Uvod u ambalažne materijale i podjela

Ambalaža je jedan od najvažnijih faktora u plasmanu proizvoda. Ambalaža, ovisno o vrsti

namirnice i njene osjetljivosti na razne faktore, ima zadatak da upakirane proizvode zaštiti od
svih ili od većine nepoželjnih faktora od momenta pakiranja do transporta u prodajne objekte
tj do potrošača.

Postoji više definicija ambalaže koje se mogu naći u literaturi. Institut za ambalažu SAD
definira ambalažu kao prilog proizvodu u vidu:omota, vreće, vrećice, kutije, konzerve, tube,
boce, doze ili drugog tipa kontejnera (u engleskom govornom području je sva vrsta spremnika
poput boca, kutija i slično za držanje stvari, a u našem govornom području po ovim pojmom
se podrazumijeva veliki metalni spremnik, namijenjen prvenstveno tertnom transportu).

Prema PRAVILNIKU o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom (Sl novine

FBiH,88/27): ˝Ambalaža je svaki proizvod, neovisno o prirodi materijala od kojeg je
napravljen, koji je namijenjen za sadržavanje, čuvanje, zaštitu, rukovanje, isporuku i
predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, na putu od proizvoĎača do korisnika ili
potrošača.˝ Ambalaža takoĎer uključuje pomoćna sredstva za pakovanje, koja služe za
omotavanje ili povezivanje robe, posebno za pakovanje, nepropusno zatvaranje, pripremanje
za otpremu i označavanje robe.

Dizajn i konstrukcija pakovanja igraju značajnu ulogu pri odreĎivanju održivosti, odnosno
roka trajanja prehrambenog proizvoda (namirnice). Pravi izbor materijala i tehnologija
pakovanja održavaju proizvod kvalitetnim i svežim tokom skladištenja i distribucije.

Posude različitog oblika i veličine, načinjene od različitih materijala, u kojima se roba drži
tijekom prometa, a isto tako i tanji fleksibilni materijali koji su samo izrezani na odgovarajuće
dimenzije i eventualno grafički obraĎeni a služe za zamatanje roba, zovu se ambalaža.
Posebnim dijelovima ambalaže smatraju se dijelovi za zatvaranje ambalaže (zatvarači, čepovi,
poklopci) i dijelovi za unutrašnju zaštitu robe (jastuci, pregrade, predlošci)

Ambalažni je materijal najvažniji element kreiranja ambalaže jer o njegovim svojstvima ovise
mnoge osobine ambalaže. Ambalažni materijal je važan element dizajna proizvoda koji utječe
na izvor oblika i postupka grafičkog oblikovanja. Ambalaža aktivno sudjeluje u prodaji robe.
Ona svojim oblikom, teksturom, grafičkim rješenjem i identifikacijom komunicira s
potrošačem. Osim toga ona mora omogućiti jednostavnu i udobnu uporabu a istodobno biti
atraktivna i suvremena. Ambalaža mora biti prilagoĎena kupovnoj moći potrošača, njihovoj
potrošačkoj kulturi i navikama i mora biti usklaĎena sa standardima i propisima. Ambalaža je
alat marketinške komunikacije i predstavlja proizvod krajnjem kupcu. Kod prvog dojma
vanjski izgled ambalaže igra bitnu ulogu, koja nas može privući ili odbiti. Izgled ambalaže je
presudan za kupnju kod 48% impulzivnih kupnji. Osim što mora predstaviti sami proizvod,
ambalaža ga mora i zaštititi od vanjskih utjecaja okoliša, a ujedno i pojednostaviti
prepoznavanje na policama i transport do krajnjeg korisnika.

Od ambalažnih materijala se osim postojanosti i procesibilnosti, posebno zahtijevaju

selektivna barijerna svojstva na gasove, arome i vodenu paru, kao i netoksičnost prema hrani i

1
okolini. Sa stajališta rješavanja zaštitnih funkcija ambalaže posebno su važni postojanost i
nepropustljivost ambalažnog materijala. Ambalažni materijal mora biti dovoljno mehanički,
kemijski i biološki a u nekim slučajevima još i termički i optički postojan.

Mehanička se postojanost ambalažnog materijala očituje kao otpor kojim se on suprostavlja

deformacijama ili oštećenju pod utjecajem vanjskih mehaničkih sila. Te silu urokuju
naprezanja ambalažnog materijala, aon im se suprostavlja mehaničkim silama koje opterećuju
ambalažu, onda je on dovoljno mehanički postojan. Najvažnija mehanička svojstva
ambalažnog materijala jes čvrstoća (na pritisak, savijanje, izvijanje, probijanje..), tvrdoća i
otpor na habanje.

