ljubomorna. Ti si”,
progunđao je Grant, otpivsi gutljaj vode.
„Okej, je li problem u tome sto igram s vama dvojicom? Je li
rijec o tome?” upitala je Meg gledajuci ravno u mene.
„Ne zelim da se Blaire uzrujava”, odgovorio sam i pogledao u
smjeru u kojem se odvezla.
„Aha. Pa, ovo je samo golf, a ne spoj”, rekla je Meg.
Imala je pravo. Bio sam smijesan. Nismo u srednjoj skoli i
mogu igrati golf s curom. Blaire je sada znala da mi je Meg stara
prijateljica, a i bili smo tu s Grantom. Nismo bili sami. Bit ce okej.
„Na rubu sam. Oprosti. Imas pravo. Nije problem”, slozio sam se i
odlucio se opustiti i uzivati u danu. Blaire je barem bila ispred
nas. Brze ce zavrsiti i otici u klub. Vjerojatno ju je zato Woods
trazio. Da ne bi bila na suncu dugo kao ostali.

***
Kada smo dosli do seste rupe, vec sam bio opusten i uzivao
sam. Osim povremene brige jer je Blaire bila na vrucini, bio sam
dobro. Znao sam da je Woods promatra, a koliko mi je god to bilo
iritantno, bilo mi je i olaksanje.
„Hajde, Grante, Rush ima najbolji rezultat na tri rupe, a ja na
dvije. Ova je tvoja, prijatelju. Mozes ti to”, Meg ga je zadirkivala
dok je pripremao palicu.
Grant ju je osinuo upozoravajucim pogledom. Ubacivanje u
rupu izbliza nije bilo Grantova jaca strana, a Meg nije trebalo
dugo da to shvati. Ako pogodi ovu, bit ce cudo.
„Mislim da mu treba pomoc, Meg. Mozda bi ga mogla malo
poduciti”, predlozio sam. Ljutiti izraz na Grantovu licu oboje nas
je natjerao na smijeh. Kvragu, prelako je nasjedao. „Mozda ces se
htjeti udaljiti, Meg. Izgleda kao da ce eksplodirati. Ako promasi
rupu, ne zelis biti na vatrenoj liniji.”
Meg se odmaknula i stala pokraj mene. „Zar uistinu baca
palice?” upitala je s osmijehom punim nade.
„Nemoj se previse uzbuđivati. Ako se dovoljno razljuti da
baca palice, onda je prilicno bijesan.”
„Ne bojim se. Ti imas jace ruke”, rekla je, jos se jednom
nasmijesivsi Grantu. Razjarivala ga je.
„Nema jace ruke!” Grant je graknuo, s obrambenim izrazom
na licu uspravivsi se iz stava koji je bio zauzeo.
Meg je ispruzila ruku i stisnula moju nadlakticu. „Pa, ah, da,
ovo je prilicno impresivno. Da vidim sto ti imas”, jos je malo
zadirkivala Granta.
Grant je strgnuo svoju majicu i stao pred Meg, pokazujuci joj
svoje misice. „Popipaj to, mala. On je nula naspram mene. Samo
ljepotan.”
Zakolutavsi ocima, poceo sam hodati prema golf-vozilu.
Grant je ispruzio ruku i zgrabio me za podlakticu. „E, neces. Ovo
je natjecanje u kojem cu ja jebeno pobijediti. Pokazi te sitne
rucice. Da vidimo tko je opasniji.”
Nisam imao nikakve zelje pobijediti u ovom natjecanju. „Ti
pobjeđujes. Prihvacam. On ima jace ruke, Meg”, rekao sam,
istrgnuvsi svoju ruku iz njegova stiska.
„Ne, nema. Nisi napinjao svoje misice kada sam ih opipala i
sigurna sam da su tvoji veci”, odgovorila je sa zlocestim
osmijehom na licu. Bio sam siguran da je to losa ideja. Nisam
mislio da flerta, ali nisam bio siguran.
„Koje sranje! Napni misice, Rush. Dokazat cu to. Imam bolje
bicepse.”
„Da, imas. U redu je”, odgovorio sam.
 „Napni ih odmah, ozbiljan sam”, zahtijevao je Grant. Doista se
ponasao kao dijete. Rado cu mu prepustiti ovu pobjedu. Bio sam
spreman prijeci na sljedecu rupu.
„Dobro”, slozio sam se. „Ako ces zbog toga ubaciti lopticu pa
mozemo nastaviti na sljedecu rupu, napet cu misice.”
Grant se nacerio i ponovno podigao ruku da je ona opipa.
Cekala je mene. Napeo sam misice i dao joj da ih dotakne.
Smijesno.
„Zao mije, Grante, on pobjeđuje”, odgovorila je Meg, stiscuci
moju ruku malo predugo.
Spustio sam ruku i krenuo natrag prema vozilu. „Pogodi
rupu, Grante”, zazvao sam.
„Nisi pobijedio! Odabrala te samo zato sto prema tebi osjeca
odanost jer ti je bila prva seva”, odgovorio je.
Trznuo sam glavom, osvrcuci se da vidim je li ga itko cuo. Bio
sam zahvalan sto je izgledalo da nitko nije.
 BLAIRE

Sjedila sam ondje dok su ulazili u vozilo i krenuli do sljedece

rupe. Trebala sam otici po jos pica. Moja me zelja da vidim Rusha
pobijedila pa sam napravila mali obilazak dok ga nisam pronasla.
Sada sam pozeljela da ga nisam nasla. Prvi put ovaj tjedan, opet
sam osjetila mucninu. Nije mi rekao da mu je Meg bila prva. Samo
mi je rekao da su bili stari prijatelji.
Znati kakvi su stari prijatelji bili nije mi pomagalo. Dobro
sam znala da je Rush spavao s mnogo djevojaka. Bilo je to nesto
sto sam znala otkad sam prvi put usla u njegov krevet. No vidjeti
ga s onom koja mu je bila prva bilo je bolno.
Flertovala je s njim, a on je uzvracao. Pokusavao ju je
impresionirati svojim misicima. Bili su dovoljno impresivni i kad
ih nije napinjao i pokazivao. Zasto je to napravio? Je li ju zelio
privuci? Je li ga zanimalo kakva je sada u krevetu?
Zeludac mi se okrenuo pa sam ubacila u prvu i udaljila se od
drveca iza kojeg sam se bila skrivala. Nisam se namjeravala
skrivati. Krenula sam precacem da vidim je li Rush na ovoj rupi.
Ali kada sam vidjela kako se smijesi Meg, a onda joj dopusta da ga
dira, stala sam. Nisam mogla dalje.
Ona je bila dijelom njegova svijeta. Uklapala se u njegov
svijet. Umjesto da razvozi pica, igrala je golf s njim. Nije mogao
pitati mene. Prvo, nisam znala igrati golf a zatim, naravno, radila
sam ovdje. Nisam mogla igrati. Sto je radio sa mnom? Njegova me
sestra mrzila. Nisam mogla biti dijelom njegova zivota. Nisam.
Uvijek cu biti samo promatrac sa strane. Mrzila sam ovaj osjecaj.
Biti s njim bilo je nevjerojatno. U privatnosti njegove kuce ili
mojega stana bilo je lako pretvarati se da bismo mogli biti nesto
vise. No sto ce se dogoditi kada mi se pokaze trbuh? Kada budem
vrlo trudna, a on bude sa mnom? Ljudi ce znati. Kako ce on to
prihvatiti? Jesam li mogla ocekivati da prihvati?
Nakrcala sam vozilo i pustila da mi se po umu premecu
situacije koje su se mogle dogoditi. Nijedna od njih nije
zavrsavala sretno. Ja nisam bila dio elite. Ja sam bila samo ja.
Prosli sam si tjedan dopustila uzivjeti se u pomisao na ostanak.
Na odgajanje ovoga djeteta s Rushem. Koliko me god boljelo
vidjeti ga s Meg, bilo je to otreznjenje koje sam trebala. Nitko ne
zivi u bajci. Pogotovo ne ja.
Kada sam se vratila, moja je skupina dospjela do
posljednjega dijela terena. Smijesila sam se i posluzivala pica, cak
sam se i salila s golferima. Nitko nece znati da sam uzrujana. Ovo
je bio moj posao. Dobro cu ga odraditi.
Veceras Rushu necu reci nista. Nije imalo smisla. Nije
razmisljao. Samo cu se malo distancirati. Nisam si mogla
dopustiti da vjerujem da cu s njim imati sretan kraj. Bila sam
pametnija. Dan mi nije uspio proci bez povracanja. Vrucina je
ucinila svoje, ali neka budem prokleta ako Woods sazna za to.
Nije mi trebalo da misli da ne mogu obaviti svoj posao. Bethy me
drzala za kosu dok sam povracala u zahod u straznjem dijelu
ureda. Doista sam je voljela.
„Pretjerala si”, grdila me kada sam podigla glavu od zadnjeg
povracanja.
Nisam to htjela priznati, ali vjerojatno je imala pravo.
Prihvatila sam vlazan rucnik koji mi je pruzila i ocistila lice prije
nego sto sam sjela na pod i leđima se naslonila na zid. „Znam. Ali
nemoj reci nikome”, zamolila sam.
Bethy je sjela pokraj mene. „Zasto?”
„Zato sto trebam ovaj posao. Zarada je dobra. Ako cu otici
cim mi se pokaze trbuh, trebat ce mi sav novac koji mogu
ustedjeti. Nece biti lako naci posao dok sam ocito trudna.”
Bethy me pogledala. „I dalje namjeravas otici? A Rush?”
Nisam htjela da se Bethy ljuti na njega. Ponovno joj je postao
drag. „Vidjela sam ga danas. Zabavljao se. Uklapao se. On je tu
gdje pripada. Ja sam gdje ja pripadam. Ne uklapam se u njegov
svijet.”
„On nema pravo glasa u tome? Da samo tako kazes, pozvao bi
te da se uselis k njemu i pobrinuo bi se za sve. Ne bi radila u ovom
klubu i uvijek bi bila uz njega. Moras to znati.”
 Nije mi se sviđala pomisao na to da postanem jos jedna zena
koja ga iskoristava. Njegove majka i sestra radile su bas to. Nisam
zeljela i ja. Nije mi bilo stalo do njegova novca. Stalo mi je samo
do njega. „Ja nisam njegova odgovornost.”
„Oprosti mi ako se ne slazem. Kada te napumpao, postala si
njegova odgovornost”, otresito je rekla Bethy.
Znala sam istinu o noci kada smo se seksali bez kondoma. Ja
sam prisla njemu. Gotovo sam ga napala. Nije on bio kriv. A svaki
drugi put, bio je pazljiv. Ja mu nisam dopustila da te veceri bude
pazljiv. Bila je to moja pogreska, a ne njegova.
„Vjeruj mi kada ti kazem da je sve to moja krivnja. Nisi bila
ondje kada sam zatrudnjela. Ja jesam.”
„Ne moze biti samo tvoja krivnja. Ne mozes zatrudnjeti
sama.”
Nisam se namjeravala prepirati s njom. „Samo nemoj nikomu
reci da sam povracala. Ne zelim da se brinu.”
„Dobro. Ali nisam sretna zbog toga. Ako se ponovi, svima cu
reci”, upozorila me.
Polozila sam glavu na njezino rame. „Dogovoreno”, slozila
sam se.
Bethy me potapsala po glavi. „Ti si jedna luda zenska.”
Samo sam se nasmijala jer imala je pravo.
 RUSH

Cim je turnir zavrsio, otisao sam se kuci otusirati i urediti.

Nisam ni ostao primiti pokal za drugo mjesto. Prepustio sam cast
Grantu i Meg. Nije mi uopce bilo stalo. Sudjelovao sam u turniru
samo zato sto sam se vec prije prijavio s Nan i Grantom. Radili
smo to svake godine. Bilo je za dobar cilj.
Kada sam svratio do ureda ispred kojeg su bila parkirana
vozila s picima, Darla mi je rekla da je Blaire s Bethy otisla prije
otprilike jednoga sata. Nazvao sam Bethy, ali nije se javila.
Pretpostavio sam da ce se, nakon sto se otusiram i presvuceni,
one vratiti otamo kamo su bile otisle.
Kada sam se zaustavio pred njihovim stanom, Bethyn je auto
bio na parkiralistu. Blaire je bila kod kuce. Hvala Bogu. Suludo mi
je nedostajala cijeli dan. Pokucao sam tri puta, nestrpljivo
cekajuci da se vrata otvore. Bethy je ukoceno razvukla osmijeh.
Nisam zelio da me tako doceka.
„Hej”, rekao sam i usao.
„Vec spava. Dan je bio dug”, rekla je Bethy stojeci na vratima i
drzeci ih otvorenima kao da zeli da odem.
„Je li dobro?” upitao sam, gledajuci niz hodnik prema
zatvorenim vratima njezine sobe.
„Samo je umorna. Pusti je da spava”, odvratila je Bethy.
Nisam namjeravao otici. Moze zatvoriti prokleta vrata. „Necu
je buditi, ali ne idem nikamo. Tako da mozes zatvoriti vrata”,
rekao sam joj i uputio se prema Blaireinoj sobi.
Bilo je tek sest navecer. Ne bi trebala spavati tako rano osim
ako joj je lose. Pomisao na to da se danas previse naradila ubrzala
mi je srce. Trebao sam ustrajati u tome da danas ne radi. To nije
bilo sigurno ni za nju ni za dijete.
Polako sam otvorio vrata i usao. Zatim sam ih zatvorio i
zakljucao za sobom. Blaire je bila sklupcana nasred svojega
velikog kreveta. Izgledala je izgubljeno. Njezina duga plava kosa
bila je rasirena preko jastuka, a jedna duga, gola noga virila je
ispod pokrivaca. Svukao sam majicu, bacio je na komodu te zatim
otkopcao svoje traperice i svukao ih. Kada sam ostao samo u
boksericama, odmaknuo sam pokrivac i uvukao se iza njezinih
leđa. Privukao sam je k sebi, a ona se privinula uza me. Njezan
uzdah i promrmljan pozdrav bili su najljupkiji zvukovi koje sam
ikada cuo. Nasmijesio sam se, spustio lice u njezinu kosu i
zatvorio oci.
Ovo je bilo jedino mjesto na kojemu sam zelio biti. Spustio
sam ruku i stavio je rasirena dlana preko njezina trbuha. Pomisao
na ono sto sam drzao cinila me poniznim.
Njezni dodiri po mojoj ruci, a zatim po mojim prsima,
prizvali su mi osmijeh na lice kada sam otvorio oci. Blaire je sada
bila okrenuta prema meni. Otvorenih ociju gledala je u moja prsa
i prstom mi prelazila preko prsnih misica, a zatim opet gore i
preko mojega ramena. Podignula je oci, a slabasan joj je smijesak
zaigrao na usnama.
„Hej”, prosaptao sam.
„Hej.”
Vani je sada bio mrak, ali nisam imao pojma koliko je kasno.
„Danas si mi nedostajala.”
Osmijeh joj je nestao s lica te je svrnula pogled. Neobicna
reakcija. „I ti si meni nedostajao”, rekla je, ne gledajuci me.
Podignuo sam ruku i primio je za bradu kako bih joj pogled
mogao vratiti na sebe. „Sto je bilo?”
Usiljeno se nasmijesila. „Nista.”
Lagala je. Nesto definitivno nije bilo u redu. „Blaire, reci mi
istinu. Izgledas uzrujano. Nesto nije u redu.” Pocela se odmicati
od mene, ali sam je cvrsto drzao. „Reci mi, molim te”, preklinjao
sam je.
Napetost se u njezinu tijelu malo opustila kada sam rekao
'molim te'. Morao sam zapamtiti da je slaba na te rijeci.
„Vidjela sam te danas. Zabavljao si se...” Utihnula je.
U cemu je bio problem? Joj, cekaj. Vidjela je Meg. „Ovo je zbog
Meg. Zao mi je. Sve dok nije dosla nisam znao da ju je Grant
zamolio da zamijeni Nan. Moja se sestra povukla u posljednji
trenutak, pa je Grant zamolio Meg da zauzme njezino mjesto.
Rekao bih ti to da sam znao.”
Tijelo joj je ponovno bilo napeto. Sranje. Mislio sam da sam
sve objasnio. Zar je bila toliko uzrujana oko toga?
„Bila ti je prva.” Blairein je glas bio tako tih da je gotovo
nisam cuo.
Netko joj je rekao. Ukurac. Tko je znao osim Granta? Nisam
svima pricao o svojoj seksualnoj proslosti. Tko joj je mogao reci?
Obujmio sam joj lice rukama. „A ti si mi posljednja.” Pogled joj se
smeksao. U tom sam tepanju postajao sve bolji. Prije mi nije bilo
toliko stalo do toga hocu li curi reci pravu stvar. S Blaire je bilo
lako. Bio sam samo iskren.
„Ja...” Zastala je i promeskoljila mi se u narucju. „Moram u
kupaonicu”, rekla je. Bio sam siguran da to nije bilo prvo sto je
htjela reci, ali sam je pustio da ustane.
Nosila je zuti topic i ruzicaste gacice za koje sam znao da ih
cure zovu hlacicama za decke, iako nijedan tip kojega sam
poznavao ne bi nosio ista takvo. Bokovi su joj se cinili punijima, a
pri pomisli na to kako je naginjem preko kreveta i hvatam za te
bokove ukrutio sam se kao kamen. Morao sam se usredotociti.
Bila je uzrujana zbog necega, a nije mi htjela reci zbog cega.
Morao sam to popraviti. Nisam zelio da bude uzrujana.
Mobitel mi je zazvonio pa sam posegnuo za njim kako bih ga
uzeo s nocnog ormarica. Bila je to Nan. Nisam sada zelio
razgovarati s njom. Stisnuo sam Zanemari. Posto sam ugasio
zvono, pogledao sam na sat. Bilo je tek devet sati i deset minuta.
Blaire je izisla iz kupaonice i sramezljivo se nacerila. „Malo
sam gladna.”
„Onda te idemo nahraniti”, rekao sam, ustajuci i posezuci za
svojim trapericama.
„Moram do trgovine s namirnicama. Namjeravala sam ici
prije, ali sam bila pospana pa sam mislila najprije malo
odspavati.”
„Odvest cu te na veceru, a onda cemo ujutro u kupnju
namirnica. Nijedna trgovina ovdje nije otvorena tako kasno.”
 Blaire je izgledala zbunjeno. „Ni restorani nisu otvoreni.”
„Klub je otvoren do jedanaest. Znas to.” Navukao sam majicu
preko glave, a zatim joj prisao. Promatrala me kao da nije
razumjela. „Sto?” upitao sam hvatajuci je za struk i privlaceci
njezino gotovo golo tijelo uza se.
„Ljudi ce te vidjeti sa mnom u klubu. Ljudi koji ti nisu
prijatelji”, rekla je polako kao da mi daje vremena da promislim o
tome.
„I?” upitao sam.
Zabacila je glavu kako bi me mogla pogledati. „A ja radim
ondje. Oni znaju da radim ondje.”
I dalje nisam razumio sto hoce reci. „Ne shvacam.”
Blaire je frustrirano uzdahnula. „Nije ti vazno hoce li te drugi
clanovi kluba vidjeti na veceri sa zaposlenicom?”
Smrznuo sam se. Sto? „Blaire?” rekao sam polako, zeleci se
uvjeriti da sam je dobro cuo. „Jesi li me upravo pitala zelim li da
me netko vidi na veceri s tobom? Molim te, reci mi da sam te
krivo shvatio.”
Slegnula je ramenima.
Spustio sam ruke s njezina struka i prisao vratima. Sigurno
se salila. Kada sam joj dao priliku da i pomisli da je se sramim?
Pogledao sam je. Dok me promatrala, prekrizila je ruke preko
prsa.
„Zar sam ikad ostavio dojam da ne zelim da me vide s tobom?
Jer ako jesam, kunem ti se, popravit cu to.”
Ponovno je slegnula ramenima. „Ne znam. Samo, nikad ni
smo bili na spoju. Mislim, izisli smo u onaj klub jednom, ali to nije
bio spoj. Tvoje drustvene funkcije obicno ne ukljucuju mene.”
Grudi su mi se stegnule. Imala je pravo. Nisam je izveo
nikamo osim u kupnju namjestaja te do Sumita i nazad. Jebemti.
Koji sam ja idiot. „Imas pravo. Uzasan sam. Nikada te nisam izveo
ni na kakvo posebno mjesto”, prosaptao sam, a zatim zatresao
glavom. Nikada prije nisam bio u ozbiljnoj vezi. Jebao sam cure, a
onda ih slao kuci. „Znaci, sve si vrijeme mislila da te se sramim?”
upitao sam, znajuci da ne zelim cuti odgovor. Boljet ce kao sam
vrag.
„Ne da me se sramis. Samo sam mislila, pa, da se ne uklapam
u tvoj svijet. Znam to. To sto nosim nase dijete ne znaci da me
moras prihvatiti kao svoju. Samo mi nudis podrsku...”
„Blaire. Molim te. Stani. Ne mogu to vise slusati.” Priblizio
sam joj se. „Ti si moj svijet. Zelim da to svi znaju. Ne znam kako
biti dobar decko pa mi nikada nije sinulo odvesti te na spoj. Ali
mogu ti odmah obecati da cu te odvesti na toliko prokletih
spojeva da u ovom gradu nece ostati nijedna osoba koja nece
znati da stujem tlo po kojemu hodas.” Dohvatio sam joj ruku.
„Oprosti mi sto sam bio idiot.”
Blaire je suspregnula suze i kimnula. Pitao sam se koliko jos
puta moram sjebati prije nego sto napokon napravim ono sto
treba.
 BLAIRE

Kada sam izisla iz svoje sobe, na kuhinjskom sanku ugledala

sam mobitel koji mi je kupio Rush. Ovo je bio treci put ovaj tjedan
da mi je nesto ostavio. Ovaj put, uz dar je bila ostavljena i poruka.
Podigla sam ga.
Misli na bebu. Mobitel ti treba za hitne slučajeve.
To je bio nizak udarac. Nasmijesila sam se, uzela mobitel i
stavila ga u dzep. Danas imam drugi lijecnicki pregled. Za njega
sam Rushu rekla na nasemu trecem spoju u ponedjeljak navecer.
Odlucio je da ce me cijeli tjedan voditi na spojeve. Sinoc sam ga
preklinjala da samo ostanemo kod kuce i gledamo film. Dokazao
je ono sto je htio dokazati. Svi su nas u gradu vidjeli zajedno. Bila
sam sigurna da im je vec svima bilo dosta toga da nas gledaju
zajedno. Pomisao na to nagnala me da se jos jace nasmijesim.
Izvadila sam mobitel iz dzepa. Sinoc sam zaboravila
podsjetiti Rusha na danasnji termin. Sada sam imala mobitel pa
sam ga mogla nazvati. Njegovo je ime bilo prvo na popisu mojih
kontakta pod Favoriti. Nisam bila iznenađena.
Zazvonio je triput prije nego sto se javio.
„Hej, nazvat cu te poslije”, Rushev je glas zvucao izivcirano.
„Okej, ali...” pocela sam kada je prigusio mikrofon da se obrati
nekomu drugomu. Sto se događa?
„Jesi li dobro?” planuo je.
„Da, dobro sam, ali...”
„Onda cu te morati nazvati poslije”, prekinuo me prije nego
sto sam uspjela dovrsiti, a zatim je prekinuo poziv.
Sjedila sam ondje zureci u mobitel. Sto se upravo dogodilo?
Mozda sam trebala pitati je li on dobro. Kada me nije nazvao u
sljedecih deset minuta, odlucila sam da se moram spremiti za
pregled. Sigurno ce me nazvati prije nego sto dođe vrijeme
polaska.
 ***
Sat poslije jos me nije nazvao. Razmisljala sam da ga
nazovem ili ne. Mozda je zaboravio da sam nazvala. Uvijek sam
mogla posuditi Bethyn auto i otici na pregled. U ponedjeljak, kada
sam mu rekla za njega, cinio se da je uzbuđen odlaskom sa
mnom. Nisam ga mogla tek tako ostaviti.
Ponovno sam odabrala njegov broj. Ovaj je put zazvonio
cetiri puta.
„Sto je?” Nanin me glas prepao. Bio je kod Nan?
„Pa, ovaj...” Nisam bila sigurna sto da joj kazem. Nisam joj
mogla reci za pregled. „Je li Rush tamo?” nervozno sam upitala.
Nan se grohotom nasmijala. „Nevjerojatno. Rekao je da ce te
nazvati. Daj mu malo prostora za disanje. Rushu ne treba
priljepak. Dosao je posjetiti svoju obitelj. Moji mama i tata su tu i
spremamo se poci na obiteljski rucak. Kada bude spreman
razgovarati s tobom, nazvat ce te.” Zatim je poklopila.
Potonula sam na krevet. Imao je obiteljski rucak sa svojom
sestrom, majkom i mojim ocem. Zato mi je poklopio? Nije zelio da
znam da je s njima. Njegov je obiteljski rucak imao prednost nada
mnom i bebom. To sam i ocekivala, ali opet, bio je tako drag i
zastitnicki nastrojen. Jesam li trazila previse? Nisam bila osoba
koja trazi mnogo, ali pretvorila sam se u bas takvu osobu. Nisam
li?
Ustala sam i spustila mobitel na krevet. Vise ga nisam zeljela.
Mrznja u Naninu glasu dok mi je govorila da jedu s njezinim ocem
nije mi dala mira. Zgrabila sam torbicu. Imala sam vremena otici
do ureda i posuditi Bethyn auto.

***
Dok sam stigla do ureda, sva sam se preznojila. Toliko o tome
da cu lijepo izgledati za pregled. No to zapravo nije bilo vazno. Bio
mi je to najmanji problem. Popela sam se stubama i naletjela na
Darlu koja je bas izlazila iz ureda.
„Ne radis danas”, rekla je kada me vidjela.
„Znam. Moram posuditi Bethyn auto. Imam lijecnicki pregled
u Destinu na koji sam, ah, zaboravila.” Mrzila sam lagati, ali nisam
joj mogla reci istinu.
Darla me na trenutak promatrala, a zatim je posegnula u
dzep hlaca i izvukla svoje kljuceve. „Uzmi moj auto. Ja cu tu biti
cijeli dan. Meni nece trebati.”
Zeljela sam je zagrliti, ali nisam. Nisam bila sigurna bi li joj
takva reakcija zbog obicnoga lijecnickog pregleda bila ugodna.
„Mnogo vam hvala. Napunit cu ga gorivom”, uvjeravala sam je.
Kimnula je i mahnula mi. Pozurila sam niz stube i usla u
njezin Cadillac kako bih se odvezla za Destin.

***
Voznju sam dobro podnijela i morala sam cekati samo
petnaest minuta prije nego sto su me pozvali u ordinaciju.
Medicinska se sestra nije prestala smijesiti dok je izvlacila uređaj
s malim ekranom.
„Trudna si tek deset tjedana, pa cemo morati obaviti
ultrazvuk kako bismo culi otkucaje bebina srca. Trebali bismo
cuti otkucaje i vidjeti unutra malu bebicu”, objasnila je.
Vidjet cu svoju bebu i cuti joj otkucaje srca. Ovo je stvarno.
Onih nekoliko puta sto sam zamisljala ovaj dan, nisam zamisljala
da cu biti sama. Mislila sam da ce netko biti sa mnom. Sto ako ne
uspiju pronaci otkucaje? Sto ako nesto nije u redu? Nisam zeljela
biti sama.
Lijecnik je usetao s utjesnim osmijehom. „Izgledas
prestravljeno. Ovo je sretan trenutak. Svi vitalni znakovi su dobri.
Nema potrebe da budes tako nervozna”, uvjeravao me. „A sada
lezi.”
Ucinila sam kako je zatrazio, a medicinska mi je sestra
podignula noge u stremene.
„Nisi dovoljno dugo trudna da obavimo vanjski pregled i da
tako vidimo ili cujemo bebu. Moramo napraviti transvaginalni
ultrazvuk, sto znaci da cu morati uci vaginalno. Nece te boljeti.
Osjetit ces blagi pritisak od stapica, ali to je sve”, objasnila mi je
medicinska sestra.
Nisam ih gledala. Pomisao na to kako guraju stapic unutra
stvar je cinila samo gorom. Usredotocila sam se na ekran.
„Okej, evo nas. Polako, budi mirna”, rekao je lijecnik.
Gledala sam crno-bijeli ekran, strpljivo cekajuci na ista sto bi
nalikovalo bebi.
Tihi bubnjajuci zvuk ispunio je prostoriju, a ja sam osjetila
kao da mi je vlastito srce prestalo kucati.
„Je li to...?” upitala sam, ne mogavsi reci nista drugo.
„Bogme jest. I bubnjanje je kako treba biti. Lijepo i snazno”,
odgovorio je lijecnik.
Zagledala sam se u ekran, a medicinska je sestra pokazala na
nesto sto je nalikovalo zrnu graska. „Eto ga. Ili eto je. Savrsena
velicina za deset tjedana.”
Nisam mogla gutati koliko mi se grlo stegnulo. Suze su mi se
pocele slijevati niz lice, ali nije me bilo briga. Samo sam sjedila
kao prikovana, gledajuci u sitno cudo na ekranu dok su prostoriju
ispunjavali njegovi otkucaji srca.
„I ti i beba ste u sjajnom stanju”, lijecnik je rekao polako
izvlaceci instrument iz mene, a sestra je povukla moju halju i
ponudila mi ruku kako bih lakse ustala.
„Nesto krvavog iscjetka savrseno je normalno nakon ovoga
postupka, pa se nemoj brinuti”, rekao je lijecnik, ustao i otisao do
umivaonika kako bi oprao ruke. „Nastavi uzimati one prenatalne
vitamine i dođi na pregled za cetiri tjedna.”
Kimnula sam. Jos sam uvijek bila zadivljena.
„Izvoli”, rekla je sestra i dala mi slicice ultrazvuka.
„To je za mene?” upitala sam, gledajuci slike svoje bebe.
„Naravno ”, odgovorila je zabavljena glasa.
„Hvala vam”, rekla sam gledajuci jednu za drugom,
pronalazeci malo zrno za koje sam znala da zivi u meni.
„Nema na cemu.” Potapsala me po koljenu. „Mozes se
odjenuti. Sve izgleda sjajno.”
Kimnula sam i obrisala jos jednu suzu koja mi je pobjegla
otkotrljala se niz lice.
 RUSH