Vanjska površina ambalaže u stalnom je kontaktu sa okolnim zrakom, pa zato ona mora biti
kemijski postojana prema svim sastojcima zraka. Kemijska postojanost vanjske površine
ambalaže važna je zbog mehanilke postojanosti i zbog izgleda ambalaže. Unutrašnjost plohe
ambalaže komuniciraju s robom pa njihova kemijska postojanost mora biti prilagoĎena robi,
kako bi se spriječilo njihovo uzajamno kemijsko djelovanje, koje može dovesti do promjene
sastava robe i do smanjenja mehaničke postojanosti ambalažnog materijala. Pri izboru
ambalažnog materijala za pakiranje namirnica i nekih drugih roba posebno se mora voditi
briga o njegovoj netoksičnosti i neutralnosti mirisa i okusa.

Biološka postojanost ambalažnog materijala ogleda se u njegovoj postojanosti prema

djelovanju mikrorganizma i štetočina, čije djelovanje samnjuje sposobnost izvršavanja
zaštitnih funkcija ambalaže a može negativno utjecati i na izgleda ambalaže.

O nepropustljivosti ambalažnog materijala ovise mnoge zaštitne funkcije ambalaže.

Nepropustljivost ambalažnoh materijala može biti mehanička i optička. Mehanička
nepropustljivost odnosi se na propuštanje materijala a optička na propuštanje svjetla.

Mehaničku nepropustljivost ambalažnog materijala treba posmatrati sa stajališta gubitka robe

ili njezinih sastojaka i sa stajališta mogučnosti prodiranja sastojaka zraka u ambalažu.

Vodljivost ambalažnog materijala odnosi se na njegovu toplinsku i električnu vodljivost.

Ambalažni materijali koji se koriste u pakiranju hrane su: drvo, tekstil, papir i karton, staklo,
metal,polimeri (plastike i biopolimeri) i kombinirani ambalažni materijali.

Ambalažni oblik je takoĎer važan element dizajna proizvoda. Izborom pravog oblika
efikasnije će se:

- Zaštititi hrana,
- Iskoristiti prostor skladištenja, vozila, polica prodajnog obekta....
- Identificirati i prodavati proizvod

Kada govorimo o ambalaži za hranu bitno je težiti ispunjenju osnovnog zahtjeva očuvanja
svježine i kvalitete hrane, s naglaskom na očuvanje njezine zdravstvene ispravnosti odnosno
zaštite hrane od nepoželjnih kemijskih, mehaničkih i mikrobioloških utjecaja. Svi postupci i

2
načini ambalažiranja pri tome imaju za cilj i povećanje roka trajnosti proizvoda. U tom je
smislu vrlo važno poznavati ambalažu i za proizvoĎača i za potrošača.

Podjela ambalaže

Podjela ambalaže je vrlo raširen pojam, a vrši se na mnogo različitih načina: od materijala za
izradu do fizičkih svojstva, trajnosti, funkciji i sl. Ambalažu razlikujemo prema ambalažnom
materijalu, dimenzijama, grafičkoj obradi, namjeni, funkciji i sl. stoga se podjele temelje
najčešće na tim razlikama.

Prema uporabnoj namjeni ambalaža se dijeli na primarnu (prodajnu), sekundaru (skupnu), i

tercijarnu (transportnu) vrstu ambalaže. Odnosno prema nivou kontakta sa hranom (jedinična ,
zbirna i transportna

 Primarna ambalaža
 Sekundarna ambalaža
 Tercijarna ambalaža
Tercijarna odnosno transportna ambalaža služi za prijevoz ambalaže, za lakše baratanje kod
pretovara tj. rukovanja s ambalažom koja je najčešće u ovom slučaju pakirana u skupnu ili
prodajnu ambalažu. Svrha transportne ambalaže je zaštititi robu od oštećenja koja se mogu
desiti tijekom transporta, za vrijeme skladištenja odnosno kod same manipulacije robom.
Važno je da tercijarna ambalaža štiti robu od mehaničkih naprezanja, opterećenja i
atmosferskih utjecaja. Transportna ambalaže ne dolazi u neposredan kontakt s potrošačem pa
je njezin izgled jednostavan, većinom s nekoliko grafičkih oznaka koje su namijenjene
radnicima u transportu i skladištima. Palete i kontejneri najčešći su oblik tercijarne odnosno
transportne ambalaže, a ako se radi o manjim isporukama funkciju tercijarne ambalaže može
preuzeti i sekundarna.