„Gdje je, Bethy?” pitao sam izlazeci iz Blaireine sobe s

njezinim mobitelom u ruci. Ostavila ga je ondje.
Bethy je vrisnula na mene i zalupila vratima kuhinjskog
ormarica. „To sto tvoje jadno dupe ne zna gdje je samo mi je
dodatni razlog da te mrzim.”
Koji je njoj kurac? Imao sam pakleni dan. Kada sam rekao
mami da si mora naci novu kucu, a onda da cu zaprositi Blaire, svi
su podivljali. Pa, ne svi. Blaireinu je ocu to bilo u redu. Nan i moja
majka su poludjele. Proveli smo nekoliko sati vicuci jedno na
drugo, a onda sam im ozbiljno zaprijetio. Nan je u ponedjeljak
trebala otici na faks. Nece je biti do zimskih praznika, a bio sam
siguran da ce tada s prijateljima otici u Vail. To je radila svake
godine. Obicno bih i ja isao, ali ove godine necu.
„Posljednja cetiri sata morao sam se svađati s majkom i
sestrom. Nije bilo bas lako izbaciti Georgiannu iz kuce i
obavijestiti nju i Nan da namjeravam zaprositi Blaire. Zato mi
oprosti ako mi treba pomoc da se prisjetim gdje je Blaire!”
Bathy je silovito spustila bocu vode na sank, a njezin ljutiti
izraz pretvorio se u zgađeni. Mislio sam da ce biti sretna kada
cuje da namjeravam zaprositi Blaire. Ocito nisam imao pravo.
„Nadam se da joj nisi kupio prsten”, bio je njezin jedini
odgovor.
Bio sam umoran od njezinih igrica. „Reci mi gdje je!” zarezao
sam.
Bethy je spustila ruke na sank i nagnula se prema naprijed,
osinuvsi me bijesnim pogledom za kakav nisam znao da je ta cura
sposobna. „Idi dođavola.
Jebemti. Sto sam napravio?
Vrata su se otvorila i usla je Blaire, smijeseci se dok me nije
ugledala. Na to joj se osmijeh izgubio. I ona je bila ljuta na mene.
Nije bilo dobro.
„Blaire”, rekao sam prilazeci joj, a ona se stala odmicati.
„Nemoj”, rekla je, podignuvsi ruke kako bi me sprijecila da joj
priđem.
Drzala je nesto. Izgledalo je kao slike. Kakve je, kvragu, slike
mogla imati? Nesto iz moje proslosti? Je li bila ljuta zbog neke
djevojke s kojom sam nesto nekoc imao?
„Je li to ono sto mislim da jest?” pitala je Bethy, proguravsi se
kraj mene i potrcavsi prema Blaire.
Blaire je kimnula i pruzila joj slike. Bethy je prekrila svoja
usta. „O, moj Boze. Jesi li cula otkucaje srca?”
Na rijeci „otkucaji srca” kao da mi je netko rastvorio prsa.
Napokon mi je sinulo. Danas je bio cetvrtak. Blaire je imala
lijecnicki pregled. Nazvala me da me podsjeti, a ja sam prekinuo
vezu.
„Blaire, sranje, mala, tako mi je zao. Suocavao sam se sa
svojom...
„Svojom obitelji. Znam. Ne zelim slusati tvoje izgovore. Zelim
samo da odes.” Glas joj je bio monoton. U njemu nije bilo emocija.
Vratila je svoju pozornost natrag na slike i prstom pokazala
na nesto. „Tu. Mozes li vjerovati da je to u meni?”
Bethy je okrenula svoj pogled pun mrznje s mene prema slici,
a njezni joj je osmijeh ozario lice. „Nevjerojatno je.”
Stajale su ondje gledajuci slike mojega djeteta. Blaire je cula
njegove otkucaje srca danas. Sama. Bez mene.
„Mogu li ja vidjeti?” upitao sam, bojeci se da ce mi reci ne ili,
jos gore, ignorirati me.
Umjesto toga, uzela je slike od Bethy i dala mi ih je. „Stvarcica
koja nalikuje na grasak. To je... nasa beba.” Nevoljko ju je nazvala
nasom bebom. Nisam je mogao kriviti.
„Je li sve u redu sa srcem? Mislim, je li kucalo kako treba i
to?” upitao sam, zureci u sliku u svojoj ruci.
„Da. Rekli su da je sve savrseno”, odgovorila je. „Ako je zelis,
mozes je zadrzati. Ja imam tri. Ali htjela bih da odes, odmah.”
Nisam namjeravao otici. Ni Bethy, koja je stajala poput
zastitara, nece me odvratiti. Reci cu sve pred Bethy budem li
morao, ali odbijao sam napustiti ovaj stan.
„Moja majka i tvoj otac danas su se nenajavljeno pojavili. Nan
u ponedjeljak odlazi na faks. Mama je mislila da cu i ja otici pa da
ce se ona useliti natrag. Rekao sam joj da ne idem i da mora
pronaci drugi dom. Također sam im rekao da cu ostati dok ti ne
odlucis zelis li da se preselimo nekamo drugamo. Da te
namjeravam zaprositi.” Zastao sam i gledao kako joj lice blijedi.
Nisam se nadao toj reakciji. „Nije proslo dobro. Bilo je mnogo
vikanja. Sati vristanja i prijetnji. Kada si me nazvala, upravo sam
im bio rekao da cu te ozeniti. Poludjeli su. Htio sam te nazvati
kada se majka i Abe vrate u auto i odu iz grada. Nisam htio da se
ti moras suociti s ikome od njih. Ali moja majka ne odustaje bez
borbe. Nan se spakirala i otisla na faks vec veceras. Kaze da vise
nikada nece razgovarati sa mnom.” Zastao sam, a zatim udahnuo.
„Ne mogu ti reci koliko mi je zao. To sto sam zaboravio na
danasnji pregled je neoprostivo. Neprestano ti se ispricavam.
Volio bih da mogu prestati sjebavati.”
„Nisi isao na rucak s njima?” upitala je.
„Rucak? Sto? Ne!”
Njezin se ukoceni stav opustio. „Aha”, rekla je i uzdahnula.
„Zasto si mislila da sam isao na rucak s njima? Ne bih tebi
poklopio da mogu provesti vrijeme s njima.”
„Nan”, rekla je tuznog osmijeha.
„Nan? Kada si, dovraga, pricala s Nan?” Bio sam s Nan cijelo
jutro.
„Kada sam te opet nazvala. Nan se javila i rekla da nemas
vremena za mene jer se spremas rucati sa svojom obitelji.”
Moja lazljiva sestrica moze biti sretna sto joj je guzica na
putu za istocnu obalu, jer bih joj zavrnuo vratom da je se sada
mogu docepati.
„Otisla si na pregled misleci da sam otpirio tebe i nasu bebu
zbog njih? Ukurac!” Progurao sam se pokraj Bethy i povukao
Blaire u zagrljaj. „Ti si moja obitelj, Blaire. Ti i ova beba.
Razumijes li me? Danas sam propustio nesto sto si nikada necu
oprostiti. Htio sam biti ondje i cuti otkucaje srca. Zelio sam te
drzati za ruku kada ga budes vidjela prvi put.”
Blaire je nakrenula glavu i nasmijesila mi se. „Znas, mozda je
curica.”
„Da, znam.“
„Onda prestani zvati nasu bebu 'on'”, rekla je.
Zvao sam bebu 'on'. Nasmijesio sam se i poljubio je u celo.
„Mozemo li se vratiti u tvoju sobu, pa ces mi ispricati sve o
pregledu? Zelim znati sve.”
Kimnula je i pogledala Bethy. „Hoces li ga nastaviti
mrzovoljno gledati ili ces mu oprostiti?”
Bethy je slegnula ramenima. „Nisam jos sigurna.”
 BLAIRE

Skola je ponovno pocela. Turisti su zavrsili svoje ljetne

praznike i otisli kucama. U klubu je bilo mnogo manje posla, a
zbog toga su i napojnice bile manje. Najvaznije je bilo to da Rush
prosnju nije ni spomenuo od one veceri u stanu kada je rekao da
je to rekao svojoj majci i sestri te mojem ocu. Nije ih ponovno
spominjao. Katkad sam se pitala je li promijenio misljenje ili sam
si to samo umislila.
Da me Bethy nije svaki tjedan pitala je li Rush ponovno
spominjao zaruke, pomislila bih da je rijec o mojoj bujnoj masti.
Svaki put kad bih joj rekla da nije, ona bi postala jos nervoznijom.
Da ne kazem da me srce sve vise boljelo. Bojala sam se da je
promislio i shvatio da bi to bila pogreska. Prije nego sto je to
spomenuo one veceri, nisam si ni dopustila pomisliti na to da bi
me ozenio. Pretpostavljala sam da cemo odgajati bebu u dvama
razlicitim domovima. Ako bi moje misli poletjele u buducnost,
odagnala bih ih. Nisam se zeljela nadati.
Sati su mi zbog manje posla bili skraceni, pa sam se pitala
trebam Ii naci drugi posao. Ovdje nisam imala mnogo izbora. I
bilo je vrlo vjerojatno da Rush to ne bi dobro prihvatio.
Kada sam usla u svoju sobu, dvije su mi stvari privukle
pozornost. Po krevetu su bile razasute ruzine latice, a u sredini se
nalazila koverta s uredno ispisanim mojim imenom. Podignula
sam je i otvorila. Papir je djelovao skupo, a na vrhu je bilo
otisnuto Finlay.
Nađimo se na plaži. Voli te Rush.
Njegov nenormalno savrsen rukopis na usta mi je nagnao
osmijeh. Otisla sam do svojega ormara i izvukla bijelu ljetnu
haljinu s dvama crnim prugama uzduz ruba. Ako je isplanirao
nesto romanticno na plazi, necu nositi svoju radnu odjecu.
Posto sam pocesljala svoju kosu i popravila sminku, uputila
sam se prema francuskim vratima okrenutima prema zaljevu i
krenula prema plazi. Rush je nosio kaki hlacice i kosulju. Bilo mi
je drago sto sam se presvukla. Bio mi je okrenut leđima, a dok je
stajao i gledao u vodu, ruke su mu bile u dzepovima. Zeljela sam
zastati i diviti mu se dok se on divi vodi, ali sam također bila
nestrpljiva da ga vidim. Nije ga bilo kada sam se jutros probudila.
Sisla sam sa staze na pijesak. Osim nas dvoje, nije bilo nikoga.
Iako se guzva smanjila, i dalje je bilo trideset suncanih stupnjeva.
Spustivsi pogled, zapazila sam nesto u pijesku. Netko je pisao po
njemu. Sa strane se nalazio stap.
Zastala sam i naglas procitala: „Blaire Wynn, hoces li se udati
za mene?” Dok sam polako shvacala sto sam procitala, Rush je
presao preko ispisanih rijeci i spustio se na jedno koljeno ispred
mene.
U ruci mu se stvorila kutijica. Dok ju je polako otvarao,
dijamantni je prsten upijao zalazece sunce. Izgledao je kao da
svjetlucajuci ozivljava. Zaprosio me. Jesam li zeljela to? Jesam.
Jesam li mu vjerovala? Jesam.
Je li on bio spreman? Nisam bila sigurna. Nisam zeljela da to
bude nesto sto radi samo zato sto osjeca pritisak. Bilo bi lako
pruziti ruku i staviti prsten na moj prst. No je li to Rush zbilja
zelio?
„Ne moras to raditi”, prisilila sam se reci, netremice ga
gledajuci. Tjednima nije pricao sa sestrom ni majkom. Koliko mi
se god one nisu sviđale - ne, koliko ih god mrzila - nisam zeljela
biti ta koja ce se isprijeciti između njega i njegove obitelji.
Rush je zatresao glavom. „Ne, ne moram ja nista. Ali zelim
provesti ostatak svojega zivota s tobom. Ni s kim osim s tobom.”
Njegove su rijeci bile prave rijeci. I dalje sam osjecala kao da
nesto nije u redu. Nije to mogao uistinu zeljeti. Bio je mlad, bogat
i prekrasan. Ja mu nista nisam mogla ponuditi. Bit cu mu kamen
oko vrata. Promijenit cu mu svijet. „Ne mogu ti to uci niti. Ne
mogu sputavati tvoju buducnost. Mozes raditi bilo sto. Obecala
sam ti da cu dopustiti da budes dijelom zivota nase bebe. To se
nece promijeniti kada se budes osjecao spremnim otici. Uvijek cu
ti to dopustati.”
„Nemoj vise nista govoriti. Kunem se, Blaire, malo mi
nedostaje da te bacim u ocean.” Ustao je i odlucno pogledao.
„Nijedan muskarac nije nikada volio zenu kao sto ja volim tebe.
Nista mi nikada nece biti vaznije od tebe. Ne znam sto jos moram
uciniti da ti dokazem da te necu ponovno iznevjeriti. Necu te
povrijediti. Ne moras vise biti sama. Trebam te.”
Mozda nije bilo ispravno, i mozda sam grijesila, ali njegove su
rijeci dotakle kutove mojega srca koje do tog trenutka nekako nije
uspijevao dosegnuti. Uzela sam kutijicu iz njegove ruke i izvadila
prsten. „Prekrasan je”, rekla sam mu. Jer uistinu je bio prekrasan.
Nije bio prerazmetljiv ili pretjeran. Bio je savrseno jednostavan.
„Nista manje ne bi bilo vrijedno tvojega prsta”, odgovorio je i
uzeo prsten iz moje ruke. Zatim se ponovno spustio na koljeno.
„Molim te, Blaire Wynn, hoces li mi biti zena?”
Zeljela sam ovo. Njega. „Da”, rekla sam, a on mi je stavio
prsten na prst.
„Hvala Bogu”, prosaptao je, a zatim ustao i zarobio mi usta
pozudnim poljupcem. Ovo je stvarno, i mozda nece potrajati
zauvijek, ali zasad je bilo moje. Pronaci cu nacina kako ga pustiti
bude li to zelio. Ali voljela sam ga. To se nikada nece promijeniti.
„Useli se k meni”, preklinjao me.
„Ne mogu. Moram placati svoj dio najamnine”, podsjetila sam
ga.
„Platio sam tvoju najamninu za cijelu godinu. Svaki cent koji
si dala Woodsu otisao je na stedni racun pod tvojim imenom. Isto
vrijedi za Bethy. A sada, molim te, useli se k meni.”
Zeljela sam se naljutiti na njega, ali u ovom trenutku nisam
mogla. Utisnula sam jos jedan poljubac na njegove usne i
kimnula.
„I molim te, prestani raditi”, dodao je.
„Ne”, odgovorila sam. To necu.
„Sada si moja zarucnica. Bit ces mi supruga. Zasto zelis raditi
u ladanjskome klubu? Zar ne zelis raditi nesto drugo? A faks?
Zelis li to? Zelis li diplomu? Ne zelim ti oduzeti mogucnosti, zelim
ti ih ponuditi vise.”
 Bit cu mu supruga. Napokon mi je sjevnulo kada sam ga
pogledala. Nisam morala odustati od faksa kao sto sam to morala
uciniti sa srednjom skolom. Mogla bih steci diplomu i imati poziv.
„Zelim to. Samo... daj da mi sve sjedne na svoje mjesto. Previse,
prebrzo”, rekla sam i omotala ruke oko njega.
 BLAIRE

Rushevo je lice problijedjelo. Zgrabila sam ga za ruku, ali nije

reagirao. Sjedio je i bez rijeci slusao osobu s druge strane linije.
Sto su vise pricali, to je bio bljeđi. Srce mi je tuklo kao ludo. Nesto
se grozno dogodilo. Cekala sam da kaze nesto. Bilo sto. Ali nije.
„Dolazim”, rekao je jednolicna glasa prije nego sto je mobitel
spustio u krilo i izvukao ruku iz moje kako bi uhvatio volan.
„Sto je bilo, Rush?” upitala sam, preplasenija sada nego dok
je bio na telefonu.
„Pođi u kucu, Blaire. ]a moram ici. Nan je dozivjela nesrecu.
Neka prokleta jedrilica.” Cvrsto je zatvorio oci i promrsio psovku.
„Samo zelim da iziđes iz aula i odes u kucu. Nazvat cu te kada
budem mogao, ali sada moram ici.”
„Je li povrijeđena? Mogu li ici s tobom?”
„Ne!” zarezao je i dalje gledajuci ravno pred sebe. „Ne mozes
ici sa mnom. Zasto uopce pitas? Moja je sestra na intenzivnoj
njezi u nesvijesti. Moram k njoj i zelim da ti iziđes iz auta.” Patio
je i bio je preplasen. Razumjela sam to. Ali zeljela sam mu bili
polpora. Voljela sam ga i nisam htjela da pati sam. „Rush, molim
te, dopusti mi da pođem s tobom...”
„Izlazi iz auta!” viknuo je tako glasno da su me zaboljele usi.
Posegnula sam za kvakom i zgrabila svoju torbicu.
Motor je zagrmio, a on je nastavio gledati ravno pred sebe.
Toliko je cvrsto uhvatio volan da su mu clanci postajali bijeli kao
lice. Zeljela sam reci jos nesto, ali bio je tako uzrujan da sam se
bojala onoga sto bi mogao uciniti. Nije me htio cuti ni pogledati.
Nisam pred njim htjela zaplakati. Nije mu to sada trebalo.
Izisla sam iz auta sto sam brze mogla. Jedva sam zatvorila vrata
kad je krenuo unatrag i odjurio s prilaza. Ja sam samo stajala i
gledala kako odlazi. Nisam mu mogla pomoci. Nisam bila
pozeljna.
Suze su mi se sada slobodno slijevale niz lice. Patio je. Srce
mi se slamalo zbog njega. Kada stigne onamo i vidi je, nazvat ce
me. Vjerovala sam u to. Htjela sam ga nazvati i natjerati ga da
razgovara sa mnom, ali u usima mi je jos zvonilo, a srce me jos
boljelo od njegovih rijeci.
Napokon sam se okrenula pogledati kucu. Bila je golema i
mracna. Nista u njoj nije bilo toplo bez Rusha. Nisam tu zeljela
biti sama, ali nisam imala auto da se odvezem k Bethy. Nisam se
trebala odseliti od Bethy. Bilo je prerano. Sve se s Rushem
odvijalo prebrzo. Sada je sve doslo na kusnju. Nisam bila sigurna
jesam li spremna za to iskusenje. Ne jos.
Nazvati Bethy i reci joj da mi treba prijevoz do posla i da je
Rush otisao nije bilo nesto za sto sam veceras bila raspolozena.
Naci ce nesto lose u tome i onda cu se ja osjecati jos gore.
Razumjela sam Rushev strah i nacin na koji je reagirao i otisao, ali
Bethy nece. Barem sam mislila da nece. U njezinim je ocima Rush
osvojio neke bodove kada je stavio prsten na moj prst i htjela sam
da tako ostane.
Otvorila sam torbicu kako bih izvadila kljuceve kada sam
shvatila da ih nisam ponijela. Rush me vozio na posao. Mislila
sam da mi nece trebati. Pogledavsi prema mracnoj kuci, gotovo
mi je laknulo sto veceras u njoj necu morati spavati sama.
Klub je bio udaljen samo pet kilometara. Mogla sam to
prehodati. Bethyn se stan nalazio blizu kluba. Vecernji je
povjetarac ohladio zrak, pa nije bilo tako gadno. Prebacila sam
torbicu preko ramena i pocela hodati duz opekama prekrivenoga
prilaza prema cesti.
Trebalo mi je otprilike sat i petnaest minuta da stignem do
Bethy. Auto joj nije bio na parkiralistu. Postojala je velika
mogucnost da je veceras s Jaceom. Mislim da sam to trebala
pretpostaviti. Zastala sam i pogledala prema vratima stana.
Nisam imala snage hodati natrag. Moja tvrdoglavost oko toga da
necu zvati prijevoz obila mi se o glavu.
Sagnula sam se i podignula otirac. Na betonskoj ploci bio je
rezervni kljuc. Sigurno ga je vratila kada sam se iselila. Prestala
ga je stavljati tamo samo zato sto sam ja to zatrazila. Veceras je to
bilo nevjerojatno korisno. Ionako sam sumnjala da ce se vratiti do
sutra. Nisam joj uopce morala reci za ovo veceras.
Ponijela sam kljuc sa sobom, a zatim posla u svoju
nekadasnju kupaonicu kako bih se otusirala. Rush je inzistirao da
krevet koji je bio kupio zadrzi u drugoj sobi umjesto da ga uzmem
pri selidbi. I za to sam veceras mogla biti zahvalna.

***
Uspjela sam doci na posao a da Bethy uopce nije saznala da
sam sinoc prespavala kod nje. Nisam mislila da bi je bilo briga, ali
nisam bila spremna odgovarati na njezina pitanja ni slusati sto
ona misli o tome.
Posto sam se presvukla u cistu odoru iz skladista, posla sam
prema kuhinji. Neposredno prije nego sto sam dosla do vrata,
izisao je Woods i ozbiljno me pogledao.
„Trazio sam te”, rekao je, kimnuvsi glavom prema hodniku
koji je vodio prema njegovu uredu. „Moramo razgovarati.”
Sigurno je znao za Nan. Bila sam sigurna da su svi u njihovu
krugu vec znali. Hoce li me pitati za nju? Iskreno sam se nadala
da nece. Budem li priznala da ne znam nista, zvucat cu kao da mi
nije stalo. Je li Rush mislio da mi nije stalo? Je li bila moja
odgovornost da ga nazovem? On je bio taj koji je patio. Njegova
me sinocnja reakcija preplasila, ali ako me trebao, morat cu to
preboljeti.
„Jesi li uopce spavala?” upitao me Woods.
Kimnula sam. Nisam spavala dobro, ali malo sam odspavala.
Setnja od pet kilometara iscrpila me toliko da posto sam legla
nisam mogla zadrzati oci otvorenima.
Woods je otvorio vrata i pridrzao ih kako bih mogla uci u
ured. Prisla sam naslonjacima nasuprot njegovu stolu. On je stao
ispred svojega stola i sjeo na njegov rub, prekrizivsi ruke preko
prsa.
Dok me gledao, namrsteni izraz naborao mu je celo. Pocela
sam se pitati je li rijec o necemu drugome. Mislila sam da je u
pitanju Nan, ali mozda nije bila. Jesam li ja napravila nesto?
„Jutros me nazvao Grant. U bolnici je i zabrinut je za tebe.
Rekao je da se Rush pojavio bijesan usred noci. Buduci da je ovo
prvi put u zivotu da Nan i Rush ne pricaju, a ona je sad u stanju u
kakvom jest, Rush nije dobro primio vijesti. Grant je bio zabrinut
o tome kako te ostavio i jesi li dobro.”
Srce me zaboljelo. Bilo mi je uzasno sto Rush toliko pati, a ja
mu nikako ne mogu pomoci. Nije me zvao, iz cega sam zakljucila
da ne zeli razgovarati sa mnom. Ja sam bila razlog njegove svađe s
Nan. Ja sam bila razlog tomu sto tjednima nije razgovarao s njom.
Suze su me zapekle u ocima. Koliko god ja to nisam htjela
priznati, ja sam bila razlog zbog kojeg je Rushu ovo bilo jos teze.
Da nisam uzrokovala njihovu svađu, ne bi osjecao krivnju u kojoj
se sada sigurno utapao.
Zbog toga Rush i ja necemo upaliti. Bilo je prekrasno
pretvarati se da je bajka stvarna. Ali nije bila stvarna. Kupovali
smo vrijeme dok cinjenica da se ne uklapam u njegov zivot nije
sve srusila. Sada mu je trebala njegova obitelj. Ja to nisam bila.
Njegova me obitelj nije cak ni prihvatila. Kako sam se uklapala u
sve to?
„Ne znam sto bih napravila”, procijedila sam, mrzeci to sto ce
me Woods vidjeti kako placem. Nisam zeljela da me vidi kako
placem. Nisam zeljela da me itko vidi takvu.
„Voli te”, njezno je rekao Woods. Nisam bila sigurna vjeruje li
u te rijeci. Ne sada. Mozda je Rush mislio da me voli, ali kako me
mogao i dalje voljeti? Zbog mene se okrenuo od Nan, a sada je
mozda izgubi.
„Voli li me?” Bilo je to pitanje koje sam trebala postaviti sebi,
a ne Woodsu.
„Da. Nikada nisam vidio da se i s kim ponasa kako se ponasa
s tobom. Sada ti se, sljedecih nekoliko dana ili tjedana, koliko god
ovo potraje, mozda nece ciniti tako. Ali voli te. Ne govorim ti to
zbog Rusha. On je supak i ne dugujem mu nista. Govorim ti to
zbog tebe. To je istina i znam da je sada moras cuti.”
Zatresla sam glavom. Nisam to morala cuti. Morala sam
dobro promisliti i odluciti sto je najbolje za mene i moju bebu.
Bih li mogla donijeti dijete u obitelj koja ga mozda nikada nece
prihvatiti? Ako se ja nikada nisam uklapala, kako ce se moje dijete
uklopiti?
 „Ne mogu ti reci sto da vjerujes. Ali ako ti ista treba, tu sam.
Znam da Rush ima garazu punu automobila, ali ako ne zelis voziti,
ja te mogu odvesti k lijecniku ili u trgovinu. Samo me nazovi ako
me zatrebas.”
Moj sljedeci termin za lijecnicki pregled bio je za pet dana.
Kako cu uci u kucu? A Rush mi nikada nije pokazao gdje se nalaze
kljucevi njegovih auta niti mi je dao dopustenje da ih vozim.
„Ne mogu uci u kucu. Mislio je da imam kljuc kada je otisao”,
rekla sam Woodsu.
„Gdje si spavala sinoc?” upitao je, spustivsi ruke s prsa i
ispravivsi se. Izgledao je ljutito. Nisam ga htjela razljutiti. Samo
sam iznosila problem koji sam imala. Sva mi je odjeca bila u
Rushevoj kuci.
„Kod Rethy.”
„Kako si dosla donde?”
„Pjesice.”
„Sranje! Blaire, to je barem pet kilometara. Bio je mrak kada
je Rush sinoc otisao. Imas mobitel - uporabi ga!” Vikao je.
„Zeljela sam se prosetati. Morala sam se prosetati. Ne vici na
mene.” Dignula sam glas i bijesno se zagledala u njega.
Napetost u Woodsovim ramenima popustila je pa je
uzdahnuo. „Oprosti. Nisam ti se trebao tako obratiti. Samo si tako
prokleto odlucna da budes neovisna. Da razjasnim malo. Nazovi
me ako ti ikada zatreba prijevoz. Volim misliti da smo prijatelji. Ja
pomazem svojim prijateljima.”
Trebali su mi prijatelji. „I ja volim misliti da smo prijatelji”,
rekla sam.
Kimnuo je. „Dobro. Ali kao tvoj sef, ne dopustam ti da danas
radis. Bit ces u Rushevoj kuci za manje od sata. Odvest cu te.”
Prije nego sto sam uspjela pitati kako, stavio je mobitel na
uho.
„U mom je uredu. Nema kako uci u kucu.” Zastao je. „Nemoj
srati. Jucer je pjesice isla do Bethy. Odvest cu je onamo mozes li
rijesiti da Rusheva spremacica otkljuca kucu.” Ponovno je zastao.
„Nema problema. Drago mi je da mogu pomoci. Javljaj mi sto se
zbiva - mislim na vas.” Poklopio je i pogledao me. „Grant ce
nazvati spremacicu da otvori kucu. Ti iz kuhinje uzmi nesto za
jelo, a onda mozemo krenuti. Rekao je da joj damo oko dvadeset
minuta.”
Nisam bila gladna, ali sam kimnula. „U redu.” Posla sam
prema vratima, a onda zastala i okrenula se da ga pogledam.
„Hvala ti.”
Woods je namignuo. „Bilo mi je zadovoljstvo.”
 RUSH