Sekundarna ili skupna ambalaža je ambalažna jedinica u kojoj se nalazi više pojedinačno
upakiranih proizvoda. Skupna ambalaže može imati svrhu transportne. Obično se u njoj
proizvod ne prodaje, iznimka „gajbe“ ili nosiljke za proizvode staklene ambalaže (boce).
Služi za lakšu manipulaciju robe u maloprodajnim trgovinama. Kutije, omoti, vrećice i sl. su
oblici sekundarne ambalaže.

Primarna odnosno prodajna ambalaža služi za pakiranje robe široke potrošnje. To su najčešće
pojedinačna pakiranja koja prezentiraju kupcu odreĎeni proizvod te moraju sadržavati sve
potrebne informacije o tom proizvodu. Svrha joj je zaštiti robu i sva njena svojstva do
trenutka uporabe, odnosno jamčiti kvalitetu i kvantitetu. Svakako je važno da je funkcionalna
i jednostavna za korištenje, a svrha joj je privući kupca. Slika 3. Primarna ambalaža Čaše,
boce, tegle, konzerve, tube, posudice, omoti i sl. su oblici primarne odnosno prodajne
ambalaže.

Prema trajnosti ambalažu dijelimo na: povratnu i nepovratnu. Povratna ambalaža je svaka
ambalaža koja se nakon upotrebe može ponovno obraditi i dobiti staru ili neku novu svrhu.
Povratna ambalaža je najčešće skuplji odabir od nepovratne zbog kvalitetnijih i izdržljivijih
materijala. Nepovratna ambalaža je u današnje vrijeme zastupljena u puno većim postotcima

3
nego povratna. Moguće ju je upotrijebiti samo jednom i nakon upotrebe postaje otpad. Zbog
sve veće ekološke svijesti i brige za okoliš, sve više se nameće upotreba biorazgradivih
materijala, materijala koji se mogu reciklirati, ponovno upotrijebiti i koji imaju najmanji
mogući utjecaj na okoliš.

Prema ambalažnom materijalu: Ambalaža i njezina svojstva ovise o odabiru ambalažnog

materijala koji ima izrazito važnu ulogu. Ambalažni materijal je element o kojem ovisi izbor
tehnologije, izgled, oblik, cijena, način upotrebe, namjena i ostale karakteristike ambalaže.
Odabir ambalažnog materijala svakako će se kasnije odraziti i na cijenu proizvoda. Kvaliteta i
kvantiteta proizvoda ovise o materijalu koji se koristi za ambalažu. U današnje vrijeme postoji
nekoliko vrsta ambalažnog materijala koji se svojim sastavom, primjenom i svojstvima
razlikuju jedni od drugih. Postoje i oni koji su lako zamjenjivi sa sličnim materijalom srodnih
svojstava, pa se tako odreĎeni proizvodi pakiraju u više različitih ambalažnih materijala.
Da bi se odlučili za ambalažni materijal, treba razmotriti svojstva samog proizvoda da ne bi
dolazilo do interakcije izmeĎu materijala i proizvoda. Materijali koji se koriste za ambalažna
pakiranja su:
a) papirna i kartonska,
b) metalna,
c) staklena,
d) drvena,
e) tekstilna,
f) iz plastičnih masa;

Prema odvojivosti tj povezanosti sa upakiranim materijalom

a) odvojiva,
b) neodvojiva.
Neodvojiva ambalaža je sastavni dio proizvoda, a pakiranje proizvoda u nju je dio
tehnološkog procesa proizvodnje. odvojiva ambalažanije sastvni dio proizvoda. Proizvod se u
odvojivu ambalažu pakira tijekom pripreme za transport, a akada se dopremi do željenog
mjesta ambalaža se odvaja i eventualno vraća proizvoĎaču

Prema području primjene, tj prema vrstama proizvoda kojima je namjenjena, ambalaža se

može klasificirati kao ambalaža za poljoprivredeno-prehrambene, kemisjke, farmaceutske,
kozmetičke, elektrotehničke i dr prozvode.

Ambalaža se može podijeliti i prema savitljivosti na fleksibilnu, polukrutu i krutu ambalažu.