Nisam uspio oka sklopiti. Sjedio sam u koznatom naslonjacu

pokraj bolnickog kreveta gledajuci svoju sestricu. Nije otvorila
oci. Monitori su treptali i pistali, govoreci mi da je ziva. Njezina
nepomicna figura na krevetu, s gazom omotanom oko glave i
iglama u rukama, stvarala je dojam je kao da nas je napustila.
Posljednje rijeci koje sam joj rekao bile su grube. Sada su se cinile
okrutnima. Samo sam htio da odraste. Sada se to mozda nikada
nece dogoditi.
Bijes koji sam osjecao kada sam stigao posve me napustio
kada sam je ugledao. Vidjeti je tako slomljenu i bespomocnu
ubijalo me. Nisam mogao jesti ni spavati. Samo sam htio da otvori
oci. Morao sam joj reci da je volim i da mi je zao. Obecao sam joj
da ce me uvijek imati. Bez obzira na sve. Zatim sam joj to oduzeo.
Jer nije mogla prihvatiti Blaire.
Zeludac mi se stisnuo kada sam se sjetio kako sam ostavio
Blaire. Oci su joj bile rasirene i prestravljene. I nju sam ostavio na
pogresan nacin, ali ipak, i sam sam bio prestravljen. Nisam je jos
mogao nazvati. Ne dok je Nan u ovakvu stanju. Vec sam bio stavio
Blaire ispred Nan, pa gle kamo me to dovelo. Ovaj je put Nan
morala biti na prvome mjestu. Da je znala da sjedim ovdje i
cekam je, otvorila bi oci. Znam da bi.
Vrata su se otvorila i usao je Grant. Oci su mu istoga trenutka
poletjele prema Nan. Bol koja je zabljesnula u njima nije me
iznenadila. Iako se ponasao kao da ju nije volio, znam da mu je
bilo stalo do Nan. Ona je bila deriste zeljno pozornosti koje je dok
smo odrastali bilo nemoguce ne zavoljeti. Takva se povezanost ne
moze prekinuti.
„Upravo sam razgovarao s Woodsom. Blaire je u redu. Sinoc
nije mogla uci u kucu, ali je prespavala kod Bethy. Nazvao sam
Henriettu pa ce joj ona otkljucati.” Govorio je tiho kao da bi
mogao probuditi Nan ili je uznemiriti pricom o Blaire.
 Sinoc sam je kasno ostavio na prilazu samu. Hvala Bogu da je
imala mobitel. Ne znam kako bih se osjecao da sam je ostavio na
cjedilu u noci. „Je li uzrujana?” Zapravo sam htio pitati jesam li je
ja uzrujao. Kako ne bi bila uzrujana? Ostavio sam je nakon sto
sam viknuo da iziđe iz auta. Kada mi je mama rekla za Nan, nesto
se u meni okrenulo i izgubio sam kontrolu.
„Rekao je da ce se on pobrinuti za nju...” Grant je utihnuo.
Znao sam o cemu razmislja. Bilo je opasno ostaviti Woodsa da se
brine za Blaire. On je bio bogat i uspjesan, a njegova ju obitelj nije
mrzila. Sto ako shvati da sam ja gubitak vremena?
„Trudna je”, rekao sam mu. Morao sam reci nekomu.
„O, dovraga”, promrsio je i zatim se spustio na tvrd plastican
stolac u kutu sobe. „Kada si saznao?”
„Rekla mi je nedugo nakon sto se vratila.”
Grant je prekrio usta i zatresao glavom. Nije to ocekivao.
Međutim, nije znao ni da smo zaruceni. Vec je bio otisao iz
Rosemary Beacha kada sam je zaprosio. Nisam mu rekao. „Zato si
je zaprosio?” Nije to bilo pitanje. Vise izjava.
„Kako si znao za to?”
Pogledao je prema Nan. „Nan mi je rekla.”
Bio sam siguran da si je Nan morala dati oduska. Bilo je
zanimljivo sto je za to odabrala Granta. Njih dvoje obicno su se
klali. Rijetko su se, zapravo, druzili. „Nije bila sretna zbog toga”,
rekao sam.
„Ne, nije”, slozio se.
Pogledao sam je i pozelio da mozemo zamijeniti mjesta. Bilo
mi je uzasno sto me trebala, ali ovo nisam mogao popraviti. Cijeli
sam zivot rjesavao njezine probleme. A sada, kada me najvise
trebala, nisam mogao nista - samo sjediti i bespomocno je gledati.
„Misli da si poludio. Da zna za dijete, mislila bi da si zaprosio
Blaire samo zbog njega.”
„Nisam je zaprosio zbog djeteta. Zaprosio sam je zato sto ne
mogu zivjeti bez nje. Zelim da Nan to shvati. Cijeli sam je zivot
pokusavao usreciti. Svojski se trudio rijesiti sve njezine probleme.
Bio sam joj i majka i otac. A sada kada sam ja pronasao nesto sto
me usrecuje, ona to ne moze prihvatiti.” Osjetio sam kako mi se
grlo steze pa sam zatresao glavom. Necu zaplakati. „Samo sam
htio da prihvati da me Blaire usrecuje.”
Grant je duboko uzdahnuo. „Mislim da s vremenom hoce. I
Nan zeli da ti budes sretan. Samo misli da zna sto je najbolje za
tebe. Bas kao sto ti mislis da znas sto je najbolje za nju.” Ton
njegova glasa kada je rekao to posljednje zazvucao je pomalo
cudno. Mislio je nesto dublje od onoga sto je govorio. Ili sam ja
samo bio iscrpljen i trebalo mi je sna.
„Nadam se”, odgovorio sam, a zatim zavalio glavu na naslon i
sklopio oci. „Trebam odspavati. Ne mogu vise ovako. Muti mi se u
glavi.”
Grantov je stolac zaskripao po podu kada je ustao. Slusao
sam njegove korake dok je hodao prema vratima. „Provjeri kako
je Blaire. Molim te” zamolio sam, otvorivsi oci kako bih bio
siguran da je jos tu i da me cuo.
„Hocu”, potvrdio je, a zatim izisao kroz vrata.

***
Dva dana poslije i dalje ni traga oporavku. Nan se nije budila.
Ja sam ustao kako bih se istusirao i presvukao jer je moja majka
inzistirala. Nisam se mogao i svađati s njom i brinuti oko Nan.
Ucinio sam sto je zatrazila kako bih je usutkao.
Danas je vecinu dana uz mene sjedio Grant. Nismo mnogo
razgovarali, ali pomagalo mi je sto je jos netko bio sa mnom. Moja
je majka rekla da se ne moze nositi sa situacijom pa je vecinu
vremena provodila u hotelu. Povremeno bi se Abe pojavio
pogledati Nan, ali nisam ocekivao nista vise od njega. Nije
posjecivao ni kcer koju je odgojio. Tom je covjeku nedostajao
jedan vitalan organ, srce.
„Danas sam pricao s Blaire”, rekao je Grant i razbio tisinu.
Zabolio me sam zvuk njezina imena. Nedostajala mi je. Htio sam
da bude tu, ali to bi samo uzrujalo ostale. Zelio sam da se Nan
oporavi. Kada se probudi, ne treba joj da sazna da je Blaire bila tu.
To bi je samo uzrujalo.
„Kako je zvucala?” Mrzi li me?
 „Dobro. Valjda. Mozda tuzno. Zabrinuta je za tebe i za Nan.
Pita za Nan prije nego sto pita za tebe. Također... danas je pitala je
li njezin otac dobro. Nisam siguran zasto joj je stalo do njega, ali
jest.”
Zato sto je Blaire bilo stalo do svih vise nego sto joj je trebalo
biti stalo. Ukljucujuci i mene. Bila je predobra za mene, a ja cu je
samo nastaviti povređivati. Moja je obitelj nece prihvatiti. Otac
koji je napustio nju i njezinu majku sada je bio ozenjen za moju
mamu. Ja sam cijelu stvar zapoceo s prokletom slikom.
Dugorocno, samo cu je povrijediti.
„Danas ima lijecnicki pregled. Woods mi je rekao da ce je on
odvesti. Ona ne zna da ja znam za dijete.”
Jos jedan lijecnicki pregled koji cu propustiti. Koliko ce jos to
trpjeti? Rekao sam joj da su mi ona i nase dijete na prvome
mjestu, no ovo je drugi put da se moja obitelj isprijecila pred
pregledom. I zasto ju je, dovraga, vozio Woods? „Zasto je Woods
vozi? Ja imam tri vozila u garazi.”
Grant me osinuo izivciranim pogledom. „Da, imas. Ali nisi joj
dao dopustenje da ih vozi i nisi joj rekao gdje su kljucevi, pa ih
nece dirati. Woods je njezin vozac cijeli prokleti tjedan.”
U kurac.
„Znam da patis zbog Nan. Ona ti je poput djeteta. Ti si jedini
pravi roditelj kojega je ikada imala. Ali ako se ne trgnes i ne
nazoves Blaire, nisam siguran da ce te ona i dijete cekati kada se
odlucis vratiti kuci. A ja sigurno ne zelim da se moja necakinja ili
necak preziva Kerrington”, puknuo je i isetao iz sobe.
 BLAIRE

Sjedila sam u cekaonici silno se trudeci ne gledati druge

trudnice koje su također cekale. Bilo nas je tri. Zena nasuprot
meni privila se uz suprugovu ruku. On joj je nesto saptao u uho i
ona se nasmijesila. Nije skidao ruku s njezina trbuha. U njegovu
ponasanju nije bilo ni traga posesivnosti. Bilo je to posve
zastitnicki. Kao da je tom jednostavnom gestom stitio i svoju
suprugu i dijete.
Druga je gospođa bila mnogo dalje od nas i beba joj se
pomicala. Njezin je suprug stavio obje ruke na njezin trbuh i
zadivljeno je gledao. Na licu je imao njezan izraz postovanja.
Dijelili su taj trenutak, a samo pogledavsi u njihovu smjeru
osjetila sam kao da ih prekidam.
Zatim sam tu bila ja. S Woodsom. Rekla sam mu da ne treba
doci sa mnom, ali je rekao da bi volio. Nece uci u ordinaciju, jer
mu necu dopustiti da me vidi gotovo golu u tankoj pamucnoj
halji, ali ce sjediti u cekaonici.
Natocio si je salicu kave, a s obzirom na to da je otpio samo
gutljaj, pretpostavljala sam da je bila grozna. Nedostajala mi je
kava. Meni bi vjerojatno bila slasna. Morala sam kupovati kavu
bez kofeina.
„Blaire Wynn”, zazvala je sestra.
Ustala sam i nasmijesila se Woodsu. „Ne bih se trebala
predugo zadrzati.”
Slegnuo je ramenima. „Meni se nikamo ne zuri.”
„Vas suprug moze doci s vama”, vedro je rekla sestra. Lice mi
se istog trenutka zazarilo. Znala sam da su mi obrazi rumeni.
„To mi je samo prijatelj”, brzo sam je ispravila.
Ovaj je put ona porumenjela. Ocito nije procitala moj karton
na kojemu pise da sam neudana. „Joj, zao mi je. Pa, ovaj, i on moze
doci, zeli li cuti otkucaje srca.”
 Zatresla sam glavom. To je bilo odvec osobno. Woods je bio
prijatelj, ali nisam bila spremna podijeliti s njim nesto vazno kao
sto su bili otkucaji srca moje bebe. Ni Rush ih jos nije cuo. „Ne, sve
je u redu.”
Nisam pogledala prema Woodsu jer sam osjecala neugodu za
oboje. On je samo pomagao. Nije dosao s namjerom da dobije
titulu tatice.

***
Pregled nije potrajao. Ovaj sam put mogla cuti otkucaje srca i
bez stapica uguranog u mene. Bili su jednako glasni i slatki kao
prije. Trudnoca je dobro napredovala i sljedeci mi je termin sada
bio za cetiri tjedna.
Vrativsi se u cekaonicu zatekla sam Woodsa kako cita casopis
o roditeljstvu. Podignuo je pogled i sramezljivo se osmjehnuo.
„Materijal za citanje ovdje je ogranicen”, objasnio je.
Suspregnula sam smijeh.
Ustao je pa smo zajedno izisli. Posto smo usli u auto,
pogledao me. „Jesi li gladna?”
Zapravo i jesam, ali sto sam vise vremena provodila s
Woodsom, to sam se neugodnije osjecala. Nisam se mogla otresti
osjecaja da se Rushu ovo ne bi sviđalo. Uvijek mu je smetalo kada
sam se druzila s Woodsom. Iako mi je trebao prijevoz, pocela sam
se brinuti da je ovo bila losa zamisao. Bilo bi najbolje da me
Woods samo odveze Rushu. „Pomalo sam umorna. Mozes li me
odvesti natrag k Rushu?” upitala sam.
„Naravno”, odgovorio je uz osmijeh. S Woodsom je zbilja bilo
lako. Sviđalo mi se to. Nisam bila raspolozena za tesko. „Jesi li
razgovarala s Rushem?” upitao je.
To nije bilo pitanje na koje sam htjela odgovoriti. Toliko o
tome da nije tezak. Samo sam zatresla glavom. Nije mu trebalo
objasniti, a cak i da jest, steta, jer nisam znala kako. Slomila sam
se i nazvala Rusha prije dvije noci, no poziv je otisao ravno u
pretinac govorne poste. Ostavila sam mu poruku, ali nije uzvratio.
Koliko sam dugo trebala ostati u njegovoj kuci?
„Mislim da se s ovim ne nosi dobro. Nazvat ce te uskoro”,
rekao mi je Woods. Iz njegova je glasa bilo ocito da nije ni sam
vjerovao u to sto govori. Samo je htio da se osjecam bolje.
Sklopila sam oci, pretvarajuci se da spavam kako ne bi vise
nista rekao. Nisam zeljela razgovarati o tome. Nisam zeljela
razgovarati ni o cemu.
Woods je ukljucio radio pa smo se ostatak puta do Rosemary
Beacha vozili bez rijeci. Kada se auto zaustavio, otvorila sam oci i
pred sobom ugledala Rushevu kucu. Vratila sam se.
„Hvala ti”, rekla sam i pogledala prema Woodsu. Lice mu je
bilo ozbiljno. Bilo mi je jasno da razmislja o necemu sto nije htio
podijeliti sa mnom. Nisam morala pitati da znam o cemu. I on je
mislio da bih trebala otici. Rush nece nazvati, a postoji mogucnost
i da se nece vratiti. Nisam mogla tek tako ostati zivjeti u njegovoj
kuci.
„Nazovi me ako ista zatrebas”, rekao je Woods, gledajuci me
ravno u oci.
Kimnula sam, ali vec sam odlucila da ga vise necu zvati. Cak i
ako Rushu nije bilo stalo do toga sto radim, nije se cinilo
ispravnim. Otvorila sam vrata i izisla iz auta. Odmahnuvsi mu na
pozdrav, posla sam prema ulaznim vratima i vratila se u praznu
kucu.
 RUSH

Sedam dana, a Nan jos uvijek nije otvorila oci. Moja je majka
sve rjeđe svracala. Grant je ostao jedini posjetitelj koji se
zadrzavao i redovito pojavljivao. Abe je svracao jednom na dan na
samo nekoliko minuta. Opet smo bili Nan i ja, sami protiv svijeta.
„Moras je nazvati”, rekao je Grant i razbio tisinu. Znao sam o
kome govori. Blaire mi je neprestano bila na umu. Osjecao sam
griznju savjesti zbog toga sto sam sjedio tu i gledao svoju sestru, a
sve o cemu sam mogao razmisljati bila je Blaire.
„Ne mogu”, odgovorio sam, ne mogavsi ga pogledati. Kad bih
to ucinio, vidio bi da sam se prestao nadati.
„Ovo nije posteno prema njoj. Woods kaze da se ne pojavljuje
i nije ga nazvala vec tri dana. Neprestano provjerava situaciju
preko Bethy, ali cak ni Bethy nije sigurna da ce se Blaire jos dugo
zadrzavati. Moras je nazvati.”
Ostavi li me, bit ce to najbolje sto je ikada ucinila. Kako bih ja
mogao biti ono sto zasluzuje ako sam sve vrijeme rastrgan
između nje i svoje sestre? Nisam mogao zastititi Nan. Kako je
Blaire mogla biti sigurna da cu zastititi nju i nase dijete?
„Zasluzuje bolje”, uspio sam reci naglas umjesto da to nastavim
ponavljati u svojoj glavi.
„Da, vjerojatno zasluzuje. Ali zeli tebe.”
Boze, to me boljelo. I ja sam zelio nju. Zelio sam nasu bebu.
Zelio sam zivot koji sam se zavaravao da mozemo imati. Kako bih
joj to mogao ponuditi ako se moja sestra nikada ne probudi? Bio
bih obuzet krivnjom i boli. Ne bih bio muskarac kojega zasluzuje.
To bi me s vremenom izjelo i postao bih svima bezvrijedan. „Ne
mogu”, bilo je sve sto sam uspio reci.
Grant je opsovao i ustao, navukavsi jaknu prije nego sto je
izisao iz prostorije, zalupivsi vratima za sobom. Nije shvacao.
Nitko nije shvacao. Samo sam piljio u suprotan zid. Bio sam tup.
Gubio sam sve sto sam si dopustio da zavolim.
Vrata su se otvorila pa sam pogledao prema njima, ocekujuci
vidjeti Granta. Umjesto njega, tu je bio Abe. Nisam bio raspolozen
za njega. Napustio je dvije osobe koje sam volio najvise na svijetu.
„Kojega kurca uopce dolazis? Nije ti stalo”, zarezao sam.
Abe nije odgovorio. Prisao je stolcu koji je Grant upravo bio
ispraznio i sjeo na njega. Nikada dosad nije sjeo niti se zadrzao.
To sto je sada to odlucio uciniti nije mi najbolje sjelo. Htio
sam biti sam.
„Stalo mi je. Tvoja majka ne zna da sam tu. Ne bi joj bilo
drago da zna ono sto cu ti sada reci. Ali mislim da zasluzujes
znati.”
Taj covjek nije mogao reci nista sto bih zelio cuti, ali sam
samo sutio i cekao. Sto prije kaze sto je zelio, prije ce otici.
„Nannette nije moja kci. Tvoja je to majka oduvijek znala.
Zeljela je da Nan bude moja, no kada je zatrudnjela, oboje smo
znali da to nije moguce. Bili smo razdvojeni vise od osam mjeseci
kada me nazvala. Tek je bila saznala da je trudna i bila je
preplasena. Jos je uvijek bila zaljubljena u tvojega tatu, zbog
kojega smo i prekinuli. Nisam bio ravan legendi kakva je bio Dean
Finlay. Zelio sam nekomu biti dovoljno. Georgianni nikada ne bih
bio. Ali volio sam je, a ona se brinula oko toga kako ce odgojili
drugo dijete. Ja sam bio mlad i glup pa sam joj se vratio i poceli
smo razgovarati o braku. Rekao sam joj da cu razmisliti.”
Zastao je i pogledao me. Ja sam jos uvijek bio u soku od
spoznaje da nije Nanin otac.
„Kada sam se vratio, Georgie te ostavljala s Deanom kad god
je mogla i nastavljala izlaziti s prijateljicama kao da nije trudna.
Nije mi htjela reci tko je otac. Bio sam na rubu kada je Rebecca
dosla u posjet.”
Pogled mu je omeksao i nakratko je zatvorio oci. Nikada prije
nisam vidio da pokazuje toliko emocija..
„Bila je prekrasna. Duga plava kosa izgledala je kao da su je
istkali anđeli. Najvece zelene oci koje sam ikada vidio, i tako
prokleto drage. Voljela te. Nije voljela da te tvoja majka vodi k
Deanu. Brinula se da nisi siguran s hrpom rock zvijezdi. Cuvala te
kada je tvoja majka izlazila. Pravila ti je palacinke s Mickeyjem
Mouseom koje si obozavao. Privukla me i nisam mogao otici.
Tvoja nas je majka oboje iskoristavala neko vrijeme. Rebecca nije
zeljela otici jer se brinula za tebe. A ja nisam zelio otici jer sam se
zaljubio u Beccu.”
To nije bila prica koju mi je majka ispricala. To nije bila prica
u koju sam vjerovao svih tih godina, no sada kada sam upoznao
Blaire, sada kada sam je poznavao, ovo je imalo mnogo vise
smisla.
„Tvoja se majka jedne veceri vratila pijana. Nije bila dugo
trudna i rekla mi je da je Dean otac i tog djeteta. Ja sam bio
bijesan zbog toga sto je pila i jos bjesniji zato sto je tvoj otac to
ponovno ucinio bez namjere da stane uz Georgie. Zato sam ga
nazvao i rekao mu da zelim razgovarati s njim. Razgovor nije
dobro prosao. Rekao je da dijete nije njegovo. Da jest, rado bi ga
priznao, ali nije bilo. Spavala je s pjevacem Slacker Demona vise
od mjesec dana. Dijete je bilo Kirovo, a, pa, odrastao si uz Kira.
Poznajes ga dovoljno dobro da znas da nije za oca.”
Kiro je bio Nanin otac? Spustio sam lice u ruke i odjednom su
me preplavila brojna sjecanja. Kiro kako dolazi kasno, psujuci i
vicuci na moju mamu o tome kako mu je ukrala dijete. Kiro kako
naziva mamu jeftinom droljom i kako se nada da „njegova mala”
nece zavrsiti kao ona. Zaboravio sam te stvari. Ili sam ih blokirao.
„Kroz to smo se Becca i ja zblizili. Dean te uzeo zaklevsi se da
ce se pobrinuti za ono sto je njegovo. Tvoja je majka stala psovati
i gurnula Beccu niz stube, nadijevajuci joj pridjeve koje necu
ponavljati, i oboje nas potjerala posto me jedne veceri uhvatila
kako ljubim Beccu. Nakon toga smo otisli. Becca je silno plakala
jer se brinula za tebe. Uvijek se brinula za tebe.” Dok je pricao o
Becci, sve sto sam vidio bilo je Blaireno lice. Njezino slatko,
nevino lice. I imao sam osjecaj da ce mi prsa eksplodirati.
„Zaprosio sam Beccu. Ona je pristala. Nekoliko tjedana nakon
nasega medenog mjeseca saznali smo da nosi blizance. Te su
djevojcice bile sav moj svijet. Obozavao sam tlo po kojemu su
hodale, jednako koliko sam obozavao njihovu majku. Nije prosao
ni dan da nisam bio zahvalan za zivot koji imam.” Zastao je i
suspregnuo jecaj.
 „A onda, jednoga dana, Val i ja vozili smo se iz kupnje. Bili
smo joj kupiti tenisice za odbojku. Stopala su joj narasla preko
ljeta, no Blaireina nisu. Bile su gotovo identicne, no pocelo se
ciniti da ce Blaire biti niza. Smijali smo se o tome kako sam
pjevusio uz neki blesavi boy band koji je svirao na radiju.
Propustio sam... Propustio sam vidjeti crveno svjetlo. Kamionet
koji je isao sto dvadeset na sat udario je Valinu stranu auta.”
Presao je rukom preko lica kako bi obrisao suze i jos jednom
zajecao.
„Izgubio sam svoju curicu. Nisam obracao pozornost. S njom
sam izgubio svoju suprugu, koja me nije mogla gledati, i svoju
drugu kcer, koja je postala tek ljustura djevojke kakva je nekad
bila. Onda si se pojavio ti s tom slikom Nannette i umjesto da se
saberem i budem muskarac kakvoga su moje djevojke trebale,
pobjegao sam. Govorio sam si da zasluzuju vise nego sto im ja
mogu dati. Nikada si necu moci oprostiti, nikada necu moci
nastaviti sa zivotom, a budu li me viđale, samo ce jos vise patiti.
Zato sam ih napustio. Mrzio sam se tada; mrzim se i sada. Ali ja
sam slabic. Trebao sam ostati. Kada sam saznao da je Becca
bolesna, poceo sam piti. Pomisao na svijet bez Becce u njemu bilo
mi je nemoguce prihvatiti. Ali nisam mogao gledati svoju suprugu
koja je uvijek bila puna zivota, koju sam volio i koju cu uvijek
voljeti, kako lezi ondje i umire. Pokopao sam svoju kcer. Nisam
mogao pokopati i svoju suprugu. Bio sam slab i ostavio svoju
curicu da sama pokopa svoju mamu. Nikada si to necu oprostiti.”
Napokon je pogledao prema meni.
„Ti vidis samo sebicnoga covjeka koji misli samo na sebe.
Imas pravo. Ne zasluzujem niciju ljubav ni oprost. Ne zelim je.
Tvoja majka i Nan su me zeljele. Obje su se ponasale kao da im
trebam. Mogao sam se pretvarati s njima. Istina je ta da je tvoja
majka jednako izgubljena i slomljena kao ja. Mozda iz drukcijih
razloga, ali oboje smo iznutra prazni. Prije tri mjeseca htio sam
razgovarati s Nan i sve priznati. Nisam mogao nastavljati ovu
farsu. Samo sam zelio otici na grob svoje supruge i zalovati. No
onda me nazvala Blaire. Trebala me, a ja nisam imao nista za
ponuditi. Zato sam joj slagao. Nisam znao kakav si tocno
muskarac postao, ali znao sam jednu stvar. Volio si svim srcem.
Ucinit ces sve za svoju sestru. Nisam ni sumnjao da ce Blaire, cim
je ugledas, doprijeti do tebe. Sladak, njezan duh koji je bio u
njezinoj majci sada je u Blaire. Val je bila na mene. Ali Blaire,
Blaire je moja Becca. Toliko joj je nalik. Nijedan muskarac ne
moze se naci u njezinoj blizini a da je ne zavoli. Zelio sam da se za
nju pobrine netko snazan i sposoban. Zato sam je poslao k tebi.”
Obrisao je ostatak svojih suza i ustao. Ostao sam bez rijeci.
„Nemoj postati ja. Nemoj je razocarati kao sto sam ja to
ucinio. Zasluzujes samo ono cega sam postanes vrijedan. Ucini
ono sto ja nisam mogao. Budi musko.”
Abe se okrenuo i izisao ne rekavsi vise ni rijeci.
 BLAIRE

Nisam dugo bila spavala kada je zazvonio telefon. Bilo je

usred noci, a samo je nekolicina imala moj broj. Zeludac mi se
stisnuo kada sam posegnula za mobitelom. Bio je to Rush.
„Halo”, rekla sam, gotovo se bojeci onoga sto mi je trebao
reci.
„Hej, ja sam.” Glas mu je zvucao kao da je plakao.
O, Boze, ne daj da je Nan mrtva. „Je li dobro?” upitala sam,
nadajuci se da je ovaj put Bog uslisio moju molitvu.
„Budna je. Malo je dezorijentirana, ali prepoznala me kada je
otvorila oci, sto znaci da joj je s pamcenjem sve u redu.”
„O, hvala Bogu.” Sjela sam na krevet i odlucila da bih trebala
malo cesce pokusati s tim molitvama.
„Zao mi je, Blaire. Tako mi je zao.” Glas mu je bio promukao.
Mogla sam cuti bol koja je prozimala njegove rijeci i nisam morala
pitati na sto je mislio. To je bilo to. Samo nije mogao reci.
„U redu je. Samo se pobrini za Nan. Doista mi je drago da je
dobro, Rush. Mozda mi ne vjerujes, ali molila sam se. Zeljela sam
da joj bude dobro.” Htjela sam da mi povjeruje. Iako se ja i Nan
nismo slagale, njemu je bila vazna.
„Hvala ti”, rekao je. „Dolazim kuci. Vratit cu se najkasnije
sutra navecer.”
Nisam bila sigurna je li to znacilo da zeli da dotad odem ili
cemo se uzivo oprostiti. Bilo bi mnogo lakse pobjeci. Ne morati se
suociti s njim. Dovoljno je boljelo preko telefona. Bit ce tesko
vidjeti njegovo lice, ali nisam mogla dopustiti da me to unisti.
Morala sam misliti na nase dijete. Vise nisam bila samo ja u
pitanju. „Vidimo se onda”, rekla sam.
„Volim te.” Te su me rijeci zaboljele vise od icega drugoga.
Htjela sam vjerovati da me voli, ali to nije bilo dovoljno. Ljubav
koju je mozda osjecao za mene nije bila dovoljna.
 „I ja tebe volim”, rekla sam i prekinula vezu, a onda sam se
sklupcala i zaspala u sa suzama u ocima.