Fleksibilna ambalaža je izraĎena od materijala koji se može savijati za 180º a da ne popuca
popovršinu. Materijali za fleksibilnu ambalažu mogu biti jednoslojne i višeslojene
konstrukcije. Polukruta ambalaža je stalnog oblika i podložna je elastičnim deformacijama.
Prestanskom djelovanja te sile, ova ambalaža se vraća u prvobitni oblik. Izuzetak je
ambalaža od kombiniranog materijala sa debljinom aluminija 50μm, koja se ne može vratiti u
prvobitni oblik. Kruta/čvrsta ambalaža imapostojan oblik koji nije podložan promjenama pri
djelovanju fizičkih sila od trenutka punjenja do krajne upotrebe upakiranog proizvoda.

4
Kartonska ambalaža svoju primjenu pronalazi u plasmanu gotovo svih vrsta proizvoda, a
naročito u prehrambenoj industriji, industriji kože i obuće, tekstilnoj, drvnoj,
metalopreraĎivačkoj, grafičkoj i raznim drugim privrednim djelatnostima. Osnovna sirovina
za proizvodnju kartonske ambalaže je valovita ljepenka različitih gramatura i kvalitete papira
koji se ugraĎuju ovisno o zahtjevnosti pakiranja proizvoda. Svi repromaterijali koji se koriste
u proizvodnom procesu su razgradivi, ekološki prihvatljivi i u skladu sa zakonima o zaštiti
prirode. U osnovne vrste ambalaže mogu se ubrojiti: transportna ambalaža, komercijalna
ambalaža i papirna konfekcija.

Staklo je visokovrijedan i plemeniti ambalažni materijal. Ono istovremeno čuva i štiti sadržaj.
Nepropusno je, pa tvari arome i okusa ne mogu ući i izaći iz stakla. Namirnice upakirane u
staklu ostaju apsolutno nepromijenjene, prirodne i svježe. Za razliku od drugih ambalažnih
materijala, staklo je moguće u potpunosti reciklirati i ponovno ga upotrijebiti bezbroj puta, uz
nepromijenjenu kvalitetu. Pokazalo se kako se i hrana najbolje čuva u staklu, pogotovo ako se
radi o proizvodima namijenjenim čuvanju na duže ili kraće vrijeme. Ukiseljeno povrće,
namazi, marmelade, džemovi, prirodno konzervirana riba i još mnoštvo drugih receptura.

Plastika u funkciji ambalaže donijela je značajne prednosti vidljive u lakoći transporta,

smanjenom utrošku energije pri transportu, zaštiti i kvalitetnoj pohrani prehrambenih artikala
u trgovinama, praktičnosti rukovanja sadržajima koji sami po sebi imaju težinu, sigurnosti od
lomljenja i ozljeĎivanja ambalažom, smanjenju težine ukupne ambalaže koju odlažemo. Za
neke je sadržaje plastična ambalaža, zbog svojih osobitosti, idealna. Plastika je, naime,
otporna na kemikalije, a pri ambalažiranju za odreĎene svrhe, primjerice higijenske
potrepštine za kupanje, sigurnost od loma prilikom pada je njezina komparativna prednost.
Smanjenju količine ukupnog otpada, kao jednom od najznačajnijih suvremenih ekoloških
trendova u posljednjih 30-tak godina, proizvoĎači plastične ambalaže pridonose stalnim
smanjivanjem udjela materijala. Današnje plastične boce za mlijeko ili sokove znatno su tanje
i za njihovu se proizvodnju troši manje energije. Uz doprinos zaštiti okoline, isto se odražava i
na smanjenje udjela troška ambalaže u krajnjoj cijeni proizvoda koju potrošač plaća, čemu s
druge strane, doprinose i smanjeni troškovi transporta robe ambalažirane u plastiku.

5
Pitanja za provjeru znanja

1. Kako PRAVILNIK o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom (Sl. novine

FBiH,88/27) definira ambalažu?

2. Šta se zahtijeva od ambalažnih materijala?

3. Nabrojati mehanička svojstva ambalažnog materijala?

4. Zašto je važna kemijska postojanost ambalaže?

5. Kako PRAVILNIK o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom (Sl. novine

FBiH,88/27) definira ambalažu?

6. Šta se zahtijeva od ambalažnih materijala?

7. Nabrojati mehanička svojstva ambalažnog materijala?

8. Zašto je važna kemijska postojanost ambalaže?