***
Zvono se na vratima oglasilo bas kada sam izlazila iz tusa.
Dohvatila sam odjecu koju sam bila pripremila i brzo se odjenula,
a zatim omotala kosu rucnikom i pozurila u prizemlje.
Kada sam otvorila vrata i pred njima vidjela svojeg oca,
nisam znala sto bih mislila. Je li ga Rush poslao da me se rijesi?
Ne. Rush to ne bi ucinio. Ali zasto je dosao?
„Hej, Blaire. Dosao sam, hm, razgovarati s tobom.” Izgledao je
kao da danima nije spavao, a odjeca mu je bila zguzvana. Sigurno
mu je bilo tesko gledati kcer koju jesi volio u bolnici. Odagnala
sam tu gorcinu. Necu razmisljati o tome. Bio je on i Nanin tata.
Barem je sada bio tu za nju, iako joj je sjebao prvi dio zivota.
„O cemu?” upitala sam, ne pomaknuvsi se kako bih ga pustila
unutra. Nisam bila sigurna da mi ima reci ista sto sam htjela cuti.
„O Nan... i o tebi.”
Zatresla sam glavom. „Nije me briga. Nije mi ni do cega sto mi
moras reci. Tvoja se kci probudila. Drago mije sto nije umrla.”
Pocela sam zatvarati vrata.
„Nan nije moja kci”, rekao je. Jedine rijeci koje su me mogle
sprijeciti da mu zalupim vratima pred nosom.
Pokusavala sam shvatiti te rijeci dok sam polako ponovno
otvarala vrata. Kako je to mislio da Nan nije njegova kci? Samo
sam ga gledala. To mi nije imalo smisla.
„Moram ti reci istinu. Rush ce reci Nan kada bude spremna.
Ali tebi sam ja htio reci.”
Sto je Rush znao? Je li mi lagao? Nisam bila sigurna mogu li
disati. „Rush?” upitala sam, odmicuci se za slucaj da ne uspijem
udahnuti dovoljno zraka pa se onesvijestim. Morala sam sjesti.
„Jucer sam sve rekao Rushu. I on je znao isto sto i ti, ali sada
zna istinu.”
Istinu. Sto je bila istina? Je li istina postojala ili je sve moje
postojanje bilo laz? Dok je ulazio i zatvarao vrata iza sebe, sjela
sam se na stube i zagledala se u covjeka za kojega sam mislila da
mi je otac.
„Oduvijek sam znao da Nan nije moja kci. Vaznije, tvoja je
majka znala da Nan nije moja kci. Imala si pravo kada si rekla da
mi tvoja majka nikada ne bi dopustila da ostavim svoju trudnu
zarucnicu i pobjegnem s njom. Ni za sto. Gotovo mi nije dopustila
da ostavim svoju bivsu djevojku, koja je bila trudna s jos jednim
clanom Slacker Demona, jer ju je brinulo sto ce se dogoditi s
Rushem. Njezino je srce bilo veliko kakvim si ga poznavala. Nista
sto si poznavala nije bila laz, Blaire. Nista. Svijet koji si poznavala
nije bio laz.”
„Ne razumijem. Znam da moja mama nije bila upletena u ovo.
To mi nikad nije palo na pamet. Ali ne razumijem. Ako ti nisi
Nanin tata, zasto si nas ostavio zbog njih?”
„Upoznao sam tvoju majku dok sam pokusavao pomoci
svojoj bivsoj djevojci oko njezina najnovijeg problema. I tvoja je
majka htjela pomoci prijateljici. Oboje nam je bilo stalo do
Georgianne. Trebala nas je, a mi smo pokusali pomoci. No dok se
ona zabavljala i ponasala kao da nema djecaka kod kuce za kojega
se trebala brinuti i da nije bila trudna, ja sam se zaljubio u tvoju
majku. Ona je bila sve sto Georgianna nije bila. Obozavao sam je, a
iz kojega god razloga, ona se zaljubila u mene. Kada smo otisli,
Dean je dosao po Rusha, a Kiro, pjevac Slacker Demona i Nanin
pravi otac, dosao je ponuditi svoju pomoc. Georgianna je saznala
za Beccu i za mene. Potjerala nas je, a mi smo rado otisli. Tvoja se
majka brinula za Rusha i neko je vrijeme zvala Deana da provjeri
kako je.”
„Mama je poznavala Rusha?” Na pomisao o svojoj majci kako
se brine za maloga Rusha koji je bio zapeo s dva sjebana roditelja,
suze su mi navrle na oci. Znao je koliko je krasna bila moja majka,
iako se mozda nije sjecao.
„Da. Zvao ju je Beck Beck. Bila mu je draza od Georgianne, a
to se nije sviđalo Georgie. Kada je Rush ponovno bio s
Georgiannom, odbila je dopustiti tvojoj majci da ostane u
kontaktu s njim. Tvoja je majka tjednima plakala brinuci se za
djecaka kojega je zavoljela. Ali to je bila tvoja mama. Uvijek
previse brizna. Nisam upoznao osobu s vecim srcem... do tebe. Ti
si bas poput nje, mila.”
Podignula sam ruke da ga zaustavim. Necemo se zbog toga
sada zbliziti. Nisam plakala jer sam znala da je moja majka nevina
i da je sve sto sam cula o njoj bila laz. Plakala sam jer je i ona
nekoc voljela Rusha. Nije sve svoje djetinjstvo bio usamljen.
„Skoro sam gotov. Dopusti mi da zavrsim, a onda cu otici i
nikada me vise neces vidjeti. Kunem se.”
Znao je da i ja odlazim. Da je ovo između mene i Rusha
gotovo. Ostar bol u mojim prsima bio je gotovo nepodnosljiv.
„Valina je smrt bila moja krivnja. Prosao sam kroz crveno
svjetlo. Nisam obracao pozornost pa sam tog dana izgubio jednu
od svojih djevojaka. Ali izgubio sam i tvoju majku. Obje ste silno
patile, a ja sam bio kriv. Nisam bio dovoljno muskarac da ostanem
i da vas gledam kako patite. Pobjegao sam. Ostavio sam te da se
pobrines za Beccu, iako sam to trebao napraviti ja, ali bio sam
preslab. Nisam mogao podnijeti pomisao na to da svoju Beccu
gledam bolesnom. To bi me dokrajcilo. Pio sam dok nisam posve
otupio. Samo sam tako mogao zaboraviti. Zatim si me nazvala, a
ona je bila umrla. Moja Becca vise nije bila na ovome svijetu. Htio
sam reci Nan istinu o njezinu ocu i otici. Nisam bio siguran kamo
bih otisao, ali nije mi bilo vazno jesam li ziv ili mrtav. Zatim si me
ti nazvala jer si me trebala. Vise nisam bio ni muskarac. Bio sam
bezvrijedan. Ali nisam te mogao iznevjeriti. Vec si zbog mene
toliko propatila. Poslao sam te k Rushu. On nije tip kakvoga bi
svaki otac pozelio za svoju kcer, ali znao sam da ce vidjeti u tebi
ono sto sam ja vidio u Becci. Spas. Razlog za zivot. Razlog za
borbu. Razlog za promjenu. On je bio snazan. Mogao te zastititi i,
znao sam, bude li prisiljen, zastitit ce te.”
Sve je to bilo previse. Nista mi nije imalo smisla. On me
poslao Rushu? Tipu koji je obozavao sestru koja me mrzila i
krivila za sve lose u njezinu zivotu? „On me mrzio”, rekla sam mu.
„Mrzio je tko sam.”
Smijesak mojeg oca bio je tuzan. „Da, mrzio je ono sto je
mislio da jesi, ali onda te upoznao. Proveo je neko vrijeme uz tebe
i to je bilo dovoljno. Ti si rijetkost, Blaire. Bas kao tvoja majka. Na
ovome svijetu nema mnogo ljudi snaznih poput tebe. Koji su tako
puni ljubavi i spremni oprostiti. Uvijek si zavidjela Val jer je
mogla sarmirati cijelu prostoriju. Mislila si da je ona prosla
najbolje. Ali ono sto je Val znala i sto sam ja znao bilo je da smo
mi bili sretnici jer smo u svojim zivotima imali ljude poput tebe i
tvoje majke. Val te obozavala. Vidjela je da si ti ona s majcinim
duhom. Oboje smo vam se divili. Ja ti se jos uvijek divim, a iako
sam ti nanosio samo bol otkad si izgubila sestru, volim te. Uvijek
cu te voljeti. Ti si moja curica. Zasluzujes sve najbolje na ovome
svijetu, a ja nisam najbolji. Ja odlazim i necu te vise gnjaviti.
Ostatak zivota moram provesti sam. Sjecajuci se onoga sto sam
nekoc imao.”
Tuga u njegovim ocima razdirala mi je dusu. Imao je pravo.
Napustio je mene i mamu kada smo ga najvise trebale. No mozda
smo i mi njega napustile. Nismo ga pokusale vratiti. Samo smo ga
pustile. Dan kada smo izgubili Valerie okaljao nam je zivote.
Mame i Val sada vise nije bilo i nikad ih necemo moci vratiti. No
mi smo bili tu. Nisam zeljela ostatak svojeg zivota zivjeti znajuci
da je moj otac negdje sam. Moja to mama ne bi htjela. Nikada nije
htjela da bude sam. Voljela ga je do posljednjega daha. Val to ne bi
htjela. Ona je bila tatina curica.
Ustala sam i zakoracila prema njemu. Neprolivene suze u
njegovim ocima polako su mu pocele kapati niz lice. Bio je
ljustura muskarca kakav je nekoc bio, no bio je moj tata. Iz prsa
mi se oteo jecaj pa sam se bacila u njegovo narucje. Kada su mu
se ruke omotale oko mene i cvrsto me uhvatile, pustila sam da
progovori bol. Plakala sam zbog zivota koji smo izgubili. Plakala
sam zbog njega jer nije bio dovoljno snazan i plakala sam zbog
sebe, jer bilo je krajnje vrijeme za to.
 RUSH

Otkljucao sam vrata i usao u mracnu i tihu kucu. Bi li Blaire

ugasila sva svjetla da je sama? Toliko sam se usredotocio na
dolazak kuci nakon razgovora s Nan da si nisam dopustio
razmotriti opciju da me mozda ostavila. Bi li me ostavila?
Okrenuo sam se i poceo se penjati preskacuci stube. Kada
sam stigao do vrha stubista, poceo sam trcati. Srce mi je bubnjalo
u prsima. Nemoguce da je otisla. Rekao sam joj da je volim. Rekao
sam joj da dolazim kuci. Morala je biti tu. Morao sam joj sve
ispricati. Morao sam joj reci da ce sve biti drukcije. Morao sam joj
reci da se sjecam njezine mame. Sjecao sam se palacinki u obliku
Mickeyja Mousea. Morao sam joj reci da cu biti muskarac kojega
treba. Bit cu najbolji prokleti otac na cijelome svijetu.
Otvorio sam vrata koja su vodila u moju sobu i potrcao
stubama zeleci je vidjeti. Boze, daj da je tu. Molim te, daj da je tu.
Krevet je bio prazan. Ne. Ne! Pogledom sam obisao sobu u
potrazi za njezinim stvarima. Necime sto ce mi dati do znanja da
me nije napustila. Nije me mogla napustiti. Naci cu je. Past cu na
koljena i puzati. Bit cu njezina prokleta sjena dok ne odustane i
dok mi ne oprosti.
„Rush?” Glas joj je prekinuo tisinu i bubnjanje u mojoj glavi, a
kada sam se okrenuo, vidio sam kako se na kaucu uspravlja u
sjedeci polozaj. Kosa joj je bila razbarusena, a pospano lice
savrseno.
„Tu si.” Pao sam na koljena pred njom i spustio glavu u
njezino krilo. Bila je tu. Nije me ostavila.
Njezine su ruke dotaknule moju glavu te je prstima prosla
kroz moju kosu. „Da, tu sam”, odgovorila je nesigurno.
Bojala me se, ali trebala mi je minuta da uvjerim sama sebe
da me nije napustila. Nisam zeznuo do kraja. Nisam htio biti
poput njezina tate. Nikada nisam zelio postati izgubljen i prazan
covjek kakvog sam vidio jucer. A znao sam da cu bez Blaire
zavrsiti upravo tako.
„Jesi li dobro?” upitala me.
Kimnuo sam, zadrzavsi glavu u njezinu krilu. Nastavila me
pokusavati utjesiti njezno mi mazeci glavu. Kada sam bio siguran
da mogu progovoriti a da se ne slomim, podignuo sam glavu i
pogledao je. „Volim te.” Nacin na koji sam to rekao bio je toliko
zestok da je gotovo zazvucalo kao psovka.
Malen, tuzan smijesak razvukao joj je usne. „Znam, i u redu
je. Razumijem. Necu traziti da biras. Zelim samo da budes sretan.
Zasluzujes biti sretan. Imala sam mnogo vremena za razmisljanje
i shvatila sam da cu biti dobro. Ne moras se brinuti za mene.
Snazna sam. Mogu sama.”
Nisam shvacao sto govori. Sto ce sama? „Sto?” upitao sam,
premotavsi njezine rijeci u svojoj glavi.
„Danas sam razgovarala s tatom. Sve znam. Tesko je shvatiti,
ali sada sve ima vise smisla.”
Abe je bio ovdje? Dosao je i sve joj ispricao? Znala je... ali ono
sto je govorila nije imalo smisla. „Mala, mozda je to zato sto nisam
mnogo spavao posljednjih osam dana ili zato sto mi je jebeno
laknulo sto si tu, ali ne razumijem sto mi pokusavas reci.” Suza joj
je zablistala u oku i ja sam poskocio i povukao je u svoje krilo.
Nisam je htio rasplakati. Mislio sam da je ovo sretan događaj.
Znala je istinu koju je uvijek znala, da je njezina mama bila nevina
i iskrena kako je vjerovala. Ja sam se vratio kuci i bio sam
spreman biti sve sto zasluzuje u zivotu. Umrijet cu cineci je
sretnom.
„Volim te, a zato sto te volim, pustam te. Zelim da dobijes od
zivota ono sto zelis. Ne zelim ti biti kamen oko vrata.” „Sto si
rekla?” upitao sam dok su mi njezine rijeci polako dolazile u um.
Bogami me nece nikamo pustiti.
„Cuo si me, Rush. Nemoj mi dodatno otezavati”, prosaptala je.
Gledao sam je u nevjerici. Doista je mislila ono sto je govorila.
Ostavio sam je tu da razmislja o tko zna cemu dok sam ja sjedio u
bolnici s Nan. Trebao sam nazvati, ali nisam. Naravno, bila je
zbunjena. „Slusaj me, Blaire. Pokusas li ikamo otici, pronaci cu te.
Postat cu tvoja sjena. Necu te pustiti iz vida jer ne mogu zivjeti
bez tebe. Napravio sam toliko prokletih pogresaka s tobom da ih
ne zelim ni pokusati nabrojati, ali odsad ih ispravljam. Kunem ti
se da se ovo nece ponoviti. Znam da moram biti tu. Nema vise
lazi. Samo mi.”
Smrcnula je i spustila glavu na moje rame.
Cvrsce sam je stisnuo. „Mislim to. Trebam te. Ne mozes me
napustiti.”
„Ali ne uklapam se u tvoj zivot. Tvoja me obitelj mrzi.
Otezavam ti zivot.”
Nije imala pravo. „Ne. Ti si moja obitelj. Moja majka nikada
nije bila moja obitelj. Nije ni pokusala biti. Moja se sestra mozda
jos nije urazumila, ali zamolila je da te pitam hoce li moci biti
dijelom zivota njezine necakinje ili necaka. Smirit ce se. A kad je
rijec o tome da mi otezavas zivot, ti mi, Blaire Wynn,
upotpunjujes zivot.”
Blaireina su usta prekrila moja te me uhvatila za majicu.
Njezin je jezik kliznuo u moja usta i ja sam uzivao u njezinu
okusu. Silno mi je nedostajala. Kako sam i na trenutak mogao
pomisliti da cu prezivjeti bez ovoga - bez nje - nisam znao.
 BLAIRE

„Moram biti u tebi”, Rush mi je prosaptao u uho dok me

ljubio po bradi i rukama se uvlacio pod moju majicu bez rukava.
„Dobro”, odgovorila sam, posezuci za njegovom majicom i
svlaceci mu je preko glave. On se zahihotao i podignuo ruke da mi
olaksa, a zatim je svukao i moj top.
„Kvragu, narasle su otkad sam otisao”, promrsio je i rukama
mi obujmio dojke. „Ima li u njima vec, hm, mlijeka?” upitao je.
„Ne.” Zahihotala sam se.
„Silno se trudim ne biti tipicno musko, ali ne mogu si pomoci.
Jebeno sam odusevljen”, priznao je prije nego sto me pogledao
kroz svoje trepavice, uvlaceci bradavicu u svoja usta.
„Oh”, zastenjala sam, zgrabivsi ga za glavu kako bih ga
zadrzala ondje. Nekako su postale jos osjetljivijima. Svaki put kad
bi ih potegnuo, klitoris bi mi poceo pulsirati. Kao da je među
njima postojala izravna veza.
„Skidaj te gacice”, Rush je rekao punih usta, povlaceci mi
gacice. Podignula sam straznjicu i spustila ih uz njegovu pomoc.
Pustio je jednu bradavicu samo kako bi uhvatio drugu. „Jebemti”,
zastenjao je i ugurao prst u mene. „Vlazna je. Uvijek tako vlazna i
spremna.”
Posegnula sam za njegovim remenom i pocela mu
otkopcavati traperice. Zeljela sam da i on bude gol.
„Ne jos”, rekao je, podignuo me sa svojega krila i polozio na
kauc. „Moram je okusiti.”
Gledala sam kako mi siri noge i spusta glavu kako bi jezikom
zasao među moje nabore. „O, Boze! Rush!” Zastenjala sam i
podignula bokove kako bih se priblizila njegovim ustima. Dok je
lizao moj otekli pupoljak, preko klitorisa kliznula mi je kuglica.
Izluđivao me.
„Obozavam dok se migoljis”, rekao je zlocesto se nacerivsi.
Obozavala sam dok mi je to radio.
Dok je nastavljao draziti moj klitoris svojim piercingom na
jeziku, prst mu je usao u moju toplinu. Taj je divlji, seksi
muskarac bio moj. Bilo je to katkad tesko shvatiti, ali bilo mi je
nevjerojatno drago sto sam se prije cetiri mjeseca pojavila pred
njegovim vratima.
Ustao je i svukao svoje traperice i bokserice. Zagledala sam
se u njega. Bio je prekrasan. Pogledom sam prosla po njegovu
tijelu. Nista ga nije moglo uciniti savrsenijim. Osim...
„Rush?”
„Da?”
„Bi li mogao napraviti piercing bradavica?” upitala sam,
iznenadivsi samu sebe tim zahtjevom.
Rush se nasmijao nadvivsi se nad mene. „Zelis da si probusim
bradavice, ha?”
Kimnula sam i rukama kliznula po njegovim prsima, palcima
prelazeci preko njegovih bradavica. „Sviđaju mi se tvoji ostali
piercinzi“.
Poljubio me u vrat i ruku spustio niz moju nogu dok me nije
uhvatio pod koljenom i povukao mi nogu prema gore. „Hoces li je
ljubiti da joj brzo bude bolje? Jer mislim da ce luđacki boljeti.”
„Obecavam da cu se pobrinuti da ti ugodim.” Nasmijesila sam
se.
„Sto god ti zelis, mala. Samo ne trazi da busim ista nize od
struka.”
Podignula sam obrve. Nisam ni pomislila na to. Prije nego sto
sam uspjela ista drugo reci, Rush se nabio u mene i sve su mi
ostale misli isparile. Ispunjavao me i sirio i sve na svijetu je
ponovno bilo savrseno.
„Jebemti! Kako si postala jos uza?” Rush je dahtao nada
mnom dok su mu se ruke tresle od suzdrzavanja.
Zabacila sam glavu i podignula bokove. Bilo je bolje. Nisam
mislila da bi moglo biti bolje. „Osjetljivija je”, uspjela sam reci
priguseno stenjuci.
„Boli li?” upitao je, izlazeci.
 Ja sam zgrabila njegovo dupe i zadrzala ga u sebi. „Ne! Dobro
je. Zbilja je dobro. Jace, Rush. Molim te. Nevjerojatno je.”
Rush je zastenjao i usao do kraja. „Necu dugo izdrzati.
Preuska je. Svrsit cu.”
Prestao se kretati i polako se smirio. Bila sam tako blizu.
Nisam zeljela da uspori. Osjecaj kojime me svaki ubod prozimao
bio je nevjerojatan. Trebala sam jos. Odgurnula sam ga svom
svojom snagom. Zavalio se na naslon, gledajuci me, dok sam se ja
brzo penjala na njega i silovito se i brzo spustila.
„Jebemti sve!” viknuo je i zgrabio me za kosu.
Podizala sam se i spustala na njega dok mi se tijelo
priblizavalo ekstazi koju mi je obecavalo.
„Mala, svrsit cu, aaaaaaaaahhhhh!” zazvao je Rush, a onda
zgrabio moje lice i poljubio me tako strastveno da sam preko
ruba pala zajedno s njim. Zastenjavsi mu u usta tresla sam se od
orgazma, a on me cvrsto drzao, kusajuci me i uvlaceci moj jezik u
svoja usta. Srusila sam se na njega, a on me privio uza se. Sjedili
smo tako i u tisini tesko disali. Moja se vagina nastavila grciti dok
su mi tijelom prolazili trnci. Svaki put kad bi se stisnula, Rush bi
zastenjao.
Kada sam bila sigurna da mogu ponovno govoriti, zabacila
sam glavu i pogledala ga. „Sto se upravo dogodilo?” upitala sam
ga.
Nasmijao se i zatresao glavom. „Ne znam. Upravo si me
izjebala. Kunem ti se, ovo ide u zapisnike, mala. Nisam mislio da
moze biti bolje, a ti si mi upravo dokazala suprotno. Jebemti, bila
si stvarno divlja.”
Spustila sam lice na njegova prsa i nasmijala se s njim.
Pomalo sam bila izgubila kontrolu.
„Bolje ti je da ovo nema nikakve veze s trudnocom jer ce
tvoja vruca guza zivjeti trudna sljedecih trideset godina.”
 RUSH

Drzao sam Blaireinu ruku i gledao joj preko ramena dok je

listala casopis o roditeljstvu. Sve slike pelena i drugih predmeta
za bebe prokleto su me plasile. Necu joj to priznati, ali pomisao
na to da cemo stvarno imati dijete pocela me prestravljivati.
Velike sise, seks usred noci i slatka zaobljenost Blaireinih bokova
bili su veliki plusevi i bilo je lako zaboraviti zasto se sve to
događalo.
„Blaire Wynn.” Sestra je prozvala njezino ime, a ja sam
pogledao u dijamant na njezinu prstu. Za dva tjedna to ce se
prezime promijeniti. Bio sam spreman. Nije mi se sviđalo sto je
zovu Wynn. Za mene je vec bila Blaire Finlay.
„To smo mi”, rekla je, nasmijesivsi mi se prije nego sto je
ustala. Trbuh joj se jedva vidio. Nisam bio siguran kako ocekivali
vidjeti ista vise od malo vecega zrna graska, ali obecavala mi je da
bismo mogli cak vidjeti bebu. Imala je ruke i noge, koliko god to
ludo zvucalo.
Dok nas je sestra vodila u ordinaciju, nisam joj ispustao ruku.
Sestra se nekoliko puta osvrnula prema meni. Bolje da mi se ne
sprema reci da ne mogu s njima, jer ja ulazim. Bilo je vrijeme da
vidim svoju bebu.
„Ovamo”, rekla je sestra, stala ustranu i rukom nam dala znak
da uđemo. „Uđite i svucite sve i navucite halju. Dr. Nelson ce
danas obaviti i vaginalni pregled. Ali najprije cemo otici na
ultrazvuk.”
Cinilo se kako Blaire ne smatra strasnim to sto se morala
svuci.
Sestra me pogledala. „Je li u redu da ovaj bude tu?”
Ovaj? Kojega je vraga to trebalo znaciti?
Blaire se nasmijesila. „Da, ovaj je otac.
Sestra se ispravila i uputila mi siroki osmijeh pun olaksanja.
„Odlicno. Bilo mi je grozno pomisliti da ce netko mlad poput vas
sam morati prolaziti kroz sve.”
Blaire se zarumenila i usla u sobicu skrivenu iza zastora.
Kada je sestra otisla, priblizio sam se i usao u nesto sto je
nalikovalo maloj svlacionici.
„Zasto je rekla ‘ovaj’?” upitao sam.
Blaire se ugrizla za donju usnu i cvrsto zatvorila oci. „Moram
li odgovoriti na to?”
„Pa, da. Posebice nakon tog komentara.” Spremio sam se na
to da mi se odgovor nece svidjeti.
„Na posljednji pregled dovezao me Woods. Rekli su mu da
moze uci sa mnom, a ja sam rekla da ne moze jer je samo
prijatelj.”
Gotovo sam bio zaboravio na to. Razumio sam zasto ga je
zamolila za prijevoz. Ja nisam bio tu. Ali bilo je tesko saznati da je
neki drugi muskarac bio tu s njom gdje je trebala mene. Shvatio
sam da joj je lice problijedjelo, pa sam se sagnuo i poljubio je u
usta. „U redu je. Trebao sam biti tu. Ali nisam bio.”
Kimnula je. „Zao mi je.”
„Neka ti ne bude zao. Meni je zao.”
Vrata ordinacije ponovno su se otvorila i ja sam provirio iz
svlacionice.
Sestra mi se nasmijesila vukuci uređaj s malim ekranom na
njemu. „Je li spremna?” Zabavljeni podsmijeh na sestrinu licu
zapravo je bio smijesan.
„Jos malo”, rekao sam joj, a onda ponovno pogledao Blaire,
koja je posve porumenjela. Morao sam se nasmijati. „Presvuci se,
maco. Ja cu te cekati vani.”
Blaire je kimnula, a ja sam iskoracio iza zastora.
Prisao sam stolu i pogledao uređaj. „Znaci, tako cemo vidjeti
bebu?” upitao sam, pitajuci se kako to ide.
„Da. Kako Blaire ima samo osnovno osiguranje, morat cemo
uporabiti ovaj uređaj. Njezino osiguranje pokriva samo to. Imamo
noviji 3D uređaj koji voli vecina mama, a voljela bih da ga
osnovno osiguranje pokriva jer biste mogli bolje vidjeti bebu. Ali
ne pokriva.”
Zastao sam i pogledao od uređaja prema sestri. Blaire ima
samo osnovno osiguranje? Koji vrag? Nije mi uopce palo na
pamet da treba dodatno osiguranje. Ja sam uvijek imao najbolje
sto je novac mogao kupiti, pa to nije bilo nesto o cemu sam
razmisljao.
„Zelim 3D uređaj. Platit cu odmah koliko treba, ali zelim
najbolje sto ova ordinacija moze ponuditi.”
Sestra je pogledala od mojih nausnica prema majici koja je
vidjela boljih dana. Tata mi ju je dao nakon turneje prije otprilike
pet godina. Sviđala mi se jer je bila uska, a Blaire se sviđalo kada
sam nosio uske majice. „Ja, hm, mislim da ne shvacate koliko
takav ultrazvuk kosta. Iako je vrlo lijepo sto Blaire zelite pruziti to
iskustvo, vrlo je...”
„Mogu joj priustiti sve moguce zahvate. Rekao sam vam da cu
odmah platiti. Zelim najbolji ultrazvuk za Blaire i svoju bebu.”
Sestra je otvorila usta bas kada je Blaire izisla iz svlacionice u
tankome pamucnom ogrtacu. „Molim vas, nemojte se prepirati s
njim. Samo ce vam uzrokovati probleme. Samo pripremite taj 3D
ultrazvuk.”
Sestra je slegnula ramenima. „Dobro, ako ste sigurni, ali
morat ce platiti unaprijed.”
Otvorio sam novcanik i pruzio joj svoj crni American Express.
Oci su joj se raskolacile te je kimnula, a zatim pozurila iz
prostorije.
„Sada bih ti trebala reci da bi obican ultrazvuk bio sasvim u
redu, no to bi bila laz. Vidjela sam snimke 3D ultrazvuka u onim
casopisima i doista zelim takav.” Blaire se smijesila kao dijete koje
prvi put ide u Disney World. Kvragu, kad bi se tako uvijek smijala,
kupio bih joj jebeni 3D ultrazvuk.
„Moja djevojka i moje dijete dobivat ce najbolje. Uvijek.”
Sestra se vratila, gledajuci me kao da pokusava nesto shvatiti.
Pruzila mi je karticu. Ja sam je uzeo i vratio u novcanik. „Jeste li vi
sin Deana Finlayja?” naposljetku je upitala zena.
„Da. A sada idemo vidjeti moju bebu”, rekao sam.
 Zena je zustro kimnula i okrenula se prema Blaire.
„Trodimenzionalni ultrazvuk u posebnoj je prostoriji. Je li vam
ugodno proci hodnikom samo u halji?”
„Hoce li je netko vidjeti?” upitao sam i stao ispred nje, jer
meni to uopce nije bilo ugodno.
Sestra je otvorila ormaric i izvukla deku. „Evo, ogrnite je
ovime.”
Omotao sam je tako da je bila posve prekrivena. Blaire je
stisnula usne i pokusavala se ne nasmijati. Namignuo sam joj i na
nos utisnuo poljubac.
Krenuli smo niz dug hodnik, prosli pored dviju sestara, jos
jednog para i Blaireina lijecnika koji nas je pitao zasto se
premjestamo. Sestra mu je brzo rekla da sam upravo platio za 3D,
a lijecnik je izgledao vrlo zadovoljno dok nas je slijedio u drugu
prostoriju.
Blaire je legla na stol te su je poceli pripremati, a ja sam
strpljivo cekao. Kada su joj ogolili trbuh, sestra je na njega
nanijela prozirni gel, a onda me pogledala. „Zelite li znati spol
bebe?”
„Pitajte mamu”, odgovorio sam, izivciran zbog toga sto je
pitala mene umjesto Blaire.
„Voljela bih znati”, rekla je Blaire i pogledala me da potvrdim.
„I ja”, slozio sam se.
Zatim je lijecnik necime poceo prelaziti po Blaireinu trbuhu,
a zrak je ispunio tihi kuckajuci zvuk. Bio je brzi nego sto je bilo
normalno. „Je li to srce moje bebe?” upitao sam i ustao jer vise
nisam mogao sjediti. Srce mi je tuklo jednako brzo kao ono koje
sam cuo na ekranu.
„Da, tako je”, odgovorio je lijecnik. „A tu... evo i njega”, rekao
je.
Zagledao sam se u ekran na kojemu se poceo nazirati nov
zivot.
„Njega?” Blaire je upitala.
„Da, definitivno je djecak”, odgovorio je lijecnik.
Posegnuo sam za Blaireinom rukom i uhvatio je, ne mogavsi
skinuti pogled s ekrana. To je bila nasa beba. Dobit cu sina.
Ukurac... zaplakat cu.
 ZAHVALE

Dok sam pisala ovu knjigu (i sve svoje druge knjige), Keith,
moj suprug, podnosio je nered u kuci, nedostatak ciste odjece i
moje promjene raspolozenja.
Moje troje predivne djece jelo je mnogo hot-dogova, pizza i
zitarica jer sam ja bila zauzeta pisanjem. Vjerujte mi da kad sam
zavrsila, skuhala sam im mnogo dobrih, toplih obroka.
Elizabeth Reyes, Autumn Hill i Collee procitale su Nikada
predaleko i rekle mi svoje primjedbe. Hvala vam na pomoci,
dame!
Sarah Hansen dizajnirala je iznimno lijepu naslovnicu.
Briljantna je. Volim je i prilicno je zabavno biti u njezinu drustvu.
Vjerujte mi... znam to.;)
Jane Dystel najbolja je agentica koja je ikada svojom
prisutnoscu pocastila knjizevni svijet. Obozavam je. Samo to. I
hvala Lauren Abramo, mojoj agentici za strana trzista, kojoj
sirenje mojih knjiga po cijelome svijetu ide sjajno. Zakon je.